Todor Vujasinovi‡

  • View
    87

  • Download
    0

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Historija Istoija Povijest

Text of Todor Vujasinovi‡

  • KRIZA ODREDA

    DOGAAJI U FEBRUARU I MARTU 1942. GODINE

    Tih dana su stigli kuriri od Jefte Blagojevia. Oni su me obavijestili da su se povezali s jednom etom Zenikog partizanskog odreda koja se nalazila na Bijeloj Vodi. Bila je to jedinica sastavljena veim dijelom od domaih ljudi koji su se borili u Romanijskom odredu i odredu Zvijezda. Preli su pod komandom Mihaila Prodanovia i Melente Bonjaka, radnika iz Zenice, upu-eni od strane odreda Zvijezda da poslue kao jezgro za formiranje novog zenikog odreda. Mi smo s tom jedinicom uspostavili bili prvu vezu jo poetkom ja-nuara, ali, usljed neprijateljske operacije Ozren II i dogaaja koji su joj prethodili, ta veza je bila preki-nuta. Od Jeftinih kurira saznao sam, zatim, da na planini Zvijezdi postoji takoe partizanski odred, koji je uglav-nom orijentisan prema Vareu. Odredom je komando-vao Oskar Danon, zvani Jovo, kako su ga od milote, zbog njegove muzikalnosti i crne kutrave kose zvali, Jovo Cigo. Komesar je bio Hasan Brki, zvani Aco. Ni Mio, ni Jefto nisu do toga asa uspjeli da uspostave vezu s tim odredom i, prema njihovom prianju, neke vee saradnje s njima nismo mogli u to vrijeme ni oe-kivati.

    Neki drugi izvjetaji su govorili da su neprijateljske snage u dolini Krivaje mnogo jae nego to smo mi u prvi as mislili. Nijemci su hitno pristupili opravci pru-ge prema Olovu, jer im je trebalo drvo za zavidovike pilane. I zato smo pourili sa formiranjem 5. bataljona, za ijeg smo komandanta postavili Boka Popia, a za

    17* 307

  • politikog komesara Veljka Vokia. Miloa Popovia smo povukli u tab, jer su na njega izvjesni etniki ras-poloeni elementi podigli prilinu galamu. Isto tako stvorili smo od 4. ete 3. bataljona dvije nove ete. To smo uinili zato to je prostorija koju je dotad drala ta eta bila suvie velika, a i broj boraca bio se znatno poveao. U tab odreda smo prenijeli Duana Staniia, koji je bio malo prezdravio. Tu je, leei u krevetu, kra j telefona, neko vrijeme obavljao dunost naelnika taba.

    Murat se tih dana sa svojim ljudima nalazio na Omerovoj Vodi. Povremeno smo izmjenjivali kurire i tako se sporazumijevali. Zajedniki smo rijeili da onu estoricu kurira s Romanije uputimo na Zvijezdu, a s njima da poaljemo kurire Mii i Jefti, s tim da Jeftu odmah pozovemo da se sa svojom etom vrati. Isto tako sporazumjeli smo se da sazovemo iri partijski sastanak na kome bi detaljnije pretresli nau tadanju situaciju. Murat je bio miljenja da bi najbolje bilo da on ode do Glavnog taba, da upozna drugove s naim stanjem i da vidi ta se kod njih desilo za vrijeme posljednje neprijateljske akcije. I upravo uoi dana kada je trebalo da se sastanemo a na ta j smo sastanak pozvali sve tada organizovane komuniste sa Ozrena, pa i one sa Trebave desilo se neto to je mnogo ubrzalo tok stvari.

    Tog jutra sjedio sam u tabu i pregledao neke iz-vjetaje kad s Podsijelova stigoe neki borci iz 2. i 3. bataljona koji su tamo bili upueni kao pojaanje i sad su se vraali u svoje jedinice. Svratili su u tab da se malo odmore i jedu. U jednom asu ue u sobu na borac Nikola Orlovi, mladi, gimnazista iz Doboja. Bio je zbunjen i uplaen. Kad se uvjerio da smo sami, on mi je ispriao ovo.

    Dan ili dva prije toga Nikola je bio u jednoj patroli prema Painom Konaku. Na povratku su svratili u Ka-raoie da prenoe. Te veeri stigao je u Karaie i Bog-dan Jovii i svratio nekom svom prijatelju, seoskom trgovcu, koji je, izgleda, slavio krsnu slavu. Tu su pili i jeli, a s njima je bio i borac Marinkove ete, neki Du-an Milinovi iz Konopljita, ovjek grub i poznat zbog svoje nedisciplinovanosti i pokvarenosti. Te noi nago-

    .308

  • vorio je Bogdan Jovii Duana Milinovia i jo neku dvojicu, koje Nikola Orlovi nije poznavao, da pobiju romanijske kurire. Oni su upali u kuu u kojoj su ku-riri spavali, pokupili njihovo oruje, a onda ih probudili, odveli u jedan potok, natjerali ih da sami sebi iskopaju raku i tu ih pobili. Nikola me molio da nikom ne kaem da me je on o tome obavijestio, a isto tako da mu do-zvolim da ostane stalno uza me.

    Ova vijest me je neobino uzbudila. Bilo mi je jasno da su stvari ve u tolikoj mjeri dozrele da emo se mo-rati uskoro bezobzirno obraunati. Pri tome je bilo va-no da se pravilno ocijene snage i da se izabere pravi as. To je bio razlog vie za savjetovanje.

    Uskoro je doao Murat zajedno sa svima ljudima njegove jedinice. Na savjetovanju, koje smo odrali na Brezicima, ozbiljno smo pretresli situaciju. Sloili smo se da bi u tom asu bilo isuvie riskantno zapoeti ra-iavanje i obraunavanje uz pomo domaih ljudi, bez obzira na to to su nam veim dijelom odani i spremni da izvre nae naredbe. Rijeili smo da Murat to prije krene do Glavnog taba i obavijesti drugove o svemu ta se zbiva kod nas, a istovremeno zatrai od Glavnog taba da, po mogunosti, uputi to prije jedan dio bri-gade koji bi nam pomogao da to bre raistimo i obraunamo se sa izvjesnim elementima za koje nije bilo sumnje da su nam neprijatelji. Rijeili smo takoe da s Muratom krene to vie ljudi, koji bi mogli ui u sa-stav brigade, ali smo se ipak sporazumjeli da sa mnom u Odredu ostane nekoliko uticajnih domaih ljudi, da mi se nau pri ruci u sluaju potrebe. Odluili smo da ostane Ignjat Radoji, jer smo smatrali da emo njego-vim prisustvom na odsjeku PridjelLipac izmijeniti i popraviti stanje.

    S Muratom su krenuli svi Husinjani, neto domaih ljudi sa Ozrena, meu kojima i Nikola Orlovi, a od istaknutih drugova: Josip Jovanovi, braa Belagii, Veliko Voki, Milo Popovi, Nikola Grulovi, Miljenko Cvitkovi, Stevo Vrani, uglavnom vei dio lanova Par-tije s teritorije Ozrenskog odreda.

    Napisali smo izvjetaj Glavnom tabu i izloili mu nau politiku i vojniku situaciju. Smatrao sam za po-

    .309

  • trebno da izloim i svoje miljenje u vezi s tim. Sjeam se dobro da sam predlagao grupisanje svih naih snaga du rijeke Bosne i eljeznike pruge, jer je to mjesto na kome bi naa vojnika aktivnost bila najefikasnija, a s druge strane, tu bismo najlake mogli da stvorimo branu daljem etnikom nadiranju u centralnu i zapad-nu Bosnu.

    Murata i njegovu grupu otpratio sam lino do Pod-sijelova. Odvojili smo jedan vod Vozuana i dali im vo-die sa zadatkom da ih prebace do gostovikog kraja. Krenuli su u prvi mrak. Jo se dobro sjeam kako mi je svaki od njih prilazio da se pozdravi. itao sam u njihovim oima neto to mi nisu htjeli rei, a to je otprilike izgledalo kao da se sa mnom zauvijek oprata-ju. Kad su ve krenuli u mrak prema Borovcima, trei se vratio Miljenko Cvitkovi, zagrlio me i apnuo imi u ah: Sluaj, ako doeka proljee, jedi trenje i ostalo voe s koticama, da bi mogli lake da ti naemo grob. Nasmijali smo se i poljubili, i on je potrao da stigne kolonu.

    Dan-dva poslije odlaska Murata i njegove grupe stie na Ozren Jefto Blagojevi sa svojim ljudima. Od njega smo saznali mnogo novosti, naroito one koje su nas najvie zanimale o stanju na planinama Zvijezdi i Romaniji. Prema njegovom izvjetaju, na Romaniji se jo nalazio Glavni tab za Bosnu i Hercegovinu, sa sje-ditem tamo negdje izmeu sela Okruglice i Niia. Mii i Jefti polo je za rukom da uspostave vezu s etom Melente Bonjaka i da zajedno s njom izvre napad na Begov Han. Tom prilikom razbili su domobransku po-sadu, zarobili 116 domobrana, dosta oruja i municije, zapalili stanicu i pilanu i na zarobljenim domobranima iznijeli njihovo oruje i veliku koliinu hrane koju su nali u magacinu pilane.146

    146 U dnevnom izvjeu Min. hrv. dom. od 13. februara, stoji: Po podacima Glavnog stoera domobranstva partizani su prvi put zauzeli Begov Han u noi izmeu 5. i 6. decembra 1941. go-dine, a drugi put nou 12/13. februara 1942. godine i 13. februara izvren je napad na eljezniku stanicu i selo Begov Han. Posada je bila 120 domobrana, 20 andara i 10 Njemaca. Imali smo

    .310

  • Rastanak s Muratom i grupom koja je s njime pola djelovao je prilino nelagodno na drugove komuniste koji su sa mnom ostali. Ni meni samom nije bilo lako. Malo nas je bilo kad smo dizali ustanak, ali sad nam je izgledalo kao da nas je isuvie malo prema onoj masi borbenih i u sutini dobrih, ali neobraenih ljudi, koji su stajali u prvim linijama Odreda. Mi smo se za te ljude morali boriti protiv bezobzirnog i podmuklog ne-prijatelja, mnogo opasnijeg nego to je bio onaj koji se nalazio na frontu. Mi smo veinu najborbenijih ljudi tog kraja poveli u borbu i kroz borbu stvorili od njih ozbiljan vojniki faktor, koji je bez kolebanja bio spre-man da se bori pod najteim uslovima. Uili smo te ljude da je u ovom asu naroito vano povjerenje i jedin-stvenost. Uspjeli smo da u njima probudimo vjeru u konanu pobjedu. Ali nismo uspjeli da ih u tolikoj mjeri politiki uzdignemo da budu spremni da na nau prvu komandu pucaju u svoga dojueranjeg susjeda, odnosno u onog koji se s njima do jue rame uz rame borio. Isuvie smo mnogo panje posvetili borbi protiv oku-patora, i na raun toga zapostavili politiki rad i odabi-ranje i provjeravanje ljudi. Odred je ve imao 1 600 pu-aka, preko 60 pukomitraljeza, 12 tekih mitraljeza, 6 bacaa, 1 brdski top, oruja koje je sve, bez izuzetka, bilo oteto od neprijatelja. Bila je to ozbiljna sila u borbi protiv neprijatelja, ali u politikom pogledu mi smo u to vrijeme uspjeli samo dvoje: da veina boraca shvati pravednost nae borbe i da stekne povjerenje u nau Komunistiku partiju i Sovjetski Savez, kao naeg najvjernijeg i najsigurnijeg saveznika. Ali dubljeg shva-tanja o svemu tome kod veine njih nije bilo. Veina je imala povjerenje i voljela svoje rukovodioce; kod mnogih to je bilo sve to smo postigli kroz nekoliko mjeseci politikog rada.

    30 mrtvih i ranjenih. Ostatak posade je zarobljen. Zarobljeno 3 mitraljeza, 12 pukomitraljeza, municije i ostalog ratnog mate-rijala. Unitena tek popravljena eljeznika pruga i 3 propusta. (Arhiv V.l.I., ust.-dom. dok., kut. 7, br. reg. 13/1 i 14/1).

    .311

  • S komunistima koji su sa mnom ostali na terenu sporazumjeli smo se ta da se radi. Ja sam