8

Click here to load reader

teorije postindustrijalizma - referat

  • View
    247

  • Download
    1

Embed Size (px)

DESCRIPTION

postindustrijsko drustvo postindustrijalizam turen

Citation preview

Page 1: teorije postindustrijalizma - referat

Prije svega treba staviti u pitanje sam pojam »postindustrijsko društvo«. Da Ii smo neko društvo iole odredili, ako smo samo rekli da vremenski slijedi iza nekog drugog društva? Šta u sebi sadrži »postagrarno« ili »postindustrijsko« društvo? Mi time kažemo samo da neko društvo slijedi iza nekog drugog društva, Prema tome to je negativno ili šuplje određenje, koje samo po sebi nema nikakve analitičke vrijednosti.

Teorija postindustrijskog drustva je nastala u SAD sezdesetih godina ovog veka, na ideji priblizavanja suprotstavljenih drustvenih sistema (kapitalizma i socijalizma) kao rezultata revolucionarnih tehnoloskih promena, a svoj zenit je imala tokom sedamdesetih i pocetkom osamdesetih godina. Iako u sustini socioloska, ova teorija je bliska futurologiji, disciplini koja se bavi istrazivanjem buducnosti, jer se uglavnom sastoji od analiza "drustva iza coska", odnosno nove drustvene forme koja je u to vreme zaceta u najrazvijenijim zemljama Zapada. Tokom osamdesetih godina vecina najznacajnijih autora postindustrija- lizma prestaje sa radom (Bel, Kan, Turen...), ali neki od njih (Tofler, Nezbit) nastavljaju da svojim novim delima pobudjuju siroko interesovanje, potvrdjujuci svoj veliki ugled, kao i ugled citavog teorijskog pravca. Prema danijelu belu u opštoj liniji postoji predindustrijsko, industrijsko i postindustrijsko društvo. Osnovni kriterij te periodizacije je stepen privrednog rasta, odnosno veličina dohotka po glavi stanovnika.( »Postindustrijsko društvo« ima prihod od 4 do 20 hiljada dolara po glavi stanovnika.) Druga bitna karakteristika tog društva jest u tome što u njemu »intelektualne institucije postaju centralne u socijalnoj strukturi«.

Proces globalizacije, odnosno potencijalnog stvaranja svetskog drustva, zapocet je slomom realnog socijalizma i blokovske podele sveta, kao i transformacijom liberalnog kapitalizma, sto je dovelo do priblizavanja ranije dijametralno suprotnih drustvenih modela i stvaranja novog, sintetickog drustvenog oblika.

Ovu novu drustvenu formu karakterise i nastupanje novih sila socijalne dinamike: u kontrastu sa masinskom industrijom koja je obelezila period industrijalizma, stvara se nova tehnoloska baza koja pociva na elektronskim informatickim sistemima; formiraju se ogromne transnacionalne kompanije koje podsticu stvaranje svetskog trzista i svetske podele rada; ekspanzija masovnih komunikacija, a narocito televizije cini da informacije postaju globalni fenomen, jer sada svet postaje pozornica desavanja; ubrzava se regionalno pove- zivanje, te posle EU u integraciju stupaju i zemlje Severne i Juzne Amerike, Azijskog basena, Mediterana i druge; umnozavaju se medjunarodne politicke, ekonomske i kulturne organizacije koje preuzimaju sve vise ingerencija u svojim oblastima delovanja; medjunarodno pravo sve vise zadire u "drzavni suverenitet", uz mogucnost prisilnog izvrsenja normi, cime se potencira supremacija svetskog poretka nad nacionalnom drzavom (1).

Page 2: teorije postindustrijalizma - referat

Medjutim, nove sile socijalne dinamike osim procesa globalizacije, istovremeno iniciraju i proces nejednake raspodele moci unutar svetskog drustva, odnosno proces raslojavanja na razvijena, "postindustrijska" (2) drustva s jedne, i srednje razvijena i nerazvijena drustva s druge strane. U prvu grupu zemalja se ubrajaju SAD, Kanada, Australija, Japan i EU. Ove zemlje su daleko odmakle u preuzimanju nove tehnoloske osnove i, samim tim, postale centar ne samo industrijske, vec pre svega kulturne proizvodnje. Naime, buduci da su nove tehnologije, kao inicijator drustvene transformacije savremenog sveta, naucno bazirane, naucno znanje postaje sve znacajnije. Osim toga, automatizacijom se smanjuje potreba za manuelnim radom, cime u prvi plan izbija vaznost obrazovanja. Takodje, masovne komunikacije svojom nag-lom ekspanzijom omogucavaju kulturnu razmenu, odnosno stvaranje univerzalne kulture. Dakle, u novom drustvenom kontekstu, nauka, obrazovanje, informacije, postaju strateske drustvene snage, smenjujuci masinsku proizvodnju koja je predstavljala drustvenu osnovu u periodu industrijalizma, cime kultura preuzima primarnu ulogu u funkcionisanju postindustrijskog drustvenog modela.

, teorija postindustrijskog drustva je, u vreme svog vrhunca tokom sedamdestih i pocetkom osamdesetih godinaIako imaju razlicit pristup (5), postindustrijski teoreticari (6) se uglavnom slazu da istoriju covecanstva karakterisu tri velike epohe, pri cemu se najrazvijenija drustva upravo nalaze na ulasku u trecu etapu koja predstavlja novu, pluralisticku formu. Prva etapa razvoja covecanstva se vezuje za poljoprivrednu eru, koju Bel naziva "predindustrijskom" ili "prirodnim svetom" oznacavajuci je religijom kao osnovnim oblikom identiteta. Osnovna zanimanja ove etape su bila, poljoprivreda, ribarstvo, sumarstvo i rudarstvo, a rad se obavljao snagom misica, pa je zivotni ritam bio prilagodjen ritmu godisnjih doba, odnosno vremenskim nepogodama i cudima prirode. Tofler ovu etapu naziva "prvim talasom", dok Kan i Bolding govore o "prvoj velikoj tranziciji" iz pretpoljoprivredne epohe u poljoprivrednuDrugu etapu Bel predstavlja kao "industrijsku eru" ili "tehnicki svet", oznacavajuci je racionalnoscu i progresom kao kosmoloskim principom. U ovoj etapi rad misica je zamenila energija, sto je omogucilo porast produktivnosti i masovnu proizvodnju standardizovanih roba, pa je zivotni ritam bio prilagodjen casovniku i strogoj satnici. Za Toflera je ovo "drugi talas", dok za Kana i Boldinga ulazak u ovu etapu predstavlja "drugu veliku tranziciju".   Treca etapa za Bela je "postindustrijska era" ili "drustveni svet" sa kulturom kao kosmoloskim principom, jer je to "svet ciji su parametri naucno znanje, visoko obrazovanje, komunalna organizacija, svet koji ukljucuje kooperaciju i reciprocitet pre nego koordinaciju i hijerarhiju" (7). Za Toflera je to "treci talas" pocetak ove etape smesta u pedesete godine XX veka, kada je u SAD prvi put broj radnika u administraciji premasio broj radnika iz proizvodnje, sto je znacilo ne samo prelazak proizvodne privrede na usluznu, vec i sve druge drustvene implikacije te transformacije.

Medju najistaknutijim teoreticarima (10) ovog usmerenja postoji potpuni konsenzus o odlucujucoj vaznosti nove tehnoloske revolucije u ukupnoj drustvenoj transformaciji koja

Page 3: teorije postindustrijalizma - referat

vodi ka naprednoj socijalnoj formi. Po njima, nove tehnologije iniciraju promene u svim drustvenim sferama, ali istovremeno i drustvo preuzima sve vecu kontrolu nad tehnoloskim rastom, pokusavajuci da ogranici negativne efekte po prirodnu okolinu. U tom smislu svi autori veliku vaznost pridaju uvodjenju novih energetskih izvora i drugih ekoloskih pitanja. Bzezinski ide jos dalje u pridavanju odlucujuce vaznosti novim tehnologijama kao osnovnim determinantama drustvene promene savremenih razvijenih drustava, oznacavajuci ova drustva kao "tehnotronska"Postindustrijsko drustvo postaje "tehnotronsko" drustvo: drustvo koje je oblikovano kulturno, psiholoski, drustveno i ekonomski, eks- panzijom tehnologije i elektronike - posebno u oblasti kompjutera i komunikacija. Industrijski proces nije vise osnovna determinanta drustvene promene strukture i vrednosti. U industrijskom drustvu tehnicko znanje je bilo usmeravano prvenstveno u jednu specificnu oblast: ubrzanje i unapredjenje proizvodnih tehnika. Drustvene posledice su bile samo uzgredni produkt ovog mocnog koncepta. U tehnotronskom drustvu naucno i tehnicko znanje se, pored toga sto unapredjuje proizvodni proces, brzo siri na skoro sve aspekte drustvenog zivotaBzezinski smatra da su pronalasci kompasa, baruta i stampanja, u petnaestom veku, bili inicijalni faktori buduce industrijske revolucije. Izvodeci analogiju, Bzezinski kao savremeni funkcionalni ekvivalent kompasu vidi istrazivanje svemira, ekvivalent barutu bi bila nuklearna fisija, a stampnju televizija i druge savremena sredstva masovnih komunikacija. Na osnovu ovoga on zakljucuje da se posledice nove, tehnotronske revolucije ogledaju u svim drustvenim oblastima: ekonomiji, politici i kulturi. Rezultat savremene drustvene transformacije Turen vidi u drustvu u kojem ne bi bilo oskudice ni siromastva upravo zahvaljujuci snaznom razvoju nauke i tehnologije. On stoga ovo drustvo smatra tehnokratskim, jer bi se kao vladajuci sloj pojavio sloj naucnika i strucnjaka. To je etapa u koju upravo ulaze i kapita- listicka i socijalisticka drustva, a zajednicka im je karakteristika naglasenost metoda planiranja i usmeravanja, smatra Turen, pa se zato i opredeljuje za naziv "programirano drustvo ". Dakle, vecina autora ovog usmerenja tehnologiju vidi kao osnovni zamajac drustvene transformacije, , kao sto tehnoloski izumi i inovacije dovode do drustvenih promena, tako i nova drustvena klima omogucuje stvaranje novih tehnoloskih una- predjenja. Medjutim, autori istovremeno skrecu paznju na potrebu za kontrolom tehnoloskog napretka, sto je potpuno nov pristup u odnosu na industrijski period rasta proizvodnje bez obzira na posledice. Tako je za Bela ova vrsta kontrole jedna od osnovnih dimenzija postindustrijskog drustva. On smatra da je potrebno formiranje odredjenih drzavnih organa koji bi se bavili ovim pitanjima, dajuci, u osnovi, jednu optimisticnu viziju drustva u kojem ce biti ograniceni negativni efekti tehnoloskog napretka. Takodje, i Kan ukazuje na potencijalne opasnosti naglog tehnoloskog razvoja

"Negativan odnos prema tehnoloskom progresu i ekonomskom rastu moze postati vrlo uticajan i snazan kako nase drustvo postaje postindustrijsko. ...Moze se izvesti stav da je pretnja katastrofom dovoljno izgledna, tako da moramo ograniciti i kontrolisati

Page 4: teorije postindustrijalizma - referat

tehnologiju cak i po cenu progresa i rasta." (23) U vezi s novom tehnoloskom bazom, u ovom teorijskom usmerenju se ukazuje i na potrebu za prelaskom na tzv. "alternativne izvore energije", jer se fosilna goriva ubrzano iscrpljuju, a imaju i izrazen negativan ekoloski aspekt. Tako bi se civilizacija koja je izrazito oslonjena na jedan neobnovljivi energetski izvor (naftu), transformisala u civilizaciju koja se oslanja na visestruke, obnovljive izvore. U tom smislu, najcesce se razmatraju mogucnosti koriscenja sunceve i geotermalne energije, kao i energije plime i oseke, vetra, biomase i nuklearne fuzije. Ovakva promena energetske osnove bi, smatra vecina postindustrijskih autori, pored trajnog resenja ovog pitanja, doprinela i znacajnom smanjenju daljeg ugrozavanja prirodne okoline.   Dakle, moze se zakljuciti da postindustrijaki autori smatraju da su tehnoloske revolucije predstavljale inicijalni faktor nastanka svih dosadasnjih drustvenih formi u razvoju covecanstva, ali da je to najizrazitije upravo u savremenom razvijenom, tzv. postindustrijskom drustvu, odnosno da nova tehnoloska osnova direktno proizvodi promene u svim drustvenim oblastima ovog modela.   Kao osnovnu politicku karakteristiku novog drustvenog oblika autori ovog usmerenja isticu prevazilazenje ustaljene podele na kapitalizam i socijalizam, odnosno na odgovarajuce politicke sisteme. Pri tom, konzervativna struja akcenat stavlja na nastavak demokratskih tekovina, smatrajuci da je u savremenim razvijenim drustvima vec doslo do stapanja klasa. S druge strane, pripadnici utopijske struje smatraju da su ova drustva i dalje klasna, insistirajuci na radikalnim alternativama koje bi se ogledale u decentralizaciji politicke moci kroz razlicite oblike direktnog ucesca gradjana u odlucivanju. Ovakva podela interesovanja, medjutim, nije apsolutna, tako da se za specificnosti tehnokratije kao "nove klase" interesuje, pored Bela, Kana i drugih teoreticara ove struje, i Turen. Osim toga, sve veci uticaj vaninstitucionalnih politickih aktera, kao sto su drustveni pokreti i razna udruzenja gradjana, uocava, osim utopista, i Kan. Takodje, autori obe struje ukazuju i na dve kontradiktorne tendencije - formiranje "svetskog drustva" i raspadanje visenacionalnih zajednica. Turen, pak, smatra da su savremena razvijena drustva i dalje klasna drustva, odnosno da i dalje egzistiraju klasni sukobi, ali ne vise u proizvodnoj sferi, vec u sferi obrazovanja, zabave i potrosnje, dakle kulture. Prema ovom autoru, nije vise rec o ekonomskoj eksploataciji i borbi oko raspodele dohotka, vec o otudjenju, pri cemu je alijenacija "zavisna participacija", to jest, "neposedovanje potpunih informacija i zbog toga nemogucnost da se ucestvuje u sistemu odlucivanja". (41) Stoga Turen pledira za postindustrijsku revoluciju, kojom bi se ukinuo sistem dominacije zasnovan, ne vise na posedovanju sredstava za proizvodnju, vec na posedovanju informacija. Takodje, on smatra da bi centri odlucivanja morali nestati i ustupiti mesto decentralizovanom drustvu u kojem bi bila uspostavljena koordinacija svih delova, sto bi se odvijalo kroz vaninstitucionalizovane drustvene pokrete. Dakle, autori postindustrijalizma primecuju da dok nabujali nacionalisticki pokreti teze autonomiji i separatizmu, istovremeno napredne privredne i saobracajne veze uslovljavaju sve tesnje povezivanje

Page 5: teorije postindustrijalizma - referat

na nadnacionalnom, regionalnom i globalnom nivou. Tako se, uz jacanje nacionalnog i etnickog identiteta, stvaranje svetskog drustva istice kao jedna od osnovnih politickih karakteristika nove drustvene klime koja se iz razvijenih zemalja siri po celom svetu. (47

........ da futurološka koncepcija ima antihumanistički karakter. To postaje jasno kad se ona stavi u odnos s pojmom slobode

.......... Boulding kaže, »kapital izvlači veću korist iz eksploatacije prirode nego iz eksploatacije ljudi«.............. Pitanja koja istupaju u prvi plan tiču se čovjekova odnosa prema okolini. To znači da ekologija pripada među važne naučne oblasti »postindustrijskog društva«. Tu je problem kontrole rađanja, zatim razvoja velikih urhanih sredina, pa zagađenost zraka i vode. Ekologija i ostale naučne discipline »postindustrijskog društva« pristupaju ovim problemima vrlo praktično. One uglavnom pronalaze modele i tehnike pomoću kojih se problemi svode na kvantitativne dimenzije i na taj način »egzaktno rješavaju«. Pritom uopće ne ulaze u bit stvari, jer je potpuno izvan njihova dohvata pitanje o tome, kako superracionalna organizacija stvara iracionalne i besmislene rezultate. Da bi se to pitanje uopće moglo postaviti, potrebno je uspostaviti čvrstu vezu između naučnog istraživanja i humanis- tičke kritike.