TERTIUM ORGANUM, 2.dio

8/14/2019 TERTIUM ORGANUM, 2.dio

1/65

POGLAVLJE XXI

Kozmika svijest doktora Buckea. Tri oblikasvijesti po Buckeu. Jednostavna svijest ili svijestivotinja. Samosvijest ili svijest ovjeka. Kozmikasvijest. Rast svijesti. U emu se on izraava? Osjet,predodba, pojam, vii moralni pojam - stvaralakaintuicija. ovjek kozmike svijesti. Adamov pad.Spoznaja dobra i zla. Krist i spasenje ovjeka.Zakoni evolucije. Pojedinana obiljeja koja se

pretvaraju u opa. Roenje novog ovjeanstva.Via rasa. Natovjek. Zajednike etape razvojarazliitih strana Ijudskog duha. Tablica etirijuoblika oitovanja svijesti.

Mnogi ljudi misle da su temeljna pitanja ivota posve

nerjeiva, da ovjeanstvo nikada nee saznati zato iemu stremi, zbog ega trpi i kamo ide. Smatra segotovo nedolinim postavljati ta pitanja. Odlueno je da

je ivot takav i naprosto ivot. Ljudi su izgubili naduda e nai odgovore na glavna pitanja i s dosadomodustali od toga.

Istovremeno, ovjek ima vrlo nejasnu predodbu otome to proizvodi u njemu taj osjeaj beznaa inerjeivosti. Odakle potjee osjeaj da je o mnogimstvarima bolje ne misliti ?

Zapravo, mi to beznae osjeamo tek kad ovjekasmatramo neim konanim i dovrenim, kada nevidimo nita s onu stranu ovjeka. Slaba je utjeha usvim drutvenim teorijama koje obeavaju razliitemilosti na zemlji. Od njih ostaje osjeaj razoaranja i gorak okus u ustima.


2/65

Zato? emu sve to ? Dobro, svi e biti siti. Odlino.I to jo? Dakako, dok se ovjeanstvo ne oslobodi gladi

i siromatva, dok uz raskone palae i udobne kuepostoje smrdljiva predgraa, dok pored nas ljudi umiruod gladi i ubijaju se od oaja, mi nemamo prava govoritini o kulturi ni o civilizaciji.

No, pretpostavimo da svega toga vie nema. Na zemljivlada stvarna nekrivotvorena civilizacija i kultura. Vienitko nikoga ne ugnjetava. Svi mogu ivjeti i disati.Dobro, i to onda?

Onda, nekoliko bombastinih fraza o nevjerojatnimvidicima to se otvaraju pred znanou -komunikacija s planetom Marsom, kemijskopripremanje protoplazme, iskoritavanje okretanjaZemlje oko Sunca, serumi protiv svih bolesti,produavanje ljudskog ivota na sto godina .Zatim, moda, umjetna proizvodnja ljudskih bia - no,nakon toga mata se iscrpljuje. Mogla bi se jo dopustitimogunost da se prokopa zemaljska kugla, no to bi biloposve nepotrebno.

Upravo odatle i potjee osjeaj nerjeivosti i beznaa.Doista, prokopali smo zemaljsku kuglu, i to onda?

Kopati u drugom smjeru? Ta to je dosadno!No, okanimo se obinih drutvenih i slinih teorija i

okrenimo se psihologiji koja jedina moe dati odgovor na pitanje to mori ovjeanstvo. Na nae iznenaenjevidjet emo da ona daje vrlo zadovoljavajueodgovore na glavna pitanja koja su nama izgledalanerjeiva. No, zbog nekih razloga ljudi ne ele prihvatitite odgovore. Oni zahtijevaju da odgovor bude uonomobliku koji se njima svia i odbijaju prihvatiti sve to

nije u tom obliku. Oni trae rjeenje pitanja o sudbiniovjeka, ali ovjeka kako ga oni zamiljaju, i ne ele


3/65

priznati injenicu da se ovjek moe i mora mijenjati, da je sadanji ovjek tek ahura iz koje e se s vremenomrazvitileptir ni malo nalik na ahuru.

Upravo to je klju za razumijevanje naeg ivota sadrutvene strane.A taj je klju ve odavno pronaen.Zagonetka je odavno odgonetnuta . No razliiti

mislioci razliitih vremena, pronalazei rjeenje tezagonetke, nazivali su je razliitim imenima i esto su,ne znajui jedni za druge, s velikim naporom prolazili isti

put, ne slutei da su tim putem ili i idu njihoviprethodnici i suvremenici.U svjetskoj knjievnosti postoje knjige, obino

slabo poznate, koje se sluajno (ili ne) mogu nai naistoj polici, u istoj knjinici. A one, uzete zajedno,dat e cjelovitu i jasnu sliku naeg psihikog i duhovnog razvoja, te vie nee biti sumnje o

sudbini ovjeanstva, sudbini koja nije drugo doli robijaki rad na prokopavanju zemaljske kugle, tomu nudi pozitivistika filozofija.

Nama se ini da jo ne znamo svoju sudbinu, josumnjamo i ne odluujemo se rastati od beznaapozitivistikog gledanja na ivot, samo zato to surijetko objedinjene sve potrebne nam ideje u jednoj knjizi. Odvie se lako i odvie usko specijaliziramo.

Filozofija, psihologija, matematika, prirodneznanosti, sociologija, povijest kulture i umjetnosti,religija, sve te znanosti imaju vlastitu posebnuliteraturu. To stvaranje posebnih literatura najvee je zlo i glavna prepreka tonom razumijevanjustvari. Svaka literatura razvija svoj vlastiti jezik,vlastitu terminologiju i time jo otrije odreuje


4/65

svoje granice, odvaja se od drugih, a svoje graniceini nepremostivima.

Nama je potrebna sinteza .Rije sinteza ispisana je na stijegu modernog teozofijskog pokreta koji je najavila H. P. Blavacka.I u svjetskoj knjievnosti specijalizacija pomalo

ustupa mjesto novom irokom sintetikom pravcumiljenja.

Izlaze knjige koje je nemogue svrstati u ijednu odprihvaenih bibliotenih klasifikacija, koje se ne mogu

pripisati nijednom fakultetu. Te su knjige vijesnicinoveliterature koja e sruiti sve pregrade podignute napodruju miljenja.

Jedna od takvih knjiga je Kozmika svijest kanadskog psihijatra dr. Richarda M. Buckea .

Istraujui razvojsvijesti on na izuzetan, jednostavan, jasan i svima razumljiv nain dolazi do zakljuaka koji semogu mjeriti s najviim razinama filozofijske misli.Sadanji oblik ljudske svijesti on smatra prijelaznimoblikom u drugi, vii oblik koji nazivakozmikomsvijeu. On ve osjea da se pribliavamo tojkozmikoj svijesti i predvia novu etapu u povijestiovjeanstva.

U skraenom u obliku navesti nekoliko odlomaka iznjegove knjige.

to je kozmika svijest? Kozmika svijest jest oblik svijesti vii od svijesti koju

posjeduje obini ovjek.Svijest obinog ovjeka je samosvijest, a to je ona

sposobnost na kojoj poiva sav na ivot (subjektivni iobjektivni) koji nije zajedniki nama i viim ivotinjama, sizuzetkom malog dijela onoga to potjee od nekolicinekoja posjeduje spomenutu viu svijest. Da nam to bude


5/65

jasnije, moramo shvatiti da postoje tri oblika ili stupnjasvijesti.

1. Obina svijest koju posjeduju vie ivotinje.2. Samosvijest koju ovjek posjeduje uz obinu,zajedniku njemu i viim ivotinjama.3. Kozmiku svijest .( U toj podjeli najvea je pogreka dr. Buckea. Naime,

ljudska svijest, tj. svijest veine Ijudi, obina je svijest.Samosvijest i kozmika svijest postoje samo ukratkim trenucima.Ako pretpostavimo da ivotinje imaju

svijest, koja je nuno nia od ljudske, onda bi one imaleobinu svijest, ovjek bi imao samosvijest - svijesto sebi samom, a kozmika se svijest javlja kodprosvjeenih pojedinaca po mojem miljenju ovapodjela je posve u redu !!!) Pomou obine svijesti pas ili konj svjesni su stvarioko sebe ba kao i ovjek: on je svjestan i svojih udova itijela i zna da su to dijelovi njega samog. Pomousamosvijesti ovjek nije svjestan samo drvea, stijena,voda, vlastitih udova i tijela, ve je svjestan i sebe kaozasebne cjeline odvojene od svega ostalog u svemiru.

Potpuno je sigurno da nijedna ivotinja ne moe sebeshvatiti na taj nain. Nadalje, uz pomo samosvijestiovjek se moe baviti svojim osobnim mentalnimstanjima kao objektima svijesti. ivotinja je, tako rei,uronjena u svoju svijest kao riba u moru; ona ne moe,ak ni u mati, ni za trenutak izai iz nje kako bi jeshvatila. A ovjek, uz pomo samosvijesti, moe se,tako rei, odmaknuti od sebe samoga i pomisliti: Da,miljenje o onoj stvari je tono; znam da je tono i znamda znam da je tono. . . ivotinja ne moe misliti na tajnain . . . a kad bi mogla, mi bismo to znali. Kad bi sva

bia koja ive zajedno, kao to ive ljudi, psi i konji,posjedovala samosvijest, komunikacija meu njima bila


6/65

bi najjednostavnija stvar na svijetu. ak i kako stvarisada stoje. . . mi prilino slobodno ulazimo u pasji nainmiljenja - razumijemo to se u njemu zbiva. Da pas

posjeduje samosvijest, mi bismo to odavno morali znati.Meutim, mi to ne znamo, pa je posve sigurno da ni pas,ni konj, ni slon niti majmun nikada nisu posjedovalisamosvijest.

Jo neto: na ovjekovoj samosvijesti izgraeno je sve to je u nama i oko nas izrazito ljudsko. Jezik je objektivno kojemu je samosvijest subjektivno.Samosvijest i jezik (dvoje u jednom, jer su to dvije polovice iste stvari) sine qua non su ljudskog drutvenog ivota, obiaja, institucija, svih vrstaindustrije, obrta i umjetnosti. Da ijedna ivotinja imasamosvijest, sigurno bi na toj sposobnosti izgradilanadgradnju jezika... Nijedna ivotinja nije to uradila pa zakljuujemo da ivotinja nema samosvijesti.

To to ovjek posjeduje samosvijest i jezik stvaragolemi jaz izmeu njega i viih ivotinja koje imaju samoobinu svijest. Kozmika svijest je trei oblik koji je istotoliko iznad samosvijesti koliko je samosvijest iznadobine svijesti. . . Glavna znaajka kozmike svijesti,kako kae samo njezino ime, jest svijest o svemiru, to

jest o ivotu i redu u svemiru. . . Uz svijest o svemiru

postoji i intelektualna prosvijeenost ili prosvjetljenje tosamo po sebi postavlja pojedinca na novu razinupostojanja - to bi ga gotovo uinilo pripadnikom nekenove vrste. Dodajmo tome stanje moralnogoduevljenja, neopisivi osjeaj uzvienosti, ushita iradosti i oivljavanje moralnog osjeaja, to je ne samozadivljujue, ve i vanije i za pojedinca i za rasu no to

je pojaanje intelektualne moi. Zajedno s tim dolazi onoto bi se moglo nazvati osjeajem besmrtnosti - svijest o


7/65

vjenom ivotu; ne uvjerenje da e ga imati ve svijestda ga ve posjeduje.

Samo osobno iskustvo o tome, ili dugo prouavanje

ljudi koji su preli u novi ivot omoguit e nam dashvatimo to je to zapravo . . .Miljenje je pisca da e nai potomci prije ili kasnije,

kao rasa, dostii stanje kozmike svijesti... On vjeruje dase taj razvojni korak ve dogaa, jer mu je jasno da, nesamo da je sve vie ljudi koji posjeduju kozmiku svijest,ve da se mi kao rasa sve vie pribliavamo onomstupnju samosvijesti na kojemu se postie prijelaz ukozmiku svijest... On zna da inteligentni kontakt sumom kozmike svijesti pomae samosvjesnimpojedincima da se uzdignu na viu razinu.

Na najbliu budunost ovjeanstva Bucke gleda svelikim nadama. On vidi neizbjenu promjenu triju stranaivota:

1. politike i nacionalne , to e se dogoditi kaoposljedica utemeljenja zrakoplovstva;

2. ekonomske i drutvene , to e odmah osloboditizemlju od dva zla - bogatstva i siromatva i

3. psihike o emu on ba i govori.

Promjene u prve dvije oblasti ivota bitno e izmijenitiuvjete ljudskog ivljenja i uzdignuti ga na nesluenu

visinu. No tree, psihike, unutranje promjene uinite stotinu, tisuu puta vie. A sve tri zajedno doslovcee stvoriti novo nebo i novu zemlju . Stari poredakstvari bit e dokrajen i zamijenit e ga novi.

Pred zrakoplovstvom e, poput sjena, nestatinacionalne granice, carinske tarife, a moda ak i razlikemeu jezicima. Nee vie biti razloga za postojanjevelikih gradova i oni e se raspasti. Ljudi koji sada ive ugradovima ivjet e u brdima, na moru i graditi svoja


8/65

obitavalita na visokim, zasad gotovo nedostupnimmjestima s lijepim pogledom. Skueni ivot u velikimgradovima postat e dijelom prolosti. Udaljenost e

praktiki biti ukinuta, ba kao i gomilanje na jednommjestu i nametnuta samoa.Promjena drutvenih uvjeta uklonit e iscrpljujui rad,

nesmiljenu bijedu, uvredljivo i obeshrabrujue bogatstvo,neimatinu i zlo to od nje potjee. Sve e to postatiteme povijesnih romana.

U dodiru s tokom kozmike svijesti stopit e se svepoznate religije dananjice. Ljudska dua e sestubokom izmijeniti. Religija e apsolutno zagospodaritirasom. Ona nee ovisiti o tradiciji. U nju se neevjerovati ili ne vjerovati. Ona nee bitidio ivota kojemupoklanjamo samo odreene sate, neko vrijeme uodreenim prilikama. Nje nee biti u svetim knjigama nitina ustima sveenika. Nee je biti u crkvama, nasastancima, u obredima ni u odreenim danima. Njezinivot nee biti u molitvama, himnama i propovijedima.Ona nee ovisiti o posebnim otkrivenjima, o rijeimabogova koji silaze da pouavaju, niti o ikakvoj bibliji ilibiblijama. Njezina misija nee biti spaavanje ljudi odgrijeha ili osiguranje raja. Ona nee nauavati obuduoj besmrtnosti ni buduoj slavi, jer e besmrtnost i sva

slava ve postojati ovdje i sada. Oitost besmrtnostiivjet e u svakom srcu kao vid u oku. Sumnja u Boga ivjeni ivot bit e nemogua ba kao to je sadanemogua sumnja u postojanje; oitost i jednog i drugogbit e ista. Religija e upravljati svakom minutom svakogdana svega ivota. Crkve, sveenici, sveanosti,vjerovanja, molitve, svi zastupnici, svi posrednici izmeuovjeka i Boga bit e zauvijek zamijenjeni izravnim i

jasnim openjem. Vie nee biti grijeha, niti elje za


9/65

spasenjem. Ljudi se nee vie brinuti ni o smrti ni obudunosti, o kraljevstvu nebeskom ili o onome tomoe doi nakon smrti tijela. Svaka e dua osjeati i

znati da je besmrtna, osjeat e i znati da sav svemir sasvim svojim bogatstvom i svojom ljepotom postoji za njui njoj zauvijek pripada. Postoji legenda, vjerojatno vrlo stara, o tome da je prviovjek bio nevin i sretan dok nije okusio plod sa stablaspoznaje dobra i zla. Kada je pojeo to voe postao jesvjestan da je gol i zasramio se. Nadalje, da je tada usvijetu roen grijeh, a dotadanji ovjekov osjeajnevinosti zamijenjen je osjeajem bijede. Da se tada, ane prije toga, ovjek poeo muiti radom i pokrivati svojetijelo. I to je najudnije od svega, legenda kazuje da jes tom promjenom, ili neposredno nakon nje, u ovjekovuumu niklo neobino uvjerenje, koje ga nikad otad nijenapustilo, a koje su podravala. . . uenja svih istinskihvidovnjaka, proroka i pjesnika, da tu prokletu stvar koja

je ovjeka ugrizla u petu, mora na kraju zgnjeiti ipodjarmiti sam ovjek - da u njemu mora uskrsnutiSpasitelj - Krist.

Praotac ovjekov bio je stvorenje... koje je posjedovalosamo obinu svijest . On je bio (kao to su to danasivotinje) nesposoban da grijei ili da ima osjeaj grijeha,nesposoban za stid (u ljudskom smislu te rijei). On nije

imao osjeaja ni znanja o dobru i zlu. On nije znao nitao onome to mi nazivamo radom i nikad nije radio. Iztog stanja on je pao (ili se uzdigao) u stanjesamosvijesti, oi su mu se otvorile, znao je da je nag,osjetio je stid, stekao osjeaj grijeha (i zaista postaogrenikom) i nauio raditi neke stvari da bi postigaoneke rezultate - to jest nauio je raditi.

To stanje traje ve dugo tegobno vrijeme - osjeajgrijeha jo uvijek ga progoni na njegovu putu - i dalje on


10/65

jede kruh natopljen znojem - jo uvijek je posramljen.Gdje je otkupitelj, Spasitelj? Tko ili to?

ovjekov Spasitelj je kozmika svijest - na jeziku Sv.

Pavla - Krist. Kozmiki smisao ( u bilo kojem umu da sepojavi) zgnjeit e zmijinu glavu - unititi grijeh, stid,znaenje dobra i zla kao meusobno oprene stvari iponititirad , ali ne i Ijudsku djelatnost.

Opis vlastitog kozmikog iskustva dr. Buckea i osjeajikoji su mu prethodili moda e pomoi itatelju da shvati

bit izloenih injenica.Bilo je to u rano proljee na poetku tridesetestegodine njegova ivota. Proveo je veer s dvojicomprijatelja itajui Wordswortha, Shelleya, Keatsa,Browninga i posebno Whitmana. Rastali su se u pono ion se dugo vozio koijom. (Bilo je to u jednom gradu uEngleskoj.) Um mu je bio pod dubokim dojmom ideja,slika i emocija izazvanih itanjem i razgovorom te veeri,osjeao se spokojno i smireno. Bio je u nekom stanjumirnog, gotovo pasivnog uitka. Najednom, bez ikakvaupozorenja, naao se obavijen oblakom vatrene boje.Na trenutak je pomislio da je vatra, poar u velikomgradu, a onda je spoznao da je ta svjetlost u njemusamome. Odmah nakon toga obuzeo ga je osjeajzanosa, beskrajne radosti, koju je pratilo, ili jojneposredno slijedilo, intelektualno prosvjetljenje, to jeposve nemogue opisati. Mozgom mu je prostrujaoasoviti bljesak munje Brahmanskog Sjaja koji od tadazauvijek obasjava njegov ivot; na srce mu je pala kapBrahmanskog Blaenstva i zauvijek mu ostavila okusneba. Izmeu stvari u koje nije vjerovao, vidio je i shvatio da Svemir nije mrtva tvar, ve ivo Prisue,

da je ljudska dua besmrtna, da je svemir sazdan i ureen tako da bez svake sumnje sve stvari djeluju


11/65

zajedno za dobro svakoga i sviju, da je temeljnonaelo svijeta ono to mi nazivamo Ijubavlju i da jesrea svakoga potpuno sigurna. On tvrdi da je u tih

nekoliko sekundi, koliko je prosvjetljenje trajalo, nauiovie negoli u posljednjih mjeseci ili ak godina uenja ida je nauio mnogo toga emu ga ni jedan studij nikadanije nauio. . .

Samo prosvjetljenje nije trajalo due od nekolikotrenutaka, no njegovi su tragovi ostali neizbrisivi. Nikadanije mogao zaboraviti to je tada vidio i spoznao, niti jeikada posumnjao, a i nije moglo biti sumnje u istinitostonoga to se njegovu duhu ukazalo. Ni te noi, niti ikadkasnije, to se iskustvo nije ponovilo...

Glavni dogaaj te noi bilo je zbiljsko i iskljuivouvoenje u novi i vii red ideja. No to je bilo samouvoenje. On je vidio svjetlo, ali je imao pojma o tomeodakle dolazi i to znai koliko i prvo bie kad jeugledalo svjetlost sunca. Mnogo godina poslije toga sreo

je ovjeka koji je uao u vii ivot, onaj koji je on ukratkom trenutku nazreo, i koji je imao velikog iskustva stom pojavom. Razgovor s tim ovjekom uvelike jerasvijetlio pravo znaenje onoga to je sam iskusio. . .

Shvatio je znaenje subjektivnog svjetla u sluajuSv. Pavla i Muhameda. Otkrila mu se tajnaWhitmanove transcendentne veliine. Susreti i

razgovori s ljudima koji su imali slino iskustvo pomoglisu mu da proiri i razjasni vlastita razmiljanja... No,trebalo je mnogo vremena i truda da se zamisao uzametku razradi i sazre, zamisao, naime, da postojiobitelj, potekla od obinih ljudi, koja ivi meu njima, aliza koju se teko moe rei da je dio njih. lanovi teobitelji rasuti su meu naprednim rasama ljudskog rodaza posljednjih etrdeset stoljea svjetske povijesti.


12/65

Crta koja te ljude razlikuje od drugih ljudi je ova:njihove su se duhovne oi otvorile i onivide. Najpoznatijilanovi te grupe koji bi se, kad bi se zajedno okupili, svi

mogli smjestiti u jedan moderni salon, stvorili su svevelike moderne religije.. . i, openito govorei, krozreligiju i knjievnost stvorili su modernu civilizaciju. To neznai da su oni napisali vei broj knjiga, ve su stvorilione malobrojne koje su nadahnule veinu knjiganapisanih u moderno doba. Ti ljudi vladaju nadposljednjih dvadesetpet. . . stoljea kao to zvijezdeprvog reda veliine vladaju pononim nebom.

Zatim dr. Bucke ispituje psiholoko podrijetlokozmike svijesti koja se nipoto ne smije smatrati neim nadnaravnim ili nenormalnim. Po njegovumnijenju to je posljedica prirodnog rasta.

On kae da u raanju kozmike svijesti znaajan udioima moralna priroda, no on sam zadovoljio se samoispitivanjem razvoja intelekta. U tom razvoju Bucke vidietiri jasna i odvojena stupnja:

stvaranje osjeaja,stvaranje predodaba,stvaranje pojmova, istvaranje vie intuicije.Gledita dr. Buckea o razvoju intelekta posve se

podudaraju s gleditima izreenim u VIII. poglavlju oveknjige.Predmet zamjedbe je, dakako, osjetilni dojam... Kad

bismo se mogli vratiti dovoljno daleko unatrag, nalibismo meu naim precima bie iji je intelekt biosastavljen od tih zamjedbi. No to je bie imalo u sebi onoto bi se moglo nazvati sposobnou rasta i dogodilo se

neto poput ovoga: pojedinano i iz generacije u genera-ciju ono je akumuliralo zamjedbe, a njihovo stalno


13/65

ponavljanje, koje zahtijeva daljnje stalno biljeenje,dovelo je do akumulacije stanica u sreditu osjetilnihivanih stanica. Time je postignut uvjet koji je naim

precima omoguio da poveu grupe tih zamjedbi u onoto danas nazivamo predodbom. Taj je proces vrlonalik na sloenu fotografiju (kad se niz ponovljenihfotosa stavlja na isti negativ, na primjer, snimci lanovaiste obitelji)...

Zatim zapoinje opet postupak akumulacije, sada naviem stupnju. Osjetilni organi stalno proizvodezamjedbe; receptivni centri stalno proizvode sve viepredodaba...

Najzad, nakon mnogo tisua generacija, dolazi dobakad je um. . . dosegao najviu moguu toku istopredodbene inteligencije; akumulacija zamjedbi ipredodaba trajala je sve dok vie nije bilo mogunostiza stvaranje neke vee zalihe dojmova. . . Tada sedogaa drugi proboj i vie se predodbe zamjenjujupojmovima. Odnos pojma prema predodbi poneto jeslian odnosu algebre prema aritmetici. Predodba je,kao to sam rekao, sloena slika stotina, moda tisuazamjedbi. . . Pojam je ista sloena slika - istapredodba, ali imenovana, oznaena, tako reiodloena. Pojam zapravo nije drugo doli imenovana predodba - ime, to jest, znak (kao u algebri)predstavlja samu stvar, to jest, predstavlja predodbu.Svakome tko razmilja o subjektu sad je jasno darazvoj kojim pojmovi zamjenjuju predodbe poveavadjelotvornost mozga u miljenju u onoj mjeri u kojoj jeuvoenje strojeva povealo proizvodnost ljudskog radaili onoliko koliko upotreba algebre poveava mo uma umatematikim raunanjima. Zamjena velike nezgrapne

predodbe jednostavnim znakom bila je gotovo kao


14/65

zamjena robe ita, tkanina ili eljezarije - knjienjem uuredsku knjigu.

No, kako smo ve spomenuli, da bi predodba mogla

biti zamijenjena pojmom, ona mora bitiimenovana ,oznaena znakom koji je predstavlja, ba kao to ekpredstavlja komad robe; drugim rijeima, rasa koja posjeduje pojmove nuno posjeduje i jezik . Nadalje,valja spomenuti da, kao to posjedovanje pojmovapodrazumijeva posjedovanje jezika, tako i posjedovanjepojmova i jezika (to su zapravo dva vida iste stvari)

podrazumijeva posjedovanje samosvijesti. To sve znaida u razvoju uma postoji trenutak kad se predodbeniintelekt, koji ima sposobnost samo obine svijesti,gotovo trenutno pretvara u pojmovni intelekt kojiposjeduje jezik i samosvijest...

Na dananji intelekt, dakle, sastavljen je od vrlosloene mjeavine zamjedbi, predodaba i pojmova...

Sljedee poglavlje prie je akumulacija pojmova... Tkoozbiljno razmotri ovaj problem, vidjet e da u njemumora postojati granica. Takav proces ne moe seodvijati beskonano...

Vidjeli smo da je irenje zamjedbenog uma nunoimalo svoju granicu; njegov neprekidni ivot neizbjeno

je doveo do predodbenog uma. Predodbeni je umvlastitim rastom neizbjeno doveo do pojmovnog uma.Unaprijed moemo biti sigurni da e se neto slinotome zbiti i sa pojmovnim umom.

No, ne moramo se osloniti na apstraktno razmiljanjeda dokaemo nuno postojanje natpojmovnog uma, jer on postoji i moe se prouavati nimalo tee od drugihprirodnih pojava. Natpojmovni intelekt, kojegaelementi nisu pojmovi, ve intuicija, ve je utvrenainjenica (u malom broju, dodue) i oblik svijesti


15/65

koji pripada tom intelektu moe se nazvati i nazivase - Kozmika Svijest.

Kozmika svijest... je ono to se na Istoku nazivaBrahmanskim sjajem. . .Za tu svijest svemir se ne sastoji od mrtve tvari kojom upravlja nesvjesni, kruti i nehotini zakon;naprotiv, on je potpuno nematerijalan, duhovan i iv; smrt je besmislica, svi i sve imaju vjeni ivot;svemir je Bog i Bog je svemir. . . . Dakako, s gleditasamosvijesti veliki dio toga je besmislica; usprkos

tomu, to je nepatvorena istina.Filozofija roenja kozmike svijesti u pojedincavrlo je slina roenju samosvijesti. Razum postaje(tako rei) pretrpan pojmovima, a pojmovi sveopseniji, sve brojniji i sve sloeniji. Jednoga dana(uz povoljne okolnosti) dogodi se stapanje, ili netoto bismo mogli nazvati kemijskim spajanjem

nekoliko pojmova s nekim moralnim elementima;kao rezultat javlja se intuicija i nastajanje intuitivnog uma, ili, drugim rijeima, kozmika svijest.

Shema po kojoj je izgraen um jednolina je odpoetka do kraja; predodba je sastavljena od mnogozamjedbi; pojam je mnogo ili nekoliko predodaba izamjedbi, a intuicija se sastoji od mnogo pojmova,

predodaba i zamjedbi spojenih s elementima moralnenaravi. . .Kozmika svijest, kao i drugi oblici svijesti, ima

sposobnost rasta; ona moe imati razliite oblike,razliite stupnjeve.

Pogrena bi bila pretpostavka da je ovjek koji posjeduje kozmiku svijest zbog toga sveznajui i nepogreiv... (Ljudi kozmike svijesti dostigli suvisoku razinu, no i na toj razini mogu postojati


16/65

razliiti stupnjevi svijesti.) Mora biti jasno i to da, premda ta sposobnost ini ovjeka slinimbogovima, Ijudi koji su je stekli, a ive u razliitim

vremenima i razliitim zemljama, provode ivot urazliitim okolinama, odgajani su tako da ivot i ivotne interese promatraju s potpuno razliitihstajalita, nuno moraju poneto drugaije tumaiti one stvari koje vide u tom novom svijetu u koji ulaze.

Jezik je u skladu s intelektom i, prema tome, on gamoe savreno i izravno izraavati. S druge strane,funkcije moralne naravi nisu povezane s jezikom i mogu se izraziti samo posredno uz pomo jezika.Moda je glazba, koja sigurno ima korijene umoralnoj prirodi, ve u svom sadanjem obliku poetak jezika koji e oznaiti i izraziti emocije, kaoto rijei oznaavaju i izraavaju ideje.

. . . Jezik je toan odraz intelekta; za svaki pojampostoji rije ili rijei, a za svaku rije postoji pojam. . .Nijedna rije nije nastala drugaije doli kao izraz nekogpojma, niti se moe stvoriti pojam a da se istovremenone stvori nova rije koja je njegov izraz... No, kakodevedesetdevet od sto naih osjetilnih dojmova iemocija nisu nikada bili predoeni u naem intelektu uzpomo pojmova, oni ostaju neizraeni i neizrazivi, osimnesavreno, neizravnim opisom i sugestijom. . .

Kako poklapanje rijei i pojmova nije sluajno iliprolazno ve se nalazi u njihovoj prirodi i ostajeapsolutno nepromjenljivo za sva vremena i u svimokolnostima, promjene u jednom imbeniku moraju biti u

skladu s promjenama u drugom. Razvoj intelekta mora


17/65


18/65

cjelini, ili barem o nekoj golemoj cjelini kojazasjenjuje svaku zamisao, matu ili razmiljanje.. . ,takav pojam u usporedbi s kojim svi njegovi raniji

pokuaji da umom pojmi svemir izgledaju beznaajni i smijeni. To irenje intelekta silno uveava sposobnost

stjecanja i akumuliranja znanja i izravno poveavasposobnost inicijative.

Povijest razvoja i pojave kozmike svijesti uovjeanstvu posve je slina pojavi svih

pojedinanih mentalnih sposobnosti. Kad se pojavi nova sposobnost, oitovat e se, u poetku, tek kod nekolicine izuzetnih pojedinaca. Nakon nekog vremena postaje uestalija, potom stjeemogunost da se razvija, postaje dostupna svima i konano postaje svojstvo svih ljudi od roenja.tovie, rijetke, izuzetne sposobnosti genija oituju

se kod ovjeka u zreloj dobi, katkad ak i u starosti.Kad postanu uobiajenije, po naravi blietalentima, te se sposobnosti oituju i kod mladihljudi. Kasnije, kad postanu sposobnost, oituju seak i u djece. Na kraju te sposobnosti postajuzajedniko vlasnitvo sviju od roenja, a kad izostanu, to se smatra nedostatkom.

Takva je sposobnost govora (to jest, sposobnost uobliavanja pojmova). Vjerojatno je u dalekoj prolosti, na granici pojave ljudske svijesti, tasposobnost pripadala samo nekolicini izuzetnih pojedinaca i vrlo vjerojatno se oitovala samo ustarosti. Kasnije je postala uestalija i poela seranije oitovati. Postojalo je, vjerojatno, razdobljekad govor nije bila osobina svih ljudi, ba kao to i umjetnika nadarenost - osjeaj za glazbu, za boje i


19/65

potez - ne pripada svim ljudima. Postupno je postaomogu za sve, a kasnije neizbjean i prijeko potreban, osim u sluaju neke fizike mane.

Moemo zakljuiti da je, po mnijenju dr. Buckea,kozmika svijest prestala biti iskljuivimvlasnitvom genija. Ona je ve na razini umjetnikenadarenosti, koja moe biti razvijena ili skrivena, arazliiti ljudi su razliito sposobni razviti je.

Vei dio Buckeove knjige sadri primjere i odlomke

uenja i pisanja ljudi kozmike svijesti u svjetskojpovijesti. On povlai paralele izmeu tih uenja i utvruje jedinstvo oblika prijelaza u novo stanje svijesti u ljudirazliitih stoljea i naroda i jedinstvo njihova osjeanjasvijeta i sebe, to najbolje svjedoi o istinitosti i zbiljnostinjihova iskustva.

Utemeljitelji svjetskih religija, proroci, filozofi,

pjesnici - to su u Buckeovoj knjizi ljudi kozmikesvijesti. Nije mu namjera da ponudi potpuni spisak imoe mu se, dakako, pridodati jo mnogo imena.

Uostalom, nije vana nepotpunost Buckeoveknjige, niti dopune koje bi se mogle napraviti. Vaan je Buckeov opi zakljuak o mogunosti i blizini nove svijesti .

To nam kae da nam je novo ovjeanstvonadohvat ruke. Mi gradimo ne razmiljajui oinjenici da moe doi novi gospodar i ne prihvatiti sve to smo izgradili. Nae drutvene znanosti,sociologija itd. imaju u vidu samo ovjeka.Budunost, meutim, ne pripada ovjeku, ve

natovjeku, koji je ve roen i ivi meu nama.


20/65

Via rasa brzo nie iz mase ovjeanstva i izdvajase vlastitim posebnim shvaanjem svijeta i ivota.Oznaka ljudi nove rase jest nova svijest i nova

savjest. Prepoznat emo ih po tome to e oni vierazumjeti, vie vidjeti i vie znati od obinog ovjeka. Oni nee moi zatvarati oi pred onim tovide, te e stoga vie vidjeti; nee moi nerazmiljati o onome to znaju, te e stoga znati vie;nee biti u stanju opravdavati sebe, te e stogarazumjeti vie. Ti e ljudi jasno vidjeti svoju

odgovornost za sve to oni rade, i nee biti u stanju prebacivati je na druge. Oni se nee zadovoljavati jednostavnim izvravanjem dunosti,. ve e seosjeati dunima znati prije no to se prihvate rada.Oni nikako nee moi izmaknuti svojoj savjesti i samo e ona upravljati njihovim postupcima. Oni nee biti maloduni niti e izmicati onome to oni dre potrebnim. Oni nikada nee biti ponizni izvritelji tue volje, jer e imati svoju volju. Oni e prije svega od sebe zahtijevati jasnu svijest o tometo i zato rade. I prihvatit e dokraja odgovornost pred svima na koje se njihova djelatnost odnosi.

To e uistinu biti via rasa - i tu nee biti moguenikakvo krivotvorenje, podmetanje ili otimanje. Nitanee moi biti kupljeno ili prisvojeno na prevaru ili na silu. I ne samo da e ta rasa doi, ona je ve tu.

Ljudi nove rase ve se meusobno prepoznaju;ve se utvruju lozinke, znakovi i parole... I modae se drutveni i politiki problemi, koje je naevrijeme tako otro naglasilo, rijeiti na posvedrugaijoj razini i na posve drugaiji nain no to mi mislimo, naime, izlaskom na pozornicu nove rase,svjesne sebe, koja e suditi staroj.


21/65

Ispitujui s razliitih stajalita sloene oblike oitovanjaduha i razmatrajui gledita i miljenja razliitih mislilaca,stalno nailazimo na postupne etape ili uzastopnestadije razvoja.Kada smo govorili o osjeanju prostora i vremena,

o stvaranju psihikih jedinica miljenja, oblicimadjelatnosti, logici i matematici, o oblicima svijesti i spoznaje, uvijek smo nailazili na stanovite stupnjevekoji se, oito, ne mogu preskoiti, ve ih valja proi.Usporedimo li ih, otkrivamo da su etape, stadiji ili stupnjevi u razliitim podrujima evolucije - isti. Svi se oni podudaraju, svi su usporedni.

Kad prijee na novi stupanj osjeanja prostora ,odreeno e bie samim prijelazom stei novo miljenje,novu logiku, matematiku, novi oblik djelovanja, novi oblik

spoznaje, ak i novi moral . I obrnuto, stjecanje novelogike ili novog morala neizbjeno e izazvati pojavunovog osjeaja prostora . Izdizanje na novi stupanjna jednom polju neminovno izaziva izdizanje naodgovarajui stupanj na svim ostalim poljima . Posve

jasno vidimo etiri stupnja, ili etiri stadija, kojiodgovaraju jedno, dvo, tro, i etverodimenzionalnomosjeanju prostora. Razvoj svih ostalih strana duepenje se po istoj ljestvici.

Jednostavna tablica jasnije nam pokazuje suodnosrazliitih oblika oitovanja svijesti, ili razliitih stanjasvijesti.

Prvi oblik - osjeaj jednodimenzionalnog prostora. To jestanje nie ivotinje koja gotovo vegetira. Njezina je


22/65

svijest jo u dubokom snu. Nejasni osjeti ostavljajumutne tragove; ona se priklanja svjetlu i toplini.

Drugi oblik - osjeaj dvodimenzionalnog prostora. To jestanje vie ivotinje. Ona ve posjeduje osjete i osjeaje,ali ne i miljenje . Njezina svijest je pasivna . Svijeuupravlja nagon vida.

Trei oblik - osjeaj trodimenzionalnog prostora.ovjek. Jasna svijest i logiko miljenje. Aktivnasvijest . Filozofijska podjela na Ja i ne-Ja. Matematikakonanih i stalnih brojeva. Pozitivistika znanost idualistiki spiritualizam. Podjela na duh i materiju. Mraku prolosti mrak u budunosti. Nezbiljnost sadanjosti.Neivi svemir. Zagonetnost ivota.

etvrti oblik - osjeanje etverodimenzionalnogprostora. Novo poimanje vremena. ivi svemir.Kozmika svijest. Zbiljnost beskonanosti. Osjeajzajednitva sa svime. Jedinstvo svega. Osjeajsveopeg sklada. Novi moral. Roenje natovjeka.

TABLICA ETIRIJU OBLIKA

OITOVANJA SVIJESTI Osjeaj prostora i vremena Prvi oblik: Osjeaj jednodimenzionalnog

prostora.Svijet na crti. Crta kao prostor. Ostalo

kao vrijeme.


23/65

Sve je, osim jedne nepomine crte, ugibanju.

Drugi oblik: Osjeaj dvodimenzionalnog prostora.Svijet na ravnini. Ravnina kao prostor.Ostalo kao vrijeme.

Kutovi i krivulje kao gibanje. Svijetravnina u gibanju. Trei oblik: Osjeaj trodimenzionalnog prostora.

Svijet u beskonanoj kugli. Kugla kaoprostor. Ostalo kao vrijeme.

Pojave kao gibanja. Nepostojanjeprolosti i budunosti.

etvrti oblik: Osjeaj etverodimenzionalnogprostora.

Osjeanje prolosti i budunosti kaosadanjosti. Prostorno osjeanje vremena.

Psihologija

Prvi obli: Pojava prvih osjeta. Jedan osjet.Njegovo dijeljenje na dva.Postupni razvoj osjeta i njihovo

gomilanje u pamenju.

Drugi oblik: Predodba.Izraavanje osjeta krikovima,

zvukovima i kretanjem.Odsutnost rijei i govora.


24/65


25/65

Matematika

Prvi oblik: Odsutnost raunanja ilizbrkanoraunanje drugog oblika.

Drugi oblik: Usporeivanje odvojenih predmetailiodvojenih predodaba.

Izravni osjeaj za koliinu.Raunanje u granicama tog osjeaja.

Trei obli: Svaka veliina jednaka je samoj sebi.Dio je manji od cijeloga itd.Konani i stalni brojevi.Euklidska geometrija.

etvrti oblik: Veliina moe ne biti jednaka samojsebi.

Dio moe biti jednak cijelome itd.Matematika beskonanih i

promjenljivih veliina. Transfinitni brojevi.Meta-geometrija.

Vrste radnji

Prvi oblik: Refleks. Nesvjesne reaktivne radnjena vanjski podraaj.


26/65

Drugi oblik: lnstinkt. Emocionalne i svrhoviteradnje bez svijesti o posljedicama.

Prividna svijest.

Trei oblik: Svjesne radnje zbog odreenog ciIja. Mogunost svijesti o posljedicama.

Automatske radnje koje su prije bilesvjesne.

etvrti oblik: Bezuvjetna svijest o posljedicama

radnje i vlastitog udjela u njoj.Neizbjena svijest o moralnom

znaenju svojih postupaka.Poetak djelovanja s razumijevanjem

kozmikog znaenjai ciljeva postupaka.

Moral

Prvi oblik: Nesvjesne radnje (kao radnje usnulaovjeka).

Odsutnost morala.

Drugi oblik: Poetak morala u materinskim,obiteljskim i plemenskim nagonima.

Unutranji zakon voen nagonima.Moral kao zakon ivotavrste i kao

uvjet evolucije.

Trei oblik: Podjela na dobro i zlo. Dualistikimoral.


27/65

Nastojanje da se unutranji zakonzamijeni vanjskim.

Nejasno shvaanje morala i cilja

morala . Svijest o odgovornosti samo zaneposredne posljedice.

Prebacivanje odgovornosti na druge ina ustanove.

Ja sam izvrio svoju dunost iliposluao zakon i ja nisam kriv.

etvrti oblik: Vraanje na zakon unutar sebe.Nova svijest .

Osjeaj odgovornosti za sve posljedicesvojih postupaka.

Nemogunost da se izvrava tuavolja bez svijesti o cilju i bez osjeaja

odgovornosti.Nemogunost da se odgovornost zasvoje postupke prebaci na drugoga.Nedostatnost da se samo zadovolji

zakon i izvri dunost.

Oblici svijesti Prvi oblik: Potencijalna svijest. Svijest u la-tentnom stanju.

San. Svijest kao san bez snova.

Drugi oblik: Jednostavna svijest.

To boli.


28/65

Nemogunost da se kae: Svjestansam da me to boli.

Odraeno stanje svijesti.

Vienje snova.Pasivno stanje svijesti.

Trei oblik: Sposobnost razmiljanja o nekimstanjima svijesti.

Podjela na Ja i ne-Ja.Aktivna svijest.Svijest koja je u stanju misliti o sebi i o

svom irenju.

etvrti oblik: Poetak kozmike svijesti.Poetak osjeanja svijesti u svemu i

svijesti Svega.Pribliavanje apsolutnoj svijesti.Ekstaza. Samadhi. Ekstaza. Turiya.

Svetost. Stapanje s Jednim.Utapanje ne-Ja u Ja. Ocean se ulijevau kap.

Oblici spoznaje

Prvi oblik: Nesvjesno zamjeivanje okolnogsvijeta i nesvjesno reagiranje.

Drugi oblik: Poetak panje.Zamjedba.Poetak djelovanja u spoznaji.Gomilanje instinkata.


29/65

Prihvaanje svega osjetilnog kaozbiljsko.

Tekoa da se razlui iluzija od zbilje.

Trei oblik: lskustvo. lskustvena spoznaja.Objektivna spoznaja subjektivnog.irenje objektivne spoznaje do moguih

granica.Prouavanje pojava.Samo pojavno, objektivno i konano

priznato je kao zbiljsko.

etvrti oblik: Poetak irenja subjektivne spoznaje.Intuicija.Mistika spoznaja.Novo osjeanje vremena.

Poetak spoznaje uzroka. Poetak spoznavanja ne-Ja kao Ja.Osjeanje beskonanosti.Osjeanje nezbiljnosti pojavnog, vi-

dljivog svijeta.Samo beskonano priznato kao

zbiljsko.

Oblici znanja

Prvi oblik: Gomilanje tragova proizvedenihreflekasa.


30/65

Pojava instinkta i gomilanje jednostavnihinstinkata.

Drugi oblik: Osobno znanje.Nemogunost priopavanja iskustava uodgajanju mladunadi.

Trei oblik: Pozitivistika znanosti filozofija. Materijalizam.

Spiritualistika filozofija.Dualizam. Materija i duh.Osjeanje neivog i mehanikog

svemira i Boga odvojeno od svemira.Emocionalna umjetnost.

etvrti oblik: ldealistika filozofija.Matematika beskonanog.Tertium Organum. lntuitivna umjetnost.Mistika religija.Bog i Svijet su jedno. Monizam. Jedan

Duh.Osjeanje ivog i svjesnog svemira.Mistika teozofija.

Evolucijski stup

Prvi oblik: Nia ivotinja.Jednodimenzionalno bie.Vegetativni ili poluvegetativni ivot .

Drugi oblik: Via ivotinja.Dvodimenzionalno bie.


31/65

Odsutnost due, tj. odsutnostdvojnosti razjedinjenosti i nesklada.

Animalni ivot.

Trei oblik: ovjek.Trodimenzionalno bie izvana i dvojno

iznutra.Unutranje nejedinstvo. Nemogunost

da se postigne unutranji sklad.Duevni ivot.

Dua kao bojno polje duha itijela.

Carstvo osobnog.

etvrti oblik: Poetak prijelaza na novi tip i na novoosjeanje prostora.

Ljudi kozmike svijesti.Pobjeda duha. Duhovni ivot.

Pobjeda nad-osobnog elementa.Postizanje unutranjeg jedinstva i sklada.Natovjek.

POGLAVLJE XXII

Znanost i problem etvrte dimenzije. Predavanjeprofesora Umova na Mendeljejevljevu kongresu1911. Karakteristine znaajke i problemisuvremene prirodno-zaanstvene misli. Nova fizika.Teorija elektromagnetizma. Naela relativnosti. DjelaEinsteina i Minkowskog. Istodobno postojanje

prolosti i budunosti. Vjeno Sada. Van Manenova


32/65

knjiga o okultnim iskustvima. Dijagram etvero-dimenzionalnog lika*.

XXII. i XXIII. poglavlje prevedeno je iz engleskogizvornika P. D. Ouspensky, Tertium Organum,Vintage Books, New York, 1982, budui da uruskom izvorniku, iz kojeg je raen ovaj prijevod, tihpoglavlja nema. U engleskom izdanju to su XI. i XV.poglavlje,op. prev.

Govorei openito o problemima vremena, prostora iviih dimenzija, koje smo razloili u prethodnimpoglavljima, nemogue je zaobii jo jednu raspravu oodnosu znanosti prema tim pitanjima. Mnogima odnosegzaktnog znanja prema tim problemima predstavljazagonetku; pa ipak, to su nedvojbeno najvanija pitanjakoja u ovom asu zaokupljaju ljudsko miljenje.

Ako je to toliko vano, zato znanost o tome ne govori?I zato, ba naprotiv, znanost uporno tvrdi suprotnopravei se da ne zna ili ne primjeuje itav niz teorija ipretpostavki do kojih se dolo?

Znanost bi trebala biti istraivanje nepoznatog .Zato onda ona ne nastoji istraivati to nepoznatona koje joj se ve dugo skree panja, a koje e ve

doskora prestati biti nepoznato? Na to se, na alost, moe odgovoriti samo to da se tekvrlo mali dio slubene akademske znanosti bavi onimime bi trebala, to jest, istraivanjem novog inepoznatog. Njezin vei dio puki je naputak u ono to jeza samostalnu misao ve odavno ope mjesto, ili, to je

jo gore, u ono to je ve davno zastarjelo ili odbaenokao beskorisno.


33/65

Stoga je osobito ugodno uoiti da se povremeno ak iu znanosti moe otkriti sklonost za traenje novih obzoramiljenja; drugim rijeima, da akademska rutina i

obvezno stalno ponavljanje beskonanog broja otrcanihfraza nisu uvijek i u svim sluajevima uspjeli ubiti ljubavza znanje i sposobnost samostalnog miljenja.

Premda vrlo stidljivo i oprezno, s nekima od svojihnajodvanijih predstavnika, znanost je posljednjihdesetljea konano dotakla probleme viih dimenzija i utakvim sluajevima dola do rezultata gotovo istovjetnihonima koje smo izloili u prethodnim poglavljima.

Prosinca 1911. godine Drugi Mendeljejevljev kongres otvoren je izlaganjem prof. N. A. Umova posveenim problemima vremena i viih dimenzija pod naslovom Karakteristine znaajke i problemi suvremene prirodno-znanstvene misli.

Usprkos nekim nedostacima, izlaganje prof. Umovaizuzetno je znaajan dogaaj u podruju znanosti i bezsumnje e, s vremenom, biti zabiljeeno u povijestirazvoja egzaktnog znanja kao neobino hrabar iizvanredan pokuaj da se u tvravi pozitivizma, kakva jetrebao biti Mendeljejevljev kongres, obznane nove idejekoje u biti odbacuju pozitivizam u cjelini.

Ipak, inercija i rutina uinile su svoje. Predavanje prof.

Umova sasluano je u mnotvu drugih predavanja,propisno objavljeno u izvjetajima kongresa i ostalotamo ne uspjevi izazvati senzaciju, to bi se neizbjenodogodilo da su sluaoci bili u stanju i ponajvie da sueljeli procijeniti njegov pravi smisao i znaenje.

Dakako, znaaj predavanja prof. Umova u velikoj je mjeri umanjen zbog stanovite suzdranosti i

ogranienja to ih je sam postavio, zbog naslova predavanja kojim nije uspio izraziti bit i zbog ope


34/65

namjere da pokae kako znanost napreduje unovom pravcu, umjesto da izloi jednostavnuinjenicu da novi pravac ide protiv znanosti.

Prof. N. A. Umov umro je 1916. i ja mu ne elimnametati miljenja koja nije dijelio. Razgovor s njim usijenju 1912. pokazao mi je da je njegovo stajalite napola puta izmeu ideja o etvrtoj dimenziji, vrlo bliskimaidejama koje sam izloio u prvom izdanju TertiumOrganuma , i fizikalnih teorija koje jo uvijek priznajugibanje kao neovisnu injenicu. Naime, mislim da,

premda je vrijeme priznavao kao etvrtu dimenzijuprostora, prof. Umov gibanje nije smatrao iluzijomnae svijesti, ve je zbiljnost gibanja u svijetu priznavao kao injenicu neovisnu o nama i o naoj mentalnoj nadgradnji.

Ovo posebno istiem zato jer u kasnije navestiizvatke iz predavanja prof. Umova i birat u uglavnom

one dijelove koji sadre ideje gotovo istovjetne mislimato sam ih izloio u prethodnim poglavljima.Neu se baviti veim dijelom predavanja u kojemu se

opisuje razvoj moderne fizike od atoma do elektrona, jer mi se to ini pomalo umjetnim povezivanjem s idejamana kojima bih se ja elio zadrati i nema s njimaunutranje veze.

S moga gledita nije vano je li u osnovi tvari atomili elektron. Po mom miljenju osnova tvari je iluzijaili , drugim rijeima, oblik predodbe . A dosljednorazvijanje ideja o viem prostoru, na emu prof.Umov temelji svoje izlaganje, po mom bi uvjerenjutrebalo dovesti do nijekanja gibanja ba kao todosljedno razvijanje ideja matematike fizike vodi nijekanju tvari kao supstancije.


35/65

to se tie elektrona dodat u da postoji nain da senajnovije znanstvene ideje pomire s podacimapsihologijske metode; naime, to se postie uz pomo

vrlo starih sustava kabale, alkemije i drugih, koje utemelj tvarnog svijeta stavljaju etiri principa ili etiri ele-menta, od kojih prva dva, vatra i voda, odgovarajupozitivnim i negativnim elektronima moderne fizike.

No, te elektrone ne treba shvatiti kao obineelektromagnetske jedinice , ve kao principe , to jest,kao dva suprotna principa koja tvore svijet.

Predavanje prof. Umova zanimljivo je i vrijedno panje jer je na samom pragu metafizike. Jedina stvar koja mumoda stoji na putu jest ostatak vjere u vrijednostpozitivistike metode koja zapravo umire kad seobznane nova gesla znanja.

Uvod u nae predavanje (kae prof. Umov) svakakomora biti posveen iskustvima znanstvene misli unjezinu traenju slike svijeta. Hitna potreba zaznanstvenim radom u tom pravcu bit e jasna ako seokrenemo napucima naih velikih pionira znanosti... Tinapuci predstavljaju duboke pobude aktivnog sluenjaprirodnoj znanosti i ovjeanstvu. Korisno je izraziti ih unae vrijeme kad je misao uglavnom upravljenapitanjima organizacije ivota... Prisjetimo se credaprirodoslovaca:Potvrditi ovjekovu mo nad energijom, vremenom,

prostorom... Poznavati ustrojstvo svijeta i u tompoznavanju utemeljiti stvaralako predvianje... Topredvianje ulijeva povjerenje da e prirodne znanosti, ustaroj prirodi, nastaviti veliki i odgovorni posao stvaranja

nove prirode prilagoene poveanim zahtjevimaovjeanstva. Nova priroda postala je ivotna potreba u


36/65

pojedinanoj i javnoj djelatnosti. No, ini se da njezinaveliina i njezina mo donose zadovoljstvo naemmiljenju.

Potreba stalnosti u svakidanjem ivotu i kratkoaosobnog iskustva u usporedbi s evolucijom zemlje vodeovjeka u vjeru i stvaraju privid postojanosti okolnogporetka ne samo u sadanjosti, ve i u budunosti.Tvorci prirodne znanosti ne dijele to nepomuenogledite i upravo toj okolnosti prirodna znanost dugujesvoj neprestani razvoj. Usuujem se podignuti taj sjajni iuobiajeni veo i otkriti najskrovitije dubine znanstvenemisli koje su smjetene na razmei dvaju shvaanjasvijeta.

Kormilar znanosti stalno mora biti budan usprkosnapredovanju plovidbe; zvijezde po kojima ravna svojkurs na oceanu nepoznatog neprekidno moraju sjati nadnjim.

U sadanjem trenutku promijenila su se zvijeda nanebu nae znanosti i zasjala je nova zvijezda kojoj nemaravne po sjaju.

Ustrajno znanstveno istraivanje proirilo je opsegspoznatljivog do jo nedavno, prije petnaest ili dvadesetgodina, nezamislivih razmjera. Broj je jo uvijekzakonodavac prirode, no, budui da je predoiv, otklonio

je shvaanje svijeta po kojemu je mogue predoiti svijet

uz pomo mehanikih modela.Novootkriveno prua dovoljan broj slika za izgraivanjesvijeta, no one razaraju njegov stari, nama znani ustroj imogu biti ugraene samo u novi poredak kojega seobrisi proteu daleko preko granica ne samo starogvanjskog svijeta, ve i onkraj temeljnih oblika naegmiljenja.

Moram vas povesti u visine s kojih se otvaraju vidicikoji iz temelja preoblikuju nau ideju svijeta.


37/65

Uspon prema njima, kroz ruevine klasine fizike,predstavlja znatne potekoe i unaprijed vas molim zaoprost, a ja u nastojati koliko je mogue pojednostavniti

i skratiti na put.Zatim prof. Umov opisuje sliku razvoja oblika od

atoma do elektrona, od tvarnih i mehanikih doelektromagnetskih ideja o svemiru:

Aksiomi mehanike samo su fragmenti i njihovokoritenje istovjetno je prosuivanju o sadraju itavogpoglavlja uz pomo samo jedne reenice. Stoga neiznenauje da se pokazao neuspjelim pokuaj da sesvojstva elektromagnetskog etera tumae mehanikomuz pomo aksioma u kojima se ta svojstva ili osporavajuili su jednostavno prododreena...

Mehaniko shvaanje svijeta pokazalo se jednostranim. . . Slika svijeta nije bila jedinstvena.

U odnosu na tvar elektromagnetski svijet nije mogaoostati neto strano, izvanjsko. Materijalno shvaanjesvijeta sa svojim nepromjenljivim temeljima nemadostatne fleksibilnosti koja bi dopustila da se dogodispajanje s njime i njegovim poelima. Preostao je samo

jedan izlaz - rtvovati jedan od tih svjetova, ili materijalni,mehaniki, ili elektromagnetski. Bilo je neophodno iznai

dostatno osnova za jednu ili drugu odluku. To se ubrzo ipokazalo tonim.Daljnji razvoj fizike jest proces protiv tvari koji je

zavrio njezinim odbacivanjem. No, usporedno s tomnegativnom djelatnou odvijao se stvaralaki posaopreinaavanja elektromagnetske simbolike; ona jemorala biti u stanju prikazivati svojstva tvarnog svijeta,njegovu atomsku strukturu, moment sile, radijaciju iapsorpciju energije, elektromagnetske pojave...


38/65

Na obzoru znanstvene misli pojavila se elektronskateorija tvari. Kroz elektrine jedinice otkrivena je vezaizmeu tvari i vakuuma... Ideja o posebnom supstratu

koji ispunjava vakuum - eter - suvina je. . .Svjetlost i toplina nastaju gibanjima elektrona. Oni suSunca mikrokozma. . .

Svemir se sastoji od pozitivnih i negativnih jedinicapovezanih elektromagnetskim poljima.

Tvar je iezla, njezina raznolikost zamijenjena jesustavima elektrikih jedinica, meusobno slinih, a na

mjestu uobiajenog tvarnog svijeta pred nama seuobliuje mnogo drugaiji elektromagnetski svijet.No, ak i priznavanjem elektromagnetskog svijeta nisu

uklonjeni mnogi nerjeivi problemi i potekoe; osjealase potreba za objedinjujuim sustavom.

U naem tegobnom uspinjanju doli smo do toke(kae prof. Umov) u kojoj se putovi odvajaju. Jedan seprotee vodoravno prema ravnini koju smo upravoopisali; drugi vodi prema posljednjem vrhu koji se vevidi, a ni uspon nije strm.

Razmotrimo toku do koje smo upravo dospjeli. To jevrlo pogibeljno; na njoj su se nasukale mnoge teorije. To

je tim opasnije jer se njezina tananost krije iza maske jednostavnosti. Njezini temelji eksperimentalni supokuaji koji su dali negativan odgovor na istraivanjatemeljitih i vjetih promatraa.

Prof. Umov ukazuje na proturjeja to su nastala iznekih od tih eksperimenata. Potreba da se ta proturjejaobjasne dala je poticaj pronalaenju objedinjujuegnaela; to je bilonaelo relativnosti .

Lorentzovi zakljuci iz 1909, koji se uglavnom

odnose na elektro-optike pojave potaknuli su


39/65

Alberta Einsteina da objavi novo naelo, a nedavnopreminulom Hermannu Minkowskom da ga sjajnouopi.

Pribliavamo se vrhuncu moderne fizike: taj vrhunac jest naelo relativnosti koje je tako jednostavno izrazitida nam njegovo sveope znaenje nije odmahbjelodano. Ono glasi: zakoni pojava u nekom sustavutijela promatrau koji je povezan s tim sustavomizgledaju isti bilo da sustav miruje ili se jednolino i pravocrtno giba.

Iz toga slijedi da promatra, uz pomo pojava koje sezbivaju u sustavu s kojim je on povezan, ne moe otkritida li se taj sustav jednolino progresivno giba ili ne.

Dakle, ni jedna pojava koja se zbiva na Zemlji neomoguuje nam da razaznamo njezino progresivnogibanje u prostoru.

Naelo relativnosti ukljuuje intelekt koji zamjeuje, to

je okolnost od najvee vanosti. Intelekt je povezan sasloenim fizikalnim instrumentom ivanim sustavom.Shodno tome, ovo naelo nam ukazuje na stvari koje sezbivaju u gibajuim tijelima, i to ne samo u pogledufizikalnih i kemijskih pojava, ve i u odnosu na pojaveivota, te prema tome i na ovjekovu potragu. To jeznaajno kao primjer teze utemeljene na strogoznanstvenom pokusu na isto fizikalnom polju, kojapremouje jaz izmeu dva svijeta za koja se openitosmatra da su razliite naravi.

Prof. Umov iznosi primjere kako se uz pomo naelarelativnosti mogu objasniti sloene pojave. Nadalje,pokazuje kako se najzagonetniji problemi ivotaobjanjavaju sa stajalita elektromagnetskih teorija i

naela relativno sti i naposljetku, dolazi do onoga to jenama posebno zanimljivo:


40/65

Sva prostorna mjerenja ukljuuju vrijeme. Mi nemoemo odrediti geometrijski oblik tijela koje segiba u odnosu na nas; uvijek odreujemo njegov

kinetiki oblik. Zato se naa prostorna mjerenjazapravo ne odvijaju u trodimenzionalnom prostoru,to jest u prostoru koji posjeduje tri dimenzije visinu,irinu i dubinu, kao ova dvorana - ve uetverodimenzionalnom prostoru. Prve tri dimenzijemoemo predoiti uz pomo tri mjerne trake nakojima su oznaene stope, jardi ili neke druge

mjerne jedinice za duinu. etvrtu dimenziju predoavamo uz pomo filmske trake na kojoj svakatoka odgovara novoj fazi pojava u svijetu. Razmak izmeu toaka na traci mjeri se satom koji ideravnomjerno bilo kojom brzinom. Jedan promatra izmjerit e razmak izmeu dvije toke jednomgodinom, drugi stotinom godina. Prijelaz s jednetoke na drugu na toj traci odgovara naem pojmu protoka vremena. Zbog toga emo tu etvrtudimenziju nazvati - vremenom. Filmska traka moezamjeniti bilo koju mjernu traku i obrnuto. Prerano preminuli matema tiki genij Minkowski dokazao jeda su sve te etiri dimenzije jednakovrijedne. Kakoto razumjeti? Oni koji su iz Moskve doli u Sankt- Peterburg proli su kroz Tver. Oni vie nisu na toj postaji, a ona ipak postoji. Na isti nain trenutak koji je odgovarao nekom prolom dogaaju, poput, primjerice, roenju ivota na Zemlji, nije nestao, ve postoji. Nije ga nadivio svemir, ve samo Zemlja. U etverodimenzionalnom svemiru mjesto tog dogaaja odreeno je nekom tokom i ta je toka postojala, postoji i nastavit e postojati. U sadanjosti kroz nju prolazi drugi putnik - kroz tu


41/65

postaju kroz koju je prola Zemlja. Vrijeme ne protjee ba kao to ne protjee ni prostor. Mi smooni koji teemo, putnici u etverodimenzionalnom

svemiru. Vrijeme je isto tako dimenzga prostora kaoto je to visina, irina i duina. Ako ih u izraavanjunekog prirodnog zakona zamijenimo jednu sdrugom, opet emo doi do tog zakona.

Minkowski je nove ideje utjelovio u elegantnoj matematikoj teoriji; neemo ulaziti u velianstveni hram to ga je ovaj genij podigao; iz njega

obznanjuje glas:U svemiru sve je dato: za njega nema prolosti ni budunosti - on je vjena sadanjost; on nemagranica ni u prostoru ni u vremenu. Promjene sezbivaju u jedinkama i odgovaraju njihovim pomicanjima putovima svijeta uetverodimenzionalnom, vjenom i bezgraninom prostoru. U podruju filozofijskog miljenja te bi ideje trebale proizvesti veu revoluciju od Kopernikovog izmjetanja Zemlje iz sreditasvemira.

Od vremena Newtona prirodne znanosti nikada nisubile suoene sa sjajnijim izgledima. Zar se mo prirodnihznanosti ne navjeuje prijelazom s neprikosnoveneeksperimentalne injenice - nemogunost odreivanjaapsolutnog gibanja Zemlje - na probleme uma! Neki jesuvremeni filozof uskliknuo zbunjeno:Onkraj istine ineistine!

Kad je roen kult novoga boga njegova se rije neshvaa uvijek jasno; pravo znaenje otkriva se svremenom. Mislim da to vrijedi i za naelo relativnosti.

Uklanjanje antropomorfizma iz znanstvenih idejauinilo je golemu uslugu znanosti.


42/65

antropomorfizam neznanstveni nain gledanja pokome predmeti, ivotinje i prirodne pojave posjedujuljudska svojstva; prikazivanje boanstva ili prirodnih

pojava u ljudskom likuNaelo relativnosti slijedi isti put pokazujui ovisnostnaih zamjedbi o opim uvjetima pojava.

Elektromagnetska teorija svijeta i naelo relativnostiobjanjavaju samo one pojave kojih je mjesto odreenodijelom svemira zaposjednutim materijom; preostali dio,koji naim osjetilima izgleda kao vakuum, jo ostajeizvan znanosti. Ali obale tvarnog svijeta oplakuju valovienergije iz tog uzburkanog oceana koji je prazan zanaa osjetila, no ne i za na razum.

Zar dualizam tvari i vakuuma nije antropomorfizam, i toposljednji u znanosti? Postavimo temeljno pitanje: koji jedio svemira ispunjen materijom? Okruimo naplanetarni sustav kuglom koje je polumjer jednakpolovici udaljenosti izmeu Sunca i najbliih zvijezda:duinu tog polumjera zraka svjetlosti prevaljuje zagodinu i po dana. Uzmimo da je obujam te kugle obujamnaeg svijeta. Sada, polazei od Sunca kao sredita,potraimo drugu, manju kuglu koje je polumjer jednakrazdaljini izmeu naeg Sunca i najudaljenijeg planeta.Pretpostavljam da materija naeg svijeta, zgusnuta na

jednom mjestu, nee zauzeti vie od jedne desetine

obujma planetarne kugle: mislim da je ta brojkapoprilino pretjerana. Izraunavanje obujma pokazat eda u naem svijetu obujam ispunjen materijom odgovaraobujmu vakuuma kao jedan prema broju 3 sa 13 nula.Taj odnos odgovara odnosu jedne sekunde premamilijun godina.

Prema proraunu Lorda Kelvina gustoa tvari kojaodgovara takvom odnosu bila bi deset tisua milijuna


43/65

puta rjea od vode, to jest, bila bi na krajnjoj granicirazrjeenja.

Prof. Umov iznosi primjer broja kugli koji odgovarabroju sekunda u milijun godina. Na jednoj od tih kugli(koje odgovaraju tvari u svemiru) zapisano je sve toznamo, jer sve to mi znamo odnosi se na tvar. A tvar jesamo jedna meu milijunima i milijunima kuglivakuuma:Zakljuak do kojeg dolazimo (kae on) jest ovaj: Tvar

predstavlja vrlo nevjerojatan dogaaj u svemiru.Taj se dogaaj zbio jer nevjerojatnost ne znai

nemogunost. No, gdje i na koji nain se ostvarujuvjerojatnija zbivanja? Je li to u podruju energijezraenja?

Teorija vjerojatnosti obuhvaa golemi dio svemira -vakuum - u svijetu nastajanja. Znamo da energijazraenja ima gravitacijsku masu. Zar meu razliitimpojavama u svijetu ukrtenih zraka njihovi elementimeusobnim privlaenjem ne stvaraju sitne estice kojihgomilanje sainjava na tvarni svijet?

Ne bi li moglo biti da je vakuum laboratorij tvari?Tvarni svijet ogranieni je obzor to se otvara pred

ovjekom koji je izaao van. Za njegova osjetila ivotbuja samo u granicama tog obzora; izvan njega za

ljudska osjetila postoji samo vakuum.Ne bih se htio uputati u polemiku s onim mislima u

raspravi prof. Umova s kojima se ne slaem. Ipak,upozorit u na pitanja to, po mom miljenju, proizlaze iznesuglasnosti nekih premisa i nabrojit u ih.

Antiteza izmeu vakuuma i tvarnog svijeta zvuigotovo naivno nakon upravo navedenih rijeiMinkowskog o nunosti da znanost prijee na pitanja


44/65

uma, dok se ona bavi isto fizikalnim problemima. Zatim,ne vidim bitne razlike izmeu tvarnog ili mehanikog ielektromagnetskog svemira. Sve je to trodimenzionalno.

U elektromagnetskom svemiru zasad nema valjanogprijelaza na etvrtu dimenziju. A u prof. Umova minalazimo samo jedan neupitan pokuaj da poveeelektromagnetski svijet s viim dimenzijama. On kae:

List papira prekriven elektromagnetskim simbolima,koji smo upotrijebili kao pokrov za vakuum, moe sesmatrati milijardama zasebnih listova poloenih jedan nadrugi, od kojih svaki predstavlja polje jedne male koliineelektriciteta ili naboja.

To je sve. Ostalo je ipak trodimenzionalno kao i teorijaatoma i etera.

Prisustvujemo pogrebu stare fizike, kae prof.Umov. I to je istina. No, stara se fizika ne gubi i nenestaje zbog elektromagnetskih teorija, ve zbog ideja onovom irenju prostora koji smo dosada nazivalivremenom i gibanjem . Uistinu nova fizika bit efizika koja ne sadri gibanje, to jest, ona u kojoj nema dvojnosti mirovanja i gibanja, niti dvojnosti tvari i vakuuma.Ako pretpostavimo da je svemir misao i svijest posve

emo se osloboditi ideje o vakuumu, a takvo stajaliteobjanjava malu vjerojatnost tvari, do ega je doaoprof. Umov. Tvar, to jest svekonano , privid je ubeskonanom svijetu. (Einsteinova knjiga o relativnosti,koja se u meuvremenu pojavila, omoguava nam da sebolje upoznamo sa znanstvenom (fizikalnom) obradomtog pitanja.


45/65

Od mnogobrojnih psihologijskih pokuaja istraivanjaetvrte dimenzije zadrat u se i na knjiziJohana vonManena Neka okultna iskustva , Madras, India, 1913.

Ta knjiga sadri neobini crte etverodimenzionalnogtijela koje je autor vidio svojim unutranjim vienjem.To zanimljivo iskustvo opisao je van Manen na ovajnain:

Kad sam prije nekoliko godina boravio i putovaosjeverom Engleske u nekoliko sam navrata govorio ipredavao o etvrtoj dimenziji. Jednoga dana, poto samse povukao na spavanje, leao sam potpuno budanrazmiljajui o nekom problemu vezanom za tu temu.Pokuao sam vizualizirati ili promisliti obliketverodimenzionalne kocke koju sam zamiljao da jenajjednostavniji etverodimenzionalni oblik. Na mojeveliko zaprepatenje pred sobom sam jasno ugledaoprvo etverodimenzionalnu kuglu, a potometverodimenzionalnu kocku i tek tada, iz te predmetnepouke, nauio sam da je kugla, a ne kocka,najjednostavnije tijelo, to sam ve prije trebao znati iztrodimenzionalne analogije. Neobino je bilo to da je

jasno nastojanje da vidim jedno uinilo da vidim drugo.Vidio sam oblike kao da su preda mnom u zraku(premda je soba bila mrana), a iza tih oblika jasno samvidio razmak na zavjesama kroz koji se u sobu probijao

trak svjetla. To je bio sluaj u kojemu mogu jasno utvrditidojam da su vieni predmeti bili izvan moje glave. Uveini drugih sluajeva nisam to mogao tako nedvojbenorei, jer su dvojnog znaaja, to jest, gotovo jednako samih osjeao i izvan i unutar mozga.

Odustajem od pokuaja da opiemetverodimenzionalnu kocku to se tie njezina oblika.Bio bi mogu matematiki opis, no on bi istovremenorastoio cjelovitost zbiljskog dojma. Bolje se moe


46/65

opisati etverodimenzionalna kugla. Bila je to obinatrodimenzionalna kugla iz koje su sa svake strane,poevi od njezine okomite obodnice, izlazili zakrivljeni

zaotreni rogovi kojih su se zavreci, krunimzakrivljenjem, spajali iznad kugle iz koje su izvirali.

* Tertium Organum

Tako su stvorena tri kruga, donji predstavlja poetnukuglu, gornji predstavlja prazan prostor i najveakrunica koja sve to obujmljuje. Ako se prihvati da gornja

krunica (prazni prostor) ne postoji, a da je donja (mala)krunica istovjetna vanjskoj (velikoj) krunici, baremdonekle e se imati valjan dojam.. . Uvijek sam lakomogao nanovo predoiti tu kuglu; ponovo zamisliti kockudaleko je tee i moram se usredotoiti da bih je ponovodozvao u sjeanje.Na slian sam nain rijetko mogao vidjeti petero iesterodimenzionalne likove. Barem sam osjeao kaoda su likovi koje sam vidio petero i esterodimenzionalni.U tim stvarima nuan je krajnji oprez. Svjestan sam dasam s tim stvarima doao u dodir samo onoliko koliko todoputa fiziki mozak, ne odriui da izvan onoga to jeuhvatio mozak postoji jo neto to sam u tom trenuosjetio , a to mi nije bilo dano.esterodimenzionalni lik ne mogu opisati. Sve ega se o njemu sjeam jest to da mi je tada stvorio dojam u obliku neega


47/65

to moemo nazvati razliitou u jedinstvu ili spojem razlinosti. Peterodimenzionalno vienjenajbolje se moe opisati, ili, bolje reeno,

nagovijestiti ako kaemo da je izgledalo kao reljefnakarta Alpa uz neobinost da su svi planinski vrhovi i itav krajolik koji je na karti prikazan bio jedna planina (Vidi priu Jakoba Bhmea, koju navodi James,o harfi s mnogo ica, od kojih je svaka ica zasebniinstrument.) , ili, opet drugim rijeima,kao da su sve te planine imale zajedniku osnovu . To je bila razlika

izmeu pete i este dimenzije, i u petoj su izboine naneki nain bile izvanjtene, a ipak ostajale u istoj jedinici;no, u estoj one su bile razluene, ali ne i izvanjtene;samo su bile na razliite naine istovjetne istoj osnovikoja je bila njihova cjelina.

U biljeki o tim izvanrednim stranicamaC. W.Leadbeater kae:

Vrijednost van Manenova dojmljiva crtea uglavnom je u sugestivnosti to je on ima za one koji su jednomvidjeli ono to on prikazuje.Teko se moemo nadati da e taj crte prenijeti jasnu ideju zbiljnosti onimakoji tako neto nikada nisu vidjeli. Teko je postii da ivotinja shvati neku sliku oito zato jer nije ustanju prihvatiti ideju da perspektiva na ravnoj povrini treba doarati predmete koje ona zna samokao kruta tijela. Prosjeni ovjek tono je u istom poloaju u pogledu svakog crtea ili modela kojimbi mu se htjelo sugerirati ideju o etvrtoj dimenziji; i tako, koliko god domiljat i sugestivan bio, dvojimda e za prosjenog itaoca biti od vee pomoi.

ovjeku koji je vidio zbilju to moe biti od pomoi da u

svoj svakidanji ivot unese bljesak te vie svijesti; i utom e sluaju moda biti sposoban da u svoju misao


48/65

doda ono to nuno mora nedostajati nadvodimenzionalnom crteu.

to se mene tie, mogu rei da pravo znaenje vanManenove vizije teko moemo procijeniti sredstvimakoja su nam na raspolaganju. Kad sam u njegovoj knjiziugledao ovdje reproducirani crte, odmah sam shvatio iosjetio sve to on znai. No, donekle se nisam sloio svan Manenom u tumaenju tog crtea. On pie:

Ukupni dojam moemo nazvati i prstenom. Mislim dasam tada (gledajui crte) po prvi put shvatio da tzv.etverodimenzionalno vienje jest vienje koje se odnosina poimanje prostora to proizlazi iz vizualnogzamjeivanja gustoe.

Usprkos svom njegovu oprezu ova mi se opaska iniopasnom, jer stvara mogunost iste pogreke koja je umnogim stvarima zaprijeila Hintona. Ta se pogrekasastoji u mogunosti da se izgradi stanovita pseudoetvrta dimenzija koja zapravo potpuno lei u tridimenzije. Miljenja sam da je likispunjen gibanjem.Meni izgleda da se cio likgiba kao da stalno izvire iztoke spajanja iljastih vrhova irei se iz te toke iponovo se vraajui u nju. No, neu sada analizirati iispitivati van Manenovo iskustvo, ve to preputam

itaocima koji su doivjeli slina iskustva.to se tie van Manenovih opisa njegovih zapaanja opetoj i estoj dimenziji, ini mi se da u njima nitane opravdava pretpostavku da se one odnose napodruje vie i sloenije od etverodimenzionalnogsvijeta.

Po mom miljenju to nije nita vie od zapaanja opodruju etvrte dimenzije. No, ono to je u njimaznaajno, to je njihova slinost s iskustvom nekih


49/65

mistika, osobito s iskustvom Jakoba Bhmea. Osimtoga, vrlo je zanimljiva metoda predmeta - pouke , to

jest, dvije slike koje je van Manen vidio i iz usporedbe

kojih je izvlaio svoje zakljuke.

POGLAVLJE XXIII

Okultizam i ljubav. Ljubav i smrt. Razliita stajalitaprema problemima smrti i problemima Ijubevi. to

nedostaje naem shvaanju ljubavi? Ljubav kaosvakidanja i psiholoka pojava. Mogunostreligioznog shvaanja ljubavi. Stvaralaka snagaljubavi. Nijekanje ljubavi. Bjeanje od Ijubavi. Ljubavi misticizam. udesno u ljubavi. Nietzsche iEdward Carpenter o ljubavi.

Nema podruja ivota koje nam ne otkrivabeskonanost novog i neoekivanog ako mu sepribliimo sa spoznajom da se ono ne iscrpljuje krozsvoju vidljivu stranu, da iza te vidljive strane postoji cijelisvijet nevidljivoga, cijeli svijet novih i nerazumljivihsnaga i odnosa. Prvi korak prema njemu jest spoznajao postojanju nevidljivoga.

Izuzetno mnogo stvari otkriva nam se unajtajanstvenijim vidovima naeg postojanja, u onimvidovima kroz koje dolazimo u izravni dodir savjenou - u Ljubavi i u Smrti.U hinduskoj mitologiji Ljubav i Smrt dva su lica jednog boanstva. iva,bog snage plodnosti u prirodi, istovremeno je i bog nasilne smrti, ubojstva i unitenja. Njegova enaParvati boica je ljepote, ljubavi i sree, a ona je i


50/65

Kali ili Durga - boica zla, nesree, bolesti i smrti; aiva i Kali zajedno su bogovi mudrosti, bogovi spoznaje dobra i zla.

Na poetku svoje knjige Drama o Ljubavi i Smrti Edward Carpenter. 1912. vrlo dobro definira na odnosprema tim duboko nerazumljivim i tajanstvenim vidovimabitka:

Ljubav i Smrt prolaze kroz ovaj na svijet kao da suodvojene - proimaju ga, sveprisutne, a ipak kao dapripadaju nekom drugom nainu postojanja.

I dalje:Te pojave, Ljubav i Smrt, prolaze kroz svijet kao

zaista najbolji prijatelji, nikad jako odvojene i zajednovladaju njime u nekoj vrsti pobjednike nadmonosti; aipak, poput najogorenijih neprijatelja progone jednadrugu u stopu, kvare jedna drugoj posao, bore se zatijela i due ljudskog roda.

Ovih nekoliko rijei otkrivaju dubinu tajne s kojom smosuoeni, koja nas obavija, koja nas stvara i unitava. No,ovjekov odnos prema dvije strane te tajne nije isti:koliko god se udnim inilo,lice smrti vie je privlailomistiku matu ovjekovu negolilice ljubavi . Oduvijek

je postojao snani poticaj za razumijevanjem i odrei-

vanjem skrivenog znaenja smrti; sve religije, svavjerovanja zapoinju pruanjem ovjeku ovog ili onogpogleda na smrt. Nemogue je izgraditi ikoju filozofijuivota bez ove ili one definicije smrti. A mnoge filozofijeivota, na primjer moderni spiritualizam, sastoje seiskljuivo od pogleda na smrt, od nauka o smrti i oivotu poslije smrti. (U jednom lanku V. V. Rozanovkae da su u cjelini sve religije uenja o smrti .)


51/65

No, problem ljubavi obino se u modernim filozofijamao ivotu prihvaa kao neto dano, neto ve shvaeno ispoznato. Razliiti sustavi unose razmjerno malo razlika

u shvaanje ljubavi. I premda je zapravo za nas ljubavisto toliko velika tajna koliko i smrt, zbog nekog razlogami je ne zamjeujemo tako naglaeno. Razvili smo nizstereotipnih gledita o ljubavi i ljudi ponizno prihvaajuneki od tih stereotipa. Umjetnost, koja bi po svojoj naravimorala moi mnogo rei o tome, posveuje veliku panjuIjubavi; ljubav je vjerojatno oduvijek bila i jest temaumjetnosti. No, ak se i sama umjetnost uglavnomograniava na puke opise i psiholoku analizuljubavi, rijetko dotiui njezine dubine, onaj dodir savjenou i beskonanou koji ona podarujeovjeku.

Ljubav je, zapravo, kozmika pojava u kojoj suljudi, ovjeanstvo, tek sluajni; kozmika pojavakoja se zanima za ljudske ivote ili due koliko i Sunce za svoj sjaj, tako da, uz pomo njegovasvjetla ljudi mogu obavljati svoje svakidanje poslove i koristiti ga za svoje ciljeve. Kad bi ljudi mogli to razumjeti, makar samo dijelom svojesvijesti, pred njima bi se otvorio novi svijet i postalobi im vrlo udno gledati na ivot iz svih uobiajenihuglova.

Tada bi shvatili da je ljubav neto posve drugaijei drugaije vrste no to su sitna zbivanja zemaljskog ivota.

Moda je ona svijet osobitih duhova koji povremenoobuzmu ljude, potinjavaju ih i pretvaraju u orue zapostizavanje vlastitih nerazumljivih ciljeva.


52/65

Moda je ona neko posebno podruje unutranjegsvijeta u koje ljudske due povremeno sluajno uu i utom sluaju one tamo ive u skladu sa zakonima toga

svijeta, dok njihova tijela ostaju na Zemlji, ogranienazakonima zemaljskog svijeta. Moda je ona alkemijskodjelo Svevinjega u kojemu ljudske due i tijela igrajuulogu elemenata iz kojih se izraujekamen mudraca ili eliksir ivota ili neki osobit elektricitet potrebannekome za neke tajnovite svrhe.

U pogledu naega ivota ljubav je boanstvo, katkad

strogo, katkad dobrohotno, no koje se nikad nepokorava nama, nikada ne pristaje sluiti naimciljevima. Ljudi nastoje ljubav potiniti sebi, prisiliti je daslui njihovim ciljavima, i duhovnim i materijalnim. Aliljubav se ne moe niemu potinjavati i ona senesmiljeno osveuje jadnim smrtnicima koji elepodjarmitiBoga da slui njihovim ciljevima. To mrsi svenjihove raune i tjera ih da rade ono to nikada nisuoekivali. To ih prisiljava da sluenjoj, da rade ono toona hoe.

Kako su u zabludi o podrijetlu ljubavi, ljudi su u zabludii o njezinim ishodima . I pozitivistiki i spiritualistikimoral podjednako doputaju samo jedan mogui ishodljubavi - djecu, nastavak vrste. No, taj objektivniposljedak, koji se moe i ne mora dogoditi, u svakom jesluaju samo posljedak izvanjske, objektivne strane lju-bavi, materijalne injenice zaea. Ako u ljubavi nevidimo nita vie doli materijalnu injenicu i elju za tominjenicom, onda tako treba biti. No, u zbilji, ljubav se nina koji nain ne sastoji od materijalne injenice iposljedice ljubavi mogu se, osim na materijalnom, oito-vati i na posve drugaijem planu. Taj drugaiji plan na

kojemu ljubav djeluje i neznane, skrivene ishode ljubavi


53/65

nije teko shvatiti ak i sa strogo pozitivistikogznanstvenog gledita.

Za znanost, koja prouava ivot kao da je odvojen odnje, svrha ljubavi sastoji se u nastavljanju ivota. Dabudemo toniji, ljubav je karika u lancu injenica kojeodravaju neprekinuti tok ivota. A snaga kojameusobno privlai dva spola djeluje u interesuodravanja vrste i nastaje iz samih oblika produenja vrste. Meutim, ako s tog stajalitarazmatramo ljubav, morat emo priznati da te snage

ima vie no to je nuno. Upravo u tome je klju prave biti ljubavi. Te snage ima vie nego je potrebno, beskrajno vie. Zapravo, za ciljeveodravanja vrste koristi se samo mali djeli od jednog postotka te snage ljubavi kojom Ijudski rod raspolae. Kamo onda odlazi glavnina te snage?

Znamo da nita ne moe nestati. Ako energija postoji ,

ona mora prijei u neto. Ako tek zanemarivi djelienergije odlazi u stvaranje budunosti putem raanja , iostatak mora otii u stvaranje budunosti, ali na drugenaine. U fizikom svijetu znamo mnoge sluajeve kad

je izravna funkcija ispunjena uz pomo krajnje malogdjelia utroene energije, dok se vei dio energije inibeskorisno potroenim. Dakako, taj vei dio energije neiezava, ne nestaje, ve proizvodi druge rezultate,posve razliite od izravne funkcije.

Uzmimo obinu svijeu. Ona bi trebala davati svjetlo.No ona daje mnogo vie topline negoli svjetla. Svjetlo jeizravna funkcija svijee, toplina je njezina neizravnafunkcija, a dobivamo vie topline nego svjetla. Svijea jepe udeena za osvjetljavanje. Da bi davala svjetlo,svijea mora gorjeti. Gorenje je neophodni uvjet zadobivanje svjetla od svijee; bez gorenja se ne moe. Ali


54/65

to isto gorenje proizvodi toplinu. Na prvi pogled se inida se toplina koju proizvodi svijea neproduktivno rasipai da je kadto ak i suvina, neugodna i na smetnju: ako

je soba osvijetljena svijeama u njoj postaje odvevrue. No, injenica je da se svjetlo dobiva iz svijeesamo zbog toga to ona gori: razvijanje topline iusijavanje isputenih plinova. lsto se moe primijeniti naIjubav. Kaemo da samo beznaajni dio energijeljubavi odlazi na stvaranje potomstva; vei dio, ini se, oevi i majke troe na svoje osobne emocije. No,ba tako i mora biti. Bez troenja ne bi se postiglaglavna stvar. Samo zbog tih, na prvi pogled popratnih posljedaka Ijubavi, zbog sveg tog vrtlogaemocija, osjeaja, uzbuenja, elja, misli, fantazija,unutranjih stvaranja, samo zbog Ijepote kojustvara, Ijubav moe ispuniti svoju izravnu funkciju.

tovie, a to je moda od svega i najvanije, suvinaenergija ni na koji nain nije potraena, ve prelazi udruge oblike energije. I mi smo u stanju utvrditi koji su tooblici. Openito govorei, znaenje neizravnih posljedicaesto moe biti mnogo vanije od znaenja izravnihposljedica. Mi moemo pratiti kakoenergija ljubavi prelazi u nagone, u mo ideja, u stvaralaku snaguna razliitim planovima ivota, u umjetnike slike, pjesme, zvukove, glazbu, poeziju. I lako moemozamisliti istu energiju kako prelazi u intuiciju vieg reda, u viu svijest koja e nas uvesti u tajanstveni i udesni svijet.

U svoj ivoj prirodi (a moda ak i u onome tosmatramo neivim) ljubav je snaga koja potiestvaralaku djelatnost u najrazliitijim pravcima.


55/65

U proljee, s prvim buenjem emocija Ijubavi, pticepoinju pjevati i graditi gnijezda . Pozitivist e, naravno,za sve to pokuati nai jednostavno objanjenje: pjevaju

zato da privuku enke ili mujake i slino. No ak nipozitivist nee moi zanijekati da tog pjevanja imamnogo vie no to je potrebno za odrvanje vrste.Dakako, za pozitivista je pjevanje tek akcidentalno, samo sporedni proizvod. No to pjevanje zapravo moe biti najvanija funkcijaodreene vrste, smisao njezina postojanja, svrhakoju je priroda imala u vidu kad je stvarala tu vrstu. I to pjevanje nije potrebno da se dozovu enke, ve zbog nekog opeg sklada u prirodi koji mi samo ponekad nejasno osjeamo.

Iz ovoga vidimo da ono to se ini popratnomfunkcijom ljubavi sa stajalita jedinke moe sluiti kaoglavna funkcija vrste. Nastavimo: mladi ptii jo nepostoje, ne daju se ak ni naslutiti.

Pa ipak, za njih se ve pripremaju kue. Ljubav jepobudila udnju za djelatnou. Nagon upravlja tomudnjom za djelatnou, jer je on s gledita vrstekoristan. Na prvo buenje ljubavi - zapoinje rad. Istaelja stvara i novi narataj i uvjete u kojima e taj novinarataj ivjeti. Ista elja budi stvaralaku djelatnost usvim pravcima, navodi na parenje za raanje novognarataja i na graenje i stvaranje za budui narataj.

Isto vidimo i kod ovjeka. Ljubav je stvaralakasnaga. Stvaralaka snaga ljubavi ne oituje se u jednom, nego u mnogo razliitih pravaca. Modaba ta snaga ljubavi, Eros, potie ovjeanstvo daispuni svoju glavnu funkciju koja nam nije znana i

samo je ponekad nejasno osjeamo.


56/65

No ak ako se i ne dotaknemo svrhe postojanjaljudskog roda, u granicama onoga to mi moemo znati,moramo priznati da je sva stvaralaka djelatnost

ovjeanstva ishod ljubavi. Sav na svijet vrti se okoIjubavi kao oko svog sredita.Ljubav otvara u ovjeku strane za koje nije bio svjestan

da u njemu postoje. U ljubavi ima mnogo od kamenogdoba i od vjetijeg sabata. Mnoge ljude samo ljubavmoe natjerati na zloin, na izdaju; samo Ijubav moeiznijeti na vidjelo njihove duboko skrivene osjeaje zakoje su smatraii da su u njima odavno ugasli. U ljubavi jeskrivena silna koliina egotizma, tatine i oholosti.Ljubav je velika snaga koja skida sve maske, a ljudi koji bjee od ljubavi, bjee od nje da bi zadrali svoje maske.

vjetiji sabat vjetija razularenost, orgijeegotizam isto to i egoizam, samo jo grublje i

bezobraznijeAko je stvaranje, raanje ideja , svjetlo koje dolazi od

ljubavi, onda to svjetio dolazi odvelikog plamena . Utom vjenom plamenu, u kojemu gori sve ovjeanstvo iitav svijet, razvijaju se i oplemenjuju sve snageIjudskog duha i uma; i moda e ba iz tog plamena, ili snjegovom pomoi, niknuti u biu nova snaga koja e oneto je slijede osloboditi okova tvari.

Bez ikakvih alegorija moe se rei da ljubav, kaonajjaa od svih emocija, otkriva u ljudskoj dui svenjezine oite i skrivene odlike, a moe otkriti i onenoveodlike koje su sada predmet okultizma i misticizma i takosu duboko skrivene da u veini sluajeva ljudi akodbijaju priznati mogunost njihova postojanja.

Pohotljivost : alac i kolac svim prezirateljima tijela upokajnikim haljinama, i kao ono to je svijet, prokleto


57/65

od svih koji stoje s one strane svijeta: jer ona se ruga ipravi budalom sve zbrkane uitelje i one koji zaluuju.Pohotljivost : olou lagana vatra na kojoj e on biti

ispeen; svekolikom drveu koje je izgrizeno crvom isvim smrdljivim dronjcima, spremna uarena pe kojakljua. Pohotljivost: za slobodna srca neto to je nevino islobodno, zemaljski vrt sree svakoj budunosti,zahvalno prelijevanje u sadanjost. Pohotljivost: slatki otrov samo za one koji su uveli, aliza one u kojih je lavlja volja veliko okrepljenje srca i vinonad vinima uvano s mnogo potovanja. Pohotljivost: velika srea to se moe usporediti sviom sreom i najviom nadom. Mnogima je, naime,obean brak i vie nego brak - mnogima koji sumeusobno ak vie strani nego to su mu i ena: atko je potpuno pojmiokako su strani meusobno mu iena! F. W. Nietzsche, Tako je govorio Zaratustra , O trizla, Zagreb, Mladost, 1967. Prijevod Danko Grli.

Zadrao sam se tako dugo na pitanju razumijevanjaljubavi jer je ono od najvee ivotne vanosti; zato jer seveini ljudi koja se pribliava pragu tajne ba s te strane

mnogo toga otvara i zatvara i zato jer za mnoge ba topitanje predstavlja veliku prepreku.U ljubavi je najvanije ono to nije , ono to je

potpuno nepostojee s uobiajenog, svakidanjegmaterijalistikog gledita.

U tom osjeanju onoga to nije i u tako dosegnutomdodiru sa svijetom udesnog, to jest, istinski zbiljskog,

glavni je smisao ljubavi u ljudskom ivotu.


58/65

Opepoznata je psiholoka injenica da se utrenucima vrlo intenzivnog doivljavanja, velikesree ili velike boli, sva okolna zbivanja ovjeku

ine nezbiljskima, snom. To je poetak buenjadue. Kad ovjek u snu postane svjestan da spava i da je ono to vidi san, on se budi. Na isti nain i dua, kad shvati da je sav vidljivi ivot samo san, pribliava se buenju. I to je jae, to je ivljeovjekovo iskustvo, bre e doi trenutak svijesti onezbiljnosti ivota.

Vrlo je zanimljivo ispitati ljubav i ovjekov odnos premaljubavi uz pomo iste metode i iste analogije koje smoprimijenili na usporedno istraivanje razliitih dimenzija.

Ponovo emo zamisliti svijet plonih bia koja ispitujupojave to dolaze na njihovu plohu iz nekog drugognepoznatog svijeta (poput promjene boje crta na plohito zapravo prouzrouje vrtnja kotaa s raznobojnimbicama koji prolazi kroz plohu).

Plona bia pretpostavljaju da te pojave nastaju nanjihovoj ravnini zbog uzroka koji isto tako pripadajuravnini i da na njoj zavravaju. I sve sline pojave za njihsu istovjetne, poput dviju krunica koje zapravopripadaju posve razliitim predmetima. Na toj osnovigrade svoje teorije i svoju etiku. Pa ipak, kad bi bila

dovoljno odvana da napuste svoju dvodimenzionalnupsihologiju i da razumiju pravu prirodu tih pojava; tadabi, uz pomo tih istih pojava i njihovim posredstvom,bila u stanju otrgnuti se od svoje plohe, uzdignuti se,vinuti se iznad nje i vidjeti neizmjerni nepoznati svijet.

Pitanje ljubavi zauzima tono isto mjesto u naemivotu. Samo onaj koji je u stanju vidjeti daleko prekoinjenica i koji moe same injenice vidjeti u svjetlu


59/65

onoga to je iza njih skriveno, samo on moe vidjetipravu dubinu tog pitanja.

Svatko tko je sposoban vidjeti onkraj injenica

poinje vidjeti mnogo novih stvariba u Ijubavi i kroz ljubav.Ovdje u navesti pjesmu u prozi Edwarda Carpentera(iz njegove knjige Prema demokraciji). TowardsDemocracy, London, George Allen & Unwin and NewYork, Folcroft, 1931.

OCEAN SEKSA

Drati u ednosti veliko more, veliki ocean seksa, usebi,Koji plimom i osekom pritie tijelo, voljene genitalije,Emocionalno podrhtavajui i lelujajui do zvjezdanog

sjaja u oima svih ljudskih bia,Odraavajui Nebo i sva Stvorenja,Kako je to divno!

Tek to se priblii lik, muki ili enski, njime proe srh.Kao kad se na litici koja okruuje rub jezerca netko

pomakne, tada se i u dubini vode odrazi pokretTako i na rubu ovog Oceana

Slava ljudskog oblija, ak i nejasno ocrtana poddrveem ili na obali, potresa ga dalekim sjeanjima;(Premda je morska obala vrsta i jaka, nije je lakoprekoraiti)Moda samo do dodira, do pribliavanja, doopinjenosti neijim oimaIzbija neobuzdano.O udesni Oceane Seksa,


60/65

Oceane milijuna i milijuna ljudskih oblija siunihpoput zametka, sadranih (ako zaista mogu bitisadrani) u svakoj osobi

Zrcalo samog svemira,Sveti hrame i najskrovitije svetite svakog tijela,Oceane-rijeko koji protjee kroz veliko stablo i graneovjeanstva,Iz kojega naposljetku pojedinac samo nikne kaopupoljak!Oceane kojeg tako divno obuhvaamo (ako te zaista

obuhvaamo), a koji si ipak obuhvaao nas!Ponekad kad te osjetim i spoznam iznutra i kad seprepoznam u tebi,Shvatim da sam i ja iz bezvremenskog roda Neba iVjenosti. Vraajui se na ono od ega sam poeo, na vezu

izmeu dva temeljna zakona naeg postojanja, naljubav i smrt, kojih nam pravi odnos ostaje tajnovit inerazumljiv, mogu se samo pozvati na rijei kojimaSchopenhauer zavrava svoje Savjete i Maksime,London 1899.:

Istaknuo bih kako se Poetak i Svretak sjedinjuju ikako je blisko i prisno Eros povezan sa Smru; kakoOrk, ili Amenthus, kako su ga nazivali Egipani, nije

samo primalac, ve i davalac svih stvari... Smrt je velikazaliha ivota. Sve dolazi od Orka; sve to je sada ivoneko je bilo tamo. Kad bismo samo mogli razumjetiveliku vjetinu kojom se to postie, sve bi bilo jasno!

ZAKLJUAK

Materijalizam ili idealizam


61/65

U zakljuku elim spomenuti one udesne i tajanstvenerijei iz Apokalipse i Poslanice Efeanima apostola

Pavla koje su epigraf ove knjige.Apokaliptiki Aneo se kuneda vremena ve neebiti .Kada . . .?Ne znamo to je mislio pisac Apokalipse, ali znamo

ono stanje duha kada se mijenja ljudski odnos prema vremenu. Znamo da se upravo u tome, u promjeni osjeaja vremena izraava poetak etvr- tog oblika svijesti, poetak prijelaza na kozmikusvijest.

U toj i slinim reenicama nazire se duboki filozofijskiidealizam uenja Evanelja. Shvaanje da je tajnavremena prva tajna, prva je i neizbjena posljedicaidealistikog pogleda na svijet.

to je znaila ta apokaliptika reenica? Je li imalaznaenje koje joj i danas moemo pripisati, ili je to biosamo umjetniki retoriki govorni izraz, sluajni udarac udirku koji stoljeima i tisuljeima odzvanja zadivljujuesnanim i istinitim tonovima? Mi to ne znamo i nikadaneemo znati. A rijei su lijepe. I moemo ih prihvatitikao simbol daleke i nedostine istine.

Rijei apostola Pavla jo su udnije, jo neobinije usvojojmatematikoj tonosti. (Ukazali su mi na te rijei uknjizi A. Dobroljubova Iz Nevidljive knjige. Autor unjima vidi izravni nagovjetaj etvrte dimenzije prostora.)

to to zapravo moe znaiti?


62/65

Da budete u Ijubavi ukorijenjeni i utemeljeni, dabiste mogli razumjeti sa svima svetima to je irina i duina i dubina i visina.

Prvo, to znai razumjeti . . . to je irina i duina i dubina i visina ? to bi to moglo biti, ako nerazumijevanje prostora ? Apostol kae da e oni koji su ukorijenjeni i

utemeljeni u ljubavi razumjeti zajedno sa svimasvetimu to je prostor.

Zato Ijubav mora pruiti razumijevanje prostora?Jasno je da Ijubav vodi u svetost . Ljubav je, premashvaanju apostola Pavla (poglavlje Xlll. Prve poslanice Korinanima), najvia emocija, sinteza,stapanje svih viih emocija. Ona neosporno vodi usvetost. Svetost je stanje duha osloboena ljudskog dvojstva s njegovim vjenim neskladom izmeudue i tijela. Na jeziku apostola Pavla svetost ak nema onu teinu koju ima u naem dananjem jeziku. On je sve pripadnike svoje crkve nazivaosvecima. Njegovim jezikom biti svet znai biti pravedan, udoredan, religiozan. Mi kaemo da je tosamo put u svetost. Svetost je neto drugo - netodosegnuto. No svejedno, bio to njegov ili na jezik,svetost je nadljudska odlika . U podruju morala to je isto to i genijalnost u podruju intelekta. Ljubav je put u svetost.

Apostol Pavao svetost povezuje sa spoznajom .Sveci razumiju to je irina i duina i dubina i visina. Onkae da - kroz ljubav - svi to mogurazumjeti zajedno snjima. No, to zapravo treba razumjeti? Razumjeti prostor .

I ba to je najudnije.


63/65

Kako je apostol Pavao mogao znati i misliti dasvetost daje novo razumijevanje prostora? Mi znamo da ona to mora dati, ali kako je on to mogao

znati? Nitko od njegovih suvremenika nije ideju razumijevanja

prostora povezao sa svetou. Tek mi, nakon Kanta i poto su nam postale dostupne riznice istonjakemisli, shvaamo da je prijelaz na novi stupanj svijesti nemogu bez irenja osjeaja prostora.

Je li to htio rei apostol Pavao - taj neobini ovjek,rimski slubenik, progonitelj krana koji je postaonjihovim propovjednikom, filozof, mistik, ovjek koji jevidio Boga, smjeli reformator i moralist svogavremena koji se borio za duh, a protiv slova i kojisigurno nije odgovoran za injenicu da su ga poslije stali

shvaati ne u duhu, ve doslo

Documents

TERTIUM ORGANUM, 2.dio