Click here to load reader

Terapijski postupci i edukacijske strategije za djecu s

  • View
    0

  • Download
    0

Embed Size (px)

Text of Terapijski postupci i edukacijske strategije za djecu s

Friši, Danijela
Degree Grantor / Ustanova koja je dodijelila akademski / struni stupanj: University North / Sveuilište Sjever
Permanent link / Trajna poveznica: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:122:991333
Rights / Prava: In copyright
Repository / Repozitorij:
autizmom
autizmom
Student:
Predgovor
Zahvaljujem se poštovanom mentoru gosp. Jurici Veroneku, mag. med. tech. na pomoi oko
odabira teme, savjetima i podršci u izradi ovog rada, kao i cijenjenim lanovima Povjerenstva
Sveuilišta Sjever.
Zahvalu upuujem i poštovanoj gosp. Jasenki Husnjak, spec. defektolog, na pomoi oko
odabira literature, kao i ustupljenim materijalima za prikaz sluaja.
Hvala poštovanoj gosp. Dragici Friši, med. sestri, koja me kroz ljubav prema svom poslu,
uvela u svijet djece s posebnim potrebama u kojem i svaki najmanji pomak prema uspješnosti
izaziva veliku radost.
Veliko hvala mojoj ravnateljici, gosp. Jadranki ivkovi Pavlic, dr. med., gosp. Boici
Buani, gl. sestri, kao i ostalim kolegicama na podršci i razumijevanju u tri godine studija.
Hvala mojoj obitelji na pruenoj podršci kao i svima koji su doprinjeli nastanku ovog rada.
Hvala!
Saetak
Autistini poremeaj globalni je razvojni poremeaj koji poinje u djetinjstvu,
veinom u prve tri godine ivota, zahvaa gotovo sve psihike funkcije i traje cijeli ivot.
Karakteriziran je ošteenjem veeg broja razvojnih podruja: socijalne interakcije i
komunikacije, javljanje stereotipnih oblika ponašanja, interesa ili aktivnosti. Takav obrazac
ponašanja utjee na mogunost zadovoljenja osnovnih ljudskih potreba kao i na ukupnu
kvalitetu ivota.
Od iznimne je vanosti što ranije prepoznavanje poremeaja i postavljanje dijagnoze,
kako bi se na vrijeme dijete ukljuilo u sustav pravilne i kontinuirane rehabilitacije i
edukacije.
Neophodna je svakodnevna skrb koja podrazumijeva poticanje normalnog razvoja
djeteta u svim podrujima ivota, poticanje samostalnosti i socijalizacije kao i suzbijanje
nepoeljnih oblika ponašanja. Znaajnu ulogu u tome ima cijeli tim strunjaka, defektologa,
logopeda, pedagoga i psihologa te psihijatra za djeju i mladenaku dob.
S integracijskim pokretima su se poveale šanse osoba s posebnim potrebama da
sudjeluju u aktivnostima društvene zajednice. Dokazano je da je najbolje integrirati dijete što
je ranije mogue u društvenu zajednicu kako bi odnos izmeu djece s posebnim potrebama i
druge djece bio što produktivniji. Integracija je siguran put protiv stigmatizacije osoba s
posebnim potrebama.
Medicinska sestra kao lan multidisciplinarnog tima sudjeluje u pomoi osobama i
njihovim obiteljima u suoavanju s razvojnim poremeajem pritom im osiguravajui najbolju
moguu kvalitetu ivota.
Popis korištenih kratica i akronima
IQ – Intelligence quotient, Kvocijent inteligencije
MKB – 10 – Meunarodna klasifikacija bolesti i srodnih zdravstvenih problema – 10. revizija
DSM – IV – The Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, Dijagnostiko –
statistiki prirunik mentalnih oboljenja
Children, Program s vizualnom okolinskom podrškom za djecu s autizmom
PECS - Picture Exchange Communication system, Sustav komunikacije razmjenom slika
RIO - Razvojni, individualno – diferencijalni, na odnosima utemeljen model
ABA - Applied Behavioral Analysis ili Primjenjena analiza ponašanja
DSP - Developmental Social-Pragmatic Model ili Razvojni Sociopragmatini model
AAC - Alternative and Augmentative Communication ili Alternativna i augmentativna
komunikacija
• UVOD
„Autizam je nelagoda i povuenost u sebe, barijera u odnosu prema drugima, ali i nelagoda
za odnosom, no istodobno i strah od njega. Autizam je nesposobnost da se u sebi pronau
razlozi vlastita postojanja, da se izgradi minimalna sigurnost nuna u sueljavanju s vanjskim
svijetom.“ [1]
Definicija govori da se prije svega radi o ekstremno neuspješnoj socijalizaciji. Autistino
dijete pokazuje mali interes za ljude, ukljuujui i lanove vlastite obitelji. Osnovni je
problem u nedostatku motivacije za traenjem igre, ljubavi ili drugim oblicima socijalne
interakcije s roditeljima, braom, vršnjacima. [2]
Autistini poremeaj spada u skupinu pervazivnih razvojnih poremeaja karakteriziran
teškoama u socijalnoj interakciji i komunikaciji te ogranienim, ponavljajuim i stereotipnim
obrascima ponašanja. Simptomi su obino vidljivi prije tree godine ivota. Sloena priroda
ovih poremeaja, u kombinaciji s nedostatkom bioloških markera za dijagnostiku i promjene u
klinikim definicijama tijekom vremena, stvara izazove u praenju prevalencije autistinih
poremeaja. [3]
Pojam autizam laici nerijetko koriste kako bi opisali osobu „slijepu“ za društvena zbivanja. Pa
se tako autizam smatra vidom razumske sljepoe, a djeca s autizmom opisuju se kao djeca
koja ive pod staklenim zvonom, simbolom njihove otuenosti od socijalne okoline. Nerijetko
se istie njihova genijalnost u pamenju i baratanju brojkama i podacima, prostornoj
orijentaciji, glazbi i likovnom izrazu, ali zbog problema u ponašanju dri ih se za društvo
teško prihvatljivim osobama. Ni roditelji nisu pošteeni nerazumijevanja, od nepravedna
etiketiranja da su elitisti koji ne ele da im dijete dobije dijagnozu intelektualnih poteškoa i
psihoze, pa sve do sumnje u njihov odnos prema djetetu, premda je teorija o „hladnoj majci"
kao povodu za pojavu autizma prije nekoliko desetljea znanstveno opovrgnuta. Te su
predrasude i zablude prije svega rezultat neznanja. Posljednjih je desetljea uinjen golem
napredak u shvaanju autizma i kreiranju metoda rehabilitacijske pomoi. [4]
U skupinu razvojno – pervazivnih poremeaja osim autizma ukljueni su i Rettov i
Aspergerov poremeaj, dezintegrativni poremeaj i nespecifini razvojno - pervazivni
poremeaj. Zbog toga jer se radi o neurorazvojnom poremeaju simptomi mogu biti prisutni u
razliitim kombinacijama i popraeni ostalim teškoama poput onih u intelektualnom
funkcioniranju koje moe biti i prosjeno i iznadprosjeno, no u veini sluajeva se radi o
snienom intelektualnom funkcioniranju u rasponu od blagog do izrazitog zaostajanja. [5]
Takav obrazac ponašanja utjee na mogunost zadovoljenja osnovnih ljudskih potreba, te
posljedino i na kvalitetu ivota, stoga poremeaje iz autistinog spektra i poremeaje
socijalne komunikacije treba uvaiti kao jedan od prioritetnih javnozdravstvenih, socijalnih i
odgojno - obrazovnih problema. Takva skupina problema producira visoku razinu invaliditeta,
ovisnosti i socijalne iskljuenosti ukoliko se pravovremeno ne prepozna i ukoliko ne
postoji koordinirani multiresorni pristup tretmanu i podršci. [5]
Nadalje, autizam znatno djeluje na obiteljsku strukturu, posebice zato što do postavljanja
dijagnoze esto proe i nekoliko godina. Iako roditelji katkad i od djetetova roenja zapaaju
teškoe kod djeteta i uoavaju ponašanje tipino za autizam, suoavanje s dijagnozom za njih
predstavlja izniman stres. Pri verifikaciji dijagnoze roditelji nemaju zadovoljavajui stupanj
emocionalne podrške u svojoj okolini, a to oteava prihvaanje dijagnoze i objektivnog stanja
djeteta te uzrokuje znatan stupanj zabrinutosti za djetetovu budunost. [6]
Nerijetko lanovi obitelji sve podreuju brizi za dijete ili osobi s autizmom. Takav pristup
uzrokuje nastanak „autistine obitelji“. Razvijajui poseban odnos s djetetom i/ili odraslom
osobom s autizmom, obitelj postaje psihološki, socijalno i ekonomski ranjiva. Tako se djeca s
autizmom udaljavaju od realnog ivota, a roditelji prezauzeti odgojem i edukacijom padaju u
društvenu izolaciju, materijalne probleme, i socijalnu iskljuenost okoline. Nerazumijevanje,
depresija, izolacija i anksioznost nezaobilazan su dio ivota osoba s autizmom i lanova
njihovih obitelji, što dovodi do promijenjenog obrasca obiteljskog ivota. [7]
Metode pomoi osobama s autizmom i lanovima njihovih obitelji ukljuuju pruanje
psihološke podrške, rano dijagnosticiranje i pruanje kvalitetne zdravstvene skrbi. Percepcija
stupnja kvalitete vlastitog ivota osoba s autizmom ne ovisi samo o teini stupnja bolesti,
nego i o kvaliteti zdravstvenih metoda lijeenja, posebice o zdravstvenoj skrbi. Nemogunost
zadovoljenja osnovnih ljudskih potreba te participiranja u društvenim aktivnostima ima
znatan utjecaj na smanjenje stupnja kvalitete ivota osoba s autizmom. Odnos prema njima
zahtijeva multidisciplinaran pristup, koji ukljuuje djelovanje strunjaka iz raznih
biomedicinskih grana kako bi se postigla zadovoljavajua razina samostalnosti osobe i njezino
potpuno aktivno ukljuenje u društvenu zajednicu, ukljuujui medicinske sestre, koje
sudjeluju u postupku njihove integracije u okolinu. [6]
U ovom radu e biti prikazan program rane rehabilitacije i edukacije djece s autizmom te
prikaz sluaja.
Autistini poremeaj pervazivni je neurorazvojni poremeaj koji poinje u djetinjstvu, u
veini sluajeva u prve tri godine ivota, zahvaa gotovo sve psihike funkcije i traje cijeli
ivot. Autizam je karakteristino promijenjeno ponašanje u svim podrujima središnjeg
ivanog sustava: motorikom, perceptivnom, intelektualnom, emotivnom i socijalnom. [6]
Prema podacima u svijetu se rodi 1 na 150 djece s nekim poremeajem iz autistinog spektra.
Prevalencija poremeaja je 1:42 za djeake i 1:189 za djevojice. U Republici Hrvatskoj
danas ivi oko 8000 osoba s autizmom. [5]
Poeci autistinog poremeaja seu još od 1905. godine kada je Sancte de Sanctis opisao
demenciju prekocisimu (dementia praecocissima), psihozu rane djeje dobi koja uzrokuje
sveukupno psihiko i intelektualno osiromašenje u djeteta koje je prije bilo psihiki zdravo.
Ta su se stanja, a radilo se naješe o djejim psihozama, meu ostalim i o autistinom
poremeaju, brkala s mentalnom retardacijom. [6]
Godine 1943. ameriki djeji psihijatar Leo Kanner (John Hopkins hospital, Baltimore, SAD)
opisuje jedanaestero djece koja su izgledala tjelesno zdrava, ali su pokazivala karakteristine
smetnje komunikacije i govora. Poremeaj je nazvao infantilnim autizmom, s naglaskom kako
se prvi simptomi javljaju unutar prvih 30 mjeseci ivota s periodom normalnog razvoja ili bez
njega. [8]
Kanner pretpostavlja da je uroena nesposobnost razvijanja komunikacije uvjetovana hladnim
i odbijajuim dranjem majke prema djetetu. Meutim, obzirom da je dvoje djece u pubertetu
dobilo epileptike napadaje, a u troje su naeni blai neurološki ispadi, na temelju toga
iskljuivo psihogeni uzroni imbenici mogli su biti iskljueni.
Godine 1944. njemaki psihijatar Hans Asperger, ne znajui za Kannera, opisuje sindrom
kojemu daje naziv „autistina psihopatija“, poremeaj prema današnjim dijagnostikim
kriterijima veoma slian infantilnom autizmu. [6]
Autistini spektar je termin što ga je prije više od dvadeset godina uvela engleska
psihijatrica Lorna Wing. Ne rabi se u vrijedeim klasifikacijama, a obuhvaa pervazivne
razvojne poremeaje, tj. niz psihijatrijskih poremeaja rane djeje dobi obiljeenih velikim
abnormalnostima u socijalnim interakcijama, komunikaciji i motorikim aktivnostima
(streotipijama). [6]
Autizam je „ekstremno osamljivanje i samoizolacija“ kao i povlaenje od socijalnih kontakata
tijekom vrlo ranog razvoja. Opsesivna potreba za nepromjenjivošu okoline i dnevne rutine,
preokupacija predmetima koji se koriste na neobian ili nefunkcionalan nain, rituali i
stereotipno ponašanje, npr. njihanje, otpor prema uenju novog. Teško ošteenje govora kod
nekih do mutizma, a kod drugih do razine bizarnog nefunkcionalnog govora, koji ukljuuje:
eholaliju, perservaciju, stereotipni ili metaforiki govor i neadekvatnu upotrebu zamjenica. [5]
U nekim sluajevima roditelj e u iznošenju podataka o ranom djetinjstvu rei da je njegovo
dijete imalo prve poteškoe nakon hospitalizacije, poslije dulje majine odsutnosti ili nekog
veeg stresa, poslije visoke temperature ili cijepljenja. No esto puta se retrogradnim
utvrivanjem simptoma ustanovi da je dijete imalo problem ve od najranije novoroenake
ili dojenake dobi u smislu odbijanja dojke, poremeaja hranjenja ili poremeaja spavanja i ne
uspostavljanja kontakta s majkom. [1]
Meu djecom s autistinim poremeajem velike su individualne razlike: neki su „bolje
funkcionirajui autisti“, a neka su djeca s izrazitim teškoama funkcioniranja u kojih je
problem niska intelektualna razina, niska emocionalna zrelost, nerazvijen ili nedovoljno
razvijen govor i vea izraenost autistinog poremeaja. [8]
esto puta se kod djece s autizmom, bez obzira na dob, javljaju agresivnost, autoagresivnost i
destruktivnost. Razlozi takvog ponašanja mogu biti razliiti, od onih zbog nerazumijevanja
okoline, do postizanja onoga što dijete eli, kao i nain izraaja boli, tuge ili oaja. Ovakvi
oblici ponašanja izrazito su teški i za dijete i za njegovu okolinu, stoga ih je potrebno
prevenirati koliko god je mogue. [5]
• Uzroci nastanka autistinog poremeaja
njihove specifine prirode i nedostatka objektivnih i pouzdanih kriterija za dijagnostiku, sve
psihijatrijske klasifikacije, a pogotovo one koje se odnose na poremeaje djeje dobi, imaju
kao osnovnu kliniku sliku (simptome), a ne uzroke. [6]
Autizam nastaje kao posljedica višestrukih uzroka, a tona etiologija nastanka do danas nije
znanstveno dokazana. Postoji vrsto usuglašavanje oko znanstvenog dokaza da simptomi
poremeaja iz autistinog spektra proizlaze iz pervazivnog ošteenja razliitih funkcija
centralnog neurološkog sustava. Uzrok ili uzroci tek trebaju biti objašnjeni. [1]
Dugi niz godina vodile su se rasprave o uzrocima autistinih poremeaja. Desetljeima su
prevladavale pretpostavke o psihosocijalnim uzrocima. Meutim, posljednjih godina smatra
se da su uzroci biološke naravi. Danas prevladavaju stavovi da je za nastanak autistinog
poremeaja odgovorno nasljee; biokemijske osobitosti; modano ošteenje i poremeaji
modane funkcije; poremeaji kognitivnih procesa i govorno - jezinog razvoja; poremeaj
emocionalnog razvoja, te interakcija navedenih initelja. [9]
Ve dulje vrijeme traje rasprava nasljeuju li se autistini poremeaji u potpunosti ili samo
odreene komponente, kao npr. kognitivna, govorna ili emocionalna ošteenja. Pretpostavke o
genetskoj uvjetovanosti autistinog poremeaja osnivaju se ponajprije na rezultatima
istraivanja obitelji i blizanaca, a u novije vrijeme i na molekularno biološkim istraivanjima.
Postoji niz podataka koji upuuju na povean broj sluajeva kod pojedinih obitelji, odnosno
povean rizik u obolijevanju sestara i brae autistine djece. Stoga se moe zakljuiti da
nasljedni faktor ima znaajnu ulogu, ali nije zasad dokazano. Zajedno s genetikom
osjetljivošu djeteta, znatan utjecaj mogu imati dogaaji tijekom ranog djetinjstva i imbenici
okoline. [8]
Istraivanja pokazuju da modana ošteenja i poremeaji modane funkcije imaju vanu
ulogu kod nastanka autistinih poremeaja djece i odraslih osoba. Radi se o abnormalnim
promjenama modanog debla, abnormalnim procesima modanog sazrijevanja, neke hipoteze
govore o nerazvijenosti vermisa malog mozga, kao i o ošteenjima modane kore. [8]
Neka istraivanja pokazuju ošteenja mozga kod autistinog djeteta koja su nastala još prije
šestog mjeseca trudnoe. Infekcije u trudnoi (rubeola), traume ili komplikacije u trudnoi i
pri poroaju te drugi imbenici mogu uzrokovati modano ošteenje, a rezultat je autizam. [6]
Rezultati istraivanja u biokemijskom podruju pokazuju promjene niza hormona i
neuroprijenosnika, kao i povišena razina odreenih endorfina. U veem broju istraivanja
autistinih poremeaja naena je i poveana razina serotonina što moe upuivati na
poremeaj afektivnih kontakata, tj. smanjena sposobnost percepcije tjelesnog izraaja
razliitih uvstava koje doivljavaju drugi ljudi. Nedostatno reagiranje na druge ljude, kao i
pretjerano reagiranje na odreene aspekte okruenja pripisuju se specifinim deficitima
socijalne percepcije, znaajne samo za autizam. Moe se pretpostaviti da izmeu opisanih
imbenika postoji interakcija. [8]
Visoki kvocijent inteligencije, dobra razvijenost govora i jezika, vedar temperament,
uspješnost razvojnih intervencija, socijalna okolina koja prua podršku u nošenju sa sloenim
problemima i još k tome potie zdrav razvoj, imbenici su koji mogu djelovati kao zaštitni
faktori. Poznavanje mehanizama koji su u podlozi hendikepa od najvee je vanosti za sve
one ukljuene u odgajanje i tretiranje osoba iz autistinog spektra. [8]
Slika: 2.1.1. Prikaz zajednikog djelovanja moguih razliitih uzronih imbenika na nastanak
autistinog poremeaja [http://www.cybermed.hr/clanci/poremecaji_autisticnog_spektra]
• Klinika slika autistinog poremeaja
Za autizam je poznato više vrsta specifinih simptoma, a osnovni simptomi su
nedostatak socijalne interakcije, verbalne i neverbalne komunikacije, osobito poremeaj u
razvoju govora, bizarnosti u ponašanju i stereotipije. Bitna obiljeja su izrazito smanjen
repertoar aktivnosti i interesa, a manifestacije poremeaja razlikuju se prema razvojnom
stupnju i kronološkoj dobi. [8]
Poremeaj se, prema Kanneru, pojavljuje u prve tri godine ivota, tri do etiri puta eše u
djeaka nego u djevojica. Danas je dominantno tumaenje o multikauzalnosti etiologije, u
kojoj razliiti uzroci dovode do sline klinike slike. Ipak, dijagnostiki se kriteriji svakih
desetak godina ponešto promijene, a razvijen je i niz ljestvica za procjenu poremeaja iz
autistinog spektra. Poremeaj je naen na svim razinama inteligencije, meutim 70 - 80%
sluajeva funkcionira na znaajno niskoj razini intelektualnog i adaptivnog funkcioniranja.
Sljedei pridrueni simptom je epilepsija koja se javlja kod svake tree osobe s autizmom. [6]
• Kriteriji za autistini poremeaj u DSM-IV
a) Kvalitativne teškoe u socijalnoj interakciji koje se oituju barem u dvije stavke od
sljedeih: [10]
1. izrazite teškoe u primjeni višestrukih neverbalnih ponašanja kao što su pogled „oi
u oi“, izraz lica, poloaj tijela i geste radi prilagoavanja socijalnoj interakciji
2. nesposobnost razvijanja vršnjakih odnosa primjerenih razvojnoj razini
3. izrazito smanjeno izraavanje zadovoljstva zbog sree drugih ljudi.
Poremeaji na socijalnom podruju javljaju se na razliite naine. Kod nekih osoba
postoji znaajno socijalno osamljivanje, drugi su pasivni u socijalnoj interakciji sa slabim ili
prikrivenim interesom za druge osobe. Suprotno tome kod nekih osoba dolazi do vrlo
aktivnog upuštanja u socijalnu interakciju na osebujan, nametljiv i jednostrani nain.
Zajednika je svima ograniena sposobnost za empatijom, ali su sposobni pokazivati osjeaje
na svoj vlastiti nain. Kod zatvaranja od vanjskog svijeta pojavljuje se ekstremni poremeaj
socijalne interakcije. Veze s osobama, dogaajima, i stvarima su abnormalne. Nedostaje
normalne djeje povezanosti s roditeljima, posebice s majkom: nema reakcija smiješka,
pogleda oi u oi, razlikovanja roditelja od drugih osoba, gesta anticipacije. No djeca esto
pokazuju snanu povezanost s predmetima. Kad postanu starija, uoljiv je izostanak
kooperativne igre i stvaranja prijateljskih veza s drugom djecom, i nemogunost uivljavanja
u uvstva drugih ljudi. Grevita povezanost s poznatim oituje se u tome da djeca upadaju u
stanja straha i panike kad se nešto promjeni u njihovom neposrednom okruenju. [5]
b) Kvalitativne teškoe u komunikaciji koje se oituju barem u dvije stavke od sljedeih: [10]
1. zastoj u razvoju govornoga jezika ili potpuno izostajanje razvoja govornoga jezika
(bez prateih pokušaja kompenzacije govora pomou alternativnih naina
komuniciranja kao što su geste ili mimika)
2. izrazite teškoe u pogledu sposobnosti iniciranja ili odravanja konverzacije s
drugim osobama kod pojedinaca iji je govor primjereno razvijen
3. stereotipna ili repetitivna upotreba govora ili idiosinkratini govor
4. nedostatak razliitog spontanog djelovanja kojim se uspostavlja povjerenje ili
socijalnog djelovanja pomou imitacije sukladno stupnju razvoja.
Neka djeca nemaju razvijen govor, druga su prividno rjeita, no svima nedostaje
sposobnost da vode obostranu dvosmjernu komunikaciju. Stil i sadraj njihovih jezinih
vještina je osebujan, ukljuujui izmišljanje rijei, reverziju zamjenica i eholaliju koja se
manifestira kroz ponavljanje rijei ili kraih reenica npr. na pitanje „Jesi li gladan?“ dijete
odgovara „Jesi li gladan“. Gotovo sva djeca u govoru pokazuju stereotipije, dosta kasno naue
sebe oznaavati s „ja“. Emocionalne reakcije na verbalno i neverbalno obraanje su
neodgovarajue. Razvoj govora u autistinih osoba moe biti prekinut ili u regresiji.
Repertoar ekspresije i regulacije emocija je razliit, ponekad ogranien, a katkada pretjeran.
Ako naue postavljati pitanja, onda obino postavljaju ista pitanja na koja znaju odgovor.
Mnoga autistina djeca koja naue govoriti ne mogu jezik koristiti za komunikaciju, ve ga
koriste mehaniki. [5]
c) Ogranieni repetitivni i stereotipni oblici ponašanja, interesa i aktivnosti koji se oituju
barem u jednom od sljedeeg: [10]
1. preokupiranost jednom vrstom ili više vrsta stereotipnih i ogranienih interesa koji
su neobini kako po svom intenzitetu, tako i po svojem središtu
2. oita kompulzivna odanost prema specifinoj, nefunkcionalnoj rutini ili ritualima
Aktivnost mašte je ošteena, što koi i ograniava njihovu sposobnost razumijevanja
namjera i emocija drugih ljudi. U nekim sluajevima javlja se pojava pretjerane maštovitosti
no to se rijetko dogaa. Autistine osobe takoer imaju ograniene sposobnosti anticipiranja
onog što se moe dogoditi kao i svladavanja prošlih dogaaja. Mnoga djeca s autizmom
razvijaju specifine interese ili preokupacije neobinim sadrajima, a u mnogim sluajevima
javlja se neuobiajena preosjetljivost ili neosjetljivost na pojedine podraaje. Nadalje, obino
pridruena nespecifina obiljeja ukljuuju: anksioznost, poremeaje spavanja i obrasce
hranjenja, gastrointestinalne smetnje, silovite napade bijesa nerijetko s autoagresivnim
ponašanjem. Pored varijacija na planu ponašanja, takoer postoji raznolikost u razini
mentalnog funkcioniranja koja se kree od prosjene, ak natprosjene inteligencije do teških
intelektualnih poteškoa. Kod tri etvrtine sluajeva autizma istodobno postoji i intelektualno
ošteenje. [5]
Kod neke djece se pojavljuje i niz drugih simptoma kao što je preferiranje odreene vrste
hrane, agresivnost i autoagresivnost, te izostanak straha od realnih opasnosti.
Tijekom razvoja moe doi do pomaka simptoma na bolje, osjetljivost na zvukove, napadaji
straha, psihomotorni nemir i sklonost dodirivanju predmeta i osoba smanjuju se. [11]
• Dijagnostiki postupci za utvrivanje autistinih poremeaja
Vrlo rana dijagnoza je od izrazito velike vanosti kako bi djeci s autistinim
poremeajem bila pruena što kvalitetnija struna pomo i ukljuivanje u primjeren tretman i
edukaciju. U postavljanju dijagnoze sudjeluje cijeli tim strunjaka jer postaviti sa sigurnošu
dijagnozu autizma, pogotovo u djece mlae od tri godine nije ni lako ni jednostavno. [6]
Dijagnozu postavlja lijenik ili kliniki psiholog koji se specijalizirao za podruje autizma
kao i multidisciplinarni tim sastavljen od pedijatra ili psihijatra, psihologa i logopeda.
Psiholog svoje procjene naješe donosi prikupljanjem informacija o razvojnoj razini i
ponašanju, logoped procjenjuje govor, jezik i ponašanja koja se tiu komuniciranja.
Medicinska i razvojna anamneza uzima se pomou razgovora s roditeljima. Strunjaci
dijagnosticiraju autizam na osnovi prisutnosti ili odsutnosti odreenih ponašanja,
karakteristinih simptoma i razvojnih zaostajanja. [5]
Brojni dijagnostiki sustavi objavljeni su radi ujednaavanja kriterija za postavljanje
dijagnoze, a osnova svih sustava jesu Kannerovi kriteriji (1943.) koji obuhvaaju simptome:
Nemogunost djeteta da uspostavi normalne kontakte s ljudima, zakašnjeli razvoj govora i
uporaba govora na nekomunikativan nain, ponavljajue i stereotipne igre i opsesivno
inzistiranje na poštovanju nekog reda, nedostatak mašte te dobro mehaniko pamenje i
normalan fiziki izgled. [6]
i DSM-IV, (Diagnostical and Statistical Manual of Mental Disorders ) opisuju kriterije na
osnovi kojih se postavlja dijagnoza.
Oba sustava naglašavaju etiri kljuna obiljeja: [12]
• kvalitativno…