CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostZakon bez sile nemoćan je.PASCALZadaća je policije primjenjivati silu, ili prijetiti silom prilikom izvršavanja državnih dužnosti, prema unutra, i to u uobičajenim okolnostima. Zadaća je oružanih snaga primjenjivati silu ili prijetiti njome, prema van u uobičajenim okolnostima, a prema unutra samo u izvanrednim okolnostima...Stupanj sile koji je država pripravna upotrijebiti u izvršenju svojih zadaća... onoliki je koliko vlada na vlasti smatra neophodnim ili korisnim upotrijebiti kako bi izbjegla svoje funkcije i predaju svojih odgovornosti.GENERAL SIR JOHN HACKETTPROLOGSTANJESoba je još uvijek bila pusta. Ovalna soba leži u jugoistočnome kutu zapadnoga krila Bijele kuće. U nju vode troja vrata; jedna iz ureda Predsjednikova osobnoga tajnika, druga iz malene kuhinje koja pak vodi u predsjednički studij itreća u hodnik, točno nasuprot ulazu Rooseveltove sobe. Sama soba nije prevelikaza višeg službenika, te posjetitelji uvijek primjećuju kako je manja nego su očekivali. Predsjednikov je stol postavljen neposredno pred prozorima ostakljenima debelim, neprobojnim polikarbonatskim oknima koja iskrivljuju pogled na travnjak ispred Bijele kuće, načinjen od drveta HMS Resolute, britanskoga broda potonulog 1850. godine u američkim vodama. Amerikanci su ga izvukli i vratili Ujedinjenom Kraljevstvu, a zahvalna je kraljica Victoria naručila da se od hrastovih dasaka načini stol koji je upućen u znak službene zahvalnosti. Načinjen u vrijeme kada su muškarci bili nešto niži od današnjih, stol je ponešto narastao tijekom Reaganova predsjednikovanja.Predsjednikov je stol bio zatrpan spisima i predloženim stavovima, koje je prekrivao ispis njegova rasporeda, jednim interfonom, običnim digitalnim višekanalnim telefonom, i još jednim aparatom, obična izgleda ali sofisticiranihfunkcija, koji se koristio za razgovore osjetljive prirode.Predsjednikov je naslonjač rañen po mjeri kako bi odgovarao svome vlasniku; u visoki naslon ugrañivali su ploče DuPont kevlara - lakšeg i čvršćeg od čelika - dodatnu zaštitu od metaka koje bi neki manijak mogao ispaliti kroz debela prozorska okna. Dvanaestak agenata Tajne službe nalazilo se, tijekom radnih sati, na dužnosti u tome dijelu Predsjednikova doma. Kako bi došli tamo većina je posjetitelja morala proći kroz detektor kovine - u stvari, svi su prolazili, budući da su oni poznati bili malo previše poznati za takvo što - i sviMU pioln/ili prilično o/biljne provjere Tajni' službe, ptipadnosl kojoj Hi' 1111)^,1,1 lako zamijetili po slušalicama boje puti čiji su kabeli izvirivali i/njihovih odijela, le ljubaznosti koja je uzmicala pred njihovom osnovnom zadaćom, štititi Predsjednikov život. Svaki je od njih pod sakoom nosio revolvervelikog kalibra, svaki od njih bio je obučen da promatra sve i svakoga kao moguću prijetnju Wrangleru, kako je trenutno glasilo Predsjednikovo tajno ime. Ono nije imalo nikakva tajna značenja, već je samo bilo lako izgovorljivo i lakorazumljivo na radiovezama.Viceadmiral američke ratne mornarice James Cutter nalazio se u uredu na suprotnome, sjeverozapadnome kutu zapadnog krila još od 6.15 toga jutra. Posao specijalnog Predsjednikova savjetnika za pitanja nacionalne sigurnosti od čovjeka zahtijeva rano ustajanje. U četvrt do osam ispio je drugu šalicu jutarnje kave - ovdje su je dobro pripravljali - i strpao svoje bilješke u kožnatu mapu. Prošao je praznim uredom svoga zamjenika koji se nalazio na odmoru, skrenuo desno niz hodnik pored jednako pustog potpredsjednikova ureda, čiji se stanar trenutno nalazio u Seoulu, te skrenuo lijevo pored ureda pročelnika Predsjednikova kabineta. Cutter je bio jedan od nekolicine istinskih stručnjaka u Washingtonu - potpredsjednik nije bio dio te skupine - kojima nije trebala privola šefa kabineta da uñu u Ovalnu sobu kad god bi mislili daje to potrebno, ipak, obično bi se unaprijed najavio tajnicama. Šefu kabineta nije se sviñalo da bilo tko ima takve privilegije, a to je Cutteru pružalo još veće zadovoljstvo u korištenju svoga prava neograničenog pristupa. Četvorica pripadnika osiguranja kimnuli su admiralu i poželjeli mu dobro jutro, a on im jeodzdravljao na isti način kako bi pozdravio bilo kojeg dobro obučenog poslužitelja. Cutterovo službeno ime glasilo je IMinberjack no, iako je znao kako ga agenti Tajne službe meñusobno oslovljavaju drugim imenima, nije mario što obični smrtnici misle o njemu. Predsoblje je već bilo u pogonu, tri tajnice i agent Tajne službe sjedili su na svojim mjestima."Šef stiže na vrijeme?" upitao je."Wrangler pristiže, gospodine", rekao je specijalni agent Connor. Bio je četrdesetih godina, glava Odjela Predsjednikova osiguranja, nije ga bilo briga tko je Cutter i nije nimalo mario što Cutter mislro njemu. Predsjednici i

Page 1

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostsavjetnici dolazili bi i odlazili, neki omiljeni,neki prezimili, samo su profesionalci iz Tajne službe štitili i služili svima njima. Izvježbane su mu oči preletjele preko kožnate mape i Cutlerova odijela. Admiral danas nije bio naoružan. Agent nije bio paranoičan. Saudijskog kralja ubio je član njegove porodice, bivšeg talijanskog premijera vlastita je kći izdala i predala otmičarima koji su ga potom hladnokrvno ubili. Njegova briga nisu bili samo zlikovci. Svatko je predstavljao moguću prijetnju za Predsjednika. Naravno, Connor je imao sreću, pa je brinuo samo o njegovoj fizičkoj zaštiti. Bilo je i drugih vrsta zaštite; o tome su skrbili oni manje profesionalni od njega.Svi su, naravno, ustali kada je stigao Predsjednik, pratio gaje njegov osobni tjelohranitelj, vitka žena tridesetih godina, čiji su tamni uvojci savršeno prikrivali činjenicu kako je ona jedan od najboljih strijelaca pištoljem u vladinoj službi. Daga - njezin službeni nadimak - smiješkom je Peteu zaželjela dobro jutro. Dan neće biti naporan. Predsjednik nije išao nikamo. Njegov je raspored primanja bio pomno pregledan - brojevi socijalnog osiguranja svih neredovitih posjetitelja provjereni su u računalima FBI-a, a i posjetitelji će, naravno, biti podvrgnuti najtemeljitijim pretragama što su ih bili u stanju izvesti bez uobičajenog prepipavanja. Predsjednik je Cutteru mahnuo neka ga slijedi. Dva su se agenta ponovno zadubila u raspored sastanaka. Taj je posao bio svakodnevica, stariji agent nije imao ništa protiv toga što je žena preuzelamuški posao. Daga je svoje radno mjesto zaslužila na ulici. Da je bila muško, u tome su se svi slagali, zauzimala bi visoko časničko mjesto, a kada bi je neki potencijalni ubojica zamijenio za običnu tajnicu, bila bi to njegova vlastita pogreška. Svakih nekoliko minuta, sve dok Cutter nije otišao, netko od agenata provirio bi kroz špijunku bijelo oličenih vrata kako bi se uvjerio da se ne dogaña ništa nepredviñeno. Predsjednik je sjedio u uredu više od tri godine i bio se navikao na neprestani nadzor. Agentima je jedva padalo na um da bi običančovjek takvo stanje smatrao nasiljem. Njihov je posao bio znati sve što je trebalo znati o Predsjedniku: od broja posjeta toaletu, do svih onih s kojima jespavao. Tu službu nisu bez razloga nazivali Tajnom. Njihovi su prethodnici zataškavali sve moguće predsjedničke nestašluke. Čak ni Predsjednikovoj supruzi nije bilo dozvoljeno znati dnevni raspored dužnosti njezina supruga - uostalom, neki su predsjednici odlučili tako - ali njegovu osiguranju jest.K.ul.i su sr vrata zatvorila. Predsjednik je- s|co. Kroz pnslranu viiitn lilipinski poslužitelj unio je poslu/avnik s kavom i roščićima, ukočivsi se prije i/laska ustavu pozor. Kada su jutarnje pripreme završile, C'uller je započeo svoje jutarnje obavještajno izvješće. Izvješće je prije zore pristiglo iz CIA-e u njegov dom u Fort Myeru, Virginia, što je admiralu omogućilo da ga citira. Sastanak nije trajao dugo. Bilo je kasno proljeće, svijet je bio relativno mirnomjesto. Ratovi u Africi i nekim drugim mjestima nisu bili od velike važnosti za američke interese, a Srednji je istok bio uobičajeno prividno miran. To je ostavljalo vremena za druge stvari."Stoje s operacijom PLOVEĆE KAZALIŠTE?" upitao je Predsjednik dok je maslacem mazao roščić."Krenula je. Ritterovi su ljudi već na poslu", odgovorio je Cutter. "Još me uvijek zabrinjava sigurnost cijele operacije.""Gospodine Predsjedniče, operacija je opasna koliko se razumno može predvidjeti.Rizici su prisutni - ne možete ih izbjeći sve - ali uključeno osoblje održavamo na najmanjem mogućem broju, a ti su ljudi osobito brižljivo provjereni i odabrani."Time je savjetnik za nacionalnu sigurnost izazvao predsjedničko gunñanje. Predsjednik je bio u klopci - kao i gotovo svaki drugi predsjednik kada se radilo o njegovim vlastitim izjavama. Predsjedničke izjave i obećanja... narod je razvio dosadnu naviku da ih pamti. Čak kada bi većina zaboravila na njih, našli bi se novinari i politički protivnici koji nikada nisu propuštali priliku da podsjete. Tijekom predsjednikovanja mnoge su stvari dobro prošle. Ipak, velika je većina toga ostajala u tajnosti i, za Cuttera oneraspoložavajuća činjenica, te su tajne bile čuvane. Naravno, morale su biti. No, u političkoj areni ni jedna tajna nije bila uistinu sveta, a osobito tijekom izborne godine. Cuttera to nije trebalo zabrinjavati. On je bio profesionalni mornarički časnik,te je njegova apolitičnost u pogledima na unutarnju i vanjsku sigurnost trebala biti nešto razumljivo samo po sebi, samo što je onaj koji je stvorio taj priručnik savjeta zacijelo bio redovnik. Članovi viših staleža državne uprave nisu davali zavjete siromaštva i odricanja, a i poslušnost je bila isto tako povremena pojava."Obećao sam američkom narodu kako ćemo poduzeti nešto u vezi s tim pitanjem", rekao je oštro Predsjednik. "Dosad nismo prstom maknuli."

Page 2

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost"Gospodine, ne možete prijetnje nacionalnoj sigurnosti rješavati preko policijskih službi. Ili je nacionalna sigurnost ugrožena, ili nije." Cutter je tu priču već godinama ponavljao. Napokon je dobio prijemčiva slušatelja.Ponovno gunñanje: "Da, dobro, to sam i ja rekao, zar ne?""Da, gospodine Predsjedniče. Vrijeme je da ih se poduči kako se pravi igrači ponašaju." Taj je stav Cutter zastupao od samog početka, još otkako je bio zastupnik Jeffa Peha, a sada kada Pelta više nije bilo, njegovo je mišljenje konačno prevagnulo."James, u redu. Ti vodiš. Kreni. Samo, ne zaboravi, trebamo rezultate.""Gospodine, imat ćete ih. Budite uvjereni.""Vrijeme je da to smeće naučimo pameti", Predsjednik je glasno razmišljao. Bio je uvjeren kako će poduka biti oštra. U tome je imao pravo. Dva su čovjeka sjedila u prostoriji u kojoj se skupljala i iz koje je isijavala bezgranična moćnajveće nacije u povijesti čovječanstva. Ljudi koji su izabrali čovjeka koji je nastanjivao tu sobu, učinili su to prvenstveno radi vlastite sigurnosti, radi zaštite od hirova stranih sila i domaćih nasilnika, od neprijatelja svake vrste.Neprijatelji su se pokazivali u mnogim obličjima, u nekima što ih preci utemeljitelji nisu mogli predvidjeti. Jedna je, otprije znana vrsta neprijatelja, upravo prebivala u toj sobi... iako ne ona o kojoj je Predsjednik razmišljao.Sat vremena kasnije na karipskoj je obali izišlo sunce i, daleko od klimatizirane udobnosti Bijele kuće, zrak je bio gust i otežan vlagom što je obećavalo još jedan sparan dan pod nepomičnim poljem visokog tlaka. Pošumljena su brda sa zapada svodila lokalne vjetrove tek na dašak, a vlasnik Empire Buildera je već odavna bio pripravan za isplovljavanje na more gdje je zrak bio svježiji, a vjetrovi neometano puhali.Posada je kasnila. Nisu mu se sviñali, ali nisu ni morali. Sve dok su se doličnoponašali. Ipak, i obitelj je plovila s njim."Dobro jutro, gospodine. Ja sam Ramon. Ovo je Jesus", rekao je viši. Ono što je mučilo vlasnika jahte bilo je to što su ta dvojica izgledala kao ureñenija verzija... čega? Ili su samo htjeli ostaviti dobar dojam?"Mislilr (l,i modeli- upiavljali ovime?" upitao je vlasnik.",S7. Imamo iskustva s velikim motornim brodicama", odgovorio je čovjek. Zubi sumu bili jednaki i čisti. Ovaj je čovjek poklanjao pažnju svojem izgledu u svako vrijeme, pomislio je vlasnik. Možda je samo bio pretjerano oprezan. "A Jesus je dobar kuhar, vidjet ćete."Šarmantno malo ñubre. "U redu, odaje za posadu su sprijeda. Hrodica je napunjenagorivom, motori su ugrijani. Idemo na svježi /rak.""Bueno, mi capitan." Ramon i Jesus istovarili su opremu iz džipa. Morali su to obaviti u nekoliko navrata, ali je do devet sati izjutra, motorna jahta Empire Builder odbacila priveze i krenula na more, obilazeći nekoliko brodica nakrcanihYanqui turistima s njihovim ri-hičkim štapovima. Kada je izišla na otvoreno, jahta je okrenula na sjever. Trebat će im tri dana.Ramon je već stajao za kolom kormila. To je značilo da je sjedio u širokoj i povišenoj sjedalici, dok je autopilot "George" obavljao upravljačke zadatke. Vožnja je bila lagana. Rhodesova je jahta imala stabilizatorske peraje. Jedino je razočaranje bilo u smještaju za posadu, koju je vlasnik zanemario. Uobičajeno, pomislio je Ramon. J ahta vrijedna milijune dolara, opremljena radarom i svim mogućim ureñajima, a posada koja njome upravlja nema čak ni televizor ni video da se zabavi u slobodno vrijeme...Pomakao se na sjedalici prema naprijed, istegao vrat kako bi pogledao na pramac.Vlasnik je bio tamo, hrkao u snu, izgledao je iscrpljen isplovljavanjem na otvoreno. Ili gaje izmoždila žena? Ležala je na ručniku, pored svoga supruga, licem okrenuta palubi. Vrpce njezina bikinija bile su razvezane kako bi joj leñaravnomjerno pocrnjela. Ramon se nasmiješio. Postojali su mnogi načini za zabavu.Ipak, bolje je pričekati. Očekivanja poboljšavaju doživljaj. Čuo je zvuk televizora iz salona smještenog pod mostom, gdje su djeca gledala neki film ili nešto drugo. Nije mu padalo na pamet da bi trebao osjećati samilost prema ikome od tih četvero ljudi. Ipak, nije bio sasvim bezdušan. Jesus je dobar kuhar. Obojica su se složili kako osuñenima treba poslužiti dobar obrok.Svjetla je bilo tek toliko da se vidi bez noćnih vizora, polumračno praskozorje koje su helikopterski piloti oduvijek mrzili, budući dasu im se oči morale istovremeno prilagodavati blještavilu neba i sjenama prekrivenom tlu. Odred narednika Chaveza sjedio je privezan sigurnosnim pojasovima na četiri točke, svaki je čovjek držao oružje medu koljenima. Helikopter UH-60 A Blackhawk izdigao se uvis preko jednog brda i tada se naglo obrušio kada su prešli greben."Trideset sekundi", javio je pilot Chavezu preko interkoma.

Page 3

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostUbacivanje je trebalo proći neprimjetno, stoje značilo da su helikopteri jurili udolinama neprestano mijenjajući visinu, pazeći da njihova aktivnost zbuni svakog mogućeg promatrača. Blackhawk je zaronio prema tlu ali se ipak malo uzdigao dok je pilot postupno otpuštao palicu kontrole vrtnje, što je letjelicu dovelo u položaj nosom nagore, dajući time znak voñi posade da otvori desna klizna vrata, a vojnicima da otpuste kopče na sigurnosnim pojasovima. Blackhawk je smio dotaknuti tlo samo na tren."Kreći!"Chavez je iskočio prvi, udaljivši se oko deset stopa prije nego što je udario tijelom o tlo. Jedinica je učinila isto, omogućujući tako Blackhawku trenutno uzlijetanje, te da svakoga od svojih bivših putnika nagradi licem punim prašine dok je urezivao svoj put k nebu. Ponovno će se pojaviti na južnom kraju brda, kao da nije zastao ni za tren. Iza njega jedinica se okupila i krenula prema pošumljenom dijelu. Njezin je zadatak upravo započeo. Narednik je izdao naredbe i pokretom ruke pokrenuo ih u trk. Ovo mu je trebao biti posljednji zadatak, nakon njega moći će se opustiti.U Mornaričkom institutu za razvoj i ispitivanje naoružanja, u China Lakeu, u Kaliforniji, grupa civilnih tehničara i nekolicina mornaričkih stručnjaka za topničko naoružanje nadvili su se nad novom bombom. Izrañena u veličini starog, dvije tisuće funti teškog modela, težila je gotovo sedamsto funti manje. To je proizlazilo iz njezine konstrukcije. Umjesto čeličnoga plašta, kućište bombe izradili su od kevlarom ojačane celuloze - ideju su posudili od Francuza koji sukućišta bombi gradili od prirodnih vlakana - s metalnim dijelovima jedino na mjestu na kojem se pričvršćivalo krilca, ili ureñaji za lasersko navoñenje koji su bombu sigurno vodili prema njezinu cilju. Malo poznata činjenica daje "pametna bomba" tek obična čelična bomba s ugrañenom opremom za lasersko navoñenje."()siaci neće vrijedili niStii", primijetio je jednu od civila."Kakva korist od Stcalth bombardera", upitao je tehničar, "ako druga strana hvata radarski odraz koji odbija naoružanje?""1 Imph," dodao je prvi, "kakva korist od bombe koja samo ras-pizdi tipa?""Uvali mu ovu bombu kroz ulazna vrata i neće živjeti dovoljno dugo da ga to iznervira.""Hm." Ipak, saznao je koja je prava namjena bombe. Jednoga će dana biti obješenana ATA-u, usavršeni taktički zrakoplov, jurišni bombarder prilagoñen uzlijetanjus nosača aviona s ugrañenim ureñajima za nevidljivost. Napokon, pomislio je, i mornarica se ubacuje u program. Bilo je i vrijeme. Zasada, posao koji je bio pred njima bio je ustanoviti kako će se bomba smanjene težine i pomaknuta težišta ponašati u kretanju prema cilju, opremljena standardnom opremom za lasersko navoñenje. Oružna dizalica podigla je bombu s nosača. Nakon toga, operator je pričvrstio bombu u težišnu točku jurišnog bombardera A-6E Intruder.Tehničari i časnici pošli su prema helikopteru koji će ih prenijeti bliže cilju.Žurbe nije bilo. Sat kasnije, smješteni na sigurnome, u jasno označenom bunkeru,jedan je od civila uperio napravu čudna oblika prema cilju udaljenom četiri milje. Meta je bio stari petoton-ski kamion, davno otpisan, koji će, ukoliko svebude po planu, umrijeti nasilnom i spektakularnom smrću."Lxtjelica se nalazi u krugu mete. Počinjemo.""Potvrñujem", odgovorio je civil, stežući obarač GLD-a. "Na cilju.""Letjelica prijavljuje prijam - čekaj..." rekao je vezist.Na drugome kraju bunkera jedan je časnik promatrao sliku koja je sti/.ala iz televizijske kamere pričvršćene na nadolazećem Intru-ñeru. "Odvajanje. Odlijepila se od ležišta sasvim glatko." To će još jednom provjeriti pomoću snimke iz lovca A-4 Skyhawk koji je slijedio A-(>. Samo je nekolicina ljudi razumijevala kako je obično odbacivanje bombe s aviona složen i moguće pogibeljan postupak. Treća je kamera slijedila pad bombe."Krilca se dobro ponašaju. Idemo..."KiniH'ia pričvršćena na kamion snimala je velikom m/mom, i a koje moralo biti. Momba je prebrzo padala da bije ilko pratio u samome padu, ali dok je prvi duboki /.vuk detonacije tek dopirao do bunkera, operator je već premotavao vrpcu. Pregled vrpce odvijao se sličicu po sličicu."Dobro, evo bombe." Nos bombe pojavio se četrdeset stopa iznad kamiona. "Koji upaljač?""PV." odgovorio je jedan od časnika. Kratica je označavala promjenjivi vremenskiupaljač. Bomba je u nosu imala ugrañen minijaturni radar koji je pokretao eksploziju na odreñenoj visini iznad zemlje; u ovome slučaju, pet stopa, gotovo u trenutku udara u kamion. "Kut upada izgleda sasvim dobro.""I mislio sam da će tako biti", mirno je primijetio jedan od inženjera. Predložio je, budući da je inicijalna masa bombe bila tisuću funti, da bi opremaza navoñenje trebala biti prilagoñena manjoj težini. Iako je bomba bila nešto

Page 4

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostteža od toga, smanjena gustoća celu-loznog plašta bombe izjednačavala je balističke vrijednosti. "Detonacija."Kao pri svakoj ubrzanoj snimci takvog dogañaja, ekran je bljesnuo bijelo, zatim žuto, pa crveno i napokon crno, dok su se plinovi iz eksplozivnog punjenja hladili u zraku. Ispred plinova širio se udarni val: zrak stlačen do točke na kojoj je postajao gušći od čelika. Ni jedan mehanički tijesak nije mogao ponoviti taj učinak."Upravo smo ubili još jedan kamion." Ta je primjedba bila potpuno suvišna. Gotovo četvrtina mase kamiona bila je ugurana ravno u plitki krater, metar dubok, oko dvadeset metara u promjeru. Ostatak se razasuo uokolo poput šrapnela.Ukupan učinak nije se uvelike razlikovao od snažnije automobil-bombe, ali je bioneizmjerno sigurniji za isporučitelje, pomislio je jedan od civila."Nisam mislio da će biti tako jednostavno. Ernie, imao si pravo, ne moramo čak ni reprogramirati tragača", rekao je mornarički zapovjednik. Upravo su mornariciuštedjeli preko milijun dolara, pomislio je. Bio je u krivu.Bio je to početak nečega što još nije dokraja započelo i neće ubrzo završiti, nečega što će pokrenuti mnoge ljude na mnogim mjesti-mu, u mnogim pravcima i im mnoge zadalke /a koje će svi pogrešno mislili ila ili ra/iiinijii. Iako je i bilo. Uiulucnosl je bila previše zastra-Snjuča da bi se o njoj razmišljalo; a negdje, i/.a svih očekivanja, bili su ciljevi odreñeni odlukama donesenima toga jutra, a jednom utvrñene bile su najbolje skrivene.Kralj TIS-aNisi mogao na njega baciti pogled i ne osjetiti ponos. Tako je Red Wegener govorio samome sebi. Panache, kuter Obalne straže, bio je brod svoje vrste, hrpagrešaka u izradi, ali je bio njegov. Trup broda bio je blještavo bijele boje, sjaja kakav se viñao na prozirnim blokovima leda - osim narančaste crte na boku,koja je brod označavala kao plovilo Obalne straže Sjedinjenih Država. Dug 280 stopa, Panache nije bio velik, ali je bio njegov brod, najveći kojim je ikada zapovijedao i, zasigurno, posljednji kojim će ploviti. Wegener je bio najstarijizapovjednik Obalne straže, ali je bio Wegener, kralj službe za traganje i spašavanje.Njegova je karijera počela na isti način kao i mnoge druge karijere u Obalnoj straži. Mladić s nasada zobi u Kanzasu, koji nikada nije vidio more, ušetao je uured za novačenje Obalne straže dan nakon što je maturirao. Nije želio provesti život vozeći traktore i kombajne, i smislio je nešto najrazličitije moguće od Kanzasa. Niži časnik Obalne straže nije ga morao dugo nagovarati pričama o prednostima takva posla, te je tjedan dana kasnije otpočeo svoju karijeru vožnjom u autobusu koja je završavala u Cape Mayu, u državi New Jersev. Još je uvijek pamtio zapovjednika koji im je tog jutra izrekao jedino pravilo Obalne straže. "Isploviti morate. Vratiti se ne morate."Ono što je Wegener pronašao u Cape Mayu bila je posljednja i najbolja prava pomorska škola zapadnoga svijeta. Učio je kako spremati konope i vezati mornarske uzlove, kako gasiti požare, kako skakati u vodu za bespomoćnim i uspaničenim članovima posade plovila, kako to činiti ispravno prvi put i svaki put ili, u protivnom, riskirati da se ne vrati. Nakon diplome dodijeljen je pacifičkoj floti Obalne straže. U prvoj godini zadobio je svoj čin - voña palubetreće klase.'/„u .ma su Wegeneru pri/nuli najrjeñu o<l svili obdarenosti, naiskooko. Taj široki pojam, značio je da njegove oči, ruke, noge i um djeluju kao jedno i brod tjeraju naprijed. Podučavao ga je ostarjeli i ogrubjeli nostronio, te je uskoro zadobio "zapovjedništvo" nad "svojim" prvim brodom, lučkim patrolnim plovilom dužine trideset stopa. U zaista složenim zadacima, nostromo bi došao nadgledati devetnaestogodišnjeg dočasnika. Od prvoga je trenutka Wegener pokazivao daje netko kome se govori i pokazuje samo jednom. Prvih pet godina u odori proletjelo je u trenu, izučavao je zanat. Nije bilo uzbuñenja, samo niz izvršenih zadataka, onako kako je priručnik zahtijevao, hitro i glatko.Do vremena kada je trebao razmatrati ponovni pristup službi, bilo je jasno da jenjegovo ime na samome vrhu popisa za izvršavanje najtežih zadaća. Još prije negoje završio drugi krug službe, časnici su ga običavali pitati za mišljenje. Do svoje tridesete, kao jedan od najmlañih voña palube u službi, uzmogao je povući neke veze, od kojih je jedna završila zapovjedništvom nad Invincibleom, četrdeseosam stopa dugim plovilom, koje je učvrstilo njegov ugled i pouzdanje i očvrsnulo ga. Plovio je uz olujnu kalifor-nijsku obalu, i tada se Wegenerovo imeprvi put začulo izvan kruga službe. Kada bi ribarica ili jahta zapala u nevolje,Invincible se uvijek stvorio na tome mjestu, posrćući preko valova visine do trideset stopa s posadom privezanom sigurnosnim privezima, ali pripravnom da izvrši zadaću predvoñena svojim crvenokosim zapovjednikom koji je stajao za kormilom, s ugaslom lulom od vrijeskova drveta u zubima. Prve je godine spasio najmanje petnaest života.

Page 5

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostDo isteka njegova roka službe na usamljenoj postaji, taj se broj popeo na pedeset. Poslije nekoliko godina zapovijedao je vlastitom postajom, bio je kapetan, čin za kojim su svi pomorci žudjeli, iako je njegov položaj zapravo bioviši dočasnički. Smješten na obalama malene rijeke koja je hranila najveći oceansvijeta, vodio je svoju postaju čvrstom rukom, poput kakva broda, te su časnici dolazili ne da bi provjerili kako Wegener vodi postaju, nego da bi vidjeli kako postaju treba voditi.Wegenerov se plan karijere izmijenio, na dobro ili na loše, jedne legendarne zime na oregonskoj obali. Tada je već zapovijedao većom spasilačkom postajom na ušću rijeke Columbije u blizini ozloglašenog spruda, kada je primio paničan poziv radijem upućen od oceanske ribarice imenom Mary-Kat: motori i kormilo onesposob-Ijeni, hiocl phila prema obali koja je ra/dirala brodove. Njegov zapovjedni brodl'oint (iahriel, dug 82 stope, isplovio je za devedeset sekundi, njegova je posada, mješavina veterana i novaka kvačila svoje sigurnosne pojasove, dok je Wegener vodio spasioce pomoću radioveze.Ta je borba prešla u legendu. Poslije šestosatnog pakla u kojem su njegov brod vitlali vjetar i razbjesnjelo more, Wegener je u zadnji trenutak izvukao šesteročlanu posadu s Mary-Kat. Upravo kada je posljednji ribar ubačen na palubu, Maty-Kat se nasukala na podvodnu stijenu i pukla nadvoje.Kao daje sama sreća imala svoje prste u tome, jer se toga dana na palubi nalazioi mladi izvjestitelj Portland Oregoniana, iskusni jedriličar koji je smatrao da zna sve što se o moru može znati. Dok se ku-ter probijao kroz valove na sprudu Columbije, izvjestitelj se ispovraćao na svoju bilježnicu, obrisao je o zaštitnoodijelo i nastavio pisati. Serija članaka nosila je naslov Anñeo sprudova i donijela novinaru Pulitzerovu nagradu.Sljedeći mjesec, u Washingtonu je stariji senator Sjedinjenih Država, porijeklomiz Oregona, čiji je nećak bio član posade Mary-Kat, naglas razmišljao kako netkoWegenerovih kvaliteta već nije promaknut u časnika, a budući da se zapovjednik Obalne straže zatekao u toj sobi, u vezi s raspravom oko budžeta Straže, bila jeto primjedba kojoj je admiral s četiri zvjezdice odlučio obratiti pozornost. Do kraja tjedna Red Wegener unaprijeñen je u čin poručnika - senator je takoñer primijetio kako je Wegener prestar da bi bio dočasnik. Tri godine nakon toga preporučili su ga za sljedećeg mogućeg zapovjednika.Uvezi s time postojala je samo jedna poteškoća, razmišljao je zapovjednik Straže. Postojao je slobodan zapovjednički brod -Pana-che - samo što to nije bilo najsretnije rješenje. Kuter je bio gotovo završen. Trebao je postati zapovjednički brod nove klase, ali su dotacije presahle, brodogradilište je bankrotiralo, a zapovjednik radova bio je smijenjen zbog zapostavljanja svoje dužnosti. To je Obalnoj straži ostavilo nedovršen brod u zatvorenom brodogradilištu, kojemu motori nisu radili. No ipak, Wegener je navodno bio čudotvorac, tako je u svojem uredu presudio zapovjednik flote. Kako bi mu olakšao posao, osigurao je Wegeneru provjerene predradnike kao pomoć njegovim neiskusnim mornarima.JAVNA BIBLIOTEKA UZINICIVVegenerov su ulazak u brodogradilište usporili nezadovoljni hulnici, te je, dok se probio unutra, bio uvjeren da je lo nešto naj-jore što se moglo dogoditi. Tada je ugledao ono što je trebalo pred-Itavljati brod. To je bila hrpa čelika, zašiljena najednom kraju, zaobljenana drugom, napola obojena, prepletena kabelima, pretrpana sanducima, neobično nalikujući bolesniku kojega su ostavili da umre i istrune na operacijskom stolu.Kao da to nije bilo dovoljno, Panache nisu mogli odvući s priveza - posljednje što je jedan od radnika učinio bio je uništeni motor na dizalici i zatvoren izlaz.Prethodni je zapovjednik otišao osramoćen. Posada se okupila na helikopterskom uzletištu, nalikujući djeci koju su natjerali da prisustvuju sprovodu omražena ujaka, a kada im se Wegener pokušao obratiti, otkrio je da mikrofon ne radi. To je razbilo prokletstvo bačeno na brod. Mahuo im je da mu se približe, nasmiješiose."Ljudi," rekao je, "ja sam Red Wegener. Za šest mjeseci ovo će biti najbolji brod Obalne straže. Za šest mjeseci vi ćete biti najbolja posada Obalne straže. Ja nisam taj koji će to učiniti. Vi ćete to učiniti -ja ću samo malo pripomoći. Zasada, slobodni ste koliko možete biti, sve dok se ne snañem oko posla. Dobar provod. Kada se vratite, krećemo na posao. Voljno."Iz okupljenoga mnoštva dopro je samo zajednički uzdah, očekivali ^u vrištanje i urlike. Novopristigli zapovjednici pogledavali su se me-lusobno podignutih obrva, a mladi su časnici, koji su već razmatrali togućnost napuštanja službe, otišli u stražarnicu iskreno potreseni, 'rije susreta s njima VVegener je po strani okupio tri zapovjednika.

Page 6

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost"Prvo motori", rekao je VVegener."Mogu vas opskrbljivati s pedeset posto snage cijeloga dana, ali cada pokušate upotrijebiti turbopunjače, cijeli sustav odlazi k vragu r,a petnaest minutu", izvijestio je časnik strojarnice Owcns. "Ja ne |znam zašto." Mark Ovvens radio je s brodskim dizelskim motorima već šesnaest godina,"Možeš li nas odvesti do zaljeva Curtis?""Sve dok vam ne smeta koji dan više, kapetane."VVegener je ispustio prvu bombu. "Dobro, budući da isplovljava-|ftu> za dva tjedna, radove ćemo dovršiti tamo.""Proći će mjesec ilann dok zamijene motor na dizalici", rekao je Ipotnoćnik zapovjedniku pnluhc Bob Riley."Možemo li okrenuti dizalicu?" "Kapetane, motor je uništen.""Kada doñe vrijeme, svezat ćemo zadnji kraj dizalice za prarnac broda. Ispred nas je sedamdeset i pet stopa vode. Otpustit ćemo spojku dizalice i polagano je povlačenjem okretati, a tada se povući natrag", objavio je kapetan. Ostalima se zaoštrio pogled."Mogla bi pući", nakon trenutka tišine rekao je Riley. "Dizalica nije moja, ali je brod moj, tako mi boga."Riley se nasmijao. "Proklet bio Rede, kako te je dobro ponovno vidjeti, oprostite, kapetane VVegener.""Prvi zadatak je odvesti brod do Baltimorea kako bismo ga dovršili. Moramo dogovoriti što nam je činiti i učiniti to jedno po jedno. Sastanak sutra u sedamnula nula. Portagee, još uvijek kuhaš onu svoju kavu?""Naravno, gospodine", odgovorio je zapovjednik palube Oreza. "Donijet ću vrč."Oreza je bio u pravu. Dvanaest dana kasnije Panache je bio pripravan za isplovljavanje, iako ne i mnogo više od toga, onako pretrpan sanducima i opremom. Micanje dizalice s puta bilo je završeno prije svitanja, a kada se rulja toga dana pojavila, jedino što su ustanovili bilo je da broda više nema. Nemoguće, pomišljali su. Brod čak nije bio dokraja obojen.Ličenje broda dovršili su u floridskome tjesnacu, kao još jedan važniji posao. VVegener je tijekom prijepodnevne straže drijemao na mostu u kožnom naslonjaču kada je zazvonio telefon; zapovjednik Owens pozivao gaje u strojarnicu. Kada je stigao, VVegener je našao stol zatrpan nacrtima i jednog strojarskog pripravnikakako se nadvio nad njim, a iza njega stajao je časnik stroja."Nećete vjerovati", rekao je Owens. "Mali, reci mu.""Mornar Obrecki, gospodine. Motor nije bio pravilno postavljen", rekao je mladić."Zašto tako misliš?" upitao je Wegener.Veliki brodski dizelski motori bili su nove generacije, sklopljeni gotovo perverzno jednostavno, kako bi bili jednostavni za upravljanje i održavanje. Kaopomoć u tome stvoreni su maleni priručnici koje su imali svi strojari, u svakom se priručniku nalazio plastikomovijen dijagram, jednostavniji za uporabu od inženjerskih nacrta. Uvećana shema i/priručnika omotana plastikom bi laje takoñer priložena, nalazila se na laminiranoj ploči radnog stola."Gospodine, ovaj je motor uvelike nalik motoru tatina traktora, veći je, ali...""Obrecki, vjerujem ti na riječ.""Turbopunjač nije pravilno postavljen. Njegova se postava slaže -s postojećim nacrtima, ali uljna pumpa potiskuje ulje kroz punjač u obrnutom smjeru. Gospodine, nacrti su pogrešni. Netko je zajebao u projektnom uredu. Gospodine, vidite li? Vod za ulje trebao bi biti postavljen ovdje, ali gaje crtač stavio nasuprotnu stranu, nitko nije obratio pažnju, i..."Wegener se nasmijao. Pogledao je zapovjednika stroja Owensa: "Koliko vam treba za popravak?""Obrecki tvrdi da će biti u redu sutra u ovo vrijeme, kapetane.""Gospodine", javio se poručnik Michelson, časnik stroja. "To je isključivo moja pogreška. Ja sam trebao..." Poručnik je očekivao da će mu se nebo srušiti na glavu."Pouka ovog slučaja, gospodine Michelson, glasi da ne možete uvijek vjerovati priručniku. Gospodine, jeste li usvojili taj nauk?""Da, gospodine!""Dobro, Obrecki, vi ste prvi zamjenik palube, zar ne?""Da, gospodine.""Nije točno. Vi ste treći dočasnik strojarnice.""Gospodine, ja moram položiti pismeni ispit...""Gospodine Michelson, mislite li daje Obrecki položio taj ispit?""Svakako, gospodine.""Onda dobro. Sutra u ovo vrijeme želim ploviti s dvadeset i tri čvora."Nakon toga sve je išlo glatko. Motori su mehaničko srce svakoga broda i ne

Page 7

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostpostoji nijedan mornar koji bi radije plovio sporijim nego bržim brodom. Kada jePanache potegnuo dvadeset i tri čvora i održao tu brzinu puna tri sata, Učiteljisu oličili brod bolje no ikada, kuhari su više vremena posvećivali hrani, strojari su čvršće stegnuli vijke. Njihov brod nije više bio bogalj, u posadi jeponos rastao poputduge nakon ljetnog pljuska - štoviše, jedan od njihovih je riješio problem. Jednoga je jutra blistavi Panache uplovio u brodogradilište Obalne straže u zaljevu Curtis, sav raskežen. Wegener je preuzeo upravljanje brodom, upeo se do krajnjih granica svojega umijeća ne bi li izveo brzo prilaženje doku. "Stari", rekao je jedan od mornara na pramcu, "stvarno zna kako voziti ovu jebenu kantu."Sljedećega se dana pojavio poster na brodskoj oglasnoj ploči: PANACHE: BLJEŠTAVAOTMJENOST ZNANJA I STILA. Sedam tjedana kasnije, kuter je bio službeno zaprimljen i otplovio na posao u Mobile, Alabama. Već je tada fama o njemu pristajala njegovome imenu.Jutro je bilo maglovito i to je odgovaralo kapetanu, iako ne i zadatak koji su mu povjerili. Kralj TIS-a sada je bio policajac. Zadaci Obalne straže umnogome su se izmijenili tijekom njegove službe, ali to se nije previše primjećivalo na sprudu Columbia, gdje su najveći neprijatelji i dalje bili vjetar i valovi. Istisu neprijatelji živjeli i u Meksičkom zaljevu, ali im je tamo pridodan i novi - droga. Droga nije bila nešto o čemu je Wegener previše razmišljao. Droge su za njega bile nešto što je prepisivao liječnik, nešto što se uzimalo u skladu s naputcima ispisanima na bočici, sve dok se bočica nije ispraznila, a tada bi se ona odbacila. Kada je Wegener poželio promijeniti stanje svojega duha, učinio bito na uvriježen mornarski način - pivom ili žestokim pićem - iako je sam sebe lovio kako to čini sve rjeñe bližeći se pedesetoj. Oduvijek se plašio igala - svaki čovjek ima svoju osobnu stravu - te ga je čudila i sama pomisao na ljude koji se voljko ubadaju iglama. Ušmrkavanje bijeloga praha u nos - to je već biloteško povjerovati. Njegov stav nije bio posljedica naivnosti, već više odbljesakdoba u kojem je odrastao. Znao je da je taj problem stvaran. Poput svakoga drugoga u uniformi, svakih je nekoliko mjeseci morao podastrijeti uzorak svojegaurina kako bi se dokazalo da ne uživa neke "opasne tvari". Običaj koji su mlañi prihvaćali kao nešto obično, za njega i ljude njegove dobi predstavljao je gnjavažu i uvredu.Osobe koje su prenosile drogu sada su bile u drugom planu, ono najvažnije bio jebljesak na radarskom zaslonu.Nalazili su se stotinu milja od meksičke obale, daleko od kuće. Jahta "Rhodes" je kasnila. Vlasnik je nazvao prije nekoliko dana ijavio da će oslnli nešto dulje ali ji- njegov poslovni suradnik smatran lo neuobičajenom pojavom i izvijestio područnu službu Obalne straže. Daljnja je istraga pokazala kako vlasnik, bogati poslovni čovjek, rijetko odlazi s obale na dulje od tri sata. Jahta je plovila s petnaest čvorova.Dužina joj je iznosila šezdeset dvije stope, dovoljno da poželiš nekolicinu ljudi kao ispomoć pri plovidbi a ipak, dovoljno malena da vlasti nisu tražile polaganje posebnih ispita. Motorna je brodica mogla smjestiti petnaest ljudi i dva člana posade, vrijedila je nekoliko milijuna dolara. Njezin je vlasnik, trgovac nekretninama, vlasnik malenoga carstva izvan Mobilea, bio neiskusan na moru i oprezan pomorac. To gaje činilo mudrim, mislio je Wegener. Previše pametan da bi tek tako odlutao na otvoreno more. Znao je svoje granice što je bila rijetka sposobnost u jahtaškom krugu, posebice onom bogatijem dijelu. Otišao je na jug prije dva tjedna držeći se obale i praveći svega nekoliko stanki, kasnio je u dolasku i propustio poslovni sastanak. Njegov je suradnik izjavio kako on to nikada ne bi učinio bez prijeke potrebe. Zračna je ophodnja uočila jahtu dan prije, ali nije pokušavala uspostaviti vezu. Područni je zapovjednik odlučio kako nešto nije u redu. Panacheje bio najbliži kuter, Wegener je dobio poziv."Šesnaest tisuća jardi. Smjer nula-sedam-jedan", javio je nostro-mo Orteza stojeći pored radarskog zaslona. "Brzina dvanaest čvorova. Kapetane, on ne ploviprema Mobileu.""Magla će se dići za jedan sat, najviše sat i pol", rekao je Wege-ner. "Približimo se sada. Gospodine O'Neill, sve strojeve naprijed punom brzinom. Zapovjednice, pravac presretanja?""Jedan-šest-pet, gospodine.""Slijedi taj kurs. Ako se magla održi, uspjet ćemo im se prilijepiti na dvije, tri milje i prići im ravno s krme."O'Neill je izdao točne upute kormilarima. Weger je otišao do stola s kartama."Portagee, kamo se, po tvome mišljenju, uputio?"Glavni je nostromo iscrtao pravac kretanja, koji nije vodio nikamo odreñeno. "Plovi najekonomičnijom brzinom, nije se uputio ni prema jednoj luci Zaljeva."

Page 8

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostKapetan je uzeo šestar i njime prelazio preko zemljovida."Jalna ima skladište zaliha dostatno za... "VVegener se namrštio. "Recimo da se napunio u zadnjem pristaništu. Bez muke može doploviti do Bahama. Tamo dopunjavazalihe, a tada može krenuti prema bilo kojoj luci na Istočnoj obali.""Žabari", bilo je O'Neillovo mišljenje. "Prvi nakon dugo vremena.""Zašto tako misliš?""Gospodine, da ja imam brod te veličine, zasigurno ne bi plovio bez radara kroz takvu maglu. Njegov radar je isključen.""Sinko, nadam se da si u krivu", odgovorio je kapetan. "Šefe, kada smo sreli zadnjega?""Prije pet godina. Možda i više. Već sam se ponadao da su takve stvari davna prošlost.""Znat ćemo za jedan sat." Wegener se ponovno zagledao u maglu. Vidljivost je bila ispod dvije stotine metara. Nakon toga pogledao je na zaklonjeni radarski zaslon. Jahta je bila najbliži cilj. Razmišljao je koju minutu, te isključio sustav. Obavještajna su izvješća navodila da krijumčari droge posjeduju ESM opremu za otkrivanje radarske aktivnosti."Uključit ćemo ga ponovno kada se približimo na neke četiri milje.""Da, kapetane", odgovorio je mladić.Wegener se smjestio u svoj kožnati naslonjač i iz džepa košulje izvadio lulu. Shvatio je da je puni sve rjeñe i rjeñe, ali to je bio dio lika koji je stvorio.Nekoliko minuta kasnije straža se na mostu opustila. U skladu s tradicijom, kapetan je izišao da odsluži dva sata jutarnje smjene - smjenu koju je držao najmlañi časnik straže. Ipak O'Neill je bio bistar mladac i sve to nadgledanje nije bilo potrebno, naročito dok je Oreza bio u blizini. "Portagee" Oreza bio jesin gloucesterskog ribara i njegova se slava bližila kapetanovoj. Tijekom tri tečaja na učilištu Obalne straže pomogao je obučiti cijeli naraštaj časnika, kaošto se nekoć i "VVegener specijalizirao u voñenju novaka.Oreza je bio osoba koja je shvaćala važnost postojanja šalice dobre kave i ono što je na mostu tijekom Portageeova dežurstva bilo sigurno, bila je šalica njegova osobnog proizvoda. Kava je stigla u pravi tren, poslužena u posebnoj šalici koju rabi Obalna straža, oblika nalik vazi za cvijeće, široka, pri dnu obložena gumom, sužena pri vrhu* ikako hi se izbjeglo prolijevanje i prevrtanje. Predviñena za upotrebu na manjim plovilima, nalazila se i nuftinucheu, koji je imao prilično živahan plov.\Vegener je to jedva primjećivao."Zahvaljujem, šefe", rekao je kapetan uzimajući šalicu. "Još jedan sat.""Otprilike", složio se Wegener. "Ljudstvo na borbenim položajima u nula-sedam-četrdeset. Tko je u malom brodu?""Gospodin Wilcox, Kramer, Abel, Dowd i Obrecki." "Obrecki je to već radio?""Mali farmer. Gospodine, on zna kako upotrijebiti oružje. Riley gaje provjerio.""Neka Riley zamijeni Kramera." "Gospodine, nešto nije u redu?" "Neki čudan osjećaj u vezi s ovim brodom", rekao je Wegener."Vjerojatno im je samo radio otkazao. Ovakvo se nešto nije dogodilo od - Isuse, više ne pamtim kada, ali dobro. Da pozovem Ri-leya na most?"Kapetan je potvrdno kimnuo. Oreza je uputio poziv, Riley se za dvije minute pojavio na mostu. Dva nostroma i kapetan raspravljali su na boku mosta. Prema satu zapovjednika straže O'Neilla prošla je samo jedna minuta. Mladi je časnik smatrao čudnim kapetanovo veće povjerenje u zapovjednike palube nego u oficire, ali su časnici izrasli od običnih mornara činili sve na svoju ruku.Panache je rezao valove punom brzinom. Krajnja brzina broda bila je dvadeset tričvora, iako je nekoliko puta potegao do dvadeset pet čvorova; bilo je to u trenucima kada je brod bio neopterećen i svježe oličena dna, na mirnome moru. Čak i s turbopunjačima koji su upuhivali zrak u motore, krajnja brzina bila je samo malo iznad dvadeset dva čvora. Bila je to oštra vožnja. Posada na mostu pokušavala je mirno stajati raširivši noge, a O'Neill se umirivao neprekidnim šetnjama. Maglena vlaga lijepila se na mosna okna. Mlañi su časnici pokretali brisače. Vani, na krilu mosta, stajao je i gledao u maglu. Nije volio ploviti s isključenim radarom. O'Neill je osluškivao, ali je čuo samo prigušeno mrmljanje Panacheovih strojeva. Za to je krivio maglu. Nalik mokroj krpi mračila je vid i gušila zvukove. Osluškivao je još koju minutu, ali je osim buke strojeva čuo jošsamoŠum brodskoga trupa kako siječe vodu. Bacio je još jedan pogled unatrag prije nego je ušao u kormilarnicu. Bijela boja broda učinit će ga teško vidljivim."Bez trube za maglu. Sunce probija", objavio je. Kapetan je kimnuo glavom u znakpotvrde."Manje od sata do podizanja. Dan će biti vruć. Jesmo li primili vremensku prognozu?"

Page 9

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost"Gospodine, za noćas predviñaju oluje. Fronta koja je oko ponoći prešla preko Dallasa. Bilo je i nešto štete. Nekoliko je tornada oštetilo pristanište."Wegener je zatresao glavom. "Mora postojati nešto što te proklete vjetrove privlači brodovima..." Zašutio je i otišao do radara. "Šefe, jesmo li pripravni?""Da, gospodine."Wegener je prebacio prekidač na uključeno i pognuo se sve dok očima nije gotovo dotakao gumeni radarski oklop. "Kapo, kažete, blizu smo. Smjer susreta jedan-šest-nula, udaljenost šest tisuća. Gospodine O'Neill, skretanje udesno na jedan-osam-pet. Oreza, daj mi vremena da mu se dovučem na krmu slijeva.""Dobro, kapetane. Samo trenutak."Wegener je isključio radar i uspravio se. "Borbeni položaji." -Kao što su i predvidjeli, uzbuna je zatekla ljude nakon doručka. Svijet je već postojao. U magli se vjerojatno skitao krijumčar droge. Dežurni odjel je već čekao pokraj gumenog čamca. Svatko je imao neko oružje: automatska puška M-16, jedna pumperica, ostali su bili naoružani 9 mm Berettinim automatskim pištoljima. Na pramcu je posada pripremala 40-milimetarski Bofors top švedskog dizajna, koji je nekoć bio postavljen na razaraču i bio stariji od svih, osim kapetana. Malo iza mosta jedan je od mornara skidao navlaku s mitraljeza M-2, kalibra .50, gotovo jednako starog kao top."Preporučam skretanje nalijevo, gospodine", rekao je Oreza.Kapetan je ponovno uključio radar. "Ulijevo na nula-sedam-nu-la. Udaljenost od cilja tri-pet-nula-nula. Primicanje cilju s lijevog boka."Magla je nestajala. Vidljivost je sada iznosila oko petsto jardi, na nekim mjestima više, na drugima manje jer je magla bila vidno is-pirkiiliinn. Ore/a jeslao poreci radara, most se ispunio borbenom postavom straže. Na dvadeset milja uočen je novi cilj, vjerojatno tanker na putu u Galveston. Njegov je položaj ubilježen radi proračuna smjera kretanja."Udaljenost do našeg prijatelja dvije tisuće jardi. Smjer nepromijenjen, nula-sedam-nula. Smjer kretanja i brzina cilja bez promjene.""Jako dobro. Vizualni kontakt za otprilike pet minuta." Wegener se osvrnuo po kormilarnici. Časnici su promatrali okolinu kroz dalekozore. To je bio čist gubitak energije, ali to oni još nisu znali. Otišao je do lijevog krila mosta i pogledao prema krmi gdje je ležao gu-menjak. Poručnik Wilcox podigao je palce. Iza njega, pomoćnik zapovjednika palube Riley kimnuo je glavom u znak slaganja. Jedan od iskusnijih dočasnika stajao je pored vitla. Porinuće gumenog čamca u more nije predstavljalo velik zadatak, ali je more znalo ponekad iznenaditi. Mitraljez je bio uperen u nebo a spremnik s municijom obješen s lijeve strane. Spramca je dopro metalni tresak, kada je spremnik s granatama ubačen u 40-milimetarski top.Nekoć smo prilazili s boka i nudili pomoć. Sada nabijamo oružje, pomislio je Wegener. Prokleta droga..."Vidim ga", rekao je promatrač.Wegener je pogledao naprijed. Bijela se jahta teško zamjećivala u magli, ali je koji trenutak poslije ugledao četvrtasto odrezanu krmu. Sada je podigao dalekozor kako bi pročitao ime broda. Empire Builder. To je taj. Na stupu nije bilo zastave, ali to nije bilo neuobičajeno. Nije mogao primijetiti ljude, a jahta je plovila dalje, nepromijenjenim smjerom. Zato se primicao ravno s krme. Otkada su ljudi odlazili na more, razmišljao je, nitko se nije trudio postaviti krmeno-ga motritelja."Čeka ih iznenañenje", pomislio je O'Neill, pridružujući se kapetanu. "Zakon mora."Wegener se ozlovoljio na trenutak, ali je odbacio taj osjećaj. "Radar im se ne okreće. Doduše, možda je razbijen.""Gospodine, ovo je fotografija vlasnika jahte."Kapetan ju nije prije pogledao. Vlasnik je bio čovjek četrdesetih godina. Očevidno, oženio se kasnije, jer je prema izvješću, osim njegove supruge, na jahti bilo i dvoje djece, jedno osam, drugo trinaest godina. Velik čovjek, visokskoro sto devedeset centimetara, ćelav,goja/an, stajao je na pristanu, pored povelike sabljarke. Morao se dobro namučiti da bi je ulovio, mislio je Wegener, sudeći po crvenilu oko očiju i ispod kratkih hlača... Ponovno je podigao dalekozor."Prilazite preblizu", primijetio je. "Zanesite nalijevo." "Da, gospodine", O'Neill se vratio u kormilarnicu.Idioti, mislio je Wegener, do sada ste nas morali čuti. Ipak, na brodu su imali sredstva kojima su mogli sigurno probuditi čovjeka. Uvukao je glavu u kormilarnicu: "Budi ih!"Na polovici Panacheova jarbola stajala je sirena nalik onima na policijskim

Page 10

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostautomobilima i vozilima hitne pomoći, ali nešto veća. Trenutak kasnije, urlik sirene skoro je i kapetana natjerao da poskoči. Ipak, očekivani učinak nije izostao. Prije nego je Wegener uspio izbrojiti do tri, iz kormilarnice na jahti izvirila je glava. To nije bio vlasnik. Jahta je počela oštar okret udesno."Budale!" progunñao je kapetan. "Zalijepi se za njih!" naredio je.Kuter je takoñer skrenuo udesno. Jahta je ubrzavajući malo nas-jela na krmu, alinije imala snage pobjeći Panacheu. Za dvije minute kuter je jahti, koja je još uvijek pokušavala skrenuti, prešao pred pramac. Bili su preblizu da upotrijebe top. Wegener je naredio mit-raljescu da ispuca rafal preko pramca Empire Buildera.Mitraljez je zagrmio, zaštektao, izbacujući rafal od pet metaka. Čak i da nisu vidjeli gdje je municija pala u vodu, zvuk nisu mogli zamijeniti ni za što drugo. Wegener je ušao u kormilarnicu i uzeo mikrofon."Govori Obalna straža Sjedinjenih Država. Zaustavite se i pripremite se primiti nas na brod!"Neodlučnost se gotovo mogla vidjeti. Jahta je ponovno otišla ulijevo, ali nije usporavala sljedeću minutu, dvije. Nakon toga se čovjek pojavio na krmi i izvjesio zastavu - panamski stijeg. Wegener se zabavljao. Slijedit će radioporuka da se nema pravo iskrcati na jahtu. U tome je trenutku zabava prestajala."Empire Builder, govori Obalna straža Sjedinjenih Država. Vi ste plovilo prijavljeno u Sjedinjenim Državama, prelazimo na vašu palubu. Zaustavite motore - odmah!"Jahta se zaustavila. Krma se uzdigla dok su se motori zaustavljali. Kuter je morao naglo usporiti kako ne bi prošao pored jahte.KM jr i/išao iz konnilainice i uiiihiuio pos;uli. Kada je privukao i)|iliovu pažnju pokretima je oponašao povlačenje zatvarača na pištolju. I i me je posadu pozivao na oprez. Kilcvje dvaputa potapšao navlaku s oružjem kako bi kapetanu pokazao da mu posadu ne sačinjavaju naivci. Porinuli su gumeni čamac. Sljedeći je poziv posadi jahte objavio da moraju izići na palubu. Na palubi su se pokazala dvojica. Nijedan od njih nije nalikovao vlasniku. Mitraljez s kutera držao ili je na nišanu koliko je ljuljanje broda to dozvoljavalo. Taj dio akcije bio je napet. Jedini način kojim je Panache mogao štititi posadu gumenoga čamca bio je pucati prvi, a to nisu mogli učiniti. Obalna straža dosad nije nikoga tako izgubila, ali je to bilo samo pitanje vremena, a očekivanje nečeg takvog činilo je sve još gorim.Dok je gumenjak prilazio jahti, Wegener nije skidao dalekozor s dvojice na palubi. Poručnik je činio isto, stojeći pored mitraljeza. Iako nisu zamjećivali nikakvo naoružanje, pod širokom košuljom nije bilo teško sakriti pištolj. Morao bi biti lud i izabrati borbu pod ovim uvjetima, ali je kapetan znao da je svijetprepun luñaka - proveo je trideset godina spašavajući ih. Sada ih je hvatao, onečija je ludost bila više zloća negoli obična glupost.O'Neill mu je prišao. Panache je mirovao na vodi nošen valovima, motori su radili u prazno, ljuljao se jače, ali sporije. Wegener je ponovno pogledao mitraljez. Mornar ga je pravilno usmjerio, palac mu je bio podalje od okidača, baš kako treba. Čuo je pet praznih čahura kako se kotrljaju po palubi. Wegener se na tren namrštio. Prazne su čahure predstavljale opasnost. Naložit će nekome da na mitraljez pričvrsti vreću u koju će padati. Mali na mitraljezu mogao bi seokliznuti i slučajno okinuti...Okrenuo se. Gumenjak je prilazio krmi jahte. Dobro, tamo će se iskrcati. Promatrao je kako se poručnik Wilcox penje prvi, staje i čeka ostale. Kada je posljednji čovjek prešao na jahtu, voña čamca je zavezao unatrag i tada zaploviouz bok jahte kako bi pokrivao napredovanje. Wilcox je krenuo po lijevoj strani, Obrecki ga je pokrivao, imao je pumpericu koju je uperio uvis. Riley je ušao u kabinu, praćen svojima. Poručnik je prišao dvojici muškaraca za manje od minute.Bilo je neobično promatrati razgovor, a ne čuti ništa.Netko je nešto rekao. Wilcox je brzo okrenuo glavu na jednu pa na drugu stranu. Obrecki je stao postrance i spustio cijev sačmarice. Oba su muškarca legla licemprema podu, nestajući iz vida."Kapelane, ovo nalikuje uhićenju", primijetio je mornar O'Neill. Wegenei je ušaou kormilarnicu."Radio!" Mornar mu je dodao motorolu. Wegener je slušao, ali nije pozivao. Bez obzira na što je njegova posada naišla, nije ih želio ometati. Obrecki je ostao s dvojicom muškaraca na palubi, dok je Wilcox ušao u potpalublje. Riley je zasigurno naletio na nešto. Sačmarica je bila uperena na dvojicu muškaraca, napetost mladićevih ruku zračila je preko vode, dopirući sve do kutera. Kapetan se okrenuo prema mitraljescu, koji je još uvijek nišanio na jahtu."Zakoči oružje!""Razumijem!" odgovorio je mornar, spuštajući ruke kako bi cijev oružja usmjerio

Page 11

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostuvis. Časnik pored mitraljesca trgnuo se nelagodno. Još jedna pouka. Malo poslije popratit će je s nekoliko riječi. To s mitraljezom bila je pogreška.Wilcox je za koji trenutak ponovno izišao na palubu, slijedio gaje Riley. Voña palube dodao je časniku dva para lisica, a on se prignuo da okuje ljude. Na jahti su bila samo njih dvojica; sljedećeg je trenutka Riley spremio svoj pištolj u navlaku, Obrecki je ponovno cijev sačmarice podigao uvis. NVegener je pomislio da je vidio kako mladić koči oružje. Dječak s farme dobro je poznavao oružje naučio je pucati na isti način kao i njegov zapovjednik. Zašto je otkočiopušku...? Radio je zapucketao u trenu kada je Wegenerov um postavio to pitanje."Kapetane, Wilcox." Poručnik se uspravio, dvojica muškaraca stajali su sučelice,udaljeni kojih stotinjak jardi."Slušam.""Gospodine, gadno je... cijeli je brod u krvi. Jedan od njih je ribao salon, gospodine, ovo je klaonica.""Samo ih je dvoje?""Da. Samo dva čovjeka na plovilu. Obojici smo stavili lisice." "Ponovno provjeri", naložio je Wegener. Wilcox je pročitao zapovjednikove misli: ostao jes uhićenima i Rileyju prepustio pretragu. Voña palube pojavio se za neke tri minute, odrečno odmahujući glavom. Wegener je kroz dalekozor primijetio bljedilona njegovu licu. Sto Boba Rileyja može natjerati da poblijedi?"Gospodine, samo dvojica. Bez isprava. Mislim da ne moramo previše tražiti. Mislim...""Točno. Poslat ću ti joS jednog čovjeka, ostavljam ti Obrcckog. Možeteli doploviti do luke?""Mo/eino, kapetane. Goriva ima dovoljno.""Noćas može doći do lakšeg nevremena", upozorio ih je We-gener."Jutros sam provjerio prognozu. Bez brige, gospodine." "Dobro, pričekaj da prijavim ovo i sredim stvari. Ostani na vezi.""Potvrñujem. Gospodine, predlažem da pošaljete videokameru kako bismo načinili trajni zapis.""Dobro, poslat ću je za nekoliko minuta."Trebalo je oko pola sata da se Obalna straža, FBI i DEA dogovore oko slučaja. Dok su na brodu čekali vijesti, gumenjak je na jahtu prevezao još jednog člana posade, videokameru i kasetofon. Jedan član prve grupe snimio je šezdesetak snimaka Polaroidom, dok je sve snimano na osammilimetarsku videovrpcu. Pripadnici Obalne straže ponovno su pokrenuli motore Empire Buildera i zaplovilina sjeverozapad prema Mobileu, praćeni kuterom koji je plovio s lijeve strane. Konačna je odluka bila da Wilcox i Obrecki otplove jahtom do Mobilea, a da helikopter tijekom poslijepodneva pokupi dvojicu "jahtaša", ukoliko vremenske prilike to omoguće. Helikopterska je baza bila daleko. Panache je trebao imati vlastiti helikopter, ali Obalna straža nije imala sredstava za nabavku dovoljnogbroja letjelica. Treći se mornar uspeo na jahtu, došlo je vrijeme da se uhićeni prebace na Panache.Riley je uhićenike doveo do krme. Wegener je promatrao voñu palube kako ih gotovo baca u gumeni čamac. Pet minuta kasnije gumenjak je bio na palubi kutera.Jahta je zaplovila na sjeverozapad, a kuter je okrenuo kako bi nastavili svoju patrolu. Prvi koji je došao do mosta bio je mornar koji je snimao polaroidom. Predao je oko pola tuceta snimaka u boji."Nostromo je pokupio nekoliko stvari da biste ih pregledali. Kapetane, gore je nego se vidi na snimkama. Čekajte da vidite videoza-pis. Već je pripremljen za kopiranje."Wegener je vratio snimke. "Dobro, sve ide u ormar za dokazni materijal. Vrati seposadi. Neka Myers postavi novu vrpcu u kameru, a vi ćete na videorekorder snimiti svoje izjave o svemu što ste vidjeli. Znate postupak. Učinimo ga kako valja.""Da, gospodine!"Rilcy se pojavio koju minutu kasnije. Robert Timothy Riley bio je čovjek koji jepredstavljao tradicionalnu pojavu pomoćnika voñe palube. Sto osamdeset sedam centimetara visok, težio je preko dvije stotine funti, imao dlakave ruke nalik gorilinim, utrobu pijanca i promukao glas kojim je mogao nadjačati zimski vjetar. Njegova je prevelika desnica stezala nekoliko plastičnih vrećica. Na licu mu se vidjelo daje gnjev prevladao gañenje."Gospodine, tamo je jebena klaonica. Kao da je netko izlio par kanti smeñe boje - samo što to nije boja. Isuse!" Podigao je vrećicu. "Onaj manji je upravo čistio kada smo ih pokupili. U salonu je kanta za smeće s oko pola tuceta čahura. Ove dvije sam podigao sa saga - kako su nas učili, kapetane. Podigao samih svojom olovkom i ubacio u vrećicu. Oružje sam ostavio na jahti, spremljeno u vreće. Ali, to nije najgore.U sljedećoj je vrećici bila malena uokvirena fotografija. Morala je biti slika

Page 12

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostvlasnika jahte i njegove porodice. U vrećici nakon ove nalazilo se...Pronašao sam pod stolom. Silovanje. Mora daje imala menstrua-ciju, ali se nisu dali smetati. Možda su samo ženu. Možda i djevojčicu. U hodniku je bilo mesarskih noževa, svi zakrvavljeni. Mislim da su raskomadali tijela i bacili ih preko ograde. To četvero su morski psi već posrali.""Droga?""Dvadeset i nešto kilograma bijeloga praha u odajama za posadu. Nešto marihuane,ali mislim da je to osobna zaliha." Riley je slegnuo ramenima. "Nisam se čak potrudio ispitati drogu, gospodine. Nije važno. Ovo je višestruko ubojstvo i gusarenje. Vidio sam rupu od metka na palubi, zrno je probilo skroz. Rede, ovakvo nešto u životu nisam vidio. Kao u filmu, ali još gore..." duboko je udahnuo. "Gospodine, trebali ste biti tamo.""Što znamo o uhićenima?""Ništa. Samo su gunñali, a kada sam ja bio blizu, nisu niti to. Nisu imali isprava, a ja nisam želio napraviti zbrku tragajući za putovnicama. Mislio sam da to trebam prepustiti policiji. Kormilarnica je čista. I jedna paluba. Gospodin Wilcox neće imati problema s plovidbom, a čuo sam ga kako Obreckom i Brownu govori da ne diraju niš-\la. Urod ima dovoljno gorivu, može ga tjerati punom brzinom. U Mobile će slici oko ponoći, ako vrijeme ostane dobro. Lijep brod." Još jedno slijeganje ramenima."Dovcdi ih ovamo", rekao je VVegener nakon kraće stanke. "Da", Riley je pošao prema krmi.VVegener je punio lulu pokušavajući se sjetiti gdje je ostavio žigice. Dok se Wegener bavio drugim poslovima, svijet se izmijenio, to mu se nije sviñalo. Na otvorenom je moru prijetila pogibelj. Vjetar i valovi bili su svi neprijatelji koje je čovjek trebao. More je uvijek čekalo svoju priliku. Nije bilo važno koliko si mislio da znaš; trebao si samo jednom zaboraviti, samo jednom, da se moru ne vjeruje. We-gener je bio čovjek koji nije zaboravljao, život je posvetiospašavanju onih zaboravnijih. Pamćenje te jedine opasnosti i štićenje onih koji su zaboravljali, život mu je činilo punim i bogatim. Volio je biti anñeo čuvar na snježnobijelom brodu. Ako je Red NVegener bio u blizini, nisi bio izgubljen. Uvijek je postojala mogućnost da će posegnuti u mokri i olujni grob i izbaviti te iz njega golim rukama samo, morski su se psi sada gostili s četvero ljudi. Wegener je volio more i sve njegove ćudi, ali su morski psi zavrjeñivali samo prijezir; sama pomisao da sada žderu ljude koje je on mogao spasiti... četvero ljudi koji su zaboravili da morski psi žive i na suhome, govorio je samome sebi.To je promjena. Gusarenje. Zatresao je glavom. Tako se to nazivalo na moru. Gusarstvo. Nešto o čemu je Errol Flynn snimao filmove dok je Wegener bio dječak.Nešto što je umrlo prije dva stoljeća. Gusarstvo i ubojstvo, pojave koje su u filmovima obično izostavljali. Gusarenje, ubojstvo, silovanje, svako od toga težak zločin u starim danima."Stoj uspravno!" zarežao je Riley. Obojicu je držao za ruke. Bili su u lisicama,a Riley ih je rukama držao da ne posrću. Voña palube Oreza došao je kako bi i onpripazio.Obojica su bili u dvadesetim godinama, obojica mršavi. Jedan je bio visok, oko metar i osamdeset, bezobrazan, što se kapetanu učinilo neobičnim. Morao bi znatiu kakvoj se nevolji našao, ili ne? Njegove tamne oči plamtjele su promatrajući Wegenera koji je mladića bestrasno promatrao preko svoje lule. U mladićevim je očima bilo nešto čudno, ali Wegener nije znao što."Kako se zoveš?" upitao je kapetan. Odgovora nije bilo. "Moraš mi reći svoje ime", mirno je upozorio Wegener.Tada se dogodilo nešto neuobičajeno. Onaj viši pljunuo je Wegc-neru na košulju. Neko je vrijeme kapetan jednostavno odbijao povjerovati da se dogodilo nešto takvo, na licu mu se nije pokazalo iznenañenje. Riley je prvi reagirao na uvredu."Kurvin sine!" Voña palube podigao je uhićenika poput krpene lutke, okrenuo ga uzraku i bacio ga na ogradu mosta. Mladić je na ogradu naletio strukom, za trenutak je izgledao kao da će pući napola. Zrak mu je izletio iz pluća, zalamatao je nogama, tražeći uporište prije nego padne u vodu."Isusa ti, Bobe!" Wegener je to uspio izgovoriti dok je Riley ponovno podizao mladića. Nostromo gaje okrenuo, ljevicom je čovjeka zgrabio za grlo i digao ga jednom rukom iznad palube. "Riley, spuštaj ga dolje!"Ako ništa drugo, Riley je uništio mladićev prijezir. Dok se uhićeni borio za zrak, u očima mu se na trenutak pokazao istinski strah. Oreza je drugoga već doveo na palubu. Riley je svojega spustio pored njega. Gusar se - Wegener je većo njemu razmišljao na taj način -nagnuo naprijed sve dok čelom nije dotakao palubu. Dahtao je i borio se da doñe do zraka, dok se Riley, jednako blijed,

Page 13

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostponovno uspio zauzdati."Kapetane, oprostite. Mislim da sam se izgubio na trenutak." Voña palube je jasno izrekao da se ispričava jedino zbog uznemira-vanja svoga zapovjednika."Na most", rekao je Wegener. Riley je obojicu poveo prema krmi."Sranje", tiho je primijetio Oreza. Nostromo je izvadio svoj rupčić i obrisao zapovjednikovu košulju. "Rede, za ime Boga, što se to dogaña?""Portagee, uistinu ne znam. Mislim da smo obojica prestari za odgovore." Wegenerje konačno pronašao svoje žigice i uspio zapaliti lulu. Nekoje vrijeme promatraomore, tražio prave riječi. "Kada sam se prijavio, bio je jedan stari zapovjednikkoji je pričao priče o prohibiciji. Ništa poput ovih grozota, ali je on pričao velike lovačke priče.""Možda su tada ljudi bili civiliziraniji", promrmljao je Oreza."Vjerojatnije je razlog tomu to što nisi mogao brodom prevoziti piće vrijedno deset milijuna dolara. Jesi li gledao Nedodirljivel Ra-M)lovi bandi bili su jednako jezivi kao i ovi o kojima danas čitamo. Možda i gori.Sranje, ne znam. Nisam se prijavio da postanem policajac.""Kapetane, nisam ni ja", zagundao je Oreza. "Išli smo svojim puteni i ostarjeli,a svijet je išao svojim i izmijenio se. Ipak, želio bih da se nešto nije promijenilo.""Sto to?"Nostromo se okrenuo i pogledao svojeg kapetana. "Nešto što sam naučio u New Londonu prije nekoliko godina. Kada nisam imao posla, pohañao sam predavanja. U starim suvremenima, kada bi ulovili nekolicinu gusara, imali pravo okupiti prijeki sud na licu mjesta i odmah srediti stvar - i znate što? To je djelovalo." Oreza je ponovno zagundao. "Mislim da su zato prestali s time.""Pošteno im sudi - a poslije ih objesi?""Gospodine, a zašto ne?""Više ne činimo takve stvari. Sada smo civilizirani.""Civilizirani, svakako." Oreza je otvorio vrata kormilarnice. "Znam ja. Vidio sam slike."Wegener se osmjehnuo, tada se upitao zašto. Lula mu je ugasla. Dok je tražio žigice pitao se zašto se ne ostavi pušenja, ali je lula bila dio njegove pojave.Stari čovjek s mora. Ostario si, uistinu, razmišljao je Wegener. Dok je pokušavao ukresati žigicu, zapuh vjetra bacio ju je na palubu. Kako si mogao zaboraviti provjeriti smjer vjetra? upitao se prigibajući se kako bi podigao žigicu.Na palubi je, blizu odvoda, ležala kutija cigareta. Wegener je fanatično držao do čistoće na brodu i već je bio pripravan zarežati na onoga koji je odbacio praznu kutiju, kada je shvatio da kutija ne pripada nijednom članu njegove posade. Ime na kutiji glasilo je Calvert, a to je, mutno se prisjećao, bio latinskoamerički naziv za vrstu koju je proizvodila američka duhanska industrija. Kutija je bila tvrda, s poklopcem; otvorio ju je iz čiste znatiželje.U kutiji se nisu nalazile cigarete. Barem ne punjene duhanom. Wegener je izvadiojednu. Nisu bile motane rukom, ali ni proizvedene preciznošću američke industrije raka. Kapetan se nasmiješio. Neki je pametni poduzetnik iznašao dobarnačin prikrivanja jointa, je li to bio naziv? kao običnih cigareta. Možda je to samo bio prak-tičniji način nošenja. Mora daje ispala iz uhićenikove košulje dok je Riley njime vitlao uokolo. Zatvorio je kutiju i spremio je u džep. Kada uzmogne, stavit će je u ormarić s dokaznim materijalima. Oreza se vratio."Vremenska prognoza. Olujna fronta neće pristići kasnije od dvadeset prvog sata.Zapuši su pojačali. Možemo očekivati udare do četrdeset čvorova. Dobro će zapuhati.""Hoće li Wilcox na jahti imati problema?" Još su imali vremena opozvati ga."Ne bi trebao, gospodine. Fronta okreće prema jugu. Anticiklona stiže iz Tennesseeja. Gospodin Wilcox imat će prilično mirno more cijelim putem. Kapetane, jedino bi helikopter mogao imati nevolja. Trebali bi stići do nas tek oko osamnaest sati, a tada će fronta već biti prilično blizu. Uletjet će u prednju liniju fronte na povratku.""Prognoza za sutra?""Trebalo bi se raščistiti oko zore, tada jača fronta visokog tlaka. Noćas će nasvaljati, a tada slijede četiri vedra dana." Oreza nije morao izgovoriti svoje mišljenje. Nije trebao. Dva stara profesionalca sporazumijevala su se pogledima.Wegener je kimnuo u znak pristanka. "Savjetuj Mobileu da odgode let do sutra u podne.""Razumijem, kapetane. Nema smisla riskirati helikopter da bi pokupio smeće.""Portagee, sredi to odmah. Pripazi da Wilcox primi obavijesti ukoliko fronta

Page 14

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostpromijeni smjer." Wegener je pogledao na sat. "Vrijeme za papirologiju.""Poprilično buran dan." "Upravo tako."Wegenerova je kabina bila najveća i jedina predviñena za samo jednu osobu, budući da su izdvojenost i osamljenost bile tradicionalne privilegije predviñeneza kapetana. Ali, Panache nije bio krstaš, tako da je Wegenerova kabina bila jedva preko stotinu četvornih stopa površine, ipak izdvojena, za što se vrijedilo boriti. Tijekom službe u Obalnoj straži, Wegener je papirologiju izbjegavao kad god bi uzmogao. Za to je imao časnika, bistrog, mladog poručnika koje-ga je njegov kapelan opterećivao s toliko posla, koliko nm je ilopnš lula savjest. Tako da mu je preostalo ilva-lri sata rada po danu. Kapetan se prihvatio administracije žarom čovjeka kojega vode na stralište. Nakon pola sataustanovio je da je posao teži nego obično. Ubojstva su mu zasjela na savjest. Ubojstvo na moru, razmišljao je, dok je gledao kroz okno na lijevom boku. Nije mu bilo nepoznato. Načuo je o nekoliko njih tijekom trideset godina, iako se nije nikada susreo s time. Sjećao se slučaja s oregonske obale, kada je član posade poludio i umalo ubio svojega druga - na kraju se saznalo da je jadnik bolovao od tumora na mozgu; kasnije je umro od njega, sjećao se Red. Point Gabriel je isplovio i prihvatio već svezanoga i omamljenoga čovjeka. Do tuda je dopiralo Wegenerovo iskustvo s nasiljem na moru. Barem s onime koje je činio čovjek. More je bilo dovoljno opasno i bez takvih stvari. Ta mu se misao vraćalapoput pokvarene ploče. Pokušao se vratiti poslu, ali nije uspio.Wegener se mrštio nad vlastitom neodlučnosti. Volio on papiro-logiju ili ne, onaje bila dio posla. Ponovno je zapalio lulu nadajući se da će mu ona pomoći da sesabere. Ni to nije pomoglo. Uputivši se prema vrhu kabine kako bi uzeo čašu vode, kapetan je promrmljao napola veselo, napola razdraženo, kletvu na vlastitiračun. Papiri su još uvijek čekali. Pogledao je vlastitu sliku u zrcalu i shvatio da se treba obrijati. A administracija je čekala."Stariš, Rede", rekao je licu u zrcalu. "Stariš i postaješ zaboravan."Odlučio je obrijati se. Učinio je to na staromodan način, s pliticom i četkom; britvica za jednokratnu upotrebu predstavljala je jedini njegov ustupak modernome dobu. Obrijao se gotovo dopola kada je netko zakucao na vrata."Naprijed!" Vrata su se otvorila, ušao je voña palube Riley. "Kapetane, oprostite, nisam znao da ste..." "Nema veze. Bobe, što je?""Gospodine, imam prvi izvještaj o iskrcavanju na jahtu. Mislio sam da biste ga željeli pregledati. Imamo sve izjave na vrpci, video i audiozapise. Myers je kopirao vrpcu iskrcavanja. Original je meñu dokaznim materijalom, u zaključanoj kutiji, zajedno s povjerljivim spisima, kako nalažu propisi. Imam kopiju, ukoliko je želite vidjeti.""Dobro, ostavi je. Nešto novo s našim posjetiteljima?""Ne, gospodine. Vani je sasvim lijep dan.""A ja zatrpan prokletim papirima.""Nostromo radi od mraka do zore, a kapetanu je još i gore", od-recitiraojc Riley."Voño palube, od vas se ne očekuje da zajebavate vlastitog zapovjednika." Wegener je susprezao smijeh jer je imao britvicu pod grlom."Pokorno molim kapetanov oprost. S vašim dopuštenjem, čeka me posao.""Mali koji je jutros držao pedeseticu bio je član palubne posade. Treba mu održati predavanje o sigurnosti. Bio je spor kada je jutros jahtu skidao s nišana. Ne moraš mu otkinuti glavu zbog toga", rekao je Wegener završavajući brijanje. "S gospodinom Petersonom to ću osobno raspraviti.""Stvarno nam ne treba netko tko se zajebava s tim stvarima. Po-pričat ću s dečkom kada završim ophodnju.""Ja ću svoju ostaviti za poslije ručka - noćas nas čeka loše vrijeme.""Rekao mi je Portagee. Sve ćemo učvrstiti.""Vidimo se poslije, Bobe.""Da", Riley se povukao.Wegener je pospremio pribor za brijanje i ponovno sjeo za stol. Prva je verzija izvješća o iskrcaju i uhićenju bila na vrhu hrpe spisa. Izvješće su sada pretipkavali, ali je uvijek volio vidjeti prvu verziju. Ona je obično bila najtočnija. Wegener je pregledavao izvješće, dok je srkao hladnu kavu. Polaroidisu bili strpani u plastične džepove na stranicama. Ništa se nisu poboljšali. Niti je administrativni posao napredovao. Odlučio je da stavi kasetu u videorekorder i pogleda je prije ručka.Kakvoća zapisa bila je ispod razine koja bi se mogla nazvati profesionalnom. Održavati kameru mirnom na zaljuljanoj jahti bilo je gotovo neizvedivo, a nedostajalo je i svjetla. Sve je to snimku činilo uznemirujućom. Mikrofon je hvatao djeliće razgovora, ekran bi povremeno bljesnuo kada bi proradila bljeskalica fotoaparata.

Page 15

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostBilo je očevidno da je na Empire Builderu umrlo četvero ljudi, ostavljajući za sobom samo krvave mrlje. Ostavština nije bila velika, alije inafita uvelike nadoknañivala praznine. Rubina u kojoj je bio smješten dječak bila je natopljenakrvlju mnogo krvi bilo je na uzglavlju ležaja. I lilae u glavu, .loš su tri nakupine krvavih mrlja ukrašavale salon. To je bio najprostraniji dio jahte, mjesto na kojem se odvijala zabava. Zabava, pomislio je "VVegener. Tri skupine mrlja. Dvije zajedno, jedna podalje od njih. Muškarac je imao privlačnu ženu i kćer od trinaest godina... natjerali su ga da promatra prizor?"Isuse", promrmljao je Wegener. Moralo je biti tako, nije li? Natjerali su ga dapromatra, a tada su ih pobili sve... unakazili su tijela i bacili ih preko palube."Kurvini sinovi."NOĆNA STVORENJAIme na putovnici glasilo je J.T. Williams; bila je to samo jedna iz njegove bogate zbirke. Njegova je trenutačna krinka bila položaj predstavnika jedne američke farmaceutske tvrtke i bio je uvježban započeti i voditi podulji razgovor o različitim sintetičkim antibioticima. Isto je tako mogao, u liku predstavnika tvrtke Caterpillar, razgovarati o grañevinskim strojevima, te o jošnekoliko tema koje je znao i pamtio s jednakom lakoćom kao daje mijenja odjeću. Njegovo ime nije glasilo Williams. U CIA-inoj Operativnoj upravi poznavali su gakao Clarka, ali čak ni Clark nije bilo njegovo ime, iako je s tim imenom živio ipodizao svoju obitelj. Većinu je vremena provodio kao instruktor u CIA-inoj Školi za terenske časnike, poznatoj pod imenom "Farma", ali instruktor je bio zbog toga što je bio dobar u svom poslu, i zbog toga se često vraćao na teren.Clark je bio čvrsto grañen muškarac, visok preko šest stopa, guste crne kose i jake vilice koja je ukazivala na njegovo podrijetlo, modrih očiju koje bi bljesnule kada bi to poželio i zaplamtjele protiv njegove volje. Iako je već prešao četrdesetu, Clark nije bio obdaren proširenjem oko struka koje je pratilouredski posao, njegova su ramena dovoljno rječito govorila o količini vježbanja.Sa svime time, uključivši i brigu o tjelesnoj spremi, bio je neupadljiva pojava,osim jednog znaka. Na njegovoj nadlaktici nalazila se tetovaža nacerenog crvenogtuljana. Trebao ga je ukloniti, ali su ga osjećaji spriječili. Tuljan je bio dionaslijeña koje je nekoć izabrao za sebe. Kada ga je tijekom leta netko upitao o tome, odgovorio je, sasvim iskreno, kako je nekoć služio u mornarici i tada počeo lagati kako je mornarica plaćala njegovo obrazovanje na farmaceutskom fakultetu, studij strojarstva ili nešto treće. Clark nije stekao visoko obrazovanje ni akademsku titulu, iako je prikupio dovoljno stručnih znanja za polatuceta diploma. Nedostatak naobrazbe trućao ga je trebao ga je onemogućili da /.ailobijc položaj koji je sada imao u Agenciji, ali je Clark imao dar koji je predstavljao rijetkost u većini zapadnih obavještajnih službi. Potrebe za njegovom nadarenošću bile su jednako tako rijetke, ali i dovoljno stvarne da viši časnik CIA-e zaključi kako nekoga poput ('laika vrijedi imati na svojem platnom spisku. Njegovo sazrijevanje u uspješnoga terenskoga časnika - specijaliziranoga za posebne, kral kotrajne i opasne zadatke - predstavljalo je dobitak za Agenciju. ('laik je postao svojevrsna legenda, iako je samo šačica ljudi u Langlevu znala razlog tomu. Postojao je samo jedan gospodin Clark. ",SWiw Williams, što vas dovodi u našu zemlju?" upitao je pogranični policajac."Posao. I nadam se da će mi uspjeti otići na pecanje prije povratka", odgovorio je Clark na španjolskom. Tečno je govorio šest jezika, s tri je jezika mogao proći kao domorodac."Izvrsno govorite španjolski.""Hvala. Odrastao sam u Kostariki", slagao je Clark. Bio je nadaren i u laganju. "Otac mi je godinama tamo radio.""Da. Vidi se. Dobro došli u Kolumbiju." .Clark je otišao podići prtljagu. Primijetio je kako je zrak rijedak. Pomoći će inu svakodnevno trčanje, ali je samoga sebe podsjetio kako treba pričekati nekoliko dana prije nego poduzme išta uistinu naporno. Prvi je put došao u tu zemlju, nešto mu je govorilo da neće biti i posljednji. Sve su velike stvari započinjale istraživanjem. Ovo je bio njegov uobičajeni zadatak. Upravo ono što je trebao dohvatiti govorilo mu je što će ovaj zadatak najvjerojatnije biti. Radio si i prije ovakve stvari, govorio je Clark samome sebi. U stvari, jedan ovakav zadatak bio je razlog što ga je CIA pokupila, dala mu drugo ime i život kojim je živio već dvadeset godina.Jedna od jedinstvenosti Kolumbije bila je činjenica da su vlasti dozvoljavale pojedincima unošenje vatrenoga oružja u zemlju, uz vrlo malo pitanja i problema.Ovaj put Clark nije razmišljao o tome. Pitao se hoće li sljedeći put biti drugačije. Znao je da se zapovjedniku Odjela ne može obratiti za pomoć. Zapovjednik Odjela nije znao da se Clark tamo nalazi. Clarku je to bilo

Page 16

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostneobično, ali je samo slegnuo ramenima. To ga nije zabrinjavalo. Zadatak, naprotiv, jest.Vojska Sjedinjenih l)rž;iva počela je razmatrati prijedlog o lakoj pješačkoj diviziji prije samo nekoliko godina. Same jedinice unutar divizije nije bilo teško oformiti. Jednostavno, izabrana je pješačka divizija (mehanizirana), kojojje oduzeta sva oprema. Ono što je ostalo bio je sklop od oko 10.500 ljudi, čija je oprema težila manje čak i od zračno-desantnih divizija, tradicionalno najlakše opremljenih. Tako su bili podobni za prijevoz s jedva pet stotina letova transportnih letjelica Ratnog zrakoplovstva. Lake pješačke divizije, LPD,nisu bile beskorisne kako bi slučajni promatrač mogao primijetiti. Daleko od toga.U stvaranju "lakih boraca", vojska je odlučila okrenuti se bezvremenim osnovama povijesti. Svaki ratnik koji je imalo razmišljao mogao je posvjedočiti kako postoje dva roda boraca: pješaci i oni koji ih podržavaju, na ovaj ili onaj način. Više od ičega LPD bila je ustanova za usavršavanje pješačkih vještina. Bilo je to mjesto gdje je vojska na uvriježen način odgajala svoje narednike. Priznajući vrijednost, vojska bi brižljivo izabrala nekoliko svojih najboljih časnika i postavila ih na zapovjednička mjesta. Brigadiri koji su zapovijedali brigadama i generali koji su zapovijedali divizijama bili su vijetnamski veterani, čije su gorke uspomene na taj sukob uključivale i divljenje prema neprijatelju - posebno načinima kojima su Vijetkong i sje-vernovijetnamska vojska pretvorili nedostatak opreme i vatrene moći u vlastitu prednost. Nije bilo razloga, tako su vojni mislitelji odlučili, da i američki vojnik ne posjeduje jednak stupanj terenske uvježbanosti i vještina kakve su razvili Vo Nguven Giapovi borci; štoviše, te su se vještine spajale s tradicionalnim američkim obožavanjem oružja i opreme. Ono što je izniklo iz toga bile su četiridivizije: Sedma, u zelenim brdima Fort Orda, u Kaliforniji, Deseta planinska u Fort Drumu, u državi New York, Dvadeset peta u vojarni Schofield na Havajima i Šesta u Fort Wainwrightu, na Aljasci. Zvučalo je gotovo nevjerojatno, ali svaka od njih imala je nevolja s narednicima i zapovjednim časnicima, samo to je bio dio većeg plana. Laki su pješaci živjeli napornim životom te su, približavajući se tridesetoj, čak i najbolji meñu njima, razmišljali o mogućnosti odlaska u bojnošeni helikopterima ili oklopnim transporterima, a možda su bili spremni i za provoñenje izvjesne količine vremena sa svojim mladim suprugama i djecom umjestoda ga provode pentrajući se po brdima. Tako su najbolji meñu njima, oni koji su izdržali i ostali, završavali teške dočasničke škole koje su postojale u svakoj diviziji,utVi'i dn narednik poncknil nmia djelovati i bez poručnikovih naredbi, te se uključivali u veće postrojbe koje su sačinjavale ostatak vojske i sobom donosili vještine i umijeća koje se nikada ne zaboravljaju. Ukratko, LFD-e su bile ustanove kojima je vojska stvarala narednike izuzetnih zapovjedničkih kvaliteta i umijeća nepromjenjivih istina ratovanja - sve se svodilo na nekolicinu tipova blatnjavih čizama i smrdljivih uniformi, koji su mogli zemlju i noć smatrati prijateljima te donijeti smrt nekolicini drugova po pozivu.Vodni narednik Domingo Chavez bio je jedan od takvih ljudi. Poznatiji meñu ljudima iz odreda po nadimku "Ding", imao je dvadeset šest godina. Služio je većdevet godina, veteran koji je počeo kao klinac u losanñeleskoj bandi, čiji je zdrav razum nadilazio nedovoljnu naobrazbu - odlučio je da mu meñu bandidosima nema budućnosti; to je shvatio kada mu je netko ustrijelio prijatelja tijekom jednog napada čiju svrhu nikada nije dokučio. Sljedećeg je ponedjeljka, nakon što su ga marinci odbili, sjeo u autobus i odvezao se do najbližega ureda za novačenje. Usprkos njegovoj nepismenosti, narednik u uredu upisao ga je u trenu - nedostajalo mu je novaka, a mali je zračio oduševljenjem za pješaštvo, time popunjavajući dva prazna mjesta u narednikovu mjesečnom izvješću. Štoviše, mladac je želio poći odmah. Za časnika u uredu za novačenje nije moglo biti boljega.Chavez nije imao mnogo ideja o tome kakva će vojna služba biti, a i većina ih sepokazala pogrešnima. Nakon gubitka kose i rijetke bradice, naučio je da čvrstinane vrijedi ništa bez stege i kako vojska ne podnosi neposluh. Tu je poduku primio iza bijelo oličenih baraka izravno iz ruku narednika lica crnoga poput prašumske noći. Chavez u životu nikada nije primio laku poduku pa prema tome, nije naučio mrziti one teške. Otkrio je kako je vojska hijerarhija sa strogim pravilima, nije ih preskakao te se postupno pretvorio u natprosječnoga novaka. Bivši član dječačke bande, otprije je znao za dru-garstvo i skupno djelovanje teje preusmjeravanje tih osobina k pozitivnome bilo lako. Do završetka osnovne obuke njegovo je maleno tijelo omršavjelo i očvrslo, ličilo je čeličnome čelu, njegov je izgled bio nešto čime se beskrajno ponosio, a već je bio odmakao u svladavanju svih tipova oružja koja jedan pješak može ponijeti. Gdje drugdje, pitao se, daju mitraljez barem jednom dnevno i još plaćaju da bi pucao iz njega?

Page 17

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostIpak, vojnici se odgajaju, oni se ne rañaju. Chavezova je prva služba bila u Koreji, tamo je učio o brdima i o tome koliko neprijateljske skupine mogu biti opasne, budući da se dužnosti u demilitariziranoj zoni nije moglo nazvati bezopasnima. Stega, tamo je to naučio jednom za sva vremena, imala je svoj istinski razlog. Održavala je čovjeka živim. Malena ubačena skupina Sjevernokorejaca izabrala je kišnu noć kako bi prošla kroz područje Chavezove jedinice, iz razloga poznatih samo njihovim zapovjednicima. Putem su se spotaklina prislušnu postaju, u kojoj su dva američka vojnika odlučili prespavati cijelunoć; oni se više nikada nisu probudili. Jedinice vojske Republike Koreje kasnijesu presrele i pobile uljeze, ali je Chavez bio onaj koji je našao svoje suborce iz voda, vratova presječenih na isti način kako je viñao po svojem susjedstvu. Vojska je, shvatio je to tada i tamo, ozbiljan posao koji je on odlučio svladati. Prvi je to zamijetio vodni narednik, a zatim i poručnik. Chavez je pažljivo pratio predavanja, čak je pokušavao praviti bilješke. Uviñajući njegovunesposobnost da čita i piše podatke koje nije uspio zapamtiti, voña voda našao je pomoć za mladoga novaka. Teško radeći u slobodno vrijeme, prije isteka godineChavez je prošao srednjoškolski test - iz prvoga pokušaja! pričao je svakome voljnome da ga sluša tijekom te večeri - unaprijeñen je u specijalca četvrte klase, što mu je donijelo dodatnih 58.50 dolara mjesečno. Njegov poručnik nije do kraja shvatio, iako je to shvatio vodni narednik, koliko se Domingo Chavez izmijenio stjecajem tih dogañanja. Iako je oduvijek posjedovao latinskoamerički ponos, osamnaestogodišnji vojnik djelomično je shvaćao da je učinio nešto čime se može ponositi. Time se osjetio dužan vojsci, i uz dubok osjećaj ponosa kao dio njegova kulturnog naslijeña, shvatio je da je to dug koji će vječito otplaćivati svojim radom.Nekih se stvari nikada nije riješio. Njegovao je tjelesnu čvrstinu. To je djelomično bilo zbog niskog rasta - pet stopa osam inča - ali je shvatio da stvarni svijet nije igralište; čvrsti momci koji su najdulje izdržavali, bili suvećinom oniži, mršavi borci. Chavez je zavolio trčanje, uživao je dobro se oznojiti. Zbog svega toga premještaj u Sedmu pješačku diviziju (lako pješaštvo),bio je gotovo neizbježan. Iako smještena u Fort Ordu, u blizini Monterevja, na kalifornijskoj obali, Sedma je vježbala dolje niz obalu, u vojnom kompleksu Hunter-Liggett, nekada ponosnome posjedu porodice Hearst. Smješten nedaleko od zelenih brda izuzetne ljepote za vlažnih zima, tijekom ka-Ilil'oi nijskih Ijetn ! Iiiiiter-1 ijugctl pretvarao bi se u mjesečevu povfši-nu, iiijcslt) strmih brda lupili vrhova, skvrčenog i bezobličnog drveća itrave koja se pod vojničkim čizmama pretvarala u prah. To mjesto bilo je Chavezov dom. Tamo je došao kao novopromaknuti narednik klase E-5, te su ga smjesta odaslali na dvotjedni tečaj za borbene vode, pripravnu školu za vodne narednike, koja je takoñer otvorila put njegovu ulasku u Izviñačku školu u Fort Benningu, u Georgiji. Kada se vratio s najoštrije postojeće vojne obuke, Chavez je bio mršaviji i samouvjereniji no ikada. Njegov se povratak u Fort Ord poklopio s dolaskom nove "kohorte" novaka koji su stizali u njegov ba-taljon. Ding Chavez bio je dodijeljen kao zapovjednik odjelu svježe izglačanih novaka, netom prispjelih s napredne pješačke obuke. Mladi narednik shvatio je da je došlo vrijeme povrata dugova: vojska je u njega uložila vrijeme i znanje, sada je na njemu bilo da to znanje prenese devetorici novaka - takoñer i vrijeme da vojska vidi da je Chavez načinjen od tvari od koje nastaju voñe. Poput očuha, preuzeo je zapovijedanje svojim vodom velike i tvrdoglave porodice posvojene djece. Želio ih je obučiti kako valja, budući da su pripadali njemu, a budući dasu bili njegovi, bio je prokleto siguran da će nadgledati što čine.U Fort Ordu svladao je istinsko umijeće vojevanja, budući da je za lako pješaštvo pješačka taktika bila upravo to - umijeće. Dodijeljen četi Bravo, Trećem bataljunu Sedamnaeste pješačke pukovnije, čiji je ponešto ambiciozni motoglasio "Ninje! Noć pripada nama!" Chavez je krenuo na teren lica prekrivena kamuflažnom bojom - u Sedmoj LPD kamuflažnom bojom lica premazuju se čak i piloti helikoptera - i izučavao je svoj poziv u potpunosti, čak i kada je poučavao svoje ljude. Iznad svega, zavolio je noć. Chavez se naučio kretati i voditi svoj vod preko zaklona, tih poput povjetarca. Cilj takvih zadataka bio jeuobičajeno isti. Nesposobni suočiti se s velikim postrojbama i djelovati sirovomsnagom, Chavez je sebe i njih učio djelovati nablizu i podlo, što je uvijek obilježavalo pripadnika lakoga pješaštva; zasjede i prepadi, ubacivanje i prikupljanje obavijesti. Skrivanje je bilo njihov način, iznenañenje njihov alatkako bi iznik-nuli tamo gdje ih se najmanje očekivalo, kako bi udarili iz blizine svom silom i nestali u tami prije nego se druga strana sabere i odgovori. Amerikanci su jednom iskusili takva djelovanja na sebi; pošteno je da Amerikanci nauče i uzvrate istom mjerom. Sve u svemu, na-reñnik ('havez bio je čovjek kojega bi Apachi ili Vijetkongovci prepoznali kao

Page 18

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostjednoga od svojih -ili kao jednoga od njihovih najopasnijih neprijatelja."Ding!" pozvao ga je vodni narednik. "Traži te poručnik."Bila je to jedna od duljih vježbi u Hunter-Liggettu, koja je završila u zoru štoje zasvijetlila prije gotovo dva sata. Vježba je trajala gotovo devet dana, čak je i Chavez osjećao posljedice. Nije ti više sedamnaest, govorile su njegove noge, gotovo podrugljivo. Bio mu je to posljednji izlazak s Ninjama. Došlo je vrijeme njegova premještaja, sljedeći mu je zadatak bilo mjesto narednika obučavatelja u Fort Benningu. Chavez se time neizmjerno ponosio. Vojska je o njemu mislila najbolje, te ga je postavljala za primjer mladim novacima. Narednik je ustao, ali prije nego je pošao do mjesta gdje gaje čekao njegov poručnik, posegao je u džep i izvukao čeličnu zvijezdu. Otkako je brigadir počeonazivati svoje ljude Ninjama, odvratni maleni projektili postali su njihov de rigueur - ponešto zabrinjavajuća činjenica za njihove nadreñene. Onima boljima uvijek se pomalo gledalo kroz prste, a Chavez je bio jedan od takvih. Bacio je zvijezdu snažnim trzajem zgloba, zabila se prst duboko u stablo petnaest stopa udaljeno. Pokupio je zvijezdu kad se išao javiti nadreñenom."Gospodine!" rekao je Chavez, stojeći mirno."Voljno, narednice", rekao je poručnik Jackson. Sjedio je leñima oslonjen o drvo, odmarao je noge prepune žuljeva. Diplomirao je na West Pointu, imao dvadeset tri godine, uviñao je kako je teško ići ukorak s vojnicima kojima je trebao zapovijedati. "Imam poziv za tebe. Trebaju te u stožeru. Nešto se mora urediti s papirima o tvojem premještaju. Možeš krenuti opskrbnim letom. Helikopter će sletjeti za jedan sat. Noćas si dobro obavio posao. Ding, žao miješto odlaziš.""Hvala, gospodine." Za mladog časnika Jackson nije bio loš, mislio je Chavez. Zelen, ali se trudio i učio brzo. Oštro je salutirao mladom čovjeku."Narednice, čuvajte se." Jackson je ustao kako bi uzvratio pozdrav."Noć pripada nama, gospodine!" Chavez je odgovorio u stilu Ni-nja, Trećeg bataljuna, Sedamnaeste pješačke. Dvadeset pet minuta48/ onikasnije penjao se u helikopter Sikorsky UH-60A Hlaekhawk, kako bi se za pedeset minuta leta vratio u Ord. Dok se ukrcavao, stožerni narednik predao mu je poruku. Chavez je imao jedan sat kako bi se uredio prije nego se pojavi pred divizijskim G-l, ili u personalnom uredu. Dugo se tuširao kako bi skinuo znoj i ratničke boje, ali je ipak uspio stići ranije u svojem najboljem maskirnom odijelu."Ding," rekao je drugi stožerni narednik, koji je radio u G-l dok je čekao da muzacijeli slomljena noga, "čeka te neki čovjek u sobi za sastanke, na kraju hodnika, drugi kat.""Charlie, o čemu se radi?""Proklet bio ako znam. Neki brigadir zahtijeva da te vidi, i to jesve.""Sranje, morao bih se ošišati", promrmljao je Chavez dok se penjao drvenim stubištem. Čizme je mogao bolje očistiti. To nije bio najbolji način za pojavljivanje pred nekim brigadnim prdonjom, ali trebali su ga bolje upozoriti. To je jedna od dobrih stvari u vojsci, razmišljao je narednik. Pravila su obavezivala sve. Pokucao je na prava vrata, preumoran da brine. Ionako neće bitidugo ovdje. Njegovi su papiri za Fort Benning bili već odavno potvrñeni, razmišljao je kakav je slobodni dio ženskog roda Georgije. Upravo je prekinuo stalnu vezu. Možda će mu mirniji život narednika instruktora omogućiti..."Uñi!" zagrmio je glas kao odgovor na njegovo kucanje.Brigadir je sjedio za jeftinim drvenim stolom. Preko zelene košulje nosio je crni pulover, na pločici s imenom pisalo je Smith. Ding je zauzeo stav mirno."Narednik Domingo Chavez javlja se po nareñenju, gospodine.""U redu, narednice, voljno, sjedite. Znam da ste neko vrijeme u pokretu. Ako želite, kava je tamo u kutu.""Ne hvala, gospodine." Chavez je sjeo i gotovo se opustio, kada je na stolu ugledao svoj osobni dosje. Brigadir Smith uzeo je omot i otvorio ga. Prizor kadavam netko kopa po osobnome dosjeu zna zabrinjavati, ali je brigadir čitao s opuštenim smiješkom. Chavez je primijetio da "brigadir Smith" iznad pločice s imenom ne nosi oznaku svoje jedinice, čak ni znak pješčanoga sata i bajoneta, simbol Sedme LPD. Odakle je došao? Tko je taj?"Ovo izgleda jako dobio, narednice. Za dvije, tri godine imate dobre mogućnosti za promaknuće u klasu E-7. Vidim da ste bili na jugu. Tri akcije?""Da, gospodine. Dva puta u Hondurasu, jednom u Panami.""Sva tri puta obavili ste dobar posao. Ovdje stoji da izvrsno govorite španjolski.""S tim sam jezikom odrastao, gospodine." To je odavao i njegov naglasak. Želio

Page 19

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostje saznati o čemu se ovdje radi, ali narednici nisu brigadirima postavljali pitanja. Želja mu se ubrzo ispunila."Narednice, okupljamo skupinu specijalaca i želimo da se priključite.""Gospodine, dobio sam nove naredbe, i...""Znam. Tražimo ljude koji dobro govore jezike i - k vragu, tražimo najbolje lakepješake koje možemo pronaći. Sve što vidim o vama govori da ste jedan od najboljih u diviziji." Bilo je i drugih kriterija, ali se "brigadir Smith" nije upuštao u daljnja objašnjenja. Chavez je bio samac. Oba su mu roditelja bila mrtva. Nije imao bliže rodbine, ili nije nikoga često nazivao niti ikome pisao. Nije savršeno odgovarao postavljenim zahtjevima - htjeli su da ima još neke sposobnosti - ali sve što su dosad vidjeli djelovalo je dobro. "Zadatak je poseban. Možda je i pomalo opasan, ali to je malo vjerojatno. Nismo još sigurni.Operacija će trajati nekoliko mjeseci, najviše šest. Po završetku zadatka postajete E-7 i dobivate pravo izbora zadataka.""Gospodine, o čemu se radi?" naglo probuñen upitao je Chavez. Prilika za promaknuće u E-7 godinu ili dvije prije redovnoga roka probudila je njegovu punui nepodijeljenu pažnju."Narednice, to vam ne mogu otkriti. Ne volim naslijepo okupljati ljude", lagao je "brigadir Smith", "ali i ja imam svoje naredbe. Mogu vam otkriti da ćete bitiodaslani istočno odavde na pojačanu obuku. Možda sve stane tamo, možda i ne. Akose operacija prekine tijekom obuke, dogovor o promaknuću i premještaju ostaje. Ukoliko se akcija nastavi, vjerojatno će vas poslati nekamo gdje ćete moći upotrijebiti sva svoja umijeća. Dobro, mogu vam reći kako govorimo i o obavještajnim djelatnostima. Ne šaljemo vas u Nikaragvu ni nešto nalik tome. Ne polazite ni u kakav tajni rat." Ta izjava nije bila potpuna laž. "Smith" nije u potpunosti znao prirodu zadatka, niti su ga hrabrili da o tome razmišlja. Dali su mu popis zahtjeva koje jezañahik i/iskiv.io, njegov gotovo znvrScMii posao sastojao u pronalaženju ljudi podobnih da ili i/više - bez obzira o čemu se radilo."Tako, to je sve što mogu reći. Sto snio do sada razgovarali ne smije izići iz ove sobe - što znači da o ovome ni s kime ne smijete raspravljati bez moje privole, jasno?" rekao je čovjek grubo."Razumijem, gospodine.""Narednice, u vas smo uložili mnogo vremena i novaca. Sada je vrijeme vraćanja dugova. Ova zemlja vas treba. Potrebno nam je vaše znanje. Potrebna su nam vaša umijeća."Kada je sve rečeno sagledao s takvoga stajališta, Chavez nije imao izbora. I "Smith" je to znao. Mladi je čovjek šutio nekih pet sekundi prije nego je odgovorio; odgovor nije bio očekivan."Gospodine, kada polazim?""Smith" je odjednom postao vrlo poslovan. Iz srednje ladice stola izvukao je veliku smeñu omotnicu. Debelim flomasterom na njoj je pisalo CHAVEZ. "Narednice,uzeo sam si slobodu učiniti neke stvari umjesto vas. U omotnici su vaša liječnička i financijska izvješ- ća. Već sam sredio odobrenja na većini poštanskih ureda. Takoñer, kod odvjetnika sam izvadio punomoć kojom ovlašćujete nekoga da vam pošalje vaše osobne stvari - adresa je na obrascu."Chavez je kimnuo, iako mu se od svega pomalo vrtjelo u glavi. Tkogod daje bio "brigadir Smith", imao je moć da potjera papirolo-giju kroz već legendarne vojnepisarnice. Odobrenja su obično iziskivala pet dana sjedenja i čekanja. Uzeo je omotnicu iz brigadirove ruke."Spremite opremu i vratite se ovamo u osamnaest sati, točno. Ne zamarajte se šišanjem i sličnim stvarima. Neko ćete vrijeme puštati kosu. Ja ću srediti ostalo s onima u prizemlju. Zapamtite: ne raspravljajte o ovome ni s kime. Ukoliko netko upita, vaše su naredbe za polazak u Fort Benning stigle ranije. Toje vaša priča, očekujem da ćete je se pridržavati." "Brigadir Smith" ustao je i ispružio ruku, izrekao je još jednu laž, pomiješanu s nešto istine. "Dobro ste postu- ' pili Chavez, znao sam da možemo računati na vas.""Noć pripada nama, gospodine!" "Otpust.""Brigadir Smith" vratio je osobni dosje u svoju torbu. Tako. Većina ljudi već jebila na putu prema Coloradu. Chavez je bio jedanod posljednjih. "Smith" se pilao kako će sve to završiti. Njegovo je pravo ime glasilo Edgar Jeffries, nekada je bio vojni časnik, jednom poslan kao ispomoć, postao je CIA-in plaćenik. Shvatio je da se nada kako će sve teći kako je zamišljeno, ali je u Agenciji proveo previše vremena da bi se mučio takvim razmišljanjima. Ovo nije bilo njegovo prvo novačenje. Nisu sva dobro završila, tek ih je nekoliko teklo prema predviñanjima. S druge strane, Chavez i svi ostali dragovoljno su se priključili vojnim snagama, svojevoljno se ponovno prijavili i, ničime prisiljavani, odlučili prihvatiti poziv na nešto novo i

Page 20

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostdrugačije. Svijet je bio opasno mjesto, a tih je četrdeset ljudi na osnovi svojih saznanja donijelo odluku da se priključi jednom od najopasnijih poziva. To mu je donijelo nešto utjehe, a kako je Edgar Jeffries imao nešto savjesti, utjeha mu je trebala."Sretno, narednice," rekao je tiho samome sebi.Chavezov je dan bio dokraja ispunjen. Prvo se preodjenuo u civilnu odjeću, opraoje terensku uniformu i opremu, tada je sakupio sve što će ostaviti za sobom. Takoñer, morao je očistiti opremu, budući da je bilo obvezno predati je u boljemstanju nego pri zaprimanju; to je očekivao narednik prve klase Mitchell. Do 13.00 sati, kada je ostatak bataljuna stigao iz Hunter-Ligetta, njegove su zadaće bile gotovo dovršene. Dočasnici su zamijetili njegovu radinost, te se ubrzo pojavio vodni narednik."Ding, zašto se pakiraš?" upitao je Mitchell."Moram ranije krenuti u Benning - zato su me jutros prevezli helikopterom.""Poručnik zna?""Mora da su mu javili - pa, morali su valjda reći bataljunskom pisaru?" Chavez se osjećao neugodno. Smetalo mu je lagati vodnom naredniku. Bob Mitchell bio je prijatelj i nastavnik gotovo četiri godine u Fort Ordu. Ali, njegove su nove naredbe dolazile od brigadira."Ding, trebaš naučiti još jednu stvar o papirologiji. Doñi, sinko. Poručnik je usvome uredu."Poručnik Timothv Washington Jackson, pješaštvo, nije se još oprao, ali je već bio gotovo pripravan poći u svoje odaje u odjelu za časnike samce, zvanom još i BOQ, ili samo Q. Podigao je pogled kako bi vidio dvojicu svojih starijih dočasnika."Poručnice, Chavez je dobio nalog za pokret u Fort Benning PDQ. Voze ga večeras.""('ud sam. Upravo mi je balaljimski narednik javio. Tko ih je izdao? Mine radinu) na takav način", progundao jcJaekson. "Kada?""Osamnaest sati, točno, gospodine.""Krasno. Moram se očistiti prije nego naletim na S-3. Narednice Mitchell, možeteli se vi pobrinuti za popise opreme?""Da, gospodine.""Dobro, vraćam se u sedamnaest sati i tada ću završiti posao. Chavez, nemoj otići prije nego se vratim."Ostatak poslijepodneva prošao je brzo. Mitchell je bio voljan pobrinuti se za pošiljke - iako nije bilo mnogo toga - te je s nekoliko pouka uputio mladog čovjeka u načine lakše obrade spisa. Poručnik Jackson vratio se na vrijeme i pozvao obojicu dočasnika u svoj ured. Bilo je tiho. Veći je dio voda već bio u gradu i provodio zasluženu slobodnu večer."Ding, nisam spreman da te izgubim. Nismo odlučili tko preuzi- ma jedinicu. Ti si spomenuo Ozkaniana. Narednice Mitchell?""To je točno. Chavez, što misliš?" "Gotovo je pripravan", prosudio je Chavez."Dobro, dajemo priliku kaplaru Ozkanianu. Chavez, ti imaš sreće", dodao je poručnik Jackson. "Pripremio sam se srediti svoje papire kada smo pošli na teren. Želiš li sa mnom pregledati svoje ocjene?""Samo one najvažnije, gospodine", nakesio se Chavez. Poručnik ga je volio, a on je to znao."Dobro, dajem ti najviše ocjene, zaslužuješ ih. Žao mi je što te tako brzo gubim. Trebaš li prijevoz?" upitao je Jackson."Ne trebam, gospodine. Mislio sam otpješačiti.""Ne lupetaj. Sinoć smo se dovoljno nahodali. Ubaci stvari u moj auto", poručnik mu je dodao ključeve. "Narednice Mitchell, još nešto?""Ništa što ne bismo mogli ostaviti do ponedjeljka ujutro. Mislim da smo pošteno zaradili jedan miran vikend.""Kao i uvijek, sud vam je nepogrešiv. Brat mi je u gradu, nesta-jem do 6.00, ponedjeljak ujutro.""Ka/umio. Dobar provod, gospodine."Chavez nije imao mnogo osobne prtljage i, neuobičajeno, nije posjedovao auto. U stvari, štedio je kako bi kupio Chevrolet Corvet-te, auto kojem se divio još od djetinjstva i još mu je nedostajalo pet tisuća dolara da ga kupi za gotovinu. Kada je poručnik izišao iz barake, Chavezova je prtljaga već bila u poručnikovojHondi CVCC. Chavez mu je dobacio ključeve."Gdje će te pokupiti?""Divizija G-l, tako su mi rekli, gospodine.""Zašto tamo? Zašto ne u Martinez Hallu?" upitao je Jackson pokrećući motor. Martinez Hali je bilo uobičajeno mjesto za premještaje."Poručnice, ja idem kamo mi narede."Jackson se nasmiješio: "Zar se ne postupa tako?"

Page 21

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostVožnja je trajala nekoliko minuta. Jackson se stiskom ruke oprostio od Chaveza. Poručnik je zamijetio još petoricu vojnika. Svi narednici, što je bilo pomalo iznenañujuće. Svi su bili hispanoamerički tipovi. Dvojicu je poznavao. Leon je bio u Tuckerovu vodu, Četvrtom iz Sedamnaeste, a Munoz je bio divizijski narednik. I ta su dvojica bili dobri. Poručnik Jackson je, udaljujući se, otresao tu misao.PROCES NA PANACHEUWegenerov je pregled uslijedio prije umjesto poslije ručka. Žalbi nije bilo mnogo. Prvi je bio voña Riley. Osim nekoliko kanti s bojom i četaka koje se rabilo - ličenje broda nije nešto što se započne i završava; ono se jednostavno uvijek radi - u vidokrugu nije bilo nepos-prcmijene opreme. Brodski je top bio propisno zakočen i osiguran, kao i sidreni lanci. Sigurnosna užad bila je zategnuta, a okna Čvrsto zabrtvljena u očekivanju večernje oluje. Nekolicina je slobodnih mornara lunjala brodom, čitala ili se sunčala. Skočili su na Rilevjev povik: "Pozor na palubi!" Jedan mornar treće klase čitao je Playboy. VVegener ga je u dobroj namjeri izvijestio kako mora paziti tijekom sljedeće ophodnje, budući da su im dodijeljene tri članice posade, te ničime ne smije povrijediti njihovu osjetljivost. To što na Panacheu toga trenutka nije bilo ni jedne žene predstavljalo je statističku anomaliju, a promjena koja će uslijediti zapovjednika nije opterećivala, iako su njegovi voñe bili, u najmanju ruku, sumnjičavi. Takoñer, nametalo se pitanje rasporeda uporabe kupaonice i toaleta, budući da žene članovi posade nisu bile predviñene prilikom gradnje kutera. Problemi isplovljavanja sa ženama... osmijeh je zamro kada se prisjetio slika s videozapisa. Dvije žene - ne, žena i djevojčica - isplovile su, nije li tako bilo... ?Ta ga misao nije napuštala.VVegener se osvrnuo oko sebe i ugledao znatiželjna lica ljudi oko sebe. Zapovjednik je nadrkan zbog nečega. Nisu znali razlog tome, ali su dobro znali da nije bilo preporučljivo biti u blizini kapetana kada taj poludi. Tada su ugledali kako mu se izraz na licu mijenja. Kapetan ispituje samoga sebe, pomislili su."Brod mi se čini u redu, ljudi. Potrudimo se da takvim i ostane." Kimnuo im je iotišao u svoje odaje. Kada je došao tamo pozvao je voñu Orezu.Nosnomu je stigao/a manje oil minute, l'anache nije bio dovoljno velik da bi se šetnja oduljila. "Kapetane, zvali ste?""Portagee, zatvori vrata i sjedi."Nostromo je bio portugalskoga podrijetla, ali mu je naglasak potjecao iz Nove Engleske. Poput Boba Riley|a bio je iskusan pomorac i dobar učitelj, nalik svomezapovjedniku. Čitava je generacija časnika Obalne straže naučila od nabijenog, podebljeg profesionalca kako rabiti sekstant. U stvari, Obalnu su stražu vodili ljudi poput Ma-nuela Oreze i Wegener je često žalio što su ostavljali svoje položaje i odlazili na časnička mjesta. Wegener nije nikada zaboravio svoje početke, te su se on i Oreza jedan drugome obraćali imenom."Rede, pregledao sam vrpcu", rekao je Oreza, čitajući kapetanove misli. "Trebao si Rilevja pustiti da kurvina sina slomi nadvoje.""Takvo nešto od nas se ne očekuje", ponešto je neuvjerljivo odgovorio Wegener."Gusarstvo, ubojstvo, silovanje - droga tu doñe kao zabava." Nostromo je slegnuoramenima. "Znam kako bi trebali s takvima. Problem je što to nitko ne započinje."Wegener je znao što nostromo misli. Iako je postojao novi državni zakon o smrtnoj kazni za ubojstva povezana s drogom, koristio se vrlo rijetko. Problem je ležao u tome da je svaki diler poznavao nekog većeg koji je predstavljao poželjniji cilj - oni uistinu veliki nikada se nisu pokazivali tamo gdje bi ih duga ruka zakona mogla doseći. Federalne agencije mogle su biti svemoćne unutar granica Sjedinjenih Država, Obalna je straža na moru mogla posjedovati sve ovlasti i moć - čak su mogli svojom voljom zaustavljati i pretraživati brojna plovila pod stranim zastavama, ali su uvijek postojala ograničenja. Moralo ih jebiti. Neprijatelj ih je poznavao i najjednostavnije mu je bilo prilagoditi se njima. Bila je to igra čijih se pravila pridržavala samo jedna strana; druga je mogla mijenjati pravila po volji. Za velike ribe u trgovini drogom najlakše je bilo imati čiste ruke, uvijek je bilo dovoljno sitnijih riba koje su se izlagaleu opasnijim dijelovima toga posla - posebice što su im plaće nadilazile prihode bilo koje vojske tijekom povijesti. Ti su plaćenici bili opasni i dovoljno bistri da otežaju sukobe - čak i kada bi ih ulovili, uvijek su mogli trampiti svoja znanja za djelomični imunitet.Posljedica je bila da nitko nije u cijelosti platio svoje zločine. Osim žrtava, naravno. Wegenerov je tijek misli bio prekinut nečim još gorim."Kede, je li li jasno da se ova dvojica nioj'ii sasvim lako i/vuei?" "l'ortagee, čekaj malo-ja ne mogu..."

Page 22

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost"Kapetane, moja najstarija kći studira pravo. Želite li uistinu lo-ik' vijesti?"mračno je upitao nostromo."Nastavi.""Tipove dopremimo u luku - helikopter ih tamo sutra doveze - i oni zatraže branitelja, točno? Svatko tko gleda američku televiziju zna toliko. Pretpostavimo da do sutra ništa ne priznaju. Tada njihov branitelj izjavi kako su njegovi branjenici jučer ujutro zamijetili jahtu kako pluta i ukrcali se. Plovilo na kojem su se dotada nalazili nastavilo je svojim putem, a oni su odlučili odvesti jahtu do pristaništa i zatražiti premiju za spašavanje. Nisu upotrijebili radio budući da nisu znali kako - vidjeli ste na vrpci? Radio je jedan od onih kompjuterski tjeranih skenera za koji vam je potreban priručnik odstotinu stranica - a našim prijateljima engleski ne ide tako dobro. Netko će s ribarice djelomice potvrditi njihov iskaz. Ostatak je samo jezivi nesporazum, razumijete? Tako državni tužitelj u Mobileu odlučuje kako nema osnove za tužbu inašim prijateljima smanji kaznu. Tako to ide.""Teško je povjerovati.""Nemamo leševa. Nemamo svjedoka. Na jahti postoji oružje, ali tko može reći tko je pucao? Sve se temelji na pretpostavkama." Ore-za se gorko nasmije. "Kći me jeprošli mjesec uputila kako to ide. Potplate nekoga da podrži njihovu priču o prelasku na brod - nekoga tko je čist, bez dosjea - i odjednom su svi svjedoci na drugoj strani; Rede, možemo mirno žvakati govna. Uvale im neko uvjetno sranjei gotovo.""Ali, ukoliko nisu krivi, zašto nisu ...""Puno pričali? K vragu, to je barem lako. Naoružani brod pod stranom zastavom pristaje uz bok i šalje na jahtu naoružanu posadu. Posada u njih uperi gomilu oružja, malo ih pretuče, i bili su toliko uplašeni da nisu mogli reći ni riječ -to će izjaviti branitelj. Kladim se. Neće ih osloboditi, ali će se tužitelj toliko usrati da ne izgubi slučaj da će ići na lakšu presudu. Naši će prijateljidobiti godinu-dvije u ćuzi i besplatnu avionsku kartu do kuće.""Oni su ubojice.""Sigurno." Složio se l'orlagee. "Da bi se izvukli, treba im samo malo pameti. Uostalom, možda još štošta ispričaju. Rede, ono što me je naučila moja cura jestda nikada nije jednostavno kako izgleda. Kao što sam rekao, trebao si pustiti Boba da to sredi. Kapetane, posada bi te podržala. Trebaš čuti što pričaju o ovome."Kapetan Wegener zašutio je na trenutak. To je imalo smisla, nije li? Mornari se tijekom godina nisu umnogome izmijenili, ili jesu? Na plaži bi ulagali i posljednji atom snage kako bi se uvukli u svake ženske gaćice na vidiku, ali štose ubojstva i silovanja ticalo, mladi mornari osjećali su isto kao i stara garda. Vremena se ipak nisu toliko izmijenila. Muškarci su još uvijek muškarci. Oni su znali što je pravda, te da su na drugoj strani sudovi i advokati.Red je o tome razmišljao nekoliko trenutaka. Tada je ustao i od-šetao do police s knjigama. Pored njegova primjerka Pravilnika vojnog prava i Priručnika za vojne sudove, stajala je daleko starija knjiga koja je bila bolje znana pod svojim neslužbenim naslovom, Hridi i sprudovi. To je bio priručnik pravila čiji su korijeni sezali u 18. stoljeće, nju je zamijenio Pravilnik vojnog prava nedugo nakon Drugog svjetskog rata. Wegenerov je primjerak predstavljao rijetkost. Pronašao je knjigu koja je skupljala prašinu u kartonskoj kutiji, u staroj stanici na kalifornijskoj obali prije petnaest godina. Knjiga je bila objavljena 1879., i pravila su tada bila daleko drukčija. Svijet je tada bio sigurniji, rekao je kapetan samome sebi. Nije bilo teško razumjeti zašto. Sve što si trebao učiniti bilo je pročitati pravilnik koji je nekoć bio..."Hvala, Portagee. Ostalo mi je još malo posla. Pojavi se s Ri-leyem ovdje u 15.00."Oreza je ustao. "Razumio, gospodine." Nostromo se za trenutak zapitao na čemu muje kapetan zahvalio. Znao je dobro čitati zapovjednikove misli, ali je ovaj put zakazao. Znao je da se nešto dogaña u kapetanovoj glavi. Znao je takoñer da će to saznati u petnaest sati. Mogao je pričekati.Nekoliko minuta kasnije Wegener je ručao u društvu svojih časnika. Sjedio je tiho na čelu stola i čitao neke prometne poruke. Časnici su bili mladi i ponašali se slobodno. Razgovor za stolom bio je uobičajeno živ. Današnji se odnosio na poznatu temu i Wegener ga je dopuštao sve dok je prečitavao žute listove koje je izbacio brodski štampač. Misao koja mu je nadošla u njegovim odajama počela seuohličnvntl. Šutke |e vagao nje/ine prednosti i nedostatke. Stobi mu nadreñeni mogli učinili? Ne mnogo, procijenit) je. Hoće li ga njegova posada slijedili?"Ćuo sam kako Ore/a priča da su u starim vremenima znali što s lakvim kopilanima", primijetio je poručnik (drugi časnik) s drugog kraja stola. Oko

Page 23

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnoststola začulo se odobravajuće mrmljanje."Nije li 'napredak' sranje?" dobacio je drugi. Dvadesetčetvero-godišnji časnik nije znao da je upravo tog trenutka svome zapovjedniku pomogao donijeti odluku.Bit će u redu, odlučio je Wegener. Podigao je pogled s izvješća kako bi promotrio lica svojih časnika. Dobro sam ih obučio, pomislio je. Uz mene su već deset mjeseci, njihov je učinak gotovo savršen, nijedan zapovjednik ne bi mogao tražiti više. Kada su pristigli u brodogradilište bili su jadna, obeznañena hrpa, sada su plamtjeli oduševljenjem. Dvojica su pustili brkove, ne bi li boljeizgledali kao pomorci. Svi su se uvalili u svoje stolce tvrdih naslona, zračili su uvjež-banošću. Ponosili su se svojim brodom i svojim zapovjednikom. Podržat će ga. Red se uključio u raspravu, samo da se uvjeri, da isproba vodu, da odlučitko će sudjelovati, tko neće.Završio je ručak i vratio se u svoju kabinu. Papiri su još uvijek stajali tamo, pregledao ih je što je brže mogao, a tada otvorio Hridi i sprudove. U petnaest sati pristigli su Riley i Oreza, te im je izložio svoj naum. Dvojica nostroma bili su isprva zatečeni, ali su ubrzo prihvatili ideju."Riley, želim da ovo odneseš našim uzvanicima. Jednome od njih ispala je gore namostu", Wegener je iz džepa iskopao kutiju cigareta. "Zatvor ima ventilaciju?""Naravno, kapetane", odgovorio je nostromo, ponešto zatečen. Nije znao za kutijuCalvertsa."Počinjemo točno u 21.00.""Točno kada oluja pristigne ovamo", dodao je Oreza. "Pošteno, Rede. Znaš koliko moraš paziti kako...""Znam sve, Portagee. Što je život bez rizika?" upitao je smiješeći se.Riley je otišao prvi. Došao je do ljestava, spustio se dvije razine niže, pošao prema krmi i stigao do zatvora. Dvojica muškaraca sjedili su u kavezu površine desetak kvadratnih stopa. Svaki je ležao nasvome ležaju, Možda su nešto razgovarali, ali su zašutjeli kada su se otvorila vrata odjeljka. Nostromo je pomislio kako je netko mogao uvaliti mikrofon u zatvor, ali je okružni pravnik jednom objasnio kako bi takvo instaliranje bilo smatrano kršenjem ustavnih prava, kršenjem pravilnika u uhidbi i pritvoru, ili neko slično pravničko sranje, mislio je nostromo."Hej, ljigavče", rekao je. Onaj na donjem ležaju kojega je skoro prelomio preko ograde mosta ogledao se kako bi vidio tko govori. Nostromo je bio nagrañen nagloraširenim očima. "Dečki, jeste li dobili ručak?" upitao je."Da." U govoru se čuo naglasak, smiješan, pomislio je nostromo."Ispale su ti cigarete na mostu", Riley je dobacio kutiju kroz rešetke. Kutija je pala na pod, a "Pablo" - nostroma je podsjećao na nekoga tko mora nositi ime Pablo - ih je zgrabio, iznenañena izraza lica."Hvala vam", rekao je čovjek."Hmm. Dečki, ne idite nikamo a da mi ne javite, jasno?" Riley se nacerio i izišao. To je bio pravi zatvor. Projektanti su se uistinu pobrinuli za taj dio broda. Čak su imali i vlastiti zahod. To je uvrijedilo Rileyja. Zatvorska ćelijana kuteru Obalne straže. Hmmm. Ipak, nisi morao zaposliti dio posade da pazi na zatvorenike. U svakom slučaju, ne još, Riley se smiješio samome sebi. Dečki, zreli ste za iznenañenje.Vremenske prilike na moru uvijek zadivljuju. Možda je dojam pojačan putovanjem preko jednolične morske površine ili možda ljudski um zna kako vrijeme na moru ima snagu koja mu na kopnu nedostaje. Mjesec je izišao do tri četvrtine, stoje Wegeneru omogućilo promatranje bliženja fronte brzinom većom od dvadeset čvorova. Vjetar je bio dvadeset pet čvorova, na udare gotovo dvostruko. Iskustvomu je govorilo kako će glatke valove visine četiri stope uskoro zamijeniti luñačka serija bijesnih naleta valova i morske prašine. Ne tolikom silinom, ali ipak će pošteno prodrmati kuter. Nekolicina mlañih članova posade požalit će štosu večerali. Pa dobro, i to se moralo naučiti o moru. More nije voljelo žderonje.Wegener je oluju dočekao dobrodošlicom. Uz željenu atmosferu, oluja mu je davalaprilike ispremiješati raspored straže. O'Neill do-sailii ulje vodio kuter kroz olujno vrijeme, noćas će imati prilike za to."(iospocline, sve u redu?" upitao je zapovjednik mlañeg časnika."Sve u redu, gospodine.""Dobro, pamti, ukoliko nešto poñe loše, ja sam u stražarnici." Jedna od Wegenerovih stalnih naredbi glasila je: Ni jedan časnik straže neće biti osuñen što je kapetana pozvao na most. Čak i ako želite provjeriti točno vrijeme: ZOVITE ME! To je bilo uobičajeno pretjerivanje. Takve su se stvari morale izreći, budući da bi mlañi časnici bili toliko u strahu ometati zapovjednika da bi se prije zabili u... nego bi zasmetali njegovu snu - te bi tako završavali svoju karijeru. Oznaka dobrog časnika, Wegener je to neprestance ponavljao, jest

Page 24

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostspremnost priznati da se još ima naučiti nešto.O'Neill je potvrdno kimnuo. Obojica su znali kako ne postoji razlog za brigu. Samo što malac još nikada nije iz prve ruke naučio da se brod ponaša malo drugačije s morem i vjetrom u bok. Uostalom, vo- da palube Owens stajao je u blizini. Wegener je pošao prema krmi, a stražarski pomoćnikvoñe palube najavio je: "Kapetan silazi s mosta."U momčadskim su se prostorijama mornari pripremali gledati film. Vrpca je bila nova, na plastičnoj je kutiji stajala oznaka "Hard R". Ri-ley se pobrinuo za to.Izobilje "S&G-a", kako bi im se odvratila pažnja. Isti je film bilo moguće pratiti i na televizoru u stražarnici; mlañi su časnici imali jednake hormonalneporive, noćas će ih prigušiti.Nadolazeća će oluja poslužiti da otjera posadu s paluba, a i buka će im samo koristiti. Otvarajući vrata stražarnice, Wegener se nasmiješio samome sebi. Nijemogao bolje smisliti."Jesmo li pripravni?" upitao je kapetan.Početni entuzijazam je ispario. Sama stvarnost dogañaja otežala je stvari. To semoglo i očekivati, pomislio je NVegener. Mladići su razmišljali trijezno, ali nisu uzmicali. Tražili su nekoga da im nešto kaže i dobili su ga."Ovdje sve spremno, gospodine." To je izgovorio Oreza, sjedeći na udaljenu krajustola. Svi su časnici potvrdno kimnuli. Red je otišao do svojega mjesta, na sredini stola. Pogledao je Rilevja."Dovedi ih ovamo." "Da, gospodine."Nostromo je iziSao iz prostorije i uputio se do brodskog zatvora. Dok je otvaraovrata zapuhnuo ga je smrad koji ga je u prvome trenu natjerao na pomisao o požaru u spremištu za užad - trenutak kasnije shvatio je pravo stanje stvari."Hašiš", progunñao je s odvratnošću. Na mome brodu! "Na noge, posranci!" zagrmioje, i dodao. "Obojica!"Tip s nižeg ležaja sjedio je na zahodskoj školjci, polagano je ustao, ne skidajući preziran osmijeh s lica. Riley mu je uzvratio osmijeh i izvadio snop ključeva. To je izmijenilo osmijeh na "Pablovu" licu, ali ga nije izbrisalo."Dječice, idemo u šetnju." Nostromo je izvadio lisičine. Smatrao je da može lakoizići na kraj s obojicom, pogotovo sada kada su bili drogirani, ali je zapovjednik bio odreñen u svojim nalozima. Riley je pružio ruke kroz rešetke kako bi ih okovao. Gruba je naredba natjerala jednoga da se bez otpora okrene i da ga nostromo okuje. Tako je postupio i drugi. Nostroma je iznenadio nedostatakotpora. Riley je nakon toga otključao vrata ćelije i mahnuo im neka iziñu. Kada je "Pablo" izlazio iz ćelije, Riley mu je izvukao kutiju cigareta iz džepa i, žaleći što nije našao ništa bolje, bacio ih na donji ležaj."Idemo", Riley je obojicu uhvatio ispod ruke i poveo ih. Hod im je bio nesiguran- pojačano ljuljanje kutera nije bilo od pomoći, ali je bilo i drugih razloga zato. Do stražarnice su hodali tri do četiri minute."Uhićenici neka sjednu", objavio je Wegener kada su pristigli. "Sud počinje zasjedanje."Obojica uhićenika sledili su se kada su to čuli, što je svima ponešto otkrivalo.Riley ih je poveo do sjedala uz braniteljevo mjesto. Čovjeku je teško izdržati poglede svojih drugova u tišini, pogotovo kada je svjestan da se nešto dešava, ali nije siguran što. Nakon minute tišine, onaj viši od dvojice uhićenih prekinuo je tišinu."Što se dogaña?""Gospodine," Wegener je govorio bezizražajno, "sazvali smo vojni sud." Tom je izjavom dobio samo znatiželjan pogled te nastavio. "Tužitelj će pročitati optužnicu.""Gospodine predsjedniče, optuženi se terete krivnjom po članku jedanaestom Ratnoga zakona, optužbama za gusarstvo, silovanje i ubojstvo. Svaki od tih čina kažnjiv je smrtnom kaznom. Obrazlože-nje: tliinsi ĆetniiirNlogii ovogn mjeseca, optuženi su se ukrcali na jahtu i.mpiiv liiiiltlri \c lijekom svojega boravka najahti umorili četvero ljudi na plovilu: vlasnika i zapovjednika, njegovu suprugui njihovo dvoje malodobne djece; nadalje, tijekom dogañanja optuženi su silovalivlasnikovu ženu i kćer; nadalje, optuženici su unakazili i bacili u more tijela žrtava prije našeg pristajanja uz plovilo u jutro, dana petnaestoga ovoga mjeseca. Tužitelj će dokazati kako su ta djela počinjena u vc/,i s pokušajem krijumčarenja droge. Ubojstvo povezano s krijumčarenjem opojnih sredstava, po Krivičnome zakoniku Sjedinjenih Država, zločin je, kažnjiv smrtnom kaznom. Nadalje, umorstvo počinjeno u gusarenju, silovanje počinjeno u gusarenju, po Ratnome zakonu, zločini su kažnjivi smrtnom kaznom. Kako je i sud upoznat, gusarenje je zločin pod doktrinom jus gentium, te potpada pod jurisdikciju bilo kojega ratnog broda. Nadalje, umorstvo izazvano gusarenjem jest, kako sam već naveo, zločin kažnjiv smrtnom kaznom. Iako kao plovilo Obalne straže Sjedinjenih

Page 25

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostDržava, posjedujemo de iure pravo prijelaza i zarobljavanja bilo kojega plovila koje plovi pod američkom zastavom, to pravo nije striktno vezano uz ovaj slučaj.Prema tomu, ovaj sud posjeduje potpuna prava su-denja i, ukoliko slučaj naloži, kažnjavanja uhićenika. Tužitelj ovime navješćuje svoju namjeru da u ovom slučajuzatraži smrtnu kaznu.""Hvala", rekao je Wegener i okrenuo se prema branitelju. "Jesu li optuženi razumjeli optužnicu?""Ha?""Ono stoje tužitelj upravo izgovorio znači da ste optuženi za gusarstvo, silovanje i umorstvo. Ukoliko vas proglasimo krivima, sud će odlučiti da li će vas pogubiti ili ne. Imate pravo na pravnu pomoć. Poručnik Allison sjedi za stolom uz vas, on je vaš branitelj. Razumijete li me?" Trebalo je još nekoliko sekundi da razumiju, ali su razumjeli dobro. "Prihvaća li obrana optužnicu i optužbe bez zahtjeva za daljnja objašnjenja?""Da, gospodine predsjedniče. Gospodine, obrana traži da se optuženima sudi pojedinačno te moli dozvolu suda kako bi se posavje-tovala s branjenicima.""Gospodine, optužba se protivi dijeljenju slučajeva." "Razlozi?" upitao je kapetan. "Branitelj, prvi.""(iospodinc, kako je tužitelj rekao, ovo je slučaj za smrtnu kaznu, te molim milost suda kako bi mi dopustila braniti optužene najbolje što mogu pod ovim okolnostima i..."Wegener gaje ušutkao pokretom ruke. "Branitelj točno ukazuje daje, budući daje riječ o optužbama koje se kažnjavaju smrću, uobičajeno obrani dopustiti sve moguće olakšice. Sud prihvaća izjavu kao uvjerljivu te daje svoje dopuštenje. Sud predlaže da branitelj savjetuje svojim branjenicima da se propisno predstavesudu."Poručnik ih je odveo u kut sobe, lisičine su im još uvijek bile na rukama, te počeo s njima tiho razgovarati."Slušajte, ja sam poručnik Alison i uvalili su mi zadaću da vama dvojici sačuvamživote. Za početak, seronje, mogli biste mi reći tko ste!""Kakvo je ovo sranje?" upitao je viši od dvojice."To sranje naziva se vojnim sudom. Gospodine, nalazite se na moru i, ukoliko vamto nitko nije rekao, kapetan američkog ratnog broda može učiniti što gaje volja.Niste ga trebali raspizditi.""I?""I, sada si na sudu, šupčino! Znaš, sudac, porota. Mogu te osuditi na smrt i mogu to izvršiti istog trenutka na brodu.""Sereš!""Za ime Isusovo, kako se zoveš?""Da, mama", odgovorio je viši s prijezirom. Njegov drug nije izgledao toliko samopouzdan. Poručnik se počešao po tjemenu. Osamnaest stopa dalje, kapetan Wegener uočio je njegovu kretnju."Koji ste kurac radili na jahti?" "Hoću pravog advokata!""Gospodine moj, ja sam ti jedini advokat kojega možeš dobiti", odgovorio je poručnik. "To vam još nije doprlo do mozga?"Čovjek mu nije htio povjerovati, što su svi i očekivali. Branitelj je priveo svoje branjenike natrag do stola."Sud ponovno zasjeda", objavio je Wegener. "Ima li branitelj što izjaviti?""Branitelj izjavljuje da se obojica optuženih odbijaju predstaviti.""Sud izjavu prihvaća nevoljko, ali je prihvaća kao oznaku značaju, lijekom suñenja obraćal ćemo se vašim branjenicima imenima John Doe i James Doc." VVegener je upro prstom u svakoga od njih kako bi pokazao koji je koji. "Sud želi prvo suditi Johnu Doeu. Ima li primjedbi? Dobro, tužitelj će izložiti slučaj."Tužitelj je to činio sljedećih dvadeset minuta, pozivajući samo jednog svjedoka,nostroma Rilevja, koji je prikazao tijek iskrcaja i dao pojašnjenja i primjedbe na videozapis iskrcaja."Želi li optuženi nešto izjaviti?" "Ne, gospodine.""Možete li opisati sadržaj ove vrećice s dokaznim materijalom?" upitao je tužitelj."Gospodine, mislim da se to zove tampon. Čini mi se rabljenim, gospodine", s osjećajem nelagode izjavio je Riley. "Našao sam ga pod stolićem u velikom salonujahte, nedaleko od krvave mrlje -zapravo, ove dvije mrlje na fotografiji, gospodine. Gospodine, ja ih ne rabim, ali koliko znam žene ih ne ostavljaju naokolo po podu. S druge strane, ukoliko netko želi silovati ženu, tampon bi mu smetao, pa bi ga valjda uklonio i bacio ga, kako bi mogao nastaviti. Ako pogledate mjesto s kojega sam ga pokupio i mjesto gdje su krvave mrlje, priličnoje jasno što se tamo dogañalo.""Nemam više pitanja. Optužba je završila."

Page 26

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost"Dobro. Prije nego obrana izloži svoje stajalište, sud želi znati da li obrana smjera pozvati još nekog svjedoka, osim optuženika.""Ne, gospodine predsjedniče.""Dobro. U tom će se slučaju sud obratiti izravno optuženima." Wegener je podigaopogled i nagnuo se naprijed sjedeći na stolcu. "Gospodine, u svrhu svoje obrane imate pravo izabrati jednu od tri ponude. Prvo, možete odbiti dati bilo kakvu izjavu, u kojem slučaju sud neće donositi nikakvih zaključaka iz vaših postupaka. Drugo, možete, ne dajući zakletve, dati izjavu, te se odbiti podvrći unakrsnom ispitivanju. Treće, možete dati izjavu pod zakletvom, te se podvrći unakrsnom ispitivanju od strane tužitelja. Gospodine, razumijete li svoja prava?""John Doe", koji se proteklih sat vremena dobro zabavljao šuteći, zbunjeno je ustao. S rukama vezanima iza leña, lagano se nagnuoInaprijed i budući da se kuter valjao poput panja u bujici, imao je poteškoća održali se na nogama."Kakvo je to sranje?" upitao je, svojim naglaskom ponovno izazivajući upitne poglede. "Hoću natrag u svoje odaje i hoću biti sam sve dok ne doñem do jebenog advokata.""Gospodine Doe", odgovorio je Wegener, "u slučaju da niste ra-zabrali svoje stanje, vama se sudi zbog gusarstva, silovanja i umorstva. Ova knjiga..." kapetan je digao primjerak Hridi i sprudova "tvrdi da vam ja mogu suditi, te ukoliko vam dokažem krivnju mogu vas objesiti na jarbol. Obalna straža to nije činila već pedeset godine, ali vjerujte da sam to u stanju učiniti ako poželim! Nitko se nije pomučio promijeniti zakone. Znači, stvari su malo drugačije od očekivanih? Hoćete branitelja - imate gospodina Alisona. Gospodine Doe, ovaj sudne prima žalbe i bolje vam je ovo smatrati stvarnošću, i to što brže.""Sve je to sranje. Jebi se!""Sud će zanemariti izjavu okrivljenoga", rekao je Wegener, naprežući se kako bi zadržao ozbiljno lice, kako je pristajalo imenovanome časniku tijekom suñenja zasmrtnu kaznu.Branitelj je govorio petnaestak minuta, čineći vrijedan, iako uzaludan napor kako bi smanjio težinu dokaza koje je tužitelj podastro. Završne riječi trajale su pet minuta svaka. Tada je došlo vrijeme da kapetan Wegener ponovno progovori."Saslušavši predočene dokaze, članovi suda glasat će o presudi. To će se provesti tajnim glasovanjem pismenim putem. Tužitelj će sudu predati papire za glasovanje te ih prikupiti."To je trajalo manje od jedne minute. Tužitelj je podijelio svakome od pet članova suda komad papira. Svi su članovi sudskog vijeća pogledali okrivljene prije i poslije glasovanja. Tužitelj je tada prikupio listiće, te ih je, nakon što ih je promiješao, nalik nekom petogodišnjem djetetu koje miješa Crnoga Petra, predao predsjedniku suda. Wegener je odmotao listiće i položio ih pred sebe na stol. Prije nego je progovorio, zapisao je nešto u svoju bilježnicu žutih listova."Optuženi neka ustane i pogleda sud. Gospodine Doe, imate li što reći prije izricanja presude?"Nije imao ništa reći, osim pokazati zbunjen izraza lica."Dobio. Sud ji- glasovao!c jr dvotrećinskom većinom glasova sudskoga vijeća optuženoga proglasio krivim te mu izriče presudu na smrt vješanjem, Presuda će biti izvršena u roku jednoga sata. Neka se Bog smiluje vašoj duši. Sud se raspušta.""Gospodine, žao mi je", rekao je branitelj svojem branjeniku. "Niste mi mnogo pomogli.""Sada hoću advokata", procijedio je gospodin Doe."Gospodine, sada više ne trebate advokata. Treba vam svećenik." Kako bi naglasiotu izjavu, voña palube Riley uhvatio ga je pod ruku."Idemo, srce. Imaš zakazan sastanak s uzetom." Nostromo gaje izveo iz prostorije.Drugi je uhićenik, predstavljen kao James Doe, s potpunom ne-vjericom promatrao tijek dogañaja. Zapanjenost mu se i dalje čitala na licu, ali je ona više nalikovala onoj koju možemo naći na licu čovjeka koji stoji sučelice jurećem vlaku."Razumijete li što se sada dogaña?" upitao gaje poručnik."Ovo nije stvarno", odgovorio je zatvorenik, iz čijega je glasa nestalo pouzdanja koje je imao prije nekih sat vremena."Stari, nisi pazio? Nisu li vam pričali kako je nekolicina tvoje bra-tije jednostavno nestala na otvorenome moru? Ovo radimo već gotovo šest mjeseci. Zatvori su pretrpani, suci ne vole kada im dosañujemo. Ukoliko uhitimo nekoga i nañemo dovoljno dokaznog materijala, daju nam slobodne ruke da stvar raščistimo

Page 27

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostna moru. Nitko vam nije rekao da su se pravila igre izmijenila?""Vi to ne možete učiniti!" gotovo je vrisnuo."Ne možemo? Vidjet ćeš. Za nekih deset minuta odvest ću te na palubu, pa možeš promatrati. Kažem ti, ukoliko ne budeš surañivao, nećemo se zajebavati s tobom. Puna nam je kapa. Zašto mirno ne sjedneš i ne razmisliš o svemu, a kada doñe vrijeme pokazat ću ti koliko smo ozbiljni." Poručnik se poslužio kavom ne bi li ubio vrijeme, ne razgovarajući sa svojim branjenikom. Kada je ispio kavu, vrata su se ponovno otvorila."Svi na palubu prisustvovati izvršenju kazne", oglasio je voña palube Oreza."Poñimo, gospodine Doe. Ovo ne smijete propustiti." Poručnik ga je uhvatio i poveo van. Neposredno pred vratima stražarnice nalazile su se ljestve. Na vrhu se nalazio uzak prolaz te su obojica pošli prema praznom helikopterskom uzletištu.Poručnik se zvao Rick Alison. Crnoputi mladić iz Albanija, u državi New York, bio je brodski navigator. Alison je svake noći zahvaljivao Bogu što je služio pod zapovjedništvom Reda Wegenera, najboljeg zapovjednika kojega je ikada susreo. Nekoć je više no jednom razmišljao o odlasku iz službe, sada je planiraoostati najdulje što uzmogne. Odveo je gospodina Doea prema krmi, tridesetak stopa od mjesta dogañanja.Alison je zamijetio kako se more uistinu podiglo. Procijenio je vjetar na preko trideset čvorova, valove na dvanaest do četrnaest stopa. Panache se naginjao dvadeset pet stupnjeva u stranu, poskakujući naprijed-natrag poput dječje igračke. Alison se sjetio da je O'Neill za kormilom, nadao se kako nostromo Owens pazi na mladića. Novopridošli član posade bio je pouzdan mladić, iako je imao još mnogo toga naučiti o upravljanju brodom, razmišljao je jedva šest godina stariji navigator. Munje su bljeskale s desnog boka, rasvjetljavajući površinu mora. Kiša je padala u krpama, kapi su padale na palubu pod oštrim kutom, sjekle su obraze, nošene vjetrom. Noć je bila jedna od onih koje bi Edgaru Allanu Poeu svojim mogućnostima inspiracije natjerale slinu na usta. Na brodu nije bilo vidljivoga osvjetljenja, samo je bijela boja trupa davala njihovim pojavama sablastan izgled. Alison se pitao je li Wegener odlučio izvesti ovo zbog vremenskih prilika ili se radilo samo o sretnoj slučajnosti.Kapetane, otkako ste preuzeli brod radite lude stvari, ali ovo ih sve nadmašuje.Ugledao je uže. Netko gaje prebacio preko jarbola s radarskom i radioantenom. Alison je pomislio kako je riječ o šali. Mora daje Ri-ley to izveo. Tko bi drugibio dovoljno lud pokušati?Tada se pojavio osuñenik. Ruke su mu bile iza leña. Kapetan i časnici su takoñerbili tamo. Wegener je govorio nešto službeno, ali oni nisu mogli čuti. Vjetar ješibao palubom, preko jarbola s mnoštvom signalnih užadi - tako je Riley to izveo. Upotrijebio je podigač kako bi povukao konopljano uže preko križa. Čak niRiley nije bio toliko blesav da bi puzao uz jarbol po ovom vremenu.Svjetla su bljesnula. I Jp.ihh su svjetiljke nn podu palube koje su slu/ile /a navoñenje helikopteru. Svjetlo je bliješlalo na kapima kiše, ali je ipak davalo jasniju sliku /.bivanja. VVegener je još nešto rekao zatvoreniku čije je lice i dalje bilo puno prijezira. Još ne vjeruje, pomislio je Alison, pitajući se tla li će se to izmijeniti. Kapetan je zat-resao glavom i zakoračio unatrag. Tada je Rileystavio omču oko čovjekova vrata.To je izmijenilo izraz lica Johna Doea. I dalje nije vjerovao, ali su odjednom stvari postale daleko ozbiljnije. Petorica je ljudi čekala na pokretnom kraju užeta. Alison se umalo nasmijao. Znao je da se tako vješa, ali nije očekivao da će zapovjednik tjerati stvar do toga...Posljednji je detalj bila crna kapuljača. Riley je okrenuo osuñenoga licem Alisonu i drugome uhićeniku - za to je bilo još razloga -prije samoga iznenañenja. Napokon je gospodin Doe shvatio."NEEEEEEE!" Krik je bio savršen, gotovo sablastan, u potpunosti se slagao s nevremenom i vjetrom, više nego je itko očekivao. Sukladno očekivanjima, koljenasu mu popustila, a ljudi na slobodnome kraju užeta potrčali su prema krmi. Osuñenikove su noge poletjele s crne palube. Noge su zalamatale nekoliko puta i umirile se prije nego je uže bilo vezano na palčanicu."Dakle, to je to", rekao je Alison. Uzeo je drugoga gospodina Doea pod ruku i poveo ga naprijed. "Sada je tvoj red."Munja je bljesnula u blizini upravo u trenutku kada su došli do vrata koja su vodila u nadgrañe. Uhićenik se okamenio, pogledavši posljednji put uvis. Tamo jevisio njegov drug, mlitava tijela, njišući se poput klatna nad palubom, viseći mrtav pod kišom."Vjeruješ li mi sada?" upitao je navigator dok ga je uvlačio unutra. Hlače gospodina Doea bile su promočene kišom, ali kiša nije bila jedina koja ih je smočila.

Page 28

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostPrvi posao bio je osušiti se. Kada se sud ponovno okupio, svi su se preodjenuli u suhu odjeću. James Doe na sebi je nosio modru odoru Obalne straže. Skinuli su mu lisičine, na braniteljevu stolu čekala ga je šalica vrele kave. Propustio je zamijetiti kako voña palube Oreza nije više za sudskim stolom, a ni voña Riley nije više bio u stražarni-ci. Stanje je bilo opuštenije nego prije, iako je uhićenik to jedva primjećivao. James Doe bio je sve samo ne miran."Gospodine Alison," progovorio je kapetan, "predlažem da se posavjetujete sa svojim branjenikom.""Mladiću, ovo je jednostavno", rekao je Alison. "Ili govoriš ili vi-siš. Zapovjednika nije briga što ćeš izabrati. Za početak, tvoje ime?"Jesus je progovorio. Jedan je od sudskih službenika uzeo preno-sivu videokameru - onu istu koju su rabili tijekom prelaska na jahtu - te su Jesusa zamolili da počne nanovo."Dobro, razumiješ li svoje pravo da ne izjaviš ništa?" netko je upitao. Uhićenikje jedva čuo pitanje te su ga upitali ponovno."Da, dobro, razumijem, u redu?" odgovorio je ne okrenuvši glave. "Što želite znati?"Pitanja su ispisali unaprijed, razumljivo. Alison, koji je vršio dužnost brodskog pravnika, držao je pred kamerom papir s popisom pitanja. Njegov je osnovni zadatak bio usporavati odgovore do te mjere da bi bili razumljivi. Ispitivanje je trajalo četrdeset minuta. Uhićenik je govorio brzo, ali razumljivo, ne primjećujući poglede kojima su ga članovi posade promatrali."Zahvaljujem vam na suradnji", rekao je Wegener kada je proces završio. "Pokušatćemo vam olakšati, budući da ste surañivali. Za vašega druga, naravno, nismo više u stanju učiniti mnogo. To razumijete, zar ne?""To gore po njega", odgovorio je čovjek, a u sobi su svi odahnuli."Razgovarat ćemo s državnim tužiteljem", obećao je kapetan. "Poručnice, možete uhićenika odvesti u pritvor.""Da, gospodine." Alison je izveo uhićenika iz prostorije, kamera ih je pratila. Kada su prilazili ljestvama kako bi sišli, uhićenik se okliznuo. Nije primijetioruku koja je to izvela, a nije više imao vremena pogledati, budući da se druga ruka silovito spustila na njegov vrat. Nostromo Riley je onesviještenome čovjekuslomio podlakticu, dok mu je voña palube Oreza na lice nabio krpu natopljenu eterom. Dvojica voña odnijeli su ga u stacionar, gdje je brodski bolničar onesviještenome izravnao ruku. Prijelom je bio jednostavan, nije iziskivao specijalističku obradu. Čovjekovu su neozlijeñenu ruku vezali za ležaj u stacionaru, te ga ostavili da spava.Uhićeni je spavao dokasna. Iz stražarnice su mu donijeli doručak, čak su mu dopustili da se uredi prije nego sleti helikopter. Ore-/a je došao |)o njega, voden ga puma goni|o| palubi i dalje piema krmi ilo helikopterske palube, gdje je ugledno kako voda palube Ki-ley u helikopter ukrcava drugoga uhićenika. Ono što je /.aprepaslik) Jamesa Doea njegovo je pravo ime glasilo Jesus Castillo - bila je činjenica tla je John Doe - Ramon Jose Capati - živ. Dvojica agenata službe za suzbijanje narkotika posjeli su ih udaljene jednoga od drugoga te se držali naloga da uhićenike drže odvojene. Jedan je priznao, objasnio im je kapetan, a drugi tu činjenicu ne mora smatrati osobito ugodnom. Castillo nije skidao pogleda s Capatija, a nevje-rica u njegovim očima agentima je dovoljno nalikovala strahu - istodobno, agentima se svidjela činjenica priznanja o teškome zločinu, lako da su odlučili uhićenike odvojiti koliko su okolnosti dozvoljavale. S njima su odaslali dokazne materijale i nekoliko videokaseta. Wcgener je promatrao kako Dolphin, helikopter Obalne straže uzli-jeće, pitajući se kako će postupiti ljudi na obali. Ludostima uvijek slijedi triježnjenje, ali je Wegener predvidio i tu činjenicu. U stvari, bio je uvjeren kako je predvidio sve. Samo su osmorica članova posade znala što se dogañalo, a oni su znali što im je reći. Časnik smjene pojavio se pored Wegenera."Ništa nije onakvo kakvim se čini, zar ne?""Vjerujem da nije, ali je troje nevinih ljudi umrlo. Umjesto četvero." Sigurno, vlasnik nije bio anñeo, razmišljao je kapetan. Ipak, jesu li trebali ubiti ženu i djecu? Wegener je zurio u nepromjenjivo more, ne znajući što je započeo i koliko će još ljudi umrijeti zbog toga.TEMELJI PRIPREMAChavez je zamijetio nešto neuobičajeno u vezi sa svojim zadatkom tek kada su ga dovezli na uzletište San Jose. Dovezli su ga neobilježenim unajmljenim kombijem,zaustavili se na civilnom dijelu aerodroma i potražili privatni mlažnjak koji ihje čekao. To je već bilo nešto. "Brigadir Smith" nije pošao s njima. Rukovao se sa svakim pojedince, rekao im kako ih očekuju i vratio se u kombi. Narednici su se ukrcali u zrakoplov koji je više nalikovao minijaturnom civilnom mlažnjaku, nego direktorskom zrakoplovu. U avionu ih je očekivala stjuardesa, nudeći pića.

Page 29

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostSvi su pospremili opremu i poslužili se pićem, osim Chaveza koji je bio toliko umoran da nije primjećivao ni mladu damu. Jedva je zamijetio uzlijetanje, zaspaoje prije nego je zrakoplov završio uspinjanje. Nešto mu je govorilo kako se treba naspavati dok ima vremena. Uobičajen predosjećaj u vojnika, koji je rijetko varao.Poručnik Jackson nikada prije nije posjetio urede u Monterevju, ali mu je njegovstariji brat dao neophodna objašnjenja te je bez teškoća pronašao O-Club. Odjednom se osjetio usamljenim. Kada je zatvorio vrata svojega automobila, shvatio je kako je jedina osoba odjevena u vojnu odoru miljama daleko. Barem neće biti teško razabrati koga mora pozdraviti. Kao mlañi poručnik, morao je salutirati gotovo svakome."Hej, Timmy!" pozvao ga je brat, stojeći odmah do vrata."Rob", zagrlili su se. Obitelj im je bila bliska, ali Timmy svojega velikog brata, mornaričkog zapovjednika Roberta Jeffersona Jac-ksona, USN, nije vidio već gotovo godinu dana. Robbvjeva je majka umrla prije mnogo godina. Tek navršivši trideset devetu, požalila se na glavobolju, odlučila prileći nekoliko minuta, nije se više nikadapomaknula, uslijed ino/danoj1, iul.ua. Kasnije se poka/alo da joj lii-peilcn/ija nikada nije hila otkrivena; još jedna od mnogih crnih Amerikanaca prokletih tom bolesti bez simptoma. Njezin je suprug, velečasni 1 losiali Jackson, žalio za njom zajedno s cijelom zajednicom u kojoj su njih dvoje podizali svoju obitelj. Iako pobožan čovjek, velečasni je Jackson bio i otac čijoj je djeci bila potrebna majka. Ponovno se oženio četiri godine kasnije, dvadesettrogodišnjom članicom župe i počeo iznova. Timothv je bio prvo dijete poteklo iz njegova drugog braka. Njegov je četvrti sin slijedio stope njegova najstarijega djeteta. Diplomac akademije u Annapolisu, Robby Jackson upravljao je mornaričkim lovcem. Timmija su primili na West Point, te se pripravljao za službu u pješaštvu. Jedan od braće otišao je u liječnike, a četvrti je brat bio odvjetnik s ambicijama u politici. Vremena su se izmijenila i u državi Mississippi.Promatraču bi bilo teško odrediti koji je brat ponosniji na onoga drugoga. Robbyje nosio tri zlatne vrpce na epoletama, a na prsnom džepu zlatnu zvijezdu koja ga je označavala bivšim zapovjednikom na moru - u njegovu slučaju, VF-41, eskadrile lovaca F-14 Tomcat. Sada je radio u Pentagonu, uspinjući se prema zapovjedništvu u stožeru mornaričkog zrakoplovstva, a kasnije možda i zapovjedništvu nad vlastitim nosačem aviona. Timothy je nekoć bio slaba točka obitelji, ali je West Point to izmijenio te je on dobio zadovoljštinu. Nadvisivao je brata kojih dva inča i imao petnaestak funti mišićja više od njega. Na ramenu, iznad pješčanog sata, oznake njegove divizije, nalazila se izvidnička munja. Još je jedan dječak na stari način stasao u čovjeka."Dobro izgledaš, mladiću", primijetio je Robby. "Može li piće?" "Da, ali ne previše. Bio sam na nogama neko vrijeme." "Dugi dan?""Dug tjedan, u stvari", odgovorio je Tim, "ali sam jučer uspio uhvatiti nešto sna.""Lijepo od njih", rekao je, uz ponešto bratske brige, stariji Jackson."Hej, da sam htio lagodan život otišao bih u mornaricu." Braća su se smijala prilazeći baru. Robby je naručio John Jameson, viski koji mu je otkrio jedan prijatelj. Tim se odlučio za pivo. Razgovor za večerom, naravno, započeo je obiteljskim temama, a tada je skrenuo na posao."Zapravo, ne razlikuje se toliko od tvojega posla", objašnjavao je Timmy. "Ti pokušavaš doći što bliže i zdimiti tipa raketom prije nego shvati da si tamo. Mise pokušavamo privući i ispaliti mu metak u glavu prije nego primijeti gdje smo.Veliki brate, tebi je to poznato, zar ne?" upitao je Timmy s osmijehom u kojem se nazirao tračak zavisti. Robby je već bio vani."Jednom je dovoljno", trijezno je odvratio Robby. "Prepuštam ta blizinska sranjamanijacima kao što si ti.""Da, dobro, sinoć smo bili prethodnica bataljunu. Jedinica mi se savršeno ponašala. OPFOR - oprosti, protivnička strana - bila je hrpa kalifornijske Nacionalne garde, većinom tenkovi. Nisu pazili kako se smještaju, pa je narednikChavez upao u logor prije nego su postavili straže. Trebaš ga vidjeti kakav je na terenu. Rob, kunem se, kada zaželi, tip postane nevidljiv. Bit će ga teško zamijeniti.""Ha?""Premjestili su ga danas poslije podne. Doduše, izgubio bih ga za nekoliko tjedana, ali su ga ranije poslali za Fort Benning. Cijela je grupa dobrih narednika otišla danas." Tim je zašutio na trenutak. "Svi Hispanoamerikanci. Slučajnost." Još jedna stanka. "Glupo, nije li i Leon takoñer trebao poći u FortBenning?""Tko je Leon?"

Page 30

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost"Narednik, klasa E-6, bio je u Ben Tuckerovu vodu - Ben i ja igrali smo košarku u Pointu. Da, trebao je poći u Izvidničku školu za nekoliko tjedana, na mjesto instruktora. Pitam se zašto su Chavez i on krenuli zajedno? Dobro, to je vojska.Kako ti se sviña Pentagon?""Može i gore", odgovorio je Robby. "Još dvadeset i pet mjeseci, i hvala Svemogućemu, bit ću slobodan. Trenutačno se natječem za CAG", objasnio je stariji brat. Borio se za bolje mjesto kada su stvari bile ustinu zamršene. Sposobnih ljudi bilo je više nego dobrih radnih mjesta. A što se borbenih djelovanja ticalo, jedan od odlučujućih čimbenika bila je čista sreća. Timmy, njegov je brat to uviñao, još nije bio svjestan toga.Mlažnjak je sletio za nešto manje od tri sata leta. Kada je dodirnuo tlo odrulaoje do teretnog terminala malenog aerodroma. Chavez nije znao koja je to zračna luka. Probudio se neispavan i ugledaoolvoiviui vi.iia zrakoplova, l'iva mu je pomisao bila kako na lome mjestu nema previše zrakii. Činila mu se dovoljno neobičnom te ju je odbacio kao uobičajenu zbunjenost koja je slijedila buñenje."K vragu, gdje smo lo?" upitao je jedan od narednika."Reći će vam kada izidete", odgovorio je nadglednik. "Ovdje ćete se dobro provoditi." Smiješak kojim je popratio odgovor bio je previše očaravajući da bi se postavljala daljnja pitanja.Narednici su uzeli svoje torbe i izišli iz zrakoplova te ugledali drugi kombi kako ih očekuje. Chavez je objašnjenje dobio još prije nego se ukrcao u kombi. Zrak je doista bio rijedak, a na zapadu je uvidio razlog tomu. Posljednji je trak sunca osvjetljavao narezani rub planina na zapadu. Smjer prema istoku, tri sata leta, planine: odmah je shvatio kako se nalaze negdje u Stjenjaku, iako nikada prije nije bio tamo. Njegov je posljednji pogled na zrakoplov prekinula cisterna koja je prošla pored kombija. Chavez nije shvaćao. Zrakoplov će poletjeti za manje od trideset minuta. Tek će nekoliko ljudi primijetiti da je ikada sletio na to mjesto i neće se zamarati pitajući se što je tamo radio.Clarkova hotelska soba bila je lijepa, odgovarala je njegovu laž-nom identitetu.Bol koju je još uvijek osjećao na zatiljku podsjećala ga je kako se još uvijek nije privikao na nadmorsku visinu, ali je nekoliko kapsula Tvlenola činilo svoje, a on je znao kako njegov zadatak neće iziskivati mnogo tjelesnih napora. Naručio je doručak u sobu i načinio nekoliko vježbi ne bi li razbudio uspavane mišiće. Jutarnje trčanje nije dolazilo u obzir. Kada je bio gotov, otuširao se iobrijao. Hotelska je posluga bila na visini. Točno kad je završio odijevanje, doručak je stigao u sobu, te je do devet sati bio spreman za posao. Clark se dizalom spustio u predvorje i izišao iz hotela. Čekala su ga kola. Sjeo je na prednje sjedište."Buenas dias", rekao je vozač. "Poslije podne može biti kišno.""Ukoliko bude, imam ogrtač.""Kiša će možda biti hladna.""Ogrtač ima podstavu", rekao je Clark, završavajući lozinku."Onaj koji je ovo izmislio, mora da se rastao s pameću", rekao je čovjek. "Prognoza predviña kišu. Zovem se Larson.""Clark." Nisu se rukovali. To se jednostavno nije radilo. Larson, vjerojatno nm to nije pravo ime, razmišljao je Clark, bio je tridesetih godina, tamne kose koja je poricala njegovo nordijsko ime. Okolina je Carlosa Larsona smatrala sinom oca Danca i majke Venezuelan-ke, koji je vodio letačku školu, veoma traženu službu. Bio je iskusan pilot koji je podučavao svemu što je znao i nije postavljao mnogo pitanja, što se njegovim učenicima sviñalo. Nije ni trebao postavljati pitanja - piloti, posebice učenici, govorili su i previše - a on je imao dobro pamćenje, naročito za pojedinosti, praćeno profesionalnim iskustvom kojim je doslovno izazivao znatiželjne upite. Većinom su vjerovali da je svoj posao dodatno financirao s nekoliko ilegalnih preleta, a nakon toga se povukao da bi živio životom bogatih. Ta ga je legenda učinila prihvatljivim nekolicini ljudi za koje se zanimao, a da mu oni nisu postali protivnici. Larson je bio čovjek koji je učinio ono što je morao da bi došao do onog što je htio i živio životom kakvim je želio živjeti. To je objašnjavalo i njegov auto, najsnažniji model BMW-a, i skupi apartman, i ljubavnicu, stjuardesu kompanije Avianca, koja je izvršavala kurirske zadatke za CIA-u. Larson je svoj posao smatrao zadatkom snova, budući da je stjuardesa bila uistinu njegova ljubavnica, dobrodošao dodatak koji ne bi izazvao odobravanja kadrovskog odjela Agencije. Jedino što gaje smetalo bila je činjenica da je njegovo upućivanje u Kolumbiju bilo nepoznanica za zapovjednika njegova odjela. Iako neiskusan agent, Larson - Clarka bi iznenadila spoznaja da je to njegovo pravo ime - je znao dovoljno o radu Agencije kako bi zaključio da skrivanje zapovijedi od drugih odjela obično pretpostavlja uvod u specijalne operacije. Njegov je lažni identitet uspostavljan tijekom osamnaest mjeseci, u kojem razdoblju od njega nije bilo

Page 31

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnosttraženo da učini mnogo. Clarkov je dolazak vjerojatno predstavljao znak skorih promjena. Došlo je vrijeme da zaradi svoju plaću."Kakav je dnevni raspored?" upitao je Clark."Malo ćemo letjeti. Spustit ćemo se prije nego se vrijeme pokvari", odgovorio jeLarson."Znam da imate licencu za letenje po instrumentima.""To uzimam kao dokaz vašeg povjerenja", nasmiješio se pilot dok je vozio prema uzletištu. "Naravno, pregledali ste snimke.""Da, posao je trajao gotovo tri dana. Samo, dovoljno sam staromodan da volim stvari vidjeti vlastitim očima. Karte i fotografije ne govore sve.""Meni su rekli cl;i mi je zadatak letjeti ravno i držali visinu, bez zujanja i kruženja tla ne izludim ljude." Posjedovanje diplome letačke škole imalo je svojih dobrihstrana, jer su vas očekivali vidjeti svugdje, ali kada bi se pokazalo zanimanje za odreñene osobe, možda bi obratili pažnju na vaše oznake, pa bi čak došli na uzletište i raspitivali se o vašem zanimanju. Stanovnici Medelina bili su poznati po svojoj neljubaznosti prilikom takvih raspitivanja. Larson ih se nije bojao. Toliko dugo dok bude održavao svoj lažni identitet, znao je da ne treba brinuti. Uostalom, bio je profesionalac, a profesionalci su pažljivi, osobito ako žele potrajati."To mi zvuči razumno." Clark je znao to isto. Uspio je ostarjeti u tom pogibeljnom pozivu riskirajući samo kada je bilo neophodno. I ti rizici bili su mu sasvim dovoljni. Poziv mu se nije puno razlikovao od igre lota. Iako su šanseuvijek protiv pogotka točnoga broja, ako bi se igralo dovoljno dugo, točan - ilipogrešan - broj bi se pojavio, bez obzira na sav uloženi oprez. Osim što u ovoj lutriji nagrada nije bila novčana. Nagrada je bila neobilježen i plitak grob, a i taj bi se dobivao samo ako bi se protivnici mutno prisjećali religije.Nije mogao odlučiti sviña li mu se ovaj zadatak. S jedne strane, cilj zadatka vrijedio je truda. S druge pak... Ipak, Clarka nisu plaćali da donosi takve sudove. Plaćali su ga da radi, a ne da previše razmišlja o prirodi svojega posla. To je bila glavna poteškoća tajnih operacija. Čovjek je morao izlagati glavu na osnovi tuñih procjena. Bilo bi lijepo znati razlog zadatka, ali su donositelji odluka govorili da takva znanja zadatak čine još pogibeljnijim. Terenci tome nisu uvijek vjerovali. Clarka je upravo mučio taj problem.Zrakoplov Twin Beech nalazio se na odjeljku za civilni promet meñunarodne zračneluke El Dorado. Nije trebalo mnogo razmišljati da bi se čovjek dovinuo čemu svi ti zrakoplovi služe. Tamo se nalazilo previše skupih automobila i još skupljih letjelica da bi se njihova brojnost objasnila mnoštvom kolumbijske aristokracije. To su bile igračke novopečenih bogataša. Clark je pogledom preletio preko njih, dok mu se na licu očitavala uljudna nezainteresiranost."Grijeh se dobro naplaćuje, zar ne?" posprdno je upitao Larson. "Što je sa sirotanima koji ga plaćaju?""I ta mi je strana poznata. Samo kažem da su to lijepi avioni. Gulfstreami - letio sam na njima - ptičice kojima je divno upravljati.""Koliko koštaju?" upitao je Clark."Jednom je netko mudar rekao, ako moraš pitati za cijenu, ne možeš si priuštiti.""Da", Clarkova su se usta izvila u osmijeh. Neke stvari ipak imaju cijenu nemjerljivu dolarima. Već je u mislima stvarao dobar okvir za svoj zadatak.Larson je svoj avion pripremio za let u nekih petnaest minuta. Doletio je prije nekih devedeset minuta i malo bi se privatnih pilota mučilo prelaziti cijelu listu provjera, ali je Larson bio dobar pilot, što je prije svega značilo oprezan. Clark je sjeo na desno sjedište u kabini, vezujući pojasove nalikovao je pilotskome pripravniku na svojem prvom uzlijetanju. Promet je u ovo doba bio rijedak, te su bez čekanja odrulali do uzletišta. Jedino je iznenañenje predstavljalo dugo rulanje prije uzleta."Zbog nadmorske visine", objasnio je Larson preko interkoma dok je uvlačio podvozje. "Komande se ponašaju pomalo svojeglavo na nižim brzinama. Nema problema. Isto kao i vožnja po snijegu, samo treba pripaziti." Povukao je ručicuprema sebi, ostavljajući avion da se uspinje pod punim gasom što je brže moguće.Clark je pogledao očitanja i nije primijetio ništa neobično, osim činjenice da je vi-sinomjer pokazivao devet tisuća stopa dok se golim okom moglo jasno vidjeti svakog čovjeka na tlu.Zrakoplov je skrenuo ulijevo, usmjerivši se prema sjeverozapadu. Larson je smanjio potisak, objašnjavajući kako mora biti osobito na oprezu zbog temperature motora, iako je sustav hlañenja na dva Continentalova motora bio prilagoñen za takva naprezanja. Letjeli su prema planinskome dijelu zemlje. Neboje bilo vedro, sunce je sjalo."Lijepo je, zar ne?"

Page 32

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost"Da, lijepo je", složio se Clark. Planine su bile obrasle smarag-dno zelenim drvećem lišća koje je blistalo od vlage koju je za sobom ostavila sinoćnja kiša.Ali su Clarkove izvježbane oči vidjele nešto drugo. Hodanje po tim planinama predstavljalo bi pakao. Jedino što se moglo reći bilo je da su pružale dobar zaklon ljudima koji su se tamo mogli skrivati. Spoj strmih brda i rijetkoga zraka činio je mjesto zastrašujućim. Njemu nisu objasnili što se trebalo dogoditi, ali je znao dovoljno da ga usreći činjenica što teži dio zadatka nije bio na njemu.Planinski lanci Kolumbije" ležali su u smjeru jugozapad-sjeve-roistok. Iako je Larson izabrao jedan od lakših prijelaza, dobrosu ih uzdrmali vjetrovi s nedalekog Tihog oceana."Priviknite se na njih. Vjetrovi su danas oštriji jer se bliži olujna fronta. Ova brda su prava kuhinja. Trebate vidjeti što je uistinu loše vrijeme.""Hvala, radije ne bih. Vidim da ne postoji velik izbor mjesta za slijetanje ako stvari poñu ...""Loše?" upitao je Larson. "Zato sve i provjeravam. Iako dolje ima više sletišta no što možete zamisliti. Naravno, kada odlučite sletjeti, niste svuda dobrodošli. Ne brinite. Prije mjesec dana ugradio sam nove motore. Stare sam uvalio jednom svojem učeniku za njegov King Air. Zaplijenila gaje carina", objašnjavao je Larson."Jeste li vi imali prste u tome?""Ne. Čujte, oni od mene očekuju da znam zašto sva ta djeca uzimaju poduku. Da lise od mene očekuje biti blesav? Tako ih podučavam taktici izbjegavanja. Uostalom, to možete pronaći u svakom boljem priručniku, a od mene se očekuje da znam takve stvari. Pablu knjiga nije bila jača strana, ali bio je roñeni pilot. Šteta, bio je pristojan mladić. Ulovili su ga s pedeset kila. Čuo sam da nije puno pričao. Što nije ništa iznenañujuće. Mali ima muda.""Koliko su oni motivirani?" Clark je vidio dovoljno borbi i znao je da se procjena neprijatelja ne vrši prebrojavanjem njegova naoružanja.Larson se namrštio promatrajući nebo. "Ovisno što time mislite. Ukoliko 'motiviranost' zamijenite s 'muškost', to je otprilike to. Znate, kult muškarca i takve priče. Dio toga vrijedan je divljenja. Ti ljudi imaju čudan osjećaj časti. Na primjer, društvo u kojem se krećem vrlo je uljudno. Njihova je gostoljubivost zadivljujuća, posebice ako ste pritom pomalo ponizni, što uostalom svi čine. Nadalje, ja im nisam suparnik u poslu. Time mislim reći da poznajem ovdašnje ljude. Ni sam ne znam koliko sam ih naučio letjeti. Da zapadnem u novčane teškoće, vjerojatno bih se njima mogao obratiti za pomoć kojubih i dobio. Govorim o svotama od kojih pola milijuna na osnovi stiska ruke - i odšetao bih iz njihove hacijende s novcem u torbi. Za uzvrat bih trebao odraditinekoliko letova prenoseći sumnjive terete. I nikada ne bih trebao vratiti novac.S druge strane, ukolikohih /i'/.uuo, sigurno bi se pobrinuli da U> i platini. Oni imaju svoja pravila. Ukoliko ih se pridržavate, uglavnom ste sigurni. Ukoliko ne želite, bolje vam jespremiti kovčege.""Nemilosrdnost mije poznata. Kako stoje s pameću?""Pameti imaju koliko im je potrebno. Pamet koje nemaju, kupe. U stanju su kupitisve, i svakoga. Ne podcjenjujte ih. Sigurnosni sustavi su im visoke tehnologije,nalik onima koje mi postavljamo u IC-BM-ove silose - vraga, bolji su od naših. Zaštićeni su poput našeg predsjednika, samo što su njihovi strijelci manje ograničeni pravilima službe. Mislim daje najbolje mjerilo njihove mudrosti odluka o udruživanju u kartel. Dovoljno su pametni da poznaju cijenu ratova meñuklanovima, te su tako stvorili neku vrstu saveza. On nije savršen, ali je djelotvoran. Pojedinci koji se pokušavaju probiti unutra pretežno umiru. Medelinje mjesto u kojem se lako umire.""Policija? Sudstvo?""Lokalne vlasti su pokušale. Posljedica je bila gomila mrtvih policajaca i sudaca", rekao je Larson odmahujući glavom. "Ljude treba tjerati da nastave posao u kojem ne vide nikakve rezultate. A još je tu i pitanje novca. Kako čestočovjek ima priliku otići s torbom punom neoporezivih dolara? Naročito kada je alternativa sigurna smrt za njega i njegovu obitelj. Kartel je pametan, prijatelju, i strpljiv, posjeduje sva potrebna sredstva i naposljetku, dovoljno je okrutan da zastraši čak i ostarjele naciste. Sve u svemu, dobar neprijatelj."Larson je pokazao na sivu mrlju u daljini. "Tamo leži Medelin. Su-permarket za droge, u malom gradiću u dolini. Jedna atomska bomba riješila bi sve to, recimo snage dva megatona, izbačena s četiri tisuće stopa. Pitam se bi li itko u zemljimario...?"To je Larsonu priskrbilo pogled njegova suputnika. Larson je živio tamo, poznavao mnogo ljudi, čak je neke i volio, upravo kako je sam rekao. Ipak, ponekad bi njegova mržnja probila oklop njegove poslovnosti. Najbolja vrsta

Page 33

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostpodvojenosti. Maloga čeka dobra budućnost u Agenciji, prosudio je Clark. Mozak istrast, sve u jednom. Ukoliko bude znao održati ravnotežu izmeñu jednoga i drugoga, daleko će stići. Clark je posegnuo u svoju torbu i izvadio kameru i dalekozor. Njegovo zanimanje nije bilo usmjereno prvenstveno prema gradu."Lijep kraj, zar ne?"Kraljevi droge posl;ij;ili si i sve više zabrinuti za vlastitu sigurnost. Na vrhovima brda koja su okruživala grad nije bilo drveća. Clark je nabrojio preko dvanaest novih /grada, /„grade, razmišljao je mrzovoljno. Bolje bi bilo zvali ih dvorcima. Utvrdama. Ogromne nastambe okruženeniskim zidovima, oko kojih su ležale stotine metara strmih ogoljenih obronaka. Ono što su ljudi, promatrajući talijanska i bavarska sela, smatrali slikovitim, bio je njihov položaj. Uvijek na vrhu brda ili planine. Lako se mogao zamišljatiposao koji je urodio takvom ljepotom - sječa stabala, dovlačenje kamenih blokovauz strmine, što je urodilo zapovjedničkim položajem nad krajobrazom koji se protezao miljama naokolo. Ali dvorce i sela na takvim mjestima nisu gradili iz užitka, tako ni ove kuće nisu bile za uživanje. Uz-višenja su značila da se nitko ne može neprimijećen približiti. Ogoljelo zemljište imalo je svoje ime u vojnome nazivlju, zona smrti, čisto polje za automatsku paljbu. Do kuće je vodiosamo jedan put, do jedinih ulaznih vrata. Svaka je kuća imala heliodrom za slučaj brzog uzmaka. Zid oko kuće bio je od kamena koji je zaustavljao zrna manja od kalibra pedeset. Kroz dalekozor je ugledao stazu za straže, neposredno pored zida. Čak ni skupina izvježbanog pješaštva ne bi lako osvojila takvu hacijendu. Možda helikopterski desant, pomognut bacačima i vatrom s brodova... Isuse, pomislio je Clark, o čemu ja razmišljam ?"Kako je s nacrtima kuća?""Nema problema. Samo su tri arhitektonska biroa projektirala ove kuće. Nemaju dobro osiguranje. Uostalom, bio sam tamo na tulumu prije dva tjedna. To je jednaod rijetkih stvari u kojima nisu prepametni. Vole se razmetati svojim kućama. Mogu vam dobaviti nacrte. Satelitske snimke će vam pokazati broj stražara, spremišta za vozila i ostalo.""Već jesu", nasmiješio se Clark."Možete li mi točno reći razlog vašeg dolaska?""Pa, od mene se traži procjena fizičkih osobitosti terena.""To vidim i sam. K vragu, to ja mogu izverglati po sjećanju." U Larsonovu se pitanju nalazilo manje znatiželje, a više neka lagana uvrijeñenost što njega nisu zadužili za taj zadatak."Znate kakav je postupak u Langlevju", bila je uobičajena izjava kojom se Clark koristio kako bi prekinuo primjedbe.Ti si pilot, preSulio je Clark. Nisi nikada iskakao s terenskom opremom u močvaru. Ja jesam. Da je Larsonu bilo poznato njegovo zalede, on bi možda mogao razumjeti i sam, ali ono stoje Clark radit) za Agenciju, ono što je radio prije nego im se pridružio, znalo je vrlo malo ljudi. Zapravo, jedva je tko znao neštoo tome."Zatraženi su podaci, gospodine Larson", rekao je Clark nakon kraće šutnje."Razumijem", odgovorio je pilot preko interkoma. "Načinimo prelet radi snimanja.""Napravit ću krug, prvo nad uzletištem. Želimo dobre snimke, zar ne?""U redu", složio se Clark."Što je s rafinerijama droge?" upitao je Clark nakon slijetanja na El Dorado."Većinom jugozapadno odavde", odgovorio je Larson, okrećući avion repom prema udolini. "Sam nikada nisam vidio nijednu - nisam u poslu, i oni to znaju. Ukoliko ih želite pronaći morate letjeti noću s infracrvenom opremom za snimanje, ali ih je čak i tada teško otkriti. Prenosive su, lake za postavljanje, lako pokretne. Možete svu opremu utovariti na jedan kamion i sljedećega dana postaviti je deset milja dalje.""Nema mnogo putova...""A što biste činili, pretraživali svaki kamion koji prolazi?" upitao je Larson. "Mogu ih, ako požele, natovariti ljudima na leña. Rad je ovdje jeftin. Naš je neprijatelj mudar i prilagodljiv.""Što čini ovdašnja vojska?" Clark je bio u potpunosti upućen, ali je takoñer znao kako se činjenice s terena ne moraju slagati s onima iz VVashingtona - da mogu biti netočne."Pokušali su. Najveći im je problem zadržavati svoje snage - njihovi helikopteriprovode manje od dvadeset posto svojega vremena u /.raku. To znači da izvršavajumali broj zadataka. Zatim, to znači tla ukoliko itko bude povrijeñen, medicinskapomoć stiže veoma brzo - što šteti učinkovitosti operacija. Čak i tada - uostalom, možete nagañati kolika su primanja ovdašnjega satnika. Sada zamislite da netko sretne toga satnika u baru, plati mu piće i popriča s njim. Tajkaže snimku kako bi on trebao te noći bili u jugo/.npañnome dijelu svojega sektora

Page 34

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostdobio, svugdje samo ne u sjeveroistoćnome sektoru, u redu? Ukoliko satnik odlučipatrolirati samo jednim dijelom svojega područja dobiva sto tisuća dolara. Dobro, druga strana ima dovoljno novaca da ga plati unaprijed samo da vide je lispreman surañivati. Daju mu neku vrstu predujma. Kada jednom pokaže da je potkupljiv, dogovore se s njime za manje, ali zato redovite isplate. Nadalje, druga strana proizvodi dovoljno da mu može dozvoliti da izvede nekoliko pravih uhićenja s vremena na vrijeme, kako bi se iskazao u službi. I jednoga dana toga satnika unaprijede u čin brigadira koji nadgleda daleko veće područje... Nisu oni zli ljudi, samo su ovdje stvari tako zajebano beznadne. Vlast je ovdje krhka- uostalom, jebi ga, pogledajte kako stvari stoje kod kuće. Ja."Larsone, ne osuñujem nikoga", rekao je Clark. "Ne može se svatko prihvatiti zadatka unaprijed osuñenoga na propast i dovesti ga do kraja." Okrenuo se da pogleda kroz prozor i nasmiješio se samome sebi. "Za to treba biti pomalo lud."POČETAKChavez se probudio s glavoboljom koja prati početak izlaganja razrijeñenome zraku, bol je osjetio prvo u očnim dupljama, nakon toga proširila se cijelom lubanjom. Tijekom svoje službe u vojsci nikada nije propustio probuditi se nekoliko minuta prije vremena odreñenog za buñenje. To mu je omogućavalo smiren prijelaz iz sna u budnost, te mu je buñenje činilo podnošljivijim. Glavu je okrenuo ulijevo, pa udesno proučavajući okoliš u narančastom sumraku koji je prodirao kroz nezastrte prozore.Zgradu bi netko nazvao barakom, ali taj nikada nije boravio u nekoj od njih. Chavezu je sve to više nalikovalo lovačkome taboru, dojam koji je u potpunosti odgovarao istini. Zgrada, procijenio je, površine dvije tisuće kvadratnih stopa te izbrojio ukupno četrdeset metalnih ležajeva s tankom vojničkom strunjačom i smeñom vojničkom dekom na svakome od njih. Plahte su preko strunjača bile zategnute gumenom vrpcom te je nagañao kako neće dolaziti do uobičajenih sranja s bacanjem novčića na ležaj, i to mu se svidjelo. Pod je bio načinjen od golih inavoštenih borovih dasaka, a strop su umjesto potpornih greda podržavale uglačane borove oblice. Narednika je čudilo kako neki ljudi tijekom lovne sezone- i to bogataši - plaćaju da bi živjeli u ovakvim uvjetima: to mu je bio sigurandokaz da novac ne jamči i pamet. Chavez nije volio život u barakama i jedini je razlog zašto se nije odlučio za privatni stan u Fort Ordu, ili u blizini mjesta,bila njegova želja da uštedi novac za Corvettu. Kako bi upotpunili sliku, uz podnožje svakog ležaja nalazili su se rabljeni vojni sanduci.Razmišljao je da li da se pridigne na laktove i pogleda kroz prozor, ali je znaoda će i za to uskoro doći vrijeme. Vožnja od zračne luke trajala je dva sata, nadolasku je svakom čovjeku dodijeljen ležaj. Ostali su ležajevi već bili ispunjeni spavačima koji su hrkali. Voj-Ilici, naravno. Samo je vojska lako hrkalu. To g:i je polivslo poput nekog preñskazaiija..ledini mogući razlog zaštobi mladi ljudi zaspali i hrkali netom poslije clcsel sali bio je umor. Ovo mjesto nije odmaralište. Pa dobro, to ga nije iznenadilo.Buñenje je označilo električno zvonce, zvuk kojega je podsjećao na jeftine budilice. To je bila dobra vijest. Nije bilo trube - mrzio je trubljenje ujutro.Poput većine profesionalnih vojnika, Chavez je poznavao vrijednost sna, buñenje nije predstavljalo razlog za slavlje. Oko njega su se tijela počela micati, pokrete su im popratila uobičajena gunñanja i psovke. Zbacio je deku, iznenadilaga je hladnoća poda."Tko si ti?" upitao ga je čovjek sa susjednog ležaja buljeći u pod. "Chavez, vodni narednik. Četa Bravo, Treća iz Sedamnaeste.""Vega. I ja isto. Stožerni vod, Prva iz Dvadesetdruge. Stigao si noćas?""Da. Što se ovdje dogaña?""Pa, zapravo, ne znam, ali su nas jučer pošteno iscijedili", rekao je stožerni narednik Vega. Ispružio je ruku. "Julio.""Domingo. Zovi me Ding." "Otkuda dolaziš?" "Iz Los Angelesa.""Ja iz Chicaga. Doñi." Vega je ustao. "Dobra stvar ovdje su neo-€ graničene količine tople vode i nema zajebancije oko spremanja. Još kada bismo mogli uključiti grijanje po noći...""U kojoj smo to vražjoj materi?""U Coloradu. Toliko znam. I ništa više." Dva su se narednika priključila koloni ljudi koja je kretala prema tuševima.Chavez se ogledao unaokolo. Nitko nije nosio naočale. Svi su izgledali podosta čvrsto, čak uzimajući u obzir činjenicu da su bili vojnici. Bilo je nekoliko bildera, ali je većina, poput Chaveza, imala vitak i žilav izgled trkača na dugestaze. Druga je stvar bila toliko očevidna da mu je trebalo gotovo pola minute kako bi je zamijetio. Svi su bili La-tinoamerikanci.Tuš je pomogao. Pored tuševa stajala je visoka i lijepa hrpa novih ručnika, a bilo je i dovoljno umivaonika tako da su svi imali dovoljno

Page 35

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostmjesta /a brijanje, ('ak su i odjeljci u toaletu imali vrata. Osim razrijeñenog zraka, razmišljao je Chavez, mjesto je izgledalo obećavaju-će. Tko god je vodio ovo mjesto, dao im je dvadeset pet minuta kako bi se sredili. loje bilo gotovo uljudno.Uljudnost je naglo završila u 6.30. Ljudstvo je navuklo odore, koje su uključivale i čvrste čizme i izišlo van. Chavez je tamo ugledao četvoricu ljudi koji su stajali jedan do drugoga. Zasigurno su bili časnici. To se vidjelo iz njihova držanja i izraza lica. Iza četvorice stajao je još jedan, postariji čovjek, koji je imao držanje i izgled časnika, ali... ne sasvim, rekao je Chavezsamome sebi."Kamo ja idem?" Ding je upitao Vegu."Ti se moraš držati mene. Treći vod, satnik Ramirez. Čvrsta ruka, ali dobar momak. Nadam se da voliš trčati, 'mano.""Pokušat ću ne spotaknuti se o tebe", odgovorio je Chavez. Vega mu je uzvratio cerekanjem. "To sam i ja rekao.""Ljudi, dobro jutro!" zagrmio je glas starijega. "Za one koji me ne poznaju, ja sam brigadir Brown. Novopridošlima želim dobrodošlicu u naše maleno skrovište. Svi ste rasporeñeni u svoje odjele, te vas sve obavještavam, naši TO i E su potpuni. Ovo je cijela ekipa."Chaveza nije iznenadilo što je jedina osoba koja nije bila Latino-amerikanac bioBrown. Iako nije znao zašto ga to nije iznenadilo. Ostala su se četvorica uputila prema postrojbi. Oni su bili PT instruktori. To se uvijek moglo zamijetiti po njihovim čistim i bijelim majicama i uvjerenju da su svakoga u stanju oboriti na tlo."Nadam se da su se svi dobro ispavali", nastavio je Brown. "Dan ćemo početi malom vježbom...""Naravno", promrmljao je Vega, "a mogli bismo i umrijeti prije doručka.""Koliko si već ovdje?" tiho je upitao Ding."Drugi dan. Isuse, nadam se da će biti malo lakše. Mora da su časnici ovdje već najmanje tjedan - ne sopću nakon trka."" I krasnim, lakim trkom, tri milje kroz brda", završio je Brown. "Pa to nije nešto", primijetio je Chavez."To sam ja rekao jučer", odvratio je Vega. "Hvala Bogu da sam prestao pušiti."Dinu nije znao kuko u> shvnlili. Vepn je bio laki pjeSak iz I )cscie planinske i popni njega, Ircbao bi biti pripravim kretali se cijeli dan s pedeset funli opreme na leñima. Ipak, zrak je bio prilično rijedak, dovoljno da se Chavez zapita na kojoj su nadmorskoj visini.Počeli su s uobičajenom dnevnom turom vježbi, čak ni broj ponavljanja nije bio tako zastrašujući, iako je Chaveza oblio lagani znoj. Trčanje mu je pokazalo kako će se stvari odvijati. Kada se sun-ee izdiglo nad planinama, shvatio je kakav je to kraj. Logor je bio smješten u dnu doline, okružen s oko pedeset jutara ravnog tla. Sve je ostalo izgledalo okomito, ali je pregled otkrio strmine nagiba manjeg od četrdeset pet stupnjeva, obrasle borićima jadnog izgleda koji nikada neće nadrasti visinu božičnog drvca. Četiri odjeljenja, svako voñeno instruktorom i satnikom, pošla su svako u svojem pravcu, idući kozjim putovima u planinu. Tijekom prve milje puta, Chavez je procijenio, popelisu se pet stotina stopa, vijugajući brojnim serpentinama kamenitog humka. Instruktor ih nije gnjavio uobičajenom pjesmom kojom je postrojba popraćala trčanje. Uostalom, o postrojbi se ovdje nije moglo ni govoriti, više o koloni ljudstva koja se borila održati korak s bezličnim strojem čija ih je bijela majica vodila k uništenju. Chavez, koji je svaki dan u posljednje dvije godine pretrčao najmanje tri milje, borio se za dah već poslije prve. Želio je reći nešto poput: "Nema jebenog zraka!" ali nije želio tratiti kisik. Njegovu je krvotoku trebala svaka molekula. Instruktor je zastao na vrhu humka kako bi se uvjerio da su svi na broju, te je Chavez, koji je tada trčkarao na mjestu, imao priliku ugledati prizor vrijedan fotografije jednoga Ansela Adamsa - sve ljepoteu punome svjetlu jutarnjeg sunca. Kada je ugledao četrdeset milja krajobraza pred sobom, jedina mu je misao bila da će to sve morati pretrčati.Bože, a ja sam mislio da sam u formi! U materinu, ja jesam u formi!Sljedeća je milja slijedila hrbat obronka prema istoku, sunce je udaralo u oči koje su morali držati otvorenima. Put je bio uzak, skretanje s njega moglo je uzrokovati bolan pad. Instruktor je postupno ubrzavao korak, ili im se tako činilo, sve dok nisu zastali na sljedećem humku."Radi tim nogama!" zarežao je na zaostale. Bila su dvojica koja su se vukla, obojica novaci, pomislio je Chavez, koji su zaostali svegadvadeset.ik jarñi. Na licima im se ocrtavao stid i odlučnost da se priključe ostalima. "Dobro, ljudi, sada idemo nizbrdo."Put se spuštao, ali je to stvari učinilo još opasnijima. Noge su od umora

Page 36

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostizazvana nedostatnom količinom kisika postale gumene i morale su se, nakon neprestanog uspona, privići na silazak niz strminu gusto prošaranu stijenama koje su vrebale neoprezne. Na tome je dijelu instruktor usporio korak, barem su tako ostali nagañali. Satnik je propustio ljude i pratio ih s leña kako bi ih mogao držati na oku. Sada su već mogli vidjeti logor. Pet zgrada. Dim koji se dizao iz dimnjaka nagoviještao je doručak. Chavez je vidio sletište za helikoptere, pola tuceta vozila - sva s pogonom na četiri kotača - i nešto što jedino može biti streljana. Unaokolo nije bilo znaka ljudskih nastambi i narednik je shvatio kako ni onaj širi pogled od maloprije nije pokazao nijedne zgrade bliže od pet do šest milja. Nije bilo teško pogoditi zašto je područje bilo rijetko naseljeno. Narednik u tome času nije imao vremena niti snage za dublja razmišljanja. Oči je prikovao na stazu. Ding Chavez usredotočio se na hodi tempo. Zauzeo je mjesto pored jednoga od maloprijašnjih zaostajala i držao ga na oku. Chavez je ovo već počeo smatrati svojim odjelom, a vojnicL bi trebali paziti jedan na drugoga. Ali je ovaj čovjek već očvrsnuo. Glavu je držao visoko,šake je skupio u čvrste, odlučne pesti, njegovi su snažni udisaji imali svoj razlog dok se put konačno izravnao i oni se primakli logoru. Druga je skupina dolazila s druge strane."U stroj, ljudi!" Satnik Ramirez uputio je prvi poziv. Prošao je pored ljudi i zauzeo mjesto instruktora, koji se maknuo da bi ih propustio. Chavez je zamijetio da se prokletnik nije ni oznojio. Treći se odjel postrojio u dvored iza njihova zapovjednika."Postrojba! Pokret, brzim korakom!" Svi su pošli uobičajenim strojnim korakom. To im je opustilo noge i pluća, reklo im da su sada pod paskom svoga satnika, teih podsjetilo da su još uvijek u vojsci. Ramirez ih je otpustio ispred njihove barake. Satnik nije nikome naredio da otpjeva završetak. Pametan čovjek, pomislio je Chavez, dovoljno pametan da zna kako nitko za to nema daha. Julio jevjerojatno u pravu. Ramirez bi mogao biti dobar zapovjednik."Postrojba, stoj!" Ramirez se okrenuo. "Voljno. I nije bilo tako jezivo, zar ne?""Madre de dios!" čula se primjedba. U drugome je redu jedan vojnik pokušavao povraćati, ali nije imao što povratiti."Dobio", Kumire/, se nam 10 svojoj postrojbi. "Nadmorsku visina je pravi pakao. Za razliku od vas, ja sam ovdje većdva tjedna. Brzo ćete se priviknuli. Za dva tjedna trčat ćemo pet milja dnevno spunom opremom i osjećat ćete se sasvim u redu."Sranje. Chavez je pomislio isto što i Julio Vega, znajući daje satnik u pravu. Prvi dan u logoru za novake bio je teži od današnjega... nije li?"Nećemo vas natjeravati. Imate sat vremena za doručak i odmor. Pažljivo s klopom, poslije podne nas čeka još malo trčanja. Okupljanje u 8.00 radi vježbe. Razlaz.""Dakle?" upitao je Ritter.Sjedili su na sjenovitoj verandi stare veleposjedničke kuće na otoku St. Kitts. Clark se pitao što su nekoć tamo uzgajali. Vjerojatno šećernu trsku, iako se nisu nazirali nikakvi tragovi. Ono što je nekoć bila plantaža sada je očevidno nalikovalo otočkom pribježištu najbogatijih i njihovih zbirki priležnica. U stvari, mjesto je pripadalo CIA-i, koja gaje upotrebljavala kao neslužbeno konferencijsko središte i posebice lijepu sigurnu kuću za ispitivanje VIP prebjega i još neke, više svjetovne potrebe - na primjer, odmaralište za direktore."Pozadinske su obavijesti bile pretežito točne, ali su podcijenile fizičke teškoće. Ja ne osuñujem ljude koji su pripremali materijale. Samo, morate vidjeti da biste vjerovali. To je gruba zemlja." Clark se protegao u pletenom naslonjaču i posegao za pićem. Njegov je položaj u Agenciji bio daleko ispod Ritterova, ali je Clark bio jedan od šačice zaposlenih u CIA-i čiji je položaj bio jedinstven. To, i još činjenica daje osobno radio za direktora Operativnog odjela, davalo mu je pravo da se opusti u prisutnosti svojega nadreñenoga. Rit-terov stav prema mlañem čovjeku nije odavao poniznost, ali je Clar-ku iskazivao zavidno poštovanje. "Kako je admiral Greer?" upitao je Clark. Riječ jebila o Jamesu Greeru, čovjeku koji ga je unovačio prije mnogo godina."Nije najbolje. Ostalo mu je još nekoliko mjeseci", odgovorio je Ritter."Prokletstvo." Clark se zagledao u svoju čašu, nakon toga je podigao pogled. "Toliko mu dugujem. Na primjer, cijeli svoj život. Nisu u stanju učiniti ništa?""Ne, otišlo je predaleko. Mogu mu ublažiti boli i loje otprilike sve. Žao mije. I menije prijatelj.""Da, gospodine, znam." Clark je ispio piće i vratio se poslu. "Još mi uvijek nije jasno što smjerate, ali možete zaboraviti da ćete im se uvući u kuće.""Tako je gadno?"Clark je kimnuo. "Tako gadno. To je posao za pravo pješaštvo, s čvrstom

Page 37

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostpodrškom, a čak i tada možete računati s ozbiljnim gubicima. Prema onome što mi je rekao Larson, tipovi imaju dobro osiguranje. Pretpostavljam da možete pokušati potkupiti nekolicinu, ali su već debelo plaćeni, tako da bi bili u stanju pripucati po vama." Terenski časnik nije pitao što je pravi cilj zadatka,ali je pretpostavljao da se radi o otmici nekolicine živih i prebacivanju preko državne granice, gdje ih se isporučuje umotane poput poklona pred vrata nekog ureda FBI-a, ili federalnog suda. Poput svih ostalih, griješio je. "Jednako je teško presresti ih u pokretu. Koriste se svim uobičajenim mjerama opreza - nepravilan raspored, mijenjaju pravce kretanja, imaju oružanu pratnju bilo kamo pošli. Ukoliko želite zgrabiti nekoga na zahodu, morate biti savršeno obaviješteni, što znači da morate imati nekoga unutra. Larson je otišao dalje odsvih koje smo tamo slali, ali još ne dovoljno blizu. Pokušaj da uñe još dublje značio bi osuditi ga na smrt. Nabavio nam je dobre podatke - Larson je pametan mladac - i rizik njegova daljnjeg ubacivanja je prevelik. Pretpostavljam da su lokalne vlasti već pokušale da...""Pokušali su. Šestorica su mrtvi ili nestali. Ista je stvar i s obavještajcima. Nestaju hrpimice. Lokalne su strukture previše podmićene. Nisu u stanju voditi duge operacije bez izlaganja vlastitih glava. Ukoliko to dovoljno dugo radiš, ljudi ne žele dobrovoljno poći na zadatak."Clark je slegnuo ramenima i zagledao se prema moru. Na pučini je plovio bijeli brod za krstarenja. "Mislim kako se ne bih trebao čuditi koliko je gruba ta kopilad. Larson je imao pravo, onu pamet koja im nedostaje, jednostavno kupe. Gdje unajmljuju svoje savjetnike?""Slobodno tržište, većinom Europa i...""Mislim na obavještajne profesionalce. Mora da su unajmili sam vrh.""Pa, mislim daje tamo Felix Cortez. To je samo glasina, ali mu se ime pojavilo već nekoliko puta u zadnjih nekoliko mjeseci."Nestali brigañii I)(il-a , iekao je (laik. l)( II je kubanska obav-jcSliijna služba koja je svoj ustroj temeljilana sovjetskom KGB-u, 0 Corte/u je javljeno da radi s Machcterosima, portorikanskom terorističkom grupom koju je I-'Iil gotovo istrijebio posljednjihnekoliko godina. Biro je uhitio još jednog brigadira DGI-a, Filiberta Ojedu, nakon toga Cortez je nestao. Znači, odlučio je ostati izvan granica svoje domovine. Sljedeće pitanje: je li se Cortez odlučio priključiti najjačoj grani slobodnog poduzetništva ili je još uvijek radio pod kubanskom kontrolom? Na svaki način, DGI je predstavljao proizvod ruske škole. Njegovi su zapovjednici bili diplomci KGB-ove Akademije. To ih je činilo poštovanja vrijednim protivnicima. U svakom slučaju, Cortez je zasluživao to poštovanje. Njegov je dosje u Agenciji otkrivao genija za izvlačenje informacija."Larson je s time upoznat?""Da. Čuo je ime na tulumu. Naravno, pomoglo bi mu da zna kako Cortez izgleda, ali jedino što imamo jest opis koji je primjenjiv na polovicu stanovništva južnood Rio Grande. Ne brinite, Larson se zna čuvati, a ukoliko nešto poñe krivo, imasvoj avion kojim se može izvući. Njegove su zapovijedi dosta osobite u vezi s tim. Ne želim izgubiti obučenog terenskog časnika na policijskom zadatku." Ritter je dodao: "Vas sam poslao radi svježih procjena. Vi znate procijeniti objektivno. Recite mi kakve su mogućnosti.""Dobro. Vjerojatno ste u pravu što tragate po uzletištima i ograničavate se na operacije prikupljanja podataka. Ukoliko dobijemo potrebnu opremu, mogli bismo relativno jednostavno napipati pogone za preradu, ali je laboratorija mnogo i njihova pokretljivost zahtijeva brzinu kretanja. Procjenjujem najviše šest uspješnih akcija prije nego protivnička strana shvati i opameti se. Tada ćemo imati gubitaka i ukoliko se zločestima posreći, mogli bismo izgubiti cijelu napadačku skupinu - ako imate ljudi koji razmišljaju na taj način. Praćenje finalnog proizvoda iz pogona je gotovo nemoguće, bez velikog broja ljudstva na terenu - previše da bi se dugo moglo zadržavati tajnost operacije - a učinak ne bi bio velik. Na sjeveru zemlje nalazi se mnogo malih uzletišta na koje moramo motriti, ali Larson je mišljenja da bi oni mogli postati žrtvama vlastite uspješnosti. Postigli su toliki uspjeh u podmićivanju vojske i policije u tom dijelu zemlje da bi im upotreba uzletišta mogla prijeći u naviku. Ukoliko ubačena grupa zadrži tajnost, mogla bi uspješno operirati dva mje-seca mo/ña malo pretjerujem prije nego bismo ih morali povući. Moram vidjeti ljudstvo, ustanoviti koliko su dobri.""To mogu srediti," rekao je Ritter. Već je prije odlučio da pošalje Clarka u Colorado. Clark je bio najbolji u procjeni sposobnosti. "Nastavite.""Akcija koju pripremamo može bez nevolja teći mjesec ili dva. Možemo pratiti uzlijetanja njihovih zrakoplova i obavještavati sve ostale umiješane u ovo." To je bio jedini dio operacije poznat Clar-ku. "Možemo ih ometati tijekom tog vremena, ali se ne nadam du-ljem trajanju."

Page 38

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost"Clark, predviñanja su vam prilično mračna."Clark se nagnuo naprijed. "Gospodine, ukoliko želite pokrenuti uspješnu tajnu akciju prikupljanja upotrebljivih obavještenja o protivniku koji je toliko decentraliziran u provoñenju svojih djelovanja - onda je to moguće, ali samo u ograničenom vremenskom razdoblju i s gubicima u povratku. Ukoliko povećate ulaganja i time pokušate djelovanja učiniti uspješnijima, gotovo ćete sigurno propasti. Možete voditi operaciju te vrste, ali ne zadugo. Ne znam zašto se toliko trudimo." To nije bila istina. Clark je točno pretpostavljao da razlog leži u izbornoj godini, ali to nije bila primjedba koju terenski časnik smije iznijeti, osobito ako je bila točna."Zašto se toliko trudimo nije vaša briga" naglasio je Ritter. Nije podigao glas.Nije trebao, a Clark nije bio čovjek kojeg se moglo po-nižavati."Dobro, ali ovo nije ozbiljno preuzimanje odgovornosti. Gospodine, sve je to stara priča. Dajte nam zadatke koje možemo izvršiti, ne one nemoguće. Da li smo odlučni u ovome ili nismo?""O čemu razmišljate?" upitao je Ritter.Clark mu je rekao. Kao odgovor na njegovo pitanje, Ritterovo je lice pokazivalo vrlo malo osjećaja. Jedna od Clarkovih dobrih strana, razmišljao je Ritter, jestda je on jedini čovjek u Agenciji koji je kadar raspravljati mirno i bestrasno oovakvim stvarima - i uistinu razmišljati na taj način. Daleko više bilo je onih kojima je takav razgovor predstavljao zanimljivu vježbu razmišljanja, neprofesionalno procjenjivanje, u stvari, proizišlo svjesno ili podsvjesno iz čitanja špijunskih romana. Joj, bilo bi krasno kada bi mogli... Uvjerenje većinebilo je da CI A zapošljava velik broj stručnih kadrova posebice zaoo P iivo područje. Nažalost, nije. Čnk je i k( IH bje/ao od takvih slvari, prebacujući laj dio posla Bugarima - koje su njihovi vlastiti suradnici smatrali iieuljuñcnim divljacima- ili nekoj trećoj strani, poput terorističkih skupina u Muropi ili na Srednjem istoku. Politička cijena ovakvih operacija bila je previsoka i usprkos manijakalnoj želji za tajnosti koju je gajila svaka obavještajna služba svijeta, ti su slučajevi kad-tad isplivali na površinu. Svijet se umnogome uljudio od vremena kada je Ritter diplomirao na Farmi na rijeci York i dok je o tome razmišljao kao nečemu dobrome, bilo je trenutaka kada bi povratak u dobra stara vremena predstavio neke druge načine rješavanja problema koji još uvijek nisu nestali."Koliko će to biti teško?" sa zanimanjem je upitao Ritter."S dobrom podrškom i nešto dodatne opreme - gotovo dječja igra." Clark je objasnio koji su mu posebni dodaci potrebni. "Sve što čine, nama je u korist. Toje jedina greška koju čine. Staromodni su u planiranju obrane. Općenito, stara priča. Pitanje jest tko odreñuje pravila igre. Kako sada stvari stoje, svi igramo po istim pravilima, a ona, primijenjena u ovome slučaju, daju prednost našem protivniku. Nikada to nismo dokraja naučili. Uvijek dopuštamo drugoj strani da postavi pravila igre. Možemo ih gnjaviti, smetati im, oduzeti manji dio njihova profita ali, uzevši u obzir njihovu zaradu, to je manji poslovni gubitak. Vidim samo jednu mogućnost za promjenu.""A taje?""Kako bi vam se sviñalo živjeti u kući poput ove?" upitao je Clark, pružajući jednu snimku."Frank Lloyd Wright susreće poludjeloga Ludwiga Bavarskog", dobacio je Ritter, cerekajući se."Gospodine, čovjek koji je naručio takvu kuću, jača svoj ego. Već upravljaju cijelim vladama. Svi govore da su oni vlada za sva praktična pitanja. Tako su govorili daje tijekom prohibicije u Chicagu, kako je Capone u stvari vodio cijeli grad - ali samo grad, zar ne? Ovi su ljudi na najboljem putu da vode svoju državu i unajme još nekolicinu. Recimo, dakle, da oni defacto posjeduju moć jedne vlade. Na to dodajte ljudski ego. Prije ili poslije, počet će se ponašati poput država. Ja znam da mi nećemo prekršiti pravila. Ali, ne bi me iznenadilo da ih oni poneki put prekrše, samo da vide da li će se izvući. Razumijete li me? Oni šire svoje obzore i još nisu naletjeli na zid koji će im pokazati gdje moraju stati."".Inhne, piclvaialcsc u psihologa", rekao je Ritici s osmijehom."Možda je tako. Ti tipovi rasturaju narkotike, točno? Većinom ih sami ne rabe, ali mislim da su ovisni o najsnažnijoj postojećoj drogi.""Moć."Clark je kimnuo. "Prije ili poslije, prijeći će granice. U tome će trenutku, gospodine, netko početi ozbiljno razmišljati o onome što sam upravo predložio. Kada se popnete visoko, pravila se unekoliko izmijene. To je, naravno, političkaodluka."Gospodario je svime stoje pregledao. U svakom slučaju, ta mu je rečenica padala

Page 39

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostna pamet i zajedno sa svim izrekama sličnima njoj mogla je istovremeno biti i istina i laž. Dolina koju je promatrao nije mu pripadala u cijelosti; komad zemlje na kojoj je stajao bio je manji od tisuću hektara, njegov je pogled obuhvaćao milijune. Ali ni jedna osoba unutar njegova vidokruga nije bila u stanju živjeti ukoliko bi on odlučio drugačije. To je bila jedina vrsta moći koja je bila važna, i tu je moć isprobao već nebrojeno puta. Kretnja ručnog zgloba, nevezana primjedba nekome od suradnika i sve bi bilo riješeno. Nikada nije postupao olako - smrt je bila ozbiljan posao - ali je bio svjestan te mogućnosti. Znao je da takva vrsta moći može čovjeka odvesti u ludilo. Vidio je kako se to dogaña njegovim poslovnim partnerima, nekoliko puta na njihovu štetu.Izučavao je svijet i povijest. Neuobičajeno za čovjeka njegova poziva, posjedovao je solidno obrazovanje koje mu je nametnuo njegov pokojni otac, jedanod začetnika ovoga posla. Najviše je žalio što mu nije nikada dospio zahvaliti. Zahvaljujući tome razumijevao je ekonomiju kao kakav sveučilišni profesor. A razumijevao je i tržišne sile i trendove. Razumijevao je i povijesne sile koje su dovele do toga. Izučavao je marksizam; iako je iz mnogo razloga odbacivao marksističke poglede, znao je kako u toj politiziranoj smjesi leži podosta istine. Ostatak njegove profesionalne naobrazbe bio je ono što su Amerikanci nazivali "terenska obuka". Dok je njegov otac pomagao iznaći cijeli novi sustav poslovanja, on je promatrao i savjetovao, djelovao. Pod očevim vodstvom istraživao je nova tržišta i stvorio glas brižljiva i oprezna planera, često progonjena, nikada uhićena. Uhićen je samo jednom, ali kada su dva svjedoka umrla, a ostali naglo zaboravili, završilo je njegovo izravno iskustvo s policijom i sudstvom.ISebi- je vidio kao nastavljača prošlih vremena- klasičan kapitalist, hamu pljačkaš, l'i ijc stotinu godina lakvi su polagali tračnice preko Sjeti i nje nili Država on ju bio stručnjak/a tu /.cmlju-lomeći sve što im se ispriječilo na putu. Indijanska plemena, na primjer - prema njima su se ponašali kao prema dvonožnin bizonima te ih gurnuli u stranu. Sindikate su uništili pomoću unajmljenih nasilnika. Podmićivali su i varali vlade. Tisak - njima su dopuštalimeketati... sve dok prevelik broj ljudi nije počeo slušati. Učio je iz tog primjera. Lokalni tisak nije bio preglasan, otkako su njegovi članovi dobili poduku o vlastitoj smrtnosti. Željeznički su moćnici gradili palače - zimske u New Yorku, ljetnikovce u Nevvportu. Naravno, on se susretao s problemima koje oni nisu imali, ali svaki se povijesni uzor lomio ukoliko bi ga se previše čvrsto pridržavalo. Ujedno je odlučio zanemariti činjenicu da su Gouldovi i Harrimanovi svojim zajednicama donosili korist, ne uništenje. Još jedna pouka koju je izvukao iz prošloga stoljeća bila je da je konkurentska borba do zadnje kapi krvi neučinkovita i puna gubitaka. Uvjerio je oca da potraži njihove suparnike. Čak je i tada njegova snaga uvjeravanja bila zavidna. Povukli su potez, mudro, u vrijeme kada je opasnost od izvanjskih sila suradnju činila privlačnom. Bolje surañivati, utišati sukobe, nego trošiti vrijeme, novac, snagui krv - i time povećati ranjivost svakoga posebice. Taj je sustav bio upotrebljiv.Zvao se Ernesto Escobedo. Bio je jedan od mnogih unutar kartela, ali je većina njemu ravnih priznavala da su njegovo mišljenje svi slušali. Nisu se svi morali složiti, niti pokoriti njegovoj volji, ali su njegovi prijedlozi uvijek dobivalidužnu pažnju, budući da su se dokazali učinkovitima. U kartelu nije postojao voña kao takav, kartel nije bio jedinstveno poduzeće, već više skupina voña kojisu djelovali u uskoj vezi - nalik odboru, ali ne toliko; gotovo prijateljstvo, ali ni to. Usporedba s američkom mafijom nametala se sama po sebi, ali je kartelbio istovremeno i uljudniji i krvožedniji od nje. Escobedo bi govorio kako je kartel djelotvornije organiziran i snažniji, oboje značajke mlade i moćne udruge, suprotstavljene onoj starijoj i feudalnoj.Bilo mu je poznato da su sinovi baruna-razbojnika upotrebljavali nagomilana dobra kako bi stvorili elitu moćnika, koji su narodom vladali "služeći mu". Bilokako bilo, on nije bio voljan svojim sinovima ostaviti takvo nasljedstvo. Uostalom, on je već pripadao drugo-me naraštaju. Sada su se stvari brže odvijale. C iomilanje velikog bogatstva nije zahtijevalo cijeli životni vijek te ga, Ernesto je govorio samome sebi, nije morao ostavljati svojim sinovima. On može raspolagati svime. Prvi je korak u postizanju nekog cilja bio odlučiti da je to moguće. Dugo mu je trebalo da to odluči.Njegov je cilj bio vidjeti ostvarenje. Escobedo je bio četrdeseto-godišnjak - čovjek nesvakidašnje snage i uvjerenja. Nikada nije trošio proizvode koje je namijenio drugima, umjesto toga svoju je svijest opijao vinom, a i to sve rjeñe.Čaša, dvije tijekom večere; možda koje oštrije piće za vrijeme poslovnih susreta, no najčešće bi pio Perrier. Takvo mu je ponašanje donosilo poštovanje

Page 40

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostnjegovih suradnika. Escobedo je bio trijezan, ozbiljan čovjek, to su svi znali. Redovno je vježbao, pazio je na izgled. U mladosti je pušio, ali se i te navike odrekao još dok je bio mlad. Pazio je na ishranu. Njegova je majka bila živa i usnazi u dobi od sedamdeset tri godine; njezina je bila isto takva s devedeset jednom. Njegov bi otac prošloga tjedna navršio sedamdeset petu, da nije... ali su ljudi koji su prekinuli očev život platili krvavu cijenu svojega zločina, takoñer i njihove obitelji, većinom od ruke samoga Escobeda. Sjećao se sa sinovskim ponosom, kako je silovao ženu posljednjega dok je njezin umirući suprug promatrao, ubio je ženu i dvoje njezine djece prije nego su se čovjekove oči zauvijek sklopile. Nije uživao ubijati žene i djecu, ali su takvi potezi bili neophodni. Pokazao je tko je bolji, glas o pokolju raširio se i bilo bi prilično nevjerojatno da će itko ikada uznemiravati njegovu obitelj. U tome nijeuživao, ali ga je povijest poučila da se takve lekcije dugo pamte. Jednako tako,poučila ga je da oni koji propuste dati pouku, gube poštovanje. Escobedo je poštovanje stavljao na sam vrh svega. Njegova osobna umiješanost u rješavanje takvih dugova, umjesto da ih prepusti plaćenicima, osigurala mu je zavidno mjesto u organizaciji. Ernesto voli razmišljati, govorili su njegovi suradnici, ali znade kako srediti stvari.Bogatstvo mu je bilo toliko da ga nije vrijedilo brojiti. Posjedovao je upravo božansku vlast nad životom i smrti. Imao je ženu ljepoticu i tri sina. Kada bi mu bračni krevet dosadio, imao je ljubavnica na izbor. Sve što je novcem mogao kupiti, imao je. Posjedovao je kuće u gradu pod njim, utvrdu na vrhu brda, posjede pored mora - oba mora, budući da Kolumbiju oplakuju dva velika oceana. Na imanjima je imao staje prepune arapskih konja. Neki od njegovih suradni-k;i imali su arene za borbe bikovu, ali ga taj sport nije zanimao. Savršeni strijelac lovio je sve Sto mu je njegova zemlja mogla ponuditi - naravno i ljude. Govorio je samome sebi kako bi trebao biti zadovoljan. Ali nije bio.Američki su baruni-razbojnici putovali svijetom, pozivali su ih na europske dvorove, ženili su se nasljednicama velikaških kuća - cinično razmišljanje, togaje bio svjestan, ali bilo je to nešto vrijedno što je u potpunosti razumio. Odricali su mu slobodu i iako je razlog tomu bio jasan, vrijeñalo ga je što se čovjeku njegove moći i bogatstva uopće može odbiti nešto. Unatoč svemu što je postigao, u njegovu su životu postojale granice -još gore, postavili su ih drugi, manje moćni od njega. Prije dvadeset godina izabrao je stazu koja je vodila k moći i usprkos njegovu očevidnom uspjehu, činjenica da je izabrao upravo taj put spriječila mu je uživanje u svim plodovima uspjeha, zato što nekisitniji ljudi to nisu odobravali.Nije oduvijek bilo tako. "Zakon?" rekao je jedan od velikih graditelja željeznice. "Što se mene tiče zakon?" I izvukao se, putovao kamo god je poželio,pozdravljali su ga kao velikana.Zašto ne bih i ja? pitao je Escobedo samoga sebe. Dio njega znao je odgovor, aligaje odbacivao onaj snažniji dio njegova bića. On nije bio glup čovjek, još manje lakouman, ali nije dopro toliko daleko da bi mu drugi odreñivali kako će živjeti. Ernesto je, u stvari, kršio sva pravila koja njemu nisu odgovarala, i napredovao. Dopro je ovamo stvarajući svoja pravila, odlučio je poslovni čovjek u njemu. Morat će naučiti stvoriti još nekolicinu novih. Drugi će se ponašati onako kako on odluči. Bio je umoran prilagoñavati se tuñim pravilima. Donio je odluku i počeo proučavati načine.Što je važilo za druge?Najočevidniji je odgovor bio - uspjeh. Onoga kojega se nije moglo pokoriti, njega se priznavalo. Meñunarodna je politika imala nekoliko pravila poput svakogvećeg poduzeća, ali je jedino važan bio uspjeh. Na svijetu nije bilo države kojanije sklapala ugovore s ubojicama; jedino što su ubojice morali biti uspješni. Ubojstvo nekoliko milijuna ljudi, e to bi mogao biti državnik. Nisu li se sve države ovoga svijeta do zemlje klanjale Kinezima koji su pobili milijune vlastitih sunarodnjaka? Nije li Amerika tražila dogovor s Rusima - koji su jednako tako pobili milijune svojih? Tijekom Carterove vladavine, Amerika je podržavala Pol Potov režim, koji je pobio milijunesvojih, l'uñ Reaganom, Amerika je tražila modus vivendi s onim istim I rancima koji su pobili mnoštvo vlastitih sunarodnjaka, većinom onih koji su vjerovali u američko prijateljstvo i ostali prepušteni samima sebi. Amerika je prijateljevala s diktatorima krvavih ruku - i desničarima i ljevičarima - sve u ime realpolitike, odbijajući podržati umjerene - ljevičare ili desničare - budući da vjerojatno nisu bili dovoljno umjereni. Zemlja u tolikoj mjeri bez principa, mogla bi priznati i njega i njegove suradnike, nije li tako? Sa Ernestova stajališta, bila je to osnovna istina o Americi. Dok je on imao načelaod kojih nije odstupao, Amerika ih nije imala.Potkupljivost Amerike bila je Ernestu pokazatelj. Naposljetku, on ju je hranio.

Page 41

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostVeć su godinama snage njegova najvećeg i najvažnijeg tržišta tražile način kako bi ozakonile njegovu djelatnost. Na sreću, svi su pokušaji propali. To bi predstavljalo propast kartela i bio još jedan dokaz kako je vlastima nedostajalopameti da djeluju u vlastitom interesu. Američka bi vlada izvukla milijarde iz njegove djelatnosti - kako su zarañivali on i njegovi suradnici - ali joj je nedostajala vizija i zdrav razum da to provede u djelo. A sebe su nazivali velesilom. Uza svu svoju pretpostavljenu snagu, Yanquisi nisu imali volju, muževnost. On je tamo gdje je živio upravljao dogañajima, oni nisu bili kadri učiniti isto. Mogli su vladati oceanima, ispuniti nebo bombarderima ali, upotrijebiti ih kako bi štitili vlastite interese? Zaokupljen time, zatresao je glavom.Ne, Amerikanci nisu bili vrijedni poštovanja.ODVRAĆANJEFelix Cortez putovao je s kostarikanskom putovnicom. Ukoliko bi netko zamijetio njegov kubanski naglasak, objašnjavao bi kako je njegova obitelj napustila tu zemlju još dok je bio dječak, ali je brižljivim izborom mjesta ulaska izbjegavaotakva zapažanja. Štoviše, radio je kako bi ispravio naglasak. Cortez je tečno govorio tri jezika -engleski i ruski, uz svoj materinji španjolski. Pojava grubeljepote, njegova je tropska put jedva odudarala od turističke preplanulosti. Uredni brkovi i odijela šivena po mjeri odavala su uspješnoga poslovnoga čovjeka, a blistavo bijeli zubi činili su ga privlačnim. Čekao je u redu na imigracijskom odjeljku meñunarodne zračne luke Dul-les, brbljajući s gospoñom iza sebe dok nije dopro do carinskog službenika, izgledajući pomirljivo strpljiv, poput svakog drugog čestog putnika."Dobar dan, gospodine", rekao je službenik, jedva podižući pogled s putovnice. "Što vas dovodi u Ameriku?""Poslovi", odgovorio je Cortez."A-ha", promrmljao je službenik. Letimično je pregledao putovnicu primijetivši brojne ulazne pečate. Čovjek je mnogo putovao, a polovica putovanja u protekle... četiri godine vodila gaje u Sjedinjene Države. Pečati su bili ravnomjerno rasporeñeni izmeñu Miamija, Washingtona i Los Angelesa. "Koliko ćetese zadržati?""Pet dana.""Imate li nešto prijaviti?""Samo odjeću i poslovne bilješke." Cortez je podigao svoju torbu za spise."Dobro došli u Ameriku, gospodine Diaz." Inspektor je utisnuo pečat u putovnicu i vratio mu je."Hvala." Uputio se podići svoju torbu, velik i već dobrano iskrzan kovčeg. Pokušao je prijeći američku granicu kad je manja gužva. Bi-lo je to manje /.bog ugodnosti, koliko zhog toga stoje bilo neoubiča-jeno za osobe koje su imale nešto skrivati. U pustim satima inspektori su imali na raspolaganju sve vrijeme da dosañuju ljudima, pse tragače nisu požurivali u njihovoj šetnji meñu prtljagom. Nadalje, bilo je lakše uočiti pratnju kada su aerodromski hodnici bili polup-razni, a Cortez/Diaz bio je stručnjak za skrivanje.Sljedeća mu je postaja bila Hertzova poslovnica, gdje je unajmio veliki Chevrolet. Cortez nije volio Amerikance, ali je volio njihove velike automobile.Postupak je bio uobičajen. Upotrijebio je svoju Visa-karticu. Djevojka na šalteru upitala gaje želi li ispuniti pristupnicu kluba Hertz No. 1; s hinjenim zanimanjem uzeo je ponuñenu brošuru. Jedini razlog zašto je tvrtku za iznajmljivanje vozila koristio više od jednom bio je taj što ih nije bilo dovoljno da bi se moglo izbjeći ponavljanje. Jednako tako, nikada nije dvaput koristio istu putovnicu, ni iste kreditne kartice. U blizini svojega doma imao je skrovište s obilnim zalihama. Došao je u Washington sastati se s jednim od ljudi koji su mu to omogućili.Dok je išao prema svom automobilu, osjećao je kako su mu noge još uvijek krute -mogao se poslužiti kombijem, ali je već predugo sjedio. Vlažna toplina kasnog proljeća podsjećala gaje na dom. Kube se nije sjećao s ljubavlju, ali mu je njegova bivša vlada ipak omogućila obuku potrebnu za njegov sadašnji posao. Sva ona školska predavanja o marksizmu i lenjinizmu koja su ljudima, koji su bili narubu gladi, govorila o tome kako žive u raju, na Corteza su imala učinak daje onspoznao što želi od života. Obuka u DGI-u otkrila mu je okus povlastica, a beskrajna politička predavanja učinila su njegovu vladu još grotesknijom u njihovim traženjima i ciljevima. Ipak, igrao je po pravilima, naučio ono stoje trebao naučiti, trošio svoje vrijeme na obuku i rad na terenu, učio kako kapitalistički sustavi djeluju, učio kako prodrijeti i podriti ih, učio o njihovoj snazi i slabostima. Kontrast izmeñu njih zabavljao je bivšeg brigadira.Relativno siromaštvo Portorika njemu je nalikovalo raju, čak i dok je radio s prijateljem, brigadirom Ojedom i divljacima iz skupine Machetero kako bi zbacio

Page 42

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnosttaj sustav - te ga zamijenio kubanskom varijantom socijalističkog realizma. Cortez je, zabavljen, zatresao glavom dok je išao prema parkiralištu.Dvadeset stopa iznad Cortezove glave, Liz Murrav dovezla je supruga na terminal i izbacila ga iz auta zaustavljajući se iza kombija prepunog putnika. Jedva su se stigli poljubiti. Ona je imala jošposlova, ;i polit/.nk Dimova zrakoplova trebali su najaviti za deset minuta."Trebao lii 11 se vratiti sutra poslije podne", rekao je kada je izišao iz auta."Dobro", odgovorila je Liz. "Sjeti se, selidba.""Neću." Dan je zatvorio vrata i učinio tri koraka. "Ovaj, mislim, neću zaboraviti, dušo..." Okrenuo se na vrijeme da vidi svoju ženu kako se odlazeći smije; ponovno mu je spustila. "Nije pošteno", promrmljao je za sebe. "Dovedu teiz Londona, uvedu te na velika vrata da bi se sljedećeg jutra našao u dreku do grla." Prošao je kroz automatska vrata i pronašao monitor s obavijestima o njegovu letu. Imao je samo jednu torbu, dovoljno malenu da ju je mogao ponijeti u avion. Već je pregledao spise - terenski ured iz Mobilea faksirao ih je u Washington te su uzrokovali dosta razgovora u Hooverovoj zgradi.Sljedeći je korak predstavljao prolaz kroz detektor metala. U stvari, zaobišao gaje. Dežurni je rekao uobičajeno: "Gospodine, oprostite", a Murrav je izvadio svoju iskaznicu koja gaje predstavljala kao Daniela F. Murrava, pomoćnika direktora Federalnog istražnog biroa. Ni u kojem slučaju nije smio proći kroz detektor, ne sa Smith & Wesson automatskim pištoljem o pojasu, a ljudi na aerodromima obično bi se uznemirili kada bi pokazao što nosi. Nije bio osobit strijelac. Čak nije pristupio ponovnome ocjenjivanju. To je odgodio za sljedeći tjedan. Za visoke dužnosnike FBI-a pravila nisu bila toliko stroga - njegova je glavna pogibelj na poslu vrebala iz raz-dvajača spojnica - Murrav je bio osoba smalo slabih točaka; streljačka vještina je bila jedna od njih. Bez nekog ozbiljnijeg razloga, to ga je brinulo. Nakon četiri godine provedene u Londonu na mjestu otpravnika poslova, dobro je znao da mu je potrebna ozbiljna vježba prije nego bude u stanju postići vrhunske rezultate u gañanju s obje ruke, posebice s novim oružjem. Njegov obožavani Colt Pvthon .357 povučen je u mirovinu. Biro se preusmjeravao na automatsko oružje te je, vrativši se, pronašao Smith & Wesson s ugraviranom posvetom, umotan kao poklon na svojem stolu, poklon koji mu je pripremio njegov prijatelj Bili Shaw, novopostavljeni izvršni zamjenik direktora istražnog odjela. Bili je oduvijek imao stila. Murravje premjestio torbu u lijevu ruku i potajno provjerio da li mu je pištolj na svojem mjestu, kao što bi svaki obični grañanin provjerio gdje mu je lisnica.Jedina loša strana njegova posla u Londonu bila je nenaoružanost. Poput svakog američkog policajca, Murrav se bez pištolja osjećao pomalo gol, iako ga nikada nije imao prilike upotrijebiti, čak ni u bijesu. Ako ništa, barem je bio siguranda ovaj let neće završiti na Kubi. Naravno, nije više imao mnogo prilike izravnodjelovati u akcijama. Sada je pripadao krugu upravljača; time su mu malo nježnije poručili da je prestar da bi bio koristan, govorio je samome sebi dok je tražio sjedalo bliže izlazu. Problem s kojim se suočavao konačno je predstavljao sučeljavanje sa stvarnim slučajem, a to se dogodilo samo zato što je direktor iskopao spise i pozvao Billa Shawa koji je zauzvrat, odlučio da netko koga poznaje treba otići tamo i ispitati to. Bit će škakljivo. Za početak su ga sasvim lijepo uvalili.Let je predstavljao nešto više od dva sata uobičajene dosade i suhog obroka. Murrava je na vratima dočekao viši specijalni agent Mark Bright, pomoćni specijalni agent, vršitelj dužnosti područnog časnika u Mobileu."Gospodine Murrav, ovo vam je sva prtljaga?""Samo ova torba, ime mi je Dan", odgovorio je Murrav. "Je li već netko s njima govorio?""Nisu još došli, čini mi se." Bright je pogledao na sat. "Trebali su uploviti oko deset, ali su sinoć primili poziv u pomoć. Neka je ribarica eksplodirala, paje kuter morao otići skupiti posadu. Bilo je na jutarnjim vijestima. Dobar posao.""Krasno", primijetio je Murrav. "Namjeravamo privesti jebenog heroja, a taj zbriše i sve to ponovi.""Znaš li kakvu tip ima prošlost?" upitao je Bright. "Nisam imao nekih mogućnostiza...""Mene su uputili. Heroj, to mu pristaje. Wegener je legenda. Zovu ga Kralj TIS-a- traganja i spašavanja. Polovicu ljudi koji su ikada isplovili na more, on je spasio, jednom ili više puta. To se o njemu priča. A ima i neke jake prijatelje na Capitolu.""Na primjer?""Senatora Billingsa iz Oregona." Murrav je ukratko objasnio podrijetlo toga prijateljstva.

Page 43

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost"Predsjednik Pravosudnoga. Zašto nije ostao u prometu?" Bright je pitanje usmjerio prema stropu. Senatski pravosudni odbor po dužnosti je nadzirao FBI-evedjelatnosti. ."Koliko si nov u ovome slučaju?""Ovdje sam jer ini je posao veza s Odjelom za narkotike. Spise sam pregledao danas prije ručka. Nekoliko dana sam izbivao iz ureda", rekao je Bright izlazeći. "Upravo sam dobio dijete.""Oh", rekao je Murrav. Nisi mogao nekoga okriviti za takvo nešto. "Čestitam. Svisu dobro?""Jutros sam Marianne dovezao kući, a Sandra je najljepše stvorenje koje sam ikada vidio. Iako, prilično glasna."Murrav se nasmijao. Prošlo je podosta vremena otkako se on skrbio za novoroñenče. Bright je vozio Forda čiji je motor preo poput dobro uhranjena tigra. Nešto spisa o kapetanu NVegeneru nalazilo se na prednjem sjedištu. Murravih je prelistavao dok je Bright tražio put s aerodromskog parkirališta. Sve je potvrñivalo ono što je čuo u Washingtonu."Gadna priča.""I je", kimnuo je Bright. "Mislite li da je sve to istina?""Svojevremeno sam čuo nekoliko luñih slučajeva, ali ovaj nad-mašuje sve." Murravje zastao. "Ono zabavno jest...""Da", složio se mlañi agent. "I ja tako mislim. Prijatelji iz Odjela za narkotike povjerovali su, ali ono što proizlazi iz ovoga - mislim, ukoliko su dokazi odbačeni, ono što imamo je toliko...""Točno." To je bio drugi razlog zašto su Murrava uvalili u ovaj slučaj. "Koliko je žrtva bila važna osoba?""Jake političke veze, upravni odbori banaka, Sveučilište u Alaba-mi, uobičajena hrpa društvenih udruga, možete ih sami nabrajati. Taj tip nije bio uobičajeni poštovani član zajednice, bio je prava Kamena planina." Obojica su znali da je ona u Georgiji, ali je značenje bilo jasno. "Stara loza, vuče korijenje od generala Grañanskoga rata, djed mu je bio guverner.""Novac?"Bright je zagunñao. "Više nego bih ja ikada trebao. Veliki posjed sjeverno od grada, na imanju još uvijek rade, vi biste to nazvali plantažom, ali novac ne pritječe odande. Sav je porodični novac uložio u razvoj nekretnina. Koliko znamo, vrlo uspješno. Sama tvrtka je pravi labirint malih korporacija - stara priča. Imamo ekipu koja radi na tome, ali će trebati vremena dok sve ispitaju. Nekoliko korporacijanala/i se u drugim /cinijama i možda nikada ne otkrijemo sve. /,na-le kako to već ide. Jedva snio načeli provjeru stvari.""Poznati poslovni čovjek povezan s kraljevima narkotika. Isusa ti, taj je dobro skrivao stvari. Nikada nije probao drogu?""Nikada ništa," potvrdio je Bright. "Ni mi, ni Narkotici, niti lokalna policija.Apsolutno ništa."Murrav je zatvorio spis i kimnuo gledajući promet. Ovo je predstavljalo samo prvu napuklinu koja je otkrivala slučaj čija je istraga mogla trajati godinama. 'Bemti, čak ne znamo točno što tražimo, rekao je pomoćnik direktora samome sebi.Jedino što znamo jest da je nañeno oko milijun dolara u rabljenim dvadeseticama i pedesetica-ma na palubi od svake sumnje osloboñena broda Empire Builder. Toliko novca moglo je značiti samo jedno - ali to nije bilo istina. Moglo je to značiti mnogo toga, razmišljao je Murrav."Stigli smo."Doći do baze bilo je lako, a Bright je znao kako doći do mola. Promatran iz automobila Panache je izgledao velik, visoka bijela hrid s naračastom crtom i nekim tamnim črčkarijama oko sredine broda. Murrav je znao da to nije velik brod, ali je za takvu usporedbu potreban beskraj oceana. Kad su on i Bright izišli iz kola, netko je s ulazne rampe telefonom javio nešto te se za nekoliko trenutaka tamo pojavio još jedan čovjek. Murrav ga je prepoznao po slici iz spisa. Bio je to Wegener.Čovjek je na glavi imao blatnjave ostatke onoga što je nekoć bila crvena kosa, sada već prošarana s dovoljno sijedih kako bi se opirala bilo kakvom pokušaju opisa. Bio je čvrsta pojava, pomislio je agent FBI-a dok se penjao aluminijskim mostićem, malo deblji oko struka, ali ništa više. Tetovaža na podlaktici odavalaje pomorca, a nepomične oči obilježavale su lice čovjeka nenavikla na ispitivanja bilo koje vrste."Dobro došli na palubu. Ja sam Red Wegener", rekao je čovjek s dovoljno osmijehada bi bio pristojan."Zahvaljujem, kapetane. Ja sam Dan Murrav, ovo je Mark Bright." "Rekli su mi da ste iz FBI-a", dodao je kapetan."Ja sam pomoćnik direktora, iz Washingtona. Mark je pomoćni specijalni agent

Page 44

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostzadužen za ured u Mobileu." Murrav je zamijetio malu promjenu na Wegenerovu licu."Dobro, /iiiiiii zašlo sic došli. Idemo razgovarali u moju kahinu. '"Šio je sva ova paljevina?" upitao je Dan kada su krenuli /.a kapelanom. Bilo jenešto u njegovu glasu dok je to izgovarao. Nešto... čudno."Koća je imala požar na motoru. To se dogodilo pet milja od nas dok smo se vraćali u luku. Spremnici s gorivom eksplodirati su dok smo prilazili. Imali smosreće. Nitko nije poginuo, jedan mornar je zadobio opekline.""Što je bilo s brodom?""Nismo ga mogli spasiti. Već je spašavanje posade bilo dovoljno složeno." Wegener je otvorio vrata svojim posjetiteljima. "Ponekad je to najviše stoje moguće. Gospodo, želite li kavu?"Murrav je odbio. Pogledom je već svrdlao po kapetanu. Više od svega, razmišljao je Dan, izgleda zbunjeno. Krivi osjećaj. Wegener je posjetiteljima ponudio da sjednu i tada sam sjeo za svoj stol."Znam zašto ste došli", počeo je Red. "Sve je to moja krivnja.""Kapetane, prije nego što nastavite..." pokušao je progovoriti Bright."Svojedobno sam radio gluposti, ali sam ovaj put stvarno zajebao stvar", nastavio je Wegener pripaljujući svoju lulu. "Dim vam ne smeta?""Ne, nimalo", slagao je Murrav. Nije znao što se sprema, ali je znao da nije onošto je Bright predviñao. On je znao još nekoliko stvari nepoznatih Brightu. "Zašto nam vi ne ispričate?"Wegener je posegao u ladicu pisaćeg stola i izvukao nešto. Dobacio je to Murravu. Kutiju cigareta."Jedan od naših gostiju izgubio je ovo na palubi te sam jednom čovjeku iz posadenaložio da mu je vrati. Mislio sam - dobro, pregledajte je. Mislim, ovo je nalikkutiji cigareta, nije li tako? Kada smo već smjestili ljude u pritvor, morali smo se prema njima uljudno ophoditi, točno? tako sam im dopustio da puše svoje cigarete. Naravno, ovo su jointi. Kada smo ih ispitivali - poglavito onoga koji je progovorio, taj je bio napušen kao deva. To je zasralo stvar, točno?""Kapetane, to nije sve, je li?" nevino je upitao Murrav."Voña palube Riley malo je grublje postupao s jednim od njih. To je moja odgovornost. Već sam s njim govorio o tome. Onaj, kakose /ove, onaj odvratniji, taj je pljunuo na mene, a Riley koji se tamo zatekao, malo je poludio i raspalio ga nekoliko puta. To nije smio učiniti, ali je ovo vojni ustroj te se postrojbama ne sviña kada netko pljuje po zapovjedniku. Tako je Riley izmakao kontroli ali to se dogañalo na mojem brodu te je i odgovornost moja."Murray i Bright meñusobno su se pogledali. Osumnjičeni nisu o tome.govorili."Kapetane, nismo ovamo došli zbog toga", rekao je Murray nakon trenutka šutnje."Oh?" rekao je Wegener. "Pa onda, zašto?""Oni tvrde da ste smaknuli jednoga od njih", odgovorio je Bright. Kapetanova je odaja na trenutak utonula u tišinu. Murray je čuo kako netko čekićem lupa po nečemu, ali je najglasniji zvuk dopirao iz klima-ureñaja."Obojica su živi, zar ne? Bili su dvojica i obojica su živi. Vrpce 4 sam poslao helikopterom; snimke pretresa j ahte. Mislim, ukoliko su obojica živi, koga smo ustrijelili?""Objesili", rekao je Murray. "Oni tvrde da ste jednoga objesili.""Samo trenutak." Podigao je telefonsku slušalicu i otipkao broj. "Most, govori kapetan. Pošaljite časnika palube u moju odaju. Hvala." Vratio je slušalicu na mjesto te je podigao pogled. "Ukoliko se slažete, želim da ovome prisustvuje i moj pobočnik."Murray je uspio očuvati bezizražajno lice. Trebao si znati, Dan-ny, rekao je sebi. Imali su dovoljno vremena da porade na pojedinostima, a gospodin Wegener nije bio budala. Imao je senatora iza kojega se mogao skrivati; predao nam je dvojicu hladnokrvnih ubojica. Čak i bez iskaza, bilo je dovoljno dokaza za ubojstvo prvog stupnja, a ukoliko odbacimo Wegenera, riskiramo izgubljeni slučaj. Očevidna žrtva - ne, ni jedan državni odvjetnik neće na to pristati. Nema šanse. U Sjedinjenim Državama nije bilo državnog odvjetnika bez političkih ambicija, a poslati ovu dvojicu na električnu stolicu, vrijedilo je kojih pola milijuna glasova. Nije mogao riskirati da zajebe ovaj slučaj. Direktor FBI-a Jacobs, bio je državni tužitelj, on će razumjeti. Murray je shvatio kako će to uvelike olakšati stvari.Pobočnik se pojavio nakon nekoliko trenutaka i nakon što su završili predstavljanje, Bright je do kraja ispričao svoju verziju iskaza kojega su uhićeni dali područnom uredu FBI-a. To je trajalo nekihpet minula !i|ckuiu kojihje VVegener puckao lulu, a njegove su se oči malo rašiiilc."Gospodine", pobočnik se obratio Brighlu kada je ovaj završio. "Ja sam čuo podosla mornarskih priča, ali ova nadmašuje sve njih."

Page 45

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost"To je moja greška", progundao je Wegener tresući glavom. "Nisam im smio vratilitravu.""Kako nitko nije zamijetio što su pušili?" upitao je Murrav, manje znatiželjan kako će glasiti odgovor, više glede vještine kojom će biti iznesen. Iznenadilo gaje daje pobočnik odgovorio."Otvor za odzračivanje nalazi se odmah pokraj ćelije. Ne provodimo neprekidan nadzor nad zatvorenicima - uostalom, ovo nam je bilo prvo uhićenje -jer se to smatra ometanjem ili nečim sličnim. Uostalom, u našim pravilima službe nigdje nestoji daje to obaveza. Nadalje, nemamo dovoljno momčadi da bismo se mogli razbacivati ljudima. Kako je dim izlazio kroz otvor, nitko nije zamijetio sve dote noći. Tada je već bilo prekasno. Kada smo ih priveli u stražarnicu radi ispitivanja -jednoga po jednoga, to isto stoji u pravilniku - imali su nekako staklaste poglede. Prvi je odbijao govoriti. Drugi je progovorio. Pregledali stevrpcu, nije li tako?""Da, pregledao sam je", odgovorio je Bright."Tada ste takoñer vidjeli da smo ih upoznali s njihovim pravima, čitali smo ih slistića koji nosimo uza se, od riječi do riječi. Objesiti ih? Vraga. To je bezumno. Mislim, to je uistinu glupo. Mi, mislim, mi to ne možemo. Ne znam da lije to ikada bilo ozakonjeno.""Posljednji slučaj za koji sam ja čuo zbio se 1843.", rekao je kapetan. "Jedan od razloga zašto je Pomorska akademija smještena u Annapolisu jest taj što je nekolicina ljudi obješena na USS Somersu. Jedan od njih bio je sin ministra rata. Pretpostavka je da se radilo o pokušaju pobune, ali cijela je ta priča pomalo mutna. Više ne vješamo ljude", zaključio je Wegener mrzovoljno. "Dugo samu ovoj službi, ali ipak ne toliko dugo.""Čak ne možemo sazvati ni prijeki sud", dodao je pobočnik. "Ne mi sami. Sam priručnik za tu priliku teži nekih pet kilograma. Isusa ti, trebaš suca, prave odvjetnike i tako dalje. U službi sam gotovo devet godina, ali nikada nisam prisustvovao vojnom suñenju - samo nekoliko vježbi na Akademiji. Sve što na palubi provodimo jest saziv brodskog vijeća, a i to je rijedak dogañaj.""Iako, sama ideja nije loša. Ne bi mi smetalo tla smo objesili tu kopilad", dometnuo je VVegener. To se Murravu učinilo čudnom, ali ujedno i mudrom primisli. Pomalo je žalio Brighta, koji se nikada nije susreo sa slučajem koji je išao ovim tijekom. Murrav je bio zahvalan za vrijeme koje je kao otpravnik poslova proveo u Londonu. Politiku je razumijevao bolje od većine agenata."Oh?""Dok sam bio dječak, vješali su ubojice. Odrastao sam u Kansa-su. Znate, u to vrijeme nije bilo mnogo ubojstava. Naravno, sada smo previše uljudni da bismo radili takve stvari, danas su ubojstva obična svakodnevica. Uljudnosti." otpuhnuo je Wegener. "Pobočnice, da li su ikada vješali gusare poput ovih?""Mislim da nisu. Posadi Crnobradoga sudili su u Williamsburgu -da li ste bili tamo - u staroj sudnici u turističkom dijelu grada. Sjećam se priča kako su ih objesili na mjestu gdje stoji Holidav Inn. Kapetana Kidda poslali su u Englesku na vješala. Da, tamo je postojalo mjesto, zvali su ga Krvnikov molo, tako nešto.Tako - ne, mislim da nikada nije bilo vješanja na brodu, čak niti u starim vremenima. A sigurno da mi nismo. Isuse, kakva priča.""Znači, to se nije dogodilo", rekao je Murrav, ne kao pitanje."Ne, gospodine, nije se dogodilo", odgovorio je Wegener. Pobočnik je kimnuo kakobi podržao kapetanove riječi."Voljni ste ponoviti to pod zakletvom." "Naravno. Zašto ne?""Ukoliko se slažete, trebao bih govoriti s jednim od vaših nostro-ma. S onim koji je'napao'...""Riley je na brodu?" upitao je Wegener svojeg pobočnika. "Da, on i Portagee radili su nešto dolje u kozjem sanduku.""Dobro, idemo do njih." Wegener je ustao i mahnuo svojim gostima da ga slijede."Gospodine, trebate li me? Imam nekog posla." "Ne. Hvala vam.""Razumijem. Gospodo, vidjet ćemo se", rekao je poručnik i nestao iza ugla.Šetnja je trajala dulje nego je Murrav očekivao. Morali su zaobići dvije radne grupe koje su prebojavale pregrade. Nostromov odje-ljak, iz nekih drevnih i mračnih razlog" nazivan kozjim sandukom, bio je smjeftten bliže krmi. Kiley i Oreza, dvojica najstarijih voda palube dijelili su kabinu najbližu malenom odjeljku, u kojem su oni i njima ravni objedovali u djelomičnom miru. Wcgcncr jedošao do otvorenih vrata i upao u oblak dima. Nostromo je zabio cigaru u usta dok je svojim prevelikim šakama pokušavao raditi nešto sićušnim odvijačem. Obojica dočasnika ustali su kada se kapetan pojavio."Voljno. Koga vraga izvodite?""Portagee ga je pronašao", Riley mu je pružio nešto. "Uistinu je star i pokušavamo ga popraviti."

Page 46

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost"Što mislite, gospodine, 1778." rekao je Oreza. "Sekstant koji je načinio Henry Edgworth. Pronašao sam ga u staretinarnici. Ako ga očistimo, mogao bi vrijediti nekoliko dolara."Wegener ga je pažljivije pogledao. "Kažeš, 1778.?""Da, gospodine. To ga čini jednim od najstarijih sekstanata. Leće su polomljene,ali to je lako popraviti. Znam muzej koji plaća dobre novce za ovakve stvari - možda ću ga zadržati za sebe.""Imamo posjet", rekao je Wegener, vraćajući se na posao. "Žele govoriti s vama oonoj dvojici koju smo pokupili."Murrav i Bright izvadili su svoje iskaznice. Dan je u odjeljku primijetio telefon. Poručnik je, shvatio je, mogao nazvati i upozoriti ih što se sprema. S Rilevjeve cigare, još nije pao ni trun pepela."Nema problema", rekao je Oreza. "Što ćete učiniti s tim smećem?""To ovisi o državnom odvjetniku", rekao je Bright. "Od nas se očekuje da pripremimo slučaj, a to uključuje i vaše djelovanje tijekom uhićenja.""Pa, morat ćete razgovarati s gospodinom Wilcoxom. On je vodio iskrcaj", rekao je Riley. "Postupali smo po nareñenjima.""Poručnik Wilcox je na dopustu", naglasio je kapetan."Što je bilo kada ste ih doveli na brod?" upitao je Bright."A, to", priznao je Riley. "Dobro, prekršio sam pravila, ali je taj mali pizdek - mislim, pljunuo na kapetana, a takve se svinjarije ne rade, razumijete? Dobro,malo sam ga grublje opalio. Možda to nisam smio učiniti, ali se taj mali seronjatrebao pristojno ponašati.""Nismo došli zbog toga", rekao je Murray. "On tvrdi da ste ga objesili.""Objesili? O Sto?" upitao je Oreza. "Mislim da to nazivate križem.""Mislite, objesili, kao, vješanje? Omča oko vrata, je li tako?" upitao je Riley."Tako je."Nostromov je smijeh odjeknuo poput potresa. "Gospodine, da sam ikada ikoga objesio ne bih se drugoga jutra preseravao s tim."Murray je ponovio priču doslovno kako ju je čuo. Riley je odreč-no mahnuo glavom."Gospodine, to se ne radi tako." "Što mislite reći?""Rekli ste da je onaj manji izjavio da je posljednje što je vidio bilo prijateljevo tijelo koje se njihalo na užetu? To se ne radi tako.""Još uvijek ne razumijem.""Kada nekoga vješate na brodu, vežete mu noge i potegnete donji privez te ga privežete za ogradu ili palce kako se ne bi njihao. Gospodine, to ne smijete zaboraviti. Kada podižete teret, teži od pedesetak kilograma, koji se tako njiše, on može štošta slomiti. Dakle, ono što učinite jest da ga učvrstite na dvije točke, što znači da ga dignete - to je povlaka, točno? - i imate još i donji privez kako ne bi šetao naokolo. Na brodu se to tako radi. K vragu, pa to svi znaju.""Kako vi to znate?" upitao je Bright, pokušavajući prikriti da je izazvan."Gospodine, moje je zaduženje na ovome brodu podizanje i spuštanje tereta. To sezove pomorsko znanje. Mislim, recimo da imam komad opreme koji teži otprilike kao čovjek. Želite li da se njiše poput nekog podivljalog lustera? Isuse, mogao bi udariti o radar, otrgnuti ga s jarbola. Taje noć bila olujna. Ne, ono što su radili nekoć, bilo je nalik podizanju signalnih plamenaca, uže na vrhu pla-menca, uže na donjem kraju plamenca, čvrsto pritegnuto kako ovaj ne bi plesao naokolo. Da netko od palubne posade ostavi nešto da se tako ljulja, izbušio bih mu još jedan šupak. Oprema je skupa. Ne lomimo je iz zajebancije, gospodine. Portagee, što ti misliš?""Ima pravo. Te je noći sasvim pristojno puhalo - kapetan vam nije to rekao? - i jedini razlog zašto smo to smeće držali na brodu bio je taj što smo zbog vremenske situacije otkazali helikopter. Te noći nije bilo dežurnih na palubi?"I"Ni u bunilu", rekao je Rilev. "To je noći bilo gusto. Gospodine, ono šio lime mislim, jest ila možemo izići i raditi svoj posao čak i usred orkana, ali ako nije nužno, ne izlazi se zajebavati na gornjim palubama tijekom zapuha. To je opasno. Tako se može izgubiti posada.""Koliko je vrijeme te noći bilo loše?" upitao je Murrav."Neki od novih proveli su noć s glavama u hamperima. Te je večeri kuhar odlučio poslužiti odreske." Oreza se nasmijao. "Bobe, tako smo i mi učili, zar ne?""Jedini način", složio se Riley."Dakle, te noći nije zasjedao prijeki sud?""Ha?" Riley je na trenutak izgledao istinski zbunjen, tada mu se lice razvedrilo. "A, mislite, prvo smo im pošteno sudili, a onda smo ih povješali, kao u reklami?""Samo jednoga", pripomogao je Murrav.

Page 47

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost"A zašto ne obojicu? Obojica su jebeni ubojice, nisu li? Gospodine, ja sam se iskrcao na tu jahtu. I vidio sam što su učinili -jeste li vi? Uistinu veliko sranje. Možda je to vama svakodnevica. Meni nije i, dobro, nije me stid to izgovoriti, gospodine, potreslo me. Želite da vise, krasno, ja ću to urediti, drugo jutro nitko se neće žaliti. Dobro, možda nisam trebao nabiti jednoga na ogradu - izgubio sam živce, i nisam to trebao učiniti - dobro, žao mi je. Ali sute dvije male pizde pobile cijelu obitelj, vjerojatno su i silovali neke onako usput. Znate, i ja imam obitelj. Imam kćeri. I Portagee ih ima. Ako ste nas došli gledati kako cmoljimo nad tim seronjama, stigli ste na pogrešno mjesto. Uvalite ih na električnu stolicu, a ja ću okrenuti sklopku.""Dakle, niste li ga objesili?" upitao je Murrav."Gospodine, htio bih da mi je nešto takvo palo na pamet", odgovorio je Riley. Uostalom, sve je to smislio Oreza.Murrav je pogledao Brighta kojemu je lice bilo pomalo ružičasto. Prošlo je boljenego što je očekivao. Uostalom, upozorili su ga da je kapetan mudra glava. Zapovjedništvo broda ne predaje se u ruke idiotu - barem ne bi trebalo."U redu, gospodo, mislim da su to odgovori na sva pitanja koja ovoga trenutka možemo postaviti. Hvala vam na vašoj susretljivosti." Wegener ih je u trenutku izveo iz kajite.Tri čovjeka zastala su na mostiću. Murrav je dao znak Brightu da produži prema kolima te se okrenuo kapetanu."Vi uistinu primate helikoptere na gornjoj palubi?" "Neprekidno. ?elio bih da imamo svoj.""Mogu li vidjeti palubu prije polaska? Nikada još nisam bio na kuteru.""Slijedite me." Za manje od minute, Murrav je stajao na središtu palube, točno na ukriženim žutim crtama, iscrtanima na crnom ravnom palubnom pokrovu. Wegener je objašnjavao kako radi kontrola rasvjete, ali je Murrav promatrao jarbol, povlačeći zamišljenu crtu od jarbolnog križa do palube. Da, to se moglo izvesti bez teškoća."Kapetane, zbog vas, nadam se da više nećete ponoviti takvu glupost."Wegener se iznenañeno okrenuo. "Što želite reći?" "Obojica znamo što hoću reći.""Vi vjerujete toj dvojici...""Vjerujem im. Porota im ne bi povjerovala - ja mislim da ne bi, iako nikada ne znate što će porota prihvatiti. Ali, vi ste to učinili. Znam, možete reći bilo što...""Što vas je navelo na taj zaključak...""Kapetane, u Birou sam već dvadeset šest godina. Čuo sam hrpu ludih priča, neke istinite, neke izmišljene. Postupno razvijete osjećaj što je istina, a što nije.Mogli ste pustiti uže preko onoga kolotura, sve dovde i ukoliko ste pažljivo usmjeravali brod na valove, čovjek koji se ljulja ne bi mnogo smetao. A sigurno ne bi oštetio radarsku antenu, stoje toliko brinulo Rilevja. Kao što sam rekao, nemojte to ponoviti. Ovaj ćemo vam put progledati kroz prste, jer imamo osnova za tužbu i bez dokaznog materijala kojega ste pribavili. Nemojte izazivati. Siguran sam da nećete. Uvidjeli ste da ima više u ovom slučaju nego što ste mislili, zar ne?""Iznenadilo me što je žrtva bila...""Točno. Otvorili ste veliku konzervu punu glista i niste previše u-prljali ruke.Imali ste sreću. Nemojte je izazivati", ponovio je Murrav."Gospodine, hvala vam."Minutu kasnije Murrav je sjedio u automobilu. Agent Bright i dalje je bio nesretan."Nekada davno, kada sam bio sasvim zelen agent upravo izišao iz akademije, poslali su me u Mississippi", rekao je Murrav. "Tamo suiu'sImIm Iri aktivista zagrañanska prava, a ja sam bio mlañi član ekipe koja je rasvijetlila slučaj. Najviše što sam učinio hilo je pridržavanje kapula inspektora Fitzgeralda. Jesi li ikada čuo za Velikoga Joca?""Moj tata je radio s njim", odgovorio je Bright."Onda znaš kako je Joe bio čvrst karakter, pravi policajac stare škole. I tako, načuli smo kako lokalni klan laje naokolo da namjeravaju pobiti nekoliko agenata, znaš te priče, kako su ugrožavali neke obitelji i slična sranja. Na to je Joe malo popizdio. Uglavnom, odvezao sam ga da pogleda - zaboravio sam kako se seronja zvao, bio je glavonja područnoga klana i imao je najdužu jezičinu. Kada smo stigli sjedio je u sjeni drveta u svom prednjem dvorištu. Pumperica mu je bila pored stolca, a bio je već gotovo mrtav pijan. Joe je krenuo prema njemu. Seronja je pokušao dići pušku, ali ga je Joe pogledom prilijepio za zemlju. Fitzgerald je to mogao; trojicu je spremio pod zemlju, to mu je pisalo na licu. Ja sam se malo zabrinuo, stavio sam ruku na revolver, ali ga je Joe samo gledao i rekao mu da ukoliko se nastave priče o ubojstvima agenata i

Page 48

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostkojekakve nastrane telefonijade ženama i djeci, da će se vratiti i ubiti ga u njegovu vlastitom dvorištu. Nije vikao, nije podizao glas, zvučao je kao da naručuje doručak. Klanovac mu je povjerovao. I ja sam. U svakom slučaju, to je zaustavilo takve priče.To što je Joe učinio, bilo je u potpunosti nezakonito", nastavio je Murrav. "Ipak, ponekad se pravila prilagoñavaju. I ja sam to činio. I ti si.""Ja nisam nikada...""Mark, samo mirno. Rekao sam, prilagoñavati, ne prekršiti. Pravila službe ne predviñaju sve situacije. Zato od agenata očekujemo da procjenjuju. Tako djelujei društvo. U ovome slučaju, Obalna straža je dobila neke važne podatke, a jedininačin da ih iskoristimo jest zanemariti način na koji su ih izvukli. Nisu učinili ništa zla, jer će uhićeni biti suñeni kao ubojice, a sav dokazni materijal koji trebamo fizičke je naravi. Ili će se pržiti, ili će priznati ubojstva i surañivati tako da ponove sve podatke koje je dobri kapetan Wegener iscijedio iz njih. Tako su odlučili u Washingtonu. Bilo bi previše nezgodno podići prašinu oko priča o kuteru. Misliš li da bi lokalna porota uistinu bila kadra...""Ne", potvrdio je Hright. "Čak ne hi trebao ni neki osobiti advokat da sruši slučaj, a čak da on i ne uspije...""Točno. Samo bismo produžili dalje. Živimo u nesavršenome svijetu, ali ja mislimda Wcgencr neće više ponoviti ovu grešku.""Da", Brightu se sve to nije nimalo sviñalo, ali to nije bilo važno."Dakle, ono što nas očekuje jest utvrditi točno zašto su sićano i njegov pomoćnik pobili ovoga jadnika i njegovu obitelj. Znaš, kada sam lovio mafijaše po New Yorku, nitko nije dirao obitelji. Čak nisi ubijao ljude pred njihovim obiteljima, osim kada si time želio objaviti nešto osobito važno.""Nije baš slično pravilima igre narko-mafije", rekao je Bright. "Da, a ja sam mislio da su teroristi zli."Bilo je toliko lakše s Macheterosima, razmišljao je Cortez. Sjedio je u kutnom odjeljku otmjenog i skupog restorana, s vinskom kartoni deset stranica dugom - Cortez je vjerovao da je znalac - umjesto u štakorima napučenim barakama u kojima se hranio grahom i mumljao revolucionarne parole u društvu ljudi čija se slika marksizma sastojala u pljačkanju banaka i snimanju junačkih proglasa što su ih lokalne radiopostaje objavljivale izmeñu zabavne glazbe i reklama. Amerikamora da je jedino mjesto na svijetu, razmišljao je, gdje siromasi na demonstracije odlaze vlastitim automobilima, a najduži repovi u kojima stoje su oni pred blagajnama samoposluživanja.Uz večeru je odabrao malo poznatu vrstu vina iz doline Loire. Vinski je poslužitelj škljocajem kemijske olovke izrazio odobravali je i uzeo vinsku kartu.Cortez je odrastao u zemlji gdje su se siromasi - kategorija koja je obuhvaćala gotovo svakoga - tukli za cipele i kruh. U Americi, siromašni su dijelovi gradova bili oni gdje su se njihovi stanovnici odava-li narkomaniji koja je iziskivala stotine dolara gotovine tjedno. To je bivšem brigadiru bilo više negozačuñujuće. U Americi, droga se raspačavala iz sirotinjskih kućeraka u predgraña, donoseći dobit onima koji su imali ono što su drugi htjeli.U stvari, to se dogañalo i u meñunarodnim razmjerima. Yanquisi, vječno škrti u dijeljenju pomoći svojim slabije razvijenim susjedima, doslovno su ih preplavljivali novcem, ali na način koji su Amerikan-I I 'I I nm \ ih... ,ci voljeli nazivali, iz ruke u ruku. Dobra šala. On nije niti znao niti mario koliko je američka vlada davala svojim prijateljima, ali je znao zasigurno da suobični grañani - prezasićeni svojim dosadnim udobnim življenjem ~ tražili kemijske poticaje i da daju daleko više a to čine ne pozivajući se na "ljudska prava". Proveo je mnogo vremena kao profesionalni obavještajni časnik, pokušavajući iznaći načine kako poniziti Ameriku, kako je oštetiti, kao smanjitinjezin utjecaj. Felix je shvatio kako je cijelo vrijeme išao krivim putem. Pokušavao se marksizmom boriti protiv kapitalizma, unatoč svim dokazima koji su pokazivali koji sustav je učinkovit, a koji nije. Mogao je upotrijebiti kapitalizam protiv njega samoga, ispuniti svoju osnovnu zadaću uživajući' u svimdobrobitima sustava kojeg je uništavao. I najčudnije od svega: njegovi su ga bivši poslodavci smatrali izdajicom, jer je iznašao djelotvoran način...Čovjek sučelice njemu bio je uobičajeni Amerikanac, mislio je Cortez. Suvišak težine od previše dobre hrane, nepažljiv u održavanju svoje skupe odjeće. Vjerojatno ne čisti cipele. Cortez je pamtio kako je bosonog prohodao većinu svoje mladosti i sebe je smatrao sretnim imajući tri majice koje je mogao nazvati svojima. Ovaj je čovjek vozio skup automobil, živio je u udobnom stanu, imao posao plaćen dovoljno za desetoricu brigadira DGI-a - i još mu nije bilo

Page 49

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostdovoljno. To je uistinu bila Amerika - sve što se posjedovalo, nije bilo dovoljno."Dakle, što imate za mene?""Četiri moguća. Sva su izvješća u mojoj torbi.""Koliko su dobri?" upitao je Cortez."Svi odgovaraju vašim kriterijima", odgovorio je čovjek. "Nisam li uvijek...""Da, vi ste najpouzdaniji. Zato vas toliko i plaćamo.""Same, lijepo je biti cijenjen", odgovorio je čovjek s tračkom samozadovoljstva.Felix - za njegova sudruga za stolom, Sam - uvijek je poštovao svoje suradnike. Poštovao je sve što su bili sposobni učiniti. Poštovao je obavijesti koje su mu pružali. Ipak, prezirao ih je kao slabiće kakvi su bili. No, kao obavještajni časnik -još je uvijek o sebi razmišljao na taj način - nije mogao biti previše izbirljiv. Amerika je bila preplavljena ljudima nalik ovome. Cortez nije razmišljao o činjenicida je i on, takodei, bio kupljen. Sebe je gledao kao uvježbanoga profesionalca, nekoga više nalik plaćeniku, ali to je predstavljalo čuvanje časne tradicije, zar ne? Uostalom, sada je činio ono što su njegovi bivši gospodari uvijek željeli, samo, daleko učinkovitije nego je to ikada mogao činiti u redovima DGI-a. Sada su ga plaćali drugi. U stvari, njegovu su plaću isplaćivali sami Amerikanci.Večera je prošla bez ispada. Vino je bilo savršeno, kako je i očekivao, ali je meso bilo prepečeno, a povrće ga je razočaralo. Washing-ton je, razmišljao je, precijenjen kao mjesto s dobrim restoranima. Izlazeći, jednostavno je uzeo torbusvojega sudruga i otišao do automobila. Vožnja do hotela trajala je dvadesetak opuštenih minuta. Čovjek je pouzdan, mislio je Cortez, i zaslužio je poštovanje.Svaki od četvorice predstavljao je dobar izbor.Sutra će započeti novačenja.ZNANI I NEZNANIKako je Julio rekao, trebalo je tjedan dana da se priviknu na nadmorsku visinu. Chavez više nije osjećao težinu naprtnjače. Još nije bila sasvim puna, težila jedesetak kilograma, ali su oni bili strpljivi; umjesto grubog pristupa, obukom suopuštali ljude. To je odgovaralo naredniku -još je uvijek pomalo otežano disao nakon osam milja trčanja. Osjećao je bol u ramenima; noge su ga boljele, uobičajeno, ali oko sebe nije čuo dahtanje niti je itko zastao. Samo svakodnevnomrmljanje i psovke."Ovo nije bilo tako loše", rekao je Julio, nezapuhan. "Ali i dalje tvrdim daje ševa najbolji mogući trening.""Tu si u pravu", složio se Chavez kroz smijeh. "Pokreću se inače neiskorištene mišićne grupe, kako pričaju dizači utega."Ipak, ono najbolje u logoru za obuku bila je hrana. Na terenu su morali jesti VPO pakete - gotove obroke koji su više predstavljali jeftinu laž, ali izbor jutarnjih i večernjih obroka bio je uvijek dobro pripravljen u ponešto prevelikoj logorskoj kuhinji. Chavez je vječito uzimao svježeg voća koliko god su mu dopuštali, posipajući ga debelim slojem šećera za dodatnu energiju i još uobičajenu vojničku kavu, čiji se sadržaj kofeina činio pojačanim kako bi povećao budnost. U svoju posudu strpao je narezanoga grejpa, naranči i svega ostaloga, dok su njegovi drugovi za stolom proždirali svoja masna jaja sa slaninom. Chavez se vratio u red kako bi uzeo još prepečenca. Načuo je kako i ugljikohidrati daju snagu, a sada, kada se već gotovo prilagodio nadmorskoj visini, pomisao na mastan doručak nije mu više toliko smetala.Stvari su se dobro odvijale. Rad je bio naporan, na sreću nije bilo puno zabadanja. Svatko je bio iskusan profesionalac te su se prema njima tako i odnosili. Nisu trošili snagu na spremanje kreveta; na-rednici su znali kako se lo radi, a ako netko nije propisno zategnuo plahtu, njemu ravni poduzeli bi sve kako bi se stvari dovele u red bez potrebe za urlicima nadreñenih časnika. Svi su bili mladi, svoj poziv shvaćali su s punom ozbiljnosti, ali još je uvijek duh zabave i pustolovine bio prisutan. Još uvijeknisu točno znali za što ih obučavaju. Nagañanja su bila neizbježna, šapat meñu ležajima postupno bi se pretvarao u noćnu simfoniju hrkanja, nakon slaganja oko neke sulude zamisli.Iako neobrazovan, Chavez nije bio glup. Na neki je način znao kako su sva ta nagañanja pogrešna. Afganistan je završio; tamo nisu mogli biti upućeni. Nadalje, svi redom govorili su tečno španjolski. Mislio je o tome žvačući kivi -do prije tjedan dana ta mu je hrana bila nepoznata. Velika nadmorska visina - nisu ih ovdje obučavali zbog zabave. To je isključivalo Kubu i Panamu. Možda Nikaragva. Koliko su planine tamo visoke? Meksiko i ostale srednjoameričke zemlje bile su takoñer planinske. Svi su narednici. Svatko od njih morao je predvoditi četu i obučavati ljudstvo. Svi su pripadali lakome pješaštvu. Vjerojatno će biti odaslani na zadaću specijalne obuke, dakle, obučavat će druge

Page 50

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostpripadnike lakog pješaštva. Stvaranje protugerilskih jedinica. Naravno, sve su države južno od Rio Grande imale veće ili manje nevolje s gerilom. Te su nevoljepotjecale iz nerazmjera ekonomskih mogućnosti i želja vlasti, ali je Cha-vezu objašnjenje bilo daleko jednostavnije i zadiralo dublje u bit stvari - te su države bile zajebane sve po redu. Toga se nagledao tijekom pohoda s bataljunom po Hondurasu i Panami. Gradovi su bili prljavi - prema njima njegova je rodna šupa nalikovala raju ze-maljskome. Policija - pa, nikada nije pomislio da bi se mogao diviti losanñeleskoj Policijskoj upravi. Ali su tek lokalne postrojbe zavri-jedile njegov poseban prezir. Hrpa lijenih i nesposobnih nasilnika. Gotovoda se nisu razlikovali od uličnih bandi, osim što su svi nosili isti tip naoružanja (losanñeleske su bande njegovale osobnost u izboru oružja). Umješnosts oružjem bila je otprilike jednaka. Zapravo, da se nekog siromaha udari kundakom u guzicu, nije trebalo ispuniti visoke zahtjeve. Časnici - meñu njima nije našao nijednoga kojega bi usporedio s poručnikom Jacksonom, koji je volio trčati uz svoje ljude i nije mario ako se uprljao i zaudarao poput običnog vojnika. Neizbježivo, najveći je prezir osjećao prema narednicima. McDewitt, narednik irskoga podrijetla koji je Dingu Chavezu u Koreji pokazao pravi put - umijeće i profesionalizam kojima se mogaoponositi. A kiida j'.ovorimo o hitnome,jedino potrebno čovjeku jest pošteno/aslu/eni ponos, l'onosgaje tjerao naprijed,priječio mu da se sruši na svim prokletim trčanjima po planinama. Prijatelje se nije smjelo iznevjeriti. Prijateljima se nije moglo dopustiti da vide nešto manje od onoga što si želio biti. To je bila skraćena verzija onoga što je u vojsci naučio i znao je da se to isto moglo reći za svakog čovjeka u toj sobi. Za što su se pripremali, dakle, bilo je da obuče i druge da učine to isto. Njihov je zadatak bio poprilično uobičajen vojni zadatak. Zbog ovog ili onog razloga -vjerojatno političkoga, ali Chavez nije mario za politiku, nikada nije u njoj nalazio nekog smisla - zadatak je bio tajan. Bio je dovoljno mudar da shvati kako je sve to do-šaptavanje otkrivalo CIA-u. U toj je prosudbi bio u pravu. Griješio je glede prirode zadatka.Doručak je završio u uobičajeno vrijeme. Postrojba je ustala od stolova, pospremajući pladnjeve i tanjure na stol za odlaganje prije nego su izišli van. Većina je otišla obaviti nuždu, a mnogi, s njima i Chavez, odjenuli su čiste i suhe majice. Narednik nije bio pretjerano zahtjevan, ali je ipak više volio hladan i čist miris svježe oprane majice. U logoru je postojala dobra praonica. Chavez je osjećao kako će mu nedostajati logor, visine i sve ostalo. Zrak, iako rijedak, bio je čist i suh. Svakoga su dana slušali usamljen jauk dizelskih truba s vlakova koji su ulazili u tunel Moffat, čiji su ulaz vidjeli dva puta nadan tijekom trčanja. Večerima bi često promatrali dvokatne vagone Amtrakovih vlakova koji su vozili istočno prema Denveru. Pitao se kako bi ovdje bilo loviti? Možda jelene? Zamijetili su stado velikih jelena, ali i znatiželjne bijele prilike planinskih koza koje su bježale uz okomite litice dok su se vojnici približavali. Te su zvjerke doista u formi, Julio je to rekao jučer. Chavez je nakon nekoliko trenutaka odbacio te misli. Životinje koje je on lovio imale su samo dvije noge. I pucale bi ukoliko se ne bi pazilo.Četiri odjela postrojila su se na vrijeme. Satnik Ramirez naredio je pozor i poveo ih do njihovih odvojenih vježbališta, oko pola milje istočno od logora, naudaljenom kraju ravnog dna planinske udoline. Tamo ih je očekivao crnac odjeven u majicu i tamne kratke hlače, koje su se napinjale kako bi zadržale nabrekle mišiće."Dobro jutro, ljudi", rekao je čovjek. "Ja sam gospodin Johnson. Danas ćemo započeti neke treninge usmjerene na sam zadatak. Svi ste prošli obuku bliske borbe. Moj je zadatak vidjeti koliko ste dobrite vas naučili nekim novini trikovima koje je vaša prethodna obuka možda i/ostavila. Uhiti nekoga bez šuma nije toliko teško. Ono zamršeno jesi privući se dovoljno blizu da bi se to učinilo. To znamo svi." Još dok je govorio, za trenutak su Johnsonove ruke kliznule za njegova leda. "Ovo je drugi način tihog ubojstva."Ponovno su mu ugledali ruke u kojima se nalazio pištolj s velikim dodatkom nalikkonzervi. Prije nego je Chavez dospio reći samome sebi da je riječ o prigušivaču, Johnson ga je uhvatio s obje ruke i opalio tri puta. Prigušivač je bio vrlo kvalitetan, odmah je zamijetio Chavez. Jedva se čuo metalni zvuk automatskog zatvarača - u stvari, tiši čak i od zveketa stakla tri razbijene boce koje su se raspale dvadesetak stopa dalje - zvuk hica nije se čuo. Vrijednodivljenja.Johnson im se zlobno nacerio. "Štoviše, ne morate svaki put ras-krvariti šake. Kao što sam već rekao, svi poznajete borbu golim rukama, radit ćemo i na njoj. Poput vas, bio sam nekoliko puta na terenu i nemojmo se zajebavati s finesama. Borba oružjem pobjeñuje borbu golim rukama. Danas ćemo naučiti novu vrstu borbe:

Page 51

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnosttiha oružana borba." Prignuo se i podigao pokrivač s automatske puške. Činilo seda i ona ima prigušivač na cijevi. Chavez je prezirao samoga sebe zbog svojih prošlih razmišljanja. Zadatak se mogao odnositi na bilo što, ali ne i na obuku.Viceadmiral James Cutter, USN, bio je osoba plave krvi. U najmanju ruku izgledaoje tako, pomislio je Ryan, visok i vitak, kraljevski prosijede kose, s vječitim smiješkom na glatkom ružičastom licu. Vjerojatno se tako i ponašao - ne, izgledalo je tako, ispravio se Jack. Ryan je smatrao kako se uistinu važne osobetako ne ponašaju. Biti predsjednikov savjetnik za pitanja nacionalne sigurnosti ipak nije predstavljalo znak plemstva. Ryan je poznavao nekolicinu koji su imalinaslove. Cutter je potekao iz jedne od jenkijevskih obitelji koje su na svojim posjedima u Novoj Engleskoj naraštajima gajile kamenje, da bi se ili posvetile trgovini ili, kao što je bio slučaj s Cutte-rom, višak sinova slale na more. Cutter je bio pomorac kojem je more predstavljalo tek sredstvo napredovanja. Više od pola radnog vijeka proveo je u Pentagonu, a to, po Ryanovu mišljenju, nije bilo mjesto za poštenoga pomorca. Jack je znao daje prešao sve potrebne stupnjeve zapovjedništva. Prvo razarač, zatim krstarica. Svaki put hi dobro obavio zadatak- dovoljno dobro da bi ga zapazili, stojebilo najvažnije. Mnogo jeizuzetnih časničkih karijera ostalo zamrznuto na činu kapelana bojnog broda, jersu propustili da ih zapaze neki dovoljno utjecajni zaštitnici. Što li je CuUer učinio da se izdigne iz mnoštva...?Možda je dovoljno predano laštio kvake...? razmišljao je Jack završavajući svojeizvješće.To sada nije bilo važno. Predsjednik ga je zamijetio meñu osobljem Jeffa Pelta, i kada se Pelt vratio na akademiju - katedru za meñunarodne odnose Sveučilišta uVirginiji - Cutter je ukliznuo na njegovo mjesto glatko poput razarača koji pristaje uz gat. Sjedio je za svojim stolom u odijelu skrojenu po mjeri, pijuckajući kavu iz šalice na kojoj je bilo ugravirano USS Belknap, kako bi svoju okolinu podsjetio da je nekoć zapovijedao tom krstaricom. U slučaju da je neki posjetitelj propustio to zamijetiti - u ured savjetnika za nacionalnu sigurnost zalazio je tek poneki slučajni posjetitelj - lijevi je zid bio prekriven plaketama brodova na kojima je služio i tolikom količinom potpisanih fotografija koja bi dostajala i holivudskim agentima. Mornarički su časnici takve izložbe nazivali "Ja volim samo sebe!" pa iako su ih gotovo svi imali, ipak su ih postavljali kod kuće.Ryanu se Cutter nije pretjerano sviñao. Nije ni Pelt, ali je razlika bila u tomešto je Pelt bio mudar gotovo onoliko koliko je mislio da je. Cutter mu nije bio ni blizu. Admiral s tri zvjezdice već se preduboko uvalio, samo nije imao pametida to shvati. Loše je bilo to stoje Ryan takoñer bio specijalni pomoćnik, ali nei predsjednikov specijalni pomoćnik. To je značilo da je morao podnositi izvješća Cutte-ru, sviñalo mu se to ili ne. Njegov je šef bio u bolnici, tako daće ta zadaća biti poprilično učestala."Kako je Greeru?" upitao je čovjek. Govorio je nazalnim dijalektom Nove Engleske, govorom koji je već odavno trebao odumrijeti prirodnom smrću. To Ryanunije smetalo. Podsjećalo ga je na njegove studentske dane na bostonskom koledžu."Još nisu završili ispitivanja", Rvanov je glas odavao zabrinutost. Sve je nalikovalo raku gušterače, u slučaju kojega je mogućnost preživljavanja bila ravna ništici. Raspitao se o tome kod Cathy te pokušao prebaciti svojega nadreñenoga na Johns Hopkins, ali je Greer pripadao mornarici, što je značilo odlazak u Bethesdu. Iako je mornarički bolnički centar Bethesda bio najbolja bolnica mornarice, ipak nije bila Johns Hopkins."Dakle, vi ćete sjesti na njegovo mjesto?" upitao je Cutter."Admirale, postavili ste pomalo neumjesno pitanje", odgovorio je Bob Ritter umjesto svojeg suradnika. "Tijekom izbivanja admirala Greera, dr. Ryan će ga zamjenjivati s vremena na vrijeme.""Ukoliko i to budete obavljali ovako kao što ste iznijeli ovo izvješće, sasvim ćemo se dobro slagati. Šteta Greera. Nadajmo se najboljemu." U tome je glasu bilo osjećaja otprilike toliko kao kada netko pita za pravi smjer.Srdačna ste osoba, zar ne? pomislio je Ryan zatvarajući svoju torbu za spise. Kladim se da vas je posada Belknapa upravo obožavala. Ali Cutter nije bio plaćenza srdačnost. Plaćali su ga da daje savjete Predsjedniku. Ryan je bio plaćen da ga izvijesti, ne da ga voli.Cutter nije bio budala. Ryan je to takoñer morao priznati. Nije bio stručan u Ryanovu području, niti je posjedovao Peltov kartaški njuh za političko blefiranje i varanje iza leña i, suprotno od Pelta, Cutter je volio djelovati bez savjetovanja s Ministarstvom vanjskih poslova. U svakom slučaju nije shvaćaona kojem principu djeluje Sovjetski Savez. Razlog zbog kojega je sjedio u stolcuvisokog naslona, za tamnim hrastovim stolom ležao je u činjenici da je bio stručnjak za druga područja, očevidno ona koja su Predsjednika u ovome trenutku

Page 52

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostnajviše zanimala. Tu je Ryana izdao intelekt. Vratio se svome izvješću o djelovanju KGB-a u Srednjoj Europi, namjesto da svoju ideju provede do logičnog zaključka. Jackova druga pogreška bila je još osnovnija. Cutter je znao da nije osoba kakav je bio Jeff Pelt i želio je to promijeniti."Bilo mi je drago vidjeti vas ponovno, doktore Ryan. Dobro izvješće. Upozorit ćuPredsjednika na taj problem. Sada, molim vas, ispričajte nas, DDO i ja imamo nešto raspraviti.""Jack, vidimo se u Langleyju", rekao je Ritter. Ryan je kimnuo glavom i otišao. Ostala su dvojica čekala da zatvori za sobom vrata. Tada je DDO iznio svoje izvješće o operaciji PLOVEĆE KAZALIŠTE. To je trajalo dvadeset minuta."Dakle, kako ćemo usklañivati djelovanja?" upitao je admiral Rittera."Uobičajeno. Jedino dobro proizišlo iz sloma Pustinje I dokaz je ^koliko su sigurne satelitske veze. Jeste li već vidjeli prenosivi tip?" lpitao je DDO. "Onje dio standardne opreme lakih snaga.""Ne, samo ureñaje na hodovima. Oni nisu b;iS prenosivi.""Dobro, sastoji se od nekoliko dijelova, antene u obliku slova X i maloga žicanoga postolja koje i/gleda kao daje sklopljeno od nekoliko rabljenih vješalica. Novi ureñaj teži samo osam kilograma, zajedno sa slušalicom, čak ima i Morzeovo tipkalo za potrebe odašiljanja slabijom izlaznom snagom. Jedinstvena valna dužina, superšifrirani UKV. To je najsigurnije što se postiglo u komunikacijama.""Kako ćemo ih držati u tajnosti?" Cutter je brinuo oko toga."Ukoliko je kraj gusto napučen", objasnio je umorno Ritter, "protivnička se strana neće njima služiti. Štoviše, iz očevidnih razloga djeluju pretežito noću.Naši će se ljudi izležavati tijekom dana i djelovati samo noću. Uvježbani su i opremljeni za takve zadatke. Pazite, o tome razmišljamo već neko vrijeme. Ti su ljudi već sada veoma dobro obučeni, a mi...""Dopuna zaliha?""Helikopteri", odgovorio je Ritter. "Specijalci s Floride.""I dalje tvrdim da trebamo uključiti marince.""Marinci imaju druge zadaće. Admirale, već smo raspravljali o tome. Ti su mladići bolje obučeni, bolje opremljeni, većina ih je već bila na sličnim mjestima i daleko ih je lakše ubaciti u program ne privlačeći ničiju pozornost."Ritter je ponavljao već dvadeseti put. Cutter nije bio jedan od onih koji su slušali što drugi govore. Njegova su mišljenja bila glasnija. DDO se pitao kako Predsjednik to podnosi, ali to pitanje nije iziskivalo odgovor. Predsjednikov ješapat nadglasavao svačije vrištanje. Problem je bio u tome što je, da bi ostvario svoje želje, Predsjednik ovisio o idiotima. Rittera nije iznenadilo štose njegovo mišljenje o savjetniku za nacionalnu sigurnost poklapalo s mišljenjemJacka Ryana, jedino, Ryan nije mogao znati zašto se s njime slaže."Dobro, to je vaša operacija", rekao je Cutter nakon trenutka. "Kada započinjete?""Za tri tjedna. Sinoć smo primili izvješće. Stvari se odvijaju sasvim u redu. Već su svladali sve potrebne osnove. Još samo treba izbrusiti neke specijalnostii dodati završnu glazuru. Dosad smo imali sreće. Nitko još nije ozlijeñen.""Koliko ste dugo u posjedu toga mjesta?"" Trideset godina. Tamo suplanirali postavili radarski sustav pro-luzraene obrane, ali su sredstva presahla. Zrakoplovstvo gaje predalo nama, a mi ga otadaupotrebljavamo za izobrazbu naših agenata. Nije označeno ni na jednom od OMB-ovih popisa. Vlasnik je jedna strana tvrtka koju koristimo za razne djelatnosti. Tijekom jeseni obično ga iznajmljujemo za lovački logor, možete li vjerovati? Čak nam donosi i zaradu, što je još jedan razlog nepojavljivanja na listama financijskog odjela. Je li to dovoljna tajnost? Dobro nam je poslužilo tijekom afganistanskog rata, kada smo obavljali iste pripreme kao i sada, a nitko nije nikada saznao ništa.""Tri tjedna."Ritter je potvrdno kimnuo. "Možda malo dulje. Još uvijek radimo na usklañivanju izmeñu satelitskih obavještajnih veza i naših stanica na zemlji.""Hoće li to djelovati?""Admirale, o tome sam već govorio. Ukoliko želite Predsjedniku podastrijeti nekakvo čarobno rješenje, mi ga nemamo. Jedino što možemo, jest podbosti ih. Učinci će lijepo djelovati u izvješću, a možda uspijemo spasiti i pokoji život. Osobno, mislim da to vrijedi učiniti, čak i ako zauzvrat ne dobijemo mnogo."Jedna od Ritterovih dobrih strana, razmišljao je Cutter, bila je da nije iznosioono očevidno. Dobit će zauzvrat. Svi su znali o čemu je riječ. Zadatak nije bio obična cinična vježba, iako bi ga neki mogli tako shvatiti."Što je s radarima?""Imamo samo dva zrakoplova. Isprobavaju novi radarski sustav nazvan NMP - niska

Page 53

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostmogućnost presretanja. Ne znam sve pojedinosti, ali zbog spoja frekvencijske pomičnosti, smanjenih bočnih polja i relativno niske izlazne snage, očajno mu jeteško uhvatiti signal. To će obezvrijediti ESM opremu koju upotrebljava druga strana. Tako smo u mogućnosti rabiti zemaljsku opremu i nadzirati četiri do šesttajnih uzletišta, kako bismo saznali kada pošiljke kreću. Prilagoñeni E-2s uspostavit će kontakt s njima južno od Kube i pratiti ih cijelim putem, sve dok ih ne presretne pilot F-15 o kojem sam vam govorio. Crni mladić - prokleto sposoban pilot lovac, kako pričaju. Dolazi iz New Yorka. Majku mu je napao diler. Završilo je loše. Izrezao ju je i na kraju je umrla. Bila je jedna od uspješnih ljudi izgela o kojima nikuda ne čujemo. Imala je troje djece, sve je troje dobio zavisilo, l'iloi je trenutno vrlo bijesan. Radit će za nas i neće pričati naokolo.""Dobro", sumnjičavo je rekao Cutter. "A što ako mu kasnije proradi savjest i...""Mali mi je rekao da bi poskidao sve te kurvine sinove, samo da to zatražimo od njega. Diler mu je ubio majku. Želi to naplatiti, a ovo mu se čini prikladnim načinom. U Eglinu se odvija veći broj os-jetljivih projekata. Njegov je lovac odvojen od ostatka postrojbe kao dio NMP-radarskoga projekta. Radar nose dva mornarička zrakoplova, a mi smo unovačili i njihove posade - priča je podosta slična i zapamtite, kada imamo potvrdu cilja sa F-15, zrakoplovi za praćenje prekidaju emitiranje i odlaze. Dakle, ukoliko Bronco, tako se mladić zove - treba skinuti dilera unutar teritorija, nitko neće znati. Kada ih jednom prizemljimo, letačke posade moraju ih isprestrašiti namrtvo. Te sam pojedinosti razradio osobno. Ukoliko nekolicina ljudi mora nestati - što ne očekujem - to semože srediti jednako lako. Tamošnji marinci svi pripadaju postrojbama za posebnenamjene. Jedan od mojih ljudi izigravat će federalnog agenta, a sudac kojem ćemoih privoditi je onaj kojega je Predsjednik...""Taj mi je dio poznat." Čudno je, razmišljao je Cutter, kako se razvijaju zamisli. Prvo je Predsjednik, saznavši da je roñakinja njegova bliskog prijatelja umrla od prekomjerne doze, ispalio nekontroliranu primjedbu. Nakon toga Cutter je razgovarao s Ritterom, dosjetio se, te je ideju izložio Predsjedniku. Mjesec dana kasnije, plan se počeo razvijati. Dva mjeseca kasnije,plan je bio dovršen. Tajna Predsjednikova odluka bila je napisana i pohranjena udosje -postojala su samo četiri primjerka, svaki dobro zaključan. Sada su se stvari počele pokretati. Prošlo je vrijeme za neodlučnost, rekao je bezvoljno Cutter samome sebi. Bio je upleten u sve razgovore o pripremama, a operacija je još uvijek nepredvidivo izmicala i razvijala se sama..."Što može poći loše?" upitao je Rittera."U terenskim operacijama sve može poći loše. Prije samo nekoliko mjeseci jedna operacija je otišla k vragu zbog zabranjenog skretanja...""Zbog KGB-a", rekao je Cutter. "O tome mi je pričao Jeff Pelt.""Nismo imuni. Sranja se dogañaju, to je stara istina. Sve što možemo učinili, već snio učinili. Svaki je vid operacije podijeljen. U zračnome dijelu, na primjer, lovački pilot ne poznaje radarski zrakoplov ni njegovu posadu - izmjenjuju samo pozivne znakove. Zemaljske posade ne znaju koji su zrakoplovi nazadatku. Postrojbe koje šaljemo na teren dobivat će zapovijedi putem satelita - čak neće znati ni odakle dolaze. Ljudi koji ih šalju neće znati kamo odaši-lju, niti odakle dolaze. Samo će nekolicina ljudi znati sve. Ukupan broj ljudi koji znaju sve manji je od sto, a samo desetorica znaju cijelu priču. Ne mogu smanjiti taj broj. Sada je pitanje da li se misija pokreće ili ne. Admirale Cutter, to ovisi o vama. Pretpostavljam", Ritter je dodao radi dojma, "da ste o svemu izvijestili Predsjednika."Cutter se morao nasmiješiti. Čak ni u Washingtonu nije bivalo često daje osoba mogla istovremeno izgovoriti i istinu i laž: "Naravno, gospodine Ritter.""Pisano izvješće", proslijedio je Ritter."Ne.""U tome slučaju, opozivam operaciju", tiho je rekao DDO. "Ne želim biti žrtveno janje.""A ja želim?" primijetio je Cutter. Nije dopuštao da mu se gnjev čuje u glasu, ali mu je lice dovoljno jasno odašiljalo poruku. Ritter je povukao uobičajeni potez."To zahtijeva sudac Moore. Da li biste više voljeli da on sam upita Predsjednika?"Cuttera je ovo uhvatilo nespremnoga. Njegov je posao, uostalom, bio izolirati Predsjednika. Odgovornosti je pokušao prebaciti na Rittera i, po mogućnosti, suca Moorea, ali su ga ispreskakali u vlastitome uredu. Netko je morao preuzeti odgovornost za sve; birokracija ili ne, sve je na kraju padalo na samo jednu osobu. To je nalikovalo igri glazbenih stolaca. Netko bi uvijek odvisio. Toga sunazivali gubitnikom. Uza sva svoja umijeća, kontraadmiral Cutter na kraju igre

Page 54

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostnašao se na nogama. Njegova ga je mornarička obuka naučila da preuzme odgovornost ali, iako je Cutter uvijek sebe nazivao mornaričkim časnikom i razmišljao o sebi kao o mornaričkome časniku - naravno, nije nosio odoru - odgovornost je predstavljala nešto što je godinama uspijevao izbjeći. Služba u Pentagonu pogo-dov;il;i je lome, <i Bijela kuca još više. Sada je odgovornost ponovno bila na njemu. Nije se osjećao ovako ranjivim otkako se njegova kr-slarica gotovo zabila u tanker tijekom dotakanja goriva - njegov ga je izvršili časnik spasio brzom zapovijedi izdanom kormilaru, sjećao se Ciitter. Šteta što mu je karijera završila na položaju kapetana bojnog borda; Ed nije biostvoren za napredovanje...Cuttcr je otvorio ladicu stola i izvukao list papira na čijem je zaglavlju pisalo Bijela kuća. Iz džepa je izvukao zlatnu Crossovu kemijsku olovku i ispisao Ritteru ovlast svojim najboljim Palmerovim rukopisom. "Predsjednik vas ovlašćuje..." Admiral je presavio papir, stavio ga u omotnicu i predao ga preko stola."Zahvaljujem, admirale", Ritter je omotnicu spremio u džep svojega kaputa. "Izvještavat ću vas.""Budite pažljivi s ovim papirom", hladno je rekao Cutter."Gospodine, ja znam čuvati tajne. To mi je posao, znate?" Ritter je ustao i izišao, osjećajući toplinu oko stražnjice. Svoju guzicu je zaštitio. Za tim su osjećajem u Washingtonu mnogi žudjeli. Taj osjećaj nije dijelio s Predsjednikovim savjetnikom za nacionalnu sigurnost, ali Ritter je znao da nije kriv što je Cutter previdio neke mogućnosti.Pet milja dalje, ured područnog direktora Ryanu se činio hladnim i osamljenim. Unjemu se nalazio kredenc i aparat za kavu gdje je James Greer pripravljao svoju mornarsku kavu, sudački stolac visoka naslona u koji bi se stari čovjek zavalio prije nego bi započeo svoja predavanja o činjenicama i teorijama ili pričao viceve, sjećao se Jack. Njegov nadreñeni imao je sjajan smisao za humor. Kakav je nastavnik mogao biti - u stvari, Jacku je on bio učitelj. Kako je sve to počelo? Prošlo je samo šest godina otkako je počeo raditi za Agenciju. Greera jepoznavao manje od sedam godina, admiral je uvelike zauzeo mjesto oca kojega je on izgubio u avionskoj nesreći u Chica-gu. Ovamo je dolazio tražiti savjet, vodstvo. Koliko puta?Stabla ispred prozora na sedmom katu zazelenjela su ljetnim lišćem, skrivajući pogled na dolinu Potomaca. Smiješno. Uistinu lude stvari dogodile su se u vrijeme kada su ta ista stabla bila gola, razmišljao je Ryan. Sjećao se hodanja po sagu, promatranja hrpa snije-ga koje su ostavile raliee, dok je tragao za odgovorima na teška pitanja, katkaduspijevajući, katkad ne.Kontraadmiral James Greer neće doživjeti sljedeću zimu. On je promatrao svoj posljednji snijeg, svoj posljednji Božić. Rvanov je nadreñeni ležao u VIP apartmanu u mornaričkome bolničkome centru Bethesda, još uvijek pozoran, živoga uma, pričao je viceve. Ipak, u posljednja tri tjedna izgubio je osam kilograma, a kemotera-pija mu je uskraćivala svaku hranu, osim one koja je stizala kroz cijevi zabijene u njegove ruke. I bol. Ryan je znao kako ništa nije gore od gledanja tuñe boli. Promatrao je svoju suprugu i svoju kćer u boli i taj je prizor bio daleko gori od njegovih posjeta bolnicama. Bilo mu je teško ići admiralu u posjet, primjećivati ukrućenost mišića na licu, uobičajeno kočenje udova uzrokovano grčevima, nekima od raka, nekima od lijekova. Ali je Greer bio dio njegove obitelji jednako kao i - Bog, pomislio je Ryan, o njemu razmišljam kao o ocu. Tako će biti sve do kraja."Sranje", rekao je Jack, nesvjestan da je to izrekao. "Znam što mislite, doktoreRyan.""Ha?" Jack se okrenuo. Admiralov je vozač (i čuvar) stajao tiho pored vrata dok je Jack vadio neke spise. Iako je Ryan bio DDI-ov specijalni pomoćnik i stvarno zamjenik, morao je biti nadgledan kada je pregledavao spise predviñene samo za DDI-a. Pravila sigurnosti CIA-e bila su čvrsta, logična i nesavitljiva."Znam što mislite, gospodine. Uz njega sam jedanaest godina. Koliko mi je nadreñeni, toliko mi je i prijatelj. Svakog Božića imao je nešto za djecu. Nikada nije zaboravio moj roñendan. Mislite li da postoji nada?""Cathy je uspjela dovući jednoga od svojih prijatelja. Profesora Goldmana. Russ je jedan od najboljih, predaje onkologiju na Hop-kinsu, savjetnik je na NIH-u i ne znam što još. On kaže da su mogućnosti jedan naprama trideset. Mickey, prebrzo se proširilo, otišlo je predaleko. Najviše dva mjeseca. Sve drugo predstavljalo bi čudo." Ryan se gotovo nasmiješio. "Zato smo angažirali svećenika."Murdock je kimnuo. "Znam daje blizak s ocem Timom iz Geor-»etowna. Sinoć je došao u bolnicu na partiju šaha. Admiral gaje masirao u četrdeset i osam poteza.

Page 55

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostJeste li ikada s njim igrali šah?""Nisam mu ravan. Vjerojatno nikada neću ni biti.""Jcslc, gospndine, jcslc", lekao jc Mindock n.ikon nekoliko Ire-" inilaka. "U iiajmaiijii ruku, on tako ka/.c.""Naravno." Ryan jc zatresao glavom. Proklcti bili, Greer nc bi htio da ijedan odnjih razgovara na ovaj nacin. Posao je cekao. Jack je uzeo kljuc i otkljucao ladicu sa spisima. Polozio je lanac s kljucevi-ma na stolnu bugacicu kako bi ih Mickey preuzeo i posegao dolje da otvori ladicu, ali se zeznuo. Namjesto ladice povukao je kliznu plocu koja se mogla rabiti kao podloga za pisanje, iako su na njoj bili tra-govi direktorova vrca za kavu. Blizu unutarnjeg ruba ploce, Ryan je zamijetio karticu prievrscenu ljepljivom vrpcom. Na kartici su, ispi-sane Greerovim prepoznatljivim rukopisom, bile dvije kombinacije sefova. Greer je imao specijalni sef u uredu, imao ga je i Bob Ritter. Jack se prisjetio kako je njegov sef bio uvijek nespretan s brojevima, te je vjerojatno morao zapisati kombinaciju kako je ne bi zaboravio. Bilo mu je neobicno da admiral ima kombinacije oba sefa, svojega i Ritterova, ali je nakon trenutka razmisljanja zakljucio kako to ima smisla. Ukoliko bi netko u hitnji morao otvoriti DDO-ov sef - na primjer, ako bi Rittera oteli, a netko je morao pregledati koji su taj-ni spisi u dosjeima - taj je netko morao biti na veoma visoku poloza-ju, na primjer, DDL Mozda je Ritter takoder posjedovao kombinaciju DDI-eva sefa. Jack se pitao tko ih jos zna. Otresao je te misli, vratio plocu na svoje mjesto i otvorio ladicu. U njoj se nalazilo sest dosjea. Svi su bili u vezi s dugorocnim obavjestajnim procjenama ko-je je admiral zelio pregledati. Nijedan nije bio osobito kritican. U stvari, spisi nisu bili toliko osjetljivi, ali su admiralu odvracali pozor-nost. Dvojica pripadnika sluzbe sigurnosti CIA-e neprekidno su nadgledali admiralovu sobu, te je jos mogao zavrsiti poslove u vre-menu koje mu je preostalo.Sranje! zarezaoje Jack na sebe samoga. Izbij si to iz glave. Kvra-gu, ipak ima sanse. Mala sansa ipak je bolja od nikakve.Chavez nikada prije nije rabio automat. Njegovo osobno naoru-zanje uvijek je bila puska M-16, cesto sa M-203 bacacem granata prievrscenim ispod cijevi. Znao je takoder upotrebljavati i SAW -vodno automatsko oruzje belgijske proizvodnje, nedavno pridoda-no vojnome inventaru - a nekoc je dobro pucao pistoljem. Automa-li su odavno prcsiali biti omiljeni u vojsci. Jednostavno, nisu bili do-voljno ozbiljno naoruzanje kakvo bi /adovoljilo vojiiikove polrebe.Ipak, to nije znafiilo da mu se automat nije svidio. Bilo jc to nje-inaeko oruzje, MP-5 SD2, proizvod tvrtke Heckler & Koch, Izglcd mu je bio potpuno ncprivlacan. Crna matirana oplata bila je blago luapava na dodir, a nedostajala mu je privlacna kompaktnost izrael-skog Uzija. Ipak, nije napravljen da bi izgledao dobro, pomislio je, napravljen je da dobro puca. Nacinjen je da bude pouzdan. Nac"i-njen je da bude precizan. Tko god daje stvorio ovu stvarcicu, znao jc sto je vazno kod pucanja, prosudio je Chavez kada je prvi put podi-gao oruzje. Neobicno za oruzje njemacke proizvodnje, nije bilo veli-ke kolicine sitnih djelica. Rastavljao se Iako i brzo radi ciscenja, po-novno je sastavljanje trajalo manje od minute. Oruzje se udobno ug-nijezdilo na njegovu ramenu, a glava mu je automatski pala na pra-vo mjesto kako bi mogao proviriti kroz prstenasti otvor nisana."Zapocni paljbu", naredio je gospodin Johnson.Chavez je imao oruzje podeseno na pojedinacnu paljbu. Ispalio je prvi hitac, tekkako bi osjetio okidac. Potisak je bio oko sest kilo-grama, trzaj izravan i blag, a puska nije odskocila od cilja kako su ci-nila neka oruzja. Hitac je, naravno, prosao kroz srediste obrisa glave na meti. Ispalio je jos jedan, dogodilo se isto, a tada je ispucao pet brzih hitaca. Repetirani su ga hici zaljuljali jedan do dva inca, ali je trzaj ublazivaca na sebe preuzeo veci dio udara. Razgledao je sedam rupa u lijepoj, zbijenoj skupini, poput izrezana nosa na bundevi. Dobro. Prebacio je sklopku na kratke rafale - doslo je vrijeme za za-bavu. Ispalio je tri metka u prsa mete. Ta je skupina bila rasprsenija, ali bi svaki pojedinacni hitac bio smrtonosan. Nakon druge skupine hitaca Chavez je shvatio kako moze unistiti metu s tri hica. Auto-matska paljba nije mu trebala. Vise od tri metka znacilo je rasipanje municije. Njegovo je razmisljanje za vojnika bilo ponesto neuobica-jeno, ali je bio pripadnik lakog pjesastva i znao je daje municija nes-lo sto se mora nositi. Kako bi ispucao spremnik s trideset metaka, is-paljivao je kratke rafale na neoznacene dijelove mete i bio nagraden pogocima upravo tamo gdje ih je zelio uputiti.Duso, gdje si dosad bila? Najbolje od svega, nije bila glasnija od Sustanja suhog lisca. Automat nije imao prigusivac, sama cijevbila je prigusivac. Cuo se samo prigusen zvuk zatvaraca i fijuk zrna. In-struklor im je rekao dn upotrebljavaju stiperbr/u municiju. Chavez je izvadio jedan inelak i/ kutije,

Page 56

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost/ino je bilo Šuplje; izgledalo je kao ila si' u njemu može smiješati piće, a pogodak u čovjeka spljoštio bi ga u veličinu novčića. Trenutna smrt pogotkom u glavu, gotovo jednako brza od pogotka u prsa - ali, ako su ga obučavali o upotrebi prigušivača, od njega se očekivao hitac u glavu. Procjenjivao je kako može pogoditi glavu s pedeset do šezdeset stopa - možda i iz daljega u idealnim uvjetima, ali vojnici ne očekuju idealne uvjete. Na terenu će se morati privući na nekih petnaestak metara do cilja i ukloniti ga bez i najmanjeg zvuka.Za to što su ga pripremali, ponovno je pomislio, sigurno nije bio trenažni zadatak."Dobro grupiranje hitaca, Chavez", primijetio je instruktor. Na vatrenoj liniji bila su još samo trojica. Dvojica s automatima u vodu. Dva SAW-a - Julio je nosio jedan - a ostali s M-16, dvojica su na njima imali ugrañene bacače granata. Svi su imali pištolje. To se činilo čudnim, ali osim težine, Chavezu tonije smetalo."Gospodine, ova beba stvarno puca." "Tvoja je. Koliko si dobar s pištoljem?" "Nisam loš. Ne običavam."Da, znam. Ipak, svi ćete vježbati. S pištoljem ne možete mnogo, ali ima trenutaka kada i on dobro posluži." Johnson se okrenuo i obratio cijeloj postrojbi. "Dobro, vas četvorica, dolazite gore. Želimo da svatko zna kako ova oružja rade. Svi morate biti stručnjaci."Chavez je predao svoje oružje sljedećem članu voda i odšetao s ,. vatrene linije. Još je uvijek pokušavao sastaviti cjelinu. U pješaštvu borba predstavljapetljanje sa smrću, ali na osobnoj razini, na kojoj je bilo vidljivo što se, i kome čini. Činjenica da Chavez to još nije činio bila je nevažna; to je još uvijek bio njegov posao, a organizacija njegove jedinice jasno mu je govorila o obliku zadaće koja ih je očekivala. Specijalni zadaci. Sigurno su, specijalni zadaci. Poznavao je tipa koji je pripadao postrojbi Delta u Fort Braggu. Specijalni su zadaci bili nešto profinjeniji oblik pješačkih djelovanja. Trebalose privući uistinu blizu, obično je trebalo pobiti stražare, a tada udariti snažno i brzo, nalik udaru munje. Ukoliko sve ne bi bilo gotovo u deset sekundi ili manje - tada bi dogañanja postala preuzbudljiva. Ono stoje Chaveza zabavljalo, bila je sličnost s taktikom uličnih bandi. Uborbi nije postojalo poštenje. Privukao bi se i bez upozorenja pobio ljude s leña. Nisu imali priliku obraniti se-ni najmanju priliku. Ono što se mladom članu bande predstavljalo kao kukavičluk, vojniku je predstavljalo dobru taktiku. Chavez se nasmijao u sebi. Gledano iz tog kuta, sve se to nije činilo pošteno. Vojska je bila bolje ustrojena od bande. I, naravno, ciljeve su birali drugi. Bit vojske sastojala se, vjerojatno, u tome da je nekome nešto imalo smisla. To je, takoñer, bila velika tajna bandi, ali su vojna djelovanja morala imati smisla za nekoga važnoga, nekoga tko je uistinu znao što čini. Čak i kada ono što je činio njemu nije bilo osobito smisleno - česta pojava u vojnika - nekome je to bilo značajno.Chavez nije bio dovoljno star da bi pamtio Vijetnam.Zavoñenje je bilo najtužniji dio njegova posla. U tome, i svim drugim dijelovimanjegova posla, Cortez je bio uvježban da bude hladno objektivan i poslovan, ali nije postojao način kako ostvariti hladnu intimnost - naročito ako se željelo nešto postići. Čak je i KGB-ova akademija to priznavala. Naslušao se sati i satipredavanja o mogućim zamkama, prisjećao ih se s podrugljivim osmijehom -Rusi su pokušavali južnjaku objašnjavati romantična petljanja. Vjerojatno je klima bila protiv njih. Pristup se prilagoñavao osobnostima izabranoga cilja, u ovome slučaju udovice koja je u četrdeset šestoj godini zadržala iznenañujuće dobar izgled, koja je u sebi imala dovoljne ostatke mladosti da je trebala društvo nakon što su djeca otišla spavati ili na vlastite sastanke, čiji je krevet bio usamljeno mjesto ohlañenih sjećanja. To nije bio njegov prvi takav slučaj, kod takvih je osoba bilo uvijek prisutno nešto hrabro, a istovremeno i jadno. Od njega se očekivalo mišljenje - tako su ga obučili - da su njihovi problemi njihova stvar, a njegova prednost. Ali kako se muškarac može zbližiti s takvom ženom a da ne osjeti njezinu bol? Instruktori u KGB-u nisu imali odgovor na to pitanje, iako su ga dobro obučili. I on je morao pretrpjeti nedavni gubitak.Njegova je "supruga" takoñer umrla - rak, tako joj je rekao. Oženio se kasno, nastavljao je s pričom, nakon stoje obiteljski posao ponovno podigao na noge - cijelo je vrijeme radio, letio naokolo kako bi osigurao poslove, na koje je njegov otac potrošio svoj život. Tada je oženio svoju Mariju, prije samo tri godine. Bila je trudna, ali kadje posjciil.i liječnika kuko bi potvrdio radosnu vijest, uobičajeni tes-lovi... Silino Si'sl mjeseci, heba nije im:il;i izgleda, a ('oilezu od Marije nije ostalo ništa. Možda je, govorio je svojoj vinskoj čaši, to predstavljalo božju kaznu budući daje oženio tako mladu djevojku, moždai zbog njegovih mnogobrojnih nevjerstava kada je bio raspušteni zavodnik.

Page 57

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostU tome je trenutku Moirina ruka prešla preko stola i dotakla njegovu. Nije to njegova greška, rekla mu je žena. Podigao je pogled kako bi promatrao suosjećanje u očima nekoga tko je samome sebi postavljao pitanja ne toliko drugačija od onih koje je on tako otvoreno upućivao sebi samome. Ljudi su tako predvidljivi. Trebalo je samo pritisnuti pravo puce - i dobiti očekivane osjećaje. Kada je njezina ruka dodirnula njegovu, zavoñenje je bilo privedeno kraju. Iz dodira je izvirala bujica topline, čiste ljudskosti. Ali, ako je o njoj razmišljao samo kao o cilju, kako joj može uzvratiti osjećaje - kako će zadatak privesti kraju? Osjetio je njezinu bol, njezinu osamljenost. Bit će dobar s njom.Tako je i bilo, već dva dana poslije. Bilo bi smiješno da nije bilo dirljivo, kako se poput djevojčice spremala za izlazak - nešto što nije činila više od dvadeset godina. Njezina su djeca to smatrala zabavnim, jer je od očeve smrti proteklo dovoljno vremena pa su shvaćali majčine potrebe i smiješili se hrabrećije dok je išla prema svojem automobilu. Večera je bila brza, nervozna, a tada kratka vožnja do hotela. Još vina kako bi prevladali nervozu koja je bila stvarna za njih oboje, iako više za nju. Ipak, čekanje se isplatilo. Nije dugo vodila ljubav, ali su njezini odgovori bili iskreniji od onih koje je dobivao odsvojih uobičajenih priležnica. Cortez je bio dobar u krevetu. Ponosio se svojim sposobnostima i pružio joj natprosječnu izvedbu: gotovo sat vremena, polako ju je raspaljivao, te je nježno smirivao kako je samo on znao.Sada su ležali jedno pored drugoga, glavu je položila na njegovo rame, u tišini niz lice su joj se polako slijevale suze. Izuzetna žena. Iako je umro mlad, njezin je suprug imao sreće biti uz ženu koja je znala kako tišina može biti najsnažnija od svih strasti. Promatrao je sat na stolu. Prošlo je deset minuta prije nego je progovorio."Moira, hvala ti... nisam znao... to je bilo." Pročistio je grlo. "To je prvi put otkako... otkako..." U stvari, bilo je tjedan dana od pos-Ijeilnje, koja ga i1" koštala tridesel tisuća pezosa. Mlada i umješna. Ali..!Iznenadila ga je snaga ove žene. Zagrljaj joj je bio toliko snažan da je jedva udahnuo. Dio onoga što je nekoć bila njegova savjest govorio mu je da se ima stidjeti, ali je onaj veći dio izvijestio kako je pružio više nego što je uzeo. Ovo je bilo bolje od kupljenoga seksa. Postojali su osjećaji, naposljetku, koje novac nije mogao kupiti; taje primisao Corteza istodobno umirivala i razdraživala te mu je pojačavala osjećaj stida. Ponovno je razmatrao kako stida ne bi bilo da ga nije tako snažno zagrlila, a zagrljaj ne bi postojao daje nije tako dobro zadovoljio.Posegao je za cigaretama na udaljenom kraju stola iza sebe. "Ne bi smio pušiti",rekla mu je Moira Wolfe.Nasmiješio se. "Znam. Moram prestati. Ali nakon ovoga što si mi uradila," rekao je sa sjajem u oku, "moram se pribrati." Tišina."Madre de dios", rekao je nakon minute. "Stoje?"Još jedan nestašan osmijeh. "Podao sam ti se, a jedva znadem tko si.""Što želiš znati?"Kikot. Slijeganje ramenima. "Ništa važno - mislim, što može biti važnije od onoga što si upravo učinila?" Poljubac. Milovanje. Ponovno tišina. Ugasio je napola dopušenu cigaretu kako bi pokazao koliko cijeni njezino mišljenje. "Nisamdobar u ovome.""Uistinu?" Na njoj je bio red da kikoće, pocrvenio je."Moira, ovo je drugačije. Ja - kada sam bio mladić, bilo je razumljivo da tada -podrazumijevalo se da nije važno, ali... sada sam odrastao i ne mogu biti toliko..." Zbunjenost. "Ukoliko dozvoljavaš, želim te upoznati, Moira. Često dolazim u Washington, želim... umoran sam od samoće. Umoran sam... želim te upoznati", rekao je uvjereno. "Ako pristaješ."Nježno gaje poljubila u obraz. "Dopuštam ti."Umjesto snažnog zagrljaja, Cortez je opustio tijelo, olakšanje nije bilo u potpunosti hinjeno. Prije nego je progovorio, neko je vrijeme vladala tišina."TImornS znati sve o meni. J:i sam boguI. Moj je posao vezan uz alatne sliojeve i atilninobilske dijelove. Posjedujem dvije tvornice, jednu u Koslnriki, drugu u Vcne/.ucli. Posao je složen i - nije opasan, ali... složeno je surañivali s velikim tvrtkama. Dvojica mlade braće su u istome poslu. C 'ime se ti baviš?""Pa, ja sam izvršna tajnica. To radim već dvadeset godina." "Oh? Ja imam svoju tajnicu." "I moraš je naganjati po uredu...""Consuela je dovoljno stara da mi bude majka. Radila je i za moga oca. A u Americi tako stoje stvari? Da li te tvoj šef lovi?" Natruha ljubomorne uvrijeñenosti.Hihot. "Ne baš. Radim za Emila Jacobsa. On je ravnatelj FBI-a.""Nisam čuo to ime." Laž. "FBI, oni su tvoji federalesi, toliko znam. A ti si

Page 58

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostsvima njima glavna tajnica?""Nije baš tako. Posao mi je većinom organizirati dan gospodinu Jacobsu. Ne bi povjerovao kakav mu je raspored - svi sastanci i sjednice kojima predsjeda. Poput žonglera.""Da, tako je i s Consuelom. Bez nje koja me nadgleda..." Cortez se nasmijao. "Kada bih morao birati izmeñu nje i jednoga od braće, izabrao bih nju. Upravitelja tvornice uvijek mogu unajmiti. Kakav je čovjek taj - Jacobs, tako sirekla? Znaš, kada sam bio dječak, želio sam postati policajac, nositi revolver ivoziti auto. Biti šef policije, to mora daje nešto veličanstveno.""Njegov je posao uglavnom rovanje po papirima - uvijek nešto ispunjavam i primamdiktate. Kada si na čelu službe, posao je većinom vezan uz sastanke i proračun.""Ali sigurno čuje sve - dobre vijesti, znaš što mislim? Najbolji dio policijskoga posla - to mora da je najbolje od svega, jest znati ono što drugi ljudi ne znaju. Znati tko su kriminalci i goniti ih.""I još mnogo toga. To nije samo policijski posao. Osim njega bave se i kontraobavještajnim problemima. Love špijune", dodala je."To radi CIA, zar ne?""Ne. Ne smijem o tome govoriti, naravno, ali to je jedna od zadaća Biroa. Sve jeto, u stvari, nalik jedno drugome i nije nimalo nalik televizijskim serijama. Većinom se dosañujemo. Neprekidno čitam izvješća.""Zadivljujuće", opušteno je primijetio Corte/.. "Sve ženske nadarenosti i povrh toga jofi me poučavaš." Nasmiješio se ohrabrujuće ne bi li nastavila. Onaj kreten koji gaje naputio na nju, sjetio se, preporučio mu je da se posluži novcem. Cortez je razmišljao kako bi se njegovi instruktori iz KGB-a sada njime ponosili. KGB je uvijek škrtario."Tjera te da teško radiš?" upitao je Cortez nakon minute. "Neki se dani odulje, ali je u stvari prilično dobar.""Ako te tjera da teško radiš, gospodin Jacobs i ja ćemo popričati o tome. Što ako doñem u Washington i ne vidim te jer si na poslu?""Ti uistinu želiš...""Moira." Izmijenio je ton glasa. Cortez je shvatio daje za prvi put otišao predaleko. Išlo je prelako, postavljao je previše pitanja. Naposljetku, bila onaosamljena udovica ili ne, bila je odgovorna i čvrsta žena - žena koja razmišlja.Ipak, bila je žena s osjećanjima i strastima. Pomakao je glavu i ruke. Na licu joj je pročitao pitanje: ponovno? Nasmiješio se umjesto odgovora: ponovno.Taj put nije bio toliko strpljiv, nije više bio istražitelj nepoznatoga. Već je postojala prisnost. Ustanovio je što ona voli, njegove su usluge bile usmjerene.Za deset minuta zaboravit će sva njegova pitanja. Pamtit će njegov miris i njegov dodir. Uživat će u novootkrive-noj mladosti. Pitat će se kamo će je sve to odvesti, ali ne i kako je započelo.Takvi su sastanci tajni po samoj svojoj prirodi. Nedugo nakon ponoći odvezao ju je do njezina automobila. Ponovno ga je zadivila njezina tišina. Držala je njegovu ruku poput neke srednjoškolke, ipak dodir nije bio tako jednostran. Samojedan poljubac prije nego je izišla iz auta - nije željela da on izlazi."Juane, hvala ti", tiho je rekla.Cortez je ponovno progovorio iskreno. "Moira, ti si me ponovno učinila muškarcem. Učinila si još i više. Kada ponovno doñem u Washington, moramo...""Hoćemo."Vozio je za njom veći dio puta do njezine kuće, kako bi joj dao do znanja daje želi štititi, odvojio se prije nego se suviše približio njezinoj kući, kako njezina djeca - zasigurno su je očekivala - ne bi primi-Idila. Corltv. se vi.ilio u apartman s osmijehom na licu, /.boji samo djelomično i/vrSenc zadaće.Njezini su suradnici odmah primijetili. S malo više od šest sati sna, Moira je uletjela u ured u odjeći koju iz ormara nije izvukla više od godine dana. U oku joj je bila iskra koju nije mogla prikriti. Čak je i direktor Jacobs primijetio,ali nitko nije rekao ni riječ. Jacobs je shvaćao, svoju je suprugu pokopao samo nekoliko mjeseci prije smrti Moirina supruga, naučio je daje takve praznine u životu nemoguće ispuniti samo radom. Dobro za nju, pomislio je. Djeca su joj jošuvijek kod kuće. Morat će joj prorijediti raspored. Zavrijedila je još jednu priliku.8RASPOREðIVANJEChavez je razmišljao kako je upravo čudno da sve teče tako glatko. Naposljetku, ipak su svi bili narednici, ali onaj koji je ovo pripremao morao je biti pametan, budući da nije bilo petljanja oko pitanja koji čovjek ima koju zadaću. U njegovu je vodu jedan narednik pomagao satniku Ramirezu oko planiranja. S njima je bio i bolničar, pripadnik specijalnih jedinica, koji je već prije prošao oružnu obuku. Julio Vega i Juan Piscador služili su nekoć kao

Page 59

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostmitraljesci, obojica su služila SAW. Isto se dogodilo i njihovu radistu. Svaki je član ekipe savršeno pristajao na ranije mu dodijeljeno mjesto, svi su bili dovoljno obučeni te su poštovali stručnost drugih, a meñusobni je trening samo povećao to poštovanje. Oštar tempo vježbi jačao je ponos s kojim je svaki od njih već bio došao, a nakon dva tjedna cijela je ekipa disala zajedno, poput znalački izrañenog stroja. Chavez, diplomac izviñačke škole, bio je čelni pojedinac i izviñač. Njegov je zadatak bio ispitivanje terena pred njima, nečujno pomicanje od skrovišta do skrovišta, promatranje i osluškivanje, te prijavci nalaza satniku Ramirezu."Dobro, gdje su?" upitao je satnik."Dvjesto metara, odmah iza ovog ugla", šapćući je odgovorio Chavez. "Petorica. Trojica spavaju, dvojica budnih. Jedan sjedi kraj vatre. Drugi nosi SMG, seta naokolo."U planinama je bilo prohladno, čak i ljeti. U daljini je kojot zavijao na mjesec. Povremeno je zašuškao jelen, prolazeći kroz drveće, a jedini je zvuk ljudskoga podrijetla bila buka udaljenih mlažnjaka. Vedra je noć omogućavala iznenañujuće dobru vidljivost, čak i bez naočala za slabo svjetlo koje su bile dio njihove osnovne opreme. U rijetkome planinskome zraku zvijezde nisu treperile, već su sjale poput neprekidnih, slabih sjajnih točkica. Chavez bi inače zamijetio tu ljepotu, ali je ovo bila radna noć.Kaiiiirc/ i ostatak odjeljenja bili su odjeveni u četvcrobojnu mas-kinni otioru belgijske pioi/voñnje. I ,ica sti obojili Šminkom (naravno, vojska lo lako nije nazivala) le su se savršeno stopili sa sjenama, popni Wcllesova Nevidljivog čovjeka. Najvažnije, tama je bila njihov dom. Noć im je bila najbolji i najmoćniji prijatelj. Čovjek je bio danji lovac. Svi njegovi osjeti, svi njegovi izumi djelovali su najbolje po danjem svjetlu. Iskonski ritmovi življenja učinili su ga nedjelotvornim noću - osim ako se nije potrudio kako bi to prevladao, kao štosu učinili ovi vojnici. Čak su se i plemena američkih Indijanaca, živeći u bliskom dodiru s prirodom, bojala noći; noću gotovo nikada nisu polazili u bitku, čak ni oko svojih logora nisu postavljali straže -dajući vojsci Sjedinjenih Država priliku razviti prvu upotrebljivu doktrinu operacija u tami. Noću čovjek pali oganj, koliko zbog topline, toliko i zbog vidljivosti, ali čineći to sužuje vidno polje na samo nekoliko metara, zanemarujući činjenicu da dobro uvježbano ljudsko oko može sasvim dobro vidjeti u tami."Samo petorica?""Toliko sam prebrojio, gospodine."Ramirez je kimnuo glavom i pokretom ruke odaslao još dvojicu naprijed. Izdano jenekoliko nijemih naredbi. On sam pošao je s drugom dvojicom, krećući se udesno kako bi stigao iznad logorišta. Chavez se vratio prema logoru. Njegova je zadaćabila ukloniti stra-žara i vojnika koji je drijemao pored vatre. Kretati se nečujno u tami teže je nego gledati. Ljudsko je oko sposobnije primijetiti pokret u tami, nego raspoznati nepokretne objekte. Pažljivo je koračao, pokušavajući izbjeći sve što bi moglo pući ili kliznuti i napraviti buku -ljudsko je uho uvelike potcijenjeno. Danju bi njegov način kretanja bio smiješan, ali prikrivanje je bilo njegov ponos. Najgore od svega, kretao se sporo, a Ding nije bio nimalo strpljiviji od ikojeg drugog čovjeka dvadesetih godina. To je predstavljalo slabost protiv koje se obučavao. Hodao je sasvim pognut. Podigao je oružje, pripremajući se na obranu od neočekivanoga i kako se trenutak bližio, njegovi su osjeti bili potpuno budni, kao da mu je električna struja tekla pod kožom. Glava mu se polagano okretala slijeva nadesno, pogled nikada nije zadržavao na nekome predmetu, budući da kada se u tami nešto promatra dulje, taj predmet obično nestane iz vida nakon nekoliko sekundi.Chaveza je nešto smetalo, ali nije znao što. Zastao je na trenutak, osvrnuo se, pretražujući svim osjetilima svoju lijevu stranu nekih tri-deset si-kiiiuli. NiSla. l'ivi je put poželio imali naočale za noćno promatranje. I )ing je otresao lu misao. Možda je vjeverica ili neki drugi noćniskitalae. Sigurno nije čovjek. Nitko se ne može kretati u tami poput Ninje, osmjehnuo se samome sebi i vratio se na posao koji ga je očekivao. Nakon nekoliko minuta zauzeo je položaj, neposredno iza kvrgava bora i spustio se u klečeći položaj. Chavez je podigao poklopac na zelenome zaslonu svojega digitalnog sata, promatrao je brojke kako klize prema dogovorenome trenutku. Tamo je bio stra-žar, kružio je oko vatre, nikad dalje od trideset stopa od nje,pokušavajući ne gledati u plamen kako bi zaštitio svoje noćne vizore, ali se svjetlo odbijalo od stijenja i borova te mu dovoljno zamagljivalo vid - dva je puta pogledao ravno k Chavezu, ali nije ugledao ništa. Vrijeme je.Chavez je podigao svoju MP-5 i ispalio jedan hitac u prsa svoje mete. Čovjek je zateturao od udara, uhvatio se za mjesto gdje ga je pogodilo zrno i pao na zemlju s iznenañenim uzdahom. MP-5 se oglasila tihim kovinastim zvukom nalik

Page 60

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostsudaru dvaju kamenčića, ali je u tihoj planinskoj noći i to bilo nešto neuobičajeno. Onaj koji je drijemao pored vatre okrenuo se, ali je prešao samo pola puta kada je i njega pogodilo zrno. Chavez je pomislio kako mu je krenulo te je upravo naciljao jednoga spavača, kada ih je jasni parajući zvuk Ju-lijeva vodnoga mitraljeza izbacio iz drijemeža. Sva trojica skočili su na noge i poginuli prije nego su stigli do svojih protivnika."Iz koje si vražje matere ti ispao?" upitao gaje poginuli stražar. Osjećao je bol na mjestu gdje ga je pogodilo voštano zrno, bol je bila dodatno pojačana iznenañenjem. Dok se uspravio, Ramirez i ostali već su ulazili u logorište.'Mali, bio si odličan", progovorio je glas iza Chaveza, ruka se spustila na narednikovo rame. Narednik je gotovo iskočio iz kože, cad je taj čovjek prošao kraj njega. "Doñi."Potpuno zatečen, Chavez je pošao za čovjekom prema vatri. )ružje je ispraznio putem - voštani meci mogu dobrano ozlijediti čovjekovo lice.'Ovo računamo u uspjehe", rekao je čovjek. "Pet poginulih, protivnik nije dospiouzvratiti. Satnice, vaš se mitraljezac pomalo zanio. iMalo lakše s veseljem, zvuk automatskog oružja dopire vrlo daleko, listo, pokušao bih se privući bliže,ali - izgleda da je ova stijena bila (najbolje moguće. Zaboravite to. Moja pogreška. Ne možemo uvijekbirali teren. Svit I je la mi se disciplinu postrojbe tijekom prilaznoga inaršn, privlačenje- cilju bilo je izvrsno. Vaš istureni čovjek upravo zastrašuje. Umalo me pokupio." Ovo posljednje Chavez je shvatio kao slabašnu pohvalu."Tko ste pa vi?" Ding je mirno upitao."Mali, ja sam se ovime bavio zaozbiljno dok si se ti natjeravao s vodenim pištoljima. Uostalom, varao sam." Clark je izvadio svoje noćne vizore. "Pažljivosam birao svoj put, smrznuo sam se svaki put kad si okrenuo glavu. Ono što si čuo bilo je moje disanje. Umalo si me uhvatio. Već sam mislio da sam usrao vježbu. Oprosti. Uostalom, zovem se Clark." Ispružio je ruku."Chavez", narednik ju je prihvatio."Chavez, prilično si dobar. Najbolji kojega sam promatrao u posljednje vrijeme. Naročito mi se svidio tvoj korak. Malo tko je tako strpljiv. Mogao si nam biti od koristi u trećoj SOG." To je bila Clar-kova najveća pohvala, koja se rijetko čula."Stoje to?"Mumljanje i cerekanje. "Nešto što nikada nije postojalo, pa time ne razbijaj glavu."Clark je prišao dvojici koje je Chavez nastrijelio. Obojica su trljala ista mjesta na jaknama, neposredno iznad srca."Znaš i pucati." "Ovim svatko može pogoditi."Clark se okrenuo kako bi pogledao mladića. "Pamti, kada je ovo stvarnost, stvarise pomalo razlikuju."Chavez je u toj rečenici osjetio istinu. "Gospodine, što moram izvesti drukčije?""To je onaj teži dio", priznao je Clark dok se ostatak odjeljenja približavao vatri. Govorio je poput učitelja nadarenome učeniku. "Dio tebe mora se praviti daje to sve jednako kao i na obuci. Drugi pak dio pamti da više nemaš pravo na mnogo grešaka. Moraš znati koji ćeš dio poslušati, budući da se stanje mijenja iz trenutka u trenutak. Mali, imaš dobar nos. Uzdaj se u njega. On će ti sačuvati živu glavu. Ukoliko osjećaj opominje, obično je u pravu. Nemoj sve to zamijeniti strahom.""Ha?""Chavez, tamo ćeS se bojali. Ja sam se uvijek bojao. Navikni se na to i strah ćeraditi /.a tebe, umjesto protiv tebe. Za ime Isusovo, nemoj se toga stidjeti. Pola je nevolja na neprijateljskom području u tome što se ljudi plaše biti u strahu.""Gospodine, za kojega se vraga pripremamo?""To još ne znam. Nije moj odjel", Clark je uspio sakriti svoje os- » jecaje u vezi s tim. Obuka nije bila u potpunosti ono što je on pretpostavljao da je ciljvojnih djelovanja. Ritter će možda imati posla s još jednom mudrom glavom. Clarka je u životu najviše zabrinjavalo postojanje pametnih nadreñenih."Dakle, radit ćete s nama."To je bila izuzetno lukava primjedba, pomislio je Clark. Sam je zatražio da ga pošalju ovamo, naravno, ali je shvatio da ga je Ritter natjerao da to zatraži. Za ovakve zadaće Clark je bio najbolji u Agenciji. U vladinim službama postojalaje tek šačica ljudi s ovakvim iskustvom, a većina ih je, poput Clarka, pomalo ostarjela za prave zadaće. No je li to sve? Clark nije znao. Znao je kako Rittervoli tajiti podatke, posebice onda kad je sebe smatrao pametnim. Pametni nadmudre sami sebe, pomislio je Clark, čak ni Ritter nije na to otporan.

Page 61

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost"Možda", oklijevajući je potvrdio. Nije mu smetala pomisao na druženje s ovim ljudima, ali su Clarka zabrinjavale okolnosti koje će to i kasnije učiniti neophodnim. Jesi li još uvijek onako oštar, Johnny?"Dakle?" upitao je ravnatelj Jacobs. S njima je bio i Bili Shaw."Jasno kao sunce, on je to uradio", odgovorio je Murrav dok je posezao za svojomkavom. "Ako stvar odvedemo na sud, bit će to loše. Pametan je, a posada ga je podržala. Ukoliko pročitate njegov dosje vidjet ćete zašto. On je pravi časnik. Onoga dana kada sam tamo stigao, spasio je posadu ribarice na kojoj je izbio požar - savršen osjećaj za vrijeme. Toliko im se približio da su mu na trupu ostali tragovi paleža. Ma, naravno, možemo ih sve razdvojiti i ispitivati ih, ali ćemo se upetljati do grla pokušavajući iznaći tko je sve bio upleten. Teško mi je ovo izreći, ali vjerojatno to sve nije vrijedno dizanja prašine, posebice kada vam senator motri preko ramena, a čak ni područni tužitelj neće ništa poduzimati. Brightu se nije svidio način, ali sam ga smirio. Inače, on je dobar mladić.""Što ćemo s obranom one dvojice?" upitao je Jacobs."Tanko. Sto se logu liče slučaj ji* čvrsto protiv njih. BalistiČari su usporedili metke koje su iz palubeizvukli u Mobileu s pištoljem na-cleiiim na jalni, obojica su na oružju ostaviliotiske prstiju - imali smo ludu sreću. Kivna grupa mrlje oko mjesta na kojem je metak nañen bila je AB pozitivna, što se slaže sa ženinom krvnom grupom. Mrlja na sagu tri stope dalje potvrñuje daje imala menstruaciju, što uz mrlje sperme potvrñuje daje sigurno riječ o silovanju. Sada upravo provode DNK usporedbe uzoraka sperme koje su skinuli sa saga - netko se želi kladiti protiv pozitivnogishoda ispitivanja? Imamo pola tuceta krvavih otisaka koji se u više od deset točaka poklapaju s otisetma optuženih. Postoji i cijela hrpa materijalnih dokaza. Više nego je potrebno za trenutnu osudu", rekao je uvjereno Murrav, "a dečki iz laboratorija još nisu pročešljali ni polovicu materijala. Tužitelj će zatražiti smrtnu kaznu. Jedino je pitanje da li ćemo im dopustiti da mijenjaju obavijesti za smanjenje kazne. Ali to nije moj slučaj." To je Murravu donijelo ravnateljev osmijeh."Pravi se kao daje", naredio je Jacobs."Za oko tjedan dana znat ćemo da li su nam u stanju reći nešto novo. Nos mi kažene. Trebali bismo sami ustanoviti za koga je žrtva radila, a taj je zasigurno naredio ubojstvo -jedino još ne znamo zašto. Vjerojatno ne znaju ni optuženi. Mislim da imamo dvojicu sitnih plaćenika koji su se nadali da će ovo umorstvo pretvoriti u ulaznicu u velike poslove. Mislim da su ih njihovi već prije otpisali. Ako sam u pravu, oni ne znaju ništa što ne bismo i sami mogli saznati.Pretpostavljam kako im moramo pružiti priliku, ali se protivim smanjenju kazne. Četiri umorstva - i to gadna. Imamo smrtnu kaznu, a ovdje nazočni agent smatra da će im električna stolica činiti dobro.""Postao si zloban se pod stare dane?" upitao je Shaw. To je bila još jedna interna šala. Bili Shaw bio je jedan od vodećih umova u Birou. Svoju je slavu zaslužJo razbijajući domaće terorističke skupine, a tu je zadaću uspješno dovršio pažljivom reorganizacijom FBI-jeva sustava prikupljanja obavijesti i postupaka obrade podataka. Iskonski igrač šaha, mirnog i promišljenog ponašanja,taj visoki, mršavi čovjek bio je takoñer i bivši terenski agent koji je zastupaosmrtnu kaznu jednako mirnim, promišljenim i argumentiranim načinom. To je bila točka u kojoj se razmišljanje policije poklapalo svuda po svijetu. Za razumijevanje smrtne kazne trebalo je samo vidjeti poprište zločina u njegovu najgorem obličju."Državni se tužitelj slaže, Dane", rekao je ravnatelj Jacobs. "Ta dva dilera izbačena su zauvijek iz igre."Kao da je to važno, razmišljao je Murrav. Ono što je njega zanimalo bilo je da dvojica ubojica plate kaznu. Budući da su na jahti pronašli dovoljnu količinu droge, vlada će biti u mogućnosti pozvati se na odredbu koja dozvoljava smrtnu kaznu za ubojstva povezana s krijumčarenjem narkotika. U ovome je slučaju ta veza bila ponešto labava, ali trojica ljudi u sobi nisu za to marili. Sama činjenica ubojstva - hladnokrvnog i s umišljajem - dostajala im je. Ipak, treba reći, kako će i oni i tužitelj Sjedinjenih Država za južno područje Alaba-me televizijskim kamerama izjaviti kako je ovo borba protiv trgovine drogom i to ćebiti cinična laž.Murrav je u Boston collegeu prije tridesetak godina stekao klasično obrazovanje.Još je uvijek bio kadar recitirati dijelove Vergili-jeve Eneide na latinskom, kao i Ciceronov uvodni govor protiv Kati-line. Njegovo studiranje grčkoga sastojalo se samo od prijevoda -strani su jezici Murravu bili jedno, dok su drugi alfabeti bili nešto sasvim drugo - nikada nije zaboravio legendu o Hidri, mitskoj zvijeri koja je imala sedam ili više glava. Svaki put kada bi joj odsjekli jednu, dvije glave bi izrasle kako bi zamijenile odsječenu. Tako je

Page 62

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostbilo i u trgovini narkoticima. Jednostavno, u igri je bilo previše novca. Novca koji je premašivao i obzore pohlepe. Novca koji je običnome čovjeku mogao kupiti- a najviše ih je bilo takvih - sve što bi poželio. Jedan jedini posao mogao je čovjeka za čitav život učinti bogatim, a bilo je mnogo ljudi koji su voljno i svjesno stavljali živote na kocku za samo jedan posao. Odlučivši se kockati vlastitim životima - kako su mogli vrednovati tuñe živote? Odgovor se nametao sam. Navikli su se ubijati okrutno, poput djeteta koji nogom ruši mravinjak. Ubijali su obitelji svojih suparnika, jer nisu željeli da se gnjevni sin pojavi pet, deset, dvadeset godina kasnije i počne razmišljati o osveti; i još jer su, poput država oboružanih nuklearnim oružjem, uveli u igru pravilo ozbiljnih prijetnji. Čak i čovjek koji je voljan staviti vlastiti život na kocku, u stanjuje pokolebati se prije nego bude u mogućnosti kockati se životima vlastite djece.Dakle, u ovome će slučaju odsjeći dvije Hidrine glave. Za tri će mjeseca vlada podastrijeti slučaj okružnom sudu. Suñenje će trajati oko tjedan dana. Obrana ćese truditi učiniti najbolje, ali sve dok fe-deralci budu pažljivi s dokaznim materijalom, dobit će parnicu. Ob-rana će pokušali poljuljati ugled Obalnoj straži, ali bilo je prilično očevidno kako je tužitelj već odlučio: porota će gledati kapetana bojnog broda VVegenera i vidjeti junaka, tada će pogledati optužene i vidjeti ljudsko smeće. Jedina moguća braniteljeva taktika gotovo će se sigurno pokazati kontraproduktivnom. Dalje, sudac je morao suditi pošteno, ali je ovo Jug, a tamo su čak i savezni suci morali imati jednostavne i jasne ideje o pravdi. Kada optužene jednom proglase krivima, slijedit će izricanje kazne i opet, ovo je Jug, a na Jugu ljudi čitaju Bibliju. Porota će slušati otegotne okolnosti: višestruko ubojstvo obitelji, vjerojatno silovanje, ubojstvodjece, narkotici. Obrana će podastrijeti podatak o milijun dolara nañenih na jahti. Glavna je žrtva bila upletena u trgovinu drogom. Gdje je dokaz tome? upitat će bojažljivo tužitelj. A što je sa ženom i djecom? Porota će slušati mirno, trijezno, gotovo s poštovanjem, dobit će upute od istoga suca koji im je bio naložio da optužene proglase krivima. Neko razumno vrijeme porota će zasjedati, pretresajući sve stupnjeve, pozorno razmatrati ranije donijete odlukei konačno izvijestiti: smrt. Osuñenici će, ne više optuženi, biti vraćeni pod nadzor savezne policije. Automatski će biti podnesena žalba na presudu, ali bi obrat bio nevjerojatan, osim ako sudac nije počinio neke ozbiljne greške tijekomsuñenja, koje su materijalni dokazi činili gotovo nemogućima. Žalbe će se vući godinama. Pojedinci će se žaliti na presudu više iz filozofskih pobuda - Murrav se s njima nije slagao, ali je poštovao njihove nazore. Vrhovni će sud prije iliposlije morati izreći svoj pravorijek, ali su glavonje, kako ih je nazivala policija, znali, usprkos prethodnim pravorijecima koji su poništavali izrečene presude, kako je Ustav jasno ozakonio smrtnu kaznu, a narodna je volja, izraženapreko Kongresa, jasno odredila smrtnu kaznu za odreñene slučajeve povezane s drogom, kako je većinsko mišljenje to objasnilo u preciznoj i suhoj uporabi jezika. Tako će, za nekih pet godina, nakon svih odslušanih i odbijenih žalbi, obojicu strpati u drveni stolac i okrenuti prekidač.Murravu će to dostajati. Uza sve iskustvo i profinjenost, ipak je u biti bio policajac. Već je ostario od dana kada je diplomirao na FBI--evoj akademiji, i kada je razmišljao kako će uz svoje razredne drugove - sada većinom umirovljene - promijeniti svijet. Podaci su mu govorili da su umnogome uspjeli, samo, statistike su bile suhe, udaljene, neljudske. Murravu je rat protiv zločina bio beskrajan niz ma-lih okršaja. !?,tlve su pljačkali same, otimali su ih same, ubijali su ih same, one su bile pojedinci koje su spašavali ili osvećivali svećenici--ralnici I'Ul-a. I u ovome njegov je svjetonazor bio uobličen njegovim katoličkim odgojem, a Biro je opstao kao tvrña irsko-američkog katolicizma. Možda i nije promijenio svijet, ali je spašavao živote i osvećivao ubijene. Radat će se novi zločinci, kao i uvijek, ali su njegove bitke uvijek završavale pobjedom i, konačno, morao je vjerovati da će se to u njegovu društvu vagati, ali i da će prevagnuti prema dobrome. U to je vjerovao iskreno, jednako kao i u Boga i saznanje da svaki uhićeni zločinac znači jedan sačuvani život tamo negdje, na terenu.U ovome je slučaju pomogao da se to ponovno dogodi.Samo, trgovci drogom za to neće ni najmanje mariti. Njegov je novi položaj iziskivao od njega da razmatra dugoročnije od običnih agenata koji su takva razmišljanja započinjali uz čašicu po završetku uredovnih sati. S ovom dvojicom izbačenih iz stroja, Hidra je već odgojila nove dvije glave, razmišljao je Murrav, možda i više njih. Njegova je pogreška bila to što nije slijedio mit do njegova završetka, nešto što su drugi već činili. Heraklo je ubio Hidru mijenjajući taktiku. Jedan od ljudi koji je to pamtio nalazio se u ovoj sobi.

Page 63

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostOno što Murrav još uvijek nije naučio bila je činjenica da na razini donošenja političkih odluka, uvid u činjenice čovjeku postupno mijenja svjetonazor.Cortezu se takoñer sviñao okoliš, unatoč razrijeñenome zraku u ovome području. Njegov je novi nadreñeni znao na koji će način prikazati svoju moć. Njegov je radni stol stajao nasuprot velikome prozoru, otežavajući onima koji su bili sučelice njemu čitanje izraza na njegovu licu. Govorio je mirnim, tihim glasom koji je odavao veliku moć. Geste su mu bile odmjerene, riječi većinom blage. U stvari, bio je grub čovjek, Cortez je bio svjestan toga, i usprkos svojem obrazovanju ne toliko profinjen koliko se prikazivao, ali to je bio razlog, Fe-lix je to znao, zašto su unajmili njega. Tako je bivši brigadir obučen u moskovskome centru prilagodio vid kako bi promatrao zeleni krajolik udoline. Dozvolio je Escobedu da igra svoje igre čvrstog pogleda. On ih je igrao s dalekoopasnijim ljudima nego što je bio ovaj."Dakle?""Unovačio sam dvojicu", odgovorio je Corle/.. "Jedan ce nas opskrbljivali izvješćima o financijskim procjenama. Drugi će nam pružali obavijesti i/, drugih razloga. Takoñer sam ispitao još dvojicu mogućih pojedinaca, ali sam ih odbacio kao neprikladne.""Tko su ti koje ćeš upotrijebiti?""Ne." Cortez je odmahnuo glavom. "Bio sam vam rekao kako identitet mojih agenatamora ostati tajnom. To je osnova obavještajnih djelovanja. U vašoj organizaciji ima špijuna, te bi neoprezan razgovor mogao ugroziti našu sposobnost prikupljanja informacija koje zahtijevate, jefe", rekao je pokorno. Ovome je trebala pokornost. "Jefe, unajmili ste me zbog moje stručnosti i iskustva. Morate mi dozvoliti da radim najbolje što znam. Kakvoća mojih izvora bit će vam vidljiva iz obavijesti koje ću vam pružati. Razumijem kako se osjećate. To je prirodno. Castro mi je postavio to isto pitanje, a ja sam mu jednako odgovorio. Tako mora biti."Escobedo je zadovoljno zagunñao; volio je kada su ga usporeñivali s državnim glavarima - to bolje ukoliko je taj, s kojim ga je Cortez usporedio, tako uspješno potukao Yanquise. Sada će se na lijepom licu ocrtati zadovoljan osmijeh, Felix je to znao i ne gledajući. Bila je to dvostruka laž: Castro mu nikada nije postavio to pitanje, a ni Felix, ni itko drugi na tome otoku ne bi se usudio uskratiti mu obavijesti."I, što si saznao?""Nešto se priprema", rekao je hladnim glasom koji je iznosio činjenice i zvučao gotovo odbojno. Napokon, morao je opravdati svoju plaću. "Američka vlada podiže program koji bi proširio njihove napore da nam prepriječe dostavu. Moji izvori nemaju još ništa podrobnije, ipak, ono što su načuli dolazi iz više različitih izvora te je vjerojatno točno. Moj će drugi izvor biti u mogućnosti potvrditi obavijesti koje dobivam od prvoga." Felix je znao da priča u vjetar. Novačenje dvaju komplementarnih izvora unutar jednog zadatka donijelo bi mu laskavu preporuku od bilo koje ozbiljne obavještajne agencije."Koliko će nas obavijesti stajati?"Novac. Uvijek pita za novac, rekao je Cortez u sebi, zadržavajući uzdah. Nije čudo što mu je potreban profesionalac koji će nadgledati sigurnost. Samo budala misli da može kupiti sve. Ipak, bilo je tre-nutaka kada je novac bio od pomoći i, iako to nije znao, Escobedo je svojim američkim plaćenicima i izdajicama platio više od čitave komunističke obavještajne mreže."Bolje je potrošiti mnogo novca na jednu osobu na visokoj razini, nego ga rasipati na velik broj nižih dužnosnika. Četvrt milijuna dolara dostajat će za obavijesti koje tražimo", Cortez će većinu od toga zadržati, naravno. Imao je oni vlastitih troškova."Je li to sve?" s nevjericom je upitao Escobedo. "Više od toga plaćam da bih...""Zato što vaši ljudi nikada nisu prilazili na pravi način, jefe. Zato što ljudima plaćate gledajući njihov položaj, a ne njihovo znanje. Nikada niste usvojili sustavan pristup u odnosima s vašim neprijateljem. Uz prave obavijesti,možete sredstva upotrijebiti daleko učinkovitije. Možete djelovati strateški umjesto taktički", zaključio je Cortez, povukavši pravi potez."Da! Moraju naučiti da smo snaga s kojom se mora računati!"Nije bilo prvi put da je Felix pomislio kako bi trebao jednostavno pokupiti novac i nestati... možda kuća u Španjolskoj... ili, možda, zamijeniti ovog klauna opsjednutoga samim sobom. Taje misao bila... ipak, ne sada. Escobedo je bio egomanijak, ali je bio bistar, pripravan djelovati brzo. Jedina razlika izmeñu ovog čovjeka i onih koji su vodili njegovu bivšu službu bila je ta što seEscobedo nije bojao donijeti odluku te je brzo provesti u djelo. Nije bilo birokracije, nije bilo hrpe ureda koji su to morali odobriti. Zbog toga je poštovao El jt'Ji'o. Taj je ipak znao kako donijeti odluku. KGB je nekoć bio

Page 64

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnosttakav, možda čak i američke obavještajne službe. Ali ne više."Još tjedan dana", rekao je Ritter savjetniku za nacionalnu sigurnost..."Lijepo je čuti da se stvari pokreću", primijetio je admiral. "Dakle, kada?""Zašto vi ne kažete meni? Samo zato da imate čiste ruke", rekao je DDO. Nastavioje podsjećajući. "Uostalom, cijela je operacija od početka vaša zamisao.""Pa, upoznao sam direktora Jacobsa sa zamisli", odgovorio je Cutter, smiješeći se vlastitoj mudrosti. "Kad budemo spremni krenuli - mislim, pripravni pokrenutidjelovanja - Jacobs će odletjetitamo i susresti se s njihovim državnim tužiteljem. Veleposlanik nas uvjerava ila Kolumbijci neće postavljati gotovo nikakve uvjete. Očajiiiji su čak i od nas i...""Vi niste...""Ne, Bobe, veleposlanik ne zna ništa. U redu?" Nisam toliki kreten kakvim me smatraš, govorile su njegove oči dužnosniku CIA-e. "Ukoliko im je Jacobs u stanju to prodati, šaljemo postrojbe najbrže što je moguće. Želim učiniti samo jednu izmjenu.""Koju to?""Zračna podrška. Vaše izvješće govori kako vježbovne tragačke postrojbe već počinju odreñivati ciljeve.""Nekoliko", priznao je Ritter. "Dva do tri tjedno.""Sve što nam je potrebno da ih uhvatimo već je pripravno. Zašto ne bismo pokrenuli taj dio operacije? Mislim, moglo bi pomoći u otkrivanju predjela u koje ćemo slati postrojbe, mogli bismo razviti obavještajnu mrežu, takve stvari.""Ipak bih pričekao", oprezno je rekao Ritter."Zašto? Ako ustanovimo najčešće korištene predjele, to skraćuje vrijeme traganjakoje ih očekuje na terenu. Nije li to najveći rizik operacije? To je način na koji možemo razviti obavješćivanje koje bi proširilo ukupan djelokrug operacija."Nevolja s Cutterom, rekao je Ritter samome sebi, bila je to što je kurvin sin znao dovoljno o djelovanjima te bi predstavljao moguću opasnost. Još gore, imao je moć da nametne svoju volju - i sjećanje na nedavnu prošlost Operativnog stožera. Kako je rekao prije nekoliko mjeseci: najbolje operacije u posljednjih nekoliko godina vodio je Greerov odjel... Time je mislio na Jacka Ryana, Jamesovu blistavu zvijezdu u usponu - kako su stvari stajale, vjerojatno će bitinovi DDL To je bilo loše. Ritter je cijenio svojega protivnika koji je vodio Obavještajnu upravu, ali nije to osjećao za Greerova šarmantnog štićenika. Usprkos tomu, bila je istina da su Agencijina dva najbolja posla u posljednje dvije godine započela u "pogrešnome" odjelu te je za Specijalne operacije došao trenutak da vrate izgubljenu premoć. Ritter se pitao nije li Cutter to svjesno upotrijebio kao mamac ne bi li ga potakao na djelovanje. Vjerojatno nije, zaključio je. Cutter još uvijek nije dovoljno znao o unutarnjim trvenjima. Iako,vrlo bi rado saznao sve o njima."Preuranjeni pokret klasična je greSka u terenskim djelovanjima", ponudio je DDOneuvjerljiv odgovor."Ali mi ne polazimo prerano. U biti, vodimo dvije odvojene terenske operacije, zar ne?" upitao je Cutter. "Zračna djelovanja mogu se odvijati neovisno o djelovanjima na tlu. Priznajem, njihov će učinak biti umanjen, ali djelovati mogu. Ne daje li nam to priliku za provjeru onoga manje osjetljivog dijela prijepokretanja onog pogi-beljnijega? Ne daje li nam to priliku da Kolumbijcima pokažemo kako smo uistinu ozbiljni?"Prerano, zazvonio je na uzbunu glas u Ritterovoj glavi, ali je njegovo lice pokazivalo neodlučnost."Slušajte, biste li željeli da to predočim Predsjedniku?" upitao je Cutter."Gdje je on sada - u Kaliforniji?""Politička putovanja. Radije ga ne bih ometao ovakvim stvarima, ali..."Situacija je bila neuobičajena, pomislio je DDO. Potcijenio je Cuttera, dok je savjetnik za nacionalnu sigurnost bio dostatno sposoban precjenjivati samoga sebe. "Dobro, slažem se. ORLOVO OKO pokrećemo prekosutra ujutro. Toliko mi trebada pokrenem sve i svakoga.""Što je s PLOVEĆIM KAZALIŠTEM?""Još tjedan dana za pripravu postrojbi. Četiri dana da ih prebacimo u Panamu za susret sa zračnom potporom, provjere komunikacijskih sustava i slično."Cutter se cerio posežući za svojom kavom. Bilo je vrijeme da se i/glade neke grubosti, pomislio je. "Bože, kako je dobro raditi s pravim profesionalcem. Bobe, gledajte vedriju stranu. Imat ćemo dva puna tjedna za ispitivanje svega što zrakoplovstvo ulovi, a ubačene će postrojbe daleko bolje znati kamo moraju ići."Već si pobijedio, prokleti kurvin sine. Moraš li trljati sol u ranu, poželio je

Page 65

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostupitati Ritter. Pitao se što bi se dogodilo da je pristao na Cutte-rov prijedlog. Što bi Predsjednik mogao reći? Ritterov je položaj bio ranjiv. Dugo je i glasno gunñao unutar obavještajne zajednice kako Cl A nije vodila ozbiljnu terensku operaciju već... petnaest godina? Ovisilo je o tome što je značilo "ozbiljno", zar ne? Sada mu se uka-z;il;i prilika i ono šio je pieñslnvljalo prikladnu nit razgovora uz kavu lijekom vladinili sastanaka na visokoj razini, pretvorilo se u nevolju koja je kucala na vrata. Terenske operacije popni ove predstavljale su opasnost. Pogibelj za sudionike. Opasnost za one koji su izdalinareñenja. Pogibelj za vladu koja ih je podržavala. To je dovoljno često govorioCutteru, ali je savjetnik za nacionalnu sigurnost bio zaslijepljen sjajem terenskih operacija. U poslu su to nazivali sindromom nemogućih misija. Cak su iprofesionalci bili kadri pomiješati stvarnost i televizijske drame, a vladini sudužnosnici bili uvježbani čuti samo ono što su željeli, te previñati one neugodne dijelove po izvješćima. Ipak, bilo je prekasno da Ritter i dalje upozorava. Naposljetku, godinama se žalio kako je ta misija moguća, povremeno i poželjan dodatak meñunarodnim odnosima. Dovoljno je često govorio kako operativna uprava još uvijek zna kako se takve operacije vode. Činjenica kako jebio primoran ljudstvo okupljati iz redova vojske i zrakoplovstva prošla je nezamijećena. Nekada je Agencija bila kadra to izvoditi vlastitim zrakoplovstvomi postrojbama... ukoliko uspiju provesti ovu, možda se ta vremena i vrate. Te sumogućnosti trebale i Agenciji i državi općenito, razmišljao je Ritter. Sada je možda došlo vrijeme da sve to ostvari. Ako je cijena toga bila slizati se s amaterskim moćnicima nalik Cutteru, tu je cijenu on morao platiti."Dobro, pokrenut ću operaciju.""Izvijestit ću glavnoga. Kada očekujete prve ishode... ?""To je nemoguće reći.""Pokušajte prije studenoga", nježno je predložio Cutter."Da, vjerojatno do tada." Naravno, tu je i politika. Dobro, ipak to je bilo ono što osigurava protjecanje prometa.Baza Prve specijalne zrakoplovne grupacije nalazila se-na Hurl-burt Fieldu, u zapadnome dijelu kompleksa baze Ratnog zrakoplovstva Elgin na Floridi. Ta je postrojba bila jedinstvena, ali bilo koja druga vojna postrojba s pridjevom "specijalni" u svome nazivu jedinstvena je po sSmoj svojoj prirodi. Taj je pridjev bio korišten za svakojaka značenja. "Specijalna oružja" najčešće su označavala nuklearno naoružanje, pa je u tome slučaju ta riječ upotrijebljena kako bi se izbjeglo povrijediti osjetljivost onih kojima je sama riječ "nuk-learno" označavala oblake nalik gljivi i mnoštvo mrtvih; kao da se promjenom riječi može izmijeniti sama priroda stvari, još jedna osobina vlada širom svijeta. "Specijalne operacije" značile su nešto drugo. Uopćeno, to je značilo tajne poslove, prebacivanje ljudi na mjesta gdje oni ne bi trebali biti, upućivanje podrške tijekom njihova boravka tamo te izvlačenje tih postrojbi po završenome poslu kojega nisu smjeli ni započinjati. To, i još neke druge stvari,bile su zadaće koje je izvršavala Prva.Brigadir Paul Jones - PJ - nije bio upućen u sve poslove koje je eskadrila obavljala. To je bila ponešto neobična skupina u kojoj se autoritet nije uvijek podudarao s činom, u kojoj su postrojbe pružale podršku zrakoplovima ne znajući uvijek zašto to čine, gdje su zrakoplovi dolazili i odlazili u neredovitim razmacima, gdje se ljude nije hrabrilo da misle ili postavljaju pitanja. Eskadrila je bila podijeljena u odvojene grupacije koje su ad hoc surañivale s ostalima. PJ-ova grupacija sastojala se od pola tuceta helikoptera tipa MH-53J "Pave Low" III. Johns je već dulje vrijeme bio tamo te je nekako uspio u zraku provesti gotovo čitav radni vijek pilota Ratnog zrakoplovstva. To je bio radni vijek koji mu je jamčio uzbuñenjima ispunjen život, te doslovno nikakvu mogućnost da ikada ponese generalske zvijezde. Za ovo potonje nije nimalo mario.Pristupio je zrakoplovstvu da bi letio; neki generali to baš nisu često činili. Držao se svoje strane dogovora, služba se držala svoje, što nije bio toliko čestslučaj kao što bi neki zamišljali. Johns je svoju letačku karijeru započeo na presretačkim zrakoplovima nepromjenjive geometrije krila, brzim letjelicama kojesu bacale bombe ili obarale druge zrakoplove. Johns je volio ljude, pa se pridružio Veselim zelenim divovima, spasilačkim helikopterima HH-3, legendama vijetnamskog rata; nakonnjih, prešao je na helikopter Super Jolly HH-3, koji je bio dijelom spasilačke službe Zrakoplovstva. Tada mladi i neobuzdani natporučnik, letio je u Song Tai invaziji, kao kopilot letjelice koja se namjerno srušila u zarobljenički logor dvadeset milja od Hanoja ne bi li time pokušali spasiti ljude koji su, kako se kasnije ispostavilo, bili premješteni nedugo prije napada. To je bila jedna od nekoliko gre-ftaka u njegovu životu. Brigadir Johns nije bio čovjek koji je običavao činiti takve stvari. Ako bi se netko srušio, PJ bi došao i pokupio ga. Na listama Ratnog zrakoplovstva bio je

Page 66

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnosttreći spasilac svih vremena. Sadašnji zapovjednik stožera i još dvojica generalaizbjegli su osta-nak u logoi ii 11,uhu I lillon /bog uji'}1.'1 ' njegovih posada. IM je rijetko inorac sam plaćali svojo piće. Hiojc takoñer čovjek kojegabi njegovi nadreñeni pozdravljali prvi. Taj je običaj išao uz medalju časti.Poput većine junaka, bio je neugodno običan. Visine pet stopa i šest, težine stotrideset funti, nalikovao je bilo kojem sredovječnom Čovjeku koji kupuje kruh u prodavaonici u krugu baze. Naočale za čitanje koje je bio prisiljen nositi davale su mu izgled prijateljski nastrojenog prigradskog bankara i rijetko je podizao glas. Kosio je vlas-liti travnjak kada je imao vremena, a kada nije, travnjak je kosila njegova žena. Vozio je benzinom štedljivi Plvmouth Horizon. Sin mu je studirao za inženjera na Tehnološkom fakultetu u Georgiji, kći mu je dobila stipendiju za Princeton, ostavljajući njega i ženu u pretjerano tihoj kući u kojoj su mogli razmišljati o mirovini koja ga je očekivala za nekoliko godina.Ali ne sada. Sjedio je u lijevom sjedištu helikoptera Pavel Low provjeravajući nadarenog i mladog natporučnika koji je, po mišljenju svih, bio pripravan sam postati voña odreda. Više milijuna vrijedan helikopter izbjegavao je vrške stabala pri brzini malo manjoj od dvije stotine čvorova. Nad floridskim poluotokom nadvila se mračna i oblačna noć, a ovaj dio eglinskog kompleksa nije bio odviše osvijetljen, ali to nije bilo važno. Obojica su, i natporučnik i on, nosili posebne kacige s ugrañenim noćnim vizorima, pomalo nalik kacigi koju je Dart Vader nosio u Ratovima zvijezda. No, oni su radili, pretvarajući tamu pred sobom u zelene i sive obrise. PJ je okretao glavu, provjeravao je da li i natporučnik čini to isto. Opasnost prisutna pri upotrebi noćnih vizora bila je uvezi s dubinskim vidom - za niskog letača pitanje života i smrti - koji je bio poništen umjetnom slikom koju je stvarala elektronika u šljemu. Gotovo trećina gubitaka na zadacima, razmišljao je Johns, mogla se pripisati toj osobitoj pogibelji, a tehnički joj čarobnjaci još uvijek nisu uspijevali doskočiti. Nevolja s helikopterima Pave Low bila je visok postotak gubitaka tijekom treninga i operacionalnih letova. To je bila cijena misije za koju su se obučavali i tome nije bilo odgovora osim još više vježbanja.Šesterokraka elisa vrtjela im se nad glavama, tjerala su je dva tur-binska motora. Pave Low je bio jedan od najvećih helikoptera, s borbenom posadom od šest ljudi i prostorom za preko četrdeset putnika s punom borbenom opremom. Nos helikoptera bio je mjestimičnonabujao radarima, iiiliaci venom opremom i još nekim instrumentima opcije dojam odavao insektas drugog planeta. Na bočnim vratima nalazila su se postolja za minitopovc, te još jedno na repnim teretnim vratima, budući daje njihova osnovnazadaća, neprimjetno ubacivanje i podrška specijalnim postrojbama, predstavljala opasan posao - kao i potonja dužnost, ona koju su te noći uvježbavali, borbeno traganje i spašavanje. Tijekom službe u jugoistočnoj Aziji, PJ je radio s jurišnim bombarderima A-12 Skvraider, posljednjim napadačkim zrakoplovom pokretanim klipnim motorom, koje su nazivali SPAD ili Sandy. Tko će ih ovaj put podržavati bilo je još uvijek otvoreno pitanje. Da bi se zaštitila, uz topove, letjelica je nosila spremnike s raketama i vrpcama za ometanje, infracrvenu opremu za ometanje i... svoju posadu bezumnika.To je bilo istinsko letenje, kakvoga je bilo sve rjeñe, osmjehnuo se Johns pod kacigom. Imali su mogućnost letenja uz pomoć autopi-lota voñenoga radarom i računalom koji je automatski izbjegavao zapreke, ali su noćas simulirali kvar nasustavu. S autopilotom ili bez njega, pilot je odgovarao za let, a Willis se napregao do krajnosti kako bi helikopter održao tik iznad vršaka stabala. Svako toliko Johns se sprečavao da ne ustukne kad bi mu se pričinilo da će neka grana zasigurno udariti u dno helikoptera, ali je natporučnik Willis bio stručan mladičovjek, održavao je letjelicu nisko, ali ne i prenisko. Uostalom, PJ je znao iz svojega dugogodišnjega iskustva, vršne grane stabala bile su tanke i krhke, te su mogle jedva ogrepsti boju. Više je puta sletio helikopterom čiji je trbuh nosio zelene mrlje nalik onima s dječjih traperica."Udaljenost?" upitao je Willis.Brigadir Johns provjerio je navigacijski ekran. Mogao se poslužiti Dopplerom, satelitom ili inercijskim sustavom, pa i staromodnom računalnom pločom koju je još uvijek upotrebljavao i tražio da je svi njegovi podreñeni nauče upotrebljavati."Dvije milje, nula-četiri-osam." "Potvrñujem", Willis je smanjio potisak.Za ovaj trenažni zadatak, jedan uistinu dobar lovački pilot javio se "dobrovoljno" da ga odvezu u pustoš, gdje je drugi helikopter razastro padobran preko drveta kako bi simulirali stvarno oborenog letača, koji je uključio pravi odašiljač. Jedan od novih štosova bio je prevlačenje padobrana kemijskom tvari koja je svijetlila pod ultra-ljubičastim svjclloni. lohns je obavljao kopilotovu

Page 67

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost/aihiću uključivši iiiskoii;i|)i)iiski IIV laser koji je pretraživao proslor pred njima, tražeći povratni signal. Tko god je nadošao na to zaslužuje odličje,pomislio je IM. Najgori, najstrašniji i, kako im se činilo, najdulji dio bilo koje spasilačke misije bio je zamijetiti žrtvu. Tada bi scronje na zemlji, koji su takoñer lovili, čuli zvuk elise i pomislili kako bi bilo dobro srondati dvijeletjelice u istome danu... Njegova medalja časti potjecala je s jednog takvog zadatka iznad istočnog Laosa, kada je posada lovca F-105 Wild Weasel privukla nasebe vod sjevernovijetnamskih vojnika. Usprkos snažnoj podršci Sandvjevih posada, oboreni piloti nisu se usuñivali otkriti svoj položaj. Ali je Johns mrtvo-hladno odlučio kako kući ne odlazi prazan, te je njegov Jolly tijekom divljačkog puškaranja primio dvije stotine zrna prije nego je obojicu izvukao nasigurno. Johns se često pitao bi li ikada više imao hrabrosti - ili bezumlja - pokušati ponovno."Vidim padobran na dva sata.""X-Ray Dva-šest, govori Papa Lima; imamo vaš padobran. Možete li označiti svoj položaj?""Potvrñujem; puštam dim, puštam zeleni dim."Oboreni je slijedio pravila izvješćujući posadu helikoptera koju će vrstu dimne granate upotrijebiti, ali to se nije vidjelo u tami. S druge strane, toplina pirotehničke naprave bljesnula je poput munje na infracrvenom zaslonu, mogli su vidjeti svojeg čovjeka."Imaš ga?""Da", odgovorio je Willis i obratio se zapovjedniku posade. "Pripremite se, imamo žrtvu.""Pripravni, gospodine." Odostraga je letački inženjer, stariji na-rednik Buck Zimmer - s brigadirom se već odavna znao - pokrenuo vitlo radi kontrole. Na kraju čeličnog čela visio je težak komad čelika, zvan probijač, dovoljne težine da probije lišće bilo koje šume, nakon čega bi mu se dno rascvalo poput cvjetnihlatica, tvoreći tako sjedalicu za žrtvu koju bi povukli kroz granje - doživljaj za kojeg valja reći da još nikoga nije koštao života. U slučaju da je žrtva bilapovrijeñena, zadaća narednika Zimmera ili ekipnoga bolničara bila je spustiti se, prikvačiti žrtvu za probijač te se i sam uspeti. Ta je zadaća ponekad iziskivala traganje za žrtvom, često pod paljbom. Iz toga su se razloga ljudi koji su upravljali spasilačkim helikopterima odnosili prema svojoj posadi s dužnim poštovanjem. Pilota najviše

plaši pomisao da će se naći na Ilu, okružen ljudima koji pucaju po njemu.Ovaj put nije bilo tako. Bilo je vrijeme mira, te su pravila o sigurnosti propisivala, bila vježba ili ne, da se preuzimanje izvede s male čistine. Zimmerje upravljao vitlom. Žrtva je otvorila latice sjedala, čvrsto se smjestila, znajući što slijedi. Letni je tehničar pokrenuo vitlo i počeo povlačiti čelo, uvjerivši se da je žrtva dobro pričvršćena te izvijestio letnu posadu.Naprijed, u upravljačkoj kabini, natporučnik Willis istoga je trena podigao potisak na punu snagu i započeo uzdizanje. Za petnaest je sekundi "spašeni" lovački pilot visio na čeličnome čelu debelome četvrt inča tri stotine stopa iznad zemlje, razmišljajući je li moguće daje toliko sjeban u glavu da se dragovoljno javio za ovo. Pet sekundi kasnije, čvrsta ruka narednika Zimmera uvukla gaje u letjelicu."Spašavanje završeno", javio je Zimmer.Potporučnik Willis gurnuo je kontrolnu palicu naprijed, obruša-vajući helikopterprema zemlji. Previše se podigao tijekom izvlačenja, znao je to, pa je to pokušao nadoknaditi pokazujući brigadiru Johnsu da se može veoma brzo vratiti u sigurnost vršaka stabala. To je uspio izvesti, ali je mogao osjetiti pogled svoga zapovjednika na sljepoočici. Pogriješio je. Johns nije podnosio pogreške. Ljudi su umirali zbog pogrešaka, govorio im je brigadir svakoga dana, a on je bio umoran od gledanja kako ljudi umiru."Možete li ga preuzeti nakratko?" zamolio je Willis."Kopilot preuzima letjelicu", potvrdio je Johns, uzimajući palicu i spuštajući Sikorskoga koju stopu. "Ne smiješ se toliko popeti tijekom izvlačenja, ne s mogućim raketama na terenu.""Noću se više očekuju topovi nego rakete", Willis je u neku ruku imao pravo. Bioje to težak propust. On je znao odgovor koji će uslijediti."Zaštićeni smo od topova manjeg kalibra. Veliki su opasni jednako kao i rakete. Natporučniče, sljedeći se put držite bliže tlu.""Da, gospodine.""Osim toga, nije bilo loše. Ruka pomalo ukočena?""Da, gospodine.""Vjerojatno su rukavice. Ukoliko ti prsti savršeno ne pristaju, počneš prejako

Page 68

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnoststezati; grč se širi prema zglobu i nadlaktici. Završišs ukočenom nikom, kruilm pokretima palu r i lošim upravljanjem. Nabavi si tiolm- rukavici'. Meni ih fcenai/raduje po mjeri. Nećeš uvijek u/a se imali kopilota koji će preuzeti letjelicu, a ove su zadaće i same dovoljno patine, pa li ne treba ništa više štoće ti odvratiti pažnju od onoga šio te čeka.""Da, gospodine." "Usput rečeno, prošao si."Brigadiru se nije zahvaljivalo, potporučnik Willis je to znao. Nakon što je oživio ruku, učinio je najbolje što je bilo moguće učiniti."Preuzeo letjelicu."PJ je otpustio palicu iz ruke. "Pilot preuzeo", potvrdio je. "Da, ako te zanima...""Da gospodine?""Za otprilike tjedan dana započinjemo specijalnu operaciju. Zanima te?""O čemu je riječ?""To te ne zanima", rekao mu je brigadir. "Mala PNO. Ne idemo daleko. Letjet ćemoovom kantom. Možeš to smatrati specijalnim operacijama.""Dobro", rekao je NVillis. "U igri sam. Tko je ovlašten za...""Najjednostavnije, nitko. Vodimo Zimmera, Childsa, Beana i postrojbu za podršku.Za ostale, odlazimo na PNO trenažnu zadaću po kalifornijskoj obali. To je sve što za sada trebaš znati."Pod kacigom Willis je podigao obrve. Zimmer je radio s PJ-em još u Tajlandu, tijekom dana Veselih zelenih, bio je jedan od posljednjih preostalih ljudi s istinskim borbenim iskustvom. Narednik Bean bio je najbolji topnik u jedinici. Childs je bio odmah iza njega. Bilo što je ova PNO - privremena nenadgledana operacija - mogla biti, bila je stvarna. To je takoñer značilo kako će Willis još neko vrijeme ostati kopilot, ali on nije mario. Letjeti s prvakom borbenog traganja i spašavanja bio je istinski užitak. Tako je brigadir dobio svoj pozivni kod. B-TIS, je u njegovu rječniku bilo "Batman".Chavez je pogledao Julija Vegu: Jesus Christol "Ima li pitanja?" upitao je instruktor."Da, gospodine", rekao je radijski tehničar. "Što se dogaña kada podnesemo izvješće?""I .djeliću će piesrcsti." "Stvarno, gospodine?""To ovisi o posadi letjelice. Ukoliko ne učine ono što im se naredi, kreću na kupanje. To je sve što mogu reći. Gospodo, sve što ste čuli je vrhunska tajna. Nitko - mislim, nitko! - nije čuo ono što sam rekao. Ukoliko krivi ljudi ovo čuju, bit će ranjenih. Cilj ove zadaće je presjeći putove kojima se narkotici unose u Sjedinjene Države. To može biti teško.""Jebemu, bilo je i vrijeme", primijetio je tihi glas."Dobro, sada znate. Gospodo, ponavljam, ova će zadaća biti pogibeljna. Dat ćemo svakome vremena za razmišljanje. Ukoliko želite odustati, razumjet ćemo. Imamo posla s prilično gadnim tipovi- : ma. Naravno," čovjek se nasmiješio i nastavio nakon jednog trenutka, "i mi smo prilično gadni.""Sto posto!" rekao je drugi glas."Preostaje vam ostatak noći za razmišljanje o svemu ovome. Krećemo sutra u osamnaest sati. U tome trenutku više nema odustajanja. Svi razumjeli? Dobro. To je za sada sve.""Po-zor!" Povikao je satnik Ramirez. Svi su u sobi skočili u stav mirno dok je instruktor odlazio. Tada je došao red na satnika: "Dobro, čuli ste čovjeka. Ljudi, jako dobro promislite o ovome. Želim da svi krenete na ovaj zadatak - k vragu, treba mi svatko od vas -ali, ukoliko niste sigurni, ne želim vas. Imate li pitanja?" Pitanja nije '? bilo. "Dobro. Nekolicina vas poznaje ljude koje su sjebali narkotici. Možda su to vaši prijatelji, možda i vaša obitelj, ja to ne znam. Sada imamo priliku izravnati račune. Te pizde nam rasturaju zemlju i došloje vrijeme da ih naučimo pameti. Promislite. Ukoliko netko ima neki problem, recite mi odmah. Ukoliko netko želi odustati, to je u redu." Njegovo su lice i prizvuk u glasu govorili nešto sasvim drugo. Da je itko odustao, njegov bi ga časnik promatrao kao nekoga tko je manje vrijedan od ljudskog bića; odustajanje bi bilo neizmjerno sramotno, budući da je Ramirez vodio svoje ljude, s njima je dijelio svaku teškoću, znojio se uz njih na svakom koraku obuke. Satnik se okrenuo i izišao."Proklet bio", konačno je primijetio Chavez. "Mislio sam da će biti nešto neobično, ali ovo... jebemu.""Prijatelj mi je umro od prekomjerne doze", rekao je Vega. "Samo se zezao, znaš,nije bio ovisnik, ali sam vidio da mu se loše piše./iv sam se usruo. Nikada višenisam taknuo drogu, l'opizdio sam ka-ila se to dogodilo. Onaj sumnju mu je prodao mini, čovječe, volio bili ga upoznali s mojim SAW-om."Giave/. je kimnuo, zamišljen koliko su mu godine i obrazovanje dopuštali. Sječao

Page 69

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostse bandi koje su bile vrlo okrutne, ali su te tuče sada nalikovale dječjim igrama. Borbe za teritorij više nisu predstavljale simboličnu prevlast nad onimakoji su nastanjivali te zgrade. Sada je u igru ušao tržišni položaj. U igri je bio velik novac i više nego dovoljno da se nekoga ubije. To je izmijenilo njegovo staro susjedstvo iz sirotinjskog kvarta u ratnu zonu. Neki njemu poznatiljudi plašili su se hodati vlastitim ulicama zbog drugih, koji su nosili drogu ioružje. Zrna su letjela kroz prozore, ubijala ljude pred televizorima, a policajci su se često plašili izići na poprište zločina, osim ako nisu bili brojni i opremljeni poput vojnog pohoda... sve to zbog droge. A oni koji su to prouzročili, živjeli su bogati i sigurni, petnaest tisuća milja daleko.Chavez nije niti nazirao kako su on i njegovi drugovi - čak i satnik Ramirez - bili umješno voñeni. Svi su bili vojnici, neprekidno obučavani kako bi branili svoju zemlju protiv njezinih neprijatelja, proizvodi sustava koji im je oduzeo mladost i polet, te ih usmjerio; koji je težak rad nagrañivao napredovanjem i ponosom - najviše od svega, usmjeravao je njihovu bezgraničnu snagu a zauzvrat je tražio samo vjernost. Budući da su vojnici najčešće potjecali iz siromašnijihdruštvenih slojeva, svi su oni naučili kako njihov manjinski status nije važan -vojska je nagrañivala uspjehe ne gledajući ničiju boju ni govor. Svi su bili duboko svjesni društvenih tegoba uzrokovanih drogama i bili su dijelom subkulture u kojoj se droga nije dopuštala -vojni su napori da očisti svoje postrojbe od ovisnika o narkoticima bili bolni, ali uspješni. Onima preostalima,uzeti drogu nije padalo na pamet. Oni su bili junaci svojih kvartova. Bili su primjeri uspjeha. Bili su pustolovi, hrabri, disciplinirani diplomanti zloglasnih ulica kojima su prepreke predstavljale nešto što se prelazilo, i kojima je osnovni poriv bio pomoći drugima da učine jednako.To je bila zadaća o kojoj su razmišljali. Ukazala se prilika zaštititi ne samo svoju domovinu već i sirotinjske kvartove iz kojih su pobjegli. Već otprije označeni kao najbolji meñu postrojbama najzahtjevnijih vojnih jedinica, pa zatimpodvrgnuti dodatnim vježbama koje su ih učinile još ponosnijima, nisu više mogliodreći sudjelova-nje u ovoj zadaći kao što nisu mogli nijckiiti vlastitu muževnost. Medu njima nije bilo pojedinca koji barem jednom nije razmišljao o ubojstvu dilera. Vojska im je davala još bolju priliku. Naravno, iskoristit će je."Poskidat ćemo pizdeke s neba!" rekao je radiovezist. "Strpati im Sidewindere ravno u dupe! Imate pravo umrijeti, seronje!""Da", složio se Vega. "Volio bih to vidjeti, 'jebem ti, volio bih da moramo krenuti točno tamo gdje jebene glavonje žive! Ding, misliš da ih možemo zgrabiti?"Chavez se nacerio. "Julio, ti to ozbiljno, ili sereš? Što misliš, tko ih štiti, vojnici? Sranje. Propaliteti s mašinkama -vjerojatno ih čak i ne čiste. Protiv nas? Vraga. Možda protiv onih koji su tamo, možda, ali protiv nas? Nemoguće. Ti su već mrtvi. Privučeni se, skinem stra-žare, lijepo i tiho, svojim H&K-om, i pustim vas amatere da obavite ostalo.""Još malo Ninja preseravanja", rekao je mitraljezac tiho.Ding je izvadio jednu od svojih zvijezda za bacanje iz džepa na majici i zabio je u vrata petnaest stopa dalje."Mladiću, smiješi se kada to govoriš", nasmijao se Chavez."Hej, Ding, hoćeš li naučiti i mene?" upitao je mitraljezac. Nije bilo daljnje rasprave o opasnostima, samo o prednostima zadaće.Zvali su ga Bronco. Pravo mu je ime bilo Jeff Winters. Nedavno je promaknut u čin natporučnika Ratnog zrakoplovstva Sjedinjenih Država, ali, budući da je njegov posao bio letenje lovačkim zrakoplovima, morao je imati posebno ime, poznatije kao pozivni kod. Njegovo je poteklo s gotovo zaboravljenog tuluma u Coloradu - Bronco je završio letačku akademiju Ratnog zrakoplovstva - tijekom kojega je ljosnuo s konja tako daje životinja gotovo premrla od straha. Šest boca piva pridonijele su padu. Dok su njegovi prijatelji iz razreda umirali od smijeha, jedan od njih nalijepio mu je nadimak istoga trena. Sada pilotira smetlarskim kamionom; zlobno se smiješeći rekao je Winters samome sebi. Tip iz razreda znao je jahati, pričao je Bronco u noć, ali nije dostigao stupanj na kojem se upravlja F-15 Charliejem. Svijet nije bio pretjerano preplavljen pravdom, ali bi ju se tu i tamo ipak pronašlo.Slo je bila liit čilave njegove zadaće?VVinters ji* hio ni/iik čovjek. Mio je mlañ. Milo inu je točno dvadeset sedam godina, a već je imao seilam stotina sali u McDonnellDougla-sovu loveu. Neki se rañaju za haseball, neki /.a glumce, neki za automobilske utrke Mronco VVinters došao je na svijet da bi upravljao lovačkim zrakoplovima. Njegov je vid tjerao oftalmologe u očaj, koordinacija mu je ujedinjavala najbolje osobine koncertnog pijanista i letača na trapezu, uz još jednu, daleko rjeñu osobinu, poznatu u

Page 70

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostletačkome krugu kao SS - situacijsku svjesnost. Winters je uvijek znao što se oko njega dogaña. Zrakoplov je bio prirodan dio njega, poput mišićja njegove ruke. Prenosio je svoje želje zrakoplovu, a F-15C je odgovarao u trenu, izravno oponašajući mentalnu sliku u pilotovu umu. Kamo bi ga njegove misli ponijele, zrakoplov bi ih slijedio.U tome je trenutku kružio dvjesto milja udaljen od obale Floridskog zaljeva. Uzletio je iz baze Eglin prije četrdeset minuta, dopunio gorivo iz leteće cisterne KC-135 te je sada imao dovoljno JP-5 goriva za pet sati leta, ukoliko bude išao lagano, što je i namjeravao. FAST-pack smanjeni tankovi za gorivo bilisu pričvršćeni za bokove zrakoplova. Obično bi bili obješeni uz rakete - F-15 ihmože ponijeti osam - ali je u ovoj večernjoj ophodnji jedino naoružanje bila municija za njegov dvadesetmilimetarski rotirajući top, a nju su uvijek krcali, budući da je njezina težina predstavljala prednost u održavali ju Eagleove uravnoteženosti u letu.Letio je u ravnoj crti, motore je stišao na najmanju brzinu. Bron-cove su tamne,oštre oči gledale neprekidno slijeva nadesno, tražeći pokretna svjetla drugih zrakoplova, nalazeći samo zvijezde. Nije se nimalo dosañivao. Bio je, upravo suprotno, potiho oduševljen čovjek, budući da su porezni obveznici njegove zemlje bili dovoljno blesavi davati mu više od 30.000 dolara godišnje kako bi radio nešto za što bi on bio zahvalan da može platiti. Dobro, rekao je samome sebi, * mislim da večeras to i činim."Dva-šest Alfa, govori Osam-tri Quebec, čujemo se, gotovo?" za-pucketao je njegov prijamnik. Bronco je stisnuo prekidač na letnoj palici."Osam-tri Quebec, govori Dva-šest Alfa. Prijam odličan, gotovo." Radijski je kanal bio šifriran. Samo su dva zrakoplova večeras upotrebljavala jedinstveni algoritamski sustav šifriranja; daje itkopokušavao prisluškivali, eno bi samo prigušeno struganje statičkog elektriciteta."Imamo cilj na zaslonu, smjer jedan-devet-šest, udaljenost dva--jcñan-nula od tebe. Dva odraza. Smjer, nula-jedan-osam. Brzina dva-šest-pet. Kraj." Izvješće nije popratila nikakva zapovijed. Usprkos sigurnim prijamnicima, brbljanje je svedeno na najmanju mjeru."Primljeno, razumijem. Kraj."Satnik Winters gurnuo je palicu ulijevo. Točan smjer i brzina presretanja bljesnuli su mu u umu sami od sebe. Eagle je okrenuo prema jugu. VVinters je malo spustio nos zrakoplova dok je dovodio lovca na smjer od sto osamdeset stupnjeva i pojačao potisak kako bi dobio na brzini. U stvari, činilo se kako zloupotrebljava zrakoplov leteći tako sporo, ali to nije bilo točno.Satnik VVinters je ugledao dvomotorni Beech, zrakoplov koji su krijumčari najradije upotrebljavali. To je značilo kokain, a ne marihuanu, stoje njemu odgovaralo, budući daje tip koji mu je ubio majku bio vjerojatno ovisnik o kokainu. Izravnao je F-15 za njegovim repom, kojih pola milje iza njega.()vo je bio već osmi put kako presreće krijumčare droge, ali je prvi put da mu je dopušteno učiniti nešto. U prethodnim prilikama nije smio obavijestiti ni carinu. Bronco je provjerio smjer svoje mete -/a pilote lovačkih zrakoplova sve osim prijatelja predstavljalo je metu i svoje sustave. Usmjereni radiopredajnik visio je u aerodina-mienome spremniku ispod avionskog trbuha, prilijepio se uz radar koji je pratio Beecha. Uputio je prvi poziv i upalio sletnu rasvjetu, otkrivajući tako zrakoplov u noći. Istoga se trenutka Beech obrušio prema vrhovima valova, Eagle se obrušio za njim. Ponovno je upu-I to poziv, izdao nareñenje, ali odgovora nije bilo. Pomaknuo je prekidač na vrhu letne palice u položaj "topovi". Sljedeći je poziv popratio rafalom iz topova. To je Beech natjeralo u nekoliko oštrih i/hjegavajućih skretanja. VVinters je shvatio da se meta neće ponašati pi crna zapovijedima.I)obro.< )bičan bi pilot bio zatečen svjetlima i okrenuo bi kako bi izbjegao sudar, aliobičan pilot ne bi činio to što su činili krijumčari. Beech se ponovno obrušio, izbacio zakrilca, usporavajući zrakoplov do Nlftnc brzine, stoje bilo daleko sporije nego bi F-15 mogao letjeti, ailii ik* izgubi konliolu. Taj je manevar cesto I jecao zi akoplovc Agen-lije za narkotike i Obalne straže na prekid kontakta. Samo, Hconco nije imao zapovijed slijediti zrakoplov. Kada je Beech okrenuo na zapad kako bi pojurio k meksičkoj obali, satnik Winters ugasio je svjetla, dodao gas i pojurio uvis na pet tisuća stopa. Ondje je izveo ponirući okret i krenuo nosom dolje, radar mu je pretraživao morsku površinu. Tamo: smjerprema zapadu, brzina osamdeset pet čvorova, samo nekoliko stopa iznad vode. Pilot ima muda, pomislio je Bronco, kada leti tako sporo i tako nisko. Ali to nije bilo važno.VVinters je izbacio kočnice i zakrilca, spuštajući lovca. Osjetio je kako mora

Page 71

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostprovjeriti je li prekidač izbornika još uvijek na položaju "topovi" i pogledati glavni zaslon, dovesti klipnjak ravno na ciljnik i zadržavati ga tamo. Bilo bi teže daje Beech ubrzavao i pokušavao izbjegavati, ali ni to ne bi bilo važno. Bronco je jednostavno bio previše dobar; Eagle je bio gotovo nevidljiv. Kada se približio na manje od stotinu jardi, prst mu je na trenutak pritisnuo puce okidača.Crta zelenih svijetlećih metaka jurnula je preko neba.Činilo se kao da je nekoliko zrna promašilo Beech, ali je ostatak pogodio dio oko kabine. Pogoñeni zrakoplov srušio se u tišini; Bronco je na trenutak ugledaobljesak, a tada se podigla blistava kruna valova na mjestu pada zrakoplova.Winters je kratko razmišljao o činjenici da je ubio čovjeka, možda i dvojicu. Toje bilo u redu. Nikome neće nedostajati.PRVI SUKOB"I?" Escobedo je Larsona promatrao hladnim pogledom kakvim bi biolog promatrao laboratorijskog štakora. Nije imao nikakva osobita razloga da sumnja u Larsona, ali je bio bijesan, a Larson je za njegov bijes predstavljao najbližu metu.No Larson je bio navikao. "I, ne znam, jefe. Ernesto je bio dobar letač. Motori su bili gotovo novi -jedva dvjesto sati rada. Trup je bio šest godina star, ali to nije ništa neobično; zrakoplov smo dobro održavali. Na sjeveru je bilo vedro,osim nešto raspršene naoblake nad Yueatanskim kanalom, ništa loše." Pilot je slegnuo ramenima. "Zrakoplov je nestao,;e/fe. Ne može se uvijek znati zašto.""On mi je bratić! Što ću reći njegovoj majci?" "Jeste li provjerili aerodrome u Meksiku?" "Da! I Kubu i Honduras i Nikaragvu!""Nije bilo poziva u pomoć? Nikakva izvješća s brodova ili zrakoplova u blizini?""Ne, ništa." Escobedo se pomalo umirio dok je Larson prelazio sve mogućnosti, profesionalan kao uvijek."Ukoliko je došlo do kvara na elektrici, možda je pao... ali, jefe, ja se ne bihpreviše nadao. Da su negdje sigurno prizemljili, do sada bi umu se javili. Jefe,žao mi je. Vjerojatno smo ga izgubili. To se i prije dogañalo. Dogañat će se i poslije."Druga je mogućnost bila da su Ernesto i Cruz imali vlastite dogovore, pa su sletjeli negdje dalje od dogovorenoga mjesta, prodali četrdeset kilograma robe iodlučili nestati, ali se ta mogućnost nije o/bilj110 razmatrala. Narkotike se tijekom razgovora nije spomenulo nijednom riječi, budući da Larson nije bio unutar operacije, već viSc tehnički savjetnik koji je sam zatražio da ga se izostavi iz tog di-johi poslovaiijii, l.scobeño je vjerovao I .arsonovoj iskrenosti i objektivnosti, budući da je takav bio uvijek, a k lome, Larson nijebio glup -poznavaoje posljedice laži i dvostrukih igara.Nalazili su se u Hscobeñovu skupocjeno ureñenome stanu u Mc-delinu. Stan je zauzimao čitav najgornji kat zgrade. Kat pod njima bio je napučen Escobedovim povjerenicima i posilnima. Dizalo su nadzirali ljudi koji su znali tko može ući,a tko ne. Ulica pred zgradom bila je nadzirana. Larson je razmišljao kako, u najmanju ruku, ne mora brinuti da će mu netko ukrasti ratkape s auta. Takoñer sepitao što se desilo s Ernestom. Možda se radilo samo o nekakvoj nezgodi. Takve su se stvari dogañale prilično često. Jedan od razloga što je zadržavao položaj nastavnika letenja bio je taj što je tijekom prethodnih krijumčarskih operacija izgubio tek nekoliko zrakoplova, često zbog najprozaičnijih razloga. Ipak, Larson nije bio budala. Razmišljao je o nedavnim posjetiteljima i naredbama iz Langlcvja; obuka na Farmi nije ohrabrivala vjerovanje u slučajnosti. Pripremala se neka operacija. Je li ovo mogao biti početni potez?Larson je odbacio tu pomisao. CIA se već godinama nije bavila takvim poslovima, stoje bilo loše, pomislio je, ali ipak činjenica."Je li bio dobar pilot?" ponovno je upitao Escobedo.Vefe, sam sam ga obučavao. Imao je četiri stotine sati leta, bio je sposoban mehaničar, s instrumentima se snalazio koliko se mladi pilot može snalaziti. Jedino što me brinulo jest da je volio letjeti nisko.""Da?""Letjeti nisko nad vodom je pogibeljno, osobito noću. Lako se gubi orijentacija.Zaboravi se položaj obzora i ako se leti gledajući kroz prozore, ne provjeravajući očitanja na ureñajima... Iskusni su piloti tako svoje zrakoplove zatjerali ravno u vodu. Na nesreću, letjeti vrlo nisko je zabavno i mnogi piloti, osobito mladi, smatraju to ispitom muškosti. To predstavlja ludost, a topiloti s vremenom nauče.""Želiš reći, dobar pilot je oprezan pilot?" upitao je Escobedo."To je ono što govorim svakom svojem učeniku", ozbiljno je odgovorio Larson. "Nepovjeruju mi svi. Ta istina vrijedi posvuda. Možete pitati bilo kojeg instruktora bilo kojega zrakoplovstva na ovome svijetu. Mladi piloti čine gluposti budući da su mladi i neiskusni. Oprez dolazi s iskustvom - najčešće je

Page 72

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostto iskustvo zastrašujuće. Oni koji prežive, nauče, ali neki ne prežive."Escobedo je razmišljao nekoliko trenutaka."F.rnesto, bio je to ponosan čovjek", Larsonu je to zazvučalo poput epitafa."Ponovno ću provjeriti dnevnik održavanja zrakoplova", predložio je pilot. "Takoñer ću ponovno provjeriti vremenska izvješća.""Hvala što ste tako brzo došli, senor Larson.""Jefe, vama sam na usluzi. Ukoliko išta saznam, javit ću vam."Escobedo gaje ispratio do vrata, tada se vratio do stola. Cortez je ušao u sobu kroz bočna vrata."Dakle?""Sviña mi se Larson", rekao je Cortez. "Govori istinu. Ponosan je, ali ne pretjerano."Escobedo je kimnuo u znak slaganja. "Plaćenik, ali dobar."...poput tebe. Cortez nije reagirao na poruku izmeñu redaka. "Koliko je zrakoplova izgubljeno tijekom godina?""Nismo se trudili bilježiti, sve do prije osamnaest mjeseci. Od tada, devet. To je jedan od razloga zašto smo unajmili Larsona. Mislim da su gubici posljedica pilotove pogreške i lošeg održavanja zrakoplova. Carlos se pokazao dobrim instruktorom.""Ali nikada nije želio sam ući u posao?""Ne. Jednostavan čovjek. Radi ono u čemu uživa, i živi udobnim životom. O tome se mnogo toga može reći", neobavezno je primijetio Escobedo. "Jesi li provjerio njegovu prošlost?""Si. Sve je u redu, ali..." "Ali?""Da je netko drugi, a ne osoba za koju se predstavlja, podaci bi se isto tako slagali." To je bio trenutak kada bi običan čovjek rekao otprilike: ne može se sumnjati u svakoga. Escobedo nije sumnjao i to je bila mjera njegove profinjenosti, primijetio je Cortez. Njegov je poslodavac imao veliko iskustvo sa zavjerama i znao je da treba sumnjati u svakoga. Nije bio profesionalac, ali nije bio budala."Misliš li da...""Ne. Nije bio u blizini mjesta s kojega je zrakoplov uzletio, nije mogao znati što se dogaña te noći. Provjerio sam: bio je u Bogoti sa svojom ljubavnicom. Večerali su sami i rano se povukli. Možda je uistinu bila samo nesreća, ali se dogodila neposredno nakon što smo Na/nali da norteamericanosi smjeraju nešto. Mislim da ovo ne može-ino n«i/viUi pukom slučajnosti. Mislim kako se moram vratili u Wash-inglon.""$(o ćeš saznati?""Pokušat ću saznali nešto o njihovim djelovanjima.""Pokušati?""Senor, prikupljanje osjetljivih obavještajnih saznanja je umijeće...""U stanju si kupiti sve što trebaš!""U tome nemate pravo", rekao je Cortez gledajući bezizražajno. "Najbolji obavještajci nikada ne rade samo za novac. Pogibeljno je -i glupo - pretpostavljati kako njihova vjernost može biti kupljena.""A što je s tobom?""To je pitanje koje morate razmotriti, ali sam uvjeren kako ste to već učinili."Najbolji način kojim se zadobivalo povjerenje ovoga čovjeka bio je vječito tvrditi da povjerenje uopće ne postoji. Escobe-clo je smatrao da je moguće strahom zadobiti vjernost koju novac ne može kupiti. U tome je njegov poslodavacbio glup. Pretpostavljao je kako priče o njegovoj okrutnosti mogu pokoriti svakoga i rijetko je razmišljao kako postoje oni koji ga mogu poučiti u uporabi nasilja. Tome se čovjeku u mnogočemu moglo diviti, ali je jednako tako bilo mnogo stvari zbog kojih je zasluživao prezir. U osnovi bio je amater - iako nadaren - koji je dovoljno spremno učio iz vlastitih pogrešaka, ali mu je nedostajala prava obuka koja bi ga osposobila tla uči iz tuñih pogrešaka - uostalom, što je obavještajna obuka, nego oslužbenjeno pamćenje pouka izvučenih iz tuñih pogrešaka? Es-cobedu nije toliko bio potreban savjetnik za sigurnost, koliko mu je trebao netko tko se bavio tajnim operacijama, ali je to bilo područje u kojemu nitko od ovih ljudi nije tražio niti bi prihvatio savjet. Oni su potjecali iz naraštaja krijumčara i njihovo je iskustvo u korupciji i podmićivanju bilo veliko. Jedino, nikada nisu naučili igrati protiv uistinu organiziranog i snažnog protivnika - Kolumbijci nisu marili. Činjenica što Yanquisi]ol u sebi nisu otkrili hrabrost s kojom će djelovati u skladu s vlastitom moći, bila je samo njihova sreća. Ukoliko je postojalo išta što je KGBusadio u Corteza, to je bila istina da sreća ne postoji.Natporučnik Winters je s ljudima iz Washingtona pregledavao nišansku snimku. Sjedili su u uredu u kutu jedne od zgrada Specijal-

Page 73

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostnih operacija - u Figlimi lakvili nije nedostajalo ~ ostala su dvojica nosili odore Katnog zrakoplovstva, obojica s pukovničkim oznakama, pogodnim osrednjim časničkim položajem, na koji su mnogi dolazili i s njega odlazili u potpunoj anonimnosti."Dobro gañanje, sinko", primijetio je jedan."Mogao mi gaje otežati", odgovorio je Bronco bez nekog vidljivijeg osjećaja. "Ipak, nije.""Kakav je promet bio na površini?" "Ništa u krugu trideset milja.""Pusti vrpcu s Hawkeyea", naredio je stariji čovjek. Rabili su tri četvrt inča široku vrpcu, koju je vojska radije upotrebljavala zbog veće mogućnosti spremanja podataka. Vrpca je već bila namotana na početak. Pokazivala je ulazak Beechcrafta, označenoga kao XXI. na alfanumeričkom zaslonu, zrakoplov je bio jedna od brojnih oznaka na zaslonu većina kojih bila je jasno označena kao civilni promet i nalazila se u daleko većoj visini od oborenog zrakoplova. Takoñer su se zamjećivali brojni kontakti s morske površine, ali su svi bili dovoljno udaljeni od područja udara, a ova je vrpca završavala prije nego je zrakoplov bio oboren. Posada Hawkeyea, kao što je bilo i predviñeno, nije imala izravnih saznanja o dogañajima koji su uslijedili nakon što su signal predali lovcu. Naredbe su bile jasne, a područje presretanja bilo je proračunato kako bise izbjegli često upotrebljavani plovidbeni pravci. Pomogla je i mala visina leta krijumčarskog zrakoplova, utoliko stoje ograničila udaljenost s koje je netko mogao zamijetiti bljesak eksplozije, što se u ovome slučaju nije dogodilo."Dobro", rekao je stariji časnik. "Ovo je definitivno unutar granica zadatka." Ponovno su zamijenili vrpce."Koliko potrošenih metaka?" upitao je Wintersa mlañi časnik."Sto osamdeset", odgovorio je natporučnik. "S Vulkanom je male > teže štedjeti, znate? Prokletnik stvarno brzo puca."" Kao da ste avion presjekli motornom pilom.""Točno, gospodine. Mogao sam biti brži na okidaču, ali ste željeli da izbjegnem pogodak u spremnike goriva, točno?""Ispravno." Priča za javnost, u slučaju daje itko primijetio blje-Hiik, glasila je kako je u tijeku bila vježba gañanja izvan okružja Egli-na vježbe gañanja uspore mele nisu bile neuobičajene u lome kraju - ako nitko nije zamijetio, utoliko bolje.Broneo nije volio tajanstvenost. Što se njega tiealo, ubijati te prokletnike imalo je smisla. Razlog ovome zadatku, tako su mu rekli tijekom faze novačenja, jest činjenica da krijumčarenje narkotika predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti Sjedinjenih Država. Ta je izjava ozakonjivala sve. Kao lovački pilot,pripadnik zrakoplovne obrane, bio je obučavan suočavati se s prijetnjama nacionalnoj sigurnosti na sasvim osobit način - skidati ih s neba nimalo ne mareći za njih; poput strijelca koji puca u glinene golubove. Uostalom, razmišljao je Bronco, ako je to uistinu prijetnja nacionalnoj sigurnosti, zašto ljudi ne bi saznali? Ali to nije bila njegova stvar. On je bio nat-poručnik, od njega su očekivali da izvrši zadatke, ne da razmišlja o njima. Netko iznad njegaodlučio je daje to u redu i to je bilo sve što je trebao znati. Činjenica daje oborio zrakoplov, bila je tek malo op-ravdanija od ubojstva, ali to je predstavljalo točan opis borbene zadaće. Naposljetku, pružanje jednake prilike ljudima je nešto što postoji na olimpijadama, ne tamo gdje se život stavljao na kocku. Ukoliko je netko bio dovoljno glup poginuti, to nije bio Broncov problem,osobito ako je taj bojno djelovao protiv Broncove domovine. A upravo je to bilo značenje izraza "prijetnja nacionalnoj sigurnosti", nije li tako?Nadalje, bio je upozorio Juana - ili kako se već kurvin sin zvao - i to pošteno,nije li? Ukoliko je taj idiot mislio kako može preveslati najbolji lovački avionna cijelome svijetu, pa, sada je naučio da je u krivu. Jednom zauvijek."Da li ste imali nekih problema tijekom zadaće, natporučniče?" upitao je stariji."Gospodine, kakvih problema?" Kakvo idiotsko pitanje!Uzletište na koje su bili pristigli nije bilo dovoljno veliko za uobičajeni vojni transport. Četrdesest četvorica sudionika operacije PLOVECE KAZALIŠTE autobusom su otputovali do zrakoplovne baze Peterson, samo nekoliko milja istočno od Zrakoplovne akademije u Colorado Springsu. Naravno, bila je tama. Autobus je vozio jedan od "logorskih savjetnika", kako su ih ljudi običavali nazivati, a vožnja je protekla mirno, budući daje većina ljudstva spavala nakonposljednjeg dana ispunjenog obukom. Ostali su bili sami sa svojim mislima. Chavez je promatrao planine kako promiču, dok je autobus vijugao putem niz posljednju padinu. Ljudi su bili pripravni, "("'ovječe, lijepe planine", pospanoje primijetio Julio Vega. Naročito u autobusu koji vozi nizbrdo.""Točno!" Vega se nacerio. "Znaš, jednoga ću se dana vratiti ova-iiu i i skijati

Page 74

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostse." Mitraljezac se udobnije smjestio na sjedalu i utihnuo, l'iobudili su ih trideset i pet minuta nakon što su prošli kroz ulaz u I ki/u l'eterson. Autobus je prišao tik uz stražnju rampu transportnu}) zrakoplova C-141 Starlifter. Vojnici su ustali i skupljali svoju upirniu, s tim daje svaki zapovjednik odredaprovjeravao svoje ljutit1 kako bi bio siguran da je prilikom napuštanja autobusasvatko • sve za što je bio zadužen. Nekolicina se, prilazeći zrakoplovu, nula oko sebe. Odlazak nije bio nimalo neuobičajen, nije bilo linih straža, samo zemaljska posada koja je zrakoplov punila vom i pripremala ga za trenutačno polijetanje. U daljini se dizao i lanker KC-135, te iako nitko nije o tome razmišljao, ubrzo će islati s njim. Zrakoplovni ih je narednik, voña ukrcaja samo za tvitj zrakoplov, odveo unutra i posjeo ih udobno, koliko su spartan-»M uvjeti dozvoljavali - to je značilo da su svi dobili štitnike za uši.l'osada zrakoplova prolazila je uobičajenu provjeru pred polazakluiln se Starlifter pokrenuo. Buka je bila zaglušujuća unatoč štitni-miti, ali su zrakoplovom upravljali pripadnici pričuvnih zrakoplov-illi postrojbi, svi odreda civilni piloti, koji su im priuštili ugodnu• >/nju. Ugodnu, izuzev dopunjavanja gorivom tijekom leta. U tre-HilNu kada se C-141 uspeo na letnu visinu, susreo je KC-135 kako bi>ltipunio gorivo potrošeno tijekom uspinjanja. Za putnike je to zna-. Jlo uobičajeno treskanje koje je, upotpunjeno gotovo potpunim ne-|ii iMojanjem prozora, uzrokovalo oluje u nekoliko želudaca, iako su?••svi mirno trpjeli. Pola sata po polijetanju, C-141 usmjerio se pre-iiu |ligu, a vojnici su pritisnuti mješavinom umora i čiste dosade to-Hili ii san, kako bi prespavali ostatak putovanja.I) otprilike isto vrijeme MH-53J poletio je iz zrakoplovne baze f !• 11 u, spremnika za gorivo dopunjenih do vrha nakon zagrijavanja iii"i'>ra. Brigadir Johns podigao je letjelicu na tisuću stopa i uzeo mm|rr dva-jedan-pet, prema Yucatanskom tjesnacu. Tri sata kasnije,zrakoplov 7,n podršku i gorivo M('- 13OI'7, C'ombal Talon pi ibližio se l'ave I owu U' je Joluis odlučio da iiatponičniku prepusti dopunu gorivom lijekom leta. Moral ce još tri puta dopunjavati, a leteći će ih tanker pratiti cijelim putem prema jugu, prevozeći posade održavanja i podrške te rezervne dijelove."Pripravni za priključenje", javio je PJ zapovjedniku tankera."Primljeno", odgovorila je iz MC-130E natporučnica Montaigne, održavajući zrakoplov u ravnom letu. Johns je promatrao Willisa kako spušta crijevo u rupe. "O.K., imamo dodir."U kabini MC-130E natporučnica Montaigne promatrala je svjetlo pokazivača i uključila mikrofon. "Ohhh!" prošaptala je. "Nitko to ne radi poput vas, brigadiru."Johns se glasno nasmijao i dvaput pritisnuo prekidač, dvojnim signalom potvrdio je njezinu poruku. Prebacio se na interkom. "Zašto joj kvariti užitak?" upitao je Willisa čije je lice nažalost bilo potpuno ukočeno. Dopuna goriva trajala je šest minuta."Što mislite, koliko ćemo ostati tamo?" upitao je natporučnik Willis nakon okončane operacije."To mi nisu rekli, ali ukoliko se odulji, rekli su da će poslati zamjenu.""To je lijepo", rekao je natporučnik. Pogled mu je šetao od letnih instrumenata do svijeta izvan oklopljene kabine. Letjelica je nosila više od uobičajene borbene opreme - Johns je čvrsto vjerovao u snagu naoružanja - te su uklonjena postolja za elektronske protumjere. Tijekom svojeg djelovanja neće morati brinuti o neprijateljskim radarima, a to je značilo da se posao, kakav god bio, neće odvijati na Kubi. To je takoñer oslobodilo dodatni prostor za putnike te izbrisalo drugog letnog inženjera s popisa posade. "Imali ste pravo glede rukavica. Žena mi je načinila par, uistinu, razlika je osjetna.""Neki tipovi lete bez njih, ali ja ne volim držati palicu oznojenim rukama.""Bit će tako vruće?""Tamo je vruće, vruće je", naglasio je Johns."Ruke ti se neće oznojiti samo od vanjske temperature.""Ah. Da, gopodine." Isuse, boji li se i on, jednako kao i svi mi?"()bicavnm govoi ili ljudima, štoviše misliš prije nego postane uzbudljivo, to će bili manje uzbudljivo. Uostalom, imaju sasvim dosta uzbuñenja."Kroz interkom je do njih dopro nečiji glas: "Gospodine, nastavite tako govorili i mogli bismo se svi uplašiti.""Narednice Zimmer, kako je straga?" upitao je Johns. Zimmero-vo je uobičajeno mjesto bilo odmah za leñima dvojice pilota, gdje je sjedio nadvijen nad zadivljujućom hrpom opreme."Kavu, čaj ili mlijeko, gospodine? Tijekom leta bit će ponuñena piletina na kijevski način s rižom, rostbif u umaku s pečenim krumpirima, a za nas koji

Page 75

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostpazimo na svoju težinu predviñeno je pirjano povrće - i ukoliko mi vjerujete, gospodine, predugo buljite u ploču s instrumentima. Koga vraga sa sobom ne vodimo i stjuardese?""Zimmeru, zato što smo i ti i ja previše stari za to!" PJ se smijao."Gospodine, i nije tako loše u helikopteru. Sa svim vibracijama i ostalim...""Pokušao sam ga preobratiti nakon Korata", objašnjavao je Johns natporučniku Willisu. "Buck, koliko ti djeca imaju godina?""Sedamnaest, petnaest, dvanaest, devet, šest, pet i tri, gospodine.""Isuse", rekao je Willis. "Narednice, supruga mora da vam je sjajna žena.""Plaši se da ću šarati naokolo, pa me iscijedi do kraja", objasnio je Zimmer. "Letim kako bih pobjegao od nje. To me jedino održava živim.""S njezinom kuhinjom mora daje sve u najboljem redu, sudeći po vašoj uniformi.""Da li brigadir ponovno zajebava narednika?" upitao je Zimmer."Ne sasvim, samo te želim prikazati u najboljem svjetlu, kao što čini i Carol.""Gospodine, sasvim neizvedivo." "Primljeno. Kava bi sasvim dobro došla.""Već stiže, brigadiru." Zimmer je za manje od minute bio u kabini. Ploča s instrumentima helikoptera Pave Low bila je velika i složena, ali je Zimmer već odavno ugradio prstenaste držače za šalice,pogodne zn Šalice h poklopcem koje jebrigadir Johns volio. PJ je potegnuo br/, gutljaj."Kuha i dobru kavu, Buck.""Čudno kako se stvari slažu, nije li?" Carol Zimmer znala je daće njezin suprug podijeliti kavu s brigadirom. Carol nije bilo njezino pravo ime. Roñena u Laosu prije trideset i šest godina, bila je kći vojskovoñe Hmonga, čovjeka koji se dugo i krvavo borio za zemlju koja više nije pripadala njemu. Bila je jedina preživjela iz deseteroč-lanc obitelji. PJ i Buck su pokupili nju i šačicu drugihs vrha brda tijekom završnih faza sjeverovijetnamskog napada 1972. Amerika je iznevjerila toga čovjeka, ali barem nije iznevjerila njegovu kćer. Zimmer se istoga trenutka zaljubio u nju, a opći je sud bio da imaju sedmero najslañe djece na Floridi."Da."U Mobileu, smještenome negdje izmeñu dva zrakoplova koja su letjela prema jugu izatvora - posebice onih na jugu - u kojima su pravila strogo primjenjivana, bilaje kasna večer. Za odvjetnike, pravila su bila nešto što se moglo izbjeći, a u slučaju ove dvojice, upravo su iznenañujuće izbjegavali pravila. Ova su dvojica imali još neutvrñeni dan sastanka sa "starom munjarom", električnom stolicom u zatvoru Admore. Zbog toga zatvorski čuvari u Mobileu nisu željeli činiti ništa čime bi kršili ustavna prava zatvorenika, na primjer, pravo na pravnu pomoć i pravo na osnovnu udobnost. Branitelj, imenom Edward Stuart, bio je u potpunosti izviješten tijekom dolaska, a štoviše, dobro je govorio španjolski."Kako su to učinili?""Ne znam.""Ramon, vrištao si i bacakao se", rekao je Jesus."Znam. A ti si propjevao kao ptičica.""To nije važno", rekao je branitelj. "Optužba vas tereti samo za umorstvo povezano s narkoticima i gusarstvo. Obavijesti koje im je dao Jesus neće se upotrebljavati tijekom suñenja.""Onda radi svoja pravnička sranja i izvadi nas odavde!"Izraz Stuartova lica bio je sav odgovor koji je ovoj dvojici trebao."l/.vijesli naši* prijatelje da ukoliko nas ne izvuku odavde, počinjemo pričali."Zatvorski su čuvari već obojici sočno opisali ono što im je sudbina namijenila. Jedan je Ramonu pokazao poster koji je prikazivao samu stolicu s natpisom "Obično ili reš". Iako grub i okrutan, pomisao da će ga vezati za drveni stolac tvrdog naslona, pričvrstiti bakrenu vrpcu oko njegove lijeve noge, nakon toga malenu kovinsku pločicu na ošišano mjesto koje je zatvorski brijač izbrijao prethodnoga dana, tada malena spužva namočena u slanu otopinu kako bi se olakšala strujna provodljivost, kožna maska koja će spriječiti da mu oči izlete iz glave... Ramon je bio hrabar kada je podizao ruku, s revolverom ili nožem, nanenaoružanoga ili vezanoga čovjeka. Tada je bio uistinu hrabar. Nikada nije pomišljao da bi jednoga dana on mogao biti onaj bespomoćni. Ramon je tijekom prošloga tjedna izgubio pet funti težine. Tek mu nije bio nikakav te se počeo neobično zanimati za žarulje i utičnice. Bojao se, ali više od toga bio je bijesan, bjesnio je što su ga zastrašivali čuvari i policija, te na bivše suradnike što ga nisu vadili iz tih govana."Znam mnoge stvari, mnoge korisne stvari.""To nije važno. Govorio sam sfederalcirna, ne mare za to što znate. Državni tužitelj izjavio je kako ga ne zanima ono što biste mu mogli reći.""To je smiješno. Obavijestima se uvijek trguje, oni uvijek..." "Ne više. Pravila

Page 76

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostsu se izmijenila." "Što nam pokušavate reći?""Učinit ću za vas najviše što mogu." Stuart nije mogao izreći, od mene se očekuje savjetovati vam da umrete kao muškarci. "Mnogo se toga može dogoditi u sljedećih nekoliko tjedana."Branitelj je bio nagrañen sumnjičavim izrazima lica, ne do kraja obeznañenima. On sam nije imao nimalo nade. Ovim će se pozabaviti sam državni tužitelj, kako bi imao veću mogućnost pojavljivanja u 5.30, i 11.00 sati tijekom emisije "Sudske vijesti". Suñenje će biti brzo, a za malo više od dvije godine otvorit će se mogućnost zauzimanja mjesta u Senatu. To bolje, jer će tužitelj moći ukazati na svoje djelatnosti u vezi s održavanjem reda i mira. Prženje nekih narko-gusara i silovatelja i ubojica sigurno će se svidjeti stanovnicima samostalne države Alabame, Stuart je to dobro znao. Zastupnik obra-ne Zalio se mm simtne presude viSe leña nuli i poirofiio gomilu vremena i novca boreći se pi'oliv njili. I Ispjcšno je na Vrhovnome sudu okončao jedan slučaj, odlukom petprotiv četiri izvukao novo suñenje za svojega branjenika, kojega su osudili na doživotnu i devedeset devet godina povrh. Stuart je to smatrao pobjedom, iako jenjegov branjenik živio još točno četiri mjeseca unutar zatvorske populacije, do dana kada mu je netko, kome se nisu sviñale djecoubojice smjestio željeznu šipkuravno na njegovu vratnu moždinu. On nije morao voljeti svoje branjenike - najčešće i nije. Povremeno su ga plašili, naročito krijumčari droge. Jednostavno, očekivali su da ih, kada ga već plaćaju ne pitajući za cijenu - većinom u gotovini - zauzvrat oslobodi. Nisu shvaćali da zakon ne jamči ništa, osobito ne okrivljenima. Ova su dvojica bili krivi do grla. Ipak, nisu zaslužiliumrijeti. Stuart je vjerovao kako društvo sebi nije moglo dopustiti spuštanje narazinu... njegovih branjenika. Na Jugu takvo mišljenje nije bilo popularno, ali Stuart nije imao želje kandidirati se za javne službe.U svakom slučaju, on je bio njihov branitelj, a njegov je posao bio priskrbiti im najbolju moguću obranu. Već je istražio mogućnosti žalbene nagodbe; doživotnizatvor u zamjenu za obavijesti. Podrobno je ispitao tužbu koju je sastavila vlada. U potpunosti se temeljila na pretpostavkama - osim njegovih branjenika, nije postojao nijedan drugi svjedok - ali su materijalni dokazi bili savršeni, aposada Obalne straže pažljivo je ostavila poprište zločina netaknutim, izuzev pomicanja nekih dokaznih materijala, te sve pažljivo prikupila u čvrst lanac dokaza. Tko god je obučavao i upućivao te ljude, učinio je to kako valja. Tu nije bilo mnogo nade. Njegova jedina stvarna nada, dakle, bila je poljuljati njihovu pouzdanost. I ona je bila slabašna, ali je bila najbolje što je imao.Specijalni nadzorni agent Mark Bright je isto radio dokasna. Ekipa je imala posla. Na početku očekivao ih je pretres ureda i kuće, dug postupak, koji je biotek prvi korak u istrazi koja će trajati mjesecima, budući da, nakon što pronañusve spise, izvade sve telefonske brojeve nažvrljane na svih jedanaest mogućih mjesta, prikupe sve fotografije sa zidova i radnih stolova i sve preostalo što pronañu, sve to morat će pozorno pregledati i ispitati. Istražit će svako poslovno poznanstvo pokojnika, isto tako ispitivat će i susjede, osobe čiji su se uredi nalazili pored njegova, članove njegova kluba, čak i čla-nove njegove crkve. Nakon svega loga, glavni se obi a! slučaja dogodio lijekom drugoga sala, četvrtoga po redu pretresa kuće, punih mjesec dana po otvaranju istrage. Nešto im je govorilo kako tamo mora biti još nečega. U svojem kabinetu ubijeni je imao sef ugrañen u podu - bez bilježaka o kupovini i ugradnji - bio je savršeno skriven nepričvršćenim dijelom tapisona. Za nalaženje sefa trebalo im je trideset i dva dana. Da bi ga otvorili potrošili su gotovo devedeset minuta, ali je jedan iskusan agent uspio u tome pokušavajući ga otvoriti koristeći se datumima roñenja cijele obitelji ubijenoga te kombinirajući datume meñusobno. Ispalo je da se trobrojčana kombinacija sas-I oj i od mjeseca čovjekova roñenja kojega je vlasnik uvećao za jedan, dana njegova roñenja uvećana za dva, te godine roñenja uvećane za tri. Vrata skupoga Mosler-sefa otvorila su se s uzdahom kada su se i »češala o rub saga.Nikakvih novaca, nikakvih dragulja, nikakvih pisama odvjetniku. IJ sefu su pronašli pet kompjuterskih disketa kompatibilnih s IBM-ovim osobnim računalom pokojnoga vlasnika. To je agentima reklo sve što su željeli. Bright je diskete iračunalo odmah odnio u svoj ured, takoñer opremljen IBM-ovim računalima. Mark Bright bio je dobar istražitelj, strpljiv. Njegov je prvi korak bio pozvati lokalnog stručnjaka za računala koji je povremeno pomagao FBI-u. Stručnjak za računalne programe bio je slobodnjak i isprva se pobunio govoreći daje zatrpan poslom, pristao je u trenutku kada je čuo da |e velika istraga u tijeku. Kao i mnogima drugima, koji su neslužbeno pomagali FBI-u, policijski mu se poziv činiouzbudljivim, iako ne dovoljno da prihvati puno radno vrijeme u FBI-evim laboratorijima. Vladine službe nisu ni izdaleka plaćale toliko, koliko je on zarañivao svojim poslovima. Bright je predvidio prvi stručnjakov zahtjev;

Page 77

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostdonijeli čovjekovo osobno računalo i hard disk.Nakon prve izrade kopija pet disketa, uz pomoć programa koji se zvao POJAS NEVINOSTI, Brighta je natjerao da pohrani izvorne diskete na sigurno, dok je on počeo raditi s kopijama. Naravno, diskovi su bili zaštićeni. Za šifriranje diskova postojali su mnogi načini, savjetnik ih je sve poznavao. Kako su on i Bright pretpostavljali, zaš-litni algoritam bio je trajno pohranjen na pokojnikovu hard disku. Nakon toga jedino pitanje bilo je koji je način i koji je zaštitni ključ bio upotrijebljen za osiguranje podataka na disketama. Za to su trebali devet sati neprekidnog rada, tijekom kojih je Bright svojega pri-|;ik-ljn Sopno kavom i sendvičima, pitajući uc zašlo to ovaj radi besplatno."Imam ga!" Velika je Šaka pritisnula zapovijed PRINT, a uredski je laserski štampač počeo mumljati i gutati papire. Svih je sedam disketa bilo natrpano podacima, ukupno više od sedam stotina stranica teksta. Kada je treća stranica izlazila iz štampača, savjetnik je već otišao. Bright ih je pročitao sve tijekomsljedeća tri dana. Tada je načinio šest kopija za više agente koji su radili na slučaju. Sada su sjedili oko konferencijskog stola i prelijetali preko ispisa."Mark, za ime Isusovo, ovo je izvanredno!""To sam i ja rekao.""Tri stotine milijuna dolara!" uzviknuo je drugi. "Za Boga, pa ja tamo kupujem...""Kolika je ukupna svota?" upitao je nešto mirnije treći."Samo sam ovlaš izračunao," odgovorio je Bright, "ali sam blizu iznosa od sedam stotina milijuna. Osam prodajnih centara od Fort Wortha do Atlante. Investicije prolaze kroz jedanaest različitih korporacija, dvadeset tri banke i...""Ova tvrtka drži moje životno osiguranje! Oni mi sreñuju mirovinska davanja i...""Kako je postavio čitavu mrežu, bio je jedini koji je znao sve. Tip je bio umjetnik, mali Leonardo...""Seronja je postao pohlepan. Ukoliko točno iščitavam, digao je oko trideset milijuna... Bože svemogući..."Pokojnikova se zamisao, poput svake druge genijalne zamisli, odlikovala otmjenomjednostavnošću. Postojalo je osam razvojnih projekata s nekretninama. U svakom je pojedinom slučaju pokojnik postavio sebe kao glavnog partnera koji je predstavljao strani kapital - za taj novac je uvijek govorio daje od trgovaca naftom iz Perzijskog zaljeva ili novac japanskih tvornica, sredstva kojih su se prala unutar zbunjujućeg labirinta bankarskih kuća izvan Amerike. Glavni je partner upotrebljavao "naftni novac", naziv je postao unutar poslovanja vezanim kapitalom zaseban pojam, njime je kupovao zemlju i pokretao projekte, te tada izvlačio dodatna razvojna sredstva od partnera s ograničenim ovlastima, bez prava glasa u voñenju i upravljanju pojedinim projektima, ali su im zarade bile zajamčene prethodnim djelovanjem udruge. Čak je i dobro u Fort Worthu do-nosilo za i adu, usprkos padu proizvodnje tamošnje naftne industrije. Do trenutka kada bi nekretnina presahla, pravo bi se vlasništvo prikrilo većim bankovnim ulaganjima, osiguravajućim društvima te imućnim privatnim ulagačima. Uz sredstva uložena iz prekomorskih zemalja, ulaganje bi se u potpunosti isplatilo te otišlo u banku u I )ubay i bezbrojnih drugih banaka - s time da bi se kontrolni dio dionica zadržavao unutar samoga projekta. Na taj su način prekomorski ulagači u kratkome roku vraćali početna ulaganja, uvećana finim profitom te nastavili izvlačiti zaradu iz tekućih poslova projekta, vječito gledajući naprijed kako bi možda prodali projekt lokalnim ulagačima po još višojcijeni. Na svakih sto milijuna uloženih dolara, cijenio je Bright, izvlačili su stotinu i pedeset milijuna opranoga novca. To je bio važan dio projekta. Sto milijuna uloženih davalo je pedeset milijuna profita i bili su čisti poput mramora Washingtonova spomenika.Sve čisto, osim ovih računalnih disketa."Svaki je od ovih projekata, svaki uloženi i zarañeni cent prošao kroz poreznu upravu, komisiju za osiguranje te preko količine pravnika dovoljne da se njima zatrpa Pentagon; nitko ništa nije namiri-sao. Čuvao je ove zabilješke u slučaju da ga netko ugrozi - mora da je očekivao da će mu uspjeti zamijeniti podatke za upad u Program zaštite svjedoka...""Tada bi bio najbogatiji čovjek u Codvju", dobacio je Mike Schra-tz. "Ipak, stvar su nanjušili pogrešni tipovi. Pitam se što gaje izdalo? Sto naši prijatelji pričaju?""Ne znaju. Morali su ih pobiti sve i pobrinuti se da sve nalikuje nestanku plovila. Njihovi nadreñeni predvidjeli su mogući gubitak i uskratili im sve pojedinosti. Koliko treba da se takvog tipa nagovori da prihvati posao? To je nalik upisivanju djeteta u plesnu knjižicu na balu.""Točno. Je li uprava izviještena o ovome?"

Page 78

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost"Ne. Mike, želio sam da vi vidite prvi", rekao je Bright. "Gospodo, vaša mišljenja?""Ako budemo djelovali dovoljno brzo... mogli bismo zgrabiti čitavu svotu... ukoliko ga već nisu premjestili", Schratz je razmišljao naglas. "Pitam se jesu li to već učinili? Koliko je ovo pametno smišljeno... Kladim se u dolar da nisu.Takers?""Mislim tln nisu", rekao je drugi agent. Bio jo ovlašteni pravni savjetnik i odvjetnik. "Zašto bi se oni gnjavili oko loga? Ovo je najviše što sam ikada vidio k vragu, zamisao je bila savršena. Pretpostavljam da bismo morali iskazali poštovanje zamisli koliko su pomagali u rješavanju naših platežnih poteškoća. U svakom slučaju, gospodo, novac je vani. Možemo pokupiti sve.""To je proračun Biroa za sljedeće dvije godine.""I eskadrila lovaca Ratnom zrakoplovstvu. Ovo je dovoljno veliko da ih zaboli. Mark, mislim da bi trebao zvati direktora" zaključio je Schratz. Svi su se složili. "Gdje je danas Pete?" Pete Marano bio je specijalni agent zadužen za područni ured u Mobileu."Vjerojatno u Veniceu", rekao je jedan agent. "Poludjet će što nije bio ovdje."Bright je zatvorio registrator. Već je bio rezervirao kartu za jutarnji let do meñunarodne zračne luke Dulles.C-141 sletio je na Howard Field deset minuta ranije. Nakon čistog i suhog zraka na Stjenjaku, te još čistijeg, rjeñeg i sušeg zraka tijekom leta, vlažna pećnicapanamskog jezičca nalikovala je paklu. Vojnici su prikupili opremu i dopustili da ih šef utovara povede. Bili su tihi i ozbiljni. Promjena podneblja bio je opipljiv znak da je vrijeme igre završeno. Zadatak je započeo. Istoga su se trenutka ukrcali u još jedan zeleni autobus koji inje prevezao do nekoliko ruševnih baraka u okrugu Fort Kobbea.Na isti je aerodrom nekoliko sati kasnije sletio i helikopter MH--53J, koji su bez velikih ceremonija odgurali u hangar; spremište su okružili naoružani stražari. Brigadira Johnsa i njegovu posadu odveli su u obližnje odaje, te im rekli da budu u pripravnosti.Još jedan helikopter, ovaj put mornarički CH-53E Super Stallion uzletio je s palube USS Guadalcanala malo prije zore. Preletio je Panamski zaljev do Corezala, malene vojne baze nedaleko od Gail-lard Cuta, dijela na kojem je izgradnja Panamskog kanala bila pravi pakao. Palubna posada nosača helikoptera pričvrstila je ovelik predmet na čelično uže koje je visjelo s trbuha te je CH-53E teško odletio prema obali. Nakon dvadesetominutnog leta helikopter je lebdio nad svojim odredištem. Pilot je smanjio letnu brzinu i lagano ponirao prema zemlji voñen uputama šefa posade, sve dok vozilo zave/.u nije dotaklo betonsku pistu, (»kvačili su uze i helikopter se istoga trenutka digao kako bi načinio mjesta za drugu letjelicu, helikopter za prijevozljudstva ('11-46, koji je prije povratka na brod iskrcao četvoricu ljudi. I judisu istoga trenutka počeli postavljati vozilo.Vozilo je bilo običnog izgleda, nalikovalo je kontejneru za teret na kotačima, iako je bilo kamuflažne zelene boje kao i većina vojnih vozila. To se ubrzo izmijenilo, jer su tehničari počeli podizati različite radioanlene, s njima i satelitski tanjur na četveronožnom postolju. Kabele za napajanje potegnuli su odvozila s generatorom te uključili klima-ureñaj u vozilu za vezu kako bi zaštitili, više opremu, a manje tehničare. Tehničari su bili odjeveni poput vojnika, iako ni jedan od njih nije pripadao vojsci. Sada su svi dijelovi bili na mjestu.U stvari, gotovo svi. U Cape Canaveralu počelo je odbrojavanje pred lansiranje Titana-lllD. Tri viša časnika Ratnog zrakoplovstva i nekolicina civilnog osobljanadgledali su stotinjak tehničkog osoblja koji su dovršavali postupak. Oni su bili nesretni. Njihov je teret u posljednjem trenutku zamijenjen za neki manje važan (to su oni mislili). Objašnjenje im nije donijelo zadovoljštinu, a nije bilo dovoljno lansiranja da bi se mogli ovako igrati. Nitko se nije potrudio reći im o čemu se u stvari radilo."Prijam, prijam. Uočio sam metu", prijavio je Bronco. Eagle se obrušio oko pola milje nalijevo i malo ispod mete. Činilo mu se daje to četveromotorni Douglas. DC-4, -6, ili -7, veliki - najveći zrakoplov koji je dosad presreo. Četiri klipna motora i samo jedno kormilo odavalo je Douglasov proizvod, nešto stariji od čovjeka koji ga je sada progonio. Winters je ugledao modre plamenove iz ispušnih otvora na velikim radijalnim motorima i mjesečinu koja se ljeskala na elisama. Ostalo je bilo puko nagañanje.Pilotiranje je postalo teže. Približavao se meti, morao je usporiti kako je ne bi pretekao. Bronco je smanjio potisak, svojih Pratt & Whitney motora izbacujućizakrilca kako bi pojačao podizanje i potisak, dok se brzina lovačkog zrakoplova smanjivala na jedva dvije stotine i četrdeset čvorova.

Page 79

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostKada je izjednačio brzinu sa svojom metom, nalazio se stotinu ja idi udaljen od nje. Teški se lovac ljuljao - to bi samo pilot mogao180/ tim \ mm iprimijetili od turbulencije koju je i/;r/,iv;io veći zrakoplov. Satnik VVinlcrs upalio je snažna slelna svjetla. Primijetio je kako je posada na oprezu. Visci krila bivšeg putničkog zrakoplova zaljuljali su se samo trenutak nakon Sto je upalio svjetla."Zrakoplovu u koridoru, predstavite se, gotovo", pozvao ih je preko zaštićenog kanala.Letjelica je počela zaokret - bio je DC-7B, pomislio je, posljednji od velikih klipnih zrakoplova, tijekom kasnih pedesetih godina tako brzo istisnut dolaskom mlažnjaka. Ispušni plinovi postali su svjetliji kada je pilot pojačao potisak."Zrakoplovu u koridoru, nalazite se u zabranjenom koridoru. Odmah se predstavite, gotovo," ponovno je pozvao Bronco. "Odmah" je riječ koja za letače ima sasvim odreñeno značenje.DC-7B počeo je ponirati prema valovima. Eagle gaje slijedio gotovo vlastitom voljom."Zrakoplovu u koridoru, ponavljam, nalazite se u zabranjenom koridoru. Identificirajte se odmah!"Sada je okretao, uzimao je smjer prema floridskom poluotoku. Satnik NVinters opustio je stisak na palici i uključio oružni sustav. Provjerio je površinu oceana kako bi bio siguran da u okolini nema brodova i barki."Zrakoplovu u koridoru, ukoliko se ne predstavite, otvaram vatru, gotovo." Odgovor je izostao.Teži dio posla bilo je to daje Eagleov oružni sustav, kada bi ga se jednom uključilo, činio sve kako bi pilotu olakšao pogodak. Ipak, nadreñeni su zatražili da barem jednoga dovede u stožer te se Bronco morao usredotočiti kako bi sigurno promašio; tada je na djelić sekunde pritisnuo okidač.Polovica metaka u spremniku bili su svijetleći, šesterocijevni top izrigao ih jebrzinom od gotovo stotinu metaka u sekundi. Za sobom su ostavljali trake zelenožutog svjetla koje je podsjećalo na laserske zrake u znanstveno-fantastičnim filmovima. Trake su nastavile svijetliti još djelić sekunde, desetak jardi ispred kabine DC-7B."Zrakoplovu u koridoru, izravnajte i predstavite se, u protivnom ćete se najestiolova. Gotovo.""Tko je to? Koga vraga izvodite?" DC-7B se izravnao."Identifikacija!" oštro je zapovjedio VVintcrs."Carib Cargo, izvanredni let, dolazimo iz Hondurasa.""Nalazite se u zabranjenom koridoru. Vaš novi smjer je tri-četiri--sedam.""Slušajte, nismo znali za zabranu. Recite nam kamo moramo ići i mi se gubimo, dobro? Gotovo.""Skrenite lijevo na tri-četiri-sedam. Slijedim vas. Carib, očekujem od vas da ćete mi objasniti mnogo toga. Izabrali ste loše mjesto za letenje bez svjetala. Nadam se da imate dobra opravdanja, jer brigadir nije nimalo zadovoljan vama. Makni tu guzatu krntiju ulijevo - sad!"Za trenutak se ništa nije dogodilo. Bronco je bio pomalo ljut što ga nisu shvaćali dovoljno ozbiljno. Skrenuo je lovcem malo udesno i ispalio još jedan rafal kako bi ohrabrio svoju metu.Meta je skrenula lijevo na tri-četiri-sedam. Upalili su čak i pozi-ciona svjetla."Dobro, Carib, zadržite smjer i visinu. Isključite radio. Ponavljam, ne upotrebljavajte radiovezu, sve do sljedeće upute. Ne pogoršavajte stvar, ionako je već dovoljno loše. Vratit ću se kako bih pripazio na vas. Gotovo."Trebalo im je gotovo puni sat - svaka je sekunda sličila vožnji Fcrrarijem kroz prometnu gužvu na Manhattanu. Oblaci su se valjali sa sjevera, primijetio ih je dok su se približavali obali, meñu njima bilo je i olujnih. Oni će prvi sletjeti, pomislio je Winters. Na znak, upalila su se svjetla na pisti."Carib, sletjet ćete na pistu ravno pred vama. Učinit ćete točno ono što vam se kaže. Gotovo." Bronco je provjerio količinu goriva. Dovoljno za još nekoliko sati. Priredio je samome sebi veselje dodavši gas, uspinjući se na dvadeset tisuća stopa dok je promatrao kako se stroboskopska svjetla DC-7 približavaju modrome pravokutniku starog uzletišta."U redu, sada su naši", javio je radiopilotu lovca.Bronco nije potvrdio. Usmjerio je Eaglea prema zrakoplovnoj bazi Eglin i procijenio kako će stići prije nevremena. Još jedna radna noć.DC-7B dorulao je do stajanke na kraju uzletišta. Kada je stao upalila su se mnogobrojna svjetla. Džip je dojurio, zaustavljajući sepedesetak metara ispred nosa. Na sira/njem krnju džipa nalazio se 50-milimelarski iiiilialjez M-2, na

Page 80

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostčijoj je lijevoj strani bio pričvršćen veliki spremnik s municijom. Cijev mitraljeza usmjerila se ravno na pilotsku kabinu."Van iz jebenog aviona, amigol" zapovjedio je ljutit glas preko nekih zvučnika.Na lijevoj strani otvorila su se prednja vrata. Čovjek koji je gledao pod sebe bio je bijelac, četrdesetih godina. Dezorijentirala su ga svjetla uperena u njegovo lice. Naravno i to je bio dio plana."Na pod, amigo", rekao je glas iza svjetala."Što si, ja...""Na jebeni pod i to odmah, gnjido!"Stepenica nije bilo. Pilotu se pridružio još jedan muškarac te su jedan po jedansjedali na prag i vješali se rukama, da bi tada doskočili na sve četiri, na ispucani cement. Tamo su ih dočekale snažne ruke u zavrnutim rukavima maskirane odore."Poljubi beton, jebeni komunistički zbiru!" zaurlao je na njih mladenački glas."Jebo te patak, konačno smo ulovili jednoga!" viknuo je drugi. "Ulovili smo prokleti kubanski špijunski avion!""Koga vraga..." progovorio je jedan od dvojice na betonu. Umuknuo je kada se trostruki prigušnik plamena na cijevi automatske puške M-16 oslonio na njegov vrat. Tada je na obrazu osjetio vruć dah."Amigo, počni pričati sve! Inače ću ja to izvući iz tebe!" rekao je drugi glas. Zvučao je starije od prvoga. "Amigo, je li još netko u zrakoplovu?""Ne, slušajte, mi smo...""Provjeri to! I pripazi!" dodao je narednik mitraljezac."Dobro, dobro", odgovorio je marinski kaplar. "Pokrivaj vrata.""Imaš li ime?" upitao je narednik. Pitanje je popratio pritiskom cijevi o pilotov vrat."Bert Russo, ja sam...""Izabrao si krivo vrijeme za špijuniranje vježbi, Roberto. Cijelo smo vas vrijeme očekivali! Pitam se hoće li vas Fidel zatražiti... ?""TopniĆe, ovaj mi ik- izgleda poput Kubanca", progovorio je mladi glas. "Misliš da bi mogao bili Rus?""Cuj,ja ne /nam o čemu vi govorite", pobunio se Russo."Naravno, Roberto. Ja - satnice, ovamo!" Koraci su se približili. Progovorio je novi glas."Topniče Black, oprostite što kasnim.""Sve je pod nadzorom, gospodine. Upravo ukrcavamo ljudstvo u zrakoplov. Konačno smo zgrabili to kubansko njuškalo. Ovo je Roberto. Još nismo popričali s drugim.""Okreni ga."Gruba ruka zgrabila je pilota za lice i okrenula ga poput krpene lutke i tada jeugledao izvor vrućeg daha. Najveći njemački ovčar kojega je ikada vidio, promatrao ga je s tek nekoliko centimetara udaljenosti. Kada ga je pilot pogledao, pas je počeo režati."Roberto, ne plaši mi psa", nepotrebno ga je upozorio topnički narednik Black."Imaš li ime?"Bert Russo nije mogao razaznati ni jedno lice. Svi su bili skriveni u odsjaju svjetiljki. Mogao je vidjeti puške i pse, jedan od njih stajao je pored kopilota. Kada je progovorio, pas mu se približio licu, to mu je zamrzio dah u grlu."Vi, Kubanci, trebali biste ovo bolje raditi. Upozorili smo vas još prošli put da nam ne njuškate oko vježbališta, ali ste nas morali ponovno smetati, morali ste?" primijetio je satnik."Ja nisam Kubanac. Ja sam američki državljanin i nemam pojma o čemu govorite", uspio je naposljetku izgovoriti pilot."Imaš li isprave?" upitao je satnik.Bert Russo posegao je rukom prema novčaniku, ali je pas tada stvarno zarežao."Ne živciraj mi psa", upozorio ga je satnik. "Pomalo su napeti, znaš.""Jebeni kubanski žbiri", rekao je mitraljezac Black. "Gospodine, mogli bismo ih jednostavno počistiti, mislim, koga briga?""Topniče", začuo se glas iz zrakoplova. "Ovaj nije špijunski. Pun je droga! Uhvatili smo švercere drogom!""Kurvin situ*!" Topnik je /.u Ircu /vučno nizočanuio. "Jebeni dile li, samo lo? Sranje!"Satnik se samo nasmijao, "(lospodinc moj, izabrali ste potpuno krivo injeslo/a noćni let. Koliko ima, kaplare?""Gospodine, ovo je nalik skladištu. Trava i kokain. Zrakoplov je natrpan do vrha.""Jebeni dileri", primijetio je mitraljezac. Na trenutak je utihnuo. "Satnice?""Da?"

Page 81

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost"Gospodine, sve vrijeme zrakoplovi slijeću, posada nestane i nitko ih nikada ne pronañe, gospodine."Kao na znak, svi su čuli grleni zvuk iz močvare koja je okruživala uzletište. Albert Russo potjecao je s Floride i dobro je poznavao taj zvuk."Gospodine, baš si mislim, tko bi ikada saznao? Zrakoplov je sletio, posada je pobjegla prije nego smo ih uspjeli uhvatiti, upali su u močvaru, mi smo čuli nekakve krikove, znate..." Stanka. "Mislim, to su samo dileri. Gospodine, koga briga za njih? Svijet bi bio bolje mjesto, razumijete? K vragu, barem bi nahranili aligatore. Zvuče izgladnjelo.""Bez dokaza..." promrmljao je satnik."I nitko neće ni znati, ni mariti, gospodine", ustrajao je narednik. "Znamo samomi na terenu.""Ne!" vrisnuo je kopilot, i to je bilo prvo što je rekao, pritom za-panjivši psakoji mu je stajao za vratom."Zavežite obojica, imamo poslovne razgovore", odvratio je narednik."Gospodo, smatram da je narednik u pravu", rekao je satnik nakon nekoliko trenutaka razmišljanja. "Aligatori uistinu zvuče izgladnjelo. Ipak, narednice, prvo ih ubijte. Nema smisla biti okrutan, a aligatori ne mare je li živo ili mrtvo. Obavezno im oduzmite isprave.""Razumio, zapovjednice", odgovorio je narednik. On i ostali iz odjela - bila su samo osmorica - došli su iz centra za specijalne operacije iz MacDilla. Bili su pripadnici izviñačkih marinskih postrojbi te su im nesvakidašnji zadaci predstavljali više pravilo nego iznimku. Njihov helikopter čekao ih je pola milje udaljen od uzletišta."Dobro, dečki", ivkao je Hlack sagibajući se. Jednim je grubim pokretom podigao Russoa na noge. "Stvarno ste izabrali krivo vrijeme za krijumčarenje droga.""Čekaj malo!" vrisnuo je drugi. "Mi nismo - mislim, možemo vam reći...""Pričaj sve što želiš. Ja imam svoje naredbe. Idemo. Ukoliko se želite pomoliti ili nešto slično, sada je vrijeme.""Došli smo iz Kolumbije...""Ma nemoj, stvarno?" rekao je Black vodeći dvojicu prema drveću. "Najbolje ti jepopričati s Gospodom. On te može i poslušati. Iako, možda i neće...""Mogu vam reći sve", progovorio je Russo. "Ne zanima me!" "Ali, vi ne možete...""Još kako mogu. Što misliš, što mi je posao?" zabavljao se Black. "Ne brini. Bitće brzo i čisto. Ja ne mučim ljude kao vi s drogama. Ja samo obavim svoje.""Imam obitelj..." Russo je već cvilio."Većina ljudi ima obitelj", složio se Black. "Već će se nekako snaći. Vjerujem dok si osiguran. Vidi, tamo!"Drugi je marinac uperio svjetiljku prema grmlju. To je bio najveći aligator kojega je Russo ikada ugledao, dug preko dvanaest stopa. Velike su oči žuto svjetlucale u tami, dok je ostatak gmazova tijela nalikovao zelenome trupcu. S raljama."Dovoljno smo odmakli", prosudio je Black. "Drži te pse, 'bem ti!"Aligator - zvali su ga Nikodem - je otvorio usta i zasiktao. Bio je to u potpunosti zlokoban zvuk."Molim..." progovorio je Russo."Mogu vam reći sve!" ponovno je ponudio kopilot."Na primjer, što?" s gañenjem je upitao satnik. Izgledao je kao da želi upitati,zašto ne možeš umrijeti kao muškarac?"Odakle dolazimo. Tko nam je predao pošiljku. Kamo idemo. Radijske kodove. Tko nas je trebao dočekati. Sve!""Naravno", primijetio je satnik. "Pokupi im isprave. Sitniš iz džepova, ključeveod automobila, sve. Uostalom, svucite ih do gola prije nego ih pobijete. Pokušajmo to učiniti kako treba.""Ja /nam sve!" vriStao je Russo."On /na sve", rekao je inilialjezac Mlack. "Nije li to lijepo? Skidaj se.""Samo trenutak, topniče." Satnik je istupio naprijed i uperio svjetiljku ravno uRussoovo lice."Što znate a da bi nas moglo zanimati?" Taj glas još nisu čuli. Iako je nosio odoru, nije bio marinac.Deset minuta kasnije sve je bilo snimljeno na vrpce. Većinu imena su već poznavali. Položaj uzletišta bio je novost, kao i radiošifre."Odričete li se svojega prava na odvjetnika?""Da!""Jeste li voljni surañivati?""Da!""Dobro." Russou i kopilotu, koji se zvao Bennett, svezali su oči i odveli ih do helikoptera. U podne sljedećeg dana izveli su ih pred državnog tužitelja, a poslije pred suca državnog okružnog suda; do zalaska sunca bili su već u

Page 82

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostudaljenom dijelu zrakoplovne baze Eglin, u novoizgrañenim zgradama okruženima visokom ogradom. Zgrade su čuvali naoružani stražari mračna izgleda.Njih dvojica nisu znali da su imali sreću. Pet srušenih zrakoplova pilotu je donosilo naslov letačkog asa. Bronco je uvelike uznapredovao prema tom nazivu.10SUHE NOGE (NAD KOPNOM)Mark Bright se, prije nego je otišao do direktora, sastao s direktorovim pomoćnikom Murravem, više iz ljubaznosti."Vjerojatno ste uhvatili svoju prvu pticu. Kako se slučaj razvija?""Gusarstvo - to mu je službeni naziv - ide sasvim dobro. Ovdje sam zbog onoga što je proizišlo iz njega. Ubijeni je bio daleko upet-ljaniji nego što smo pretpostavljali." Bright je objašnjavao nekoliko minuta, vadeći iz svoje torbe za spise jedan fascikl."Koliko upetljan?""Nismo sigurni. Stručnjaci za financije morat će pregledati sve pronañene dokumente, ali... kreće se oko sedam stotina milijuna dolara."Murrav je uspio odložiti šalicu ne prolivši kavu po stolu. "Ponovi to?""Točno si čuo. Nisam znao sve do prekjučer, a ovo sam čitanje završio prije dvadeset četiri sata. Dane, Isusa ti, samo sam preletio preko spisa. Ukoliko griješim, nadrljao sam. Ipak, mislio sam da direktor mora ovo vidjeti stoje prije moguće.""Da ne spominjemo Predsjednika i državnog tužitelja. Kada ćeš vidjeti Emila?""Za pola sata. Hoćeš li sa mnom? Poznaješ meñunarodne mulja-že daleko bolje od mene."U Birou su radili mnogi pomoćnici direktora, a Murravev se posao mogao označiti položajem koji je on posprdno nazivao "korisni terenac". Vodeći stručnjak za terorizam u Birou, Murrav je takoñer bio priznati poznavatelj načina kojima meñunarodne grupe premještaju ljude, naoružanje i novac s jednoga mjesta na drugo. Te osobine pridodane njegovu iskustvu terenskog agenta davale su muprnvo nadgledanja pojedinih važnih slučajeva u direktorovo ime, ili u ime liilla Shawa, i/vršnog pomoćnika direktora istražnog odjela, hright nije slučajno uSetao u njegov tneil."Koliko su obavijesti utemeljene?""Kao što sam rekao, materijali još nisu provjereni, ali imam hrpu bankovnih računa, datuma, transakcija, svota i podosta čvrst trag sve do samog izvora.""I sve to zbog onog tipa iz Obalne straže...""Ne, gospodine." Bright je oklijevao. "Možda. Saznanje daje žrtva umiješana natjeralo nas je na temeljitiju provjeru njegova zaleña. Vjerojatno bismo u jednom trenutku naišli i na ovo. Tijekom provjera, vraćao sam se u kuću. Znate isami kako to ide.""Da", Murrav je kimnuo. Jedna od osobina dobrog agenta bila je upornost. Druga osobina bila je djelovanje u skladu s instinktima. Bright se vraćao u žrtvin domsve dok mu je njegov um govorio da tamo postoji još nešto neotkriveno. "Kako si pronašao sef?""Tip je imao gumeni sag pod foteljom. Znaš kako se ti sagovi uvijek pomiču dok stolicom idete naprijed-natrag? Vjerojatno sam čitav sat prosjedio za njegovim stolom, već sam sve pregledao; tada sam primijetio da se sag pomaknuo. Odgurnuo sam fotelju kako bih mogao vratiti sag na njegovo mjesto; tada sam shvatio - tipje načinio savršeno skrovište. Bio sam u pravu." Bright se nacerio. Imao je pravo učiniti to."Trebao si napisati članak za Istražitelja - to je bio interni list Ministarstvapravosuña - "kako bi svi znali gdje mogu tražiti.""U uredu smo imali dobrog stručnjaka za blagajne. Nakon toga morali smo samo razbiti zaštitu na disketama. U Mobileu imamo čovjeka koji nam pomaže pri tome, on ne zna što je na njima. Nikada na to ne obraća pozornost, ne zanima ga. Vjerujem da slučaj želimo držati u što većoj tajnosti sve dok ne pokupimo sredstva.""Znaš, mislim da nikada nismo posjedovali trgovački centar. Sjećam se kada smo zaplijenili topless-bar." Murrav se smijao dok je podizao slušalicu i nazvao direktorov ured. "Moira, dobro jutro, Dan Murrav. Reci glavnome da imamo za njega nešto vruće. Bili Shaw će se isto željeti priključiti. Dolazim za dvije minute." Murrav je prekinuo. "Agente Bright, idemo. Ne dogaña se često da uñete odmah u prvu ligu. Jeste li ikada susreli direktora?""Dva puta sam ga pozdravio na recepciji.""Dobar čovjek," uvjeravao ga je Murrav putem prema vratima. Bio je to kratak putni/, hodnik pokriven sagom. Bili Shaw pridružio im se putem."Zdravo Mark. Kako tata?""Peca."

Page 83

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost"Sada živi na Keysu, zar ne?""Da, gospodine.""Bille, ovo će ti se sviñati", rekao je Murrav otvarajući vrata. Uveo ih je unutra i sledio se kada je ugledao direktorovu tajnicu. "I-susa ti, Moira, prelijepa si!""Gospodine Murrav, pazite što pričate, tužit ću vas supruzi." Rečeno se nije moglo poreći. Odjeća joj je bila ljupka, šminka savršena, lice joj je blistalo nečim što je samo moglo biti nova ljubav."Najponiznije molim oprost, o moja damo", otmjeno je rekao Murrav. "Ovaj zgodni mladić zove se Mark Bright.""Gospodine Bright, uranili ste pet minuta", primijetila je gospoñica Wolfe ne provjeravajući raspored sastanaka. "Kavu?""Ne, hvala, gospo.""Dobro." Provjerila je da direktor ne telefonira. "Možete ući."Direktorov je ured bio dovoljno velik i za savjetovanja. Emil Ja-cobs došao je uBiro nakon ugledne karijere državnog odvjetnika u Chicagu, a kako bi došao na ovaj posao odbio je položaj na prizivnome sudu. Znalo se daje mogao preuzeti partnerstvo u bilo kojoj odvjetničkoj tvrtki u Americi, ali je, položivši pravosudni ispit, Emil Ja-cobs odlučio kako će posvetiti život spremanju zločinaca u zatvor. Odluku je djelomice donio prisjećajući se patnji koje mu je otac proživljavao tijekom pivskih ratova u vrijeme prohibicije. Jacobs nikada nije zaboravio ožiljke koje je njegov otac nosio zbog toga što je odgovorio nasilniku iz bande s južne strane. Omanji čovjek, poput oca, Emil Jacobs shvatioje svoj životni poziv kao zaštitu slabih pred zlima. Njegov briljantan um skrivao je gotovo vjerski žar kojim je obavljao svoj posao. Rijetka židovska pojava u pretežno irsko-kato-ličkoj agenciji, bio je proglašen počasnim članom sedamnaest hiber-nijskih bratovština. Dok je J. Edgar Hoover bio na terenu poznat kao "Direktor Hoover", sadašnjem naraštaju agenata direktor Jacobs bio jejednostavno "Emil"."Jednom je Ivoj olae radio /a mene", rekao je Jacobs, pružajući nikuagenlu liriglitu. "Saila je dolje na Maialliou Keyu, žarne? I dalje peca larponcV""Da, gospodine. Kako znate?""Svake mi godine pošalje čestitku za Hanuke." Jacobs se nasmijao. "To je duga priča. Čudi me kako ti je nije već ispričao. Dakle, što se zbiva?"Bright je sjeo i otvorio torbu sa spisima, vadeći uvezane kopije dokumenata. Počeo je pričati, isprva bojažljivo, ali je već deset minuta poslije bio u potpunosti zagrijan za slučaj. Jacobs je brzo prelijetao preko spisa, ali nije izustio ni jednu jedinu riječ."Ukupna svota premašuje pola milijarde", zaključio je Bright. "Iz ovoga što vidim, još i više od toga, sinko.""Nisam imao vremena za podrobniju analizu, gospodine. Mislio sam da to želite vidjeti što prije.""Točno si mislio", odgovorio je Jacobs ne podižući pogled. "Bili, tko je za ovakve stvari najbolji u Pravosudnom?""Sjećaš li se tipa koji je vodio istragu o kreditnim zadrugama? Genij je za praćenje novca. Marty i još nekako", rekao je Shaw. "Mlad je, ali ima nos za takve stvari. Mislim da bi u ovo trebalo uključiti i Dana."Jacobs je podigao pogled. "Dakle?""Slažem se. Sramota je što ne možemo uzeti postotak od ovog što smo pronašli. Morat ćemo brzo djelovati. Ako samo nanjuše...""To možda i neće biti važno", promrmljao je Jacobs. "Ipak, nema razloga zašto bismo razvlačili. Ovaj će ih gubitak gadno pogoditi. A s ostatkom podataka koje smo... ispričajte me. Dobro, Dane, idemo pripremiti brzu akciju. Ima li problemasa slučajem gusarstva?""Ne, gospodine. Materijalni su dokazi dostatni za donošenje presude. Državni je odvjetnik u potpunosti odbacio priznanja kada je branitelj počeo prigovarati načinu na koji su izvučena. Priča se da se tužitelj cijelo vrijeme cerekao. Rekao je onom drugom tipu kako nikakvi dogovori ne dolaze u obzir, da ima dovoljno dokaza da ih pošalje na električnu stolicu te da upravo to namjerava učiniti. Pritišće da se suñenje održi što skorije i sam će voditi optužbu. Cijeli slučaj.""Ovo /vuči kiio poliličarska karijera koja je upravo propupala u našim rukama", primijetio je Jacobs. "Koliko je od toga predstava, a koliko je iilcmeljeno?""U Mobileu je prema nama bio prilično susretljiv", rekao je Bright."Nikada dovoljno prijatelja na Capitolu", složio se Jacobs. "Jeste li u potpunosti zadovoljni slučajem?""Da, gospodine. Slučaj je utemeljen. Ono što je iz njega proizišlo, može stajatisamo za sebe."

Page 84

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost"Ukoliko su ga namjeravali ubiti, zastoje na brodu bilo toliko novaca?" upitao je Murrav."Mamac", odgovorio je agent Bright. "Sudeći prema njihovu priznanju, od njih se očekivalo da novac predaju vezi na Bahamima. Kao što vidite iz spisa, žrtva je povremeno sama obavljala veće prijenose novca. Vjerojatno je zato nabavio jahtu."Jacobs je potvrdno kimnuo. "Pošteno. Dane, ti si rekao onome kapetanu...""Da, gospodine. On je dobio svoje.""Dobro. Vratimo se novcu. Dane, ti se dogovori s Pravosudnim i obavještavaj me preko Billa. Želim znati kada će započeti uhićenja; imate tri dana. Agent Brighti ured u Mobileu dobit će pohvalu za obavljeni posao - ali, ovo ide pod šifru sve dok ne budemo pripravni za djelovanje." Šifra je značila da slučaj odlazi pod izravnu nadležnost Operativnoga odjela CIA-e. To u Birou nije bilo neuobičajeno, budući da su oni vodili većinu američkih kontraobavještajnih operacija. "Mark, izaberi šifru.""Tarpon. Tata je uvijek bio lud za lovom na njih, a oni su dobri borci.""Morat ću otići tamo i malo pogledati. Ja nikada nisam ulovio ništa veće od štuke." Jacobs je nakratko utihnuo. Razmišljao je o nečemu, Murrav se pitao o čemu. Što god daje to bilo, Emil je izgledao čvršće. "Vrijeme ne može biti bolje. Žao mije što vam ne mogu reći zašto. Mark, pozdravi tatu." Direktor je ustao završavajući tako sastanak.Gospoñica Wolfe primijetila je kako se svi smiješe izlazeći iz ureda. Shaw joj je čak namignuo. Deset minuta kasnije u osiguranom je uredu ona otvorila novi dosje, prazni fascikl s imenom TARPON is-pisanim mm papirnatoj naljepnici. Dosjeje otišao u Odjel za narkotike, a .1 aeobs joj je pi iopćio da će ostali spisi stići /a nekoliko dana.Miiitmv i Shaw otpratili su Brighta do njegova automobila i oprostili se s njim."Što je s Moirom?" upitao je Dan kada se automobil udaljio. "Mislim daje našla dečka." "Bilo je i vrijeme."U 16.45 Moira Wolfe navukla je plastične navlake preko računalne tipkovnice i pisaćeg stroja. Prije nego je izišla iz ureda, još jednom je provjerila šminku te odšetala gotovo plesnim koracima. Najneo-bičnije u svemu bila je činjenica što nije primijetila kako svi ostali u uredu navijaju za nju. Ostale tajnice i ravnateljevi pomoćnici, čak i direktorovo osiguranje izbjegavali su komentare kako joj ne bi povrijedili samopouzdanje. Ipak, večeras je sigurno imala spoj. Znaci su bili jasni, iako je Moira čvrsto vjerovala kako je sve uspjela prikriti.Kao direktorova tajnica, gospoñica Wolfe imala je pravo na svoje parkirališno mjesto, bila je to jedna od stvari koja joj je olakšavala život. Nekoliko minutakasnije izvezla se na 10. sjeverozapadnu ulicu, te skrenula na Constitution aveniju. Umjesto da krene uobičajenim pravcem prema jugu, prema Alexandriji i kući, krenula je zapadno preko Rooseveltova mosta do Arlingtona. Činilo se kao da se gusti promet razdvaja pred njom, pa je dvadeset pet minuta kasnije parkirala pred malim talijanskim restoranom u Seven Cornersu. Prije izlaska iz automobila još je jednom u retrovizoru provjerila šminku. Djeca će večerati u McDonaldsu, ali će razumjeti. Rekla im je da će raditi dokasna, bila je sigurna da će povjerovati, iako je morala znati da će razotkriti njezine laži, jednako kao što je i ona razotkrivala njihove."Oprostite", obratila se domaćici na ulazu."Vi ste sigurno gospoñica Wolfe", odmah je odgovorila mlada žena. "Molim, slijedite me. Gospodin Diaz vas očekuje."Felix Cortez - Juan Diaz - sjedio je u kutnom odjeljku, u dnu restorana. Moira je bila uvjerena daje tamno mjesto izabrao radi intimnosti, a da je leña okrenuozidu kako bi je uočio kada dolazi. Bila jesamo djelomično u pravu. ( oitez je bio zabrinut što se nalazi u ovome okruženju. Stožer ( I A-e bio je manje od pet milja udaljen, tisuće zaposlenika I Bl-aživjeli su u blizini, i tko bi sa sigurnošću mogao tvrditi kako neki viši kontraobavještajni časnik neće ušetati u ovaj restoran? Znao je da ne znaju kakoizgleda, ali obavještajni časnici dozive mirovinu a da ništa ne prepuste pretpostavkama. Njegov nemir nije bio u potpunosti neosnovan. S druge strane, bio je nenaoružan. U Cortezovu poslu, suprotno općeprihvaćenome mišljenju, vatreno oružje gotovo uvijek uzrokuje samo nevolje.Približavala mu se, Felix je ustao. Domaćica se udaljila u trenu kada je shvatila prirodu ove "poslovne večere", ostavljajući dvoje zaljubljenih - ona jeto smatrala slatkim - da se uhvate za ruke i izmijene poljupce koji su bili začudno strastveni usprkos suzdržanosti koju je iziskivalo javno mjesto. Cortez je, prije nego je sjeo nasuprot njoj, posjeo svoju damu i natočio joj čašu bijelog vina. Prve je riječi izgovorio bojažljivo zbunjeno.

Page 85

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost"Bojao sam se da nećeš doći.""Koliko si me čekao?" upitala je Moira. U pepeljari se nalazilo šest opušaka."Gotovo cijeli sat", odgovorio je sa zafrkantskim pogledom. Dobro se zabavlja navlastiti račun, pomislila je."Ali, ja sam uranila.""Znam." Ovaj se put nasmijao. "Moira, radiš od mene budalu. Ovako se ne ponašam kod kuće."Pogrešno je protumačila ono stoje želio reći. "Juane, oprosti, nisam mislila."Savršen odgovor, javio je Cortezov um. Savršeno točan. Uzeo je njezinu ruku preko stola, oči su mu bljesnule. "Ne brini. Ponekad je dobro da se muškarac ponaša kao budala. Oprosti mi što sam te ovako naglo pozvao. Mali poslovni problem. Moram odmah ići za Det-roit, a budući da sam bio u susjedstvu, kako ti voliš reći, želio sam te vidjeti prije nego poñem kući.""Problemi...?""Izmjene u nacrtima rasplinjača. Nešto u vezi s uštedom goriva, tako moram mijenjati neke strojeve u tvornicama." Odmahnuo je rukom. "Sve je riješeno. Takve stvari nisu neuobičajene - uostalom,imat ću ispriku /a joS ji-dan ilola/akovamo. Vjerojatno moram bili zahvalan uredu /a zaštitu okoliša ili već kojem vladinu uredu koji se žali na zagañivanje /raka.""Ako želiš, ja ću napisati pismo."Glas mu se izmijenio. "Moira, tako je lijepo ponovno te vidjeti.""Bojala sam se da..."Izraz na njegovu licu govorio je sve. "Ne, Moira, ja sam se bojao. Ja sam stranac. Tako rijetko dolazim ovamo, a sigurno mnogi muškarci koji...""Juane, gdje si odsjeo?" upitala je gospoñica Wolfe. "U Sheratonu." "Postoji posluga?" "Da, ali zašto...""Neću ogladnjeli još koja dva sata", rekla mu je i ispila vino. "Možemo li krenuti?"Felbc je na stolu ostavio dvije novčanice od dvadeset dolara i poveo je van. Domaćicu je to podsjetilo na pjesmu iz mjuzikla Kralj i ja. Za manje od šest minuta ušli su u hotelsko predvorje. Brzo su došli do dizala, zabrinuto se ogledavajući, nadajući se da će proći nezamijećeni, svaki je za to imao vlastiterazloge. Njegova soba na desetome katu bila je u stvari skupi apartman, uočila je Moira ulazeći, a sljedećih sat vremena nije znala ni za što drugo osim za čovjeka za kojega je pogrešno vjerovala da mu je ime Juan Diaz."To je tako lijepo", rekao je naposljetku."Što to?""Tako je lijepo da imam nevolja s novim rasplinjačem.""Juane!""Sada moram izazvati probleme s kontrolom kakvoće, tako da me svakoga tjedna zovu u Detroit", predložio je neozbiljno, milujući joj ruku."Zašto ovdje ne izgradiš tvornicu?""Cijena rada je previsoka", ozbiljno je odgovorio. "Naravno, s drogama bi ovdje bilo manje nevolja.""Tamo ih ima?""Da. Oni id /ovu basuco, prljava roba, nedovoljno dobra za izvoz, previše je mojih radnika uživa." Zašutio je na trenutak. "Moira, ja |c pokušavam šal il i, a I i me prisiljavaš da pričam o poslu. Zar sam te )restao zanimati?""Sto ti misliš?""Mislim da moram stići u Venezuelu dok još mogu hodati."Prstima je nešto istraživala. "Mislim da ćeš se ubrzo oporaviti.""To je lijepo znati." Okrenuo je glavu kako bi je poljubio, pustio pogled neka luta, ispitujući njezino tijelo u tracima zalazećeg sunca koje je prodiralo krozprozor. Primijetila je kako je promatra, po-scgla je za plahtom. Zaustavio ju je."Nisam više mlada", rekla je."Svako dijete na svijetu promatra svoju majku i vidi najljepšu ženu na svijetu, iako mnoge majke nisu lijepe. Znaš li zašto je tako? I )i jetc promatra s ljubavlju i vidi uzvraćenu ljubav. Moira, ljubav rada ljepotu. Ti si meni uistinu lijepa."I to je bilo to. Konačno je riječ bila glasno izrečena. Gledao je kako joj se oči šire, usne pomiču, dah produbljuje za trenutak. Drugi je put Cortez osjetio stid. Odbacio je taj osjećaj. Barem je pokušao. I akve je stvari već činio. Ali uvijek s mladim ženama, mladima, neu-»lanima, s okom za pustolovinu i željom za uzbuñenjima. Ova je žena bila drugačija u mnogočemu. Drugačija ili ne, prisjetiose, očekivao ga je posao."Oprosti mi. Je li ti neugodno?""Ne", blago je odgovorila. "Ne sada."

Page 86

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostNasmiješio joj se. "A sada, jesi li spremna za večeru?""Jesam.""Dobro."Cortez je ustao i uzeo ogrtače za kupanje sa stražnje strane vrata kupaonice. Posluga je bila dobra. Pola sata kasnije, Moira je čekala u spavaonici dok je konobar kolica s večerom ugurao u salon. Čim je konobar otišao, on je otvorio vrata izmeñu prostorija."Od mene stvaraš nečasnog čovjeka. Kako me je pogledao!""Znaš li koliko je vremena prošlo otkako sam se zadnji put skri-hla u pokrajnjojsobi?" nasmijala se."Nisi naručili! dovoljno hrane. Kako možeS Živjeli samo na salati." "Ako se udebljam, nećeš mi se vratili.""Ondje odakle dola/im, mi ženama ne brojimo rebra", rekao je Cortez. "Kada vidimda je netko omršavio, odmah pomislim daje još jedan ovisnik o basucu. Tamo gdje živim, ima ljudi koji zaboravljaju jesti.""Toliko je loše?""Znaš li što je basuco ?""Kokain, ako su točna izvješća koja dobivam.""Kokain loše kakvoće, nedovoljno dobar da bi ga zločinci prodavali Norteamericanosima, pomiješan s kemikalijama koje truju mozak. To postaje prokletstvo moje domovine.""I ovdje je podosta loše", rekla je Moira. Primjećivala je da je to nešto što uistinu brine njezina ljubavnika. Tako brine i direktora, pomislila je."Govorio sam s lokalnom policijom. Kako moji radnici mogu raditi svoj posao, kada su im mozgovi zatrovani time? I što policija čini? Slegnu ramenima i promrmljaju nekakve isprike - a ljudi umiru. Umiru od basuca. Umiru od krijumčarskih pušaka. I nitko ne čini ništa kako bi se to zaustavilo." Cortez jeobeznañeno odmahnuo. "Moira, znaš, ja nisam samo kapitalist. Moje tvornice ljudima daju posao, donose novac u moju domovinu, novac kojim ljudi grade ku- ; " će i školuju djecu. Bogat sam, ali pomažem graditi svoju domovinu - , s ove dvije ruke. Moji radnici dolaze i govore mi da su i njihova djeca... a ja ne mogu ništa. Jednoga će dana trgovci drogom doći i pokušati preuzeti moje tvornice", nastavio je. "Obratit ću se policiji, a oni neće učiniti ništa. Obratit ću se vojsci, ni oni neće poduzeti ništa. Ti radiš za federalese, zar ne? Zar nitko ne može ništa učiniti?" Cortez je zadržavao dah, pitajući se kakavće odgovor uslijediti."Trebaš vidjeti izvješća koja prepisujem za svoga direktora.""Izvješća", frknuo je. "Svatko može pisati izvješća. Kod mene policija piše bezbrojna izvješća i suci provode istrage - i ne dogaña se ništa. Da ja tako vodim svoje tvornice, živio bih u straćari i prosio za život! Čine li išta tvojifederalesi?"Više nego možeš zamisliti. Sada se dogañaju stvari o kojima ne smijem govoriti.Ono što se po uredima priča znači da se pravila ig-re mijenjaju. No, ja ne znam što to znači. Direktor leti za Kolumbiju kako bi sesusreo s njihovim državnim tužiteljem i - oh! to nikome nisam smjela reći. To mora biti tajna.""Neću nikome reći", uvjeravao ju je Cortez."Zapravo, ne znam mnogo", oprezno je nastavila. "Pripravlja se nešto novo, ne znam što. Bilo što bilo, direktoru se ne sviña.""Ako uništi zločince, zašto mu se ne bi sviñalo?" zbunjenim glasom upitao je Cortez. "Zašto ih sve ne pobijete nasred ceste, a ja ću f'ederalesima platiti večeru."Moira se nasmiješila. "Prenijet ću prijedlog. To čitamo u svim pismima - primamopisma od najrazličitijih ljudi.""Tvoj bi ih direktor trebao poslušati." "I predsjednik dobiva poštu.""Možda će on poslušati", rekao je Cortez. "Ovo je izborna godina...""Možda već i jest. Što god se promijenilo, počelo je tamo.""Ali to se tvome direktoru ne sviña." Zatresao je glavom. "Ja ne shvaćam vladu usvojoj domovini. Tvoju vladu ne bih smio ni pokušati razumjeti.""To jest čudno. To je prvi put da ja ne znam - uostalom ionako ti ne bih smjela reći." Moira je završavala salatu. Pogledala je praznu vinsku čašu. Felix (Juan)dotočio joj je vina."Možeš li mi reći samo jedno?""Što?""Javi mi kada tvoj direktor kreće u Kolumbiju", rekao je."Zašto?" bila je previše iznenañena da bi odbila."Državni posjeti traju nekoliko dana, zar ne?""Pretpostavljam da je tako. Zapravo, ne znam.""A ukoliko je tvoj direktor na putu, ti kao njegova tajnica nećeš imati mnogo

Page 87

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostposla, zar ne?""Ne, neću imati mnogo posla.""U tom slučaju, letim za Washington, naravno." Cortez je ustao sa stolca i zakoračio prema stolu. Moirin je haljetak labavo visio na njoj. Iskoristio je to. "Moram krenuti sutra rano ujutro. Samo jedandim u/ icbc viSc nije dovoljno vremena, Ijubnvi. Mmm, mislim tla si spremna.""Ali?""Vidjet ćemo. Postoji samo jedno što nikada neću razumjeti," rekao je dok joj jepomagao pridići se sa stolca."A to je?""Kako budala može tražiti užitak u bijelome prahu kada može imati ženu?" To Cortez uistinu nikada neće razumjeti. Samo, njegov posao nije bio da razumije."Bilo koju ženu?"Cortez joj je svukao haljetak. "Ne, ne bilo koju ženu.""Bože moj", rekla je Moira pola sata kasnije. Grudi su joj blistale od znoja, i njezina i njegova."Pogriješio sam", prodahtao je gledajući je. "U čemu?""Kada tvoj direktor krene u Kolumbiju, ne zovi me!" Nasmijao se kako bi pokazao da nije ozbiljan. "Moira, ne znam jesam li u stanju činiti ovo više od jednom mjesečno."Hihotanje. "Možda ne bi smio tako naporno raditi, Juane.""Kako ne bih?" pogledao ju je. "Ovako se nisam osjećao otkako sam bio dječak. Ali više nisam dječak. Kako žene ostaju mlade, a muškarci stare?" Nasmiješila sezabavljena očevidnom laži. Uistinu ju je zadovoljio."Ne mogu te nazvati." "Što!?""Nemam tvoj broj", nasmijala se. Cortez je iskočio iz kreveta i izvadio lisnicu iz džepa na sakou te promrmljao nešto što je zvučalo kao psovka."Nemam posjetnica- k vragu!" Uzeo je blok s noćnog stolića i ispisao telefonski broj. "Ovo je broj ureda. Većinu vremena nisam tamo - provodim dane u prodajnom odjelu." Gunñanje. "Provodim noći u tvornici. Provodim vikende u tvornici. Ponekad i spavam u tvornici. Ali, Consuela će me pronaći, ma gdje bio.""Moram krenuti", rekla je Moira.

Reci (lircklom neka otputuje za vikend. Provest ćemo dva dana i/van grada, /nam tiho injestašce u planinama, samo nekoliko sati odavde.""Misliš li da ćeš to moći podnijeti?""Jest ću u razumnim količinama i vježbati", obećao je. Oproštajni poljubac i onaje otišla.Cortez je zatvorio vrata i otišao u kupaonicu. Nije mnogo saznao, ali i ono stoje saznao moglo bi biti od životne važnosti. "Pravila se mijenjaju." Sto god da mijenjaju, Direktoru Jacobsu se to nije sviñalo, ali je očevidno morao slijediti naredbe. Ide u Kolumbiju kako bi to raspravio s državnim tužiteljem. Jacobs, prisjetio se, dobro poznaje državnog tužitelja. Prije trideset godina zajedno su studirali. Državni je tužitelj odletio u Sjedinjene Države kako bi prisustvovao sprovodu gospoñe Jacobs. Bilo je spisa s predsjedničkim pečatom. I )obro. Dva Cortezova suradnika nalazili su se u New Orleansu kako bi se susreli s braniteljem dvojice idiota koji su zasrali ubojstvo na jahti. FBI je sigurno imao svoje prste u tome i što god se tamo dogañalo dat će mu ključ tajne.Cortez je, perući ruke, podigao pogled, kako bi u zrcalu razgledao čovjeka koji je izvlačio obavještajne podatke; odlučio je da mu se taj čovjek ne sviña. Odbacio je taj osjećaj. Ovo nije bilo prvi put. Zasigurno ni posljednji.Lansiranje je započelo u 23.41. Dva Titanova motora na kruto gorivo uključila suse u predviñeno vrijeme, stvarajući više od milijun Iona potiska te je raketa poletjela s rampe obasjana sjajem vidljivim od Savannaha do Miamija. Motori na kruto gorivo radili su 120 Nfkuiuli prije nego su otpali. U tom su se trenutku uključili motori mi tekuće gorivo u drugome stupnju rakete, tjerajući ostatak letjelice više, brže i dalje prema njezinoj putanji. Cijelo vrijeme ugrañeni Nilinstrumenti odašiljali podatke s rakete zemaljskoj stanici u Ca-|UMi. U stvari, podatke su predavali i sovjetskoj prislušnoj postaji na hjevernom rtu Kube i ribarici koja je razvila crvenu zastavu i bila tihirirena nedaleko od Cape Canaverala. Raketa Titan 111-D bila je korištena samo za vojne potrebe, a sovjetsko je zanimanje za ovo Ifiiimianje potjecalo iz nepotvrñenog GRU-ova izvješća koje je govorilo daje satelit povrh rakete posebno prilagoñen kako bi mogaoometali vrlo slabe elektroničke signale k;ikvc vrste signala, o tome izvještaj nije govorio.Još više, još brze. Polovica preostale rakete sada je bila odbačena, gorivo drugog stupnja potroSeno, a motori trećeg stupnja uključili su se na oko tisuću milja ispod predviñene putanje. U kontrolnim bunkerima Cape Canaverala,

Page 88

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostinženjeri i tehničari bilježili su da sve ide prema planu, što je pristajalo lansirnom vozilu čiji su preci potjecali još iz pedesetih godina. Treći je stupanj izgorio na vrijeme i prema očekivanjima. Teret, zajedno s četvrtim stupnjem, ili rae-dustupnjem, čekao je točno vrijeme paljenja kako bi izbacio satelit na točnu geosinkronu visinu, na kojoj će lebdjeti iznad točno odreñenog mjesta nad ekvatorom. Taje stanka osoblju iz kontrolne sobe omogućila da dopune šalice s kavom, odu na toalet i pregledaju podatke o lansiranju koji su, svi su bili složni u tome, bili toliko savršeni, koliko ni jedan inženjer nije imao pravo očekivati.Pola sata kasnije počeli su problemi. Meñustupanj se uključio prerano, sam od sebe, činilo im se, izbacujući teret na zadanu visinu, ali ne i na očekivano mjesto; takoñer, umjesto da se savršeno postavi na stacionarni položaj, teret jeostao u ekscentričnoj putanji, krivudajući nad ekvatorom u petlji nalik broju osam. Čak i kada bi se našao na točnoj zemljopisnoj dužini, njegova putanja poništavala je pokrivanje viših zemljopisnih širina tijekom kratkih, ali zabrinjavajućih vremenskih perioda. Usprkos svemu što je išlo po planu, usprkos svim tisućama djelića koji su radili točno ono za što su stvoreni, lansiranje jebilo promašaj. Inženjerska je posada, koja je brinula o nižim stupnjevima lansiranja, tresla glavama sažalijevajući one koji su bili odgovorni za više stupnjeve i koji su sada nadgledali lansiranje očevidno snuždeni. Lansiranje je propalo.Ali teret to nije znao. U predviñeno se vrijeme odvojio od meñu-stupnja i počeo provoditi ono za što su ga programirali. Deset metara duga krila protegla su se.Gravitacijska sila zemlje udaljene dvadeset tisuća milja djelovat će na njih preko plimnih sila, održavajući satelit uvijek okrenutim nadolje. Nakon toga otvorile su se solarne ploče ugrañene kako bi sunčevo svjetlo pretvarale u elektricitet, pu-neći ugrañene baterije. Naposljetku se počela otvarati velika tanju-rasta antena. Načinjena od posebne smjese kovine, keramike i plastike, njezin je okvir "pamtio" točan oblik tanjura te se zagrijavana sunčevim svjetlomtijekom tri sata odmatala, tvoreći gotovo savrše-nu paraboličMii milenu, trideset metara u promjeru. Svatko bi, dovoljno bli/.u da promatra lo dogañanje, primijetio konstruktorovu oznaku na boku satelita. Razlog tome ležao je u prošlosti, budući da se nitko neće dovoljno približiti, ali, ipak, takav je bio običaj. Pločica, načinjena od zlatne folije, označavala je glavnog izvoñača radova inicijalima TRW, a satelit se zvao "RHYOLITE-J". Bio je posljednji iz zastarjelog programa takvih satelita, izrañen 1981. godine i smješten u skladište - što je stajalo više od 100.000 dolara godišnje -uzaludno čekajući lansiranje, budući da su CIA i NSA razvili novije i manje robusne letjelice u koje su ugrañivali naprednije ureñaje za prikupljanje signala. U stvari, nešto od te opreme bilo je ugrañeno u ovaj zastarjeli stroj te joj je učinkovitost bila povećana velikom ta-njurastom antenom. Rhyolite je izvorno bionačinjen za prisluškivanje sovjetskih elektronskih veza, telemetriju raketnih testova, bočnih odraza iz radara zrakoplovne obrane, zaostalih signala iz mikrovalnih odašiljača, čak i signala odašiljača koje su časnici i agenti CIA-e postavljali na neka osjetljiva i važna mjesta.Ljudi u Capeu nisu marili za te pojedinosti. Časnik Ratnog zrakoplovstva zaduženza odnose s javnosti dao je izjavu kako tajno lansiranje nije doseglo predviñenuorbitu. To su provjerili i Sovjeti, koji su očekivali da će satelit zauzeti položaj iznad Indijskog oceana; satelit je u stvari kružio nad brazilsko-peruanskom granicom s koje čak nije mogao nadzirati Sovjetski Savez. Zanimljivo, razmišljali su, kako su Amerikanci uopće dopustili da se sam uključi, ali su ipak s još jedne "ribarice", pokraj kalifomijske obale pratili prekidane djeliće šifriranih poruka koje su sa satelita stizale na neku zemaljsku stanicu. Što god je satelit slao, Sovjetskog Saveza se nije nimalo ticalo.Te su signale primali u Fort Huachuci u Arizoni, gdje su operateri, u još jednomneoznačenom kamionetu s izvučenom satelitskom tanjurastom antenom, počeli podešavati svoje instrumente. Oni nisu znali daje lansiranje propalo. Oni su samo znali da je sve to vrhunska tajna.Prašuma, pomislio je Chavez. Zaudara, ali on nije mario za smrad koliko za zmije. Chavez nije nikome rekao o tome, ali je zmije mrzio i bojao ih se. Svih vrsta zmija. Nije znao razlog tome - mu-čilo ga je Sitije si i ah oil zmija hit)povezan sa ženama, ne muškarci-nići ali inu je čak i pomisao na la glaika i ljigava stvorenja, le bezno-ge guštere s palucavim jezicima i oćima bez kapaka, tjerao žmarce pod kožu. Zmije su visjele s grana, skrivale se pod srušenim stablima, čekale ga, kako bi mogle napasti bilo koji dio njegova tijela. Znao jeda će ga napasti čim im se pruži prilika. Čvrsto je vjerovao da neće preživjeti napad. Stoga je bio na oprezu. Ni jedna zmija neće ga napasti, sve dok bude

Page 89

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostpazio. Uostalom, imao je oružje s prigušivačem. Tako ih može pobiti bez buke. Jebene zmijurine.Iako je trebao ostati u blatu, izišao je na stazu, želio je žaleći na čisto i suho tlo koje je prethodno provjerio svojim noćnim vizorom AN/PVS-7. Nigdje ni jedne zmije. Duboko je udahnuo i izvadio plastičnu čuturicu iz držača. Bili su već šest sati u pokretu, prešli su gotovo pet milja - što je bilo istinsko mučenje - ali se od njih očekivalo da će doći do ove staze prije zore, te da će tamo stići a da ih OPFOR - protivničke postrojbe, iako upozorene na njihovu prisutnost, ne primijete. Chavez ih je već dva puta zamijetio, svaki puta, pomislio je, par američkih vojnih policajaca, koji za njega nisu bili vojnici. Chavez je proveo svoj odred oko njih, prolazeći močvarom tiho poput... poput zmije, ogorčeno je pomislio. Mogao je lako ukloniti svu četvoricu, ali to nije bio cilj zadatka."Dobar posao, Ding." Prišao mu je satnik Ramirez. Govorili su šaptom."Vraga, svi su spavali."Satnik se nacerio u tami. "Mrzim prokletu prašumu. Sve te bube.""Gospodine, bube nisu toliko grozne. Ja ne volim zmije."Obojica su promatrali stazu u oba smjera. Ništa. Ramirez je lup-nuo narednika poramenu i otišao provjeriti ostatak odreda. Jedva je otišao, kada se na nekih tristotine metara iza drveća pojavio čovjek. Kretao se ravno prema Chavezu. A joj.Ding se povukao natrag u grmlje i pripremio automatsku pušku. Nije bila napunjena, čak ni vježbovnom voštanom municijom. Izišao je i drugi čovjek, ali je krenuo drugim smjerom. Loša taktika, pomislio je Chavez. Parovi trebaju štititi jedan drugoga. No dobro, ništa zato. Posljednji mjesečev trak zapadao jenad vrhove guste šume, a Chavez je imao prednost noćnog vizora dok mu se pojava približa-vala. Čovjek je hodao tiho - barem je znao kako se to radi - i sporo, očima pralcci rub slaze i slušajući jednako usredotočeno koliko je i gledao. ('havez je čekao, isključio je vizor i skinuo gas glave. Tada je iz korica izvukao borbeni nož. Čovjek se već približio, bio je udaljen još samo pedesetak jardi, narednik se napeo podvlačeći noge pod prsa. Kada su mu se primakli na desetak metara, Chavez je zaustavio dah. Daje mogao natjerati srce da prestane kucati, učinio bi i to ne bi li tišina bila potpuna. Ovo je bila zabava. Daje bilo zaozbiljno, 9-milimetarski metak već bi se zario u čovjekovu glavu.Stražar je prošao točno pored Dingova skrovišta, gledajući, ali ne videći čovjeka u grmlju. Zakoračio je još jednom prije nego je začuo šištav zvuk, ali tada je već bilo prekasno. U tome je trenutku čovjekovo lice već bilo na šljunkus drškom noža na zatiljku."Noć pripada Ninjama, mladiću! Gotov si." "Jesi me", prošaptao je čovjek.Chavez ga je okrenuo na leña. Bio je bojnik, na glavi je nosio be-retku. Možda uOPFOR-u i nije bila samo vojna policija."Tko si ti?" upitala je žrtva."Vodni narednik Domingo Chavez, gospodine.""Pa, Chavez, upravo si ubio instruktora za borbu u prašumi. Dobro izvedeno. Možeš mi dati nešto za piće? Noć je bila duga." Chavez je dopustio čovjeku da seotkotrlja u grmlje, gdje je ovaj po-tegao iz njegove čuturice. "Iz koje si postrojbe - čekaj, Treća iz Sedamnaeste, točno?""Noć pripada nama, gospodine", potvrdio je Chavez. "Radili ste tamo?""Idem tamo, u bataljunski stožer." Bojnik je obrisao nešto krvi s lica. Malo je jače udario o tlo."Gospodine, žao mije.""Narednice, pogreška je moja, ne vaša. Imamo dvadeset ljudi na terenu. Nisam ni pomislio da ćete nezamijećeni stići ovako daleko."Stazom je dopro zvuk vozila. Minutu kasnije Hummerova snažna svjetla - nove i veće verzije poštovanog Jeepa - bljesnula su, najavljujući kraj vježbe. "Mrtvi" je bojnik otišao prikupiti svoje ljude, satnik Ramirez činio je isto."(jospoilo,ovi) je bio /avrSni ispit", obratio se odredu. "Dobro se ispavajte. Polazimo kada se smrači.""Ne vjerujem", rekao je Cortez. Uskočio je u prvi zrakoplov koji je s Dullesa kretao za Atlantu. Tamo je unajmio automobil i sastao se sa svojim suradnikom; raspravljali su o prikupljenim obavijestima u neupadljivome vozilu koje se propisanom brzinom kretalo cestovnim prstenom oko Atlante."Nazovi to psihološkim ratovanjem", odgovorio je čovjek. "Nema nagodbe, nema ničega. Slučaj tretiraju kao obično ubojstvo prvog stupnja. Prema Ranionu i Jesusu neće imati obzira."Cortez je promatrao promet. Dvojica sicaria ga nisu zanimala, bili su zamjenjivikao i svi drugi teroristi koji nisu znali razlog svojih djelovanja. Ono što je razmatrao bio je niz prividno zasebnih i nepovezanih obavijesti o američkoj

Page 90

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostoperaciji sprečavanja letova. Nestajao je neobično velik broj kurirskih zrakoplova. Amerikanci su ovome slučaju pristupili na njima neuobičajen način. Direktor FBI-a radio je nešto što mu se nije sviñalo, a njegova osobna tajnica nije o tome znala ništa. "Pravila se mijenjaju." To je moglo značiti bilo što.Nešto bitno. Moralo je biti bitno. Ali što?U Američkoj vladi, Carinskoj službi, Agenciji za narkotike, Obalnoj straži, imali su odreñen broj dobro plaćenih i vrlo pouzdanih obavještajaca, ni jedan odnjih nije ništa dojavio. Službe za borbu protiv zločina jednostavno su utihle - osim FBI-eva direktora kojem se to nije sviñalo, ali je uskoro putovao u Kolumbiju...Nekakva obavještajna operacija bila je - ne. Aktivne protumjere? Taj je pojam uveo KGB i mogao je značiti mnogo stvari, od širenja dezinformacija novinarima do tajnih akcija. Bi li Amerikanci radili išta slično tome? Dosad nisu nikada. Promatrao je okolinu. Bio je iskusan obavještajni časnik, njegov je zadatak bio odrediti što ljudi čine s djelićima slučajno dobivenih obavijesti. Činjenica daje prezirao svojega poslodavca nije značila ništa. Ovo je bilo pitanje ponosa,uostalom, mrzio je Amerikance, i više od toga.Što sada rade?Cortez je samome sebi morao priznati da ne zna, ali da će se za sat vremena ukrcati u zrakoplov, da bi, šest sati nakon toga to morao priznati svome poslodavcu. To mu se nije sviñalo.Nešto bitno. Pravila se mijenjaju. Direktoru FBI-a to se ne sviña. Njegova tajnica ne zna. Putovanje u Kolumbiju drži scu tajnosti.Cortez se opustio. Moglo je biti bilo što, ali nije predstavljalo trenutnu prijetnju. Kartel je bio dobro zaštićen. Bit će vremena za analizu i odgovor. Mnogi pojedinci iz krijumčarskoga lanca borit će se za priliku i završit će kao žrtve. Nakon nekog vremena kartel će svoje djelovanje prilagoditi novim pravilima kao što je to uvijek činio. Ostalo mu je u tu jednostavnu činjenicu uvjeriti svojega poslodavca. Sto su se eljefea ticali Ramon i Jesus ili itko drugi od sitnijih tipova koji su prenosili drogu i obavljali neophodna ubojstva?Važno je bilo potrošače nastaviti opskrbljivati drogom.Nastavio je razmišljati o nestalim zrakoplovima. Statistički, Amerikancima je uspjevalo presresti jedan ili dva zrakoplova mjesečno; malen broj usprkos svim njihovim radarima i zrakoplovima. Tek odnedavna - četiri u posljednja dva tjedna, je li tako? - počeli su uistinu nestajati. Što to znači? Amerikanci nisuznali da su njihovi protivnici oduvijek imali "operativne gubitke"; bio je to vojni pojam koji nije značio ništa više od običnih letačkih udesa. Unajmljujući Carlosa Larsona njegov je poslodavac pokušavao umanjiti te gubitke; ispočetka sve je obećavalo, sve donedavna. Zašto su gubici porasli? Ako su ih Amerikanci presretali, uhićeni letači pojavili bi se u sudnicama i zatvorima; nije li tako?Morao je odbaciti tu pomisao.Možda sabotaža? Što ako netko postavlja eksplozivne naprave u zrakoplove, poput arapskih terorista? Gotovo nemoguće... ili nije? Je li itko tragao za nečim takvim? Za to ne bi trebalo mnogo; i najmanje bi oštećenje zrakoplova u niskome letu suočilo pilota s teškoćama za koje bi trebao više vremena nego što mu je dopuštala letna visina. Bio je dovoljan inicijalni naboj, manji od kubičnog centimetra... to je morao provjeriti. Ipak, tko bi to radio? Amerikanci? Što bi se dogodilo da se sazna da Amerikanci postavljaju eksploziv u zrakoplove? Bi li to predstavljalo politički rizik? Vjerojatno ne. Tko drugi? Možda Kolumbijci. Neki viši kolumbijski časnik radeći na vlastitu ruku... možda ga plaćaju Yanquisil To bi bilo moguće. Nemoguće je bilo da se radi o vladinoj operaciji, Cortez je bio siguran. Tamo su imali previše obavještajaca.Je li uopće bila potrebna bomba? Gorivo se moglo zagaditi. Moglo se malo petljati oko motora, zarezati kabel... pogrešno podesiti letne ureñaje? Stoje ono pričao Larson o letenju prema instrumen-lima u niskom«.- letu? Sto ako jr neki mehaničar pogreSno podesio umjetni hori/oni... ? Ili ga je onesposobio... petljao po električnim sustavima? Koliko je složeno onemogućiti let malenog zrakoplova? Koga pitali? Larsona?Cortcz je zagundao na samoga sebe. Nije razmišljao kao profesionalac, misli su mu vrludale. Mogućnosti su bile bezbrojne. Znao je da se dogaña nešto, ali nije znao što. I to stoje znao nije bilo sigurno. Neobično velik broj nestalih zrakoplova mogla je biti samo statistička nepravilnost - tome nije vjerovao, alise prisilio razmotriti i tu mogućnost. Niz slučajnosti - ni jedna obavještajna škola na svijetu nije poticala svoje studente da vjeruju u slučajnosti, ipak, koliko je neobičnih slučajnosti susreo u svojoj profesionalnoj karijeri?"Pravila se mijenjaju", promrmljao je za sebe."Što?" upitao je vozač."Vrati se na aerodrom. Let za Karakas je za manje od jednog sata."

Page 91

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost"Sijefe."Cortez je poletio na vrijeme. Iz očevidnih je razloga morao prvo otići u Venezuelu. Moira bi mogla postati radoznala, mogla bi ga zamoliti da joj pokaže kartu, upitati za broj leta, uostalom, američke će agente daleko manje zanimati čovjek koji leti tamo, a ne izravno u Bogotu. Četiri sata kasnije ulovio je Aviancin vezni let do meñunarodne zračne luke El Dorado; tamo se ukrcao u privatni zrakoplov koji ga je prevezao zadnji dio njegova puta preko planina.Opremu su izdavali kao i svaki drugi put, s jednom jedinom razlikom: Chavez je uočio kako nitko nije ništa potpisivao. To je uistinu bilo neuobičajeno. Vojska je uvijek tjerala ljudstvo da potpiše pri preuzimanju opreme. Ako si je uništio ili izgubio, u redu, iako te nisu mogli natjerati da platiš odštetu, morao si nanju paziti.Ne i ovaj put.Oprema se razlikovala od čovjeka do čovjeka. Chavez, vodni izviñač, dobio je najlakšu opremu, dok je Julio Vega, jedan od mitralje-zaca, dobio najtežu. Dingje dobio jedanaest spremnika za svoju automatsku pušku MP-5, ukupno 330 metaka. Bacači granata M-203, koje su dva člana voda pričvrstili na svoje puške bili su jedino teže naoružanje koje su nosili.Njegova 01 kn a nije hila uobičajena maskirna odora, već više nepoderivi kaki, budući da slučajnome očevicu nisu smjeli sličiti na američke vojnike. Kaki odjeća u Kolumbiji nije bila ni najmanje neuobičajena. Maskirne odore jesu. Plosnati zeleni šešir umjesto kacige, marama kojom će vezati kosu. Mala limenka zelene boje, dva štapića maskirne "šminke" za lice. Vodonepropusna kutija s nekoliko zemljovida; istu takvu dobio je i satnik Ramirez. Svi su dobili dvanaest stopa užeta i karabin. UKV radioprijamnik kratkog dometa, iako skup i poznate marke, bio je bez sumnje bolji i jeftiniji od vojnih prijamnika. Sedam malih dalekozora, japanske proizvodnje. Američka mrežasta naprtnjača, kakve koristi svaka vojska na svijetu, u stvari proizvedena u Španjolskoj. Dvije litrene čuturice koje je pričvrstio na pojas i treća, dvolitrena boca za vodu koju je spremio u naprtnjaču, sasvim obična, američka. Velika količina tableta za pročišćavanje vode - morat će sami nadopunjavati zalihe vode, što nije bilo neuobičajeno.Ding je dobio i stroboskopsku svjetiljku s infracrvenom predle-ćom, budući da ćejedna od njegovih zadaća biti izbor i označavanje sletnih područja za helikoptere, te za istu namjenu ploču VS-17. Sig-nalno zrcalo za prilike kada senisu smjeli služiti radiovezom; uostalom čelična zrcala nemoguće je razbiti. Malena baterijska svjetiljka, plinski upaljač za cigarete, što je bilo daleko bolje od žigica. Veliku količinu tableta Tvlenola, snažnoga sredstva protiv bolova, poznatoga kao "pješački kolačić". Boca sirupa protiv kašlja, gusto nadopunjena kodeinom. Bočica vazelina. Malena limenka suzavca. Oprema za čišćenje oružja, u kojoj se nalazila i četkica za zube. Rezervne baterije za sveureñaje i plinska maska.Chavez neće biti pretovaren, ali će nositi četiri ručne granate -nizozemske, NR-20 Cl - i dvije dimne granate, takoñer nizozemske proizvodnje. Ostatak odredadobio je nizozemske rasprskavajuće granate i nekoliko dimnih punjenih suzavcem. U stvari, sve oružje koje je odred nosio sa sobom kupljeno je u panamskome graduCo-lonu, mjestu koje je postalo najpogodnije tržište oružja u tome dijelu svijeta. Svatko s dovoljno gotovine nalazio je sve što je želio.Obroci su bili uobičajena gotova jela. Glavni zdravstveni problem bila je voda, ali su već bili u potpunosti upućeni kako koristiti tablete za pročišćavanje vode. Zaboravni su imali poveću zalihu tableta protiv diareje, koje bi slijedilenakon ribanja glave koje je izvrša-van s;iln!k Kumire/. Svakoji od njih, još lijekom horavka u ( olora-clu, cijepili su Čitavom serijom koklel-ejepiva protivtropskih bolesti, cuclemskili u tome području; svi su dobili bezmirisne repelente koje je /a vojne potrebe proizvodila ista tvrtka koja je na tržištu prodavala proizvod nazvan "OfP. Vodni je bolničar nosio punu medicinsku opremu, a svaki je strijelac imao vlastitu siretu morfija i plastičnu bočicu s tekućinomza infuziju.Chavez je nosio mačetu oštru poput britve, sklopivi nož dug deset centimetara, tri neregularne čelične zvijezde za bacanje za koje satnik Ramirez nije znao. S ostatkom opreme Chavez će nositi tridesetak kilograma tereta. Njegova je oprema bila najlakša u odredu. Ve-ga i drugi mitraljezac sa SAW-ombili su najteže natovareni, trideset šest kilograma. Ding je nabacio teret na ramena kako bi ga osjetio, tada je podesio remene na naprtnjači da ga što bolje namjesti. Bila je to uzaludna vježba. Nosio je trećinu svoje težine, otprilike težina koju čovjek može nositi neograničeno dugo, a da se fizički ne slomi. Čizme su mu bile uredne, imao je i rezervni par suhih čarapa."Ding, možeš li mi pomoći oko ovoga?" upitao je Vega.

Page 92

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost"Naravno, Julio." Chavez je pritegnuo remen na mitralješčevu ramenu. "Kako je sada?""Kako treba, 'mano. Isusa ti, nositi najveću pušku ima svoju cijenu.""Upravo tako, Oso." Julio, koji je pokazao sposobnost da spremi više opreme od ikoga u odredu upravo je dobio novi nadimak, Oso; Mcdonja.Pridružio im se satnik Ramirez, obišao je svakoga kako bi provjerio teret. Nekolicini je podesio remenje, protresao neke naprtnjače, i uopće, uvjerio se daje svaki pojedinac propisno natovaren i da je sve naoružanje očišćeno. Kada je završio, Ding je provjerio satniko-vu opremu te je Ramirez zauzeo mjesto na čeluodreda."Dobro, ima li netko grčeve, bolove, žuljeve?" "Ne, gospodine!" odgovorio je odred."Spremni za pokret?" Upitao je Ramirez nacerivši se, stoje odavalo činjenicu daje i on nervozan poput svih ostalih u odredu."Da, gospodine!"Preostalo je još samo jedno. Ramirez je prošetao duž postrojbe i od svakoga pokupio identifikacijske pločice. Svaka je pločica sprem-ljena u pro/ii ini plastičnu vrećicu zajedno s novčanicima i svim drugim oblicima raspoznavanja. Završivši to, skinuo je i svoju, još jednom prebrojio vrećice i ostavio ih na stolu u zapovjedništvu odreda. Vani se svaki pojedini odred ukrcavao u poseban petotonski kamion. Tek poneko je mahnuo rukom na pozdrav. Iako su se tijekom obuke rodila mnoga prijateljstva, većinom su se ograničavala na pojedine odrede. Svaka jedanaesteročlana jedinica bila je samodostatna zajednica. Svaki pojedinac znao je svakoga posebice, znao je sve što je trebalo znati; od priča o seksualnim uspjesima do streljačkih vještina. Neka su se čvrsta prijateljstva razvila kao i još neka vrijedna rivalstva. U stvari, bili su bliži nego bi prijatelji mogli ikada biti. Svaki je čovjek znao da njegov život ovisi o uvježbanosti i znanju njegovih drugova; ni jedan pred drugima nije želio pokazati svoje slabosti. Svañati su se mogli meñusobno, sada su bili jedinica; iako su izmjenjivali masne komentare o proteklih nekoliko tjedana, stopili su se u jedinstven i snažan organizam kojemu je Ramirez bio mozak, Chavez njegove oči, Vega i drugi mitraljezac pesnice a ostatak odreda njegovi jednako toliko važni dijelovi. Bili su pripravni za zadatak kao što nijedan vojnik nikada nije bio.Kamioni su stigli do stražnjega kraja helikoptera, postrojbe su se ukrcavale po odjelima. Prvo što je Chavez uočio bio je 7,62-milime-tarski minitop na desnom boku letjelice s velikim redenikom municije koji je top vezivao sa spremnikom municije. Pored njega stajao je zrakoplovni narednik, odjeven u zeleni kombinezon s letačkim šljemom na glavi obojenim maskirnim bojama. Ding nikada nije osobito volio zrakoplovce - do sada ih je smatrao hrpom lijenih prijevoznika - ali je čovjek pored topa izgledao ozbiljno i prokleto sposobno. Još jedan takav top je stajao sam na drugom boku letjelice, a i straga je postojalo mjesto predviñeno za još jedan. Letni tehničar - na pločici s imenom stajalo je ZIMMER - poveo ih je do njihovih mjesta, provjeravajući da je svaki pojedini vojnik propisno pričvršćen za njemu odreñeni dio poda. Chavez nije govorio s njim, ali je osjetio kako je taj čovjek već nekoliko puta bio na takvim zadaćama. Kasnije je shvatio da je to najveći helikopter kojega je ikada vidio.Letni je inženjer proveo zadnju provjeru prije nego je otišao naprijed i priključio svoju kacigu na interkom. Trenutak kasnije dvostruki turbinski motorisu zacviljeli."Izgleda dobro", primijetio je IM preko slušalica. Motori su već bili zagrijani, a spremnici goriva dopunjeni. Ziinmcr je popravio manji kvar na hidraulici te je Pave I ,ow III. bio pripremljen koliko su ga umješni ljudi mogli pripremiti. Brigadir Johns uključio je predajnik."Toranj, govori Noćni Sokol dva-pet, tražimo dozvolu za polijetanje. Gotovo.""Dva-pet, govori toranj, imate odobrenje. Smjer vjetra jedan-nu-la-devet, na šest čvorova.""Potvrñujem prijam. Dva-pet kreće. Kraj."Johns je nagnuo ručicu za potisak na zajedničkim komandama i naprijed gurnuo upravljačku palicu. Zbog veličine i snage motora velikog Sikorskog, bilo je uobičajeno da se helikopter usmjeri do piste za uzlijetanje. Satnik Willis okretao je glavu, provjeravajući da nema zemaljskog prometa, no ovako kasno noćunije bilo nikoga. Jedan zemaljski član posade hodao je unatraške pred njima kao dodatna mjera sigurnosti, mašući svijetlećim palicama. Pet minuta kasnije nalazili su se na pisti. Palice su se spojile i pokazale udesno. Johns je još jednom pogledao čovjeka, uzvraćajući pozdrav."Dobro, idemo se provozati." PJ je podigao potisak do maksimuma, provjeravajući posljednji put pokazivače rada motora. Sve je izgledalo u redu. Helikopter je

Page 93

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostpodigao nos, tada se nagnuo naprijed i poletio. Počeo se uspinjati, ostavljajućiza sobom malen vrtlog prašine, vidljiv u modrim svjetlima uzletišta.Satnik Willis podesio je navigacijske instrumente, podešavajući elektronski zaslon. Na njemu se nalazio pomični zemljovid, nalik onome kojega je James Bond upotrebljavao u Goldfingeru. Pave Low je mogao letjeti pomoću sustava Dopplerovih radara koji su pregledavali tlo; inercijskim sustavom koji je koristio laserske žiroskope, ili uz pomoć očitanja s navigacijskih satelita. Helikopter je isprva poletio niz Kanal, oponašajući time pravac uobičajenih sigurnosnih ophodnji. Ne znajući, proletjeli su manje od milje udaljeni od centra veze PLO VEĆEG KAZALIŠTA u Corezalu. "Tu su se nakopali", primijetio je Willis. "Već si bio ovdje?""Ne, gospodine, ovo mije prvi put. Tu se prije oko osamdeset do devedeset godinaimalo što raditi" rekao je dok su prelijetali veliki brod natovaren kontejnerima. Ulovila ih je topla struja iz brodskogdimnjaka. PJ je skrenuo udesno kako bi se izvukao iz nje. Let će tra-jali dva sata, tresti putnike više nego Stoje potrebno nije imalo smisla. Za jedan sat poletje! će leteći tanker MC-130 E kako bi ih nadopunio gorivom za povratak."Bilo je tu mnogo iskapanja", složio se brigadir Johns nakon nekoliko trenutaka.Malo se pomaknuo na svome sjedištu. Dvadeset minuta kasnije letjeli su "mokrih nogu" nad Karipskim morem, bio je to njihov najdulji dio leta u istočnome pravcu, nula-devet-nula."Pogledajte tamo", rekao je Willis nekih pola sata kasnije. Na noćnim vizorima uočili su dvomotorni zrakoplov kako leti prema sjeveru, šest milja udaljen od njih. Uočili su njegov infracrveni trag koji su ostavljala dva klipna motora."Nema svjetla", rekao je PJ. "Pitam se što prenosi?""Budi siguran da nema veze s poštanskom službom." Ne može nas zamijetiti ako ne nosi vizore kakve mi imamo."Možemo mu se privući s boka i uključiti minitopove..." "Ne noćas." Šteta. Ne bimi smetalo... "Što mislite da naši putnici... ""Da to trebamo znati, satnice, upoznali bi nas s pojedinostima", otlgovorio je Johns. Naravno i on se pitao. Isuse, natovareni su za lov na medvjede, razmišljao je brigadir. Ne nose uobičajene odore... očevidno tajno ubacivanje - k vragu, za taj sam dio zadatka znao već Ijednima - vidi se kako namjeravaju ostati neko vrijeme vani. Johns nikada još nije čuo za takav vladin potez. Pitaose igraju li Kolumbijci košarku... vjerojatno ne. Ostajemo ovdje najmanje mjesecdana, odredili su nas za podršku, vjerojatno i za izvlačenje, ako stvari zakuhaju... Isusa ti, još jedan Laos, zaključio je. Dobro je da sam poveo Bucka sa sobom. Mi smo jedini preostali veterani. Brigadir Johns /atresao je glavom. Gdje mu je nestala mladost?Proveo si je s helikopterom vezanim na leñima, izvodeći pizdarije naokolo."Brod na obzoru, smjer jedanaest sati", rekao je satnik i usmjerio letjelicu nekoliko stupnjeva udesno. Upute o zadatku bile su jasne. Nitko ih nije smio ni vidjeti ni čuti. To je značilo izbjegavati brodove, ribarice, ljubopitljive dupine, letjeti daleko od obale, letjeti na ma-nje od tisuću stopa, isključili pozidjska svjetla. N;uav zadatka je bio let u i'iilnim uvjelima; s lime da su neka pravila o Iclnoj sigurnosti slavili na stranu. Čak i za specijalne operacije, ovo posljednje bilo je pomalo nesvakidašnje, razmišljao je .lohns. Otkočeni topovi i sve os-lalo.Do kolumbijske su obale stigli ne susrećući više nikoga. Čim su je ugledali, Johns je obavijestio svoju posadu, narednike Zimmera i Beana, koji su uključili električne sustave minitopova i otvorili bočna vrata."Dakle, upravo smo napali prijateljsku stranu zemlju", rekao je VVillis dok su prelazili nad kopno, "na suhe noge", sjeverno od To-lua. Upotrijebili su opremu za slabo osvjetljenje u potrazi za zemaljskim prometom, koji su takoñer morali izbjegavati. Pravac leta prilagodili su izbjegavanju naseljenih područja. Sesterokraka elisa nije proizvodila buku kakvu su ispuštale manje letjelice. Njegov je zvuk, iz udaljenosti, pomalo nalikovao zvuku mlaznog zrakoplova; da gaje netko čuo, teško bi mogao odrediti pravac iz kojega je dopirao. Kada su prešli Panameričku autocestu skrenuli su na sjever prolazeći istočno od Platoa."Zimmer, MS Jedan kroz deset minuta.""Razumijem, PJ", odgovorio je letni inženjer. Dogovorili su se da Bean i Childs preuzmu topove dok Zimmer nadgleda iskrcaj.Mora biti borbeni zadatak, smiješio se Johns sebi samome. Buck mi se javlja jedino kada očekuje da će pucati po njemu.U stražnjem dijelu helikoptera narednik Zimmer došao je do sredine letjelice i rekao neka prva dva odjeljenja odvežu pojasove, te je podigao ruku kako bi pokazao koliko je minuta preostalo. Obojica satnika potvrdno su kimnuli."Zona slijetanja Jedan uočena", ubrzo je javio Willis.

Page 94

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost"Ja ću preuzeti.""Pilot preuzima letjelicu."Brigadir Johns načinio je krug nad mjestom slijetanja, spuštajući se spiralno prema čistini izabranoj prema satelitskim snimcima. Wil-lis je pretraživao tlo, tražeći i najmanji znak života, sve je bilo čisto."Brigadiru, čini mi se čistim.""Spuštamo se, sada." rekao je Johns preko interkoma."Spremi se!" zaui lao je Ziminei dok se nos helikoptera podizao.Cliavez se uspravio s ostatkom odjeljenja, licem okrenut stražnjim teretnim vratima. Koljena su inu na trenutak klecnula kada je Sikorskv dotaknuo tlo."KRliNI!" Zimmer im je mahnuo, lupajući svakoga po ramenu kako bi točno prebrojio ljudstvo.Chavez je krenuo iza svojeg satnika, okrenuvši nalijevo u trenu kada su mu noge dotakle zemlju, kako bi izbjegao stražnji rotor. Pretrčao je deset koraka i pao na lice. Nad glavom mu se rotor okretao punom snagom, držeći svoja smrtonosna sječiva na sigurnih petnaest stopa nad tlom."Gotovo, gotovo, gotovo!" javio je Zimmer kada su svi iskočili."Primio", odgovorio je Johns, povlačeći palicu kako bi ponovno podigao letjelicu.Chavez je okrenuo glavu kada se cviljenje motora pojačalo. Tamno obojeni helikopter bio je jedva vidljiv, ipak, uspio je ugledati nestvaran obris kako sepodiže; osjetio je kako mu prašina bode lice kada je potisak rotora brzinom od stotinu čvorova udario u tlo. Tada je zračna struja zamrla. Helikopter je nestao.Chavez je pomislio da je to trebao očekivati, ali ga je taj osjećaj iznenadio. Nalazio se na neprijateljskome području. Bila je to stvarnost, nikakva vježba. Njegov jedini izlaz upravo je odletio, nestajući mu iz vidokruga. Usprkos činjenici da gaje okruživalo deset ljudi, na trenutak ga je obuzeo osjećaj osamljenosti. Ipak, bio je uvježban, profesionalni vojnik. Chavez je zgrabio oružje, iz njega je izvukao snagu. Nije bio potpuno sam."Idemo", tiho mu je rekao satnik Ramirez.Chavez je krenuo prema stablima, znajući da ga odred slijedi.11U UNUTRAŠNJOSTITri stotine milja udaljen od narednika Dinga Chaveza, brigadir l;elix Cortez, nekadašnji pripadnik kubanske DGI, sjedio je drijemajući ujefeovu uredu.Kljefe, rekli su mu na dolasku prije nekoliko sati, je trenutno zauzet - vjerojatno zabavlja ljubavnicu. Možda čak i suprugu, pomislio je Cortez; malo vjerojatno, ali moguće. Popio je dvije šalice kave -ona je bila nekadašnji najvredniji kolumbijski izvozni proizvod - ali ni to nije pomoglo. Sva pretjerivanja prethodne noći, putovanje i ponovna prilagodba na nadmorsku visinu, iscrpili su ga. Cortez je bio spreman za spavanje, ali je morao ostati budan kako bi izvijestio svojega šefa. Neuviñavno smeće. U DGI-u je barem mogao podnijeti na brzinu napisan izvještaj i uloviti nekoliko sati sna kako bi se osvježio prije nego su počeli uobičajeni uredovni sati. Ali su DGI sačinjavali profesionalci, a on je izabrao raditi za amatera.Nekoliko minuta poslije pola dva ujutro, začuo je korake u hodniku. Cortez je ustao i otresao sanjivost. Vrata su se otvorila, na njima je stajao eljefe, smirena i sretna izraza lica. Ipak je bila ljubavnica."Što si saznao?" bez uvoda je upitao Escobedo."Još ništa odreñeno", zijevajući je odgovorio Cortez. Nastavioje govoriti još nekih pet minuta, izvješćujući o svojim saznanjima."Brigadiru, plaćam vas za rezultate", naglasio je Escobedo."U pravu ste, ali na visokim razinama takvi rezultati iziskuju vrijeme. Da i dalje prikupljate obavijesti kako ste ih prikupljali prije moga dolaska, ne biste znali ništa više osim činjenice da je nekolicina zrakoplova nestala i da su Yanquisi ulovili dva kurira.""Kakva je njihova verzija ispitivanja na brodu?""Neobična, možda su je čak i izmislili." Cortez se smjestio u svojem stolcu, želeći još jednu šalicu kave. "Možda je i istinita, iakosumnjam. Ne po/najem ni jednoga otl njih, ne mogu vrednovati vjerodostojnost njihovih i/java.""Dva čovjeka i/, Mcñelina. Ramonov stariji brat mije dobro služio. Poginuo je boreći se protiv gerilaca. Umro je hrabro. Ramon mi je isto služio. Morao sam mudati priliku," rekao je Escobedo. "To je bilo pitanje časti. Nije pretjerano pametan, ali je vjeran.""Njegova smrt neće izazvati previše nevolja?"Escobedo je nakon kraće šutnje zatresao glavom. "Ne. Znao je što može očekivati.Nije znao zašto mora ubiti Amerikanca. O tome im ništa ne može reći. Amerikanac

Page 95

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost- bio je lopov i to glup lopov. Vjerovao je kako nećemo otkriti krañu. Pogriješio je. Zato smo ga uklonili."I njegovu obitelj, zapamtio je Cortez. Ubijati ljude bilo je jedno. Silovati njihovu djecu... to je bilo nešto drugo. Ali to nije bila njegova briga."Jeste li sigurni da oni Amerikancima ne mogu reći...""Rečeno im je da se ukrcaju na jahtu, da se posluže novcem kao vjerodajnicom i sakriju drogu koju su nosili. U trenutku kada izvrše ubojstva, nareñeno im je daotplove na Bahame, predaju novac jednome od mojih bankara, neupadljivo unište jahtu i tada uobičajenim putovima prokrijumčare drogu u Philadelphiju. Oni su znali da me je Amerikanac razočarao, ali nisu znali kako.""Morali su znati daje prao novac, to su morali reći Amerikancima", strpljivo je rekao Cortez.">S7. Srećom, pa je Amerikanac to činio vrlo mudro. Brigadiru, bili smo pažljivi. Prije svega, osigurali smo se da nitko ne može točno pronaći što je učinio taj lopov." Escobedo se nasmiješio, još uvijek pod utjecajem Pintinih usluga. "Amerikanac je bio veoma pametan.""Sto ako je ostavio bilješke?""Nije. Policajac je pretražio njegov ured i kuću - tako pozorno da mm-i\čk\ federalesi nikada neće primijetiti da je tamo bio -još prije nego što sam odobrio ubojstva."('orlez je duboko udahnuo prije nego je progovorio. "Jefe, zar ne rit/uinijctc da me morate izvijestiti o takvim djelovanjima prije nego Sto ih pokrenete! Zašto me upošljavate, ako ne želite upotrijebiti moje znanje?""Tako smo činili godinama. Možemo srediti stvari i bez...""/a lakvu glupost Kusihi vas strpali u Sibir!" '\SVm>/Cortez, zaboravljale se", zarezao je Kseobeño.I'"c 1 ix je progutao ono šio je mislio odgovoriti i uspio smireno progovoriti. "Vi Nortetnnericanose. smatrate budalama budući tla su nesposobni zaustaviti vaše krijumčare. Njihova slabost leži u pogrešnoj politici, oni nisu profesionalno nesposobni. Vi to ne razumijete, objasnit ću vam. Njihove je granice lako prijeći, budući da su Amerikanci tradicionalni pristalice politike otvorenih granica. Zbog toga ih smatrate nesposobnima. To nije tako. Njihova je policija izuzetno uvježbana, s najboljim znanstvenim metodama na svijetu; znate li da KGB upotrebljava američke policijske priručnike? Američkoj su policiji vezane ruke zbog njihova političkog vodstva koje im ne dopušta djelovati kako bioni htjeli, i mogli djelovati; FBI -federalesi - raspolažu sredstvima koja ne možete niti zamisliti. Ja to znam, lovili su me u Portoriku i gotovo me uhitili s Ojedom, a ja sam profesionalni obavještajni časnik.""Da, da", strpljivo je odgovorio Escobedo. "I što mi u stvari želite reći?""Stoje točno ubijeni Amerikanac radio za vas?""Prao je velike svote novca koji nam i dalje stvara čisti prihod. Smislio je sustav pranja koji nastavljamo rabiti i...""Odmah povucite sva sredstva. Ako je taj Yanqui bio sposoban kako o njemu pričate, velika je vjerojatnost daje iza sebe ostavio dokaze. Ukoliko je to učinio, vjerojatno su ih već pronašli.""Ako su ih pronašli, zašto federalesi nisu poduzeli ništa? Prošlo je više od mjesec dana", Escobedo se okrenuo i posegao za bocom konjaka. Rijetko je pio, ali je sada bilo pravo vrijeme za čašicu. Pinta je bila noćas osobito nadahnuta,a njemu je bilo drago priopćiti Corte-zu da njegova procjena, iako upotrebljiva,ipak nije najvažnija stvar."Jefe, možda se ovaj put neće dogoditi ništa, ali ćete shvatiti da su rizici koje ste prihvatili u ovome slučaju bili nerazumni."Escobedo je zaljuljao čašu ispod nosa. "Kako vi kažete, brigadiru. A sada, o kakvim to novim pravilima igre govorite?"Chavez je, naravno, bio upoznat sa svime. Kao dio priprema, za stolom, na kojem je stajao pješčani model područja njihova djelovanja, održavali su obuku zvanu "hodaj i pričaj", te je tako svaki poje-dinac uspio zapamtiti i terenske značajke i pravce kretanja. Njihov cilj bilo jeuzletište nazvano KliNO. Chavez je pregledao satelitske snimke cilja i snimke načinjene pod niskim kutom. On nije znao da ih je načinio čovjek imenom Bert Russo, njima potvrñujući ranije primljena obavještajna izvješća. Uzletište je bilo šljunčana crta duga otprilike kilometar i pol, savršeno prikladna za dvomotorne zrakoplove te djelomično sigurna za veće zrakoplove, lako natovarene -travom, koja je zauzimala mnogo prostora, iako nije bila velike težine. Narednik se upravljao kompasom pričvršćenim na ručnom zglobu. Svakih pedeset jardi provjerio bi kompas, pravac prema drvetu ili nekom drugom objektu na svomeputu, zaputio bi se prema njemu; tada bi čitav postupak započinjao iznova. Kretao se sporo i tiho, osluškivao zvukove ljudi, promatrao okoliš noćnim vizorom koji je nosio na glavi. Ubacio je metak u cijev svojega oružja i zakočio

Page 96

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostga. Slijedio gaje Vega, "veznik", kao zaštita postavljena izmeñu Chave-zova vršnog položaja i ostatka postrojbe, nekih pedeset metara iza Veginih leña. Njegov je mitraljez savršeno pokrivao teren. Ukoliko doñe do dodira s neprijateljem, prvi potez bio bi izbjegavanje, a ako bi se to pokazalo nemogućim, imali su zadaću ukloniti sve što im je priječilo put, što brže i grublje moguće.Dva sata kasnije, prešavši dva kilometra, Ding je izabrao mjesto za odmor, prethodno odabranu točku okupljanja. Podigao je ruku i zaokružio njome po zraku kako bi objavio svoje djelovanje. Mogli su još nastaviti, ali je let, kao i svi dugi helikopterski letovi, bio zamoran, a satnik ih nije želio natjeravati. Od njih se nije očekivalo da stignu do zadanog cilja prije sljedeće noći. Svaka druga riječ tijekom davanja uputa o zadaći glasila je "pozor!" Sjetio se kako sesvaki put zacerekao kada ju je čuo. Sada ga je smisao za humor napustio. Taj tip, Clark, imao je pravo. Na neprijateljskom je području sve bilo drugačije. U tom području cijena pogreške nije se sastojala od crvenila u licu kada bi se nekome oglasio signal.Chavez je zatresao glavom kako bi odagnao misli. Čekao ga je posao. Za taj je posao bio u potpunosti uvježban i opremljen, taj je posao želio raditi.Odmorište mu je bio malen i suh humak, kojega je dobro pregledao prije nego je sjeo, tragajući za zmijama. Još je jednom pregledao okoliš prije nego je isključio vizor kako bi štedio baterije; izvadio je čuturicu. Bilo je vruće, aline i neizdrživo. Negdje oko trideset stupnjeva, pomislio je, a i vlaga je prilično visoka. Ako je tako bilov.noću, nije /dio mislili o dnevnoj vrućini. Ipak, veći će dio dana provesti izvalji'iii na leñima. (Iiavez je bio navikao na vrućinu. U Hun-Icr-Liggelu hodao je po hi tlima na četrdeset stupnjeva. To nije volio raditi, ali je lo činio bez većeg napora."Chavez, kakvo je stanje?""liueno, mi capitan", odgovorio je Chavez. "Mislim da smo prešli dvije, možda dvije i pol milje - tri klika. Gospodine, ravno pred nama je točka FRANCUSKI KLJUČ."".Jesi li primijetio što?""Ne. Samo ptice i bube. Čak ni divlju svinju, ni išta takvo... mislite li da ljudi ovdje love?""Dobra primjedba", rekao je Ramirez nakon nekoliko trenutaka. "Ding, to ne smijemo zaboraviti."Chavez se osvrnuo oko sebe. Mogao je vidjeti, ostali su se stopili s tlom. Brinula ga je kaki odjeća - nije bila toliko pogodna za prikrivanje kao što je bila njegova uobičajena odora - ali se sasvim dobro stapala s tlom. Ding je još jednom otpio, tada je protresao čuturicu kako bi ustanovio koliku buku proizvodi. To je bila prednost plastičnih čuturica. Voda koju je zakovitlao nijebila bučna kao u starim aluminijskim posudama. I o tome je morao brinuti. U prašumi se moralo paziti na svaki zvuk. Uzeo je tabletu za kašalj kako bi ovlažio usta i pripremio se za polazak."Sljedeća postaja, kontrolna točka MOTORNA PILA. Satnice, Ikoje izmislio tako glupa imena?"Ramirez se tiho nacerio. "Ja, narednice. Sve je u redu. Ni moja bivša nije voljela moj ukus, pa je zbrisala i udala se za trgovca nekretninama.""Sve su ženske kuje.""Moja naročito."Čak i satnik, pomislio je Chavez. Isuse, nitko nema curu, ni obitelj...Misao ga je pomalo zabrinula, ali je trenutno bio zaokupljen kako od FRANCUSKOG KLJUČA doći do MOTORNE PILE u manje od dva sata.Sljedeći je korak bio prelazak preko ceste - točnije, onoga što su nazivali cestom. Cesta je bila ravna crta prašine i šljunka čija su oba kraja nestajala negdje iza obzora. Chavez si je uzeo vremena za prib-ližavanje i prijelaz. Oslalak se postrojbe zaustavio pedeset metara od ceste, dopuštajući čelnom čovjeku da se prikrade lijevo i desno od točke prijelaza, kako bi provjerio njezinu sigurnost. Kada je to završio, govoreći španjolski, javio se satniku Ramirezu:"Prijelaz je čist." Kao odgovor uslijedio je dvostruki klik statika, kada je satnik pritisnuo tipku za odašiljanje na svojem prijamniku, ne rekavši ništa. Chavez je odgovorio na isti način i pričekao postrojbu da prijeñe.Teren je bio gotovo ugodno ravan, toliko ravan da se počeo pitati zašto se njihova obuka odvijala u okomitim, bezračnim planinama. Vjerojatno zbog skrivenosti mjesta, odlučio je. Šuma, bolje rečeno prašuma, bila je gusta, ali ne toliko kao u Panami. Nalazio je tragove ljudi koji su povremeno obrañivali ovu zemlju, vjerojatno stvarajući ugarišta, barem se tako činilo na osnovi

Page 97

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostbrojnih malenih čistina. Vidio je pola tuceta urušenih koliba u kojima su neki jadnici pokušavali podizati obitelj ili uzgajati grah, ali to jednostavno nije išlo. Siromaštvo koje je zamijetio tjeralo je Chaveza u tihi očaj. Ljudi koji sunastavali ovo područje nosili su imena slična njegovu, govorili jezikom koji se samo naglaskom razlikovao od jezika kojim se služio u djetinjstvu. Da njegov pradjed nije odlučio poći u Kaliforni-ju brati salatu, možda bi i on odrastao naovakvu mjestu. Da je bilo tako, kakav bi postao? Bi li Ding Chavez postao krijumčar droge, ili ubojica u službi kartelovih glavešina? Ta ga je misao uistinu uzne-miravala. Njegov je ponos bio prejak da bi tu mogućnost sagledao ozbiljno, ali je njezina istinitost lebdjela na rubovima njegovih razmišljanja. Ovdje je vladalo siromaštvo, a siromasi su grabili prvu priliku koja im se pružila. Kako je čovjek mogao pogledati svojoj djeci u oči i reći da ih nije kadar nahraniti ukoliko ne učini nešto nezakonito? Što dijete razumije osim praznog želuca? Siromasima su se pružale rijetke prilike. Chavez je slučajno otišao u vojsku, nalazeći u njoj siguran dom i otvorene mogućnosti, prijateljstvo i poštovanje. Ali ovdje...Jadnici. Što je s ljudima iz njegova starog kvarta? Njihovi životi zatrovani, susjedstva iskvarena. Koga je trebalo kriviti?Manje misliti, više raditi, 'mano, rekao je sam sebi. Chavez je uključio noćni vizor kako bi krenuo na sljedeći dio svojeg puta.Kretao se uspravno, nije se sagibao kako bi se očekivalo. Stopalima bi pažljivo stupao po tlu, tragao i za najtanjim grančicama koje bimogao slomiti, izbjegavaogrmlje koje bi lišćem ili Irnjem moglo zagrepsli njegovu odoru i time podići buku. Gdjegod je mogao prelazio je preko krčevina, držeći se ruba šume, izbjegavajući tla mu se obris ocrta na oblačnome nebu; iako, noću je pravi neprijatelj bila buka, ne kretanje. Zadivljujuće je kako divlji okoliš čovjeku izoštri sluh. Bio je uvjeren da čuje svaku bubu, svaki ptičji zov, svaki dah koji je pomicao lišće nad njegovom glavom. Ipak, ljudskih zvukova nije bilo; kašalj, mrmljanje, prepoznatljivi zvuči kovine koje proizvodi samo čovjek. Shvatio je da se nije do kraja opustio, ali da se kreće sigurno, kao na terenskoj obuci. Svakih bi pedesetak metara zastao i osluškivao zvuke postrojbe iza sebe. Nije čuo ni šušnja, čak ni Medu koji je vukao mitraljez i tešku opremu. Njihova sigurnost bila je tišina.Koliko je dobar protivnik? pitao se. Vjerojatno je dobro opremljen. S količinom novca koju je posjedovao moglo se nabaviti bilo koje oružje - u Americi, ili bilo gdje drugdje. Profesionalni vojnici? Nemoguće.Koliko su dobri? pitao se Ding. Vjerojatno poput članova njegove bande; njegovali su tjelesnu spremu, ali ne planski. Gotovo sigurno nasilni, osobito kada bi bili jači u naoružanju ili brojniji. Vjerojatno zbog toga nisu vježbali oružanu borbu i kretanje terenom; pouzdavali su se u strah i uvijek bi se iznenadili kada se netko ne bi uplašio. Neki su vjerojatno dobri lovci, ali ne znaju djelovati kao skupina. Ne znaju nadgledati jedan drugoga, ne znaju se meñusobno podržati, ne znaju gutati vatru. Znaju postaviti zasjedu, ali je ono više umijeće presretanja za njih i dalje nepoznanica. Nemaju dobru stegu. Cha-vez je bio uvjeren da će pri dolasku na cilj zateći ljude kako puše na straži. Učenje vojnih umijeća iziskivalo je mnogo vremena, još više vremena, stegu i htijenje. On je pošao u borbu s nasilnicima. A nasilnici su kukavice. Plaćenici koji rade za novac. Chavez se, za razliku od njih, ponosio svojom dužnosti i ljubavi za domovinu, volio je i svoje suborce iz postrojbe, iako nijeo tome razmišljao na taj način. U trenutku kada se helikopter podigao, osjetio je uznemirenost, ali je i nje nestalo. Usprkos tome što je zadatak bio presretanje - i prikupljanje obavještajnih saznanja - nadao se da će imati priliku upotrijebiti svoju MP-5 SD2.Do MOTORNE PILE stigao je prema rasporedu. Tamo je postrojba ponovno počinula, da bi ih Chavez poveo k zadnjoj točki noć-nog maiša, koti KASTA, hio je to malen, šumom obrasli humak, pet kilometara udaljen od njihova cilja. Ding je pomno pregledao RASPU. Posebice je slijedio zatragove divljači i one koje su mogli ostaviti lovci. Nije pronašao ništa. Postrojba je pristigla dvadeset minuta nakon njegova radijskog poziva, provjeravajući put kojim su dolazili kako ne bi za sobom ostavili nikakvih tragova. Satnik Rami-rez provjerio je mjesto jednako pozorno kao i Chavez, te došao do istog zaključka. Članovi postrojbe razdvojili su se u parove i potražili mjesta za jelo i spavanje. Ding se pridružio naredniku Vegi, zauzeo mjesto na pravcu kojim je prijetnja najvjerojatnije mogla doći -sa sjeveroistoka- i tamo smjestio jednoga od dva teška mitraljeza SAW koje je postrojba nosila sa sobom. Četni je bolničar - narednik Olivero - otišao s još jednim vojnikom donedalekog potoka da tamo dopune zalihe vode, obraćajući pozornost na to da svakičovjek iz postrojbe upotrijebi svoje tablete za pročišćavanje. Oko mjesta za

Page 98

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostnuždu su se dogovorili, te ga rabili i za odlaganje ostataka hrane. Ipak, na prvome mjestu bilo je čišćenje oružja, jednog po jednog, a tek tada su se pobrinuli za svoje obroke."Nije bilo tako loše", rekao je Vega dok im se sunce dizalo nad glavama."Sasvim jednostavno", složio se Chavez zijevajući. "Bit će vruće kao u paklu.""'Mano, uzmi jedan." Vega mu je pružio paketić Gatorade koncentrata."Sjajno!" Chavez je volio Gatorade. Razderao je paketić i sasuo njegov sadržaj učuturicu, tresući je kako bi se sadržaj otopio. "Zna li satnik za ovo?""Ne - i zašto ga time opterećivati?""Točno." Chavez je spremio ispražnjeni omot. "Šteta što ne proizvode pivo u prahu." Obojica su se nakesila. Naravno da nitko od njih ne bi izveo takvu glupost, ali hladno pivo kao ideja nije bila nimalo loša."Bacamo novčić za prvu rundu spavanja", rekao je Vega. Otkrio je da za to ima samo novčić od 25 centi. Svaki je dobio protuvrijednost od pet stotina dolara u lokalnoj valuti, u papirnatim novčanicama, budući da su kovanice stvarale buku. Ispala je glava. Chavez je pošao na stražu kraj mitraljeza, dok se Vega smotao za spavanje. je /au/co polo/aj, Julio je izabrao dobro mjesto. .Smjestili su se i/.;i gustog grmlja, pred njim je ledila oniska hrpa zemlje koja je mogla zaustaviti metke, ne ometajući mu pregled; SAW je imao dobro vatreno polje od gotovo tri stotine metara. Ding je provjerio je li metak u ležištu, oružje je ostavio zakočenim. Izvadio je dvogled kako bi pregledao područje."Narednice, kakvo je stanje?" tiho je upitao satnik Ramirez."Nikakvih pokreta, gospodine. Zašto ne ubijete oko? Mi ćemo st ražariti i za vas." Ding je znao da se o časnicima mora brinuti. Ako to ne rade narednici, tkoće?Ramirez je pregledao položaj. Bio je dobro izabran. Obojica su jeli i osvježili se, poput svih dobro uvježbanih vojnika; do sumraka će se dobro odmoriti - do tada je preostalo više od deset sati. Satnik je potapšao Chaveza po ramenu prijenego je pošao na svoj položaj."Gospodine, sve je spremno", prijavio je vezni narednik Ingeles. Već je prije podigao satelitsku antenu; dva komada čelika, veličinom i oblikom nalik ravnalima, spojena u križ, s malim žicanim postoljem. Ramirez je pogledao na sat. Vrijeme za prijavak."VARIJABLA, govori NOŽ, prijam." Signal je poletio uvis na trideset pet tisuća kilometara prema geosinkronome komunikacij- ? skom satelitu; satelit gaje uhvatio i preusmjerio prema Panami. To je trajalo neku trećinu sekunde; dvije sekunde kasnije uslijedio je odgovor. Veza je bila gotovo savršena."NOŽ, govori VARIJABLA. Signal savršen. Prijam.""Nalazimo se na položaju, kota RAŠPA. Sve je mirno, ništa za prijavak, prijam.""Razumio. Gotovo."U kamionetu za vezu smještenom na vrhu brda, gospodin Clark zauzeo je mjesto u kutu pored vrata. On nije vodio ovu operaciju -daleko od toga - ali ga je Ritterželio u blizini ako zatreba njegove taktičke procjene. Na zidu nasuprot komunikacijskoj opremi visio je veliki taktički zemljovid s oznakama postrojbi ikota. Sve je išlo po rasporedu. Tko god je pripremao ovu operaciju znao je - ilipak slušao ljude koji znaju - što ljudi u gustom raslinju mogu, a što ne mogu činiti. Vremena kretanja izmeñu mjernih točki i udaljenosti bila su razumno procijenjena.7x\ piomjenu, nešto lijepo, pomislio je Clark. Razgledao je unutrašnjost kamioneta. Osim dvojice vezista, u njemu su bila i dvojica starijih ljudi i/ operaeionalne uprave, ni jedan kojega bi Clark mogao smatrali stručnim u ovoj osobitoj vrsti operacije - ipak, bili su pouzdani i bliski Ritieru. U redu, priznao je, ljudi mojega iskustva većinom su umirovljeni.Clark je srcem bio na terenu. Nikada nije obavljao zadatke na američkome kontinentu, barem ne u američkim prašumama, iako zbog vremena koje je proveo "naterenu" - po pustarama, sam koliko čovjek može biti, na mjestima gdje je jedina veza s ostatkom postrojbi bio helikopter koji je mogao doći, a i nije; a i s njim si bio povezan nevidljivim radijskim nitima. Danas su radioaparati bili pouzdaniji; to je predstavljalo promjenu nabolje. Koliko je ona već bila važna. Ako bi nešto pošlo loše, prijamnicima ne bi mogli dozvati "trkače" koji bi plamenom svojih motora protresli nebo, čije bi bombe potresle zemlju petnaest minuta nakon poziva u pomoć. Ne, ne ovaj put.Isuse, znaju li oni? Znaju li uistinu što to znači?Ne, ne znaju. Ne mogu znati. Djeca. Sve su to djeca. To što su bili stariji, veći i čvršći od njegove vlastite djece, u tome trenutku nije bilo važno. Clark je ratovao u Kambodži i Vijetnamu - i Sjevernom i Južnom. Uvijek s malim naoružanim postrojbama opremljenima radijem; uvijek su se pokušavali skrivati, tražiti obavijesti i podatke, i nestati prije nego bi ih itko zamijetio. Većinom

Page 99

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostbi uspijevali u tome, ali je nekolicina njih gotovo nadrljala."Za sada je dobro", viši je časnik Operacija rekao posežući za svojom šalicom kave. Njegov je suradnik kimnuo u znak slaganja.Clarkje jedva podigao obrvu. Koga vraga vas dvojica znate o tome?Direktor je, Moira je primijetila, bio uzbuñen zbog TARPONA. Koliko može biti, pomislila je dok je sreñivala bilješke. Trebat će još oko tjedan dana, ali su već načinjene zabilješke o uhićenjima. Četvorica specijalista iz Pravosudnog odjela provela su više od dana prečitavajući izvješća koje je dostavio Mark Bright. Elektroničko je bankarstvo, shvatila je, uvelike olakšalo posao. Negdje je u Pravosudnom bio netko tko je imao pristup računalnim podacima svake banke usvijetu. A možda nije bio iz Pravosudnoga. Možda iz jedneml obavještajnih slu>,bl, a možda ivanjski suradnik, budući da je zakonitost nostupka bila ponešto upitna. U svakom slučaju, usporeñujući podatke Komisije/.a sigurnost i razmjenu s brojnim bankarskim transakcijama, već su uspjeli otkriti da se narko-novac koristio za financiranje projekata u kojima ga je "žrtva" - njegova je obitelj bila prava žrtva, rekla je Moira samoj sebi - pokušavala prati. Nikada prije nije vidjela da pravni sustav djeluje takvom brzinom.Kako su samo umišljeni, misle da u ovoj zemlji mogu ulagati i prati svoj prljavinovac! Juan je bio u pravu kada je govorio o njima i njihovoj bezobzirnosti, pomislila je Moira. Pa dobro, ovo će im skinuli osmijeh s lica. Vlada je mogla zgrabiti najmanje šesto milijuna dolara, a u to nisu bili uračunati dobici koje su očekivali od prodaje posjeda. Šesto milijuna dolara! Suma je bila zaprepašćujuća. Naravno, slušala je kako milijarde dolara narko-novca izlaze iz zemlje, samo, precizno procijeniti točnu svotu bilo je jednako izricanju vremenske prognoze. Bilo je jasno, diktirao je direktor, da je kartel bio nezadovoljan svojim prethodnim načinima pranja novca; ili su shvatili da izravanunos sredstava u njihovu zemlju stvara više nevolja nego što ih rješava. Dakle, čini se da nakon pranja primarnih fondova, uz istovremeno stvaranje golemoga profita otvaraju račune utemeljujući golemu investicijsku zakladu koja može zakonito preuzimati sve trgovačke grane u njihovoj domovini, ili bilo kojoj drugoj državi gdje su se odlučili politički ili ekonomski pozicionirati. Ono štoje taj sustav činilo zanimljivim, nastavljao je Emil, bilo je predviñanje da pokušavaju oprati - stara američka kriminalistička fraza glasila je "prijeći na zakonito poslovanje" - do stupnja na kojem bi bili potpuno prihvaćeni u okvirimalokalne, latinskoameričke političke strukture."Kada ćete ovo trebati?" upitala je gospoñica Wolfe. "Sutra ujutro sastajem se sPredsjednikom." "Kopije?""Pet, sve moraju biti obrojčane. Moira, ovaj je materijal strogo povjerljiv", podsjetio ju je."Čim završim, pojest ću disketu", obećala je. "Pomoćnik direktora Grady očekuje vas na ručku, a državni je odvjetnik otkazao sutrašnju večeru. Mora otići u San Francisco.""Što državni radi u San Franciscu?" "Sin mu se odlučio oženiti na brzinu.""To je iiisliuu brzo", složio se Jacobs. "Koliko si ti udaljena od tog dogañaja?""Nisam daleko. Vaše putovanje u Kolumbiju - znate li datum, kako bih mogla srediti vaš raspored?""Na žalost, još ne znam. Iako, mislim da neće bitno poremetiti raspored. Putovatću za vikend. Krenut ću ujutro u petak i trebao bih se vratiti u ponedjeljak za ručak. Ništa bitno neće se poremetiti.""Ah, dobro." Moira je nasmiješena napustila njegov ured."Dobro jutro." Državni je odvjetnik bio tridesetsedmogodišnjak imenom Edwin Davidoff. Namjeravao je postati prvi židovski senator u povijesti Alabame. Visok, čvrst, bivši hrvač slobodnim načinom težio je nekih stotinjak kilograma; Predsjednikovim se imenovanjem poslužio da sebi stvori glas čvrstog, učinkovitogte pozornog i poštenog narodnog branitelja. Kada se bavio slučajevima ugrožavanja grañanskih prava, njegove su se izjave uvijek pozivale na "zakon zemlje" i sve ono za što se "bori Amerika". Kada se bavio većim zločinima, govorio je o "zakonu i redu", i "zaštiti koju grañani očekuju". IJ stvari, puno je govorio. U Alabami se jedva mogla pronaći poneka grupa Rotarijanaca ili Optimista kojima nije govorio tijekom protekle tri godine, nije zaboravljao nitipolicijske uprave. Poli e/a j glavnog državnog odvjetnika za taj dio Alabame bioje više ad-minisliativne naravi, ali je on preuzimao slučajeve koji su se činilivažnima. Bio je naročito osjetljiv na političku korupciju; činjenica Koju su tridržavna zakonodavca otkrila na svoju žalost. Sada su !',i abljama ravnali neravnine u pijesku, oko časničkoga golf kluba u nikoplovnoj bazi Eglin.I ulvvard Stuart smjestio se za stol, nasuprot njemu. Davidoff je bio uljudan čovjek, ustao je dok je Stuart ulazio. Stuarta su uljudni tužitelji pomalo

Page 100

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostplašili."Dobili smo potvrdu identiteta vaših branjenika", rekao je Davidoff glasom koji je mogao hiniti iznenañenje, ali je umjesto toga zvučao potpuno poslovno. "Proizlazi da su obojica kolumbijski državljani s gotovo dvanaest uhićenja. Mislim da ste izjavili da su pris-ligli iz Kostarike..."Stuart je odugovlačio: "Zastoje identifikacija trajala toliko dugo?""Ne znam. To uostalom i nije važno. Tražio sam što skoriji datum suñenja.""Slo je s mogućnostima koje je Obalna straža ponudila mojem branjeniku?""Ta je izjava dana nakon njegova priznanja - i, nipošto se nećemo služiti priznanjem, jer nam je nepotrebno.""Jer je iznuñeno očevidnim kršenjem...""To je čisto sranje i vi to dobro znate. No, to vam neće proći ni u kom slučaju.Što se mene tiče, priznanje je nepostojeće, jasno? Ede, vaši su branjenici počinili višestruko ubojstvo, te će to i platiti. Platit će u potpunosti."Sluart se nagnuo naprijed. "Mogu vam pružiti obavijesti."Ne zanima me što oni mogu reći", rekao je Davidoff. "Ovo je ubojstvo prvog stupnja.""Tako se to ne radi", prigovorio je Stuart."Možda je i to dio problema. Ovim ćemo suñenjem poslati jasnu poruku.""Osudit ćete i pogubiti moje branjenike samo da biste poslali poruku?" To nije bilo pitanje."Znam da se ne slažemo o stvarnoj vrijednosti smrtne kazne.""Voljan sam ponuditi priznanje ubojstva i sve njihove obavijesti za osudu na doživotnu.""Nema pogañanja.""I potpuno ste sigurni da ćete dobiti ovaj slučaj?""Pregledali ste naš dokazni materijal", odgovorio je Davidoff. Zakoni o razotkrivanju tužiteljstvo su obvezivali da obrani omogući ispitivanje svih dokaznih materijala u njihovu posjedu. Isto se pravilo nije primjenjivalo u obratnome smjeru. To je bilo bazično načelo osiguravanja poštenoga suñenja optuženima, iako ga tužitelji i policija nisu jednoglasno odobravali. Ipak, pravilo je bilo takvo, a Davidoff je pravila poštovao. To je, Stuart je to znao,bila jedna od osobina koje su ga činile toliko opasnim. Nikada nije izgubio ni jedan slučaj, ni žalbu zbog pogrešaka tijekom postupka. Davidoff je bio izuzetantehničar."Ukoliko ubijemo tu dvojicu, srozavamo se na njima jednaku razinu.""Ede, živimo u demokraciji. Narod daje krajnju odluku o zakonima, a narod odobrava smrtnu kaznu.""I leinil ću sve kako bih lo spriječio." "Ka/očarao bih se da tako ne postupite."Isuse, kakav ćeš ti veliki senator biti. Tako nepristran, toliko podnošljiv prema onima koji se ne slažu s tvojim načelima. Nije ni čudo da te novine vole."I to je ovotjedna istočnoeuropska priča", primijetio je sudac Moorc. "Zvuči kaoda se stvari smiruju.""Da, gospodine", odgovorio je Ryan. "Tako trenutačno izgleda."Direktor središnje Obavještajne kimnuo je glavom i promijenio teinu. "Jesi li sinoć posjetio Jamesa?""Da, gospodine. I dalje se dobro drži, ali zna." Ryan je mrzio davati takva izvješća. Ipak nije bio liječnik."Noćas ja idem tamo", rekao je Ritter. "Treba li nešto, mogu li mu nešto odnijeti?""Samo spise. I dalje želi raditi.""Sto zaželi, to i dobije", rekao je Moore. Ryan je primijetio daje Kitici laganozadrhtao na tu izjavu. "Doktore Ryan, zadovoljan sam vašim radom. Pripremam se Predsjedniku priopćiti da ste spremni poslati sljedeći DDO - slušajte, znam što osjećate za Jamesa; samo, lit sam radio s njim dulje od vas, dobro? - i...""(iospodine, admiral Greer nije umro", primijetio je Jack. Gotovo je izvalio joši sada je proklinjao samoga sebe što je uopće i pomislio na tu riječ."Jack, on neće preživjeti", blago je rekao Moore. "Žao mije. On |i* i moj prijatelj. Ali naš posao ovdje jest služiti svojoj domovini. To |e važnije od pojedinaca, čak i od Jamesa. Štoviše, James je profesionalac, mislim da bi ga razočarao vaš stav."Kyan je uspio ne trznuti na primjedbu. Ipak, ona gaje povrijedila, lo više stojeMoore bio u pravu. Jack je duboko udahnuo i potvrdno kimnuo."James mi je prije tjedan dana rekao kako želi da ga vi naslijedile. Mislim da ste spremni. Što mislite?""Suce, mislim da sam tehnički spreman, ali nedostaje mi politi-čarska profinjenost koja je potrebna za taj ured.""Samo na jedan način moguće je

Page 101

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostnaučiti laj dio posln - a uostalom, k vragu, politika ne bi smjela zauzimati prevelik prostor u Obavještajnoj upravi." Moore se nasmiješio kako bi pojačao podrugljivost te izjave. "Predsjedniku se sviñate, vole vas na Capitolu. Od ovoga trenutka postavljeni ste na mjesto zamjenika direktora Obavještajnog odjela. Mjesto neće biti službeno sve do poslije izbora, ali je od ovoga trenutka to mjesto privremeno vaše. Ako se James izvuče, to bolje. Dodatno vrijeme koje ćete provesti radeći pod njegovim nadzorom neće vam škoditi. Ali, ukoliko se i izvuče, uskoro će mu doći vrijeme za mirovinu. Svi smo zamjenjivi; James misli da ste spremni. Slažem se s njim."Ryan nije znao što reći. Još nije navršio četrdesetu, a zauzimao je jedan od vodećih položaja u svjetskom obavještajnom krugu. U praksi je taj posao obavljaoveć nekoliko mjeseci - već nekoliko godina, govorili su neki - sada je to postalo službeno. I stvar je nekako postala drugačija. Odsad će ljudi dolaziti ipitati ga za mišljenje, tražiti prosudbe. To je već trajalo neko vrijeme, ali jeuvijek imao nekoga na koga se mogao osloniti. Sada više neće biti nikoga. Predavat će svoja izvješća sucu Mooreu i čekati njegov odgovor, ali od ovoga je trenutka odgovornost točne prosudbe ležala na njemu. Prije bi samo iznio svoje mišljenje i procijenio mogućnosti pred svojim nadreñenima. Odsada će odluke o djelovanju priopćavati izravno onima koji donose krajnje odluke. Odgovornost je,iako gotovo neprimjetno, porasla u neizmjernoj količini."Ograničenja pristupa tajnim podacima i dalje su punovažna," rekao je Ritter."Naravno", rekao je Ryan."Izvijestit ću Nancy i sve šefove odjela", rekao je Moore. "James je pripremio pismo koje ću im pročitati. Ovo je tvoja kopija."Ryan je ustao i uzeo pismo."Doktore Ryan, mislim da imate posla", rekao je Moore."Da, gospodine." Jack se okrenuo i izišao iz ureda. Znao je da bi trebao biti ponosan, ali se osjetio u zamci. Mislio je da zna razlog tome." Arthure, prerano je", rekao je Ritter nakon Jackova odlaska."Znam o čemu govoriš, Bobe, ali ne možemo dozvoliti direktoru Obavještajnoga da luta samo zato što ga ti ne želiš ubaciti u PLO-VI {('\\ KA/AI.ISTI,. Držat ćemo ga podalje od toga, u najmanju ruku odvojit ćemo ga od djelovanja Operativnog odjela. Morat će doprijeti do obavijesti o našem napretku. Za ime Isusovo, njegovo će nam poznavanje financija dobro poslužiti, samo ne mora saznati kako smo došli do tih obavijesti. Uostalom, ako Predsjednik dade svoju privolu, a on dobije odobrenje s Capitola, imamo slobodneruke.""Dakle, kada ideš na Capitol?""Četvoricu ću primiti ovdje sutra tijekom poslijepodneva. Pozivamo se na Pravilnik o specijalnim i pogibeljnim operacijama.PSPO bio je neslužbeni pravilnik pravila nadgledanja. Kongres je imao pravo nadgledati sve obavještajne operacije, sve do slučaja prije dvije godine, kada je obavijest koja je procurila iz jednoga od nadzornih odbora prouzročila pogibije zapovjednika stanice CIA-e i prebjega visokog ranga. Umjesto da ode u javnost, sudac Moore sastao se s članovima oba odbora i dobio pisanu izjavu da će u posebnim slučajevima samo i jedino predsjednici i dopredsjednici oba odboraimati uvid u izvješća. Tada je njihova odgovornost bila odlučiti hoće li ih priopćiti i ostalim članovima odbora. Budući da su bili nazočni predstavnici obiju stranaka, postojala je nada da će se izbjeći politička podmetanja. U stvari, sudac Moore je za sve njih stvorio gotovo neprimjetnu zamku. Tko god je pokušao odlučiti u prilog širem izvješćivanju, riskirao je da bude označen kao osoba koja se bo-i i za politički položaj. Štoviše, visoka razina odabira četvorice članova koji su imali pristup PSPO-vim izvješćima, stvarala je okružjeizdvojenosti koje se izravno bunilo protiv širenja obavijesti. Sve dok i iperacije nisu bile politički osjetljive, PSPO je bio savršen jamac da •se Kongres neće miješati. Mooreov je zamjetni uspjeh bio postizanje privole oba odbora. Nije škodilo ni dovesti udovicu i djecu poginulog zapovjednika na saslušanja. Jedno je bilo filozofirati o veli-ranstvu zakona, a nešto sasvim drugo suočiti se s posljedicama pog-i eske - naročito kada je jedna od njih biladesetogodišnja djevojčica bez oca. Političko kazalište nije bilo isključivo područje izabranih državnih službenika."Što je s Predsjednikovim istragama?""Već je sreñeno. Činjenica jest da krijumčarenje narkotika predstavlja "jasnu i neposrednu opasnost" državnoj sigurnosti Sjedinjenih Država. Predsjednik odobrava upotrebu vojne sile u skladu soperativnim slivnil|i'iijiniii uspostavljenima u cilju zaštite naših državljana", i lako dalje i lako dalje.""Ne sviña mi se ispolili/iranost."Mooic se nacerio. "Ne sviña se ni onima na Capitolu. Znači, to mora ostali

Page 102

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnosttajnom, zar ne? Ako Predsjednik iznese ovo u javnost kako bi pokazao da uistinu čini nešto, oporba će početi urlikali da skuplja preñi/borne bodove. Ukoliko oporba sruši operaciju, Predsjednik može učiniti to isto. Tako obje strane imajuinteres zadržati stvar u tajnosti. Politička kretanja tijekom izborne godine rade nama u korist. Admiral Cutter je pametna glavica.""Iako ne koliko vjeruje da jest", frknuo je Ritter. "Ali tko uistinu jest?""Da. Tko je? Znaš, šteta je što James nikada nije ovo dobio u ruke.""Ncdostajat će mi", složio se Ritter. "Bože, želio bih mu odnijeti nešto, nešto što bi mu olakšalo.""Znam što misliš", rekao je sudac Moore. "Prije ili poslije, morat ćemo uključiti Ryana.""To mi se ne sviña.""Bobe, ono što ti se ne sviña u stvari jest činjenica da je Ryan bio uključen u dvije izuzetno uspješne terenske akcije, uza sav uredski posao. Možda je ušetao u tvoje područje, ali je u oba slučaja imao tvoju podršku. Više bi volio daje podbacio? Roberte, ne držim šefove odjela da bi se natjecali tko će dalje piškiti, kao što čine Cutter i tipovi s Capitola."Ritter je žmirnuo na taj napad. "Već dugo tvrdim da smo ga prebrzo uveli u posao- a to smo učinili. Priznajem njegovu učinkovitost. Jednako je točno da ne posjeduje potrebno političko iskustvo za ovakve poslove. Tek će razviti mogućnosti potrebne za izvršno nadgledanje. Morat će ići u Europu i predstavljati nas na NATO-vim obavještajnim sastancima. Nema ga smisla uvoditi uPLOVEĆE KAZALIŠTE prije nego admiral ode, nije li tako?"Moore je umalo odgovorio da admiral Greer nije uključen u operaciju zbog zdravstvenog stanja, što je većim dijelom, ali ipak samo dijelom, istinito. Predsjednička su nareñenja izravno ovlašćivala jednu izuzetno usku grupu ljudi koja je uistinu znala sve o djelovanjima protiv narko-mafije. U obavještajnim jekrugovima to bila stara priča: ponekad bi osiguranje bilo toliko čvrsto da su neki pojedinci koji su mogli pridonijeti nečim važnim bili izbačeni iz igre. Dapa-če, bilo je ni/ slučajeva kad su zapravo, oni izostavljeni posjedovali najvažnija saznanja potrebna za uspješan završetak operacije. Jednako je istinita bila i činjenica daje povijest prepuna primjera katastrofalnih posljedica proizišlih iz preširoko postavljenoga zapovjednoga kruga, što je onemogućilo djelotvorno odlučivanje i uništilo njezinu tajnost. Povući crtu razgraničenja izmeñu operacionalne sigurnosti i učinkovitosti, obavještajcima jepredstavljalo najteži zadatak. Pravila nije bilo, sudac Moore je to dobro znao, jedino obvezan bio je uspjeh same operacije. Jedan od temeljnih kamenova špijunske književnosti bila je pretpostavka da glave obavještajnih službi posjeduju rijetko i nepogrešivo šesto čulo koje im savjetuje kako voditi operacije. Samo, i najbolji svjetski kirurzi čine pogreške, najbolji probni piloti najčešće stradaju u nesrećama; ako i profesionalni igrač američkog nogometa može pogriješiti - zašto bi špijun bio drugačiji? Jedina je razlika izmeñu mudroga čovjeka i budale bila -Moore je znao i to - da su mudri ljudi činili više ozbiljnih grešaka, samo zato što nitko budalama nije povjeravao donošenje najvažnijih odluka; samo su mudri imali priliku gubiti bitke i narode."U pravu si glede sjednice NATO-a. Bobe, uvjerio si me. Za sada." Sudac Moore namrštio se sjedeći za stolom. "Kakvo je stanje na terenu?""Sve četiri postrojbe nalaze se na nekoliko sati hoda udaljene od svojih ciljeva. Ukoliko sve bude išlo kako smo predvidjeli, sutra u zoru nalazit će se na svojim položajima, preksutra će početi pristizati izvješća. Piloti koje smo ulovili neki dan otkucali su sve osnovno što smo trebali znati. Najmanje dva uzletišta koja ćemo nadgledati su "vruća". Možda još najmanje jedno od ostalih.""Predsjednik me sutra želi vidjeti. Čini mi se kako je Biro naletio na nešto važno. Emil je uistinu zagrizao. Izgleda da su naletjeli na veliku operaciju pranja novca.""Nešto što možemo iskoristiti?""Mislim da jest. Emil je to proglasio povjerljivim spisima.""Zamazivanje očiju", rekao je Ritter s osmijehom. "Možda smo mi sposobni zaviriti u njihove operacije."Chavez se probudio nakon druge ture spavanja, sat prije sunčeva zalaska. Teško je zaspao. Dnevne su temperature uvelike prelazilečetrdeset stupnjevit, ii visoka je vlažnost prašumu pirlvaiala u pećnicu, usprkos sjenovilom /iiklonu. Prvo je ispio oko pola litre vode -začinjene (ialoradeom i/čuturice, kako bi nadomjestio tekućinu iznojenu tijekom spavanja. Nakon toga uzeo je dva Tvlenola.Laki su pješaci živjeli na lom sredstvu koje je ublažavalo grčeve i boli koje imje izazivao njihov redovni radni ritani. U ovome je slučaju to bila vrućinom uzrokovana glavobolja, od koje se osjećao pomalo mamuran.

Page 103

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost"Zašto im ne prepustimo ovo prokleto mjesto?" promrmljao je Juliju."Slažem se, 'mano", uzvratio je Vega cerekanjem.Narednik Chavez uspravio se u sjedeći položaj, otresajući pritom paučinu. Dlanomje obrisao lice. Gusta brada koju je imao još od puberteta rasla je uobičajenom brzinom; danas je neće obrijati. To je zavrijedilo nezadovoljno gunñanje. Uobičajena vojna rutina bila je oštra prema osobnoj higijeni, a lako je pješaštvo predstavljalo elitu te su morali biti "šminkeri". Već je zaudarao poput čitave košarkaške momčadi nakon druge četvrtine, ali se neće prati. Niti će obući čistu odoru. Ali će, naravno, ponovno očistiti oružje. Nakon što se uvjerio da je Julio već uredio svoj SAW, Chavez je rastavio svoju MP-5 na šest dijelova i razgledao ih. Crna je politura dobro odolijevala hrdi. Bez obzira na to, sve je dijelove premazao uljem, četkicom za zube prešao preko svih pokretnihdijelova, provjerio da su opruge zategnute, a spremnici očišćeni od blata i prašine. Zadovoljno je sastavio oružje što je tiše mogao kako bi se uvjerio da ono dobro radi. Na kraju je ubacio spremnik, uložio metak u cijev i zakočio oružje. Nakon toga je provjerio jesu li noževi čisti i naoštreni. Pregledao je ičelične zvijezde. "Satnik će popizditi ako ih vidi", tiho je primijetio Vega."To su moje sretne zvijezde", odgovorio je Chavez, spremajući ih u džep. "Uostalom, nikad se ne zna..." Provjerio je ostatak opreme. Sve je bilo u savršenome redu. Bio je spreman za posao. Nakon toga je izvukao zemljovide."Tamo idemo?""RENO." Chavez je pokazao točku na zemljovidu. "Nešto manje od pet klikova." Pažljivo je proučio zemljovid, načinio nekoliko bilješki te ponovno dobro zapamtio sve pojedinosti. Zemljovid na sebi nije imao nikakvih oznaka. Ukoliko ga izgubi ili ga zarobe, takvelii oznake pogrešnim l|iidima mogle odati stvari koje oni ne bi smjeli saznali."Ovdje." Satnik Ramirez pridružio se dvojici, pružajući im satelitske fotografije."Ove karte moraju bili sasvim nove, gospodine.""I jesu. OKS..." mislio je na Obrambenu kartografsku službu, "sve donedavna nijeimala dobre zemljovide ovog područja. Načinjene su prema satelitskim snimkama. Vidiš li neke poteškoće?""Ne, gospodine." Chavez je podigao pogled i osmjehnuo se. "U-godno ravan teren, mnogo šume izgleda prorijeñeno - čini se lakšim od onoga prošle noći, satnice.""Kada se približimo, želim da se cilju primakneš iz ovog pravca." Ramirez je na fotografiji rukom pokazao pravac. "Tada ću ti se pridružiti u posljednjem dijeluputa. Zapovjednički izvid.""Vi zapovijedate, gospodine", odgovorio je Ding. "Prvu točku proboja predviñam ovdje; točka KLIN." "U redu."Ramirez je podigao glavu, pregledavajući područje. "Sjeti se uputa. Ovi tipovi mogu imati veoma dobro osiguranje, osobito pazi na zamke. Ako nešto primijetiš, trenutno me izvijesti - ukoliko tebi ne prijeti opasnost. Ukoliko nisi siguran, zapamti, zadatak je tajan.""Dovest ću nas tamo, gospodine.""Ding, oprosti", ispričao se Ramirez. "Sigurno zvučim kao histerična ženska.""Nemate dovoljno dobre noge, gospodine", rekao je Chavez, cerekajući se."Pripravan za nošenje SAW-a još jednu noć, OsoT Ramirez je upitao Vegu."Jefe, nosio sam i teže čačkalice."Ramirez se nasmijao i otišao pregledati drugu dvojicu."Poznavao sam i gore časnike", primijetio je Vega kada je satnik odmakao."Dobar radnik", priznao je Chavez. Sljedeći se pojavio narednik Olivero."Kako stojite s vodom?" upitao je bolničar."Obojiti nedostaje oko četvrtini.1," odgovorio je Vega. "Odmah popijte preostalo, obojica." "Doktore, nemojte", buniose Chavcz."ljudi, ne zajebavajte se. Nekoga će lupiti infarkt, a ja ću nadrljali. Ukoliko li se ne piša, nisi dovoljno popio. Zamisli da piješ Coro-ini", predložio je doksu obojica vadili čuturice. "Pamtite, ako vam se ne piša, morate piti. Ding, jebo te, ti bi to trebao znati, bio si u I hinter-Liggettu. Ova jebena klima isuši te u sekundi, a ja vas nemam namjeru nositi, dehidrirane ili ne."Naravno, Olivero je bio u pravu. Chavez je ispraznio čuturicu u lii duga gutljaja. Vega je pošao s bolničarem do obližnjeg potoka kako bi dopunio zalihe vode. Pojavio se za nekoliko minuta. Oso je iznenadio svojeg prijatelja s još nekoliko omota Gatoradea. Bolničar, objasnio je, ima vlastitu zalihu. Jedine ne tako dobre vijesti bile su da se tablete za pročišćavanje vode nisu dobro miješale s Gatora-deom, ali je koncentrat služio za nadoknadu elektrolita, ne zapopravljanje okusa.Ramirez je okupio ljude u sumrak, ponavljajući upute za sljedeću noć koje je većprethodno izložio svakom pojedinom stražarskom mjestu. Ponavljanje je

Page 104

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostpredstavljalo temelj jasnoće - Chavez je znao da to piše u nekom priručniku. Svipripadnici postrojbe bili su prljavi. Uobičajeno guste brade i zamršena kosa pojačat će njihovu kamufla-žu, potrebe za maskirnom bojom gotovo neće ni biti. Nekolicina se požalila na grčeve i bolove, većinom zbog loših uvjeta spavanja, ali su svi bili pripravni i odmoreni. I voljni. Pokupili su otpatke i zakopali ih. Prije nego su ih zatrpali zemljom Olivero je rupu zasuo suzavcem u prahu. Toće nekoliko tjedana spriječiti životinje da kopaju. Satnik Ramirez načinio je posljednju provjeru područja još za danjeg svjetla. Do trenutka kada je Chavez otišao na čelno mjesto, nestao je svaki trag njihova boravka na tom mjestu.Ding je čistinu prešao brzo koliko su dozvoljavali sigurnosni uvjeti, promatrajući noćnim vizorom predio ispred sebe. Ponovno se služio kompasom i orijentirima te se brzo kretao, a sada je već razvio i osjećaj za područje u kojem se kretao. Kao i prije, jedine je zvukove stvarala priroda; šuma više nijebila tako gusta. Prelazio je više od jednog kilometra na sat. A najbolje od svega, još nije ugledao nijednu zmiju.Do loeke Kl IN dopro je za manje od dva sata, osjećajući se odmornim i sigurnim.I lod prašumom opuštao mu je mišiće. Dva puta se zaustavio da se napi je vode, često se zaustavljao da osluškuje, ali nije čuo ništa neočekivano. Svakih trideset minuta radijem se javljao satniku Ramirezu.Nakon što je izabrao odmorište, ostatku postrojbe trebalo je desetak minuta da mu se pridruže. Deset minuta nakon toga bio je ponovno na putu, sada je išao prema posljednjoj točki po imenu MALJ. Chavez se nadao da će im uskoro ponestatiraznih alatki.Sada je bio više na oprezu. Zemljovid je bio pohranio u sjećanje i što se više bližio cilju, bilo je vjerojatnije da će susresti nekoga. Usporio je hod gotovo i ne razmišljajući. Pola klika nakon MALJA čuo je kako se nešto miče s njegove desne strane. Nešto tiho, ali ipak neko stvorenje. Mahnuo je ostatku postrojbe da stane dok ne izvrši provjeru - Vega je učinio isto, naperivši SAW u tome pravcu - ali, što god da je bilo, udaljilo se na jugozapad. Životinja ili takvo nešto, bio je siguran, iako je Ding pričekao još nekoliko minuta prije nego se osjetio potpuno sigurnim da nastavi. Provjerio je vjetar koji mu je puhao u leñaslijeva i pitao se jesu li ljudi u stanju osjetiti njegov miris - vjerojatno nisu, odlučio je. Oštri prašumski mirisi nadjačavali su ga. Ipak, možda bi povremeno pranje ipak dobro došlo...Do MALJA je stigao bez daljnjih nezgoda. Sada je bio samo kilometar daleko od cilja. Odred se ponovno okupio. Nekih pedeset metara od sastajališta nalazio se potok, pa su ponovno dopunili zalihe vode. Sljedeća je postaja bila pred samim ciljem, izabrana zbog lake prepoznatljivosti. Ding ih je doveo tamo za manje od jednog sata. Odred je još jednom oformio obrambeni krug dok su se vodič i zapovjednik sastali.Ramirez je ponovno izvadio svoj zemljovid. Chavez i njegov satnik uključili su infracrvene svjetiljke koje su bile dijelom njihovih vi-zora te pratili pravce na karti i popratnim snimkama. Pri tome je uz njih bio nazočan i operativni narednik Guerra, čovjek s prikladnim imenom. Put do uzletišta vodio je u suprotnom smjeru, zaobilazeći potok kojega je odred slijedio do njihova sastajališta. Jedina zgrada vidljiva na snimci bila je na udaljenoj strani cilja."Sviña mi se prilazni pravac, gospodine", primijetio je Chavez."Mislim da si u pravu", odvratio je Ramirez. "Narednice Guerra?""Meni se čini u redu, gospodine.""Dobro, ljudi, ukoliko doñe tlo susreta, do njega će doći na ovome dijelu. Vrijeme je za akciju. Chavez, ja idem s tobom. Gucrra, ti vodiš ostatak odreda /a nama ukoliko bude problema.""Da, gospodine", odgovorila su oba narednika.Chavez je izvukao maskirnu boju i nanio nešto crne i zelene na lice, Sto obično nije činio. Nakon toga izvukao je rukavice. Iako su znojne ruke predstavljale neugodnost, crna koža sakrit će mu ruke. Krenuo je, satnik Ramirez pratio ga je u stopu. Obojica su uključili noćne vizore, kretali su se veoma sporo.Potok koji su pratili gotovo pola klika, odvodio je vodu iz područja, što je zemlju ostavljalo suhom i pogodnom za hod - iz istoga je razloga netko na tome mjestu buldožerom raskrčio uzletište. Cha-veza su osobito zabrinjavale zamke. Svakim je korakom provjeravao da li se na tlu nalaze žice, a tada bi to isto učinio u visini grudi i očiju. Takoñer je pazio na zvukove u okolini. Ponovno jerazmišljao o divljači u predjelu. Ukoliko bi je bilo, divljač bi aktivirala zamke, nije li tako? Kako bi protivnici reagirali, ako bijedna eksplodirala? Vjerojatno bi netko pošao provjeriti... to ne bi bilo tako loše, s obzirom na ono što je očekivao pronaći, zar ne?Samo mirno, 'mano, rekao je Chavez samome sebi.

Page 105

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostNapokon: buka. Dopirala je iz smjera suprotnog povjetarcu. Tiho, udaljeno mrmljanje ljudi. Iako previše prekidano i zamućeno da bi se moglo odrediti kojimjezikom govore, čuli su ljudski govor.Kontakt.Chavez se okrenuo da bi pogledao satnika, pokazujući u pravcu iz kojega je smatrao da zvuk dopire te je prstom pokazao prema uhu. Ramirez je kimnuo i mahnuo naredniku da nastavi.Niste pametni ljudi, razmišljao je Chavez o svome plijenu. Uistinu niste pametnikada pričate tako da vas se može čuti na nekoliko stotina metara. Samo mi olakšavate posao. To naredniku nije smetalo. Biti na ovakvome mjestu bilo je dovoljno teško.Sljedeće, trag.Chavez je kleknuo i potražio otiske stopala. Našao ih je, naravno, otisnute u oba smjera. Zakoračio je dugim korakom preko uske zemljane staze, tada se zaustavio. Ramirez i Chavez sada su predstavljali dvočlanu postrojbu, dovoljno razdvojeni da ih ne zahvati is-li udar, iako dovoljno hli/.u da bi se meñusobno podržavali. Satnik Ramirez bio je iskusan časnik, upravo je završio osamnaestomjeseč-no zapovijedanje postrojbom lakog pješaštva, ali je čak i on bio zadivljen Chavezovim kretanjem po šumi. Došlo je vrijeme djelovanja, tako im je bio rekao prije nekoliko minutai njegove su brige sada bile najveće u cijeloj postrojbi. On je zapovijedao. To je značilo da je uspjeh zadatka bila njegova odgovornost. Bio je jednako odgovoran za živote svojih ljudi. Doveo je desetoricu ljudi u unutrašnjost zemlje, od njega se očekivalo izvesti tu desetoricu van. Budući da je bio jediničasnik, morao je biti dobar kao svatko od njegovih ljudi -još i bolji - u svakojspecijalnosti. Iako takvo nešto nije bilo stvarno, svi su to očekivali. Čak i satnik Ramirez, koji je bio dovoljno star da zna još i bolje. Ramirez je morao odbaciti osjećaj nepripremljenosti promatrajući na zelenosivome zaslonu noćnog vizora Chaveza deset metara pred sobom, kako se kreće poput duha, tih poput daška vjetra. Trenutak kasnije preplavilo ga je uzbuñenje. Ovo je bilo bolje od zapovijedanja odredom. Deset najboljih specijalaca, svaki od njih najbolje što je Vojska posjedovala, a on im je zapovijedao... Ramirez je mutno shvaćao kako proživljava emocionalni vrtlog, svojstven borbenim operacijama. Bistar mladi čovjek sada je učio novu lekciju o kojoj mu je povijest govorila, ali je nikada do kraja otkrila; jedno je bilo razgovarati, razmišljati i čitati o takvim stvarima, ali ništa nije moglo nadomjestiti istinsko djelovanje. Obuka je mogla umanjiti borbeni stres, ali ga nikada u potpunosti nije uklonila. Mladog je satnika čudilo što mu sve izgleda tako jasno. Osjeti su mu bili na oprezu kao nikada prije, um mu je radio brzo i jasno. Prepoznao je stres i opasnost, ali jesada bio spreman za to. Udaljenije dio njegova uma promatrao i procjenjivao njegova djelovanja, osjećaj potpuno nepoznat u borbenim sportovima, svaki je član njegove postrojbe morao proživjeti šok izravnog susreta prije nego što se mogao predati svojim zadaćama. Nevolja je bila što se od njih očekivalo da izbjegavaju izravan dodir.Chavezova je ruka poletjela u zrak, Ramirez je to primijetio, tada se izviñač skutrio iza drveta. Satnik je obišao oko grmlja i shvatio zašto je narednik stao.Pred njima je ležalo uzletište.Još i bolje, na njemu se nalazio zrakoplov, udaljen nekoliko stotina metara, motori su mu bili isključeni, ali su sjali na infracrvenoj slici koju je proizvodio vizor."Satnice, i/gleda dn nas očekuje posao", Sapiom je primijetio Ding.Ramirez i (iiavez razdvojili su se nalijevo i nadesno, zaštićeni dr-većein, kakohi potražili stražare. Nije ih hilo. Njihov cilj, RHNO, bio je gotovi) jednak onome što su im nagovijestili. Strpljivo su sve provjerili, a laña se Ramirez vratio do sastajališne točke, ostavljajući Chaveza da nadgleda. Dvadeset minuta kasnije, odred se smjestio na malenu uzvisinu sjeverozapadno od uzletišta, pokrivajući liniju od kojih dvije stotine jardi. Tamo je vjerojatno stajalo seosko gospodarstvo, s ugarištima koja su se protezala sve do piste. Svi su imali jasan pregled uzletišta. Chavez je bio sasvim zdesna uz Vegu, Guerra sasvim slijeva s drugim SAW mitraljescem, a Ramirez je ostao u sredini, s radiooperaterom, narednikom Ingelesom.12ZAVJESA NA PLOVEĆEM KAZALIŠTU"VARIJABLO, govori NOŽ. Pripravite se za prijam, gotovo."Signal primljen satelitskom vezom bio je čist poput kakve UKV radiopostaje. Vezist je ugasio cigaretu i uključio slušalice."NOŽ, govori VARIJABLA, signal bez smetnji. Pripravni za prijam, gotovo."

Page 106

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostIza njega se Clark okrenuo u naslonjaču kako bi mogao promatrali zemljovid."Nalazimo se na cilju RENO, zamislite - na uzletištu je dvomo-lorni zrakoplov, ljudi u njega krcaju kartonske kutije. Gotovo."Clark se okrenuo prema radioopremi. Zar su njihove operacio-nalne obavijesti bile uistinu toliko dobre ?"Možete li pročitati njegove oznake, gotovo?""Ne, ne možemo ga vidjeti iz ovoga kuta. Ali će uzletjeti ravno pored nas. Nalazimo se na točno predviñenom položaju. Za sada nismo zamijetili nikakve mjere osiguranja.""Prokletstvo", rekao je jedan od ljudi iz Operativnog odjela. Podigao je mikrofon. "Govori VARIJABLA. RENO prijavljuje pticu u gnijezdu, vrijeme nula-tri-jedan-šest Zulu... Gotovo. Upute slijede. Kraj." Okrenuo se k svojem suradniku. "Državni organi su udaljeni sat vremena.""To će biti sasvim u redu", pomislio je drugi čovjek.Dok su Ramirez i Chavez promatrali kroz dalekozore, dva su čovjeka završila ukrcaj kutija u zrakoplov. Bio je to Piper Chevenne, obojica su ga prepoznali, korporacijski zrakoplov srednje veličine, dovoljno duga doleta, ovisno o teretu i smjeru leta. Lokalne su ga ra-\dionice nuij'Ji1 opremili dodatnim sprcnuiicima za gorivo, povećava juci inu dok't. Koha koju su krijumčari unosili u Sjedinjene Države nije bila ni prevelike težine ni! i je osim u slučaju marihuane, zauzimala veliki prostor i jedino ograničenje predstavljao je novac. Jedan jedini zrakoplov mogao je ponijeti dovoljno čistoga kokaina kojim su, čak i po veleprodajnoj cijeni, mogligotovinske rezerve većine državnih banaka učiniti smiješnima.Piloti su se ukrcali u zrakoplov, rukujući se sa zemaljskom posadom - to se skrivenim promatračima činilo poput uobičajenog pos-lupka pri svakom uzlijetanju. Propeleri su se zavrtjeli, grmljavina motora poletjela je preko čistine prema lakim pješacima."Isuse", zadivljeno je primijetio narednik Vega. "Mogao bih ga skinuli u ovome trenu. 'Bemti." Mitraljez mu je bio zakočen."Mogao bi nam život učiniti malo pretjerano uzbudljivim", primijetio je Chavez. "Oso, to ipak ima smisla. Stražari su bili postavljeni posvuda oko zrakoplova. Tek se sada razilaze." Uzeo je svoj radio. "Satnice...""Vidim. Glave gore u slučaju da moramo krenuti."Zrakoplov je odrulao do kraja uzletišta, kretao se poput ranjene ptice; poskakivao je i posrtao na amortizerima stajnog trapa. Pista je bila osvijetljena tek s nekoliko malenih baklji, rasvjeta je bila daleko slabija negona pravim uzletištima. Svima koji su to promatrali činilo se pogibeljnim, a Chavez je odjednom shvatio da će, ukoliko se zrakoplov sruši pri polijetanju, neki članovi odreda imati usta puna vijaka...Nos zrakoplova spustio se kada je pilot dao puni gas kao pripremu pred uzlijetanje, a tada naglo oduzeo gas kako bi se uvjerio da strojevi neće zakazati ako to učini. Zadovoljan, ponovno je dodao gas, otpustio kočnice i počeo rulanje. Chavez je spustio dalekozor kako bi promatrao. Teško natovaren gorivom, zrakoplov je prošao na tek nekih dvadesetak metara od ruba šume. Tko god daje upravljao zrakoplovom, izazivao je vraga. Izraz koji mu je pao na pamet, naredniku se činio sasvim prikladnim."Upravo je poletio. Zrakoplov tipa Piper Chevenne", Ramirez je pročitao broj na repu. Oznake su bile američke. "Smjer oko tri-tri-nu-la." Smjer je vodio prema Yucatanskom kanalu, izmeñu Kube i Meksika. Vezist je načinio bilješke. "Što možete izvijestiti o RENO-u?""l'ifbiojio sam osmoricu ljudi. IVlorica nose puške, za oslale ne /nam. Jedan kamion, jedna brvnara, točno kao na satelitskim snimkama. Kamion kreće i mislim da točno, gase rasvjetu na pisti. Ko-i iste se bakljama, zasipaju ih zemljom. Ostanite na vezi, kamion se približava."Ramirczu slijeva, Vega je mitraljez postavio na nožice, nišanom je pratio kamiondok se kretao istočnom stranom piste. Kamion bi zastao svakih stotinjak metara, iz njega bi iskočio čovjek i zemljom zasipao baklje na tlu."Pruži ruku, pruži ruku i dodirni..." prošaptao je Julio."Medo, smiri se", upozorio gaje Ding."Sve u redu." Vegin se palac nalazio na kočnici -još uvijek u položaju "zakočeno" - a kažiprst mu je počivao na braniku okidača, ne na okidaču.Baklje su gasnule, jedna po jedna. Kamion je prolazio na nekih sto pedeset metara udaljen od dvojice vojnika, ali nikada nije krenuo ravno prema njima. Onisu se samo tamo našli kada je kamion nailazio. Vegin je mitraljez ostao uperen ukamion i kada se ovaj već okrenuo i udaljio. Kada je položio kundak na zemlju, mitraljezac se okrenuo svome prijatelju."Koje sranje!" prošaptao je, glumeći razočaranje.

Page 107

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost('havez je morao prigušiti cerekanje. Nije li to čudno, pomislio je. Nalazimo sena neprijateljskom području, natovareni smo za jebeni posao, a igramo se skrivača poput klinaca na Badnjak kada svi proviruju iza uglova. Igra koju su ovdje igrali bila je smrtonosno ozbiljna, lo su znali svi, iako je način kojim se odvijala tjerao na smijeh. Jednako tako, znali su da se to sve u trenu može izmijeniti. Ničega srni jesnog nije bilo nišaniti mitraljezom na dvojicu ljudi ukamionu.Ili ipakjest?Chavez je ponovno uključio noćni vizor. Na udaljenom kraju uz-lelišta ljudi su pripaljivali cigarete. Blijede slike na ekranu vizora bljesnule su bjelinom toplinske energije. To će im onemogućiti gledanje u tami, Ding je to znao. Po načinu njihova kretanja Ding je zaključio da samo tumaraju uokolo. Njihov je radni dan - noć - završio. Kamion se odvezao, ostavljajući dvojicu ljudi na pisti. Ta dvojica, bili su, izgleda, jedino osiguranje. Samo dvojica noćnih i još puše. Naoružani ili ne - činilo se da nose AK-7 ili njegovu repliku - nisu predstavljali ozbiljne protivnike.Sin misliš, Sin puše?" upitao je Vega,"Nisam o tome razmišljao", priznao je Chavcz, gunñajući. "Mis-liSli da su tolikoglupi?""Braco, nemamo posla s vojnicima. Mogli smo uletjeti i izdimiti te prñonje bez imalo muke. Oko deset sekundi paljbe.""Treba biti na oprezu", prošaptao je Chavez. "Razumijem", složio se Vega. "To teodržava oštrim.""NOŽ, govori ŠESTICA", pozvao ih je Ramirez preko radioveze. "Povratak na sastajališnu točku.""Kreni, pokrivam te", Chavez je rekao Vegi.Julio je ustao i objesio mitraljez o rame. Kada je to učinio, metalni su dijelovi zazveketali, zvuk je bio tih, ali i takav čovjeka naljuti -pojas s municijom, pomislio je Ding. Ne smijem to zaboraviti. Čekao je još nekoliko minuta te krenuo.Sastajališna točka bilo je osobito visoko stablo nedaleko od potoka. Na Oliverovo neprestano inzistiranje, ponovno su napunili čuturice. Jedan je čovjekogrebao lice na nisku granu što je iziskivalo liječničku obradu, ostatak odreda bio je neozlijeñen. Ulogorili su se pet stotina metara od uzletišta, ostavljajući dvojicu promatrača - na mjestu koje je Chavez izabrao za sebe - koji su neprekidno stražari-li. Ding je preuzeo prvu smjenu, ponovno uz Vegu, teće ga u zoru odmijeniti Guerra i još jedan čovjek naoružani puškama s prigušivačem. Mitraljezac ili vojnik s bacačem granata uvijek će biti na pro-matračnici, u slučaju da protivnička strana izmakne nadzoru. Ukoliko doñe dovatrene borbe stvar treba okončati što prije. Lako pješaštvo nije pretjerano upotrebljavalo tenkove i teško topništvo, ali su svi američki vojnici bili svjesni značenja ove vatrene moći, koja je svojim najvećim dijelom bila američkipronalazak.Chaveza je zadivila činjenica kako se lako može prijeći u rutinu. Sat prije zoreVega i on nadzirali su uzletište sa svoga malenoga humka. Od dvojice ljudi koji su bili osiguranje, samo se jedan kretao uokolo. Drugi je sjedio leñima oslonjenna kolibu, još uvijek je pu-šio, cigaretu ili nešto takvo. Onaj koji se kretao, nije odlazio daleko."Ding, što se dogaña?" upitao je satnik."Čuo sam kako dolazite, gospodine", rekao je Chavez."Spotaknuo sam se. Oprosti."('liavezje ukialkn izložio stanje, kamirez je dalekozorom pratio protivnike, kako bi se sam uvjerio u stanje stvari."Pretpostavljam da ih lokalna policija i vojska ne ometaju", primijetio je satnik."Potplaćeni su?""Ne, većinom su obeshrabreni. Dakle, dileri su uspostavili otprilike šest stalnih uzletišta. Poput ovoga. Ovdje ćemo provesti neko vrijeme." Stanka. " Akose nešto dogodi...""Izvješćujemo odmah, gospodine", obećao je Vega. "Ima li zmija?" upitao je Ramirez."Ne, Bogu hvala." Satnikovi su zubi bljesnuli u tami. Potapšao je Chaveza po ramenu i nestao u grmlju."Što su ti skrivile zmije?" zapitao je Vega.Natporučnik Winters osjetio je bol razočaranja kada je promatrao Piper koji je slijetao. Već drugi za redom. Veliki zrakoplov od prije nekoliko noći već je bionestao. Gdje su ga premjestili, to nije znao. Možda na veliki otpad u pustinji. Još jedan stari klipnjak teško će se moći zamijeniti. S druge strane, Pipera se može prodati daleko lakše.

Page 108

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostMitraljez kalibra .50 je u visini oka izgledao još strasnije, iako su, s dolaskom zore, reflektori bili manje učinkoviti. Ovaj put nisu upotrijebili priču o špijunskom zrakoplovu. Marinci su s krijumčarima pos-t upali grubo kao iprije te je njihovo djelovanje ponovno izazvalo željene rezultate. Časnik CIA-e koji je vodio operaciju, prije je pripadao Agenciji za borbu protiv narkotika teje uživao u različitim načinima ispitivanja. Oba pilota bila su Kolumbijci, iakoavion nije nosio kolumbijske oznake. Unatoč njihovoj tvrdoći, bilo je dovoljno samo jednom pokazati Nikodema. Biti hrabar oči u oči s metkom, čak i s psom kojinapada, bilo je jedno. Biti hrabar oči u oči sa živućim pretpovijesnim čudovištem, to je bilo nešto sasvim drugo. Za manje od sata obradili su obojicu te su ih predali nadzoru oblasnog suca."Koliko zrakoplova ne uspije stići ovamo?" upitao je topnički narednik Black, dok su odlazili."Što time misliš, topniče?""(iospiuline, primijetio sam lovački zrakoplov. Mislim da je ovim tipovima poručio: "Leti ovamo, ili..." Pozivali su nas više puta nego što je bilo zrakoplova, zar ne? Gospodine, što želim reci, a mislim tla sam u pravu, da poneki nisu shvatili poruku, a da im je momak koji upravlja lovcem pokazao što znači onaj "ili...""Narednice Black, znate samo ono što trebate znati", rekao je časnik CIA-e."Pošteno. Bilo kako bilo, gospodine, ja se slažem s ovim. Kada sam prvi put služio u Vijetnamu, bio sam nazočan kada je stradao čitav odred jer se nekolicina urokala. Uhvatio sam smeće koje je prodavalo droge u mojoj postrojbi,bilo je to 1974., '75., i onda sam ga zatukao do smrti. Malo smeće. Skoro sam nadrapao zbog toga."Časnik CIA-e kimnuo je kao da ga je izjava iznenadila. Nije."Gunny, imate ograničenu ovlast pristupa tajnim podacima", rekao je."Razumijem, gospodine", topnički je narednik Black okupio svoje ljude i odveo ihprema helikopteru koji ih je čekao.To je nevolja s crnim operacijama, razmišljao je časnik CIA-e, promatrajući marinee koji su odlazili. Tražiš dobre ljude, pametne ljude, pouzdane ljude. Nevolja je što ti dobri, pouzdani i pametni ljudi imaju mozga i mašte. Nije im teško shvatiti suštinu. Nakon duljeg vremena, crne su operacije polako postajalesive. Poput zore koja je upravo svitala. Samo, svjetlo nije uvijek bilo dobrodošlo, zar ne?Admiral Cutter susreo se s direktorima Mooreom i Jacobsom u predvorju službenog krila, te ih odveo ravno u Ovalnu sobu. Agenti Connor i D'Augustino bili su na dužnosti u tajnikovoj sobi te svu trojicu ovlaš pregledali, više iz navike. Za Bijelu kuću neuobičajenb, odmah su otišli na sastanak s Wranglerom."Dobar dan gospodine Predsjedniče", rekla su sva trojica.Predsjednik je ustao od stola i sjeo u antikni stolac pored kamina. Tamo je obično sjedio tijekom "povjerljivih" razgovora. Predsjednik nije to volio. Stolac u kojem je sjedio nije bio ni izdaleka tako udoban kao onaj, rañen po mjeri, za radnim stolom, ali i predsjednici moraju poštovati neka pravila."()eekii|cm da će ovo bili izvješće o napretku. Suce, želite li započeli?""PLOVTCH KA/.AUSTli je u punom pogonu. U stvari imali smo nevjerojatnu sreću. U trenu kada je promatračka postrojba stigla na cilj, uočila je zrakoplov koji je polijetao." Moore je sve nazočne počastio osmijehom. "Sve je teklo kako smo planirali. Fede-ralci su preuzeli dvojicu uhićenih. Naravno, to je bila čista sreća. To ne možemo očekivati prečesto, ali smo presreli devedeset kilograma kokaina, što je dobar posao za samo jednu noć. Sva četiri odreda su na tlu i na svojim položajima. Ni jedan nije primijećen.""Što je sa satelitom?""Još ga uvijek djelomično podešavamo. To je većinom problem s računalima. Treba nam još oko tjedan dana za pripravu RHYOLI-TE-a za planirana djelovanja. Kao štovam je poznato taj je dio plana bi j dovršen prilično kasno, sada djelujemo po sluhu. Problem jest podešavanje računalnih programa, a za to nam treba još nekoliko dana.""ŠtojesCapitolom?""Sastanak je danas poslije podne", odgovorio je sudac Moore. "Ne očekujem probleme.""To ste i prije tvrdili", istakao je Cutter.Moore se okrenuo i promotrio ga umornim pogledom. "Obavili smo velik dio priprema. Ne pozivam se često na PSPO, a kada bih se pozvao, s Kongresom nikada nisam imao teškoća.""Jime, tamo ne očekujem nikakvo protivljenje", složio se Predsjednik. "I ja sam obavio neke pripreme. Emile, jutros si nekako tih.""Gospodine Predsjedniče, taj smo dio operacije već raspravili. Nemam osobitih zakonskih bojazni, budući da u ovome slučaju ne postoje zakonske uredbe. Ustav

Page 109

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostvam osigurava punu slobodu upot-i ebljavanja naših vojnih snaga, kada se ustanovi - naravno, kada vi ustanovite - da je državna sigurnost ozbiljno ugrožena. Zakonske ovlasti sežu još do Jeffersonova predsjednikovanja. Političkasu pitanja, naravno, nešto sasvim drugo, ali ona nisu u mojem djelokrugu. U svakome slučaju, Biro je razbio nešto što se čini kao velika operacija pranja novca, te smo pripravni nastaviti s time.""Koliko velika?" upitao je admiral Cutter, razdražujući Predsjednika, koji je želio upitati to isto."Mo/cmo identificirali ukupnu svotu od pet stotina osamdeset osam milijuna dolara narko novca, uloženoga u tlvadesel dvije različite banke, otl I .iclHenstcina tlo Kalilornije, uloženoga u više razvojnihprojekata s nekretninama, svi u Sjedinjenim Državama. Naši ljudi već tjedan dananeprekidno rade na tome.""Koliko?" upitao je Predsjednik, prvi put prekidajući razgovor. Nije bio jedini u toj sobi koji je želio ponovno čuti iznos."Gotovo šesto milijuna", ponovio je direktor FBI-a. "To je izvješće odprijc dva dana; jedna je velika svota bila uložena u srijedu -na prvi se pogled čini kao uobičajeno prebacivanje sredstava; i dalje nañzircmo sve sumnjive račune.""I što ćete učiniti?""Do večeri ću imati cjelokupnu dokumentaciju o računima. Sutra će svi pravni atašei naših veleposlanstava u inozemstvu i ekipe koje pokrivaju domaće banke pokrenuti akciju zamrzavanja sredstava i—""Hoće li Švicarci i Europa surañivati?" prekinuo gaje Cutter."Surañivat će. Sva tajanstvenost anonimnih računa je ionako prenapuhana, što je predsjednik Marcos ustanovio prije nekoliko godina. Ukoliko možemo dokazati da položi potječu od nezakonitih djelovanja, vlade zemalja zamrznut će sredstva. U Švicarskoj novac odlazi državnoj - kantonalnoj - upravi za njihove potrebe. Osimpitanja morala, tu je još i pojedinačni interes, a postoje i konvencije koje pokrivaju ovo pitanje. Zadržavanje toga novca neće potkopati švicarsku ekonomiju, zar ne? Ukoliko budemo uspješni, što s punim pravom očekujem, ukupni će se gubici kartela popeti na oko milijardu tlolara. Taje svota naša procjena koja uključuje i gubitak udjela u ulaganjima, te gubitak očekivanog profita. Petsto osamdeset osam milijuna, to je čvrsta svota. Operacija nosi ime TARPON. Na području Sjedinjenih Država zakon je u potpunosti na našoj strani te uz oštreprovjere mislim da nitko nikada neće uspjeti odmrznuti fondove. U inozemstvu su zakonska pravila daleko zamagljenija, ali vjerujem kako možemo očekivati dobru suradnju. Europske su vlade počele zamjećivati vlastite probleme s narkoticima te imaju načina za sreñivanje zakonskih pitanja daleko... mislim daje prava riječ, djelotvornije", zaključio je Jacobs smiješeći se. "Pretpostavljam da želite da državni odvjetnik dade izjavu za javnost."U Predsjednikovim se očima nazrela iskra. Izjava za tisak bit će izdana u tiskovnoj sobi Bijele kuće. Neka se Pravosudni odjel timepozabavi, ali će se to obaviti u Bijeloj kući, kako bi novinari shvatili tko je sve lo pokrenuo. Dobro jutro, dame i gospodo. Upravo sam izviješćen da je Predsjednik odnio veliku pobjedu u neprekidnome ratu protiv..."Koliko će ih to pogoditi?" upitao je Predsjednik."Gospodine, sasvim točan iznos možemo samo pretpostavljati. Ono uistinu zanimljivo u ovoj cijeloj operaciji jest pokušaj da se pranjem novca pokušava ozakoniti njegovo podrijetlo prilikom unošenja sredstava u Kolumbiju. To je teško primijetiti, ali se čini da kartel pokušava naći neki zakonski način kojimbi se uključio u nacionalnu ekonomiju. Budući da ovo nisu isključivo ekonomska pitanja, pretpostavljeni je cilj moguće političke naravi. Odgovaram na vaše pitanje, financijski će ih gubitak pogoditi dosta teško, ali ih neće ugroziti nina koji način. Posljedice na političkom polju, svakako, možemo smatrati dodatnimbonusom koji u ovome trenu ne možemo točno procijeniti.""Milijarda dolara..." rekao je Predsjednik. "Sada uistinu možete nešto priopćitiKolumbijcima, zar ne?""Mislim da neće biti nezadovoljni. Političke trzavice koje uzrokuje kartel uvelike ih uznemiruju.""Ne dovoljno da bi nešto i poduzeli", dobacio je Cutter.Jacobsu se to nimalo nije svidjelo. "Admirale, njihov je državni odvjetnik moj prijatelj. Prati ga osiguranje dvostruko jače od Predsjednikova; mora se suočavati s prijetnjama koje većinu ljudi natjeraju da se bace u zaklon svaki put kada automobil doda gas. Kolumbija se prokleto trudi provoditi istinsku demokraciju u dijelu svijeta u kojemu demokracije predstavljaju rijetkost - stoje, povijesno gledano, naša krivnja, u slučaju da ste zaboravili - što vi od njih očekujete? Da sruše državnu upravu i ponove ono što su učinili Argentinci? Za ime Božje, Biro i Narkotici zajedno nemaju snage slijediti već poznate putovedroge, a mi smo tisuću puta jači od njih. Pa, koga vraga očekujete, da će uvesti

Page 110

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostfašizam kako bi lovili dilere samo zato što se to nama sviña? To smo očekivali, pa smo to i dobili još prije stotinu godina; pogledajte kamo nas je to sve odvelo!" Taj bi klaun trebao biti stručnjak za Južnu Ameriku, Jacobs to nije izgovorio naglas. Tko to tvrdi? K vragu, kladim se da nije u stanju ni veslati ubrodici kako treba!Bit svega jest, zamijetio je sudac Moore, činjenica da se Emilu ova operacija nimalo ne sviña. S druge strane, uspio je Cuttera zalju-ljali u njegovu naslonjaču. Jacobs, iako malen, posjedovao je čast i moralnost koje su se mjerile niegatonima,"I'.mile, ti nam želiš nešto priopćiti", rekao je opušteno Predsjednik, "l/.voli.""Prekinite čitavu operaciju", rekao je direktor FBI-a. "Zaustavite je prije negoode predaleko. Dajte mi potrebne ovlasti, u stanju sam ovdje postići više i sve to unutar zakonskih okvira, što nikada nećemo postići sa svim tajnim operacijama. TARPON je dokaz. Čist policijski posao, urodio je najvećim uspjehomsvih vremena.""Što se dogodilo samo zato stoje zapovjednik Obalne straže prekoračio svoje ovlasti", odvratio je sudac Moore. "Da Straža nije sam prekršila pravila službe,imali biste samo gusarstvo i umorstvo za optužnicu. Emile, taj si dio izostavio.""Takvo nešto se nije dogodilo prvi put, Arthure, a razlika je, što to nitko u Washingtonu nije prethodno smislio.""Taj kapetan neće trpjeti posljedice?" upitao je Predsjednik. "Ne, gospodine. Toje već ureñeno", uvjerio ga je Jacobs."Dobro. Samo tako nastavi, Emile, ja poštujem tvoje stajalište," rekao je Predsjednik, "ali moramo pokušati i neke druge načine. Ja Kongresu ne mogu prodati prijedlog o udvostručenju fondova za FBI i Narkotike. To znaš i sam."Nisi ni pokušao, poželio je reći Jacobs. Umjesto toga, kimnuo je glavom u znak slaganja."Mislio sam da imamo tvoju suglasnost za ovu operaciju.""Gospodine Predsjedniče, vi imate moju suglasnost." Kako sam se samo upleo u sveovo? upitao se Jacobs. I ova je staza, poput mnogih drugih, popločena dobrim namjerama. Ono što su činili nije bilo dokraja protuzakonito; jednako tako ni padobranstvo nije bilo opasno - toliko dugo dok sve teče kako je bilo predviñeno."Kada krećeš u Bogotu?""Sljedeći tjedan, gospodine. Poslao sam poruku pravnome atašeu, on će je osobno proslijediti državnome tužitelju. Imat ćemo dobro osiguranje tijekom sastanka.""Dobro, Emile, čuvaj se. Potreban si mi; osobito tvoji savjeti", ljubazno je rekao Predsjednik. "Čak i ako ih uvijek ne prihvaćam."Predsjednik je svjetski prvak u smirivanju ljudi, rekao je Moore samome sebi. Ipak, dio svega toga bio je i Emil Jacobs. Bio je timskiČovjek otkako je ušao u ured javnog tužitelja u ( liicagu, prije trideset godina."Još nešto?""Imenovao sam Jacka Ryana vršiteljem dužnosti DDI-a", rekao je Moore. "James gaje preporučio, a i ja mislim daje spreman.""Hoće li dobiti ovlaštenje za PLOVEĆE KAZALIŠTE?" istoga je trenutka upitao Cutter."Ne, Arthure, toliko spreman ipak nije, zar ne?" umiješao se Predsjednik."Ne, gospodine, vaša su nareñenja držati operaciju u najužem mogućem krugu.""Kod Greera ima promjena?""Nije dobro, gospodine Predsjedniče", odgovorio je Moore."Prokleta sramota. Sljedeći tjedan idem u Bethesdu provjeriti krvni tlak. Posjetit ću ga.""To će biti veoma ljubazno od vas, gospodine."Svi su tako prokleto susretljivi, primijetio je Ryan. Ušavši u ured .:.; osjećaose poput uljeza, ali ga Nancy Cummings - DDI-eva tajnica još iz vremena prije nego je Greer stigao ovamo - nije smatrala uljezom, a službenici osiguranja zaduženi za njega obratili su mu se s "gospodine", iako su dvojica bila starija od Jacka. Uistinu dobre novosti bile su, a to nije primijetio sve dok ga netko nije upozorio, daje dobio i vozača. Svrha je bila samo to što je vozač ujedno bio i časnik osiguranja s Berettom automatik M-92F ispod lijevog pazuha (is- V pod ploče s ureñajima nalazilo se nešto još impresivnije), ali je to Ryana oslobañalo sat vremena vožnje. Odsada će i on biti jedan od onih VlP-ovih "važnih osoba" koje sjede na stražnjim sjedištima ju-rećih automobila, razgovaraju preko zaštićenih telefonskih linija, čitaju i pregledavaju "važne spise" ili što je vjerojatnije, čitaju novine putem na posao. Službeni automobil

Page 111

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostzaustavit će se u podzemnoj garaži CIA-e, na rezerviranom prostoru nedaleko od dizala za upravitelje, koje će ga podići izravno na sedmi kat bez prolaženja kroz uobičajenu sigurnosnu proceduru na ulaznim vratima, što je predstavljalo paklenu gnjavažu. Jest će srebrnim priborom u mahagonijem obloženoj direktorskojblagovaonici.Povećanje plaće bilo bi jednako impresivno, ili hi moglo bili, ukoliko bi se izjednačio s primanjima njegove supruge, C'athy, koje je ostvarivala kirurškom praksom kao dodatkom profesuri na Johns 1 lopkinsu. Ali nijedna plaća državnog službenika -čak ni Predsjednikova -nije dosezala prihode dobrog kirurga. Rvanje bio u platežnom razredu generala s tri zvjezdice, čak i ako je njegov položaj bio samo "vršitelj dužnosti".Njegov prvi dnevni posao, nakon zatvaranja uredskih vrata, bio je otvoriti DDI-ev sef. U njemu nije bilo ničega. Ryan je upamtio kombinaciju i opet ništa, osim DDO-eve kombinacije načrčkane na komadiću papira. Njegov ured, najudobniji od svih vladinih ureda, imao je privatnu kupaonicu, tv-monitor visoke rezolucijena kojem je mogao pregledavati pristigle satelitske snimke a da ne odlazi u televizijsku sobu u novoizgrañenom sjevernom krilu zgrade, zaštićeni računalni terminal povezan s ostalim uredima - na tipkovnici se nakupila prašina, Greer gagotovo nikada nije koristio. Najviše od svega, ured je bio prostran. Mogao je ustati i hodati, ako poželi. Njegov mu je posao davao neograničen pristup direktoru. Kada je direktor bio odsutan - a čak i kada nije bio - Ryan je mogao nazvati Bijelu kuću i zatražiti hitan sastanak s Predsjednikom. Morao bi se obratiti šefu kabineta - zaobići Cuttera, ukoliko bi to bilo potrebno - ali ako bi Ryan rekao "Moram vidjeti Predsjednika i to odmah!" ušao bi odmah. Naravno, za takav postupak morao bi imati vrlo dobar razlog.Jack je sjedio u naslonjaču s visokim naslonom, leñima okrenut prozoru, tada je shvatio kamo je stigao. To je bilo najviše napredovanje u Agenciji koje je očekivao. Nije navršio ni četrdesetu. Zaradio je novac kao burzovni mešetar - taj je novac još uvijek rastao; agencijina plaća bila mu je potrebna poput trećecipele - doktorirao je, pisao knjige, predavao povijest, prihvatio nov i zanimljiv poziv, dopro do vrha. A još nije navršio četrdesetu. Nagradio bi samoga sebe nježnim, zadovoljnim osmijehom, samo da nije bilo očinske pojave čovjeka koji je ležao u mornaričkom bolničkom centru Bethesda i umirao laganom ibolnom smrću koja je Jacka smjestila u ovaj naslonjač, ovaj ured, ovaj položaj.Nije vrijedno toga. Dovraga, nije vrijedno toga, rekao je Jack samome sebi. Izgubio je roditelje u zrakoplovnoj nesreći u Chicagu te se prisjetio naglog, bolnog gubitka, boli koja je došla velikom brzinom, ipak, milostivom brzinom. Totada nije razumijevao, shvatio jetek sada. Tri puta Ijedno posjećivao je admirala (ireera, promatrao kako se to tijelo skuplja, primjećivao bolne bore sve dublje urezane u dostojanstveno lice čovjeka koji se časno borio u beznadnoj bici. Mio je pošteñen užasa da promatra nestanak roditelja, ali mu je (Jrcer postao novim ocem; Ryan je sada izvršavao sinovlju dužnost prema zamjenskom ocu. Sada je razumio zašto se njegova supruga opredijelila za očnu kirurgiju. Bio je to naporan, tehnički zahtjevan posao, u kojem je pogreška mogla značiti sljepoću, ali Cathy nije morala gledati umiruće.Što može biti gore od toga - Ryan je znao odgovor. Gledao je kako njegova kći lebdi na rubu smrti, spasili su je čista sreća i nekolicina osobito dobrih kirurga.Gdje nalaze hrabrost? razmišljao je Jack. Jedno je bilo boriti se protiv drugih ljudi. Ryan je to činio. No boriti se protiv same smrti, znati da se na kraju sigurno gubi, ali se boriti i dalje. Takva je bila narav liječničkog poziva.Isusa ti, jutros si stvarno morbidno smeće.Što bi admiral rekao?Rekao bi da nastavim s prokletim poslom.Smisao življenja bio je nastaviti, učiniti najbolje što si u stanju, načiniti svijet boljim. Naravno, priznao je Jack, CIA se može činiti čudnim mjestom za takav rad, iako ne i Ryanu, koji je tamo već činio čudne, ali i korisne stvari.Pažnju mu je privukao miris. Okrenuo se i uvidio da je uključen aparat za kavu na kredencu. Nancy je to sigurno učinila, shvatio je. Admiralovi lončići za kavusu nestali, na srebrnom su pladnju stajali "standardni" lončići sa CIA-inim znakom. Začulo se kucanje na vratima. Pojavila se Nancyna glava."Sastanak uprave vašeg odjela počinje za dvije minute, doktore." "Hvala, gospoñoCummings. Tko je skuhao kavu?" upitao je Jack."Admiral je jutros nazvao. Rekao je da će vam prvog dana kava biti potrebna.""Oh. Zahvalit ću mu večeras kad ga posjetim." "Jutros je zvučao malo bolje", s nadom je rekla Nancy. "Nadam se da imate pravo."Šefovi odjela pojavili su se točno po rasporedu. Natočio sije lončić kave, nudeći kavu svojim posjetiteljima, i za minutu je već bio uposlu. I'ivo jutarnjeizvjeSće, kao i uvijek, odnosilo se na Sovjetski Save/., a slijedila su ga druga

Page 112

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostkako je Agencija svoju pozornost upravljala diljem svijeta. Jack je već godinamaprisustvovao takvim sastancima, ali je sada bio čovjek s druge strane stola. Znao je kako treba voditi takve sastanke, nije mijenjao njihov uobičajen tijek. Posao je još uvijek bio posao. Admiral ne bi želio da se to promijeni.Od trenutka kada je Predsjednik odobrio operaciju, dogañaji su tekli glatko. Prekomorske je veze nadgledala, kao i uvijek, Agencija za nacionalnu sigurnost, jedinu su neugodnost predstavljale vremenske zone. Pravnim je atašeima u nekoliko američkih veleposlanstava u Europi, već ranije odaslan signal za pripravnost te su, u dogovoreno vrijeme, prvo u Bernu, teleksi vezani za zaštićene satelitske kanale počeli ispisivati listove papira. U sobama za vezu svih veleposlanstava, vezisti su primijetili da se upotrebljavaju sustavi najveće moguće zaštite. Prvi je list veziste pripremio za službenu jednokratnu sekvencu, koja se trebala izvući iz sefova s ključevima za dešifriranje.Za posebno osjetljive komunikacije - vrstu koju je mogla pratiti obavijest o skorom izbijanju rata, na primjer - uobičajeni strojevi za šifriranje, jednostavno nisu bili dovoljno sigurni. Za to se pobrinuo Walker-Whitworthov špijunski prsten. Ta su otkrića prislilila američku šifrantsku službu na brze i djelotvorne promjene u načinu rada. Svako američko veleposlanstvo posjedovalo jeposeban sef - u stvari, sef unutar drugoga, većeg sefa - koji je sadržavao nekoliko običnih audiokaseta. Svaka se kaseta nalazila u svojem, bojom označenomplastičnom omotu. Svaki je omot na sebi nosio dva broja. Jedan je - u ovom slučaju 342 - bio glavni registracijski broj kasete. Drugi broj - u bernskom veleposlanstvu bio je to 68 - označavao je pojedinu kasetu serije 342. U slučajuda je plastični omot bilo koje kasete, bilo gdje u svijetu, bio otvoren, ogrebenili samo izgužvan, sve su kasete odreñene brojčane serije bile trenutno spaljenepod pretpostavkom da bi šifra mogla biti provaljena.U ovome slučaju, vezist je izvukao kasetu iz kutije, provjerio njezin broj te zamolio nadzornika smjene da provjeri ima li kaseta točan broj: "Broj je tri-četiri-dva.""Potvrñujem", rekao je nadzornik. "Tri-četiri-dva.""Otvaram omol", rekao je vc/isl, mašući glavom zbog potpuno besmislene svetosti toga dogañanja.()mot je bio odbačen u običnu plastičnu kantu za otpatke pored tehničarova stola, a tada je vezist ubacio kasetu u skupi kasetofon jednostavna izgleda kojije bio elektronski povezan s teleprinterom deset stopa dalje.Tehničar je na postolje svojega teleprintera postavio izvorni ispis i počeo tipkati.Poruka je, već šifrirana pomoću izvorne kasete broj 342 u stožeru Agencije za nacionalnu sigurnost, u Fort Meadeu u Marvlandu pomoću sustava Ministarstva vanjskih poslova, bila ponovno šifrirana za satelitski prijenos, nazvanim VRPCA te, kada bi netko čak i posjedovao ključeve za očitavanje VRPCE, sve što bi dobio bila bi poruka koja bi glasila DEERAMO VVERAC KEWJRT i tako dalje, što je omogućavao šifrantski sustav koji se prenosio na kasetu. To bi, u najmanju ruku,obeshrabrilo svakoga tko bi pomislio da je upravo razbio američke komunikacijskesustave. A to je uistinu živciralo ve-zista koji se morao usredotočiti najviše što je mogao da bi bio kadar ispisati stvari poput DEERAMO WERAC KEWJRT, umjestopravih riječi koje su činile nekakav smisao.Svako je slovo prolazilo kroz kasetofon koji je bilježio dolazeće slovo te ga obrañivao kao broj od 1(A), do 30(Z), te bi tada dodavao broj na vrpcu. Tako je,ukoliko bi 1(A) na izvorniku odgovaralo drugome broju 1(A) na vrpci, broj jedan bio dodan broju jedan, tvoreći 2(B) na izlaznom tekstu. Brojčani su pomaci na kaseti bili potpuno slučajni, iz atmosferskih radiošumova izvodilo ih je računalo u Fort Meadeu. Taj je sustav šifri bilo nemoguće probiti, njegov tehnički naziv glasio je "jednokratni list". Po definiciji, nije bilo moguće predvidjeti slučajno ponašanje. Toliko dugo koliko su kasete bile nedirnute, nitko nije mogao probiti sustav. Jedini razlog što se taj sustav, nazvan STEP, nije upotrebljavao u svim sustavima komunikacija, bila je teškoća u izradi, slanju, osiguranju i praćenju tisuća kaseta koje bi bile neophodne, ali i to će se pojednostaviti u trenutku kada u uporabu uñu laserski diskovi koji će zamijeniti kasete. Poziv razbijača šifri postojao je još od vremena kraljice Elizabete, a ovaj je tehnološki razvoj prijetio da ga učini suvišnim, poput šibera.Tehničar je lupao po tipkovnici, pokušavajući se usredotočiti dok je sebi u bradu gunñao o sitnim satima. Trebao je izići s posla u šesti nadao si' dobroj večeri u iii;ilomc restoranu nekoliko ulica mišljenom od veleposlanstva. Naravno, nije mogao vidjeti izlaznu poruku koja je izlazila desel stopa dalje, zapravo, nije niti mario. Takve je slvari radio već dcvel godina i jedini je razlog što je na tom poslu i oslao bila mogućnost putovanja. Bern mu je bila već

Page 113

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnosttreća prekomorska služba. Naravno, nije bilo zabavno kao u Bangkoku, ali je nedvojbeno bilo zanimljivije nego u njegovu rodnome gradu, Itaki u državi Ncw York.Poruka je sadržavala sedamnaest tisuća znakova, otprilike dvije i pol tisuće riječi, razmišljao je vezist. Projurio je preko poruke najbrže što je mogao."U redu?" upitao je kada je završio. Zadnja je "riječ" glasila HRVTPESM."Aha", odvratio je pravni ataše."Sjajno." Tehničar je uzeo teleprinterski ispis koji je upravo prepisao i ubacioga u rezač dokumenata koji se nalazio u šifrantskoj sobi. Ispis je izišao iz rezača nalikujući spljoštenim rezancima. Tada je izvadio kasetu iz kasetofona teje, kada mu je nadzornik smjene odobrio kimanjem glave, otišao do ugla sobe. Tamo je, vezan za žicu pričvršćenu na zidu - u stvari žica je bila telefonski kabel - bio veliki potkovasti magnet. Pomicao je magnet naprijed-natrag iznad kasete kako bi uništio magnetski zapis na vrpci. Tada je kasetu ubacio u vreću za spaljivanje. U ponoć bi jedan od marinaca, kojega je nadgledao netko drugi, odnosio vreću do spaljivača smeća, gdje bi obojica promatrali kako se dnevna količina utrošena papira i drugog važnog otpada u plamenu zemnog plina pretvara u pepeo. Gospodin Bernardi završio je čitanje poruke i podigao pogled."Charlie, kada bi barem moja tajnica tako brzo tipkala. Imaš samo dvije greške. Oprosti što smo te zadržali dokasna." Pravni je ataše pružio tehničaru novčanicuod pet franaka. "Popij par piva na moj račun.""Hvala, gospodine Bernardi."Chuck Bernardi bio je viši agent FBI-a, čiji je položaj u civilu odgovarao činu stožernog brigadira u vojsci Sjedinjenih Država u kojoj je služio kao pješadijski časnik, vrlo davno i u dalekim krajevima. Ovdje mu je preostalo još dva mjeseca službe, nakon čega će se vratiti kući u FBI-ev stožer i vjerojatno položaju specijalnog agenta kojizapovijed.i hunskom postajom srednje veličine. Kadio je u IBI-evoj upravi Odjela/a organizirani kriminal, stoje objašnjavalo njegovo postavljenje u Švicarskoj. (Inick Bernardi bio je stručnjak u traganju za prljavim novcem, kojega je mnogo protjecalo kroz švicarske banke. Njegov ga je posao, napola policijskog časnika,napola diplomata, doveo u vezu sa svim najvišim časnicima švicarske policije, s kojima je razvio blisku i srdačnu suradnju. Švicarski su policajci bili mudri, stručni i prokleto djelotvorni, mislio je. Bakice su mogle ići ulicama Berna noseći vreće pune novca i osjećati se savršeno sigurnima. Neke su, nasmiješio sesamome sebi idući prema uredu, vjerojatno to i činile.Ušavši u ured, Bernardi je upalio stolnu svjetiljku i posegao za cigarom. Još nije otresao ni prvi pepeo, kada se zavalio u naslonjaču i zagledao u strop."Kurvin sin!" Podigao je slušalicu i nazvao najvišeg policijskog časnika kojega je poznavao."Chuck Bernardi. Mogu li govoriti s dr. Langom, molim? Hvala... Karl, zdravo, Chuck. Moram te vidjeti... odmah, ako možeš... prilično je važno. Karl, stvarno... Bilo bi bolje u tvojem uredu... nikako preko telefona, Karl, ako ti neće smetati... Dobro, hvala, stari. Vjeruj mi, vrijedno je toga. Stižem za petnaest minuta."Odložio je slušalicu. Tada je otišao do uredskog fotokopirnog stroja i kopirao spis, potpisujući da je upotrijebio stroj te upisao ko-ličinu načinjenih kopija.Prije nego je izišao, spremio je originalni spis u sef, a kopiju ugurao u džep kaputa. Karl će vjerojatno živčani-ti zbog propuštene večere, mislio je, ali nije čest slučaj da ti netko obogati državnu blagajnu za dvjesto milijuna dolara. Švicarci će zamrznuti račune. To je značilo da će šest njihovih banaka, slijedeći slovo zakona zadržati sve kamate - možda i glavnicu, kao vlasništvo vlade ovlaštene prisvojiti uloge mutnog podrijetla što je Švicarce "prisiljavalo" da zadrže sredstva te ih naposljetku predaju na korištenje kantonalnim upravama. A ljudi se pitaju zašto je Švicarska tako bogata, mirna i slatka mala država. U njoj se nije samo skijalo i proizvodilo čokoladu.Tijekom jednoga sata šest veleposlanstava saznalo je vijesti, a dok je sunce kružilo nad zemljom, specijalni agenti FBI-a takoñer su posjetili upravne urede nekoliko američkih komercijalnih banaka koje su nudile potpunu uslugu. Tamo su uručili brojeve ili šifrenekoliko radina, čiji su znatni polo/i trenutno zamrznuli jednostavnim postavljanjem elektronske brave. U svim je slučajevima sve prošlo tiho. Nitko nije morao /.nali, a važnost tajnosti bila je predočena veoma pozitivistički - u Americi i drugdje - od strane ozbiljnih, visokih državnih službenika, bankovnim predsjednicima koji su surañivali na svim razinama. Naposljetku, to i nije bio njihov novac, zar ne? U gotovo svim slučajevima, pronašli su policijski službenici, računi nisu bili pretjerano aktivni, prosjek je bio dvije do tri transakcije mjesečno; uvijek velike svote. Pologe će nastaviti primati, a jedan je belgijski službenik predložio da se,

Page 114

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostukoliko FBI posjeduje izvješća o drugim takvim računima, dozvole prijenosi s jednoga računa na drugi - isključivo unutar državnih granica, naravno, istaknuo je Belgijanac - kako se ne bi upozorili ulagači. Na kraju, rekao je, narkotici su zajednički neprijatelj svih civiliziranih ljudi, a najviše svih policajaca. Taj je prijedlog, uz pristanak državnog odvjetnika, trenutačno odobrio direktor Jacobs. Čak su se i Nizozemci pridružili, usprkos činjenici da je nizozemska vlada sama, svojim blaziranim mlañim grañanima u posebnim prodavaonicama prodavala drogu. Sve u svemu, ovo je bio čist primjer djelovanja kapitalističkogsustava. U njemu je kružio prljavi novac, novac koji nije bio zarañen na pravičan način, a vlade država nisu odobravale takav novac. To je bio razlog štosu zaplijenili taj novac te ga upotrijebili za svoje zakonom odobrene svrhe. U slučaju banaka, tajnost na koju su prisegle bila je isto tako sveta koliko i prisega da će se zaštititi identitet njihovih ulagača.Do kraja radnog vremena u petak, sve je bilo gotovo. Bankarski su računalni sustavi ostali uključeni i aktivni. Policajci su imali dva dodatna dana za daljnja ispitivanja podrijetla novca. Ukoliko pronañu još novca povezanoga s većzamrznutim računima i ti će položi takoñer biti zamrznuti i, u slučaju europskihbanaka, oduzeti. Prvi je pogodak uslijedio u Luksemburgu. Iako su švicarske banke bile meñunarodno poznate po svojim zakonima o tajnosti, jedina je prava razlika izmeñu njihovih transakcija i poslovanja banaka u drugim europskim zemljama bila činjenica da Belgiju, na primjer, nisu okruživale Alpe te da Švicarskom nisu harale vojske u tako nedavnoj prošlosti kao što je bio slučaj s njenim europskim susjedima. Sve drugo je u sigurnosnom sustavu banaka bilo jednako, te su stoga ne-švicarski bankari u stvari prezirali Alpe koje su Švicarcima davale dodatnu i slučajnu poslovnu prednost. U ovome je slučaju glavnopravilo predstavljali! meñunarodna suradnja. Do nedjelje uvečer pronašli su još šest novih "prljavih" računa, a pod računalne je brave slavljeno još stotinu trideset pet milijuna dolara.Za to su vrijeme u Washingtonu direktor Jacobs, njegov pomoćnik Murrav, specijalisti iz Ureda za organizirani kriminal i Pravosudnog odjela, napustili svoje urede i otišli na zasluženu večeru u restoran Jockev kluba. Dok je direktorova služba osiguranja nadgledala stanje, desetorica ljudi častili su se izvrsnim jelima na državni trošak. Možda bi se slučajni novinar ili pripadnik socijalne pomoći mogao i požaliti, ali je ova večera uistinu bila zaslužena. Operacija TARPON bila je najveći pojedinačni uspjeh tijekom rata protiv droge. Javnost će to saznati, složili su se, krajem tjedna."Gospodo," rekao je Dan Murrav, podižući... nije se mogao prisjetiti koju po redu čašu Chablisa kojim su pratili ovu - naravno - riblju večeru "u čast Obalnestraže Sjedinjenih Država."Svi su ustali, smijući se, što je smetalo ostalim gostima u restoranu. "Obalna straža Sjedinjenih Država!" Šteta, primijetio je jedan pravnik iz Pravosudnog što nisu znali riječi SemperParatus.Zabava je završila oko deset. Ljudi iz direktorova osiguranja meñusobno su se pogledavali. Emil nije dobro podnosio piće, pa će se sutra ujutro ponašati poputmrzovoljna malog medvjeda - iako će se svima ispričati još prije ručka."Letimo u Bogotu u petak poslije podne", izvijestio ih je u tišini službenoga Oldsmobilea. "Uredite svoje rasporede, ali nemojte izvijestiti zrakoplovstvo prije srijede. Ne želim da ovo procuri.""Da, gospodine", odgovorio je šef osiguranja. Nije očekivao nešto takvo, naročito ne sada. Dileri će bili vrlo ljuti. Ovaj će ih posjet zateći nespremnima. Novinski će izvjestitelji javljati kako Jacobs ostaje u Washingtonuda bi dalje radio na slučaju te neće očekivati da se pokaže u Kolumbiji. Čak će i tada osiguranje biti jako. On i ostali agenti provest će nešto više vremena u streljani Hooverove zgrade, ispitujući svoja umijeća s automatskim pištoljima i automatima. Ne smiju dopustiti da se Emilu išta dogodi.IMoira je saznala u utorak ujutro. Do tada je i ona, naravno, zna-a sve o TARPONU. Znala je da se putovanje mora držati u tajnostii bez sumnje predstavljat će opasnost. Juanuneće reći svi- do Četvrtka uvečer. Ipak, iona je morala paziti. ()s!atak tjedna provela je razmišljajući kakvo to posebno mjesto on ima u Blue Ridge planinama.Više nije bilo važno jesu li odjenuli maskirne odore ili kaki odijela. Prekriveni znojnim mrljama i prašinom, članovi postrojbe bili su u potpunosti iste boje kao i zemlja na kojoj su se skrivali. Svi su se jednom oprali u potokuiz kojega su uzimali vodu za piće, ali nitko nije upotrijebio sapun, strahujući da bi sapunica ili miris mogli upozoriti nekoga nizvodno. U danim uvjetima, prati se bez sapuna, jest poput davanja poljupca vlastitoj sestri. Ipak, to ih je osvježilo, a to je ( havezu predstavljalo najugodnije osjećanje. Čitavih

Page 115

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostdeset prekrasnih minuta osjećao se ugodno. Deset minuta nakon kojih se ponovno počeo znojiti. Klima je bila odvratna, temperatura je tijekom jednog vedrog poslijepodneva dosegla četrdeset tri stupnja. Ako je ovo prokleta prašuma, pitaose Chavez, zašto ne kiši? Ono dobro bila je činjenica da se nisu morali previše kretati. Dva seronje koji su čuvali uzletište, provodili su većinu svoga vremenaspavajući, pušeći - vjerojatno travu, pomislio je Chavez - i uopće, zajebavali su se. Jednom su ga šokirali pucajući po limenkama postavljenima na pisti. To jemoglo predstavljati opasnost, ali ipak nisu pucali prema proma-tračnici, a Chavez je imao priliku procijeniti osposobljenost protivničke strane. Slabo, rekao je Vegi. Sada su ponovno pucali. Postavili su tri konzerve - velike - otprilike stotinu metara od kolibe i raspalili, pucajući s boka poput filmskih glumaca."Isuse, koje srolje", primijetio je, promatrajući ih kroz dalekozor."Daj da vidim." Vega je stigao na stražarnicu upravo kada je jedan uspio srušitikonzervu iz trećeg pokušaja. "Jebote, mogao bih ih poskidati odavde...""Šestica, ovdje Točka. Naši prijatelji se opet napucavaju. Paljba nije usmjerenaprema nama, gospodine. Buše konzerve. Nisu u stanju pogoditi ni slona.""Stižem.""Primljeno." Ding je odložio prijamnik. "Satnik stiže. Mislim da ga ova buka uznemiruje.""Uistinu je zabrinut", primijetio je Vega. "Časnike plaćaju za to, zar ne?"Kamile/ se pojavio li i minule poslije. (Iiavez mu je htio dodati svoj dalekozor, ali je satnik ovaj put donio svoj. Zalegao je i podigao dalekozor upravo u trenutku kada je druga konzerva poletjela.""O-ho.""Dvije konzerve, dva spremnika", rekao je Chavez. "Vole prašiti. Izgleda daje ovdje municija jeftina."Obojica stražara su i dalje pušili. Satnik i narednik promatrali su kako se smiju i šale dok pucaju. Vjerojatno se dosañuju, pomislio je Ramirez, kao i mi. Nakon prvog zrakoplova, na RENO-u nije bilo nikakvih aktivnosti, a vojska je dosadu mrzila još i više nego obični grañani. Jedan od stražara - bilo ih je teško razlikovati, budući da su bili gotovo jednake grañe i jednako odjeveni - ubacio je novi spremnik u svoj AK-47 i ispalio rafal od deset metaka. Stupici prašine pojurili su prema preostaloj konzervi, ali je nisu dodirnuli."Nisam znao da će biti tako lako, gospodine", primijetio je Vega iza nišana svojega mitraljeza. "Koja hrpa seronja!""Oso, ako budeš tako razmišljao i sam ćeš postati takav", ozbiljno je rekao Ramirez."Razumijem, satnice, ali ne mogu ne vidjeti ono što vidim."Ramirez je svoju primjedbu ublažio osmijehom. "Vjerojatno si u pravu."Konačno je pala i treća konzerva. Po meti su potrošili otprilike trideset metaka. Nakon toga stražari su oružjem gurali konzerve duž piste."Znate", rekao je Vega nakon nekoliko trenutaka. "Nisam vidio da čiste oružje." Za člana postrojbe, čišćenje oružja bilo je uobičajeno poput jutarnjih i večernjih molitvi za svećenike."Kalašnjikov je izdržljiva zvijer. Za njih su te puške sasvim dobre", rekao je Ramirez."Da, gospodine."Naposljetku je i stražarima dosadilo. Jedan od njih pokupio je konzerve. Dok je to radio, pojavio se kamion. Gotovo ga nisu ni primijetili, iznenañeno je shvatio Chavez. Puhao je prilično snažan vjetar, ali je shvatio da neće imati niminutu-dvije na raspolaganju za upozorenje. Nešto što je morao zapamtiti. U kamionu su bila trojica, jedan je sjedio straga. Vozač je izišao i krenuo prema stražarima.11 sljedećem ju trenutku pokazivao prema tlu i urlao-čuli SU gas pet stotina metara, iako nisu čuli kamion, što se uistinu činilo Čudnim."() čemu je riječ?" upitao je Vega.Satnik Ramirez tiho se nasmijao. "UPNO. Popizdio je zbog UPNO efekta.""Ha?" upitao je Vega."Uroñena podlost neživog objekta. Jedna čahura uleti u motor zrakoplova, recimo u turbinu, i sjebe ga zauvijek. A-ha - gledaj, skupljaju čahure."Chavez je dalekozor uperio prema kamionu. "Gospodine, vidim neke kutije. Možda noćas imamo utovar. Kako to da nema bačava s gorivom - da! Satnice, zadnji put nisu avion dopunjavali gorivom?""Zrakoplov polijeće iz civilne zračne luke, dvadeset milja odavde", objasnio je Ramirez. "Možda ne trebaju dotakati... Ipak, nije uobičajeno.""Možda u kolibi imaju bačve..." razmišljao je Vega.Satnik Ramirez je zagunñao. Želio je poslati dvojicu da izbližega provjere okoliš, ali mu to naredbe nisu dopuštale. Njihov je jedini zadatak bio

Page 116

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostprovjeriti aerodromski okoliš radi dodatnih stražarskih postrojbi. Čistini se nikada nisu približavali više od četiri stotine metara, pritom uvijek pozorno motreći dvojicu stražara. Njegove naredbe glasile su: izbjeći svaku mogućnost kontakta s protivnikom. Dakle, nisu smjeli obilaziti područje, iako su tako mogli doznati više o protivniku, čak i kada bi mogli saznati nešto što bi trebali znati. To ti je dobro osnovno vojno djelovanje, razmišljao je, a naredbao nedjelovanju bila je glupa, budući da je predstavljala istu, ili veću, opasnost kao i one koje je nastojala izbjegavati, ali su naredbe bile naredbe. Tko god je smislio te naredbe, nije znao mnogo o vojsci. To je Ramirezu bio prvisusret s tom spoznajom, budući da je i on bio premlad da bi pamtio Vijetnam."Provest će tamo čitav dan", rekao je Chavez. Izgledalo je da vozač kamiona tjera stražare da broje čahure, a nikada se nije moglo pronaći sve do zadnje. Vega je pogledao na sat."Dva sata do sumraka. Želi li se netko kladiti da ćemo večeras imati posla? Stotinu pesosa da će zrakoplov sletjeti prije dvadeset dva sata.""Ništa ori oklade", rekao je Ramirez. "Onaj visoki pored kamiona upravo je otvorio kutiju s bakljama." Satnik je otišao. Čekao gaje poziv preko radija.U Corezalu su proveli nekoliko mirnih dana. Clark se upravo vratio s kasnog ručka u časničkom klubu Fort Amadora - vrhovni zapovjednik panamske vojske imao je ured u istoj zgradi što je bilo neobično, budući da ga vojska Sjedinjenih Država trenutno nije pretjerano voljela. Nakon ručka uslijedila je kratka siesta. Lokalni običaji imaju smisla. Osobito kada promiču spavanje tijekom najžešćih danjih vrelina. Hladan zrak u kamionu - klima-ureñaji bili su postavljeni kako bi štitili elektronsku opremu, većinom od visokog postotka vlage - naglo ga je razbudio, što mu je bilo potrebno.Skupina NOŽ još je prve noći po dolasku naišla na zrakoplov. Još su dvije postrojbe prijavile djelovanja na uzletištima, ali je jedan zrakoplov uspio stići do svojeg predviñenog cilja, kada je lovcu krepao radar deset minuta nakonpolijetanja, što su svi sa žaljenjem primili. Bio je to uobičajen problem koji se mogao očekivati u ovakvim operacijama voñenim s najmanjim mogućim sredstvima.Dva od tri nije bio loš prosjek, osobito usporeñujući ga s prosjekom od prije samo* mjesec dana, kada je carina lovila jedva jedan zrakoplov mjesečno. Jedna od postrojbi je potpuno podbacila. Njihovo je uzletište bilo potpuno mrtvo, što se kosilo s obavještajnim podacima starima samo tjedan dana, koji su obećavali više. To je isto bio jedan od rizika takvih operacija."VARIJABLO, govori NOŽ, prijam", začulo se iz zvučnika."NOŽ, ovdje VARIJABLA. Imamo čist signal. Pripravni za prijam, gotovo.""Aktivnost na RENO-u. Moguć prijam večeras. Izvijestit ćemo. Gotovo.""Primljeno. Čekamo. Kraj."Jedan od pripadnika Operativnog odjela podigao je mikrofon drugog predajnika."ORLOVO GNIJEZDO, govori VARIJABLA... U pripravnost... Prijam. Izvijestit ćemo. Kraj." Odložio je mikrofon i okrenuo se. "Sredili su sve. Lovac je ponovno spreman. Čini se daje nekome dijelu radara prošao rok zamjene. Ponovno je pripravan i čeka, a zrakoplovstvo se ispričava.""I trebaju", rekao je drugi pripadnik Operativnog."I judi, jeste li ikada pomislili da bi neka operacija mogla ići i previše dobro?" upitao je ('huk, sjedeći u kutu.Stariji je želio odgovoriti nešto nepristojno, uočio je Clark, ali je bio dovoljno iskusan."Oni moraju znati da se dogaña nešto neuobičajeno. Ne želimo lo učiniti previše očitim", objasnio je Clark drugome. Tada se zavalio u naslonjač i sklopio oči. Mogao bih odraditi i drugi dio.we.ste, rekao je samome sebi. Noć bi mogla biti duga.Chavezu se želja ispunila netom nakon sunčeva zalaska. Počela je laka kiša, a nadolazeći oblaci sa zapada obećavali su još jače padaline. Ljudi su na uzletištu postavljali baklje - više njih nego prošli put, uočio je - zrakoplov je nedugo nakon toga sletio.Kiša je otežavala vidljivost. Chavezu se učinilo daje netko iz kolibe izvukao crijevo za gorivo. Možda je ipak bilo nekoliko bačava s gorivom i ručna pumpa, ali se vidljivost od petsto do šesto jardi povećavala i smanjivala s kišom. Dogañalo se nešto drugo. Kamion se dovezao do sredine uzletišta, a vozač je izbacio još najmanje deset dodatnih baklji kako bi označio sredinu sletne staze.Zrakoplov je poletio dvadesetak minuta po dolasku; Ramirez je već sjedio za satelitskim radioprijamnikom."Jeste li zamijetili repni broj?" upitali su iz VARIJABLE."Ne", odgovorio je satnik. "Kiša je jaka. Vidljivost nikakva. Poletio je u dvadeset pedeset jedan Lima, smjer sjever-sjeverozapad.""Prijam, u redu. Kraj."

Page 117

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostRamirezu se nije sviñao učinak koji je smanjena vidljivost imala na njegovu jedinicu. Poveo je još dvojicu vojnika do promatračnice, ali se nije trebao toliko truditi. Stražari ovaj put nisu trebali gasiti baklje, prepustili su to kiši. Kamion je nestao ubrzo nakon polijetanja, a dva su se izribana čuvara piste povukla u kolibu kako bi ostali suhi. Sve u svemu, pomislio je, nije moglobiti lakše.I Bronco se dosañivao. Nije mu smetalo to što je radio, ali u svojim zadacima nije nalazio izazova. Štoviše, zastao je na četiri oborena zrakoplova, trebao jeoboriti još samo jedan za naslov asa. Pilot je biosiginaii da ji* zadatak bolje izvršen kada uhićenici stignu živi ali, k vragu, pobili kurvine sinove predstavljalo je... zadovoljstvo, caki ako nije bilo teško. Upravljao je zrakoplovom načinjenim da se suoči s najboljim lovcima koje su Rusi bili kadri proizvesti. Oboriti Twin Becch predstavljalo je napor jednak vožnji do časničkog kluba i ispijanju nekoliko piva. Možda će noćas učiniti nešto drugo... ali što?Razmišljao je o tome kružeći sjeverno od Yucatanskog kanala, prateći E-2C, naravno, izvan uobičajenih civilnih zračnih putova. Poziv je uslijedio točno na vrijeme. Okrenuo je prema jugu kako bi presreo metu, što mu je oduzelo nekih desetak minuta."Prijavak", izvijestio je Oko sokolovo. "Imam oči na meti."Još jedan dvomotorac, dakle, još jedan krijumčar kokaina. Nat-poručnik Winters bio je ljut još od prethodne noći. Netko je zaboravio provjeriti raspored održavanja njegova Eaglea i naravno, prokleta je naprava krepala točno u trenutku koji je proizvoñač predvidio, u pet sati i tri minute. Zadivljujuće kako su to mogli tako precizno izračunati. Zapanjujuće je kako jedan zrakoplov vrijedan stotine milijuna ode u materinu zbog komada vrijednoga pet dolara, diode ili čipa, kojega već vraga. Cijena tog dijela bila je pet dolara. To je znao; rekao mu je narednik.Pa dobro, sada je bio na mjestu. Dvomotorac, nalik Beech King Ai-ru. Ugašenih svjetala, letio je daleko ispod najpovoljnije letne visine.Dobro, pomislio je Bronco, usporavajući lovca, a tada ga je osvijetlio i uputio prvi poziv radijem.Bio je diler, naravno. Radio je iste gluposti koje su radili i svi drugi, oduzeogas, izbacio zakrilca i spustio se što niže. Winters nikada nije prešao četvrtu razinu igre Donkey Konga, ali je obaranje pravog zrakoplova u ovakvim uvjetima bilo neizmjerno lakše od toga, uostalom nije trebalo potrošiti četvrt dolara... ipak, dosañivao se.Dobro, idemo probati nešto drugo.Pustio je da zrakoplov izgubi visinu, održavajući svoju visinu i Jinagu potiska kako bi prošao daleko ispred njega. Provjerio je da li su mu letna svjetla pogašena, a tada je Eagleom oštro skrenuo ulijevo. To je dovelo njegov oružni radar na metu i omogućilo mu da in-Ifracrvenim skenerom povezanim s videovrpcom,na isti način kao i pružni sustav, prati King Air.Misliš da si me izgubio, zar ne...Sada je- slijedila zabava. Noijebila uisliiiu mračna. Nijr bilo /.vije/da, ni mjesečine, gusla naoblaka na desel do dvanaest listića stopa. I ',aglc je bio obojen sivomodi o kako bi se slopio s nebom, a noću je la boja djelovala još bolje od mat crne boje. Bio je nevidljiv. Posada Beecha mora da ga je tražila posvuda. Posvuda, osim ravno pred sobom.Letjeli su pedeset stopa nad morem, a na ekranu je natporučnik VVinters uočio kako elise podižu prašinu s valova - pet, šest stopa visokih, pomislio je - tek na milju udaljenosti. Zaletio se ravno na njih, na visini od stotinu stopa, brzinom pet stotina čvorova. Točno na milju od mete, ponovno je upalio svjetla.Bili su tako predvidljivi. Pilot dvomotorca ugledao gaje u naletu; blještava svjetla išla su ravno na njega a on nagonski učinio ono što bi učinio svaki drugi pilot. Skrenuo je oštro udesno i obrušio se -točno pedeset stopa - ravno umore. Vjerojatno nije imao vremena shvatiti kada je pogriješio, pomislio je Bronco. Glasno se nasmijavši ponovno je povukao palicu i zarotirao se kako bi bacio posljednji pogled. Pa, ovo je bilo obaranje sa stilom, rekao je samome sebi natporučnik Winters. Onima iz Agencije ovo će se uistinu sviñati. Najbolje od svega, sada je imao status asa. Za to ih se nije moralo sve postrijeljati. Bitno je bilo srušiti ih.13KRVAVI VIKENDNije bilo pošteno pustiti ga da čeka, je li? razmišljala je Moira vozeći se kućiu srijedu poslije podne. Što ako ne može doći? Što ako ga treba unaprijed obavijestiti? Što ako mu je iskrslo nešto važno za vikend? Što ako neće moći?Morala je nazvati.Gospoñica Wolfe posegla je u torbicu i napipala papirić istrgnut iz hotelskog

Page 118

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostbloka - bio je u bočnome džepiću - brojevi napisani na njemu palili su joj kožu.Morala gaje nazvati.Promet je danas bio zbrkan. Nekome je pukla guma na mostu kod 14. ulice, a njoj su se ruke znojile na volanu. Što ako neće moći?Što će učiniti s djecom? Bili su dovoljno odrasli da se brinu sami za sebe, to je bio onaj lakši dio priče - ali kako im razjasniti da njihova majka ide na vikend - koji su ono izraz rabili? Ševiti se, da. Njihova majka. Kako će to podnijeti? Nije joj palo na pamet da njezina strašna tajna uopće nije bila strašna ni za njezinu djecu, ni za njezine suradnike, ni za njezina šefa te bi se zaprepastila da sazna da svi navijaju za nju... da konačno nekoga povali. Moira Wolfe kasnila je godinu, dvije za seksualnom revolucijom. Svoje je djevičanstvo, prestrašena, puna nadanja, strastveno i bojažljivo donijela u bračnu postelju; vjerovala je daje i njezin suprug jednako postupio. Mora daje tako, govorila je sebi, tada a i kasnije, jer su prvi put sve uspjeli zabrljati.Tijekom tri dana shvatili su osnove - mladenačka snaga i ljubav kadre su uhvatiti se u koštac s gotovo svime - te su tijekom sljedećih dvadeset dvije godine dvoje novovjenčanih uistinu postali jedno.Praznina koju je u njezinu životu ostavio gubitak supruga bila je poput otvorenerane koja nije zacjeljivala. Njegova je slika stajala pored uzglavlja, snimljenasamo godinu dana prije njegove smrti; radio je nešto na jedrilici. Na snimci se doimao mladolik, iako odeb-ljao oko struku, i/,j»ul>io vciiuu kose; osino je osmijeh. Što je ono Juaii rekao? (lleclaj s ljubavlju, ugledat ćeš uzvraćenu ljubav. Tako lijepo rečeno, mislila je Moii a.Bože, što bi rekao Rieh? To si je pitanje postavljala ne jednom. Zapravo, svaki put kada bi prije spavanja pogledala njegovu sliku. Svaki put kada bi pogledala svoju djeeu prije odlaska iz kuće, nadajući se da ne sumnjaju, znajući nesvjesnoda oni moraju znati. Ali, kakav je imala izbor? Možda je trebala nositi udovičkavela - ipak, taj običaj najbolje je ostaviti davnoj prošlosti. Oplakivala gaje dovoljno dugo, nije li? Plakala je sama u krevetu kada bi se prisjetila neke njegove rečenice, plakala je na godišnjice i sve druge posebne datume koji su bili značajni u dvadeset dvije godine koje su dva života spojile u jedan, i dovoljno često, jedan jedini pogled na Richevu fotografiju na jedrilici za koju su godinama štedjeli...Što ljudi očekuju od mene? upitala je samu sebe obuzeta nelagodom. Ja živim. Ja imam potrebe. Što bi rekao Rich?Nije imao vremena reći ni jednu riječ. Umro je putem na posao; dva mjeseca nakonrutinskog pregleda na kojem su mu rekli da bi trebao izgubiti nekoliko kilograma, da mu je krvni tlak mrvicu previsok, ali ništa o čemu bi trebalo brinuti, stvarno, da mu je razina kolesterola zadovoljavajuća za osobu u četrdesetim godinama života, te da se mora javiti na kontrolu sljedeće godine. Tada se, u sedam sati i trideset devet minuta njegov automobil jednostavno zaletio u zaštitnu ogradu i tamo se zaustavio. Policajac, udaljen tek nekoliko stotina metara, pristigao je i zbunjeno promatrao vozača koji je još sjedio u kolima; pomislio je, je li moguće da netko u rano jutro vozi mrtav pijan. Tada je shvatio da čovjeku srce ne kuca. Pozvao je hitnu pomoć, liječnička je ekipa našla policajca kako udara po Riche-vim prsima, pretpostavljali su da je došlo do srčanog udara, činili su sve što su ih učili. Nisu ga mogli vratiti. Moždani aneurizam. Slabljenje stijenki krvnih žila, objasnio je liječnik nakon obdukcije. Ništa se nije dalo učiniti. Zašto je došlo do toga? Može biti nasljedno, vjerojatno nije. Ne, krvni tlak nije imao ništa s time. Gotovo je bilo nemoguće dijagnosticirati u ovim okolnostima. Je li se žalio na glavobolje?Ni glavobolja koja bi ga upozorila? Liječnik je tiho otišao; želio je daje mogaoreći više. Nije se ljutio, rastužila gaje činjenica da medicina ne zna sve odgovore; ni riječi nikad nije bilo dovoljno. Jedanod onih slučajeva, govorili su liječnici meñusobno, ali lo se nije moglo priopćili obitelji, /ar ne? Nije mnogo patio, bio je rekao liječnik -ne znajući ni sam da li je slagao ili ne. To više nije bilo važno pa je s iivjcicnjcni rekao, ne, tako da se mogla tješiti činjenicom da nije umro u bolovima. Tada je došao sprovod. Bio je i Emil Jacobs, previñajući skoru smrt svoje žene; ona je izišla iz bolnice kako bi prisustvovala sprovodu uz svojega muža, kojeg će ubrzonapustiti. Sve prolivene suze...Nije bilo pošteno. Nepošteno je bilo stoje morao umrijeti bez oproštaja. Poljubac s okusom kave putem prema kućnim vratima, nekoliko riječi o zaustavljanju u samoposluživanju putem kući, ona se okrenula; nije ga vidjela kako posljednji put sjeda u auto. Zbog toga se kažnjavala mjesecima.Što bi Rich rekao?Rich je umro, a dvije godine je dovoljno vremena.Kada je stigla kući, djeca su već večerala. Moira se uspela gore da se preodjene

Page 119

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostte se našla kako promatra telefon na noćnom stoliću. Odmah pored Richeve fotografije. Sjela je na rub kreveta, promatrala, pokušavala se suočiti s time. Protekla je gotovo čitava minuta prije nego što je izvadila papir iz torbice, duboko udahnula i počela birati brojeve. Čulo se uobičajeno cvrkutanje meñunarodnih linija."Diazy Diaz", javio se glas."Mogu li govoriti s Juanom Diazom, molim?" upitala je Moira ženski glas."Molim, tko zove?" upitao je glas, progovorivši engleskim."Moira Wolfe.""Ah, senora Wolfe! Ja sam Consuela. Pričekajte, momento." Uslijedila je minuta statičkih šumova na vezi. "Senora Wolfe, on je negdje u tvornici. Ne mogu ga pronaći. Mogu li mu poručiti da vas nazove?""Da, kod kuće sam.""Si, reći ću mu-senora?""Molim?""Molim vas, oprostite, ali postoji nešto što moram reći. Otkako je Maria umrla -senor Juan mi je poput sina. Otkako je susreo vas, senora, ponovno je sretan. Bojala sam se da nikada više neće - molim vas, nemojte mu reći da sam vam ovo rekla, ali hvala vam za tošio ste učinili. Učinili sic sñtor .luanu veliko dobro. Mi se u uredu molimo /.a v;is oboje, da oboje nadele sreću."Upravo je lo trebala čuti. "Consuela, Juan je toliko lijepoga rekao o vama. Molim vas, zovite me Moira.""Već sam previše rekla. Pronaći ću senor Juana, ma gdje bio." "Hvala vam, Consuela. Zbogom."Consuela, pravim imenom Maria - od nje je Felbc-Juan posudio ime za svoju pokojnu suprugu - imala je dvadeset pet godina; te je završivši okružnu školu zatajnice, poželjela bolju zaradu od tajničke. Shodno tome, krijumčarila je drogu u Ameriku preko Miamija i Atlantc; nakon što je nekoliko puta jedva izbjegla uhićenje odlučila je promijeniti posao. Sada je obavljala neke čudne poslove za svoje bivše poslodavce, dok je vodila svoj sitni posao izvan Karakasa. Za ovaj su joj zadatak, čekati da telefon zazvoni, plaćali pet tisuća dolara tjedno. Naravno, to je bila samo polovica njezina posla. Posvetila se drugoj polovici, te je nazvala drugi broj. Uslijedila je neuobičajena serija cvrkutanja dok je, kako je i pretpostavljala, poziv bio preusmjeren s broja kojega je pozvala, na drugi o kojemu nije znala ništa."Da?""Senor Diaz? Consuela.""Da?""Moira je upravo nazvala. Želi daje nazovete kući.""Hvala." Veza se prekinula.Cortez je pogledao na svoj stolni sat. Neka čeka... dvadeset tri minute. Nalaziose još u jednom luksuznom apartmanu u Medellinu, dvije zgrade udaljen od svojegašefa. Je li to bio taj poziv, razmišljao je. Sjećao se vremena kada nije bio strpljiv, ali to je bilo davno, kada je bio mladi obavještajni časnik te se vratio svojim spisima.Dvadeset minuta kasnije ponovno je pogledao na sat, zapalio cigaretu, promatrao kazaljke koje su se polako kretale po brojčaniku. Nasmiješio se, razmišljao je kako ona podnosi čekanje, udaljena dvije tisuće milja. O čemu razmišlja? Popušioje pola cigarete prije nego što je odlučio saznati. Podigao je slušalicu i nazvao.Dave je slikao pivi do telefona. "Malo?" NamrStio se. "Smetnje na vezama. Možeteli ponoviti? Oh, dobro, pričekajte." Dave se okrenuo i susreo s majčinim pogledom. "Mama, za tebe.""Preuzet ću gore", rekla je bez oklijevanja, te pošla prema stepenicama što je sporije mogla.Dave je dlanom pokrio slušalicu. "Pogodite tko je?" U blagovaonici su izmijenjeni znalački pogledi."Da", Dave je Čuo majku kako govori na drugom telefonu. Lagano je spustio slušalicu. Sretno, mama."Moira, ovdje Juan.""Jesi li slobodan ovaj vikend?" upitala je."Ovaj vikend? Sigurna si?""Slobodna sam od ručka u petak do ponedjeljka ujutro.""Dobro... mislim..." Dvije tisuće milja dalje, Cortez je kroz prozor promatrao susjednu zgradu. Možda je zamka? Je li FBI-ev Obavještajni odjel... sve to bi moglo biti... Naravno, ne. "Moira, moram razgovarati s nekima ovdje. Pričekaj minutu. Možeš?""DA!"

Page 120

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostNepogrešivo je prepoznao uzbuñenje u njezinu glasu dok je pritiskao prekidač za pauzu. Pustio ju je čekati dvije minute po njegovu satu prije nego se vratio razgovoru."Dolazim u Washington u petak poslije podne." "Stižeš na vrijeme - točno na vrijeme.""Gdje se možemo naći? Na aerodromu. Možemo li se sresti na aerodromu?""Da.""Ne znam kojim letom stižem. Čekam te... na Hertzovu šalteru u tri sata. Bit ćeštamo?""Bit ću tamo.""I ja ću, Moira. Zbogom, ljubavi."Moira Wolfe ponovno je pogledala fotografiju. Rich joj se smiješio s nje, nije ju optuživao.Cortez je ustao od stola i izišao iz sobe. Stražar u hodniku ustao je kada se pojavio na vratima."lik'in ilo<7 jffai," jednostavno |c ukao. Strnžarje izvadio mobi tel i nazvao.Tehnički su problemi bili veoma zamršeni. Najosnovniji je bio napajanje. Bazna slanica gutala je pelsto vata; pokretne stanice trošile su manje od sedam, omiljeni ručni prijamnici s baterijskim napajanjem oko tristo milivata. Čak i uzpomoć velikog paraboličnog diska, prikupljeni signali bili su tihi poput šapta. Ipak, RHYOLITE-J bio je vrhunska naprava, proizvod nebrojenih milijardi dolara iz fonda za istraživanje i razvoj. Supervodička elektronika riješila je dio problema. Nekoliko računala rješavalo je ostatak. Primljene signale relativno jednostavno računalo pretvaralo je u brojčane kodove -nule i jedinice - te ih odašiljalo u Fort Huachucu, gdje je drugo, neizmjerno snažnije računalo ispitivalo bitove primljenih obavijesti i pokušavalo iz njih izvući neki smisao.Atmosferske smetnje uklanjali su matematički jednostavnim, neprekidno ponavljanim postupkom - algoritmom - koji je meñusobno usporeñivao susjedne bitove te je tijekom postupka uzimanja prosjeka numeričkih vrijednosti skidao više od devedeset posto buke. To je računalu omogućavalo izbacivanje prepoznatljivih razgovora iz materijala dobivenih od satelita. Ipak, to je bio samo početak.Razlog zašto je kartel upotrebljavao mobitele za svoje svakodnevne komunikacije bila je sigurnost. Postojalo je oko šesto frekvencija rasporeñenih na UKV području, od 825 do 845, te od 870 do 890 megaherca. Malo računalo bazne stanicepovezalo bi poziv slučajnim odabirom frekvencije, te bi prilikom poziva iz pokretne stanice izmijenilo izabranu frekvenciju u bolju kada bi veza bila loša.Konačno, ista frekvencija mogla se istovremeno rabiti za različite pozive upućene sa susjednih "ćelija" (otuda je celularni sustav vukao svoj naziv) iste mrežne grupe. Zbog takvih operativnih sposobnosti, ni; jedna policija na svijetunije bila kadra nadzirati telefonske pozive s mobitela. Nije bilo ni najmanje potrebe za kodiranjem razgovora.Tako je mislila većina.Vlada Sjedinjenih Država bavila se presretanjem stranih radioveza još od vremenačuvene Yardleyeve crne komore. Tehnički naziv bio je Comint ili Sigint - komunikacijska i signalna špijunaža -nije postojao bolji izvor obavijesti od poruka koje je neprijatelj upućivao svojim ljudima. To je bilo područje u kojem je Amerika godi-nama lula nenadmašna. I ansirnli su čitave gro/ilove satelita kojima su prisluškivali druge države, hvatali komadiće radijskih poruka, raspršene signalemikrovalnih niñioodnšiljača. Često šifrirani, na ovaj ili onaj način, radiosignali su najčešće bili obrañivani u stožeru Agencije za nacionalnu sigurnost u Fort Meadeu, u državi Marvland; negdje izmeñu NVashingtona i Baltimorea, u čijim su se podrumima skrivala gotovo sva superračunala svijeta.Zadatak je bio neprekidno pratiti svih šest stotina frekvencija koje je koristila celularna telefonska mreža u Medellinu. Zadaća koja bi bilo kojoj policiji na svijetu predstavljala nemoguće, Agenciji za nacionalnu sigurnost, koja je neprekidno nadzirala desetke tisuća indijskih i drugih elektronskih kanala, bila je to jedna od jednostavni jih vježbi. Agencija za nacionalnu sigurnost bila je veća od CIA-e, daleko tajanstvenija, te bitno bolje financirana. Jedna od njezinih postaja nalazila se u krugu Fort Huachuche, u Arizoni. Taje postaja posjedovala vlastito, sasvim novo superračunalo Cray, optičkim kabelima povezano s jednim od mnogih vozila veze, od kojih je svako pojedino vršilo zadaće o kojima izvršitelji nisu postavljali pitanja.Sljedeći je problem bio osposobiti računalo. Imena i identitet ve-ćinc pripadnika kartela bili su naravno poznati vladinim službama. Službe su posjedovale njihove glasovne snimke, koje su programeri iskoristili za polaznu točku. Služeći se glasovnim uzorcima poznatih glasova, uspostavili bi algoritam

Page 121

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostkoji bi prepoznavao glasove, bez obzira kojom su se celularnom frekvencijom služili. Nadalje, glasovi osoba koje su pozivale njih bili su isto tako elektronski obrañeni. I Jskoro je računalo prepoznavalo i bilježilo više od trideset poznatih glasova, čiji je broj svakoga dana rastao. Nevolje s napajanjem povremeno su otežavale glasovne identifikacije, nekoliko je poziva bilo izgubljeno, ali je šef tehničke službe procjenjivao da love preko šezdeset posto; budući da se količina prepoznatih glasova povećavala, učinkovitost će se popeti do osamdeset pet posto.Glasovi koji nisu imali imena, dobivali su brojeve. Glas 23 upravo je nazvao glas 17. Glas 23 je bio stražarov. Njega su identificirali jer je pozvao 17, za koga su znali da je tjelohranitelj Osobe Echo, ime pod kojim je Comintova ekipa vodila Escobeda. "Dolazi mu u posjet", jedino im je to priopćila snimljena poruka. Tko je točno bio "on", to nisu znali. Bio je to glas koji još nisu čuli,bolje rečeno, još nisu identificirali. Obavještajni specijalci bili su strpljivi. Ovaj se slučaj razvijao brže od drugih. Usprkos njihovoj tehničkoj profinjenosti, nadziraneosobe nisu ni sanjale da hi ih netko mogao ovako prisluškivati, te nisu poduzimale nikakve mjere opreza. U roku od mjesec dana Co-minlova je ekipa skupila dovoljno saznanja o svojim ciljevima da je mogla razvili sve vrste upotrebljivih taktičkih obavijesti. Bilo je to samo pitanje vremena. Tehničari su se pitali kada će započeti prave operacije. Naposljetku, pokretanje Siginta uvijek je predstavljalo predznak izlaska snaga na teren."Što je?" upitao je Escobedo Corteza koji je ušao u sobu."Direktor FBI-a leti sutra u Bogotu. Odlazi iz Washingtona nedugo nakon podneva.Posjet bi trebao biti tajan. Očekujem da će se poslužiti službenim zrakoplovom. Amerikanci imaju eskadrilu takvih zrakoplova u zrakoplovnoj bazi Andrews. Plan leta će unijeti s izmijenjenim podacima. Bilo koji sutrašnji let izmeñu četiri sata poslije podne i osam sati uvečer, može biti taj let. Očekujem da će se poslužiti dvomotornim zrakoplovom, G-lll, iako bi mogao uzeti i neki drugi. Sastat će se s državnim odvjetnikom kako bi raspravio nešto izuzetno važno. Ja letim za Washington kako bih saznao o čemu je riječ. U tri sata polijeće zrakoplov za Mexico City. Bit ću u njemu.""Imaš dobar izvor", primijetio je Escobedo, konačno zadivljen.Cortez se nasmiješio. "Si, jefe. Čak i ukoliko nećete moći saznati o čemu će raspravljati ovdje, nadam se da ću ja to saznati tijekom vikenda. Neću obećati ništa, ali ću učiniti sve što mogu.""Žena", rekao je Escobedo. "Mlada i prekrasna, siguran sam." "Kako vi kažete. Moram krenuti."Samo sat vremena po Cortezovu odlasku stigao je teleks koji je izvještavao Escobeda kako sinoćnji kurirski let nije stigao na svoje odredište u jugozapadnoj Georgiji. Dobro raspoloženje koje uvijek prati primitak tajnih obavijesti, u trenutku se pretvorilo u bijes. El jefe je poželio mobitelom pozvati Corteza, ali se sjetio kako plaćenik odbija raspravljati o važnim pitanjima preko, kako je on to nazivao, "neosiguranih" linija. Escobedo je zatresao glavom. Taj brigadir DGI-a - ponašao se kao stara baba. Eljefeov je telefon zazvonio."Imamo ga", rekao je čovjek u kamionetu, dvije tisuće milja dalje.GLASOVNA IDENTIFIKACIJA, objavio je ekran njegova računala. OSOBA BRAVO IZLAZNI POZIV OSOBI ECHO FRQH4H.U70 Ml 1/ POZIV Ul'UCI N U LW)7. II )1 Nil I I KACU A PRI ;SRI TACA 345.'Tony, ovo hi moglo biti važno."Stariji tehničar, koji je prije četrdeset sedam godina na krštenju dobio ime Antonio, stavio je slušalice na glavu. Razgovor je snimljen na vrpcu, velikom brzinom - u stvari radilo se o devetnaestmili-metarskoj videovrpci korištenoj, zbog prirode sustava kojega su rabili, za presretanje signala. Služili su se Sonvjevim komercijalnim snimačima, kojima su tehničari NSA-e zamijenili neke sitnice."Ha! Senor Bravo je popizdio!" rekao je Tony, čuvši dio razgovora. "Reci Meadeu da smo konačno ulovili smrznuto uže na lijevome polju." Naziv "smrznuto uže" bioje uobičajeni NSA-in naziv za presretanje izuzetno važnog signala koji su pokupili iz baseballa. Sezona je bila u jeku, Baltimore Oriolesi uspinjali su sena ljestvici."Kakav je signal?""Jasan kao crkveno zvono. Isuse, zašto nikada ne kupim paket dionica TRW-a?" Antonio je zastao, pokušavajući zaustaviti smijeh. "Isusa ti, taj je stvarno popizdio."Minutu kasnije veza se prekinula. Tony je uključio slušalice u jedan magnetofon te je odgurao svoj naslonjač do teleprintera, gdje je počeo tipkati.FLASH

Page 122

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostTOPSECRET*****POSTUPAK . s ??2358ZIZVJEŠĆE SIGINTPRESRETANJE 345 POLAZ 2349Z FRQ 836.970 MHzPOLAZ: OSOBA BRAVOPRIM: OSOBA ECHOB: IZGUBILI SMO JOŠ JEDNU ISPORUKU. [UZBUðENJE]E: ŠTO SE DOGODILO?B: PROKLETA KANTA SE NIJE POJAVILA. ŠTO MISLIŠ? [UZBUðENJE]E: IZMIJENILI SU NAČIN RADA, TO SAM TI VEĆ REKAO. POKUŠAVAMO SAZNATI O ČEMU JE RIJEČ.li: I KADAĆmT /NAM?li: KADIMO NA TOM I •. NAS ČOVJEK PUTUJE U WASIIIN(il()N DA ISTRANI. DOGAðAJU SEJOŠ I DRUGI. STVARI.B: KAKVE? [UZBUðENJE]E: PREDLAŽEM SASTANAK SUTRA KAKO BISMO OVO RASPRAVILI.B: SLUŽBENI SASTANAK ZAKAZAN JE ZA UTORAK. E: PABLO, OVO JE VAŽNO, SVI MORAJU ČUTI. B: I NE MOŽEŠ MI NIŠTA REĆI?E: AMERIKANCI MIJENJAJU PRAVILA IGRE. ŠTO TOČNO MIJENJAJU, TO JOŠ NE ZNAMO.B: ZA KOJU VRAŽJU MATER PLAĆAMO ONOG KUBANSKOG PREBJEGA? [UZBUðENJE]E: ON DOBRO RADI. MOŽDA ĆEMO VIŠE SAZNATI NAKON NJEGOVA PUTA U WASHINGTON. NA SASTANKU ĆE SE GOVORITI O ONOME ŠTO SMO DOSAD SAZNALI.B: DOBRO. SAZVAT ĆU SASTANAK. E: HVALA TI, PABLO.KRAJ POZIVA. SIGNAL PREKIDA. KRAJ PRESRETANJA."Kakve su ti to gluposti s "uzbuñenjem"?"Ne smijem napisati "popizdio" u službenome izvješću", rekao je Antonio. "Ovo jevruće. Ovdje imamo ponešto i za operativce." Pritisnuo je tipku POŠALJI na tipkovnici. Signal je bio upućen na šifriranu destinaciju - CAPER - što je bilo sve što su znali vezisti u kamionetu.Bob Ritter upravo je krenuo kući, prešao je milju po autocesti Georgea Washingtona, kada je njegov sigurni mobitel u automobilu proizveo prepoznatljiv,iritirajući zvuk."Da?""l'oruka za ( AI'HR", rekao je glas."Dobro", rekao je zamjenik direktora Operativnog odjela sus-pregnuvsi uzdali. A vozaču: "Vozi me natrag.""Da, gospodine."Povratak je, čak i za najviše rukovoditelje CIA-e predstavljao problem nalaženjaokretišta, a tada je slijedila borba s gustim wash-ingtonskim prometom, koji je u svojoj veličanstvenosti, jednako omogućavao svima, bogatima, siromašnima i važnima da puze trideset milja na sat. Stražar na ulazu propustio ih je te se Ritter dvadeset pet minuta kasnije našao u svome uredu na sedmom katu. Sudac Moore već je otišao. Pristup podacima o ovoj operaciji imalo je samo četvero ljudi. To je bio najmanji broj potreban samo za dočeki-vanje i procjenu važnostiporuka. Dežurni časnik upravo je preuzeo dužnost. Predao je poruku Ritteru."Imamo nešto vruće", rekao je časnik."U pravu ste. To je Cortez", rekao je Ritter preletjevši preko obrasca za poruke."Točno, gospodine.""Stiže ovamo... samo što ne znamo kako izgleda. Da ga je Biro barem snimio dok je boravio u Portoriku. Poznat ti je njegov opis koji posjedujemo." Ritter je podigao pogled."Craomanjast, smeñe kose. Srednje visine, srednje grañe, ponekad nosi brkove. Nema osobitih znakova i pojedinosti", izgovorio je časnik. Nije bilo teško upamtiti ništa, upravo su toliko imali o Felboi Cortezu."Tko ti je veza u Birou?""Tom Burke, srednji rang u Obavještajnome. Prilično je dobar. Djelomično je vodio Hendersonov slučaj.""Dobro, dostavi mu ovo. Možda će Biro smisliti kako će uloviti to .smeće. Još nešto?""Ne, gospodine."Ritter je kimnuo glavom i pošao natrag kući. Časnik se vratio u svoj ured na petome katu i nazvao. Noćas je imao sreće; Burke je još bio u uredu. Naravno, o ovome nisu mogli razgovarati telefonom. Časnik CIA-e, Paul Hooker, odvezao se dozgrade FBI-a na uglu 10. ulice i Pensilvanije.Cl A i I I i I bili su povremeni suparnici u obavještajnom poslu; vječiti suparnici u borbi /a sredstva i/, državnog proračuna. Unatoč lome, na operativnoj se razini njihovi zaposlenici dobro slažu; meñusobna zabadanja obično nisu zlobna."U sljedećih nekoliko dana u Washington stiže novi turist", najavio je Hooker u

Page 123

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnosttrenutku kada su se zatvorila vrata."Tko, na primjer?"I looker je oklijevao. "Felix Cortez." Časnik CIA-e pružio je kopiju teleks ispisa. Neki su dijelovi bili zacrnjeni. Burkea to nije uvrijedilo. Budući daje pripadao Obavještajnom odjelu zaduženom za lov na špijune, bio je navikao na "što se može znati"."Pretpostavljate da je Cortez", rekao je FBI-ev agent. Osmjehnuo se. "Ipak, ne bih se kladio protiv tebe. Samo da imamo sliku tog seronje, imali bismo mogućnost uloviti ga, ali ovako..." Uzdah. "Postavit ću ljude na Dulles, National i BWI. Pokušat ćemo, ali možeš misliti kakve izglede imamo." Daje Agencija barem uslikala tog propaliteta dok je radio na terenu - ili dok je studirao na KGB-ovoj akademiji - to bi nam toliko olakšalo posao... "Pretpostavljam da će ovamo stići tijekom sljedeća četiri dana. Provjerit ćemo sve izravne letove i sve vezne."Problem je bio više matematički nego ikoji drugi. Broj zrakoplova iz Kolumbije, Venezuele, Paname i ostalih susjednih država koji su izravno slijetali u Washington nije bio prevelik te gaje bilo lako nadzirati. Ali, ako je praćeni promijenio zrakoplov u Portoriku, Bahamima, Mexicu ili bilo kojem drugom gradu, uključivo i one u Sjedinjenim Državama, broj mogućih letova koje je FBI trebao nadzirati naglo se popeo na stotine. Cortez je bio profesionalac obučen od KGB-a, ta mu je činjenica bila poznata, kao i ovoj dvojici. Zadatak nije bio beznadan. Policija je cijelo vrijeme tragala za greškama, jer su i najiskusniji profesionalci jednom pogriješili ili ih je ostavila sreća. Igra je bila takva. Nadali su se da će im se sreća nasmiješiti.To se nije dogodilo. Cortez je ulovio Aviancin let do Mexico Citi-ja, tamo je sjeo u zrakoplov American-Airlinesa i odletio do Fort Wortha, gdje je obavio carinske formalnosti. Nakon toga, uzeo je let za New York. Prijavio se u hotelu St. Moritz, na južnoj strani Central Parka. Kada je ušao u sobu bilo je već tri sata ujutro; trebao muje odmor. NaruOio je buñenje u deset sati te zamolio icecpcioncra ila mu pribavikartu prvog razreda za Metroliner koji je u jedanaest sati pola/.io prema vvashingtonskoj stanici Union. U tim vlakovima bili su ugrañeni telefoni. Ako nešto pode krivo, moći će nazvati. Možda... ne, odlučio je, nije ju želio zvati na posao; FBI zasigurno nadzire kućne telefone. Prije nego što se srušio u postelju, uništio je sve potvrde zrakoplovnih kompanija i oznake na prtljazi.U devet pedeset šest probudio ga je telefon. Gotovo sedam sati sna, pomislio je.Njemu se to činilo poput nekoliko trenutaka, ali za izležavanje nije imao vremena. Odjenuo se na brzinu i pola sata kasnije sišao na recepciju, te podigaovoznu kartu. Zbog uobičajenog prometnog krkljanca na Manhattanu umalo je zakasnio na vlak. Stigao je u posljednjem trentuku te zauzeo sjedalo u zadnjem poprečnom redu pušačkog salona. Nasmiješeni domaćin u crvenom sakou iznenadio gaje ponudivši ga kavom bez kofeina i primjerkom USA Today, iza čega je slijedio doručak koji se nije razlikovao - osim što je bio topliji - od onoga kojega bi mu poslužili tijekom leta. Kada je vlak ulazio u Philadelphiju Cortez je već spavao. Shvatio je da mu je potreban odmor. Dok je skupljao poslužavnike s ostacima doručka, domaćin vlaka uočio je osmijeh na njegovu licu; pitao se kakvisnovi prolaze putnikovom glavom.U jedan sat Metroliner 111 približavao se Baltimoreu; u sobi za tiskovne konferencije Bijele kuće uključila se televizijska rasvjeta. Izvjestitelje su već prije uputili daje riječ o tajnoj operaciji koju treba skrivati te da će državni odvjetnik s time u vezi dati izjavu; istraga je bila vezana za narkotike. Velike televizijske postaje nisu prekidale svoje poslijepodnevne trakavice - prekinuti Santa Barbaru predstavljalo bi povod za pobunu - dok je CNN, kao i uvijek, stavio svoj telop "Specijalno izvješće". To su odmah uočili obavještajni časnici na dužnosti u Nacionalnom zapovjednom središtu u Pentagonu,svi su redom televizore podesili na CNN. To je bio, možda, najrječitiji mogući komentar o sposobnostima američke obavještajne službe koja je trebala izvještavati vladu; komentar koji nijedna veća televizijska postaja, iz očevidnih razloga, nikada nije objavila.Državni odvjetnik nevoljko je išao prema govornici. Uza sve svoje odvjetničko iskustvo, nije bio iskusan govornik. Za bavljenje privrednim pravom i političkimpromidžbama ta sposobnost nije bilapotrebna. Ipak, lologeiiiOan i uvijek dobro mljeven, bio je- pogodan /a popunu dana siromašnog vijestima, šio je bio razlog njegove omiljenosti u medijima."Dame i gospodo", započeo je, kopajući po svojim zabilješkama. "Uskoro ćete dobiti spise u vezi s operacijom TARPON. To je do sada najučinkovitija operacijapoduzeta protiv meñunarodnog nar-ko-kartela." Podigao je pogled, pokušavao je vidjeti lica novinara iza blještavih reflektora.

Page 124

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost"Istraga koju je proveo Pravosudni odjel, a vodio FBI, otkrila je veći broj bankovnih računa, u Sjedinjenim Državama kao i u inozemstvu, koji su upotrebljavani za pranje neprocjenjivih količina prljavog novca. Ti računi otvoreni su u više od dvadeset devet banaka, od Lichtensteina do Kalifornije, a njihovi ukupni ulozi iznose, prema našim trenutnim procjenama, više od šesto pedeset milijuna dolara." Ponovno je podigao pogled, jer je začuo "Jebem ti!" negdje iz skupine. To je izazvalo njegov osmijeh. Nikada nije bilo lako zadivitinovinare akreditirane u Bijeloj kući. Kamere su sada gutale svaki trenutak."Surañujući sa šest stranih vlada, pokrenuli smo neophodne korake kako bi zamrznuli sve uloge, te zaplijenili osam dioničkih društava za promet nekretninama koji su bili primarni čimbenici samog pranja novca unutar granica Sjedinjenih Država. To smo učinili u skladu sa statutom i propisima RICO-a - Organizacije za borbu protiv iznuñivanja. Morao bih naglasiti kako ta društva u sebi sadrže imovine mnogih nedužnih ulagatelja; njihovi ulozi neće - ponavljam, neće - ni u kojem slučaju biti ugroženi ovom vladinom akcijom. Njih je kartel upotrijebio kao plašt te oni neće biti zaplijenjeni."Oprostite", prekinuo gaje izvjestitelj Associated Pressa. "Rekli ste šesto pedeset milijuna dolara?""To je točno, više od pola milijarde dolara." Državni je tužitelj uopćeno opisaokako su došli do obavijesti, ali ne i na koji su način došli do prvih tragova, ni točan način kako su pronašli novac. "Kao što vam je poznato, s nekoliko stranih vlada sklopili smo sporazume kojima pokrivamo slučajeve poput ovoga. Koduloga u stranim bankama nañena je veza s narko-mafijom te će oni biti zaplijenjeni od strane tih vlada. Na švicarskim računima nalazi se otprilike..."ponovno je provjerio bilješke. "Otprilike dvjesto trideset sedam milijuna dolara, koji sada u cijelosti pripadaju švicarskoj vladi.""Koliki je i/nos naših zapljena?" upitao je Wcislimi;t<»i l'ost.".loš ne znamo. Teško je opisati svu složenost ove operacije - samo računovodstveni podaci držat će nas tjednima u pogonu.""Što možete reći o suradnji s vladama drugih država?" želio je znati drugi izvjestitelj.Ma ti to ozbiljno, pomislio je novinar pored njega."Suradnja na koju smo naišli u ovom slučaju naprosto je izvan-icñiia." Državni je tužitelj procvao. "Naši su prekomorski prijatelji djelovali brzo i profesionalno."Ne krade se svakoga dana toliki novac, razmišljao je šutljivi novinar, a još se rjeñe to uspije proglasiti općim dobrom.( NN je stanica koja emitira diljem svijeta. U Kolumbiji su emisiju gledala dvojica ljudi čiji je zadatak bio pratiti izvješća američkih medija. Oni su i sami bili novinari redakcije kolumbijske televizijske mreže, Inravision. Jedan od njih dvojice izišao je iz kontrolne sobe i prije povratka obavio telefonski razgovor.Tony i njegov suradnik upravo su se vratili na svoju dužnost u kamionet; na zidusu pronašli ispis iz teleksa u kojem je stajalo da oko I K.00 sati po Zulu vremenu mogu očekivati pojačan telefonski promet preko mobitela. Nisu bili razočarani."Možemo li o ovome razgovarati s direktorom Jacobsom?" upi-lao je izvjestitelj."Direktor Jacobs osobno je uključen u ovaj slučaj, ali trenutačno nije na raspolaganju za izjave", odgovorio je državni odvjetnik. "S njime ćele moći razgovarati sljedeći tjedan, ali su u ovome trenutku on i njegova ekipa do grla u poslu." Time nije prekršeno nijedno pravilo. Izjava je govorila da je Emil u gradu, a izvjestitelji su, pre-po/navši u načinu kako je državni odvjetnik odgovorio na to odlučili ostaviti pitanje po strani. U stvari, Emilovje zrakoplov prije točno i Ivañeset pet minuta poletio iz zrakoplovne baze Andrews."Modre de Dios!" rekao je Escobedo. Jedva su započeli s uobi-* njenim uljudnostima, neizostavnima na sastancima ove skupine koljiičn. Svi članovi kartela našli su se u istoj sobi; to je predstavljalorijedak dogañaj, lako je /grañu okružio pravi zid tjelohranitelja, vode se nisu osjećali sigurnima. Na krovu /grade nalazila se satelitska antena; program su odmah prebacili na ('NN. Razgovor o neočekivanim dogañajima tijekom kartelovih krijumčarskih operacija naglo je skrenuo u uznemirujuće voće. To je osobito uznemirilo Escobc-da, budućida je bio jedan od trojice članova kartela koji su svojim suradnicima željeli nametnuti ovaj način pranja novca. Iako su mu svi čestitali na njegovoj učinkovitosti tijekom zadnje dvije godine, promatrali su ga s daleko manje povjerenja."Dakle, ne možemo učiniti ništa?" upitao je jedan."Prerano je reći", odgovorio je kartelov čovjek koji je vodio financije. "Podsjećam vas daje svota koju smo do sada primili preko ovih kanala gotovo

Page 125

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostjednaka našoj uobičajenoj zaradi. Tako se može reći da smo izgubili veoma malo, na stranu zarada koju smo očekiva-li od uloženoga." To je čak i njemu zvučalo neuvjerljivo."Mislim da smo otrpjeli dovoljno uplitanja", naglo je rekao Esco-bedo. "Direktorameričkih federalesa danas uvečer stiže u Bogotu.""Da? A kako si to otkrio?""Cortez. Rekao sam ti da ćemo, unajmivši ga, biti na dobitku. Sazvao sam ovaj sastanak kako bi vam prenio njegova izvješća.""Ovo je već previše", rekao je drugi član. "Moramo nešto poduzeti. I to mora biti oštro."Svi su se složili s tim. Kartel još nije naučio da se važne odluke ne smiju donositi u gnjevu, ali tamo nije bilo nikoga tko bi ih umirio. U svakom slučaju,smirenost im nije bila u naravi.Metroliner broj 111 stigao je minutu ranije, u 13.48 sati. Cortezje izišao iz vlaka noseći dvije torbe i odmah se zaputio prema taksi sta-jalištu pred stanicom. Vozač je bio oduševljen vožnjom do Dullesa. Putovanje je trajalo trideset i koju minutu i taksistu donijelo ono što je Cortezu predstavljalo pristojnu napojnicu; dva dolara. Cortez je ušao na gornju razinu, skrenuo nalijevo, spustio se pokretnim stepenicama i pronašao Hertzov šalter. Tu je unajmio još jedan veliki Chevy, te ostatak vremena potrošio utovarujući svoju prtljagu. Kada se vratio u zgradu, bila su skoro tri sata. Moira je došla na vrijeme. Zagrlili su se. Nije se voljela ljubiti na javnim mjestima."C idje si oslaviln aulo?""Na parkiralištu za dulji boravak. Prtljaga mije tamo.""Dobro, idemo.""Kamo?""Na Skvline-driveu nalazi se mjesto gdje General Motors povremeno održava važne sastanke. U sobama nema telefona, nema televizije, nema novina.""Znam ga! Kako si uspio rezervirati u tako kratkom roku?""Svaki vikend otkada smo zajedno, rezervirao sam taj apartman", iskreno je odgovorio Cortez. Naglo je zašutio. "Zvuči li to... nepristojno?" Sad je već mogao besprijekorno odglumiti stanje zbunjenosti.Moira gaje zgrabila za ruku. "Meni ne.""Mislim da će ovo biti dug vikend." Za nekoliko su se minuta već nalazili na autocesti 66, uputivši se zapadno prema planinama Blue Ridge.Četiri časnika osiguranja iz veleposlanstva odjeveni u letačke kombinezone posljednji su put provjerili okolicu, a tada je jedan izvukao satelitski telefoni dao konačno odobrenje.VC-20A, vojna verzija poslovnog mlažnjaka G-lll, letio je s civilnim oznakama naradarskom zaslonu, sletjevši u pet sati i trideset devet minuta poslije podne u meñunarodnu zračnu luku Eldorado, oko osam milja udaljenu od Bogote. Za razliku od većine zrakoplova VC 20-A koji su pripadali 89. transportnoj eskadrili zrakoplovne baze Andrews u Marvlandu, ovaj je zrakoplov bio posebno prilagoñen letenju u područjima visokog rizika te je nosio opremu za ometanje raketa zemlja-zrak koje su posjedovali teroristi ili poslovni ljudi. Opremu su izmislili Izraelci. Zrakoplov je bljesnuo te savršeno sletio uz blagi zapadnjak.Odrulao se do udaljenog kraja teretnog terminala prema kojem su išli automobili i terenska vozila. Identitet zrakoplova promatračima više nije predstavljao tajnu. Prvi džipovi već su se zaustavljali s njegove lijeve strane. Iz njih su iskakali naoružani vojnici, rasporeñujući se i ciljajući u prijetnje, izmišljeneili stvarne. Na zrakoplovu su se otvorila vrata. U njima su bile ugrañene stepenice, ali se prvi čovjek koji je izišao iz zrakoplova nije poslužio njima. Iskočio je, jedna mu je ruka bila skrivena u ogrtaču. Ubr-/.o mu si- |iiuliu?.loi diu^i ćuvai. Obojica su bili specijalni agenti I'BI a, a njihov je posao bio osiguranje njihova direktora, hinila Ja-eobsa. Postavili su se unutar prstena pripadnika kolumbijske elitne pioluterorističkc postrojbe. Svi su bili na iglama. Ovakve sigurnosne mjere u ovoj zemlji nisu bile nimalo neobične. Previšeih je umrlo dokazujući tu tvrdnju.Jacobs je izišao sljedeći, pratili su ga njegov posebni pomoćnik i I larry Jefferson, administrativni upravitelj Agencije za borbu protiv narkotika. Posljednji od ove trojice stupio je na tlo u trenutku kada im je prišla veleposlanikova limuzina. Nitko se nije dugo zadržavao na otvorenome. Veleposlanik je izišao kako bi pozdravio goste, ali su minutu kasnije svi već bili u vozilu. Tada su se vojnici ponovno popeli u džipove koji su krenuli kao veleposlanikova pratnja. Zapovjednik posade zrakoplova zatvorio je Gulfstreamovavrata te je VC-20A, čiji motori ni trenutka nisu prestajali raditi, odmah odru-lao prema uzletištu. Njegov je cilj bio aerodrom u Grenadi koji su prije nekoliko godina ljubazni Kubanci izgradili za američke potrebe. Tamo će ga lakše

Page 126

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostčuvati."Emile, kakav je bio let?" upitao je veleposlanik."Malo više od pet sati. Nije loše", odgovorio je direktor. Zavalio se u samtom presvučeno sjedište produžene limuzine, koja je bila puna do vrha. Sprijeda su sjedili veleposlanikov vozač i čuvar. U vozilu je ukupno bilo četiri automata, aJacobs je bio siguran da i Har-ry Jefferson nosi svoj službeni automatik. Jacobsnikada u životu nije nosio revolver, nije se time želio opterećivati, uostalom, ako njegova dva čuvara i njegov pomoćnik - još jedan dobar strijelac - nisu dovoljni da ga zaštite, tko će ga zaštititi? Jacobs nije bio osobito hrabar čovjek, samo što je nakon gotovo četrdeset godina borbe sa zločincima svih vrsta- čak mu je jednom i čikaška mafija ozbiljno zaprijetila -bio umoran od svega. Navikao se na to koliko je to bilo moguće; sada je to postalo dijelom slike i poput uzorka tapete ili boje zida, više ih nije primjećivao.Zato je zamijetio nadmorsku visinu. Bogota leži na visini od gotovo dvije tisućešesto metara, na zaravni okruženoj planinama. Nedostajalo je zraka, pitao se kako to veleposlanik podnosi. Jacobs se ugodnije osjećao na oštrom vjetru na jezeru Michigan. Čak je i vlažna izmaglica koja je svakoga ljeta lijegala na Washington bila pod-nošljivija, pomislio je."Suli a u devet?" upitao je Jacobs."Aha", kininuo je veleposlanik. "Mislim tla će pristati na sve što tražimo." Veleposlanik naravno nije znao razlog sastanku, što ga nije veselilo. Radio je kao otpravnik poslova u moskovskom veleposlanstvu, tamošnje osiguranje nije bilotako čvrsto."To nije problem", primijetio je Jefferson. "Znam da žele dobro - da dokažu to izgubili su već dovoljno policajaca i sudaca. Pitanje je, hoće li prihvatiti igru?""Bismo li mi, pod ovakvim uvjetima?" promrmljao je Jacobs, a tada skrenuo razgovor u sigurnije vode. "Znate, nikada nismo bili posebno dobri susjedi, zar ne?""Kako to mislite?" upitao je veleposlanik."Mislim, kada nam je odgovaralo da ovim državama vladaju nasilnici, dopuštali smo to. Kada je demokracija konačno počela hvatati korijene, često im nismo pružali potporu, štoviše, znali smo se jadati na njihove zamisli ako bi se kosile s našima. Sada krivimo njih kada narko-mafija ugrožava njihovu vladu zatošto naši državljani /ele kupovati drogu."^ "Demokracija teško dolazi ovamo", istakao je veleposlanik. "Španjolci nisu bašbili veliki pristalice...""Da smo prije stotinu godina izvršili svoju dužnost - čak i prije pedeset godina- ne bismo imali ni polovicu nevolja koje imamo sada. U redu, propustili smo tada. Sada moramo svakako djelovati.""Emile, ukoliko imaš kakav prijedlog..."Jacobs se nasmijao. "Andy, ja sam policajac - dobro, pravnik -nisam diplomat. Toje tvoj problem. Kako je Kay?""Dobro." Veleposlanik Andy Westerfield nije se morao propitivati o gospoñi Jacobs. Znao je da je Emil prije devet mjeseci pokopao svoju suprugu, nakon hrabre borbe protiv raka. To ga je teško pogodilo, ali je Ruth mogao pamtiti po dobrome. Uostalom, imao je posao koji ga je okupirao. Svakome je to trebalo, Jacobsu više od drugih.Na terminalu je čovjek s 35-milimetarskim Nikonom opremljenim teleobjektivom snimao tijekom posljednja dva sata. Kada su se limuzina i njezina pratnja pokrenuli s uzletišta, skinuo je objektiv s tijela aparata, spremio oboje u reportersku torbu i uputio se prema javnim govornicama.limu/ina |c vo/.ilii hiv.o, jedan ñzip bio je sprijeda, jedan i/,a nje. Skupi automobili koji su s oružanom pratnjom velikom brzinom napuštali zračnu luku u Kolumbiji nisu bili ništa nesvakidašnje. Trebalo je pročitali registarske oznake kako bi se ustanovilo da su kola američka. Četvorica ljudi u svakome džipu nisu znali za svoj zadatak sve do pet minuta prije polaska, a put iako predvidljiv, nije bio dug. Nikome se nije ostavilo vremena za zasjedu -pretpostavljajući, naravno, da je netko dovoljno lud da razmišlja o tome.Naposljetku, ubiti američkog veleposlanika predstavljalo bi be-zuman čin; to se nedavno dogodilo u Sudanu, Afganistanu, Pakistanu... A nitko nikada nije pokušaoozbiljnije ugroziti život direktora I'BI-a.Automobil u kojem su se vozili bio je limuzina Cadillac Fleet-vvood. Njegova dodatna oprema uključivala je debela okna od leksa-na koja su zaustavljala metakiz automatske puške te kevlarski oklop koji je okruživao putnički odjeljak; gumeispunjene pjenom protiv pražnjenja i spremnik za gorivo načinjen slično onima ugrañenima u vojne zrakoplove, s protueksplozivnom zaštitom. Nije bilo čudno štoje u voznom parku veleposlanstva taj automobil bio poznat pod nadimkom Tenk.

Page 127

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostVozač ga je vozio poput profesionalnog vozača formule. U motoru je imao snage zabrzine veće od sto šezdeset kilometara na sat; mogao je trotonsko vozilo okrenuti pod ručnom i mijenjati pravce vožnje poput kaskadera. Njegove su oči skakale s puta pred njim na odraz u retrovizoru. Jedan ih je automobil slijedio posljednje dvije ili tri milje, nakon toga je skrenuo. Vjerojatno ništa, prosudio je. Netko se vraća kući s aerodroma... U automobil je takoñer bila ugrañena suvremena radiooprema. Vozili su prema veleposlanstvu. Iako je veleposlanik posjedovao odvojenu rezidenciju, zgodnu dvokatnicu sa šest jutara vrta i šume, ona nije bila dovoljno sigurna za njegove goste. Poput mnogih suvremenih američkih veleposlanstava i ova je nalikovala križancu izmeñu prizemne uredske zgrade i dijela Siegfriedove linije.GLASOVNA IDENTIFIKACIJA, očitalo se na zaslonu njegova računala, tri tisuće kilometara dalje: GLAS 34 POSLAO POZIV NEPOZNATOM PRIMATEUU FRQ 889,980 MHz VRIJEME POZIVA 2258Z IDENTIFIKACIJA PRESRETANJA 381.Tony je nnvukno sluSnllcc i sluSno na vrpci sa sustavom odgoñenog emitiranja."Ništa," rekao je trenutak kasnije. "Netko ide na vožnju."U veleposlanstvu je pravni ataše nervozno šetao predvorjem. Specijalni agent FBI-a, Pete Morales trebao je biti na aerodromu. Dolazio je njegov direktor, alisu one seronje iz osiguranja rekli, samo jedno vozilo, riječ je o iznenadnom posjetu - iznenañenje je, to su svi znali, bilo bolje od razmetanja silom. Morales je bio meñu onima koji to nisu znali, on je vjerovao u razmetanje silom.Morales je potjecao iz Kalifornije, iako mu je prezime bilo španjolsko, njegova je obitelj bila u San Franciscu još u vrijeme bojnika Fremontea, a on je morao izgladiti svoj, ponešto odbačeni, materinji jezik ne bi li dobio sadašnji posao,što je takoñer značilo ženu i djecu ostaviti u Sjedinjenim Državama. Njegovo posljednje izvješće govorilo je pretpostavljenima o opasnostima koje su vladale ovdje. Opasnostima za domaće stanovništvo, opasnostima za američke državljane, osobitim opasnostima za američke policajce.Morales je pogledao na sat. Još oko dvije minute. Pošao je prema vratima."Točno na vrijeme", primijetio je čovjek tri bloka udaljen od veleposlanstva. Progovorio je u ručni primopredajnik.Sve donedavno RPG-7D bio je uobičajeno sovjetsko protuten-kovsko oružje. Njegovopodrijetlo seže do njemačkog Panzerfausta, tek gaje nedavno odmijenio RPG-18, gotovo preslik američke rakete M-72 LAW. Novo je oružje omogućilo odbacivanje milijuna komada zastarjelog naoružanja, što je predstavljalo dodatak ionako bogatoj ponudi na vojnim tržnicama diljem svijeta. Stvoreno za bušenje rupa u tenkovima, nije bilo jednostavno za upotrebu. To je bio razlog zašto su četiri bacača bila uperena na veleposlanikovu limuzinu. Automobil je krenuo prema jugu,niz Carreru 13 u dijelu zvanome Palermo, usporavao gaje gradski promet. Da su direktorovi čuvari znali naziv kvarta i uličnu oznaku, vjerojatno bi se pobunilizbog praznovjerja. Sporost prometa u samome gradu sve je činila nervoznima, osobito vojnike u pratećim vozilima koji su istezali vratove usput promatrajući prozore zgrada. Činjenica, toliko očevidna dajesvi zaboravljaju, bila je ñn se ne niofr sulice vidjeli km/ prozor. Čak je i otvoren prozor samo mrvicu tamniji oil okolne fasade, a oko se prilagoñuje okolnom osvjetljenju, a ne rasvjeti odreñenog dijela prostora. Upozorenja nije bilo.Ono stoje smrt učinilo neizbježnom, bio je jedan običan semafor. Električar je popravljao pokvareni signal - ljudi su se već tjedan dana žalili - i dok je provjeravao vremenski mehanizam, upalio je crveno. Svi su se zaustavili, gotovo su već mogli vidjeti veleposlanstvo. Kroz prozore na trećem katu, s obje strane ulice, projektili iz četiri bacača RPG-7D pojurili su ravno dolje. Tri su pogodila automobil, od toga dva automobilski krov.Bljesak je bio dovoljan. Morales je pojurio još prije nego je buka doprla do veleposlanstva, trčao je s punim saznanjem o uzaludnosti te geste. Desnom je rukom izvlačio svoj Smith & Wesson automatik iz korica na pojasu, držao gaje kako je propisivao priručnik, uperiv-ši ga ravno uvis. Trebalo mu je malo više od dvije minute.Vozač je bio živ, ispao je iz kola krvareći iz rana koje ni jedan liječnik nije mogao na vrijeme zatvoriti. Vojnika iz prednjeg džipa nije bilo nigdje, samo krvavi tragovi na stražnjem sjedištu. Vozač džipa iza limuzine još je bio za volanom, rukama je pritiskao lice razde-rano polomljenim staklom, čovjek pored njega bio je mrtav, ponovno su nedostajala dvojica vojnika...Tada je Morales shvatio. Automatska paljba grunula je iz zgrade s njegove lijevestrane. Počela je, utihla, počela iznova. S prozora je dopro krik, pa je i on zamro. Morales je želio ujuriti u zgradu, ali nije imao ovlasti, a bio je i prevelik profesionalac da uludo stavlja život na kocku. Otišao je do smrskane limuzine. Znao je da je i to, takoñer, uzalud.Umrli su u trenutku, brzo onoliko koliko je potrebno da čovjek umre. Dva

Page 128

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostdirektorova čuvara nosila su zaštitne kevlarske prsluke. Oni su mogli zaustavititanad, ali ne i komade rasprskavajuće bojne glave; nisu se pokazali nimalo otpornijima od tenkovskog oklopa vozila. Morales je znao stoje pogodilo automobil - oružje načinjeno za uništavanje tenkova. Pravih tenkova. Što se onihunutra ticalo, jedino nevjerojatno bila je činjenica da se moglo razabrati da suto nekoć bili ljudi. Nitko nije mogao više ništa učiniti, osim svećenika... ili rabina. Morales se okrenuo nakon nekoliko sekundi.Stajao |c sam ua ulici, tjerala ga je njegova profesionalna uvjež-hanosl, nije dopuštao ila mu ljudskost ugrozi prosudbu. Jedini preživjeli vojnik u blizini bio je preteško ranjen da bi se micao-vjerojatno nije imao pojma Sto mu se dogodilo. Nitko od prolaznika nije pritrčao u pomoć... nekolicina ih je, primijetio je, bila povrijeñena, njihove su ozljede privukle pažnju ostalih. Morales je uvidio kako je sama šteta načinjena na automobilu govorila svakome u blizini gdje bi mogli najviše pomoći. Nije primjećivao ni električara na semaforu. Taj je već nestao.Dva vojnika izišla su iz zgrade, jedan je nosio nešto što je nalikovalo protutenkovskome bacaču. Morales je prepoznao satnika Ed-munda Garzu. Na njegovoj kaki košulji i hlačama bilo je krvi, u očima mu je bio divlji pogled kakav Morales nije vidio još od svojih dana provedenih u marinskim postrojbama. Za njim su dvojica vojnika vukla ranjenika pogoñenog u ruke i potrbušje. Moralesje spremio svoj automatik prije nego je prešao, polako, pokazivao je ruke, sve dok nije bio siguran da su ga prepoznali."Capitan..." rekao je Morales."Još jedan mrtav gore, jedan od mojih je poginuo. Četiri skupine. Vozila za bijeg u bočnim uličicama." Garza je pogledao krv na svojoj nadlaktici s gañenjemkoje se ubrzo pretvorilo u brigu za vlastite ozljede. Ipak, bolje zatomljivalo nešto više od šoka. Nakon nekoliko minuta satnik je prvi put pogledao automobil,nadajući se da mu je prvi dojam pogrešan, znajući da je to nemoguće. Njegovo je lijepo, krvavo lice pogledalo Amerikanca i dobilo odrečno mahanje glavom umjestoodgovora. Garza je bio ponosan čovjek, profesionalni vojnik odan svojoj domovininajviše što čovjek može biti, izabran za ovaj zadatak zbog svojeg znanja i odanosti. Čovjek koji se nije plašio smrti, preživio je ono čega se vojnici najviše plaše. Podbacio je na zadatku. To što nije znao zašto samo je pogoršavalo stvar.Garza je nastavio zanemarivati svoje ozlijede, okrenuo se zarobljenome. "Razgovarat ćemo", obećao mu je satnik trenutak prije nego se onesvijestio na Moralesovim rukama."Hej, Jack!" Dan i Liz Murrav upravo su stigli u Rvanovu kuću. Danje morao odložiti svoj automatski pištolj s koricama; ostavio ga je na polici u ormaru, spomalo priglupim izrazom lica."I mislio sam dn ćefi dovući revolver", rckiio je Jack keseći se. Ovo je bilo prvi put da su Murravcvi došli u goslc."Nedostaje mi Python, ali Biro se prebacuje na automatikc. Uostalom, više ne lovim zločeste dečke. Lovim memorandume, papiro-logiju i procjene proračuna." Čvrst stisak ruke. "Kakav provod.""Osjećaj mi je poznat", složio se Ryan, vodeći Murrava do kuhinje. "Pivo?""Može."Prvi su se put susreli u Londonu, točnije u bolnici St. Thomas, nekoliko godina prije nego je Murrav postao pravni ataše američkog veleposlanstva, a Ryan bio ranjen u pucnjavi. Još uvijek visok i čvrst, kose malo prorijeñene, ali ne i sijede, Murray je bio zabavan, slobodan duh kojega nitko ne bi smatrao policajcem, još manje jednim od najboljih. Darovit istražitelj, lovio je sve vrste zločinaca; iako je sada gundrao zbog gubitaka terenskog posla, uredski posao obavljao je umješno kao i svaki drugi."Kakva je to priča?" upitao je Jack."TARPON? Kartel je ubio tipa koji je za njih prao velike količine novca - njima je takoñer uzimao pristojan postotak. Za sobom je ostavio bilješke. Mi smo ih pronašli. Proveo sam dva tjedna zakopan u poslu prateći tragove.""Načuo sam, šesto i još nešto milijuna dolara.""Bit će i više. Švicarci su pronašli još jedan račun danas poslije podne.""Ups." Ryan je otvorio dvije konzerve piva. "To je stvarno vruće, zar ne?""Mislim da će ovo dobro zapamtiti", složio se Murray. "Što to čujem o tvome novom poslu?""Vjerojatno si dobro čuo. Jedino što nije lijepo napredovati na takav način.""Da. Nikada nisam upoznao admirala Greera, ali direktor ima o njemu visoko mišljenje.""Slični su. Staromodna časna gospoda", primijetio je Jack. "Vrsta koja izumire.""Poštovanje, gospodine Murrav", rekla je s vrata Sally Ryan."(iospoñiiu- Munay?"

Page 129

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost"Striko Dan!" Sally se zajmila i čvrstoga zagrlila. "Teta Lizkaže da ti i tala bolje da doñete van", rekla je cerekajući se."Jack, zašto im dozvoljavamo da se nabacuju tako s nama ratnicima?""Zato što su tvrde od nas?" razmišljao je Ryan.Dan se nasmijao. "Da, to je vjerojatno objašnjenje. Ja..." Tada je zazvonio njegov biper. Murray je s pojasa skinuo malenu plastičnu kutijicu. Za trenutak je LCD ekran pokazao koji broj mora nazvati. "Znaš, volio bih ukokati idiota koje je izmislio ovo.""Već je mrtav", odgovorio je ozbiljno Jack. "Došao je u bolnicu, žalio se na bolove u prsima, a kada je liječnik otkrio o kome se radi, malo su usporili obradu. Liječnik je poslije objašnjavao kako se radilo o jednom uistinu važnom telefonskom razgovoru i... pa, dobro..." Ryanovo se raspoloženje promijenilo. "Trebaš sigurnu liniju? Imam jednu u knjižnici.""Nisam toliko važan", primijetio je Murray. "Mogu li se poslužiti ovim?""Da, donji prekidač je izlaz za Washington."Murray je utipkao broj ne gledajući ekran bipera. Shawow ured. "Murrav. Alice, ti si zvala? Dobro... Bille, što se zbiva?"Kao daje kroz sobu prošao ledeni zapuh. Ryan gaje osjetio prije n ego j e vidio promj enu na Murr ayevu licu."Nije moguće da - aha, da, Pete, znam." Murray je pogledao na sat. "Bit ću tamo za četrdeset minuta." Prekinuo je."Što se dogodilo?""Netko je ubio direktora", jednostavno je odgovorio Dan."Što-gdje?""Bogota. Bio je tamo na tajnom sastanku, zajedno sa šefom Agencije za narkotike.Odletio je danas poslije podne. To su uistinu držali u tajnosti.""Nijemoguće da..." )Murray je odrečno zatresao glavom. "Tamošnji je otpravnik Pete Morales. Dobar agent. S njim sam jednom radio na OC-u. Kaže da su ih pobili u nekoliko trenutaka. Emil, Harry Jefferson, veleposla-mk, Oilavo osiguranu Zašutio je i pogledao i/m/, na Jaekovu licu. "Netko je imao dobra izvješća o svemu ovome."Ryan je kimmio. "Tu ja ula/im u igru...""Mislim tla ne postoji terenski agent u Birou koji nije volio toga čovjeka." Murrav je spustio svoje pivo na šank."Žao mije.""Što si ono rekao - vrste u izumiranju?" Murrav je zatresao glavom i otišao po svoju suprugu. Ryan nije stigao zatvoriti vrata za njima kada je zazvonio sigurni telefon."Skrovište", smješteno tek nekoliko milja od pećina Luray, bilo je suvremena grañevina usprkos namjernom nedostatku nekih suvremenih udobnosti. U sobama nijebilo kabelske televizije, nije bilo mogućnosti praćenja satelitskih programa; pred vrata izjutra nisu st i/.ale novine, ali su sobe bile klimatizirane, bilo je i vode, a jelovnik sobne posluge bio je šest stranica dug, s deset stranica dugom vinskom kartom. Hotel je usluživao upravo vjenčane parove koji su željeli da ih malo što ometa te još neke koji su svoje brakove pokušavali spasiti od ometanja. Posluga je bila europska. Od gosta se očekivalo samo da jede, pije i gužva plahte; iako, bilo je jahaćih konja, teniskih igrališta te bazen za one čiji apartman nije imao kadu dovoljno veliku da bi poslužila svrsi. Moira je promatrala kako njezin ljubavnik daje recepcionaru deset dolara napojnice - daleko više nego je ikome ikada dao - prije nego je postavila najuobičajenije pitanje."Kako si se prijavio?""Gospodin i gospoña Juan Diaz." Još jedan posramljen pogled. "Oprosti, ali nisamznao što drugo reći. Nisam mislio—" lagao je, zbunjeno. "Nisam želio, što sam mogao reći, a ne dovesti sebe u neugodnost?" upitao je napokon s potištenim izrazom."Pa, moram se istuširati. Budući da smo muž i žena, možeš mi se pridružiti. Činise dovoljno velikim za dvoje." Izišla je iz sobe, baciv-ši pritom svilenu bluzu na krevet.Pet minuta kasnije Cortez je ustanovio daje tuš dovoljno velik za četvero. Sve usvemu, to je bilo još bolje.Predsjednik je preko vikenda otišao u Camp David, jedva se uspio istuširati kadaje njegov mlañi vojni pobočnik - dužnost je vršio marinski poručnik - donio bežični telefon."Da, Sto je?"Viñeei Predsjednikovo lice, poručnikova je prva reakcija bila da provjeri je li naoružan.

Page 130

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost"I loču državnog tužitelja, admirala Cuttera, suca Moorea i Boba Rittera; ovamo,avionom, odmah. Recite tajniku za tisak da me nazove za petnaest minuta da se dogovorimo oko izjave. Za sada ću ostati ovdje. Što ćemo s dopremom ovamo? Dobro, imamo nekoliko sati. Za sada, uobičajeni protokol. Da, tako je. Ne, ništaiz Državnoga. To ću ja voditi odavde, a nakon toga tajnik može dati izjavu. Hvala." Predsjednik je isključio telefon i vratio ga marincu."Gospodine, treba li osiguranje išta?""Ne." Predsjednik je ukratko objasnio što se dogodilo. "Nastavite, poručnice.""Da, gospodine." Marinac je izišao.Predsjednik je navukao svoj kupaći ogrtač i otišao do zrcala počešljati se. Rukavom je obrisao paru sa stakla. Daje uočio, zapitao bi se kako to da nije pogledom smrvio staklo."Dobro", rekao je zrcalu Predsjednik Sjedinjenih Država. "Ukoliko se ta govna žele igrati..."Let iz Andrewsa do Camp Davida obavljen je helikopterom Blac-khawk VH-60, koji je 89. transportna eskadrila Ratnog zrakoplovstva nabavila tek nedavno. Iako konstruiran za prijevoz VlP-ova s jednoga mjesta na drugo, bio je još uvijek prebučan za bilo kakav normalan razgovor. Četvorica putnika zagledali su se krozokno kliznih vrata, promatrali su brda zapadnog Marvlanda kako klize pod letjelicom, svatko osamljen u svojoj tuzi i gnjevu. Putovanje je trajalo dvadeset minuta. Pilota su upozorili da požuri.Kada su sletjeli, četvorica su ljudi ušli u kola, na kratku vožnju do Predsjednikove kolibe. Našli su ga kako spušta telefonsku slušalicu. Pola sata trajala je potraga za tajnikom za tisak što je još pogoršalo Predsjednikovo olujno raspoloženje.Admiral Cutter započeo je nešto o tome kako je svima žao, ali ga je Predsjednik presjekao pogledom.Predsjednik je sjeo na sofu nasuprot kaminu. Pred njim je stajao za većinu ljudiobičan stolić za kavu; sada je skinuta gornja ploča otkrivala nekoliko računalnih zaslona i tihih termalnih štampača koji subili uključeni n glavne izvjeStajne agencije i vladine obavještajne kanale. ( etili televizora u sljedećoj sobi bila su podešena na CNN i os-lale velike postaje. Četiri posjetitelja zagledali su se u Predsjednika, promatrajući kako gnjev buja na njegovu licu poput pare u loncu."Nećemo dopustiti da ovo samo tako proñe dok mi stojimo i oplakujemo dogañaj", tiho je rekao Predsjednik podigavši pogled, "libili su mi prijatelja. Ubili su mojeg veleposlanika. Izravno su izazvali suverenu vlast Sjedinjenih Država. Želese igrati s velikima", nastavio je Predsjednik groteskno mirnim glasom. "Dobro, ali će morati igrati po našim pravilima. Peter", obratio se državnom tužitelju, "ovo je neslužbena predsjednička izjava o tome da je narko-kartel bez objave započeo rat protiv Sjedinjenih Država. Izabrali su djelovati kao neprijateljska država. S njima ćemo postupati kao sa svakom neprijateljskom državom. Kao Predsjednik, odlučio sam povesti borbu protiv neprijatelja, jednako kao što bismo se borili protiv bilo koga tko promiče državni terorizam."Državnom se tužitelju to nije svidjelo, ali je kimnuo u znak slaganja. Predsjednik se okrenuo Mooreu i Ritteru."Skidamo rukavice. Upravo sam složio plačipizdunsku izjavu za mog predstavnika za tisak, ali jebene rukavice idu dolje. Složite plan. Želim da te kurvine sinove zaboli. Gotovo je sa sranjem i "slanjem poruka". Želim da poruka stigne do njih, telefon zazvonio ili ne. Gospodine Ritter, imate otvorenu dozvolu za lov, neograničen broj ulova. Da li sam dovoljno jasan?""Da, gospodine", odgovorio je DDO. U stvari, nije bio. Predsjednik nije nijednomizrekao "ubiti", budući da su zasigurno negdje u sobi bili smješteni ureñaji za snimanje. Ipak, neke se stvari nisu radile, a jedna od njih bila je prisiliti Predsjednika da govori jasno i nedvosmisleno kada upravo to želi izbjeći."Smjestite se i donesite mi planove djelovanja. Peter, ostani sa mnom." Sljedećaporuka: kada se državni tužitelj pokorio Predsjednikovoj želji da se nešto učini, nije morao znati što će se točno učiniti. Admiral Cutter poznavao je CampDavid bolje od ostale dvojice, poveo ih je do jedne od gostinskih brvnara. Budući da je išao pred njima, Ritter i Moore nisu zamijetili osmijeh na njegovu licu.Ryan je upravo ulazio u svoj ured, dovezao se sam, navika od koje se upravo bio odučio. Viši obavještajni časnik na dužnosti čekao gaje u hodniku dok je izlazioiz dizala. Izvješće je trajalo čitave četi-ri minule, nakon čega se kvan našao u uredu; nije radio ništa. To je bilo neobično. Sada je bio upućen u sve stoje Vlada Sjedinjenih Država znala o ubojstvima svojih ljudi - ne mnogo više od onoga stoje čuo u automobilu putem naposao, iako, sada je imao imena koja su se odnosila na "neimenovane izvore".

Page 131

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostPonekad je to bilo važno, ali ne i ovaj put. DC1 i DDO, saznao je odmah, bili sus Predsjednikom u ('amp Davidu.Zašto ne i ja, iznenañeno se zapitao Jack.Trebao je shvatiti odmah, naravno, ali još nije bio navikao na položaj višeg rukovoditelja. Budući da nije radio ništa, misli su mu nekoliko minuta pročešljavale to pitanje. Zaključak se nametao. Nije trebao znati o čemu se razgovaralo - ali to je moglo značiti da se nešto već sada dogaña, zar ne? Ako je tako, što? I koliko dugo?Sljedećeg dana u podne transportni zrakoplov Ratnog zrakoplovstva Starlifter C-141B sletio je na meñunarodni aerodrom El Do-i ado. Takvo osiguranje je posljednji put viñeno na Sadatovu sprovodu. Nad glavama su kružili naoružani helikopteri. Oklopna kola stajala su s topovima uperenima prema van. Čitav bataljun padobranaca okružio je aerodrom, zatvoren za promet čitava tri sata. U to se nije ubrajala počasna garda, naravno, koja je osjećala daje svaki od njih izgubio svoju čast, daje čast strgnuta s njih i njihova naroda... njihovom krivnjom.Kardinal Esteban Valdez molio se nad kovčezima, u pratnji glavnog rabina malene židovske zajednice u Bogoti. Iz američke vlade I iio je nazočan potpredsjednik, kolumbijski su vojnici jedan po jedan lijes predavali vojnim nosačima, predstavnicima svih američkih vojnih rodova. Održani su uobičajeni i predvidljivi govori, od kojih je najelokventniji održao kolumbijski državni odvjetnik, bez srama prolijevajući suze za svojim prijateljem i kolegom iz studentskih dana. Potpredsjednik se ukrcao u svoj zrakoplov i odletio, praćen tran-spoilnim Lockheedom.Predsjednikova je izjava, već objavljena, govorila o učvršćenju vladavine zakonakojemu je Emil Jacobs posvetio svoj život. Ipak, ta se izjava činila prozirnom poput zraka na aerodromu El Dorado, čak i onima koji o tome nisu gotovo ništa znali.U gradiću Eight Mile, Alabama, predgrañu Mobilea, policijski narednik Ernie Braden kosio je prednju tratinu motornom kosili-coin. Istražitelj za provale, znao je sve trikove ljudi Čijim se prijestupima bavio; znao je kako zaobići složene alarmne sustave, čak i one najsuvremenije koje su upotrebljavali bogati bankari. To mu je umijeće i obavijesti koje je načuo u uredu - Odjel za narkotike bio je odmah pored Odjela za provale- omogućavalo da ponudi svoje usluge ljudima koji su imali novac da svojoj djeci plate zubara i obrazovanje. Braden nije bio toliko podmitljiv policajac, ali je taj posao obavljao već dvadeset godina i više nije mario. Ako ljudi žele drogu, neka ili nosi vrag. Akose dileri žele meñusobno poubijati, to bolje za ostale. Ukoliko je neki napuhanibankarski seronja ispao lopov nad lopovima, to je takoñer bilo žaljenja vrijedno; sve stoje Braden trebao učiniti bilo je provjeriti je li taj za sobom ostavio neke bilješke. Šteta njegove žene i djece, ali se igrao vatrom.Braden je opravdavao štetu nanesenu društvu nastavljajući istraživati svoje provale, s vremena na vrijeme uručujući ponekog provalnika. Provala je bila prilično siguran zločin. Nikada nije dobivala zasluženu pozornost. A niti su je dobili ljudi čiji je posao bio njihovo pronalaženje -vjerojatno najpotejenjenijidio policijskih snaga. Devet godina je izlazio na poručnički ispit, nikada ga nije položio. Braden je trebao, ili barem želio, novac koji bi mu promaknuće donijelo; umjesto toga promatrao je kako napreduju šminkeri iz odjela za narkotike i ubojstva, dok je on i dalje crnčio... pa zašto ne uzeti proklete pare? Ernie Braden bio je umoran. Umoran od prekovremenih sati. Umoran od žrtavazločina koje su svoju gorčinu istresale na njega dok je on samo pokušavao obavljati svoj posao. Umoran od pot-cjenjivanja unutar policijske zajednice i časnika. Umoran od držanja obveznih predavanja o borbi protiv zločina po lokalnim školama koja ionako nitko nije slušao. Umoran i od treniranja dječje baseball lige; iako gaje to nekoć jako radovalo. Umoran gotovo od svega, ali < nije mogao otići u mirovinu. Ne još.Buka Searsove kosilice širila se vrelim vlažnim zrakom niz tihu ulicu u kojoj ježivio sa svojom obitelji. Maramicom je obrisao znojne obrve i maštao o hladnome pivu koje će popiti čim završi s ovim. Moglo je biti i gore. Sve do prije tri godine gurao je ručnu kosilicu po travi. Sada je sjedio obavljajući svoj tjedni posao, kosio je prokleti travnjak. Žena ga je davila ureñenjem travnjaka i vrta.Kao da je prokleta trava važna, gunñao je Braden.Usredotočio se na posao, provjeravajući da su rotacijska sječiva prešla najmanjedva puta po svakome četvornom inču tog zelenogsranja koje je u proljeće raslo brze nego ga se stizalo pokositi. Nije zamijetiol'lvmulhov kamionet koji je vozio niz ulicu. Niti je znao da su osobe koje su mudonijele dodatni prihod poprilično nezadovoljne nedavnim tajnim naporom kojega je učinio za njih.

Page 132

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostBraden je poput mnogih muškaraca i većine policajaca imao svoje mušice. Nikamo nije išao nenaoružan. Čak niti pokositi travnjak. Pod njegovom masnom majicom nalazio se Smith & Wesson Chief Special, revolver s pet metaka izrañen od nehrñajućeg čelika i to je bilo najbliže čime se on primakao nečemu na čemu je pisalo "šef'. Kada je konačno uočio kamionet koji se zaustavio iza njegova Chevrolet Citationa, nije posebno na njega obratio pozornost; osim što su u kamionetu sjedila dvojica muškaraca i što mu se učinilo da ga promatraju.Njegov policijski predosjećaj ipak ga nije u potpunosti iznevjerio. Uistinu su ga promatrali. To ga je natjeralo da se osvrne; tjerala ga je radoznalost. Tko bi se subotom poslije podne zanimao za njega? Kada su se suvozačeva vrata otvorila i kada je ugledao pištolj, iščezle su sve nedoumice.Braden se bacio s kosilice, noga mu je otpustila kočnicu, što je imalo suprotan učinak od onoga u automobilu. Kosilica se zaustavila dvije stope dalje, sječivima i dalje koseći travnatu mješavinu u prednjem dvorištu. Braden je pao ravno pred otvor za izbacivanje, osjetio je kako mu komadići prašine i pijeska škakljaju koljena, ali to u tome trenutku nije bilo važno. Revolver mu je bio u ruci kada je čovjek iz kamioneta ispalio prvi hitac.Rabio je Ingram Mac-10, vjerojatno devetmilimetarac i nije znao kako se njime služiti. Umalo ga je pogodio prvim hicem, ali je zato ostalih osam ukrasilo nebodok se po pravilu nestabilno oružje otimalo nadzoru, promašio je i kosilicu. Narednik Braden uzvratio je s dva metka, ali je njegov Chief Special imao petcentimetarski bubanj, zbog čega se njegov borbeni domet mjerio u centimetrima, a ne u metrima. Unatoč naglom i neočekivanom iznenañenju i pogrešno izabranom oružju, Braden je uspio pogoditi kamionet iza vozila svojih napadača.Automatska vatra je lako prepoznatljiva po zvuku - ne može je se ni u kom slučaju zamijeniti za petarde ili neki drugi svakodnevni zvuk - te je susjedstvoshvatilo kako se dogaña nešto nesvakidašnje. U kući preko puta petnaestogodišnjak je čistio svoju pušku. Puška jebila stari Marlin kalibra .22 sa /alvanuVm; nekada je pripadala njegovu djedu, a nje/ina je sadašnjeg ponosnogvlasnika narednik Ura-deu naučio igrati na trećoj ha/i, pa ga je mališan zbog loga zavolio. Mladić, Erik Sanderson, odložio je opremu za čišćenje i prišao prozoru na vrijeme da ugleda svoga bivšega trenera kako, štiteći se kosilicom, puca po nekome. Neobičnom jasnoćom Erik Sanderson je shvatio da neki ljudi pokušavaju ubiti njegova trenera, policajca; da pokraj sebe ima pušku i naboje te da će biti sasvim u redu pružiti mu pomoć. Činjenica da je jutro potrošio napucavajući konzerve, značila je da je pripravan. Životna želja Erika Sandersona bila je postati pripadnikom američkih marinaca; upravo je dobio priliku da upozna pravu borbu.Dok je zvuk paljbe i dalje odzvanjao šumovitom ulicom, on je zgrabio pušku i šaku malenih naboja bakrene boje te istrčao na prednji trijem. Prvo je pretresaošipku s oprugom koja je tjerala naboje niz spremnik smješten ispod cijevi. Izvukao je previše, ispustio šipku, ali je mladi čovjek dobro procijenio te zanemario šipku na trenutak. Nabijao je naboje kalibra .22 jedan po jedan, iznenañen Sto su mu ruke već bile oznojene. Kada je ubacio četrnaest metaka, sagnuo se da dohvati šipku, dva metka ispala su iz prednjeg otvora spremnika. Vratio ih je natrag, stavio šipku na njezino mjesto, tada je naglo rukom spustioi digao zatvarač, nabijajući pušku i zatežući izbačeni udarac.Iznenadio se što ne vidi metu; pretrčao je do pločnika, zalegnuv-ši po haubi očeva kamioneta. S te je točke mogao vidjeti dvojicu muškaraca kako s boka pucaju automatskim pištoljima. Pogledao je baš na vrijeme da vidi kako narednik Braden ispucava svoj posljednji metak, koji je promašio kao i prethodna četiri. Policajac se okrenuo da potrči prema sigurnosti svoje kuće, ali se spotakao o vlastitu nogu i teško se pridizao. Obojica strijelaca prilazili su Bradenu, stavljajući nove spremnike u pištolje. Erikove ruke drhtale su dok je pušku prislanjao na rame. Puška je imala zastarjele željezne ciljnike te je morao zastati i prisjetiti se kako su ga učili u skautima; prednji cilj-nik postaviti u zarez stražnjeg ciljnika, vrh prednjega poravnat s vrhom zareza i uperen premameti.Prestravio se; stigao je prekasno. Obojica su već raznijela njegova trenera malelige u komadiće, dugim rafalima iz neposredne blizine. U tome je trenutku nešto puklo u Erikovoj glavi. Naciljao je glavu bližega i ispalio hitac.l'opul većine mladih i neiskusnih strijelaca i on je odmah pogledao da vitli štose dogodilo. Nišla. Promašio je- puškom na trideset metara udaljenosti, promašioje. Začuñen, ponovno je naciljao i pri-lisniK) okidač, ali se nije dogodilo ništa. Udarac je bio spušten. Zaboravio gaje zapeti. Promrmljao je nešto za što bi ga majka ošama-rila, ponovno je napunio Marlina .22, izuzetno pažljivo naciljao i ispalio sljedeći hitac.

Page 133

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostUbojice nisu čuli njegov prvi pucanj, uši su im još zvonile od vlas-lile pucnjave, nisu čuli ni drugi, ali se jednome od njih glava zanijela u stranu ponesena udarom taneta koji je nalikovao osinjem ubodu. ('ovjek je shvatio što se dogodilo, okrenuo se na svoju lijevu stranu i ispucao dug rafal usprkos boli koja mu je trenutno preplavila glavu. I drugi je ubojica ugledao Erika te zapucao.Sada je mladi čovjek trpao metke u puščanu komoru najbrže što je mogao ispucavati. Gnjevno je gledao kako promašuje, nesvjesno u/mičući dok su meci letjeli prema njemu, pokušavajući ubiti obojicu prije nego stignu do svojega automobila. Imao je zadovoljstvo ugledati ih kako se bacaju iza zaklona te je potrošio posljednja tri metka u pokušaju da propuca karoseriju ne bi li ih pogodio. Ipak, kalibar .22 nema tu probojnu snagu, pa se kamionet udaljio.Erik ga je promatrao kako se izvlači, žaleći što nije nabio više metaka da može pokušati propucati stražnji prozor prije nego kola skrenu desno i nestanu.Mladi čovjek nije imao hrabrosti prijeći i vidjeti što se dogodilo naredniku Bradenu. Ostao je tamo, naslonio se na kamion, psujući samoga sebe što im je dozvolio da pobjegnu. Nije znao, a nikada ne bi ni povjerovao da je, u stvari, postupio bolje od mnogih obučenih policajaca.U kamionetu se jedan od ubojica više brinuo o prostrijelnoj rani na prsima, negoo onoj u glavi. Ipak, ubio gaje hitac u glavu. Kako se sagnuo, prsnula je napukla arterija i zalila krvlju unutrašnjost vozila, iznenadivši umirućega kojemu je preostalo samo nekoliko sekundi da shvati što se dogodilo.Još jedan let Ratnog zrakoplovstva, slučajno je to bio zrakoplov C-141B, odveo je gospodina Clarka iz Paname prema zrakoplovnoj bazi Andrews, gdje su ubrzano obavljali pripreme za doček. Prije ne-go je zrakoplovs poginulima slinio, ('laikje veebio u I <mgleyu i razgovarao sa svojim nadreñenim, Uoboin Kilterom. l'ivi pul u ovome narastaju. Operativna uprava dobila je predsjedničku lovnu dozvolu. John Clark, kojega su u adniinstraeiji vodili kao časnika instruktora, bio je glavni lovac CM i-e. Dugo nisu od njega tražili pokazivanje njegove osobite nadarenosti, ali je još uvijek znao kako se to radi.Ritter i Clark nisu pratili televizijsko izvješće s dočeka. To je pripadalo povijesti, pa iako su se obojica zanimali za povijest, dio koji su oni izučavalinikada nitko nije zabilježio."Još ćemo jednom prijeći prijedlog koji si mi dao na St. Kittsu", rekao je zamjenik upravnika Operativnog odjela."Stoje cilj?" upitao je pažljivo Clark. Nije bilo teško pogoditi zašto se ovo dogaña, čak ni davatelja naredbe. Upravo je to predstavljalo razlog za oprez."Najkraće, osveta", odgovorio je Ritter."Odmazda je prikladnija riječ", istakao je Clark. Iako mu je nedostajalo obrazovanja, mnogo je čitao."Ciljevi našeg udara predstavljaju jasnu i trenutnu opasnost Sjedinjenim Državama.""To je rekao Predsjednik?" "Njegove riječi", potvrdio je Ritter."Krasno. Imamo zakonsku osnovu. Ništa manje pogibeljno, ali ipak ozakonjeno.""Možeš li to izvesti?"Clark se nasmiješio neodreñenim zamagljenim smiješkom. "Svoj dio operacije vodimna svoj način. U protivnom, zaboravite me. Ne želim poginuti zbog nečijeg nemara. Vi se ne miješajte. Dat ćete mi popis ciljeva i potrebnu opremu. Ja radim ostalo, na svoj način, po svojem rasporedu.""Dogovoreno", kimnuo je Ritter.Clark je bio sasvim zatečen. "U tom slučaju, mogu to izvesti. Što je s onom dječicom koju vozamo naokolo po prašumi?""Noćas ih izvlačimo.""Kamo će ih premjestiti?" upitao je ClarkRitter mu je odgovorio.'"loje uistinu opasno", odgovorio je časnik, iako ga odgovor nije iznenadio. To je sve vjerojatno bilo unaprijed smišljeno... ali, da je...""Znamo.""To mi se ne sviña", rekao je Clark nakon kraćeg premišljanja. "To otežava stvari.""Ne plaćamo te da bi ti se sviñalo."Clark se morao složiti s time. Bio je dovoljno pošten prema sebi, tako da je priznao da mu se taj dio sviña. Naposljetku, posao poput ovoga doveo gaje u zaštitnički zagrljaj središnje Obavještajne službe, prije toliko godina. Taj posao bio je temeljen na djelovanjima slobodnih agenata. Ovaj je bio zakonit, ali i o tome se može raspravljati. Nekada gospodin Clark ne bi mario za to, ali sada su tu bili žena i djeca, bilo je drugačije."Hoću li stići obići svoje na nekoliko dana?"

Page 134

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost"Naravno. Trebamo još neko vrijeme da postavimo sve na svoje mjesto. Sve potrebne obavijesti poslat ću ti na Farmu.""Kako nazivamo ovu?" "RECIPROCITET.""Mislim da naziv odgovara", Clark se nacerio. Izišao je iz sobe i uputio se prema dizalu. Tamo je susreo novog DDI-a, doktora Rya-na, koji se uputio prema uredu suca Moorea. Ryan i Clark nikada se još nisu sreli, a ovo nije bilo vrijeme za upoznavanje. Iako, životni su im se putovi već dva puta bili dodirnuli.14ZGRABI I DRŽI"Moram zahvaliti vašem direktoru Jacobsu", rekao je Juan. "Možda ćemo se jednogadana i sresti." S njom je bio strpljiv. Uskoro, procijenio je, bit će kadar izvući svaku obavijest od nje, s jednakim povjerenjem kao izmeñu muža i žene - uostalom, prava ljubav ne podnosi tajne, zar ne?"Možda", odgovorila je Moira. Već je jednim dijelom razmišljala kako će direktordoći na njezino vjenčanje. Tome se mogla nadati, nije li?"Uostalom, zašto je otišao u Kolumbiju?" upitao je dok su mu prsti istraživali nešto što mu je sada predstavljalo poznato područje."Pa, sada je to ionako objavljeno u javnosti. Nazvali su to Operacija TARPON." Moira je objašnjavala nekoliko minuta tijekom kojih se Juanovi prsti nisu zaustavljali.Mogao je to zahvaliti samo svome iskustvu obavještanog časnika. U stvari, uhvatio je samoga sebe kako se lijeno osmjehuje gledajući u strop. Budala. Upozorio sam ga. Upozorio sam ga više nego jednom u njegovu vlastitom uredu, aline, on je pametan, previše uvjeren u vlastitu mudrost da bi saslušao moj savjet.Dobro, možda će toj budaletini sada trebati moji savjeti... Prošlo je još nekoliko trenutaka prije nego se zapitao što će učiniti njegov poslodavac. U tome su trenu nestali osmijeh i milovanja."Juane, nešto nije u redu?""Direktor ti je odabrao opasno vrijeme za posjet Bogoti. Oni će biti bijesni. Ako otkriju daje on tamo...""Putovanje se drži u tajnosti. Državni tužitelj mu je stari prijatelj -mislim dasu zajedno studirali, poznaju se preko četrdeset godina."Putovanje se dl/i u tajnosti, ( Orte/, je tvrdio samome sebi da oni nisu toliko ludi da ipak, bili bi kadri. Čudilo gaje kako Moira ne osjeća ima/ koji mu je prost rujao tijelom. Stoje on mogao?Kako je u vojničkim obiteljima i obiteljima trgovačkih putnika običaj, tako se iClarkova obitelj navikla na njegove gotovo nenajavljene odlaske u neredovitim razmacima. Jednako su tako navikli da se pojavi gotovo bez upozorenja. To je nalikovalo igri na koju se, začudo, njegova supruga nije žalila. Sada je uzeo kola iz voznog parka CIA-e, te se dva i pol sata vozio do Yorktowna u Virginiji,sam, kako bi mogao razmišljati o zadatku kojega je prihvatio. Do trenutka kada je izbio na autocestu 64, riješio je većinu proceduralnih pitanja, iako će točnepojedinosti pričekati sve dok ne prouči sva obavještajna izvješća koja mu je Ritter obećao dostaviti.Clarkova kuća nalikovala je domu poslovnog čovjeka srednjeg ranga; četiri spavaće sobe i veliko predvorje u zgradi od cigle smještenoj u borovoj šumi površine jednog jutra, uobičajenoj za američki Jug. Kuća mu se nalazila deset minuta vožnje od Farme, centra za obuku CIA-e, čija je poštanska adresa slovila na Wiliamsburg u Virginiji, iako je u stvari bio bliži Yorktownu, nedaleko od mornaričkih spremišta s podmorničkim balističkim projektilima i nuklearnim bojevim glavama. Zgradu u kojoj je živio nastavali su većinom instruktori CIA-e;tako nije bilo potrebe za dobrosusjedskim ćaskanjima. Njegova je obitelj imala prilično dobru predodžbu kojim se poslom bavi. Njegove dvije kćeri, Maggie, sedamnaestogodišnjakinja i četrnaestogodišnja Patricia, povremeno su ga zvale "tajni agent", što su pokupile iz repriza serijala o Patricku McGoohanu s kabelske televizije, ali su dobro znale da o tome ne smiju pričati sa svojim školskim drugovima - povremeno bi svoje dečke upozorile da se što je moguće odgovornije ponašaju pred njihovim ocem. Većina je ljudi u Clarkovoj blizini podsvjesno pazila na svoje ponašanje. On nije imao rogove ni kopita, ali je rijetko bilo potrebno više od pogleda da se ustanovi kako s njim nema šale. Njegova je supruga, Sandy, znala još i više; čak i čime se bavio prije nego se pridružio Agenciji. Sandy je bila viša medicinska sestra koja je u operacijskoj dvorani podučavala učenice lokalnih medicinskih škola. Budući da je bila naviklasuočavati se sa životom i smrću, tješila ju je pomisao daje njezin suprug jedan od ljudi koji razumiju bit njezina posla, iako iz potpunosuprotnog!! kuta gledanja, Svon>| je supruzi i djeci Johu Teiencc ('lai k hio odan suprug i otac,iako ponekad previše zašlilnićkog ponašanja. Maggic se jednom požalila kako je jednim jedinim pogledom nasmrt prestravio jednog od njezinih "mogućih". To stoje

Page 135

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostdolični kasnije uhićen zbog vožnje u pijanom stanju samo je dokazalo, na njezinužalost, daje njezin otac bio upravu. Kada je bio kod kuće, za razliku od Sandy, djeci bi dopuštao kojekakve povlastice te je uvijek imao pripravno rame za plakanje. U kući je njegov savjet bio nepromjenjivo miran i razuman, govor blag,ponašanje opušteno, ali je njegova obitelj znala da je izvan kuće bio nešto sasvim drugo. To drugo oni nisu željeli znati.Dovezao se do kuće nešto prije večere, izvadio mekani kovčeg i unio ga kroz kuhinjska vrata kako bi osjetio miris poštene večere. Previše često iznenadio biSandy nenajavljenim dolaskom da bi stavljao primjedbe na količinu pripremljene hrane."Gdje si bio?" više je retorički upitala Sandy, a tada prešla na svoje uobičajeno pogañanje. "Nisi pocrnio. Bilo je hladno ili oblačno?""Većinu vremena u zatvorenome", iskreno je odgovorio Clark. Uvalili me s još dvaidiota u jebeno vozilo veze na brdo okruženo prašumom. Kao u stara loša vremena.Gotovo tako. Uza svu njezinu pamet, gotovo nikada nije pogodila gdje je bio. To ona nije smjela."Koliko ćeš dugo...""Samo nekoliko dana, moram dalje. Važno je.""Nešto u vezi sa..." Glavom je pokazala prema televizoru u kuhinji.Clark se samo nasmiješio i zatresao glavom."Što misliš, što se dogodilo?""Iz onoga što sam vidio, dilerima se uistinu posrećilo", neobavezno je rekao.Sandy je znala što njezin suprug misli o narko-mafiji, i zašto. Svatko je imao svoju malu mržnju. On je mrzio droge, kao i ona; predugo je radila kao medicinska sestra, previše se često susretala s učincima zlouporabe droge da bi mislila drukčije. Tu je pouku prenosila svojim kćerima, a one, iako buntovne poput svakog zdravog adolescenta, znale su da je to granica kojoj se ne smiju približiti, a kamoli prijeći je."Predsjednik je zvučao bijesno.""Kako bi se li osjećala? Direktor IBI-a bio mu je prijatelj - ukoliko političar može imali prijatelja." Clark je osjećao potrebu da to izjavi. ('uvao se političara, čak i onih za koje je glasovao."Što će učiniti u vezi s time?""Sandy, ne znam." Ni ja nisam dokraja shvatio, pomislio je. "Cicije su klinke?""Otišle su s prijateljima do Busch Gardensa. Tamo je novi tobogan, vjerojatno suveć od vrištanja izgubili pamet." -,."Imam se vremena istuširati? Putovao sam čitav dan." "Večera je za pola sata.""Krasno." Ponovno ju je poljubio i s putnom torbom uputio se do kupaonice. Prijenego je ušao, ubacio je prljavo rublje u košaru. Dopustit će sebi dan odmora prije nego što započne planirati posao. Nije trebao žuriti. U njegovu je pozivu žurba značila smrt. Nadao se da to i političari shvaćaju.Ne shvaćaju, rekao je samome sebi uputivši se prema tušu. Nikada nisu."Nemoj se žalostiti", rekla mu je Moira. "Umoran si. Žao mi je. Iscrpila sam te." Lice mu je položila na svoja prsa. Čovjek nije stroj, a pet puta u malo više od jednog dana... što je više mogla očekivati od svojeg ljubavnika? Morao je odspavati, odmoriti se. Kao i ona, shvatila je Moira i sama tonući u san.Za nekoliko se minuta Cortez nježno oslobodio, promatrao je njezino sporo, mirnodisanje, sneni osmijeh na njezinu sretnu licu, pitajući se koga vraga on može učiniti. Gotovo ništa. Telefonirati -staviti sve na kocku radi kratkog razgovorapreko neosigurane linije? Kolumbijska policija, možda i Amerikanci, netko mora da je postavio prislušne ureñaje na svim telefonima. Ne, to je bilo daleko opasnije nego ne činiti ništa.Njegov mu je profesionalizam govorio daje u ovome trenutku najsigurnije ne činiti ništa. Cortez je pogledao samoga sebe. Ništa, upravo je toliko postigao. Bilo mu je to prvi put nakon vrlo dugo vremena.Jednica NOŽ, naravno, bila je potpuno - vjerojatno je to bila sretna okolnost - nesvjesna dogañaja prethodnoga dana. Novinskeagencije 11 prašumi nisu inmlc svoje meñe, ;i njihov je pi ijamnik bio predviñen samo/;i slu/benc kontakte, l'oruka koju su maloprije primili zatekla ih je. Chavcz i Vega bili su ponovno na promatračnici, trpjeli su vlagu i vrelinu što su došle nakon bijesne oluje. Prethodnoga je sala napadalo pet centimetara kiše, promatračnica se pretvorila uplitku baru, a tijekom poslijepodneva prije smirivanja i razved-ravan ja past ćejoš pokoji pljusak.Satnik Ramirez pojavio se gotovo neprimjetno, nevidljiv čak i Chavezu, čija je spretnost u divljim bila pitanje osobnog ponosa. Satnik ga je pozorno promatrao i učio, pomislio je Ding."Satnice", pozdravio je Vega časnika. "Nešto se dogaña?" upitao je Ramirez.Chavez je odgovorio ne skidajući dalekozor s očiju. "Pa, naši prijatelji uživaju

Page 136

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostu svojem jutarnjem odmoru." Naravno, uslijedit će i poslijepodnevni odmor. Sljedeća satnikova izjava natjerala ga je da makne dalekozor."Nadam se da uživaju. To im je posljednji." "Satnice, možete li ponoviti?" zamolio je Vega."Helikopter noćas dolazi po nas. Ovo pred vama je njegova zona slijetanja." Ramirez je pokazao pistu. "Prije polaska uništavamo ovo mjesto."Chavez je brzo procijenio tu izjavu. Nikada nije volio dilere. Sjedenje i promatranje dvojice lijenih guzica kako se prešetavaju poput igrača golfa nimalonije izmijenilo njegov stav.Ding je kimnuo. "Dobro, satnice. Kako ćemo to izvesti?""Čim se smrači, ti i ja idemo okolo sjevernom stranom. Ostatak odreda rasporeñuje se u dvije skupine koje po potrebi pružaju vatrenu podršku. Vega, tiostaješ ovdje s mitraljezom. Drugi mitraljezac ide tamo, nekih četiristo metara dalje. Sreñujemo stražare, postavljamo eksploziv na bačve s gorivom u kolibi; toim je oproštajni poklon. Helikopter će nas pokupiti na drugom kraju uzletišta u dvadeset tri nula nula. Leševe uzimamo sa sobom, vjerojatno ćemo ih po-bacati u more."Vidi, vidi, pomislio je Chavez. "Trebamo trideset do četrdeset minuta da ih zaobiñemo, a kako se ova dvojica prdonja ponašaju, neće biti problema, gospodine." Narednik je znao da će ubijanje biti njegov posao. On je nosio oružje s prigušivačem."Trebao bi mesari« upitati dali je lo zaozbiljno", rekao je satnik Ramirez. On je to upravo učinio radiovezom."Gospodine, vi ste to rekli, smatram to ozbiljnim. To me nimalo ne smeta", uvjeravao je svojega nadreñenoga narednik prve klase Domingo Chavez."Dobro, krećemo kada se smrači." "Razumijem, gospodine."Satnik je obojicu potapšao po ramenima i vratio se na sastajališ-nu točku. Chavez ga je promatrao kako odlazi, a tada je izvukao čuturicu i potegao dobar gutljaj prije nego je pogledao Vegu."Jebote!" tiho je primijetio mitraljezac."Tko god ovo vodi, taj ima muda", složio se Ding."Bit će lijepo vratiti se meñu tuševe i klima-ureñaje", rekao je Vega. To što ćedva čovjeka umrijeti kako bi se Vegina izjava ostvarila, nije bio neki veliki problem. Obojicu ih je začudilo da im je nakon svih tih godina provedenih u službi, netko napokon naredio da učine ono za što su beskrajno dugo bili obučavani. Pitanje moralnosti čina nije im padalo na pamet. Bili su vojnici, služili svojoj domovini. Njihova je domovina odlučila da su ona dva pospanca neprijatelji koji zaslužuju smrt. I to je bilo to, iako su se obojica pitali kako će to uistinu izgledati."Dogovorimo se", rekao je Chavez, ponovno podižući svoj dalekozor. "Oso, budi oprezan sa SAW-om."Vega je procijenio stanje. "Neću otvarati vatru na lijevu stranu kolibe, osim ako mi to ti ne kažeš.""Dobro. Ja ću se privući iz pravca onog tamo velikog stabla. Ne bi trebalo biti preteško", naglas je razmišljao."Ne, ne bi."Samo, ovaj je put sve bilo pravo. Chavez je dalekozorom nastavio promatrati dvojicu ljudi koje će pobiti za nekoliko sati.Brigadir Johns dobio je svoja nareñenja za pokret otprilike istovremeno s ostalim jedinicama na terenu, s potpuno novim taktičkim zemljovidima namijenjenim daljnjem proučavanju. Sjedio je u sobi i uz satnika Willisa proučavao plan noćašnje akcije. Pripremali su postupak "pokupi i nestani." Postrojbe koje su oni ubacili vraćale suse daleko ranije od predviñenoga roka. PJ je vjerovao da zna razlog. Vjerojatno je znao, ali samo djelomično."Točno na uzleliSta?""Da, ili su sva četiri napuštena, ili će naši prijatelji morati osigurati teren prije nego sletimo za 'pokupi i nestani'.""On", Satnik Willis shvatio je tek nakon kraćeg razmišljanja."Nañi Bucka i neka ponovno provjeri minitopove. Bit će mu jasno. Sam želim provjeriti noćašnju prognozu.""Kupimo ih obrnutim redom od istovara?""Da - tankiramo pedeset milja poslije uzlijetanja i odmah nakon skupljanja.""Dobro." Willis je otišao pronaći narednika Zimmera. PJ je otišao na drugu stranu prema meteorološkom uredu. Prognoza je bila razočaravajuća: povjetarac, vedro, prva mjesečeva četvrt. Savršeno vrijeme za bilo kog drugog, ali ne i ono čemu su se specijalci nadali. Ipak, nije se moglo učiniti mnogo u vezi s time.U podne su otišli iz skrovišta. Cortez je zahvaljivao sreći koja mu se osmjehnula, budući da je ona došla na pomisao da skrate vikend, tvrdeći kako se

Page 137

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostmora vratiti djeci, iako je sumnjao kako je svjesno odlučila da ipak malo oslobodi svoga umornoga ljubavnika. Ni jedna žena dosad nije osjetila da se morasmilovati nad njim, ali se ta uvreda uravnotežila s njegovom potrebom da sazna što se u stvari dogaña.Vozili su se Interstateom-81, šutke kao i uvijek. On je unajmio automobil sa spojenim prednjim sjedištima, ona je sjedila na sredini prednje klupe; naslonilase na njega, on ju je zagrlio. Da u automobilu nije vladala tišina, njih dvoje nalikovali bi tinejdžerima; Cortez je ponovno osjetio poštovanje prema njoj. Ovaj put razlog nije bila tiha strast. Njegov je um jurio brže od automobila, koji je vozio točno dopuštenom brzinom. Mogao je uključiti radio, ali to ne bi odgovaralo njegovoj naravi. Nije smio riskirati, zar ne? Ukoliko je njegov poslodavac tek počeo razumijevati obavještajnu službu - a Cortez je u tome imao golemo iskustvo, priznao je samome sebi - tada je on još uvijek grlio izuzetno važan izvor strateških obavijesti. Escobedo je uvijek svoje poslovne poteze planirao unaprijed. On je shvaćao -ali se Cortez prisjećao i njegove arogancije.Prebrzo bi planuo - nijeum bilo dovoljno pohiji-diti; Eseobcño je morao poniziti, smrviti i dokraja uništiti sve koji su ga i najmanje uvrijedili. Posjedovao je moć i novac koliko i cijele države, samo, nedostajao mu je uvid. Uza svu svoju pamet, ponašao se poput kakva djeteta, razmišljao je Cor-lez skrećući na l-()6, uputivši se na istok prema Washingtonu. Neo-hičnoje, promrmljao je uz tanak, gorak osmijeh, daje u svijetu punom informacija prisiljen nagañati poput djeteta, a mogao bi sazna-li sve što želi samo jednim pritiskom na sklopku radioaparata. Samome sebinaredio je da to ne smije učiniti.Na aerodromsko su parkiralište stigli točno na vrijeme. Zaustavio se kraj Moirina automobila i pomogao joj prekrcati njezinu prtljagu."Juanc..." "Da?""Nemoj se osjećati loše zbog prošle noći. Ja sam pogriješila", tiho je rekla.Nacerio se. "Već sam te upozorio da nisam više mlad. Dokazao sam da govorim istinu. Odmarat ću se do sljedeće prilike, kako bih bio što bolji.""Kada...""Ne znam. Zvat ću te." Nježno ju je poljubio. Odvezla se minutu kasnije, on je stajao na parkiralištu i promatrao je kako odlazi, stoje ona i očekivala. Tada je ušao u svoj automobil. Bilo je skoro četiri, uključio je radio kako bi čuo vijesti u puni sat. Dvije minute kasnije odvezao je automobil na parkiralište zapovrat automobila, izvadio prtljagu i ušao na terminal, tražeći prvi let bilo kamo. Prvi je bio let zrakoplovne tvrtke United za Atlantu, znao je da odande može uloviti sve potrebne letove. Umalo je zakasnio na posljednji poziv.Moira Wolfe odvezla se kući s osmijehom pomiješanim s krivnjom. Ono što se Juanusinoć dogodilo bila je jedna od najgorih stvari koje muškarac može iskusiti, a ona je to skrivila. Zahtijevala je previše, a on, i sam je rekao, nije više mlad. Dopustila je da joj strast zavlada mislima; povrijedila je čovjeka kojeg... voli. Sada je bila sigurna. Nekada je vjerovala da nikada više neće iskusiti taj osjećaj; on je sada bio tu, mladenački sjajan i ukoliko je Juanu nedostajala snaga mladih godina, nadoknañivao je to strpljenjem i savršenim umijećem. Uključila je radio i podesila ga na postaju koja je emitiralastare hitovc, te se ostatak vožnje kupala u sjaju najugodnijeg od svih osjećaja, prisjećala se mladosti, lebñeei na pjesmama u/, koje je plesala prije trideset godina.Iznenadio ju je automobil zaustavljen preko puta njezine kuće, podsjetio ju je na službena vozila Biroa, tako je, iako, mogao je biti i običan unajmljeni auto,osim radijske antene na krovu. To je automobil Biroa. Čudno, pomislila je. Parkirala je uz nogostup, izvadila torbe, pošla prilazom; na vratima je stajao Frank Webber, pripadnik direktorove službe osiguranja."Zdravo, Frank." Specijalni agent Weber pomogao joj je unijeti prtljagu; lice muje bilo mračno. "Nešto nije u redu?"Nije postojao bezbolan način kojim joj je to mogao priopćiti; povrh svega Webberje osjećao krivnju što će joj uništiti njezin poseban vikend."Emil je ubijen u petak navečer. Otada te pokušavamo pronaći." "Što?""Ubili su ga putem prema veleposlanstvu. Čitavo osiguranje -svi. Sprovod mu je sutra. Ostale pokapamo u utorak.""O, Bože." Moira je sjela na najbliži stolac. "Eddie... Leo?" Mlade pripadnike Emilova osiguranja smatrala je vlastitom djecom."Svi", ponovio je Weber."Nisam znala", rekla je. "Nisam vidjela novine niti gledala televiziju od - petka uvečer. Gdje...""Djeca su otišla u kino. Trebamo te za pomoć u nekim stvarima. Poslat ćemo nekoga da pripazi na njih."

Page 138

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostProšlo je još nekoliko minuta prije nego se uspjela skupiti i poći. Zaplakala jekada je stvarnost Weberovih riječi prošla preko novostvorene kutijice za one druge osjećaje.Satniku Ramirezu nije se sviñala pomisao da mora pratiti Chave-za. Nije bio kukavica, naravno, ali je bilo upitno stoje uistinu njegov dio posla. Njegove zapovjedne odgovornosti nisu mu bile dokraja jasne. Budući da je kao satnik nedavno zapovijedao satnijom, naučio je da "zapovijedati" nije isto što i "voditi". Zapovjednik satnije morao je biti u blizini prve borbene crte i upravljati - vojska nije voljela tu riječ - borbenim djelovanjima, razmještati svoje jedinice inadgledati tijek lutke, kako hi bio imao nadzor nad čitavom operacijom, dok se njegovi zapovjednici vodova brinu o izravnoj borbi. Dok je bio poručnik naučio je "predvodili", njegovi su nadreñeni sada od njega očekivali da naučeno primijeni na višoj razini; iako bilo je trenutaka kada se i od satnika očekivaloda izravno preuzme vodstvo. U ovoj je akciji zapovijedao vodom. Zadatak je od njega iziskivao oprez i zapovjedničku prosudbu, dok je veličina njegove postrojbe iziskivala izravno zapovijedanje. Uostalom, nije mogao poslati dvojiculjudi da izvrše svoje prvo ubojstvo, a da on tome ne bude nazočan; iako je Chavez bio daleko pokretljiviji nego što će on ikada biti. Proturječje izmeñu zapovijedanja i predvoñenja mučilo je mladog časnika; ipak morao se prikloniti predvodništvu. Ako postrojba ne vjeruje da ju je sposoban predvoditi, neće slijediti njegove naredbe. Negdje na rubu svijesti bilo mu je jasno da će ubuduće sve biti u re-du, samo ako ovo proñe kako treba. Možda je to uvijek tako, rekao je sebi.Nakon razmještanja dvije ekipe zadužene za vatrenu podršku, on i Chavez uputili su se prema sjevernoj strani uzletišta. Sve je prošlo lako. Dvije mete su i dalje lunjale naokolo, pušili su svoje jointe - ili što već - i razgovarali dovoljno glasno da ih se moglo čuti kroz drveće na udaljenosti od stotinu metara. Chavez je pažljivo pripremio njihov prilaz, kretao se pravcem ophodnje kojega je odredio satnik Ramirez. Sve je teklo glatko, dvadeset minuta kasnije, zaokrenuli su i ponovno ugledali uzletište. Sada su se kretali sporije.Chavez je vodio. Uska staza koju su slijedili kamioni kako bi pristigli ovamo predstavljala je dobar putokaz. Držali su se sjeverne strane staze, koja ih je vodila izvan dosega vatrene linije koju su držali njihovi mitraljezi. Kolibu su ugledali točno na vrijeme. Kako je i bilo planirano, Chavez je pričekao da mu senjegov zapovjednik priključi. Sporazumijevali su se rukama. Chavez je pokazao dakreće ravno naprijed, dok mu satnik pokriva desni bok. Narednik će ustrijeliti dvojicu, ali ako upadne u nevolje, Ramirez će biti na mjestu s kojega će mu istoga trena moći pružiti podršku. Satnik je četiri puta pritisnuo tipku POŠALJIna svome radiju i kao odgovor primio dva signala. Postrojba je bila na svojem položaju na drugome kraju uzletišta. Svi su znali što će se dogoditi, bili su spremni pružiti podršku ako ustreba.Ramirez je rukom Dingu dao znak za pokret.Clinvc/ je duboko udahnuo, iznenadilo gn je kako nm srce brzo udara. Unatoč lome što je lo Činio već stotinama puta. Prolresao je ruke da bi ih opustio; podesio je remen na oružju. Palcem je namjestio prekidač svoje MP-5 na kratku rai'alnu paljbu. Na ciljnicima bili su naneseni tanki slojevi tricija, koji su davali sasvim dovoljno svjetla da bi bili vidljivi u gotovo potpunoj tami ekvatorijalne prašume. Chavez je noćni vizor pospremio u džep. Samo bi mu smetao.Sada se kretao veoma polagano, zaobilazio stabla i grmove tražeći čvrsto i čistotlo; vrhom cipele uklanjao je lišće prije nego bi zakoračio. Sve je to bio posao. Iz tijela mu je nestala sva vidljiva napetost, iako mu je zujanje u uhu govorilo da ovo nije vježba.Tamo.Stražari su stajali na čistini, dva metra jedan od drugoga, dvadesetak metara dalje od drveta na koje se oslonio Chavez. I dalje su razgovarali te iako ih je Chavez lako mogao razumjeti, iz nekoga mu je razloga njihov govor bio nerazumljiv, nalik lavežu. Ding im se mogao primaći, ali nije htio riskirati, dvadeset metara bilo mu je dovoljno blizu - šezdeset šest stopa. Pokraj stabla, ravno u njih dvojicu.Dobro.Polako je podigao pušku, izravnavajući vršak u kružnome prednjem ciljniku s urezom stražnjeg ciljnika, provjeravao je može li vidjeti čitav svijetleći krug;smjestio je središnju ciljnu točku u središte crnoga kruga; u zatiljak koji nijeviše bio dio ljudskog bića - postao je meta, stvar. Prstom je nježno stisnuo okidač.Oružje je lagano poskočilo u njegovim rukama, ali ga je dvostruka omča remena čvrsto držala na mjestu. Meta je pala; izravnao je pištolj, čovjek još nije pao

Page 139

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostna tlo, a Chavez je već ciljao drugoga. Sljedeća se meta iznenañeno okretala okolo, stvarajući oko sebe mutan krug odražene mjesečine. Drugi rafal. Zvuk se jedva čuo. Chavez je čekao, pomicao je oružje naprijed-natrag preko dva tijela, ali nije bilo nikakvih kretnji.Chavez je istrčao iz drveća. Jedno je tijelo rukama stezalo AK-47. Izbio je automat nogom i izvukao džepnu baterijsku svjetiljku iz džepa na prsima, osvjetljavajući tijela. Jedan je primio sva tri zrna u zatiljak. Drugi je bio pogoñen samo sa dva, ali oba su prošla kroz čelo; na licu drugoga očitavalo se iznenañenje. Prvi nije imao lica. Narednik je kleknuo pored tijela i ogledao se naokolo kreće li se netkou Mi/ini. ()sjećao je samo ushit. Sve što je učio i vježbao - sve je djelovalo! Nije bilo lako, ali nije predstavljalo preveliku teškoću.Noć uistinu pripada Ninjama.Ramirez mu se pridružio koji trenutak kasnije. Mogao je reći samo jedno."Dobro izvršeno, narednice. Provjeri kolibu." Uključio je svoj primopredajnik. "Govori Šestica. Mete srušene, pokret."Postrojba je za nekoliko minuta stigla do kolibe. Slijedili su uobičajenu vojnu rutinu te se raspršili oko mrtvih stražara; bila im je to prva prava ratna pouka. Obavještajni je dočasnik prekapao njihove džepove, dok je satnik rasporedio postrojbu u obrambeni obruč."Ništa osobito", izvijestio je obavještajni narednik svoga zapovjednika."Pregledajmo kolibu." Chavez je provjerio da u okolici nema vise stražara koje su mogli previdjeti. Ramirez je pronašao četiri bačve s benzinom i ručnu pumpu. Na jednoj je bačvi bila šteka cigareta, izazivajući satnikovu jetku primjedbu. Na grubo obrañenim drvenim policama stajale su konzerve i dva koluta toaletnog papira. Nikakvih knjiga, spisa ili zemljovida. Pronašli su još samo izlizani špil karata."Kako je želite minirati?" upitao je obavještajni narednik, bivši pripadnik Zelenih beretki; bio je stručnjak za eksplozivne zamke."Trostrano.""Dobro." Posao je bio lak. U zemljanom je podu rukama iskopao malu udubinu, učvršćujući njezine stranice drvenim daščicama. Kocka plastičnog eksploziva C-4 težine pola kilograma - rabio ga je cijeli svijet - glatko je ušla u rupu. Ubacio je dva električna detonatora i nagazni prekidač nalik onima na protupješačkim minama. Žice je razvukao preko poda do okidača navratima i prozoru, postavio ih je tako da su bile nevidljive onima koji bi razgledali izvana. Narednik je žice prekrio s nekoliko centimetara zemlje. Zadovoljan, zanjihao je bačvu i nježno je položio na nagazni okidač. Ukoliko netko otvori prozor ili vrata, C-4 će eksplodirati ravno ispod bačve s dvjesto litara avionskog benzina i izazvati sasvim predvidljiv učinak. Još bolje, ukoliko bi netko bio dovoljno pametan i uklonio električne upaljače na vratima i prozoru, zasigurno bi slijedio žice do bačvi s gorivom pokušavajući osloboditi eksploziv za vlastitu uporabu... tahi vilo panu'lihi osoba ubr/o nestala izprolivnikovili redova. Svatko je mogao uklonili glupog neprijatelja. Ubili one pametne i/iskivalo je umijeće."Gospodine, sve je postavljeno. Neka odsada nitko više ne prilazi kolibi", izvijestio je satnika obavještajni narednik."U redu." Obavijest je odmah prenesena. Dva su čovjeka odvukla leševe do središta piste, i nakon toga su se svi smjestili i čekali helikopter. Ramirez jeponovno uposlio ljude da osiguraju okolinu, ali mu je glavnu brigu predstavljalačinjenica da svaki čovjek mora pregledati opremu kako bi bili sigurni da ništa nije ostavljeno.PJ je nadzirao dotakanje goriva. Dobra vidljivost bila im je dobrodošla, samo bila je jednako dobrodošla i onima koji su ih možda promatrali. Priključni ventil s crijevom za gorivo ispao je iz krilnog spremnika zrakoplova Combat Talon MC-130E, a iz helikoptera Pave Low teleskopski se razvukao priključak za nadotakanje, zabijajući se ravno u otvor. Često se čula tvrdnja daje takvo dotakanje goriva u helikopter izraz potpunog bezumlja budući da su se prik-ljučnica i cijev spajali samo metar ispod ruba elise; dodir krila elise i crijeva predstavljao je sigurnu smrt za helikoptersku posadu - posade Pave Lowa uvijek bi odgovarale kako je to upravo savršeno prirodan čin, koji su često izvodili. To nije izmijenilo činjenicu da su se brigadir Johns i satnik Willis upotpunosti usredotočili na čitav postupak te da nisu progovorili ni jednu nepotrebnu riječ sve dok gorivo nije bilo u spremnicima."Prekid, prekid", rekao je PJ udaljivši se od crijeva i uvlačeći svoju cijev. Podigao se i otpustio palicu unatrag kako bi udaljio rotore što dalje od crijeva. Po zapovijedi se MC-130E uzdigao na veću visinu krstarenja, gdje će kružiti sve dok se helikopter ne vrati na još jedno dotakanje. Pave Low 111

Page 140

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostuputio se prema sprudu, smanjujući visinu kako bi je preletio iznad nenastanjenoga dijela."A-joj", prošaptao je Chavez samome sebi kada je začuo zvuk. Bio je to zvuk osamcilindarskoga motora kojemu je bio potreban servis i novi prigušivač zvuka. Zvuk se svakog trenutka približavao."Šestica, govori Točka, gotovo", brzo je rekao. "Šestica sluša. Pričaj", odgovorio je satnik Ramirez."Sliče društvo, /vuči poput kamiona, gospodine.""NO/',, govori ŠliSTK 'A", trenutno je reagirao Ramirez. "Povucite se prema zapadnom kraju. Zauzmite svoje položaje u zasjedi. Točka, povlači se odmah!""Idem." Chavez je napustio svoje promatračko mjesto na zemljanom putu i protrčaopokraj kolibe; zaobilazeći je u širokome luku -te preko uzletišta. Tamo je pronašao Ramireza i Guerru koji su mrtve stražare vukli prema udaljenome gustišu. Pomogao je satniku prenijeti les u zaklon, a tada se vratio da pomogne operativnom naredniku. Meñu drveće su ušli s dvadeset sekundi prednosti.Kamion se približavao upaljenih svjetala. Farovi su šarali lijevo--desno po stazi, dok se svjetlo probijalo kroz nisko raslinje prije nego je izišao tik pokraj kolibe. Kamion se zaustavio, zbunjenost se osjetila i prije nego su ljudiizišli. Čim su ugasili farove Chavez je uključio noćni vizor. Četvorica, kao i prošli put, dvojica u kabini, dvojica straga. Onaj za upravljačem očevidno je bio glavni. Ogledao se naokolo, vidljivo bijesan. Trenutak kasnije nešto je viknuo i tada mahnuo dvojici koji su iskočili iz stražnjeg dijela kamiona. Jedanod njih uputio se ravno prema kolibi..."Sranje!" Ramirez je pritisnuo prekidač predajnika. "Svi, glave dolje!" potpuno nepotrebno je naredio....otvorio vrata.Bačva s gorivom poletjela je poput rakete; probivši krov kolibe za sobom je ostavila bijeli plameni stup. Vatra je postupno zahvatila i ostale bačve. Od čovjeka na vratima bio je vidljiv samo crni obris; činilo se daje upravo otvoriopaklene dveri, trenuak kasnije progutao gaje plamen. Dvojica njegovih drugova nestali su u istoj bijeložutoj masi. Treći je stajao na rubu prvog udara, potrčao je ravno prema vojnicima, prije nego se val benzina iz leteće bačve prolio po njemu, a on se pretvorio u pojavu načinjenu od vatre koja je živjela još samo deset koraka. Krug plamena bio je četrdeset metara promjera, u njegovu središtu nalazila su se četiri čovjeka čiji su se vriskovi izdizali iz duboke grmljavine požara. Tada je i spremnik goriva kamiona dodao svoj prilog eksploziji. Gorjelo je otprilike osamsto litara benzina, stvarajući na nebu gljivast oblak osvijetljen plamenovima. Za manje od minute naboji u različitom naoružanju eksplodirali su poput petardi meñu grmljavinom plamena. Samo je jaka poslijepodnevna kiša spriječila da požar zahvati šumu.Chavcz je pokraj sebe ugledao obavještajnog specijalca."Dobar posao sa zamkama.""Proklete seronjc, mogli su malo i pričekati." Krikovi su utihnuli."Da.""Svi, prijavak", naredio je radiovezom Ramirez. Svi su poslušali. Nije bilo povrijeñenih.Vatra je brzo zamrla. Avionski benzin proširio se u tankom sloju preko većeg područja i brzo gorio. Tri minute kasnije, jedino preostalo bilo je široko područje spaljene trave i grmlja. Od kamiona ostao je samo crni kostur, u stražnjem dijelu još je tinjala kutija s bakljama. Tinjat će još neko vrijeme."Kvragu, što je sad?" zapitao se satnik Willis sjedeći na lijevom helikopterskomsjedištu. Upravo su obavili prvo podizanje, podizali su se na krstareću visinu, sjaj na obzoru izgledao je poput sunčeva izlaska na zaslonima njihovih noćnih vizora."Možda je pao zrakoplov - ravno na posljednjoj postaji", zakašnjelo je shvatio brigadir Johns."Krasno.""Buck, javljam moguća neprijateljska djelovanja na točki četiri.""Razumio, brigadiru", kratko je odgovorio narednik Zimmer.Završivši taj razgovor brigadir Johns posvetio se svome poslu. Ono što treba znati, saznat će na vrijeme. Sve u svoje vrijeme.Trideset minuta nakon eksplozije, vatra je dovoljno utihla tako da je obavještajni narednik mogao navući rukavice i prići kolibi kako bi pokušao ukloniti upaljače. Našao je dio jednoga, ali je ta ideja, iako dobra, bila beznadna. Tijela su ostavili ležati tamo gdje su pala i nisu ih pokušavali pretražiti. Postojala je mogućnost da pronañu isprave - kožni su novčanici dobroodolijevali vatri - ali bi njihov nestanak sigurno bio primijećen. Ponovno su odvukli aerodromske stražare na sjeverni dio piste, mjesto gdje ih je helikopter

Page 141

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnosttrebao pokupiti. Ramirez je zadužio ljude da stražare kako bi uklonili svaku sumnju daje netko primijetio požar te nekome to dojavio. Sljedeća je briga bila kurirski zrakoplov koji vjerojatno stiže noćas. Iskustvo im je govorilo da imajujoš dva sata - no, bili su nazočni samo jed-nom slijetanju i uzlijetanju, Sto je bila prilično slaba osnova /a daljnja prognoziranja.Što ako doñe zrakoplov, pitao se Ramirez. Već je razmatrao tu mogućnost, ali je u ovom trenutku ona predstavljala stvarnu prijetnju.Posadi zrakoplova nije se smjelo dopustiti da ikoga izvijeste o viñenju velikog helikoptera. S druge strane, rupe od metaka u trupu zrakoplova predstavljale bi jasnu poruku o dogañajima na uzletištu.Što se toga tiče, pitao se Ramirez, zašto su nam naredili da pobijemo ona dva jadnika i nestanemo prije dogovorenog trenutka?Što ako zrakoplov stigne?Nije znao. Bez svjetala na slijetnoj stazi, zrakoplov ne bi sletio. Štoviše, jedan od novopridošlih imao je mali UKV prijamnik. Nar-ko-mafija je bila dovoljno pametna da uspostavi sustav radiokodova kojim se letnoj posadi u zrakoplovu dojavljivalo daje sve u redu. Što ako bi zrakoplov samo kružio? Što bi najvjerojatnije učinio? Bi li ga helikopter mogao oboriti? Što ako helikopterpokuša i promaši? Što ako? Sto ako?Prije ubacivanja, Ramirez je vjerovao da je čitava misija brižljivo zamišljena, svaka sitnica predviñena; tako je i bilo, iako je predviñeni ostanak bio skraćen, njih su izvlačili, a čitav je plan bio odbačen. Koji je sroljo to odlučio?Što se to dogaña, pitao se. Njegovi su se ljudi okretali njemu tražeći obavijesti i znanje, vodstvo i sigurnost. Morao se pretvarati daje sve u redu, da sve drži pod nadzorom. Naravno, to je bila laž. Njegovo je nepoznavanje čitave operacije samo povećalo nesnalaženje u stvarnosti. Bio je navikao da ga pomiču poput šahovske figure. Takav je bio posao mlañeg časnika - ali je bio stvaran. To su potvrñivali leševi šestorice ljudi."NOŽ, govori NOĆNI SOKOL, gotovo", zapucketao je njegov visokofrekventni prijamnik."SOKOL, govori NOŽ. Točka slijetanja nalazi se na sjevernom kraju RENO-a. Pripravni za izvlačenje, gotovo.""Bravo X-Ray, gotovo."Brigadir Johns raspitivao se o mogućim nevoljama. "Juliet Zulu" bio je kodirani odgovor koji je označavao da se nalaze u neprijateljskom okruženju, te da je izvlačenje nemoguće. "Charlie Foxtrot"označavao je izravan dodir, ali da još uvijek mogu l>iu povučeni. "Li-in;i Whiskcy" značilo je "sve čislo"."Lima Wliiskcy, gotovo." "NOŽ, molim ponovi, gotovo." "Lima Whiskey, gotovo." "Primio. Tri minute do cilja.""Pripremite oružje", naredio je PJ svojoj letnoj posadi. Narednik Zimmcr ostavioje svoje mjesto i zauzeo položaj na desnome mitraljezu. Uključio je pogon šesterocijevnog minitopa. Najnoviji tip već povijesnog Gatling mitraljeza počeo je rotirati, spreman povući metke iz spremnika na Zimmerovoj lijevoj strani."Desni mitraljez, spreman", prijavio je preko interkoma. "Lijevi mitraljez, spreman", javio se Bean s druge strane.Obojica su promatrala drveće kroz noćne vizore, tražeći bilo što što bi moglo predstavljati neprijatelja."Stroboskop na deset sati", rekao je Willis PJ-u. "Vidim ga. Isusa ti, što se tamo dogañalo?"Sikorskv je usporavao, četiri lesa bila su jasno vidljiva oko nečega što je nekada bila drvena koliba... bio je tamo i kamion. Postrojba NOŽ bila je točno na dogovorenome mjestu. Sa sobom su nosili još dva tijela. ;"Buck, izgleda čisto.""Razumio, PJ." Zimmer je ostavio mitraljez i pošao u stražnji dio letjelice. Narednik Bean, ako ustreba, može situaciju nadzirati s drugog mitraljeza, Zimmerov je posao bio prebrojiti ljudstvo pri posljednjem izvlačenju. Trudio se što je bolje mogao ne gaziti po vojnicima koje su prije pokupili; kada je nagazio nekolicinu, vojnici su to primili s razumijevanjem. Vojska je uvijek blaga prema onima ; koji ih izvlače iz neprijateljskog područja.Chavez je držao stroboskopsku svjetiljku sve dok helikopter nije dotakao tlo, tada je potrčao kako bi se pridružio ostalima. Pronašao je satnika Ramireza kakostoji pokraj ukrcajne rampe i prebrojava ljudstvo koje je trkom ulazilo u helikopter. Ding je pričekao svoj red, a tada je i njega satnikova ruka udarila po ramenu."Deset!" začuo je dok je preskakao nekolicinu vojnika na rampi. Ponovno je začuo

Page 142

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostišli broj od velikog zrakoplovnog narednika, a tada: "Jedanaest! Pokret! Pokret!Pokret!" kada se ukrcao i satnik.Helikopter se podigao istoga trenutka. Chavez je tresnuo na čelični pod, Vcga gaje zgrabio. Ramirez im je prišao, trenutak kasnije zaputio se sa Zimmerom prema kabini."Koji se vrag dogodio ovdje?" upitao je Ramireza PJ minutu kasnije. Pješadijski ga je časnik ukratko izvijestio. Brigadir Johns pojačao je potisak i letio nisko, što bi svakako činio. Naredio je Zimme-ru da ostane još dvije minute na rampi te traga za zrakoplovom, ali se taj nije pojavio. Buck je pošao naprijed, isključio mitraljez, te nastavio nadgledati letne instrumente. Deset minuta kasnije prešli su na "mokre noge" dok su tragali za letećom cisternom koja će ihnapuniti za let natrag prema Panami. U stražnjem su se dijelu letjelice pješaci smještali i brzo tonuli u san.Ali ne Chavez i Vega koji su se našli sjedeći pored šest leševa poredanih na rampi. Čak i profesionalnim vojnicima -jedan od kojih je počinio dio ubojstava -taj je prizor izazivao gañenje. Ipak, nije bio toliko grozan kao eksplozije. Ni jedan još nije vidio ljude kako gore do smrti, a čak i za narko-mafiju, složili su se, bio je to strašan kraj.Let je postao nemiran kada je Pave Low uletio u ispušna strujanja leteće cisterne, ali je i to ubrzo bilo gotovo. Nekoliko minuta kasnije narednik Bean -onaj mali, tako je Chavez razmišljao o njemu - došao je u stražnji dio letjelice, pažljivo prelazeći preko vojnika. Pričvrstio je sigurnosni pojas za alku na palubi te nešto izgovorio u mikrofon na svojoj kacigi. Kimajući glavom približio se rampi te mahnuo Chavezu tražeći pomoć. Ding je čovjeka prihvatio zapojas i promatrao ga kako izbacuje leševe preko ruba rampe. To mu se učinilo nekako bezosjećajnim, ali ipak, razmišljao je izvidnik, dileri-ma to više nije bilo važno. Nije promatrao kako leševi nestaju u moru, već se ponovno smjestio za spavanje.Stotinu milja iza helikoptera, privatni dvomotorni zrakoplov kružio je iznad piste - znane letnoj posadi kao broj šest - na kojoj je još uvijek tinjao plameni krug. Posada je mogla nazreti čistinu, ali pista nije bila označena bakljama te bi pokušaj slijetanja bez vizualnog navoñenja predstavljao čisto bezumlje. Osjećali su gorčinu, ali i olakšanje, budući da su znali sudbinu nekolicine zrakoplova u pro-tekla ilva tjedna. Okunuli su /i.ikoplov i uputili se prema svojem ii/lctislu. Slcljevši, obavili su telefonski razgovor.Cortez je riskirao uzimajući izravni let iz Paname za Medellin, iako gaje platiojoš nikada upotrijebljenom kreditnom karticom, tako da se imenu nije moglo ući utrag. Svojim se automobilom odvezao kući te je odmah nazvao Escobeda, saznao je da se ovaj nalazi u svojoj planinskoj hacijendi. Felix nije imao snage tako kasno prijeći čitav taj put, a nije imao povjerenja u razgovore preko mobitela, unatoč svim pričama o zaštićenim frekvencijama. Umoran, bijesan i ogorčen zbog mnogo čega, natočio si je oštro piće i otišao u krevet. Sav trud uzaludan, opsovao je u tamu. Više se nikada neće moći poslužiti Moirom. Više je neće nazvati, razgovarati s njom, vidjeti je. Činjenica daje njegova posljednja "izvedba" s njom završila s neuspjehom prouzročenim bojaznima zbog onoga što je pretpostavljao da je njegov šef učinio, dodala je njegovu bijesu još veću žestinu.Prije zore šest kamiona dovezlo se na šest različitih uzletišta. Dvije skupine nestale su u požaru. Treća skupina ušla je u kolibu na uz-letištu i pronašla točno ono što je i očekivala pronaći, ništa. Ostale tri pronašle su svoja uzletišta nedirnutima, straže na svojim mjestima, zadovoljne i ucrvane jednoličnim zadaćama. Kada se dva kamiona nisu vratila, poslali su druge da ih potraže te su sve nužne obavijesti brzo doprle do Medellina. Corteza je probudiotelefon, dobio je nove putne naloge.U Panami je pješaštvo još spavalo. Nadreñeni su im dali čitav dan odmora, san u prostorijama s klima-ureñajima i debelim pokrivačima što je uslijedio nakon vrućeg tuša i večere. Hrana, iako ne osobito ukusna, svojom se svježinom razlikovala od suhih obroka koje su jeli proteklih dana. Četvoricu su časnika probudili ranije te ih odveli nekamo drugamo radi novih uputa. Operacija PLOVEĆEKAZALIŠTE, saznali su, doživjela je ozbiljan zaokret. Takoñer su saznali i razlog te izvor svojih novih naredbi što ih je istovremeno uzbudilo, ali i zabrinulo.Novi operativni časnik S-3, pridružen Trećem bataljunu 17. pješadijske koja je činila dio Prve brigade 7. pješačke divizije lakog pje-šašlva, pregledavao je svoj med dok se njegova supruga svañala s aulnpiijevo/nicima. Na njegovu stolu već je stajao kevlarski šljem Mark-2, od milja /.van I'iitz zbog sličnosti s njemačkom vojnom kacigom. Pripadnicima 7. divizije lakog pješaštva je kamuflažni platneni prekrivač bio dodatno ukrašen

Page 143

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostupletenim vrpcama od tkanine za borbene odore. Većina supruga to je nazivala "kupusovom glavom" i poput kupusova lišća, vrpce su razbijale zaobljenost šljemate ga tako činile teže uočljivim. Bataljunski je zapovjednik prisustvovao sas-lanku, zajedno s izvršnim časnikom, a novi se S-3 odlučio sastati sa S-1, personalnim časnikom. Proizišlo je da su služili zajedno u Njemačkoj te su uz kavu pričali o svojim dogodovštinama."Kako je bilo u Panami?""Vruće, ogavno, ne trebam ti ni pričati o političkoj pozadini. Smiješno, prije samog odlaska naletio sam na jednoga od tvojih Ninja.""Ozbiljno? Kojega to?""Chaveza. Stožerni narednik, mislim. Seronja me skinuo tijekom"Sjećam ga se. Bio je dobar s, kim... narednikom Bascombom?" "Zvali ste, bojniče?" Glava se pojavila na uredskim vratima. "Stožerni narednik Chavez, s kime je on bio?""Postrojba Bravo, gospodine. Vod poručnika Jacksona... drugi vod, mislim. Točno.Preuzeo ga je kaplar Ozkanian. Chavez je premješten u Fort Benning, sada je instruktor", prisjećao se narednik Bascomb."Jesi li siguran?" upitao je novi S-3."Da, gospodine. Nešto je bilo smotano s papirologijom. Bio je jedan od onih kojisu se morali odjaviti na brzinu. Bojniče, sjećate se?""Ah, da. To je bila višestruka zajebancija, zar ne?" "Točno to, bojniče", složiose dočasnik."Koga je vraga izvodio FTX na području Kanala?" pitao se operativni časnik."Poručnik Jackson bi mogao znati, gospodine", predložio je Bascomb. "Vidjet ćeš ga sutra", rekao je S-l novome S-3."Je li dobar?""Za novaka svježe pristiglog iz Hudsona, sasvim je dobar. Dobra obitelj. Svećeničko dijete, brat mu leti na mornaričkom lovcu -voñaeskañrile, mislim. Nedavno sam ga vidio u Monterevu. Uostalom, Tim je dobar vodni narednik koji će ga naučili poslu.""Da, taj mali ('liavez je bio dobar narednik. Nisam navikao da mi se netko uspije privući!" S-3 je namještao zgañeni izraz lica. "A taj mi je puhao za vrat.""Imamo nekolicinu, Ede. Svidat će ti se ovdje. Jesi li za ručak?""Zvuči dobro. Kada počinjemo jutarnje vježbe?""Šest i petnaest. Šef voli trčati."Novi je S-3 gunñao izlazeći. Dobro došli u pravu vojsku."Čini mi se da su naši južni prijatelji malo popizdili", primijetio je admiral Cutter. Držao je teleprinterski ispis koji je pristigao iz CA-PER-a. "Kome je palo na pamet prisluškivati njihove veze?""Gospodinu Clarku." odgovorio je DDO."Onome istome koji...""Da.""Što znate o njemu?""Bivši mornarički specijalac, služio osamnaest mjeseci u jugoistočnoj Aziji, u postrojbi za specijalne operacije koja službeno nikada nije postojala. Ranjen nekoliko puta", objašnjavao je Ritter. "Izišao iz službe s dvadeset osam godina kao pomoćnik zapovjednika palube. Bio je jedan od najboljih. On je spasio Maxwellova sina."Na tu su izjavu Cutterove oči živnule. "Poznajem Dutcha Max-wella; bio sam pridružen njegovu osoblju dok sam služio kao mlañi topnik. To je tip koji je izvukao Sonnvja? Nikada nisam čuo čitavu priču.""Admiral Maxwell istoga gaje trenutka promaknuo u zapovjednika palube. Maxwell je u to vrijeme zapovijedao Ratnim zrakoplovstvom na Pacifiku. Clark je nakon promaknuća napustio službu, oženio se, zaposlio se u industriji profesionalnog ronjenja; stručnjak je za eksplozive, podvodna miniranja. Žena mu je poginula u automobilskoj nesreći negdje u Mississippiju. Tada mu je sve pošlo nizbrdo. Susreo je novu djevojku, koju su oteli i ubili lokalni dileri - izgleda da je radila za njih kao kurir prije nego su se upoznali. Tako je naš nekadašnji SEAL odlučio na svoju ruku poći u lov na velike zvijeri. Bio je uspješan, ali gaje policija počela goniti. Do tada je admiral Maxwellbio promaknut u ()P 3. (ilasine su doprle i tlo njega. Jamesa Greera poznavao jeotprije, i lako su stvari krenule svojim tijekom. Shvatili smo da nam nadareni gospodin Clark može biti od pomoći te smo namjestili udes pri kojem je on "izgubio život". Dobio je novo ime, novi identitet, sve do zadnje pojedinosti, te sada radi za nas.""Kako...""Nije teško. Njegovi su službeni spisi jednostavno nestali. To smo isto učinili

Page 144

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnosts ljudima iz PLOVEĆEG KAZALIŠTA. U FBI-u su mu izmijenili otiske prstiju - to jebilo u vrijeme dok je Hoover vodio posao, pa su postojali načini. Umro je i uskrsnuo kao John Clark."I što je otada radio?" upitao je Cutter, uživajući u tajnovitosti razgovora."Pretežno radi kao instruktor na Farmi. Svako toliko imamo za njega specijalni zadatak koji iziskuje njegovu osobitu nadarenost", objasnio je Ritter. "Na primjer, on je otišao na plažu i pokupio Ge-rasimovljevu ženu i kćer.""Tako. A sve je počelo zbog narkotika?""Točno. Za narko-mafiju ima posebno mračan kutak u srcu. Mrzi tu kopilad. To je vjerojatno jedino u čemu nije profesionalac.""Nijepro...""Nisam tako mislio. Uživat će u ovome poslu. To neće utjecati na njegov učinak, ali će uživati. Ne želim da me pogrešno razumijete. Clark je izuzetno sposoban terenski časnik. Ima dobre nagone, ali ima i pamet. Zna kako treba pripremiti i kako voditi takvu operaciju.""Dakle, kakav je njegov plan?""Sviñat će vam se." Ritter je otvorio svoju mapu i počeo vaditi papire. Većinom su to bile, primijetio je Cutter, satelitske fotografije."Poručnice Jackson?""Dobro jutro, gospodine", obratio se Tim novom bataljunskom operativnom časniku nakon što je savršeno salutirao. S-3 je hodao bataljunskim dvorištem i upoznavaose s ljudima."O vama sam čuo mnogo dobroga." To je bilo nešto što je svaki mlañi poručnik uvijek želio čuti. "I susreo sam jednoga od vaših narednika.""Kojega, gospodine?""Chaveza, mislim.""/iiiiČi, clola/ile ravno i/ I'ori IJcnninga, bojniče?""Ne, bio sam instruktor u centru /a borbu u prašumi, dolje u Panami.""Što je Chavez radio tamo?" pitao se poručnik Jackson."Ubio me", odgovorio je bojnik cerekajući se. "Svi vaši ljudi su tako dobri?""Bio je moj najbolji vodni narednik. Smiješno, trebao je otići na položaj narednika instruktora.""Takva je vojska. Sutra noću polazim sa četom Bravo na vježbu dolje u Hunter-Liggett. Mislio sam da to trebate znati.""Drago mi je što ćete biti uz nas gospodine", rekao je bojniku Tim Jackson. To nije bilo u potpunosti iskreno. Još je uvijek učio kako voditi ljude, smetalo muje da ga nadziru, iako je znao da je to nešto s čime mora naučiti živjeti. Takoñer su ga zbunile vijesti o Chavezu te je dobro zapamtio kako mora zatražitida narednik Mitchell to provjeri. Naposljetku, Ding je još uvijek bio jedan od "njegovih"."Clark." Tako se uvijek javljao na telefon. Ovaj je poziv stigao preko njegove "poslovne" linije."Krećemo. Budi ovdje sutra u deset ujutro." "Dobro." Clark je spustio slušalicu."Kada?" upitala je Sandy. "Sutra." "Koliko dugo?""Nekoliko tjedana. Manje od mjesec dana." Vjerojatno, ali to nije izrekao. "Jeli...?""Opasno?" John Clark nasmiješio se svojoj supruzi. "Zlato, ako radim svoj posao kako treba, onda nije opasno.""Ako je tako," razmišljala je glasno Sandra Burns Clark, "zašto sam ja ta koja ima sijede u kosi?""Zato što ja ne mogu otići do frizera i obojiti kosu. Ti možeš." "Ovo je vezano s narko-mafijom, zar ne?""Znaš da ne mogu pričati o tome. Ti bi se brinula, a nema razloga /a brigu", slagao je *eni. ('laik je često lagao. Ona je to znala, naravno, i najvećim je dijelom puštala da joj slaže. Ali ne i ovaj put.Clark se ponovno usredotočio na televizijski program. U sebi se smiješio. Nije dugo lovio dilere i nikada nije pokušao otići toliko visoko - ranije nije znao kako, nije imao prave obavijesti. Sada je imao sve potrebno za posao. Čak i predsjedničku ovlast. Rad u Agenciji imao je svojih prednosti.Cortez je pregledavao uzletište - ono što je od njega preostalo - s mješavinom zadovoljstva i gnjeva. Ni policija ni vojska još nisu pristigle, iako će prije ili poslije naići. Tko god daje ovdje bio, primijetio je, izveo je dobar i profesionalan posao.Dakle, što bih ja trebao zaključiti, upitao je samoga sebe. Da su Amerikanci poslali Zelene beretke? Ovo je bilo posljednje od pet uzletišta koje je danas pregledao, vozeći se nakolo helikopterom. Iako nije bio specijaliziran kao istražitelj, bio je dobro obučen u postavljanju zamki te je točno znao za čime mora tragati. Za zamkama kakve bi i on postavio.Dva stražara koja su bila postavljena, kao i na drugim mjestima, iščezla su. To

Page 145

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostje značilo da su mrtvi, ali je jedino nedvojbeno bilo da su nestali. Možda su ganapadači željeli navesti na zaključak da su oni postavili eksploziv, ali su to bili obični seljaci na kartelovoj platnoj listi, neuki nasilnici koji vjerojatnonisu niti obilazili područje da bi se osigurali..."Slijedi me." Izišao je iz helikoptera praćen jednim pomagačem, bivšim policijskim časnikom koji je poznavao osnove obavještajne djelatnosti; u stvari,znao je slijediti jednostavne naredbe.Kada bih želio nadzirati mjesto poput ovoga... razmišljao bih o skrovištu, o vjetru, o brzom povlačenju...Činjenica je bila da su vojnici bili predvidljivi.Oni su tražili mjesto s kojega su uzletište mogli nadgledati čitavom dužinom, a takoñer imati na oku i kolibu s gorivom. To je značilo jedan od dva kuta, ocijenio je Cortez i zaputio se prema onom sjeverozapadnome. Pola sata kopao je tiho po grmlju sa zbunjenim policajcem iza leña."Bili su ovdje", rekao je I'clixsamome srbi. Zemlja i/n brežuljka bila je omekšana. Tamo su ležali ljudi. Takoñer je našao oliske od mitraljeskog stalka.Nije mogao ocijeniti koliko su dugo nadzirali uzletište, ali je sumnjao kako to objašnjava nestanak zrakoplova. Amerikanci? Ako je tako, koja je služba to izvela? CIA? Agencija za borbu protiv narkotika? Možda neka specijalna vojna postrojba?Zašto su ih povukli?Zašto su ostavili tako jasne tragove svojeg odlaska?Što ako stražari nisu mrtvi? Što ako su ih Amerikanci poveli sa sobom? Cortez jeustao i otresao prašinu s hlača. Oni su ostavljali poruku. Naravno. Nakon ubojstva direktora FBI-a - o tom bezumnom činu nije našao vremena da porazgovarasjefeom; htjeli su poslati upozorenje, kako se to ne bi ponovilo.To da su Amerikanci išta učinili bilo je već dovoljno neobično. Ipak, oteti ili pobiti američke grañane, predstavljalo je jednu od najsigurnijih stvari koje je bilo koji meñunarodni terorist mogao učiniti. CIA je dopustila da jedan od njihovih zapovjednika bude mučen do smrti u Libanonu; nisu poduzeli ništa. Svi ti pobijeni marinci; Amerikanci nisu poduzeli ništa. Povremeno su pokušavali upozoriti. Amerikanci su bili budale. Gotovo deset godina pokušavali su upozoriti Sjeverni Vijetnam, propali su, ne izvukavši pouku. Tako su ovaj put, umjesto da ne učine ništa, učinili nešto potpuno besmisleno. Imati toliku moć, atoliko je malo cijeniti, razmišljao je Cortez. Nisu nalikovali Rusima. Kada su jednoga od njihovih oteli u Libanonu, pripadnici KGB-ova Prvog odjela pokupili su s ulice vlastite taoce i vratili ih; jedna priča tvrdila je da su im odrezaliglave, druga je tvrdila to isto, samo za neke druge dijelove tijela, istoga trenutka kada su oteti Rusi vraćeni s nečim nalik isprici. Uza svu okrutnost, Rusi su razumijevali pravila igre. Bili su predvidljivi, igrali su po uobičajenim pravilima tajnih operacija; njihovi neprijatelji znali su da će bitinemilosrdni. Rusi su bili ozbiljni. Shvaćali su ih ozbiljno.Za razliku od Amerikanaca. Ma koliko upozoravao svoga poslodavca da ih se čuva, Cortez je bio uvjeren da se Amerikanci neće osvećivati, čak ni za ovakvo bezočnoubojstvo njihovih viših vladinih službenika.Nije pjimetno postupio, iekao je Cortez samome sebi, mogao je iz toga izvini korist."Dobra večer, šefe", rekao je Ryan sjedajući."Zdravo, Jack." Admiral Greer nasmiješio se koliko je mogao. "Kako ti se sviña novi posao?""Grijem vam stolicu.""Sinko, ta je stolica sada tvoja", naglasio je DDL "Čak i ako izi-ñcm, mislim dami je vrijeme za mirovinu."Jacku se nije sviñao način na koji je admiral izgovorio ono "ako". "Mislim da još nisam spreman, gospodine.""Nitko nikada nije spreman. K vragu, bio sam u mornarici i u trenutku kada sam uistinu naučio sve o tom poslu, morao sam otići. Jack, takav je život."Ryan je o tome razmišljao razgledavajući sobu. Admiral Greer hranio se kroz prozirne plastične cijevi. Modrozelena naprava koja je nalikovala trnu držala jeigle u njegovoj ruci, ali je mogao primijetiti gdje su ubacivali prethodne intravenske igle koje su ostavile ružne ožiljke. To je uvijek bio loš znak. Pored boce s infuzijskom tekućinom stajala je manja boca, natrpana sa D5W. To jebio kemotera-pijski lijek koji je primao. Zgodno ime za otrov koji je trebao ubiti rak malo brže nego što je ubijao pacijenta. Nije znao kakav je to bio lijek, neki akronim ili nešto slično stoje označavalo supstanciju koju je razvioNacionalni zdravstveni institut, a ne Vojni centar za kemijsko naoružanje. Moždasu, razmišljao je Jack, čak i surañivali na ovakvim lijekovima. Greer je izgledao kao žrtva nekog zlokobnog eksperimenta.

Page 146

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostTo naravno nije bila istina. Najbolji stručnjaci davali su sve od sebe kako bi ga održali na životu. Nisu uspijevali. Ryan nikada svojega šefa nije vidio tako mršavog. Činilo mu se da je svaki put kada bi mu dolazio u posjet - najmanje triputa tjedno - sve mršaviji. Oči su mu i dalje sjale nesalomljivom snagom, ali svjetlo na kraju tog bolnog I imela nije vodilo u ozdravljenje. Admiral je to znao. Znao je i Jack. Postojalo je samo jedno što je mogao učiniti kako bi mu umanjio bol. I to je učinio. Jack je otvorio torbu i izvukao neke spise."Htjeli ste pregledati ovo." Ryan mu ih je pružio.Spisi su se gotovo /.npleli u tanke inl'uzijske cijevi, a Greer je nezadovoljni) /agmulao promatrajući plastične špagete."Sutr;i navečer ideš u Belgiju, je li tako?" "Da, gospodine.""Prcncsi moje pozdrave Rudiju i Franzu iz BND-a. Sinko, čuvaj se tamošnjeg piva."Ryan se nasmijao. "Da, gospodine."Admiral Greer pregledavao je prvu mapu. "Vidim da su Mañari još uvijek zauzeti istim stvarima.""Rečeno im je da smire stanje, i učinili su tako, ali osnovni problem time neće nestati. Mislim da je zajednički interes da oni to smire. Naš nam je prijatelj Gerasimov dao neke naputke kako da sami izvijestimo nekolicinu ljudi."Greer se gotovo nasmijao. "Slažem se. Kako se bivši direktor KGB-a prilagoñava američkom načinu življenja?""Ne tako dobro kao njegova kći. Posljednje je izjavila da oduvijek želi plastičnu operaciju nosa. Želju smo joj ispunili", Jack se cerekao. "Kada sam jeposljednji put vidio radila je na svojoj brončanoj boji. Sljedeće jeseni kreće na sveučilište. Supruga mu je još uvijek pomalo zabrinuta, a Gerasimov još uvijek surañuje. Još ne znamo što ćemo s njim kada završimo.""Reci Arthuru da mu pokaže moju staru kuću u Maineu. Svidjet će mu se klima, a ilako će je čuvati.""Prenijet ću mu to.""Kako ti se sviña biti upućen u operativu?" upitao je James Greer."Pa, to što sam vidio zanimljivo je, ali još uvijek nemam ovlasti pristupa svim spisima, to mi pričinja teškoće.""Tko to kaže?" iznenañeno je upitao DDL"Sudac", odgovorio je Jack. "Rade nešto i drže me izvan toga.""Ozbiljno?" Greer je na trenutak utihnuo. "Jack, u slučaju da ti nitko nije rekao, direktor, pomoćnik direktora - ta mjesta još nisu popunili, zar ne? - i direktori odjela imaju odobrenje pristupa svemu. Ti si sada šef odjela. Nema toga što ti ne bi trebao znati. Ti moraš znati. Ti izvješćuješ Kongres."Rvanju samo odmahnuo. To uistinu nije bilo važno. "Pa, možda sudac ne gleda takona stvari i..."I)I)I se pokušao uspravili u krevetu. "Slušaj, to što si izgovorio čisto je sranje! Ti moraš znati i poruči Arthuru da sam to ja rekao. Zatvoreni krug obaviještenih osoba prestaje na vratima mojega ureda.""Da, gospodine. Pobrinut ću se." Ryan nije htio uzrujati svojeg šefa. Ipak je bio samo vršitelj dužnosti šefa odjela te je bio navikao da ga isključuju iz operativnih podataka koje je, tijekom zadnjih šest godina, drage volje samo prenosio drugima. Jack nije bio spreman suprotstaviti se DCI-u u takvim pitanjima. Odgovornost Obavještajne uprave prema Kongresu bila je nešto oko čeganije želio dizati buku.""Jack, ja se ne šalim.""Da, gospodine." Ryan je izvukao drugu mapu. Time će se pozabaviti kada se vratiiz Europe. "Sada, ovaj razvoj dogañaja u Južnoj Africi je osobito zanimljiv, pa bih vas zamolio za mišljenje...15 DOSTAVLJAČIClark je izišao iz zrakoplova kompanije United u San Diegu te unajmio automobil kojim se odvezao do obližnje baze Ratne mornarice. Vožnja nije dugo trajala. Osjetio je uobičajenu nostalgiju kada je ugledao goleme modrosive brodske trupove. Nekoć je pripadao tim ljudima, pa iako je tada bio mlad i nerazuman, sjećao se tih dana kao vremena kada je sve bilo jednostavno.Na USS Rangeru sve je vrvjelo od posla. Clark je zaustavio automobil na parkiralištu za članove posade i pješice se uputio prema doku, zaobilazeći kamione, dizalice i drugu pokretnu opremu koja je kružila naokolo izvršavajući svoje brojne zadaće. Nosač su pripremali za isplovljavanje u sljedećih osam sati, a tisuće mornara tovarili su sve vrste zaliha. Nosačeva uzletno-sletna pista bila je pusta, osim jednog jedinog starog lovca F-4 Phantom, s kojega su skinuli motore i na njemu obučavali nove pripadnike palubne službe. Zrakoplovi snosača bili su raspršeni u tri baze mornaričkog zrakoplovstva te će poletjeti kada nosač isplovi. Takav je pristup pilote čuvao od uobičajene zbrke i vreve prilikom isplovljavanja. Osim jednoga.

Page 147

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostClark je otišao do časničkog odjela, praćen marinskim kaplarom koji je njegovo ime imao upisano na svome popisu službenih posjetitelja. Marinac je provjerio ime na popisu i nazvao broj koji je bio obvezan pozvati. Clark je produžio stepenicama ulazeći u nosač kroz palubu hangara, tada je potražio put prema gore. Pronaći put na nosaču neupućenima je predstavljalo teškoću; uz dosta upornog uspinjanja stići ćete do letne palube. Tako je i učinio, krenuo je premaprednjem lijevom dizalu. Tamo je stajao časnik koji je na svojem smeñem ovratniku košulje nosio srebrni list, oznaku zapovjednika mornarice Sjedinjenih Država. Iznad džepa na prsima bila je pričvr-šćena i zlatna zvijezdu koja gaje predstavljala kao djelatnog časnika. Clark je tražio zapovjednika odreda srednjih jurišnih bombardera (irumman A-6I(! Iiitrutlcr."Vi ste Jensen?" upitao je. Pošao je ranim letom kako bi stigao na ovaj sastanak."Točno. Roy Jensen. Vi ste gospodin Carlson."Clark se nasmiješio. "Tako nekako." Mahnuo je časniku da ga slijedi. Letna je paluba na tome dijelu bila pusta. Većina utovara odvijala se na krmenom dijelu. Hodali su prema pramcu preko crnog sloja koji je sprečavao proklizavanje i nalikovao običnom, crnom asfaltnom pokrovu na nekim postranim cestama. Obojica su morali govoriti glasno kako bi se čuli. S gata je dopirala buka, pojačana s petnaest čvorova vjetra koji je puhao s kopna. Nekolicina je primijetila dvojiculjudi kako razgovaraju, ali uza svu aktivnost na letnoj palubi, malo tko bi na njih obratio pažnju. Na letnoj je palubi prisluškivanje bilo nemoguće. Clark je pružio omotnicu i dopustio Jensenu da pročita njezin sadržaj prije nego ju je uzeo natrag. Do toga su trenutka došli gotovo do samog pramca, stojeći izmeñu dva utora katapulta."Ovo je stvarno?""Točno. Možete li to obaviti?"Jensen je kratko razmišljao promatrajući mornaričku bazu."Naravno. Tko će biti na tlu?""Ne bih vam trebao reći - ali, ja idem dolje.""Borbena se postrojba ne bi smjela tamo uputiti, znate...""To je već ureñeno.""Stoje s naoružanjem?""Sutra će ih ukrcati na Shastu. Bit će obojene modro i dovoljno su lagane za...""Znam. Ja sam jednu prije nekoliko tjedana izbacio na China Lakeu.""Vašem zapovjedniku grupacije nareñenja će stići za tri dana. On neće znati što se dogaña. Ni on, ni itko drugi. Naoružanje prati "tehnički predstavnik". On će s naše strane nadgledati operaciju. BDA kasete predajete njemu. Nitko drugi ne smije ih vidjeti. On donosi svoj komplet kaseta koje imaju kolor šifru narančasto-purpurno, ta-ko tlu ih se ne moče zimujuiili ni s jalnom drugom. Imate li navigatora kojemu možete vjerovali?""S ovakvim naredbama?" upitao je zapovjednik Jcnsen. "Bez brige.""Pošteno. "Tehnički predstavnik" prenijet će vam sve pojedinosti kad se ukrca. Prvo će se prijaviti zapovjedniku grupacije, ali će tada zatražiti da se susretne s vama. Od toga trenutka sve ide pod "sa-mo-oči". Zapovjednik će znati daje riječ o tajnom projektu. Ukoliko se bude raspitivao, riječ je o pokusnom bombardiranju kojim procjenjujemo novo oružje." Clark je podigao obrvu. "To i jest pokusno bombardiranje, zar ne?""Ljudi koje...""Kakvi ljudi? Vi to ne trebate znati. Vi to ne želite znati", rekao je Clark. "Ukoliko imate teškoća s time, morate mi reći odmah.""Molim, rekao sam da to možemo izvesti. Samo sam znatiželjan.""Dovoljno ste odrasli da ne pitate previše." Clark ga je blago prekinuo. Nije htio povrijediti pilota, iako je morao biti jasan."Razumijem."USS Ranger bio je pripravan isploviti kao dio proširene borbene vježbovne grupacije koja je isplovljavala na borbene vježbe prije odašiljanja eskadre u Indijski ocean. Čekalo ih je tri tjedna intenzivnog rada koji je uključivao sve - od vježbi slijetanja na palubu nosača do vježbi dopune gorivom u letu i, na kraju, simulirani napad s drugog nosača borbene grupe koja se vraćala sa zapadnog Pacifika. Vježbe će se odvijati, što je i zapovjednik Jensen saznao, oko tristo milja od panamske obale, umjesto zapadnije. Zapovjednik odreda pitao se tko je imao moć preusmjeriti ukupno trideset jedno plovilo, od kojih su neki bili pravi gutači goriva. To je potvrñivalo izvor naredbi koje je upravo primio.Jensen je bio pažljiv; iako je primio veoma služben telefonski poziv, naredbe koje mu je uručio gospodin Carlson rekle su mu sve stoje trebalo znati. Ipak, bilo je lijepo imati potvrdu iz drugog izvora.

Page 148

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost"To je sve. Bit ćete obaviješteni na vrijeme. Osam sati prije polijetanja, dovoljno?""Bez brige. Pobrinut ui se da poslužitelji pospreme oružje na sigurno. Pazile Sto radite na tlu, gospodine Carlson.""Pokušat ću." Clark se rukovao s pilotom i pošao prema krmi tražeći izlaz s broda. Za dva sata ulovit će zrakoplov za povratak.Policajci u Mobileu bili su osobito loše volje. Nije bilo dovoljno loše što je jedan od njih ubijen na tako otvoren i okrutan način, već je i gospoña Braden pogriješila izlazeći na vrata kako bi vidjela što nije u redu te tako sama zaradila dva metka. Kirurzi su je umalo uspjeli spasiti, nažalost, i ona je podlegla nakon trideset šest sati. Sve što je policija imala bio je dječak premlad za vozačku dozvolu koji je tvrdio kako je pogodio jednoga ubojicu djedovom puškom Marlin '39. Pronašli su nekoliko krvavih mrlja koje su mogle potkrijepiti njegovu priču, iako one nisu predstavljale čvrst dokaz. Policija jebila sklonija povjerovati daje Braden pogodio napadače, ali su dvojica iskusnih istražitelja Odjela za ubojstva znali daje revolver s pet-centimetarskim bubnjemdoslovno neupotrebljiv, osim ako se njime ne puca u prepunom dizalu. Svaki je policajac u Mississippiju, Ala-bami, Floridi i Louisiani tragao za modrim kamionetom Ph/mouth Vovager, s dvojicom bijelaca, muškaraca, srednje visokima, naoružanima i opasnima; mogućim osumnjičenima za ubojstvo policajca.Kamionet su pronašli u ponedjeljak poslije podne slijedeći obavijest zabrinutog grañanina - u Alabami ih još postoji nekolicina - koji je pozvao ured okružnog šerifa, a taj je obavijestio ured u Mobileu."Mali je bio u pravu", rekao je poručnik koji je vodio istragu. Tijelo u tovarnom prostoru kamioneta pružalo je odvratan prizor kakav bi pružao bilo kojileš koji dva dana leži zaključan u automobilu, u Alabami, u lipnju. Osim toga, rupa blizu baze lubanje, točno na rubu kose, bila je neporecivo kalibra .22. Bilo je takoñer jasno kako je ubojica umro na desnom prednjem sjedištu, u trenutku iskrvarivši od rane na glavi. Dogodilo se još nešto."Već sam vidio tog tipa. Diler", primijetio je drugi detektiv. "U što se to Ernie uvalio?""Bog zna. Što s njegovom djecom?" upitao je detektiv. "Izgubili su i tatu i mamu- a mi ćemo čitavom jebenom svijetu objaviti da imje (atii bio pokvareni policajac? Tako ćVmo postupili s dvoje djece he/. roditelja?"Trebao je samo jedan pogled kako bi se obojica složili kako se lakvo nešto ne može učiniti. Već će nekako urediti da Ernie ispadne junak, a sigurno će netko otići i Sandersonova malog potapšati po glavi."Je li vam jasno što ste učinili?" upitao je Cortez. Ušavši u sobu najradije bi se vezao lancima kako bi se obuzdao. Unutar latinskoa-meričke organizacije on ćebiti - morao je biti - jedini glas razuma. Oni će to cijeniti jednako kao što sustari Rimljani cijenili čast; rijetku i vrijednu osobinu koju je najbolje pronaći kod drugih."Naučio sam Norteamericanose pameti", odgovorio je Escobedo bezobrazno strpljivošto je umalo uništilo Felkovo strpljenje."I što su oni učinili zauzvrat?"Escobedo je široko mahnuo rukom, pokret pun moći i zadovoljstva. "Ubod obične bube.""Vi naravno znate da ste sve napore koje sam uložio za nalaženje važnih obavještajnih izvora, odbacili poput...""Kakvih to izvora?""Tajnica direktora FBI-a", odgovorio je Cortez zadovoljno se osmjehujući."I ne možeš je ponovno koristiti?" Escobedo se zbunio.Idiot! "Nejefe, osim ako ne želite da me uhite. Ako se to dogodi, svi moji izvori prestaju vam biti od koristi. Od te smo žene mogli godinama izvlačiti podatke. Mogli smo saznati sve njihove pokušaje da se ubace u našu organizaciju.Mogli smo otkrivati nove planove koje Norteamericanosi smišljaju i spriječiti ih, pažljivo i promišljeno, štiteći naše operacije; dopuštajući im da povremeno uspiju kako bi mislili da uistinu postižu nešto." Cortez se umalo izlanuo kako je otkrio zašto su svi ti zrakoplovi nestali, ali je ipak prešutio. Njegov gnjevnije bio toliko kontroliran. Felix je tek počeo shvaćati kako uistinu može vladati čovjekom koji je sjedio s druge strane stola. Ipak, prvo će morati dokazati koliko vrijedi za organizaciju, nakon toga svim ostalim zločincima pokazati da vrijedi daleko više od ovog kretena. Neka se neko vrijeme kuhaju u vlastitome sosu, bolje ćeslivaliti ra/liku i/incdii obučenog obavještajnog profesionalca i hrpe samoukih i prebogatih švercera.Ryan je promatrao ocean s dvanaest tisuća metara visine. Nije se bilo teško naviknuti na VIP privilegije. Kao šef direktorata imao je pravo na poseban let

Page 149

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostiz zrakoplovne baze Andrews izravno do vojnog aerodroma izvan belgijskog stožeraNATO-a u Monsu. On je predstavljao Agenciju na polugodišnjoj konferenciji svih obavještajnih službi Europske unije. Bit će to velik nastup. Morao je održati govor, morao je ostaviti povoljan dojam. Iako je poznavao većinu ljudi koji će prisustvovati, uvijek je bio nazočan kao Greerov pomoćnik. Sada se morao dokazati. Uspjet će, čvrsto je vjerovao. Uz njega su putovali još trojica direktora odjela, a udobno sjedište zrakoplova VC-20A neprestano ga je podsjećalo na to koliko je važan. On nije znao da je Emil Jacobs istim tim zrakoplovom putovao u Kolumbiju. Bolje da nije. Uza sve svoje obrazovanje, Ryan je bio praznovjeran.Budući daje bio izvršni pomoćnik direktora Istražnog odjela, Bili Shaw bio je najviši službenik u Birou te dok Predsjednik ne imenuje, a senat ne potvrdi novog direktora, on će biti vršitelj dužnosti direktora. To bi moglo potrajati. Bila je godina predsjedničkih izbora, a s dolaskom ljeta ljudi su razmišljali o izbornim skupovima, ne o sastancima. Shaw za to gotovo nije mario. To je značiloda će on voditi poslove, a za slučaj ove veličine i važnosti, Biro je tražio iskusnog policajca na kormilu. "Politička stvarnost" Williamu Shawu nije značilaništa. Agenti su rješavali slučajeve, a njemu je istraga bila sve. Prvo što je učinio saznavši za pogibiju direktora Jacobsa, bilo je pozvati svog prijatelja Dana Murrava. Danov će zadatak biti nadgledati slučaj iz njegova ureda, jer su postojala najmanje dva elementa, istraga u Kolumbiji te istraga u Washingtonu. Murravevo iskustvo pravnog atašea londonskog veleposlanstva davalo mu je za istragu prijeko potrebnu političku osjetljivost i shvaćanje da meñunarodni dio istrage neće dati ishode kojima bi bili zadovoljni. U sedam sati izjutra Murrav je ušao u Shawov ured. Nijedan od njih nije se naspa-vao protekla dva dana; spavat će u zrakoplovu. Direktora Jacobsa pokopat će danas u Chicagu; na sprovodće otići zrakoplovom koji će do Chichaga prevesti mrtvo tijelo."Dakle?"Dan je otvorio svoju mapu. "Maloprije sam razgovarao s Moralc-soiii u Bogoli. Ubojica kojega su ulovili radi /a M-19 i nema pojma ni o ćeniii. /ove seI leelor Rucnlc, ima dvadeset godina, izbačen s Andskog sveučilišta - loše ocjene. Očevidno je da su se tamošnji povremeno koristili njime - Morales kaže da su prilično napeti zbog svega - ali mali ne zna mnogo. Ubojice su prije nekoliko dana dobili poziv za jedan važan posao, ali nisu znali prirodu zadatka sve do četiri sata prije izvršenja. Nisu znali tko je osim veleposlanika bio u vozilu. Postojala je još jedna ekipa strijelaca, postavljena na drugome putu. Izvukli su nekoliko imena, a lokalna policija razvaljuje grad tragajući za njima. Mislim da je to uzaludan posao. Ubojstvo je bilo naručeno, a oni koji nešto znaju već su davno nestali.""Što je s mjestima s kojih su pucali?""Provalili su u oba stana. Nesumnjivo su otprije nadzirali ta mjesta. Kada je došlo vrijeme, provalili su, svezali lisicama vlasnike i obavili posao. Od početka do kraja profesionalno izvedeno", rekao je Murrav."Četiri sata prije?" "Točno.""To znači nakon uzlijetanja zrakoplova iz Andrewsa", primijetio je Shaw.Murrav je potvrdno kimnuo. "Što jasno govori da je procurilo s naše strane. Letni je plan potvrñivao Grenadu kao odredište - uostalom tamo je na kraju i sletio. To se sve promijenilo dva sata prije slijetanja. Kolumbijski državni tužitelj bio je jedini koji je znao da Emil stiže, i nije rekao ni riječi sve dotri sata prije prizemljenja. Ostali viši vladini dužnosnici znali su da se neštopriprema i to bi možda moglo objasniti obavijest tipovima iz M-19, ali samo vrijeme se ne slaže. Procurilo je odavde, ukoliko sam državni tužitelj nije izla-jao. Morales tvrdi daje to malo vjerojatno. Tipa smatraju lokalnim OliveromCromvvellom; pošten je do srži i beskrajno hrabar. Nema ljubavnice kojoj bi se mogao izlajati, ni ikoga sličnoga. Bille, procurilo je s naše strane."Shaw je protrljao oči razmišljajući o još kojoj kavi, ali je u tijelu imao količinu kofeina dovoljnu da oživi kip. "Nastavi.""Ispitali smo svakoga tko je znao za putovanje. Nepotrebno je reći kako svi tvrde da nisu rekli ni riječi. Zatražio sam odobrenje za provjeru telefonskih razgovora, ali ne očekujem ništa novo.""Slo je s...""Tipovima i/, Anclrevvsa?" Dan se nasmiješio. "Ioni su na popisu. Njih četrdesetak, ali samo najviših, koji su znali da direktor putuje. To uključuje ione koji su saznali taj podatak sat nakon polijetanja.""Materijalni dokazi?""Pa, imamo jedan RPG bacač i ponešto ostalog naoružanja. Kolumbijska je vojska vraški dobro postupila; Isusa ti, ujuriti u zgradu znajući da te tamo čeka teškonaoružanje, to znači imati muda. Pripadnici M-19 su imali sovjetsko lako oružje,vjerojatno s Kube, ali to je slučajno. Volio bih zamoliti Sovjete za pomoć pri

Page 150

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostidentifikaciji RPG-ove serije i pošiljke.""Misliš li da možemo računati na bilo kakvu suradnju?""Najgore što mogu reći je "ne", Bille. Sada ćemo vidjeti je li to sranje s glasnosti ozbiljno ili nije.""Dobro, propitaj se.""Ostatak materijala je prilično jasan. Potvrdit će sve ono što već znamo, ali toje otprilike sve. Možda Kolumbijci uspiju iskopati nešto iz M-19, ali čisto sumnjam. Već se dulje vrijeme bave tom skupinom, ali je to tvrd orah.""Dobro.""Bille, izgledaš pomalo sjebano", primijetio je Murrav. "Za kopanje po terenu imamo mlade agente. Mi stari prdonje trebali bismo se znati štedjeti.""Da, dobro, moram još sve ovo pročitati." Shaw je pokazao svoj stol."Kada avion polijeće?""Deset trideset.""Dobro, idem u svoj ured ubiti oko. Preporučujem ti da učiniš isto."Shaw je shvatio kako to uopće nije loša zamisao. Deset minuta kasnije zaspao je,unatoč svim ispijenim kavama. Sat vremena nakon toga Moira Wolfe zakucala je na vrata njegova ureda, nekoliko minuta prije nego je stigla njegova osobna tajnica. Kucala je, ali nije bilo odgovora. Nije htjela otvarati vrata, nije htjela smetati gospodina Shawa, iako je ono što mu je željela reći bilo važno. Može pričekati dok se ne sretnu u zrakoplovu."Zdravo Moir.i", tekla |e Shavvova tajnica susrevši je na i/la/.u. "Nešto nije u ralu?""Htjela sam vidjeti gospodina Shawa, ali mislim da spava. Radio je neprekidno sve od...""Znam. I ti izgledaš kao da ti je potreban odmor.""Možda noćas.""Ako želiš da mu kažem...""Ne, vidjet ću ga u avionu."Oko sudskog naloga nastala je pometnja. Agent koji je pripremao operaciju krivo je naveo ime iz državnog tužiteljstva te se u ponedjeljak ujutro našao kako sjedi u predvorju njegova ureda sve do devet i trideset, budući daje sudac došaokasnije. Deset minuta poslije imao je sve stoje trebao. Dobre su vijesti bile daje vožnja do telefonske kompanije bila kratka, te da je oblasni Bellov ured imao pristup svim potrebnim podacima. Cjelokupan popis sastojao se od gotovo stotinu imena, dvije stotine telefonskih brojeva i šezdeset jedne telefonske kartice, od kojih nekoliko nije bilo AT&T-ovih. Trebalo je gotovo sat vremena zakopiranje svih podataka, a agent je ponovno provjeravao ispisane brojeve kako bibio siguran da se nije zabunio ili nešto previdio. Netom pristigao s akademije, ovo mu je bila prva terenska istraga za washingtonski odjel. U stvari, obavljajući važan zadatak za pretpostavljenoga učio se poslu, iako na svježe podatke nije obraćao preveliku pozornost. Nije znao, na primjer, da je predbroj "58" na izvjesnom telefonskom broju označavao meñunarodni razgovor s Venezuelom.Bio je mlad, do ručka će naučiti sve.Zrakoplov VC-135 bio je vojna verzija starog Boeinga 707. Na njemu nije bilo prozora, što je kod putnika uvijek izazivalo oduševljenje, ali je imao velika teretna vrata potrebna za ukrcaj direktora Jacobsa na njegovo posljednje putovanje do Chicaga. Predsjednik je bio u drugom zrakoplovu, koji je u zračnu luku O'Hara trebao sletjeti nekoliko minuta prije ovog zrakoplova. Predsjednik će govoriti i u sinagogi i na groblju.Shaw, Murrav i još nekolicina viših službenika FBI-a letjeli su transportnim zrakoplovom, kojega su često koristili za slične zadat-ke. Zrakoplov je imao poliebmi opremu koja je čvrsto držala kovčeg na mjestu u prednjem dijelu zrakoplova. To je putnicima tijekom čitavog leta pružalo prilikupromatrali sjajnu hrastovu kutiju; nije bilo prozora koji bi im odvraćali pozornost. Na taj su način postali u potpunosti svjesni što se dogodilo. Bio je to mučaljiv let, samo su lurbinski motori svojim zujanjem pravili društvo živimai mrtvome.Taj je zrakoplov pripadao Predsjednikovoj osobnoj floti te je posjedovao svu komunikacijsku opremu potrebnu za takve zadaće. Poručnik Ratnog zrakoplovstva pošao je prema stražnjem dijelu zrakoplova, potražio Murrava te ga poveo naprijed prema ureñajima za vezu.Gospoña Wolfe sjedila je na sjedištu pored prolaza, trideset stopa iza viših dužnosnika. Dok su joj niz lice tekle suze, prisjećala se da je gospodinu Shavvutrebala nešto reći. Ipak, ovo nije bilo ni vrijeme ni mjesto, zar ne? Uostalom nije bilo važno, nešto joj je promaklo dok ju je jučer poslije podne ispitivao agent. U stvari, bila je potresena dogañajem. Bilo je to tako... teško. Njezin je život u nekoliko posljednjih godina upoznao toliko gubitaka, a psihički udarac tijekom vikenda... što? Zbunio je? Nije znala. Nije bio pogodan trenutak.

Page 151

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostDanas je bilo vrijeme za sjećanje na najboljeg šefa kojega je ikada imala, čovjeka beskrajno uljudnog prema njoj i agentima koji su ga gnjavili. Vidjela jekako gospodin Murrav odlazi u prednji dio zrakoplova obaviti nešto, prolazeći pored kovčega kojega je ulazeći pomilovala rukom; njezin posljednji pozdrav direktoru.Razgovor nije trajao dulje od minute. Murrav je izišao iz malenog radijskog odjeljka, lice mu je bilo smireno kao i uvijek. Nije pogledao kovčeg, gledao je ravno niz prolaz prema stražnjem kraju zrakoplova, primijetila je Moira, prije nego stoje sjeo pored svoje supruge."Jebote!" promrmljao je Dan za sebe nakon što je sjeo. Njegova je supruga trgnula glavom. To nisu riječi prikladne za sprovod. Do-dirnula mu je ruku, ali je Murrav odmahnuo glavom. Kada je pogledao svoju ženu, izraz na njegovu licu bio je tužan, ali ne i bolan.Let je trajao malo više od jednog sata. Počasna straža ušla je na stražnji ulaz,uglačana i izribana u svečanim odorama kako bi preuzela posmrtne ostatke direktora. Nakon što su oni otišli, putnici su izišli kako bi pronašli ostatak skupine koja ih je čekala na kolovozu, iz daljine praćena tv-kamerama. Počasna je garda pronijela njihov teret iza dvije zastave, jedne državne, druge FBI-eve,urešene Bi-roovim sloganom "vjernost hrabrost - čvrstoća". Murrav je promatrao kako se vjetar poigrava stijegom, gledao kako se riječi kovr-čaju i lainataju navjetru te shvatio koliko su te riječi zapravo nedodirljive. Ipak, nije to mogao sada priopćiti Billu. Netko bi primijetio."Dobro, sada barem znamo zašto smo sredili uzletište." Chavez je pratio prijenosu kantini vojarne. Sve mu je bilo savršeno jasno."Ali, zašto su nas izvukli?" upitao je Vega."Medo, vraćamo se natrag. A tamo kamo idemo zrak će biti rijedak."Larson nije trebao gledati televizijska izvješća. Nadvio se nad zemljovidom, označavajući poznate i moguće položaje rafinerija jugozapadno od Medellina. Poznavao je područje kao i svi; trebao je samo izdvojiti pojedinačne položaje...to je već bilo teže. Ipak, sve je to bilo pitanje tehnologije. Sjedinjene Državeizmislile su suvremene sustave nadziranja te ih usavršavale gotovo trideset godina. Nalazio se na Floridi, nevoljko je otišao u Sjedinjene Države da tamo preuzme novi zrakoplov te je sasvim neočekivano doživio kvar na motorima."Koliko već traju operacije?" "Nekoliko mjeseci", odgovorio je Ritter.Čak i s tako šturim saznanjima nije imao većih teškoća; gradovi i sela u području bili su označeni, čak i pojedine kuće. Budući da su gotovo svi imali struju bilo ih je lako uočiti, a kada su ih jednom identificirali, računalo ih je jednostavno elektronski izbrisalo ostavljajući samo svjetlosne izvore izvan gradova, sela i osamljenih imanja. Neki od tih bili su stalni ili gotovo takvi. Procijenili su da su sve pojave svjetla učestalije od dva puta tjedno previše očevidne da bi im bile zanimljive te su izbrisali i njih. Tako je preostalo šezdesetak mjesta koja su izranjala i nestajala sukladno karti koja je stajala uza zemljovid i fotografije. Svaka je točka predstavljala mogući položaj na kojem se obavljala prerada sirovog kokina lišća. Sigurno da to nisu bili tabori kolumbijskog skautskog saveza."Kemijskim traganjem nemoguće ih je otkriti", rekao je Ritter. "Provjerio sam. Koncentracije etera i acetona ispuštene u atmosfe-ru ne pu-inasujii otvaranje bočice s acetonom za skidanje laka za nokte, zanemarujući uobičajene biokemijske procese u takvome okolišu. (iovorimo o prašumi, zar ne? Mnogo toga trune na tlu ispuštajući sve vrste kemikalija. Daklesve što nam preostaje jest uobičajeno satelitsko infraerveno snimanje. Još uvijek prerañuju noću? Pitam se zašto."Larson je progundao nešto u znak slaganja. "Običaj iz vremena kada ih je proganjala vojska. Pretpostavljam da to još uvijek čine iz navike.""Dobro, i to je nešto, zar ne?""Samo, što će nam sve to?" . .Murray nikada prije nije prisustvovao židovskom sprovodu. Nije se bitno razlikovao od katoličkog. Okupljeni su molili na njemu nepoznatome jeziku, ali je poruka bila jednaka. Gospode, vraćamo ti jednog dobrog čovjeka. Hvala ti što si nam ga privremeno poklonio. Predsjednikovo je slovo bilo osobito upečatljivo;napisao gaje najbolji tekstopisac Bijele kuće, citirajući Torru, Talmud i Novi zavjet. Tada je Predsjednik progovorio o Pravdi, svjetovnom božanstvu kojem je Emil posvetio sve svoje zrele godine. Pred kraj rekao je da ljudi moraju iz svojih srca istjerati osvetu i tako, Murray je razmišljao da... nije to bilo zbog riječi. Govor je bio poetično napisan, kao i svi drugi koje je slušao. Samošto je Predsjednik u tome trenu zazvučao poput političara, mislio je Dan. Javljali se to moj osobni cinizam, razmišljao je agent. Bio je policajac; njegovo je shvaćanje pravde bilo da ono smeće koje je počinilo zločin za njega treba i

Page 152

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostplatiti. Očevidno je i Predsjednik tako mislio, usprkos državničkim frazama kojeje izgovarao. Murrav se slagao s njim.Vojnici su u tišini pratili televizijsko izvješće. Nekolicina je brusila noževe,ali su većinom samo sjedili i slušali Predsjednikov govor, znajući tko je ubio čovjeka čije je ime prije njegove smrti znala tek nekolicina njih. Chavez je bioprvi koji je dao točnu primjedbu, a za n ju i nije trebala veća količina mašte, zar ne? Ove još neizgovorene novosti prihvatili su ravnodušno. To je bio samo dodatni dokaz daje njihov neprijatelj udario izravno protiv jednog od najvažnijih znakova njihove državnosti. Na kovčegu je bila raširena državna zastava.Tamo je stajao i stijeg agencije kojoj je pripadao laj čovjek, ali ovo nije bio policijski posao, zar ne? Tako su se vojnici u tišini meñusobno pogledavali, dok je njihov vrhovni zapovjednik govorio svoje. Kada je sve završilo, otvorila su se vrata kantine, na njima je stajao njihov zapovjednik."Noćas se vraćamo. Dobre su vijesti da će tamo kamo idemo biti nešto svježije", rekao je satnik Ramirez svojim ljudima. Chavez je pogledao Vegu značajno podigavši obrvu.USS Ranger isplovio je s plimom pomagan flotilom remorkera, dok su prateći brodovi izvan luke stvarali formaciju njihani dugim pacifičkim valovima. Sat vremena kasnije bili su na otvorenome ubrzavajući do dvadeset čvorova. Još jedansat i došlo je vrijeme za prihvat letjelica. Prvi su na redu za dolazak bili helikopteri, od kojih je jedan dopunio spremnike i podigao se na stražarski položaj s nosačeve desne strane. Prvi zrakoplovi bili su jurišni bombarderi Intru-der, koje je, naravno, vodio njihov kapetan, zapovjednik Jensen. Prilazećinosaču, primijetio je brod sa streljivom, USS Shastu, kako zagrijava strojeve. Pridružit će se pozadinskoj opskrbnoj skupini koja je isplovljavala dva sata po odlasku bojne skupine. Shasta je nosila bombe koje će on izbaciti. Već je znao okakvim je ciljevima riječ. Ne još točna mjesta, ali je nagañao, a to je, shvatioje izlazeći iz zrakoplova, bilo sve što je želio znati. Razmišljati o "popratnojšteti" nije bila njegova briga, to mu je tijekom dana netko već napomenuo. Neobičan izraz, razmišljao je, popratna šteta. Čudan naziv za ljude koje je usudveć poslao na pogrešno mjesto. Žalio ih je, iako ne pretjerano.Clark je u stigao u Bogotu u kasno poslijepodne. Tamo ga nitko nije dočekao te je, kao i uvijek, unajmio automobil. Sat vremena kasnije, skrenuo je na postranucestu i stao. Nekoliko minuta nervozno je čekao dok se druga kola nisu zaustavila pokraj njegovih. Vozač, časnik CIA-e dodijeljen okružnoj postaji predao mu je paket i odvezao se bez riječi. Paket nije bio velik, težio je desetak kilograma, od kojih je polovica otpadala na robusni tronožac. Clark je nježno položio paket na pod i odvezao se. Već je svojevremeno nekoliko puta "odašiljao" poruke, ali nikada tako izravne. Sve je to bila nje-gova ideja. No dobio, pomislio je, većinom njegova. To mu je zadatak činilo podnošljivijim.VC-135 je poletio dva sata nakon sprovoda. Bilo je loše što u Chicagu nisu održali karmine. Irski običaj, neprimjeren za dijete istočnoeuropskih Židova; noEmil bi se složio s tom idejom. Dan Murrav čvrsto je vjerovao u to. Emil bi znaoda se bezbrojne čaše piva i viskija noćas dižu njemu u spomen i negdje, na svoj tihi način, nasmijao bi se tome. Ali ne sada. Dan je natjerao svoju suprugu da se pridruži gospoñi Shaw na drugoj strani zrakoplova, tako da može sjediti poredBilla. Shaw je to zamijetio istog trenutka, ali je čekao polijetanje.Tada je postavio očekivano pitanje."Stoje?"Murrav mu je pružio list kojega je izvukao iz avionskog telefaksa prije nekolikosati."Ne, jebote, ne!" tiho je opsovao Shaw. "Ne Moira. Ne ona."POPIS CILJEVA"Otvoren sam za prijedloge", rekao je Murrav. Istoga trenutka požalio je svoje riječi."Dane, za ime Božje!" Shawovo je lice posivjelo na trenutak, izraz lica mu je odavao bijes."Oprosti, ali - ma jebiga, Bille, hoćemo li igrati otvoreno ili ćemo se motati naokolo?""Otvoreno.""Jedan od klinaca iz WFO-a pitao je uobičajena pitanja, a ona je odgovorila da nije rekla nikome... pa dobro, moguće je, ali koga je vraga zvala Venezuelu? Provjerili su je unatrag godinu dana i nikada prije nije bilo takvih poziva. Dečko kojega sam zadužio za to obavio je još neke provjere - broj koji je zvala pripada jednom stanu, a s toga se telefona naziva nekoga u Kolumbiji nekoliko minuta nakon poziva.""O, Isuse", Shaw je zatresao glavom. Daje itko drugi, ne bi me bilo briga, ali Moira je radila s direktorom prije povratka u Washing-ton, još prije premještaja

Page 153

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostiz njujorškog područnog odjeljenja."Možda je potpuno nevina. Možda je čista slučajnost", rekao je Murrav, ali to nije uvelike poboljšalo Billovo raspoloženje."Danny, želiš li provjeru vjerodostojnosti izjave?""Ne.""Dobro, kada sletimo svi idemo u ured. Pozvat ću je k sebi sat po povratku. I tićeš biti tamo.""Dobro." Sada je na Murravu bio red da odmahne glavom. Na sprovodu je plakala kao i svi. Tijekom svoje karijere vidio je i previše dvoličnosti, ali misliti tako o Moiri bilo je više nego je mogao pro-haviti. Mora bili slučajnost. Možda se njezino dijete dopisuje s nekim lamo. Ilincšlo slično, govorio je Dan samome sebi.Detektivi koji su pretraživali Bradenovu kuću pronašli su ono za čime su tragali. Ništa osobito, samo fotografsku torbu. Ipak u njoj se nalazio Nikon F-3i količina objektiva dovoljna da čitava torba vrijedi nekih osam do devet tisućadolara. Više nego što sije narednik istražitelj iz Mobilea mogao priuštiti. Dok su ostali policajaci nastavljali potragu, viši je istražitelj nazvao Nikonovo predstavništvo i provjerio serijske brojeve aparata kako bi ustanovio da li gajevlasnik registrirao radi garancije. Prijavio ga je. Kada su mu priopćili vlasnikovo ime, policajac je znao da to mora prijaviti FBI-u. To je bio dio saveznog slučaja, a policajac se nadao da će mu nekako uspjeti zaštititi ime čovjeka koji je sigurno bio potkupljen. Pokvaren ili ne, za sobom je ostavio djecu. Možda će FBI imati razumijevanja.Pripremajući se, znao je da time čini savezni prekršaj, ali je branitelj ocijenio kako prema svojim branjenicima ima višu moralnu obvezu. To je bilo jedno od onih sivih područja koja krase ne toliko zakonske priručnike, koliko svežnjeve sudskih odluka. Bio je siguran da je zločin počinjen, bio je siguran da se nitko nije potrudio da ga pomnije istraži, bio je siguran će to razotkrivanje biti od velike važnosti tijekom suñenja njegovim branjenicima, optuženima za ubojstvo prvog stupnja. Nije očekivao da će ga uloviti, ali ukoliko mu se to dogodi, imat će o čemu pričati pred etičkim odborom odvjetničkekomore. Profesionalna odanost klijentima, pomiješana s dubokom odvratnosti premasmrtnoj kazni učinila je odluku Edwarda Stuarta neizbježnom.U dočasničkom klubu mornarice nisu to više nazivali satom za ispijanje jeftinijih pića, ali se u stvari ništa nije promijenilo. Stuart je svoj rok odslužio u mornarici Sjedinjenih Država kao pravni časnik na nosaču aviona - čaki u mornarici, pokretni grad sa šest tisuća ljudi tražio je jednog ili dva odvjetnika - tamo je upoznao i mornare i pivo. Svratio je u prodavaonicu uniformi i nabavio službenu odoru zapovjednika palube Obalne straže s obveznim trakama te jednostavno ušetao u bazu, uputivši se prema dočasničkom klubu gdje, sve dok je gotovinom plaćao svoje piće, nitko nije obraćao pažnju na njega. Poznavao je zapovjednika palube na USS Eisenhoweru, a mornarskigovor bio mu je dovoljno blizak da bi prošao bilo koju provjeru. Sljedeći je korak bio pronaći člana posade s kulera l'tinaiiic.Na kuleni su završavali održavanje i popravke koji su uvijek prethodili premještaju ili pripremi za još novo isplovljavanje; posada je nakon radnih satidolazila u klub kako bi uživala u svojim poslijepodnevnim pivima dok su za to još imali vremena. Stuart je samo trebao pronaći prave ljude. Imena je znao, pregledao je arhivske snimke na lokalnim televizijskim postajama kako bi upoznaoi lica. Sama sreća dovela ga je ravno do Boba Rilevja. O tom je čovjeku znao više nego o ostalim zapovjednicima.Zamjenik zapovjednika palube ušetao je oko četiri i trideset, nakon deset vrelihsati koje je proveo nadgledajući popravke na brodskoj opremi. Pojeo je lagani ručak i sada je procjenjivao kako će s nekoliko vrčeva piva nadoknaditi svu tekućinu i elektrolite izgubljene pod vrelim suncem Alabame. Konobarica ga je ugledala i natočila mu veliku kriglu Samuela Adamsa dok je on birao mjesto za barom. Kada mu se je minutu kasnije pridružio Edward Stuart, nostro-mova je krigla bila već napola prazna."Bob Riley?""Točno", odgovorio je nostromo prije nego se okrenuo. "A tko si ti?""I mislio sam da me se nećeš sjetiti. Matt Stevens. Skoro si mi otkinuo glavu naMellonu i rekao mi da nikada neću staviti dupe i glavu na prava mjesta.""Izgleda da sam pogriješio", primijetio je Riley, pretražujući svo- ,, je pamćenje kako bi se prisjetio toga lica."Ne, imao si pravo. Tada sam bio pravi propalitet, ali ti - eto, dužan sam ti. Sve je sada na svome mjestu. Većinom zbog onoga što si mi izgovorio." Stuart je ispružio ruku. "Mislim da ti barem dugujem pivo."To Rilevju nije zvučalo neuobičajeno. "A, jebiga, svima nam ponekad treba

Page 154

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostribanje. I ja sam imao par ludih u glavi kad sam bio mlad, znaš?""I ja isto", Stuart se nacerio. "Kada si nostromo moraš biti poštovan i odgovoran, točno? Uostalom, tko nadgleda časnike?"Riley je progunñao nešto u znak slaganja "S kim radiš?""S iulmirnlom Hallyjcm. Sada je u Buzzard Pointu. Doletio sam s njim, ima sastanak sa zapovjednikom baze. Mislim da sada igraju golf. Nikada nisam prokljuvio igru. Ti si na Panacheu, točno?""Aha.""Kapetan Wegener?""Aha." Riley je završio pivo, a Stuart je pipničarki mahnuo da donese nove."Je li stvarno tako dobar kako pričaju?""Red je bolji pomorac od mene", iskreno je odgovorio Riley."Nostromo moj, nitko nije tako dobar. Pa bio sam tu kada si prevezao brod preko - kako se zvao onaj kontejnerski brod koji se slupao napola... ?""Arctic Star", Riley se nasmiješio, prisjećajući se. "Isusa ti, to popodne smo zaradili svoju plaću.""Sjećam se, gledao sam. Mislio sam da si totalno lud. A, jebiga. Sada samo vozimračunalo za admirala, ali prije nego što sam postao zapovjednik palube odradio sam svoje na četrdesetjedinici, tamo oko Norfolka. Naravno ništa slično Arctic Staru.""Matte, ne pretjeraj. Jedan takav posao dovoljan je za par godina mornarskih priča. Uskoro ću i ja olabaviti. Malo sam prestar za takva uzbuñenja.""Kakva je ovdje hrana?""Pristojna.""Častim te ručkom?""Matte, ja se ne sjećam što sam ti to rekao.""Ja se sjećam", razuvjeravao gaje Stuart. "Bogzna kakav bih ispao da me ti nisi postavio na noge. Stari, ne serem. Stvarno, dugujem ti. Idemo." Mahnuo je Rileyju da ga slijedi do separea pored zida. Brzo su sreñivali treće pivo kada je stigao prvi zapovjednik Oreza."Portagee", Riley je pozvao prvog zapovjednika. "Bobe, primjećujem daje pivo hladno."Riley je pokazao svojega kolegu. "Ovo je Matt Stevens. Bili smo zajedno na Mellonu. Jesam li ti ikada pričao o Arctic Staru!""Samo trideset puta", odvratio je Oreza."M;i!t, hoćeš li ispričali priču?" upitao je Riley. "Čuj, nisam ja to sve vidio, /.naš...""Dobro, pola posade je već bljuvalo žuč. Govorim o stvarno jakom vjetru. Helikopter ni u bunilu nije mogao u/.leljeli, a taj kontej-nerski brod, njegova stražnja polovica - prednji dio je već potonuo -izgledala je kao da će se tog trena prevrnuti, a tada..."Tijekom sljedećeg sata popili su još dvije ture i jeli kobasice s kiselim kupusom, što se dobro slagalo s pivom. Stuart je bio pun priča o svojem novom admiralu, glavnome savjetniku Obalne straže, u kojem su pravni časnici istovremeno i djelatni časnici, te se od njih očekuje da znaju upravljati brodomi zapovijedati posadom."Čuj, što je s onim pričama što čujem o vama i ona dva dilera?" konačno je zapitao odvjetnik."Kako to misliš?" upitao je Oreza. Portagee je još uvijek zadržavao neke ostatketreznoće."Tipovi iz FBI-a bili su kod Hallvja, znaš? Morao sam na računalu ispisati sva izvješća.""Što su ti iz FBI-a rekli?""Ne bih smio - ma jebiga! Vidi, vi ste čisti. Biro uopće ne mrda. Vašem kapetanusu rekli: 'Idi i ne griješi više', dobro? Sva sranja koja ste izvukli iz ta dva pizdeka - nisi čuo? Operacija TARPON. Cijelu stvar ste vi započeli. To niste znali?""Što?" Riley danima nije čitao novine niti gledao televiziju. Iako je znao za ubojstvo direktora FBI-a, nije znao da je to povezano s obješenjacima, kako su ih zvali od milja.Stuart je objasnio koliko je znao, što je bilo poprilično."Pola milijarde dolara?" tiho je primijetio Oreza. "Time bismo napravili par novih brodova.""Sam Isus zna koliko ih trebamo", složio se Stuart."Dečki, vi niste zapravo - mislim, niste stvarno... objesili onog pizdeka, ne?" Stuart je izvukao minijaturni kasetofon marke Radio Shack i do kraja odvio potenciometar za snimanje."U stvari, sve je smislio Portagee", rekao je Riley."Ne bih je mogao izvesti bez tebe, Bobe", velikodušno je priznao Oreza.

Page 155

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost"Da, zapravo, vic je bio kako izvesti vjcSanjc", objašnjavao je Ri-lcy. "Vidiš, morali smo to i/vesti da i/gleda što stvarnije kako bi se onaj manji usrao od straha. Kada smo sve smislili nije bilo problema. Kada smo s njim ostali nasamo,brodski mu je bolničar uvalio injekciju etera kako bi ga onesvijestio na nekoliko minuta, a ja sam mu preko leda provukao ormu od užeta. Kada smo ga izveli gore na palubu, omča je imala kuku na stražnjoj strani, tako da kad sam mu je nabacio oko vrata, samo sam trebao pričvrstiti kuku za malu omču koju sam stavio na ormu i tako smo ga dizali za ormu, a ne za vrat. Čuj, nismo zapravo htjeli ubiti tu pizdu - doduše, ja jesam", rekao je Riley. "Redu se to ipak niječinilo kao dobra ideja." Nostromo se nacerio zapovjedniku posade."Drugi štos je bio u vreći", rekao je Oreza. "Preko glave smo mu navukli crnu kapuljaču. U njoj se nalazio komad gaze natopljen eterom. Kada ga je nanjušio krmak je vrištao kao lud, ali ga je eter obeznanio čim smo ga podigli uz jarbol.""Drugi je popušio sve. Seronja se popisao u hlače, bilo je divno! Kada smo ga vratili u stražarnicu, propjevao je kao ptičica. Čim je nestao s palube, spustili smo obješenjaka i ponovno ga probudili. Bili su obojica napola betonirani od trave koju su pušili cijeloga dana. Mislim da nikada neće shvatitišto smo im učinili."Točno, i nisu. "Trava?""To je bila Redova ideja. Imali su vlastitu zalihu trave - bila je smotana poputpravih cigareta. Jednostavno smo im vratili kutiju, a oni su se sami udesili. S eterom i svime, kladim se da nikada nisu nanjušili što se uistinu dogodilo."Gotovo točno, pomislio je Stuart, nadajući se da njegov kasetofon ovo uspijeva snimiti."Da smo ih barem objesili", rekao je Riley nakon kraće šutnje. "Matt, u životu nisi vidio nešto slično onome kako je ta jahta izgledala. Četvero ljudi, stari, iskasapili su ih poput stoke. Jesi ikada omiri-sao krv? Ne znam da li bi mogao. Ma, možeš", uvjeravao gaje nostromo. "Silovali su ženu i djevojčicu i poklali ihkao - imam noćne more od tih prizora. Ja i noćne more! Isuse, to je jedina mornarska priča koju bih želio zaboraviti. Imam kćer tih godina. Te su pizde silovali curicu, priklali je i njome nahranili proklete morske psine. Djevojčicanije doživjela svoj prvi spoj, nikada nije sjela za upravljač.""Mi bismo u stvari lirbali bili profesionalni policajci, točno? Trebali bismo to sve to primali mimo, ne upletati svoju osobnost, otprilike lako, zar ne?" upitao je Riley."Tako piše u priručniku", složio se Stuart."Ta knjiga nije pisana za ovakve slučajeve", rekao je Portagee. "Tipovi koji učine nešto takvo - to nisu ljudi. Ne znam što su, ali to nisu ljudska bića. Ne mogu se raditi takve grozote i ostati čovjekom, Mattc.""Dobro, što želiš da ti kažem?" upitao je Stuart, u trenutku zauzimajući obrambeni stav; čak je iz njega provalio tračak iskrenosti. "Za takve ljude postoji zakon.""Zakon ne uspijeva učiniti mnogo, zar ne?" upitao je Riley.Razlika izmeñu ljudi koje je morao braniti i ljudi koje je morao učiniti nepouzdanima, govorio je Stuart samome sebi kroz alkoholnu izmaglicu, bila je tašto su oni loši bili njegovi branjenici, a oni dobri nisu. Izigravši nostroma Obalne straže i on je takoñer prekršio zakon, kao što su učinili i ovi ljudi. I on je poput njih učinio to u ime nekog višeg dobra, višeg moralnog cilja. Zapitao se tko je tu u pravu, iako nije previše mario za to. Ono "pravo" negdje je iščezlo, nije ga mogao pronaći u pravnim knjigama, ni u etičkim pravilnicima.Ako ga tamo nije bilo, gdje je? Stuart je bio odvjetnik, njegov je posao bio zakon, ne pravo. Pravom u tom smislu bavili su se suci i porotnici. Ili neke slične osobe. Stuart je samoga sebe upozoravao da ne smije toliko piti. Piće je nejasne stvari činilo jasnima i zamućivalo one jasne.Vožnja je ovaj put bila daleko neugodnija. Zapadni pacifički vjetrovi udarali suu andske obronke i penjali se uvis, tražeći prolaze. Turbulencije koje su izazivali mogle su se osjetiti i na deset tisuća metara. Na samo stotinu metara nad tlom - vožnja je nalikovala ro-deu; dojam je pojačavao uključeni automatski sustav za praćenje obrisa tla. Johns i Willis čvrsto su se vezali kako bi umanjili posljedice takve vožnje. Obojica su znali da se ljudi u stražnjem dijelu ludo provode dok je veliki Sikorskv poskakivao dvadeset stopa gore-do-ljenajmanje deset puta u minuti. PJ-eva ruka počivala je na upravljačkoj palici prateći pokrete autopilota, spremna u trenutku preu-zeti upravljanje ukoliko sustav pokaže i najmanju neodlučnost. To je bilo istinsko letenje, običavao je govorili. Taj je izraz u njegovu rječniku obično označavao opasne letove.Prolazak usjekom - mjesto je više bilo nalik prijevoju - nije nimalo umirio

Page 156

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostletjelicu. Planinski vrhunac visok skoro tri tisuće metara uzdizao se južno od njih, a drugi, visok dvije tisuće četiristo, na sjeveru, tvoreći usjek kojim je kuljala hladna zračna struja s Pacifika. Istim prolazom letio je i Pave Low grmeći brzinom od dvije stotine čvorova. Helikopter je bio težak, dotočili su gorivo prije nekoliko minuta pred kolumbijskom obalom Tihoga oceana."Tamo je Mistrato", rekao je brigadir Johns. Navigacijsko računalo već ih je usmjerilo prema sjeveru kako bi se dovoljno udaljili od gradova i putova. Dva supilota bila na oprezu, tražeći na tlu bilo što što bi moglo predstavljati čovjeka ili kuću. Pravac su odredili pomažući se satelitskim snimkama, dnevnim inoćnim, ali je uvijek postojala mogućnost iznenañenja."Buck, točka slijetanja Jedan udaljena četiri minute", javio je in-terfonom PJ."Primljeno."Nadlijetali su pokrajinu Risaralda, dio velike doline koja je ležala izmeñu dva golema planinska lanca koje je uvis izbacila udubina u zemljinoj kori. PJ-ev hobi bila je geologija. Znao je koliko je truda trebalo da njegova letjelica dostigne tu visinu i zadrhtao je pred silama koje su na istu visinu izbacivale planine."Točka slijetanja Jedan u vidokrugu", rekao je satnik Willis."Imam ga", brigadir Johns preuzeo je upravljačku palicu. Uključio je mikrofon. "Minuta do slijetanja. Zagrijte oružje.""Primljeno." Narednik Zimmer napustio je svoje mjesto i uputio se prema stražnjem kraju letjelice. Narednik Bean je za svaki slučaj uključio svoj mitraljez. Zimmer se poskliznuo i gotovo pao u mlaku izbljuvaka. To nije bilo neuobičajeno. Sada, kada su zašli meñu planine, let je postao mirniji, ali je u helikopteru bilo nekoliko mlañih koji su bili sretni što će izići i stati na čvrsto tlo. Zimmer je to teško razumijevao. Tlo je predstavljalo pogibelj.Prvi vod pridigao se kada se helikopter zaljuljao prije slijetanja i, kao i prošli put, u trenutku kada je letjelica dotakla tlo, poiskakali sukroz si ražnja vrata, /iminer ih je prebrojio, pobrinuo se da svi sigur 110 i/.iclu te javio pilolu da uzleti čini iskoči posljednji vojnik.Sljedeći put, govorio je Chavez samome sebi, sljedeći jebeni put idem pješke i tamo i natrag! Svojevremeno je iskusio nekoliko tvrdih letova helikopterom, ali nikada nije bilo ovako. Pošao je prema drveću i pričekao da mu se priključi ostatak odreda."Sretan da si na tlu?" upitao gaje Vega priključivši mu se."Nisam znao da sam toliko pojeo", promumljao je Ding. Sve što je pojeo u zadnjihnekoliko sati ležalo je na podu helikoptera. Otvorio je čuturicu i iskapio pola litre vode kako bi iz usta istjerao okus povraćanja."Prije sam volio tobogane", rekao je Oso. "Braco, nikada više.""Točno!" Chavez se prisjetio čekanja u redu za velike tobogane u Knott Bcrry Farmu i drugim kalifornijskim zabavnim parkovima. Nikada više!"Ding, sve u redu?" upitao je satnik Ramirez."Oprostite, gospodine. Ovo mi se još nikada nije dogodilo - nikada! Bit ću dobroza koju minutu", obećao je svome zapovjedniku."Samo mirno. Izabrali smo dobro i mirno mjesto za slijetanje." Nadam se.Chavez je zatresao glavom kako bi se razbistrio. Nije znao da zračna bolest počinje u unutarnjem uhu, a sve do prije pola sata nije znao za nju. Ipak, postupio je dobro, disao je duboko i tresao glavom kako bi vratio ravnotežu. Zemlja se ne miče, rekao je samome sebi, samo što jedan dio njegova mozga nije uto bio previše uvjeren."Kamo idemo, satnice?""Već si krenuo pravim smjerom." Ramirez ga je potapšao po ramenu. "Pokret."Chavez je stavio noćni vizor i zaputio se u šumu. Isuse, to je bilo nezgodno. Nikada više neće ponoviti takvu glupost, obećao je narednik samome sebi. Glava mu je još govorila da vjerojatno korača načinom kojega njegove noge nikako nisu mogle prouzročiti; usredotočio se na korak i tlo, brzo se krećući dvjestotinjak metara ispred glavneskupine, l'iva misiju u močvarnim nizinama bila je samo vježba, nije bila ozbiljna, razmišljao je. Ovo sada je zapravo. S tim je mislima otjerao i posljednje tragove mučnine te se usredotočio na zadatak.Svi su te noći radili dokasna. Čekala ih je istraga, a svakodnevni uredski poslovi nipošto nisu smjeli biti zapostavljeni. Do trenutka kada je Moira ušla uShawov ured, uspjela je urediti i pripremiti mu sve što je trebao znati; a sada je došao trenutak da mu priopći ono što je zaboravila. Nije se nimalo iznenadilakada je tamo ugledala i gospodina Murrava. Iznenadila se kada je on progovorio prvi."Moira, jesu li razgovarali s tobom u vezi Emilova putovanja?" upitao je Dan.Kimnula je. "Da. Zaboravila sam nešto. Gospodine Shaw, htjela sam vam reći to

Page 157

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostjoš jutros, ali kada sam došla spavali ste. Srela sam Connie", uvjeravala gaje."Nastavite", rekao je Bili, razmišljajući da li se zbog svega ovoga treba osjećati malo bolje ili ne.Gospoñica Wolfe je sjela, a tada se okrenula i pogledala otvorena vrata. Murrav je otišao i zatvorio ih. Došao je do nje i položio ruku na njezino rame."Moira, sve je u redu.""Imam prijatelja. Živi u Venezueli. Sreli smo se, dobro, našli smo se prije mjesec i pol, i mi - teško je objasniti." Oklijevala je, na trenutak se zagledala u tepih prije nego je podigla pogled. "Zaljubili smo se. Dolazi poslovno u Sjedinjene Države svakih nekoliko tjedana i kako je direktor bio odsutan željeli smo provesti vikend - u skro-vištu, u planinama blizu pećina Luray?""Poznajem mjesto", rekao je Shaw. "Dobro mjesto za bijeg od svega.""Pa, kada sam saznala da će gospodin Jacobs otputovati i da imamo priliku provesti dug vikend, nazvala sam ga. Posjeduje tvornicu. Izrañuje automobilske dijelove - zapravo, ima dvije tvornice, jednu u Venezueli, jednu u Kostariki. Rasplinjači i slično.""Jesi li ga ikada nazivala kući?" upitao je Murrav."Ni-, nuli prekovremeno, pa sam uvijek /vala tvornicu. Ovdje imam broj." Pružila mu je komadić papira i/. Sheiatona na kojem ga je. on ispisao. "Uostalom, razgovarala sam s njegovom tajnicom -/ove se ( onsuela bio je u skladištu, pa je on mene nazvao a ja sam murekla da se možemo naći, tako daje došao - sastali smo se na aerodromu u petak poslije podne. Otišla sam ranije, čim je gospodin Jacobs izišao.""Koji aerodrom?""Dulles.""Njegovo ime?""Diaz. Juan Diaz. Možete nazvati tvornicu i...""Moira, taj telefon nalazi se u privatnom stanu, ni u kakvoj tvornici", rekao jeMurrav. Bilo je čisto i brzo."Ali... ali on..." Zastala je. "Ne. Ne. On nije..." "Moira, potreban nam je njegov cjelovit opis.""Ne." Otvorila je usta i nije ih mogla zatvoriti. Pogled joj je lutao sa Shawa na Murrava i natrag; osjećala je kako je obavija strah. Nosila je crninu, vjerojatno isti kostim u kojem je pokopala i supruga. Nekoliko je tjedana bila ponovno vedra, lijepa i sretna žena. Ne više. Obojica FBI-evih službenika osjećali su njezinu bol, mrzili su se što su joj tu bol nanijeli. I ona je bila žrtva. Ali je bila i trag, a njima je trag bio potreban.Moira Wolfe prikupila je ostatke svojeg dostojanstva i dala im najpotpuniji fizički opis što su ga ikad čuli; glasom jasnim poput kristala. Tada je izgubilavlast nad sobom. Kući ju je odvezao Shawov osobni pomoćnik."Cortez", rekao je Murrav kada su se vrata zatvorila za njom."Prilično sigurna procjena", složio se vršitelj dužnosti direktora Istražnoga odjela. "Podaci o njemu govore da je pravi stručnjak u kompromitiranju pojedinaca. Isusa ti, to je dokazao." Shaw je odmahivao glavom posežući za šalicom. "On nije mogao znati što oni tamo rade, žarne?""Daje to znao, sumnjam da bi dolazio ovamo", rekao je Murrav. "Ipak, otkada zločinci logički razmišljaju? Dobro, provjerit ćemo imigracijske kontrolne točke, hotele, avionske letove. Vidjet ćemohoćemo li pronaći kurvina sina. Pobrinu! ću se za to. Sto ćemo s Moiiom?""Ona nije prekršila ni jedan zakon, zar ne?" To je uistinu bilo čudno. "Nadi mjesto na kojem neće dolaziti u doticaj s povjerljivim materijalima, možda u drugoj agenciji. Dane, ne možemo je uništiti.""Ne."Moira Wolfe stigla je kući malo prije jedanaest sati. Djeca su bila budna i čekala je. Vjerovali su da su joj suze u očima zaostale još od sprovoda. Svi su poznavali Emila Jacobsa, žalili su za njim jednako kao i svi zaposleni u Birou. Nije mnogo govorila, pošla je na kat u spavaonicu; oni su ostali sjediti pred televizorom. Samu u kupaonici iz zrcala ju je gledala žena koja je sebi dopustila biti zavedena i iskorištena poput... glupače, još gore, poput isprazne, usamljene ostarjele glupe žene u potrazi za mladošću. Tako je beznadnohtjela biti ponovno voljena daje... daje osudila - koliko njih? Sedmoricu? Nije se mogla sjetiti promatrajući u zrcalu svoje prazno lice. Mladi agenti Emilova osiguranja imali su obitelji. Za Leova prvog sina sama je isplela pulover. Mališan je bio premlad - on nikada neće saznati kako je dobar i lijep mladi čovjek bio njegov otac.To je sve moja pogreška. Ja sam pomogla da ih pobiju.Otvorila je vrata sa zrcalom na ormariću s lijekovima. Poput većine ljudi ni Wolfeovi nikada nisu bacali stare lijekove, i bila je tamo, plastična bočica

Page 158

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostPlacidvla. Prebrojila ih je šest. To bi trebalo biti dovoljno."Što te vuče van ovaj put?" upitao je Timmy Jackson svog velikog brata."Moram isploviti na Rangeru i nadgledati vježbu flotile. Iskuša-vat ćemo neke nove taktike presretanja koje sam pomogao razviti. Prijatelj mi je dobio zapovjedništvo na Enterpriseu, tako da sam došao dan ranije kako bih mogao prisustvovati svečanosti. Sutra idem u D'ego i lovim COD do Rangera.""Cod?""Leteći knmionet 7,i\ opskrbu nosača", objasnio je kobbv. "Dvo-niotorni c I i s 11 i zrakoplov. I, kakav je život u lakom pješaštvu?""Još uvijek skačemo po brdima. Na posljednjoj vježbi smo stvarni) nadrljali. Novi voda odreda zajeban je do daske. Nije pošteno", primijetio je Tim."Što time misliš?"Poručnik Jackson ispio je ostatak svog pića. "Neiskusan poručnik i neiskusan voña odreda prevelik su teret za vod - to je rekao novi S-3. Bio je na terenu s nama. Naravno, satnik to tako ne vidi. Jučer sam izgubio nekoliko kilograma - požderao me živoga. Bože, što bih dao da ponovno imam Chaveza.""Molim?""Voñu odreda kojega sam izgubio. On - to je čudno. Trebao je ići u centar za osnovnu obuku kao instruktor, ali se izgleda izgubio. S-3 kaže da ga je prije nekoliko tjedana sreo u Panami. Moj ga je vodni narednik tražio, da vidimo koji je vrag s njim - čuj, on je još uvijek moj čovjek." Robby je kimnuo. On je shvaćao. "Dakle, njegovi spisi nedostaju, pisari jure naokolo pokušavajući ih pronaći. Fort Benning zove i pita gdje je k vragu nestao, jer ga još uvijek očekuju. Nitko ne zna gdje je Ding nestao. Dogañaju li se takve stvari i u mornarici?""Čuj, kada netko nestane to obično znači da on želi nestati."Tim je zatresao glavom. "Ne, ne i Ding. On je doživotno vezan, mislim da neće izići s dvadesetak godina. Umirovit će se kao viši stožerni narednik. Ne, on nije propalica.""Možda je netko strpao njegove spise u krivu ladicu", predložio je Robby."Vjerojatno. Još sam nov u tome", podsjećao se Tim. "I dalje je to sve čudno, izniknuti tamo dolje usred prašume. Ma, dosta toga. Kako nam je seka?"Jedino dobro bilo je da nije vladala vrućina; u stvari, bilo je prilično prohladno. Možda je za vrućinu nedostajalo zraka, razmišljao je Ding. Nadmorska je visina bila nešto manja od one na kojoj su vježbali u Coloradu, ali su zadnjevježbe bile prije mnogo tjedana i proteći će nekoliko dana prije nego se vojniciponovno prilagode. To ćeih ponešto usporiti, ali je ('havez bio siguran da vrućina daleko više otupljujenego razrijeñeni /.rak, a i leže se na nju privikavao.Planine, toliko velike da ih je bilo nemoguće nazvati brdima-bile su jednako divlje kao i sve druge koje je do tada vidio; budući da su bile gusto pošumljene, obraćao je veliku pozornost na svoje korake. Debela stabla smanjivala su vidljivost, što je bila dobrodošla vijest. Njegov noćni vizor visio mu je na glavi poput loše izrañene kape; s njim mu je vidokrug dosezao okostotinu metara, iako često manje. Krošnje nad glavama skrivale su svjetlo potrebno za gledanje bez pomoćnih ureñaja. U tom zastrašujućem i pustom kraju Chavez se osjećao kao kod kuće.Prema cilju kojega je ove noći trebao pronaći nije hodao ravno, već je slijedio iskušanu vojnu tehniku neprekidnog skretanja ulijevo i udesno s pravca kojim je išao. Zaustavljao se svakih pola sata, zaštitio leña, te pričekao dok mu se ostatak odreda ne bi pojavio u vidokrugu. Tada bi došlo njihovih nekoliko minutaodmora, tijekom kojih su provjeravali zaleñe kako ne bi susreli ljude kojima bi novi posjetitelji prašumskih uzvisina mogli biti zanimljivi.Remen njegove MP-5 bio je dvostruko omotan tako da je mogao nositi pušku podignutu iznad glave, uvijek spreman da otvori vatru. Izolacijska vrpca bila jeomotana oko usta cijevi kako bi je zaštitila od udaraca, a takvu je vrpcu omotaoi oko remena karabina kako bi smanjio buku. Buka je bila neprijatelj. Chavez se istovremeno usredotočio na buku, promatranje i još desetak drugih stvari. Ovo jebilo stvarno. Upute su im rekle sve o tome. Njihova zadaća više nije bila izviñanje.Šest sati kasnije ugledao je PNO - njihovo prekonoćno odmoriš-te. Chavez je radijem to dojavio ostatku postrojbe - pet klikova na tipki za odašiljanje, odgovor je bio tri klika. Vojnici su se zaustavili dok je on provjeravao područje. Mjesto je nalikovalo orlovu gnijezdu s kojega su tijekom dana mogli promatrati glavnu cestu što je vijugala iz Manizalesa prema Medellinu i dalje prema položajima gdje su bili smješteni pogoni za preradu koke. Pretpostavljali su da ih se otprilike šest nalazi na noć hoda od njihova položaja. Chavez je pažljivo obišao PNO, tražeći otiske, smeće, bilo što što je moglo odati ljudske aktivnosti. Položaj je bio doslovno previše savršen da ga nitko ne bi koristio,

Page 159

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostmislio je. Možda snimatelj National Geog-raphica koji je želio snimati dolinu. Sdruge strane, sam dolazakmpredstavljao je pravu pokoru. Mili su gotovo tisuću metara nad cestom, :i icrcuje bio lakav da se nije moglo proći tenkom, a kamoli običnim vozilom, Približavao se položaju kru/eći oko njega, ali nije pronašao nišla. Možda je mjesto bilo previše izdvojeno. Pola sata kasnije ponovno je uključio svoj radio.Ostatak odreda imao je dovoljno vremena provjerili vlastito zalede; da ih je netko slijedio do sada bi već došlo do sukoba. Kada se pojavio satnik Ramirez, sunce je već sjalo preko istočnog zida udoline. Potajni ulazak u zemlju takoñer im je oduzeo dio noći. Nakon pola noći provedene u maršu bili su umorni, ali ne i izmoždeni. Imali su čitav dan da se ponovno pri-viknu na nadmorsku visinu.Kao i prije, Ramirez je svoje ljude rasporedio u parovima. U blizini je tekao potok, ali ovaj put nitko nije dehidrirao. Chavez i Ve-ga zauzeli su položaj iznad jednog od dva najvjerojatnija prilazna puta do njihova gnijezda; blagog, ne osobito gusto zaraslog prijevoja s dobrim vatrenim poljem. Ding naravno nije došao tim putem.uOso, kako se osjećaš?""Zašto nikada ne možemo otići na neko mjesto s puno zraka, a da je prohladno i ravno?" Narednik Vega skinuo je svoju mrežastu naprtnjaču, smještajući je tako da od nje načini udoban jastuk. Chavez je učinio isto."Na takvim mjestima ljudi ne ratuju, braco. Na njima grade terene za golf.""Jebeno točno!" Vega je postavio mitraljez - vodno automatsko oružje - na stjenoviti izbojak. Preko cijevi prebacio je maskirni pokrov. Mogao je još natrgati grančica s grma i sakriti ostatak oružja, ali nisu htjeli uništavati ništa što nisu morali. Ovaj je put Ding imao sreće te je zaspao bez riječi."Mama?" Već je prošlo sedam sati, ona je uvijek u to vrijeme već bila budna, pripremala doručak za svoju ranoraniteljsku obitelj. Dave je pokucao na vrata, ali nije dobio odgovor. U tome se trenutku uplašio. Već je ostao bez oca, znao je da roditelji nisu besmrtna, nepromjenjiva bića koju sva djeca trebaju u središtu svemira svog odrastanja. To je predstavljalo neprekidnu moru o kojoj Moirina djeca nikada nisu glasno razgovarala, čak ni meñusobno, da ne bi takvim pričama prizivali nesreću. Što ako se nešto dogodilo mami?Eak i prije nego je rukom posegao /a kvakom na vratima, na Daveo-ve su oči navrlesu/e tjerane slrepnjom."Mama?" (ilas mu je drhtao, stidio se toga, plašio se da će ga os-lali čuli. Okrenuo je kvaku i polagano otvorio vrata.Kapci su bili otvoreni, jutarnje je svjetlo preplavilo sobu. Ona je bila tamo, ležala je na krevetu, još uvijek odjevena u crnu žalobnu haljinu. Nije se micala.I )ave je samo stajao, suze su mu tekle niz obraze dok ga je stvarnost njegove noćne more pogodila gotovo fizičkom silinom."... mama?"Dave Wolfe bio je hrabar poput svakog tinejdžera, a toga je jutra I rebao svu svoju hrabrost. Skupio se i prišao krevetu te uzeo majčinu ruku. Bila je još topla. Opipao je ruku tražeći puls. Osjetio gaje: spor i slab, ali je postojao. To ga je pokrenulo. Podigao je slušalicu telefona pokraj kreveta i nazvao 911."Policija, hitni slučajevi", istoga se trenutka začuo glas. "Trebam hitnu pomoć.Mama se ne budi.""Gdje stanuješ?" upitao je glas. Dave je rekao adresu. "Dobro, sada mi opisi majčino stanje.""Spava, ne može se probuditi i..." "Je li ti majka alkoholičarka?""Ne!" bijesno je odgovorio. "Ona radi za FBI. Sinoć je otišla ravno u postelju, odmah po povratku s posla. Ona..." Ugledao ju je, stajala je na noćnom stoliću. "Našao sam bočicu s tabletama...""Pročitaj mi naziv!" rekao je glas."P-L-A-C-I-D-Y-L. To su tatine tablete, a on je..." To je bilo sve Stoje dežurnitrebao čuti."Dobro, hitna stiže za pet minuta."Zapravo, kola su stigla četiri minute kasnije. Dom Wolfeovih nalazio se samo triulice udaljen od vatrogasne postaje. Bolničari su se stvorili u dnevnoj sobi prije nego je itko iz obitelji shvatio daje nešto pošlo po zlu. Odjurili su stepeništem i pronašli Davea koji je još uvijek držao majčinu ruku, drhtureći poput lista na vjetru. Voña vatrogasaca odgurnuo gaje u stranu, provjerio prvo disanje, zatim oči i na kraju puls."Četrdeset i pada. Disanje... osam, plitko. Placiñvl", javio je."Ne valjda lo govno!" Drugi se okrenuo Daveu. "Koliko je lable-la bilo u bočici?"

Page 160

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost"Ne /nam. To je tatino, a...""C'harlie, idemo", prvi ju je bolničar podigao držeći je za ruke. "Mali, makni se, moramo ići." Nije bilo vremena za petljanje s nosilima. Bolničar je bio visok, krupan čovjek, odnio je Moiru Wolfe iz sobe poput djeteta. "Možeš s nama do bolnice.""Kako...""Sinko, još uvijek diše. To je najbolje što ti za sada mogu reći", rekao je drugi bolničar izlazeći iz kuće.Što se dogaña, pitao se Murrav. Došao je odvesti Moiru na posao - njezin je automobil bio još uvijek u FBI-evoj garaži - i pokušati ublažiti osjećaj krivnješto gaje sigurno osjećala. Prekršila je sigurnosne propise, napravila je glupost, ali je bila žrtva čovjeka koji je tragao za takvima, izabravši je zbog njezine ranjivosti. Tada ju je iskoristio najprofesionalnije stoje moguće. Svatko je imao svoja ranjiva mjesta. To je još jedno iskustvo koje je pokupio tijekom godina rada u Birou.Nikada još nije sreo Moirinu djecu, iako je slušao o njima, te mu nije bilo teško razabrati tko se tamo nalazi, prateći bolničare koji su izlazili iz kuće. Murrav je nepropisno parkirao svoja službena kola i izjurio iz njih."Što se desilo?" upitao je drugog bolničara. Murrav je izvadio svoju službenu iskaznicu kako bi sigurno dobio odgovor."Pokušaj samoubojstva. Tablete. Još nešto?" upitao ga je bolničar sjedajući na vozačko mjesto."Kreći." Murrav se osvrnuo kako bi bio siguran da nije zapriječio put bolničkom vozilu.Kada se okrenuo da pogleda djecu, bilo mu je jasno da riječ "samoubojstvo" još nije bila izgovorena naglas, a sama ružnoća te riječi natjerala ih je da zadrhtepred njegovim očima.Jebeni Cortez! Moli Boga da ne padneš u moje ruke!"Djeco, ja se zovem Dan Murrav. Radim s vašom mamom. Hoćete li sa mnom u bolnicu?" Istraga je mogla pričekati. Mrtvi su bili mrtvi, mogli su pričekati. Emil bi shvatio.Ostavio ili je ispuni ulaza /a hitne slučajeve, otišao pronaći slobodno mjesto na parkiralištu te nazvao s mobitela. "Dajte mi Shawa'\ rekao je dežurnom. Nije dugo čekao."Dane, ovdje Bili, što je?""Moira je sinoć pokušala samoubojstvo. Tablete.""Što ćeš učiniti?""Netko mora biti uz djecu. Ima li neke prijatelje koje možemo pozvati?""Provjerit ću.""Bille, do tada ću ostati ovdje. Mislim...""Razumijem. Dobro. Javi mi što se dogaña.""U redu." Murrav je spustio slušalicu i otišao do bolnice. Djeca su sjedila zajedno u čekaonici. Danje poznavao čekanje u čekaonici hitne službe. Znao je dazlatna FBI-eva značka otvara sva vrata. Otvorila ih je i ovaj put."Upravo ste dovezli ženu", obratio se najbližem liječniku. "Moiru Wolfe.""A, prekomjerna doza."Ona je osoba, a ne jebena prekomjerna doza! To nije izgovorio. Umjesto toga kimnuo je glavom. "Gdje je?""Ne možete..."Murrav gaje hladno presjekao. "Ona je dio velike istrage. Želim znati razvoj dogañaja."Doktor ga je odveo u odjeljak. Prizor nije bio lijep. Već su joj ugurali respirator u grlo, igle s infuzijom u obje ruke - kada je bolje pogledao, jedna joj je cijev vadila krv van i tjerala je kroz neki ureñaj prije nego što ju je vraćala u istu ruku. Svukli su joj odjeću, a EKG senzori bili su joj pričvršćenina prsa. Murrav je mrzio samoga sebe što je promatra. Bolnice svakoga lišavaju dostojanstva, ali je život važniji od dostojanstva, zar ne?Zašto Moira to nije znala?Dane, kako si previdio znakove, pitao se Murrav. Trebao si postaviti nekoga da pazi na nju. Jebote, da si je stavio pod nadzor, ona ovo ne bi učinila!Možda smo se trebali derati na nju umjesto što smo bili blagi. Možda je sve krivo razumjela. Možda. Možda. Možda.('ortez, li si mrtav. Sumo joS ne znani kada."I loće li se izvući?" upitao je Murrav."A tko ste pa vi?" upitao je doktor ne osvrnuvši se."I'BI, i moram znati."I )oktor se i dalje nije osvrtao. "I ja moram znati, prijatelju. Uzela je I'laciñvl. To je prilično jako sredstvo za spavanje, prepisuje ga još samo

Page 161

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostponeki doktor, lako se pretjera s njime. Letalna doza 50 je izmeñu pet i deset kapsula. Letalna doza 50 znači da pedeset posto ljudi umire od te količine. Ne znam koliko je uzela. Nije potpuno otišla, ali su joj vitalni organi preslabi dabi je sami držali. Provodimo dijalizu krvi kako bismo spriječili da lijek ulazi u nju, nadam se da to nije gubitak vremena. Stavili smo je na čisti kisik, a onda ćemo je napuniti infuzijskim tekućinama i čekati. Bit će u nesvijesti još najmanje jedan dan. Možda dva, možda i tri. Ne mogu još reći. Ne mogu vam reći ni kakvi su joj izgledi. Sada znate točno koliko i ja. Izlazite, imam posla.""Doktore, u čekaonici je njezino troje djece."Na to je liječnik okrenuo glavu na otprilike dvije sekunde."Recite im da će se vjerojatno izvući, ali da je za sada stanje teško. Slušajte,žao mi je, ali jednostavno ne znam. Dobra je vijest da ukoliko je spasimo, ozdravit će u potpunosti. Taj lijek obično ne izaziva trajna oštećenja. Naravno,ako preživite", dodao je liječnik."Hvala."Murrav je otišao djeci reći ono što je mogao. Tijekom sat vremena nekoliko je susjeda došlo kako bi sjedili uz Moirinu djecu. Kada je stigao agent koji se smjestio na stražarsko mjesto u čekaonici, Dan je tiho otišao. Moira je vjerojatno bila njihova jedina veza s Cortezom, što je značilo da joj opasnost prijeti i od drugih, ne samo od nje same. Murrav je stigao u ured malo poslije devet sati, bio je i dalje tih i bijesan. Tamo su ga čekala trojica agenata, mahnuo im je da ga slijede."Idemo, što ste našli?""Gospodin Diaz upotrijebio je karticu American Expressa u skrovištu. Broj smo provjerili na dva šaltera za prodaju avionskih karata - Bogu hvala na računalimaza provjeru kartica. Kada se rastao s gospoñom Wolfe, ulovio je let od Dullesa za Atlantu a odandeje otiSao zn Panamu. IJ tome je trenutku nestao. Mora da je sljedeću kartu platio gotovinom, budući da nema Juana Diaza ni najednom večernjem letu. Službenik na Dullesu ga se sjeća - žurio je uhvatiti zrakoplov za Atlantu. Opis se slaže s onim koji imamo. Prošli Ijedan u zemlju sigurno nije ušao preko Dullesa. Sada provjeravamo kompjuterske ispise, trebali bismo dobiti rezultate do podneva - izgledi da otkrijemo gdje je ušao otprilike su pedeset posto. Kladim se da je upao preko velikih vrata, Dallas-Fort Worth, Kansas City, Chi-cago, jedan od njih. U stvari, ono zanimljivo tek slijedi.""American Express pronašao je čitavu hrpu kartica na ime Juan Diaz. Nekolicina ih je nedavno izdana, a oni ne znaju kako.""Da?" Murrav je natočio nešto kave. "Kako nisu saznali?""Kao prvo, računi su plaćani na vrijeme i u potpunosti, tako da nisu dizali buku. Adrese se malo razlikuju, a i samo ime nije toliko neobično, pa letimičan pregled ne odaje ništa. Čini se daje netko uspio prodrijeti u njihov računalni sustav - sve do najviših razina, što bi moglo za nas predstavljati još jedan trag. Vjerojatno nije promijenio ime za slučaj da Moira pogleda karticu. Ono štosmo saznali jest da je tijekom protekla četiri mjeseca pet puta putovao u vvashing-tonsko područje. Netko se zajebava s Am-Ex-ovim računalnim sustavom, a taj netko je stručnjak. Netko", nastavio je agent, "dovoljno dobar da provali u računala. Taj tip za Corteza ili bilo koga drugoga može stvoriti čitave kreditnelinije. Mora postojati način da se to provjeri, ali mislim da ga nećemo tako skoro uloviti."Netko je pokucao na vrata i ušao je još jedan mladi agent. "Dal-las zračna luka Fort Worth", rekao je predajući list s telefaksa. "Potpis se podudara. Ušao je tamo i kasnim letom odletio u New York -za La Guardiju; stigao je tamo u petak poslije ponoći po lokalnom vremenu. Vjerojatno je lokalnim vezama otišao u Washington sresti se s Moirom. Još uvijek provjeravaju.""Krasno", rekao je Murrav. "Drži sve konce u rukama. Otkuda je došao?""Još provjeravaju, gospodine. Kartu za New York kupio je na šalteru. Zamolili smo imigracijsku službu da provjeri kada je prošao kroz carinu.""Dobro, dalje?""Ulovili smo njegove otiske. Imamo nešto što naliči kažiprstu lijeve ruke na papiriću što ga je ostavio gospoñi Wolfe, a usporedilismo jvi s odrescima kreditnih kartica su šalteru na Dullesu. Rilo je gadno, ali su ih dečki iz laboratorija laserima uspjeli i/.vući. Poslali smo eki|>u u skrovište. Tamošnji čistači su prokleto dobri - previše savjesni za naše potrebe, ali naša ekipa joštamo radi.""Sve osim fotografije kujina sina. Sve osim slike", ponovio je Murrav. "Što je bilo nakon Atlante?""Oprostite, mislio sam da sam to već rekao. Ulovio je let za Panamu nakon kraćegčekanja."

Page 162

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost"Na koju adresu stižu Am-Ex-ovi računi?""U Karakas, ali mislim daje riječ samo o poštanskom sandučiću. Svi su takvi.""Kako imigracijska služba nije - da." Murrav je načinio grimasu. "Naravno, putovnica je izdana na drugo ime, ili ih posjeduje čitavu zbirku kako bi se slagale s kreditnim karticama.""Imamo posla sa znalcem. Sretni smo što smo toliko prikupili u tako kratkom vremenu.""Što je novo u Kolumbiji?""Gotovo ništa. Laboratorijska obrada dobro napreduje, ali ne saznajemo ništa novo. Kolumbijci sada imaju imena otprilike polovice umiješanih - uhićeni tvrdi da ih ne poznaje sve što je vjerojatno istina. Pokrenuli su veliku akciju i pokušavaju ih pronaći, ali Mora-les ne očekuje previše. To su imena za kojima kolumbijska vlada traga već dulje vrijeme. Sve pripadnici M-19. Naručen posao, što smo i pretpostavljali."Murrav je pogledao na sat. Danas je bio sprovod dvojice agenata iz Emilove službe osiguranja. Služba će se održati u katedrali, Predsjednik će i tamo govoriti. Zazvonio je njegov telefon."Murray.""Mark Bright, ured u Mobileu. Imamo novosti.""Dobro.""Policajac je poginuo prošle subote. Naručeni posao, automati iz neposredne blizine, ali je neki tamošnji klinac upucao jednoga od njih svojom .22, ravno u zatiljak. Ubio ga; jučer su pronašli tijelo i vozilo. Ubojicu su identificirali i prepoznali kao dilera. Lokalna policija pretražila je kuću detektiva narednikaBradena i pronašla aparat koji je pripadao 'gusarskoj' žrtvi. Nova žrtva je narednik iz Odje-la za provale. Pretpostavljam daje radio za narko nialiju i vjerojatno pregledaozrtvinti kuću prije ubojstva, tražeći spise koje smo mi pronašli."Murrav je zamišljeno kimnuo. To je onome što su znali dodalo nove podatke. Tako,htjeli su se uvjeriti da žrtva nije ostavila ništa zabilježeno prije nego su pobili njega i njegovu obitelj, ali njihov je čovjek podbacio, pa su ubili i njega. I to je bio dio ubojstva direktora Jacobsa, dodatna posljedica operacije TARPON. Kurvni sinovi stvarno pokazuju mišiće, nego što. "Ima li još?""Lokalna je policija prilično nadrkana zbog čitavog slučaja. To je prvo takvo ubojstvo policajca; izvedeno je 'javno', još mu je i žena poginula od zalutalog metka. Policija je prilično popizdila. Sinoć su ubili još jednog dilera. Ustanovit će se da su ga ubili u samoobrani, iako mislim da nije slučajnost. Toliko za sada.""Hvala, Mark", Murray je prekinuo. "Kopilani su nam objavili rat, dobro", promrmljao je."Što ste rekli, gospodine?""Ništa. Jeste li provjeravali ranija Cortezova putovanja - hotele, rent-a-car?""Imamo mnogo ljudi koji rade na tome. Trebali bismo prva izvješća dobiti za kojadva sata.""Izvješćujte me."Sastanak sa Stuartom bio je prvi na rasporedu državnog odvjetnika; jutros branitelj izgleda neobično veselo, pomislila je tajnica. Nije primjećivala mamurluk."Jutro, Ede", rekao je Davidoff ne ustajući. Stol mu je bio zatrpan spisima. "Što mogu učiniti za tebe?""Nema smrtne kazne", rekao je Stuart sjedajući. "Mijenjam priznanje krivnje za dvadeset godina i to je najbolja ponuda koju možeš dobiti.""Ede, vidimo se u sudnici", odgovorio je Davidoff, vraćajući se spisima."Želiš li saznati što imam?""Ukoliko je dobro, uvjeren sam da ćeš me na vrijeme izvijestiti."Moglo bi biti dovoljno da potpuno izvučem svoje branjenike. I loćeš tla nakon svega još i oilšctaju?""Vjerovat ću kada vidim", rekao je DavidolT, ali je sada promatrao Stuarta. Stuart je pretjerano revan branitelj, razmišljao je državni odvjetnik, ali je pošten. Nije lagao, barem ne u sudnicama.Stuart je obično nosio staromodnu torbu za spise klinasta oblika, načinjenu od poluuštavljcnc kože, umjesto novih tvrdih torbi koje je nosila većina odvjetnika. Iz nje je izvukao kasetofon. Davidoff ga je šutke promatrao. Obojicasu bili sudski pravnici, znali su dobro skrivati osjećaje, bili su sposobni rećisve što su htjeli, bez obzira što pri-lom osjećali. Ipak, budući da su obojica imali istu sposobnost, poput profesionalnih igrača pokera znali su veći broj neprimjetnih znakova koje drugi nisu mogli primijetiti. Stuart je znao da se njegov pro-livnik zabrinuo kada je pritisnuo prekidač za reprodukciju. Snimka je

Page 163

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnosttrajala nekoliko minuta. Kvaliteta je bila loša, ali je bila slušljiva, a nakon čišćenja u tonskom laboratoriju - branjenici su si mogli dopustiti taj trošak - snimka će biti jasna i čujna.Davidoff je izjavio očekivano: "To nema veze sa slučajem kojim se bavimo. Sva saznanja tijekom priznanja dobivena su poslije izručenja. Složili smo se oko toga."Stuart je držao adute u ruci, pa je ublažio ton. Došlo je vrijeme za velikodušnost. "Ti si se složio. Ja nisam rekao ništa. Vlada je počinila težak prekršaj ustavnih prava mojih branjenika. Simulirano pogubljenje može se u najmanju ruku nazvati psihičkom torturom. A u potpunosti je nezakonito. Ti ćeš izvesti tu dvojicu na sud da bi dokazao svoje, a ja ću raspeti te mornare Obalnestraže kada ti povučeš svoj potez. To će možda biti dostatno da pobije sve što izjave. Nikada se ne zna što će porota misliti, zar ne?""Možda ustanu i zaplješću", razdražljivo je odgovorio Davidoff."I to je moguće, zar ne? Postoji samo jedan način kako to saznati. Idemo na sud." Stuart je spremio kasetofon u torbu. "I dalje želiš što raniji datum suñenja? S ovim kao pozadinskim obavijestima mogu dovesti u pitanje čitav tvoj lanac dokaza - naposljetku, ukoliko su bili dovoljno ludi izvesti ovo, što ako moji branjenici izjave da su bili prisiljeni masturbirati kako bi dali uzorak sjemena o kojem si pričao novinarima, ili da su ih prisilili držati oružje kojimsu izvršena ubojstva kako bi ostavili svoje otiske na njemu - o tim pojedinostima s njima još nisam razgovarao - i još sve to povezem s onim što znam o/rivi zločina? Mislim kako imam dobre izglede /a borbu, nakon koje ih šaljem kuci 7\vc i slobodne." Sluart se nagnuo naprijed, oslonio se rukama o I )avidolTov stol. "S druge strane, kako ti kažeš, teško je predvidjeti reakciju porotnika. Dakle, ponuda je, priznaju krivnju i služe dvadeset godina vrijednih bilo koje optužbe koju poželiš, bez neočekivanih sučevih preporuka o odsluženju čitave kazne - i vani su, recimo, za osam godina. Ti ćeš tisku izjaviti kako je došlo do nekih problema vezanih s dokazima i da si bijesan zbog toga, ali ništa više ne možeš učiniti. Moji branjenici su prilično dugo izbačeni iz igre. Ti dobivaš slučaj, nitko ne umire. Ukratko, to je moja ponuda. Ostavljam ti nekoliko dana da razmisliš." Stuart je ustao, podigao svoju torbu i izišao bez riječi. Potražio je toalet. Osjećao je naglu potrebu oprati ruke, ali nije bio siguran zašto. Bio je uvjeren da je dobro postupio. Zločinci - bili su zločinci - bit će proglašeni krivima, ali neće završiti na električnoj stolici - i tko zna, možda se na kraju i poprave. Odvjetnici se često uvjere u takve laži. Neće morati uništiti ugled nekolicini pripadnika Obalne straže koji su jednom prešli granicu i takvo nešto vjerojatno nikada više neće ponoviti. To je bio pripravan,ali nije i želio učiniti. Ovako je, mislio je, svatko dobio ponešto, a odvjetniku je to bila još jedna uspješna vježba. Ipak, još uvijek je osjećao potrebu da opere ruke.Edwinu Davidoffu bilo je teže. Nije bila samo riječ o zločinu, zar ne? Ista električna stolica koja bi dvojicu gusara poslala u pakao, poslala bi njega u apartman u Dirksenovoj službenoj senatskoj zgradi. Još otkako je kao brucoš pročitao Savjetuj i odobri, Davidoff je žudio za mjestom u senatu Sjedinjenih Država. Naporno je radio kako bi ga zaslužio: prvi u klasi na pravnome fakultetuDuke, prekovremeni loše plaćeni rad u Ministarstvu pravosuña, govori diljem države koji su mu umalo upropastili privatni život. Svoj vlastiti život položio je na žrtvenik pravde... i vlastite ambicije, priznao je sebi. Sada, kada mu je sve bilo nadohvat ruke, kada je mogao s punim pravom oduzeti živote dvojici zločinaca koji su oduzeli pravo na život svojim žrtvama... i sada je sve to moglo propasti, nije li tako? Ako zezne kao tužitelj, ponizi se i pristane na jadnih dvadeset godina zatvora, zaboravit će sve njegove govore o pravdi. Istogatrenutka.S druge strane, ukoliko zanemari ono što mu je Stuart malo prije rekao i iznese slučaj pred sud - riskira da ga pamte kao čovjeka koji je u potpunosti izgubio slučaj. Mogao bi okriviti pripadnike Obalnesirane za njihov postupak ali, lime bi žrtvovao njihove karijere, možda i slolunlii mm kojem to žrtveniku? l'iavdc? Ambiciji1? Osvete? pitao se. I/.gubio ili dobio "gusarski" slučaj, ti će ljudi patiti unatoč tome šio su svojim činom vlastima u ruke dali dosad najsnažnije oružje u borbi protiv kartela.Droga. Sve se svodilo na to. Sposobnost narkotika da unište i pokvare bila je jača od ičega stoje poznavao. Droga je uništavala ljude, zamagljivala im misli kao pojedineima, te im konačno oduzimala živote. Droga je stvarala novac kojim je podmićivala one koji je nisu uzimali. Droga je uništavala institucije na svimrazinama i na svaki mogući način. Droga je uništavala vlade. Dakle, kakav može biti odgovor? Davidoff ga nije imao, iako je znao da ako se ikada bude htio

Page 164

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostkandidirati za senat, njime će se hvaliti pred televizijskim kamerama i objavljivati daje on zaslužan - barem djelomično i samo kada bi stanovnici Alabame povjerili da ih zastupa...Isuse, razmišljao je. Što sada?Dvojica gusara za svoja nedjela zaslužuju smrt. Što je s mojom dužnosti prema žrtvama? To nije bila laž - naprotiv, bio je sasvim iskren. Davidoff je vjerovaou pravdu, vjerovao je da su ljudi stvorili zakone da bi se zaštitili od grabežljivaca; vjerovao je da je njegovo životno poslanje biti oruñem pravde. Zašto je inače radio toliko a zauzvrat dobio tako malo? Nije se radilo samo o ambiciji, nije li tako?Ne.Jedna žrtva bila je pokvarena, ali što s ostale tri? Kako je to vojska nazivala?Popratna šteta? Naziv koji bi vojska koristila kada bi vojno djelovanje nanijeloneke nepredviñene ljudske gubitke. Popratna šteta. Jedno je kada to država čini tijekom ratnog stanja. U ovom je slučaju to bilo obično ubojstvo.Ne, nije bilo samo ubojstvo, zar ne? Ti su kopilani otezali. Uživali su. Je li osam godina dovoljno za naplatu?Što ako izgubim slučaj? Čak i ako pobjedim, smijem li žrtvovati Obalnu stražu kako bih istjerao pravdu? Mogu li i to proglasiti "popratnom štetom"?Morao je postojati izlaz. Obično je postojao, uostalom, imao je nekoliko dana zarazmišljanje.Dobro su spavali, a rijedak planinski zrak smetao im je manje nego što su očekivali. Do sumraka čitav je odred bio na nogama i dob-io raspoložen. Chavoz je popio svoju inslant kavu proučavajući kartu, razmišljajući koji će od označenih ciljeva napasti noćas. Tijekom dana pripadnici odreda pozorno su nadzirali cestu u dolini, znajući inanje-višc za čime tragaju. Kamioni natovareni posudama s kiselinom. Vjerojatno će tamošnji seljaci za mali novac iskrcavati staklenke i nositi ih u brda; za njima će ići ljudi sa svežnjevima kokina lišća i lakom opremom na leñima. Sunce je zalazilo kada se zaustavio jedan kamion. Danje svjetlo nestalo je prije nego što su vidjeli što se točno dogaña, ali je kamion ubrzo nestao; zastao je samo tri kilometra od HOTELA, jedne od točaka na popisu ciljeva, šest kilometara udaljeneod njih.Vrijeme je. Svaki se čovjek po rukama obilno poprskao sredstvom za odbijanje insekata, tada njime natrljao lice, vrat i uši. Osim što je odbijalo insekte, toje sredstvo takoñer omekšavalo kamuflaž-nu boju koju su nanosili nečim što je podsjećalo na zastrašujući ruž za usne. Članovi svakog para meñusobno su si pomagali pri tome. Tamnije su nijanse boje nanosili na čelo, nos i jagodične kosti, dok su svjetliji tonovi nanošeni na uobičajene osjenčane dijelove ispod očiju i udubinama na obrazima. To nije bila ratnička boja kako bi netko mogao pomisliti ponesen gledanjem ratnih filmova. Vojnici su željeli biti nevidljivi, ne zastrašujući. Sa zatamnjenim prirodno svjetlijim dijelovima lica, te posvijetljenim obično tamnijim dijelovima, lica im više nisu nalikovala ljudskima.Došlo je vrijeme da zasluže svoju plaću. Putovi prilaska i točke okupljanja bilesu već prije odabrane i poznate svakom članu odreda. Postavljali su pitanja, dobivali odgovore; provjerili su opremu, dogovorili pomoćne planove te je Ramirez naredio pokret dok je još bilo svjetla na istočnome zidu doline. Poveo ih je niz padinu prema njihovu cilju.17 IZVRŠENJEUobičajena vojna zapovijed za borbeni zadatak slijedi akronim poznat kao SZIPPZS: Situacija; Zadatak; Izvršenje; Posluga i Podrška; Zapovijedanje i Signali.SITUACIJA sadrži pozadinske informacije u vezi sa zadatkom, što se dogaña i što vojnici trebaju znati.ZADATAK je opis u jednoj rečenici onoga što se mora izvršiti.IZVRŠENJE je metodologija i način kako se zadatak mora izvršiti.POSLUGA i PODRŠKA, obuhvaćaju zadaće podrške koje pomažu postrojbi prilikom izvršavanja njihovih zadaća.ZAPOVIJEDANJE odreñuje tko izdaje naredbe unutar čitavog zapovjednog lanca; teoretski sve od Pentagona pa do najmlañeg člana jedinice koji u krajnjem slučaju zapovijeda samome sebi.SIGNAL je opći pojam koji pokriva komunikacijske postupke koji se moraju poštivati.Vojnicima su već bile dane informacije o općoj situaciji, što i nije bilo pretjerano potrebno. Izmijenilo se i stanje na terenu, jednako kao i priroda njihove zadaće, ali su to već otprije znali. Satnik Rami-rez uputio ih je u izvršenje njihova sadašnjeg zadatka, dajući ljudima obavijesti potrebne za večerašnju akciju. Vanjska podrška nije postojala; bili su sami. Ramirez je bio

Page 165

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnosttaktički zapovjednik, podreñeni koji su preuzimali zapovijedanje u slučaju njegova onesposobljava-nja bili su odreñeni, već im je rekao radijske kodove. Posljednje što je učinio prije nego je poveo svoju postrojbu s njihove litice, bilo je da je radijem priopćio svoje namjere VARIJABLI, čiji položaj nije znao, ali je primio njihovo odobrenje.Kao i uvijek, oilud ji- predvodio stožerni narednik Domingo Chave/,, s;iña si otmu metara ispred Ju lija Vege, koji je ponovno "šetao" pedcsel metara ispred glavne skupine čiji su se pripadnici kretali deset metara udaljeni jedan od drugoga. Spuštanje im je umaralo noge, ali su to jedva primjećivali. Bili su previše uzbuñeni. Svakih nekoliko stotina metara Chavez je skrenuo tražeći čistinu s koje je mogao promotriti njihov cilj - mjesto koje će napasti - dok sekroz dalekozor nazirao slab sjaj petrolejki. Sunce mu je bilo za leñima, nije morao brinuti zbog odbljeska s naočala. Mjesto je bilo točno kao na karti - pitao se kako su pokupili taj podatak - a oni su doslovno slijedili postupak u koji su bili upućeni. Netko je, mislio je, uistinu dobro obavio svoju zadaću. Procjena je glasila da ih u HOTELU očekuje deset, najviše petnaest ljudi. Nadao se da su u pravu.Put nije bio toliko težak. Biljni pokrov nije bio toliko gust kao u nizinama, a bilo je i manje buba. Možda je zrak prerijedak i za njih razmišljao je Chavez. Čuo je ptice kako se meñusobno dozivaju; uobičajeno šumsko brbljanje koje je prikrivalo zvukove njegove postrojbe, ali je tih zvukova bilo vrlo malo. Chavez je čuo kako se jedan čovjek poskliznuo i pao, stotinu metara iza njega, ali to bi primijetio samo Ninja. Uspio je za manje od sata prijeći polovicu puta, zausta-vivši se na prethodno dogovorenoj sastajališnoj točki kako bi pričekao damu se priključi ostatak odreda."Za sada sve dobro, jefe", rekao je Ramirezu. "Nisam primijetio ništa, čak niti ljamu", dodao je kako bi pokazao da je bezbrižan. "Ostaje nam nešto više od tri tisuće metara puta.""Dobro, zaustavljanje na sljedećoj kontrolnoj točki. Ne zaboravi, moglo bi biti neočekivanih izletnika.""Razumijem, satnice." Chavez je krenuo odmah. Ostatak odreda krenuo je dvije minute nakon njega.Ding se sada kretao sporije. Mogućnost sudara rasla je svakim korakom kojim se približavao HOTELU. Narko-mafija ne može biti toliko glupa, upozorio je sebe samoga. Moraju imati barem malo pameti, a ljudi koji rade za njih su iz ovog kraja, ljudi odrasli u ovoj dolini, koji su je dobro poznavali. Većina će biti naoružana. Iznenadilo ga je koliko se drukčije osjećao od prošlog puta, ali je tada samo danima promatrao i procjenjivao svoje ciljeve. Sada nije znao niti koliko ih ima, nije znao kako su naoružani, nije znao koliko su dobri.Isuse, ovoje pniva borba, Jt-hotc, ne znamo niSta./alo |)osloje Ninjc! rekao je samome sebi, nalazeći malu utjehu u svojoj neustrašivosli.Vrijeme se počelo čudno ponašati. Svaki korak trajao je cijelu vječnost, ali kada je konačno došao do posljednje sastajališne točke, pa i nije trajalo tolikodugo, zar ne? Već je mogao vidjeti rasvjetu na cilju; blijedozeleni polukrug ocrtavao se na zaslonu vizora, ali još uvijek se nisu čule, niti primjećivale nikakve kretnje u šumi. Kada je došao do posljednje kontrolne točke, Chavez je izabrao stablo i stao i/a njega; glavu je držao uspravno, okrećući je lijevo-desno kako bi prikupio što više podataka. Pomislio je da čuje nešto. Zvukje dopirao i zamirao, ali je neprestano postojao neobičan, neprirodan zvuk iz smjera njihova cilja. Brinulo gaje što do sada nije ništa primijetio. Samo sjaj svjetla, ali ništa više."Ima li nešto?" prošaptao je satnik Ramirez."Slušajte.""Da." rekao je satnik nakon nekoliko trenutaka.Članovi postrojbe skinuli su naprtnjače i podijelili se prema planu. Chavez, Vega i Ingeles napredovat će ravno prema HOTELU dok će ga ostatak odreda okružiti slijeva. Ingeles, komunikacijski narednik imao je M-203 bacač granata pričvršćen na pušku, Vega je nosio mitraljez, a Chavez još uvijek svoju MP-5 s prigušivačem. Njihov je zadatak bio nadgledati. Oni će cilju prići što je bliže moguće kako bi osigurali vatrenu podršku za sam napad. Ukoliko ih netko presretne, Chavezov je zadatak bio tiho ga ukloniti. Ding je prvi poveo svoju skupinu, satnik Ramirez krenuo je minutu kasnije. U obje grupe razmak meñu ljudima smanjen je na pet metara. Sljedeća moguća opasnost bila je zbrka. Ukoliko jedan član odreda izgubi kontakt s ostatkom postrojbe ili se neprijateljski stražar nekako ubaci u njihovu skupinu, posljedice bi mogle biti katastrofalne i za ljude i za njihov zadatak.Za posljednjih petsto metara trebalo im je više od pola sata. Din-gov

Page 166

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostpromatrački položaj bio je jasan na karti, ali ne i noću u šumi. Noću sve izgleda drugačije, čak i s noćnim vizorom, bilo je jednostavno... drugačije. Negdje u podsvijesti, Chavez je shvaćao da ga prolaze trnci. Nije to bio strah, osjećao je samo nesigurnost. Svake dvije, tri minute govorio bi sebi kako točno zna što radi, što bi svakiI > 111 djelovalo p<> samo nekoliko minuta, tada bi ga nesigurnost ponovno olni/cla. I ,oj>ika mu je govorila da proživljava ono što su priručnici nazivaliuobičajenom reakcijom na bojazan. Chavezu se to nije sviñalo, ali je otkrio da is tim osjećajem može živjeti. Točno kako je pisalo u priručniku.Primijetio je pokret i zaledio se. Lijeva mu je ruka odletjela natrag, dlan je stajao ravno kako bi upozorio dvojicu iza sebe da se i oni zaustave. 1 dalje je držao glavu uspravnom, vjerujući svojoj obuci. I .judsko oko noću zamjećuje samopokret, govorili su mu priručnik i iskustvo. Osim ako i protivnik nema vizore...Ovaj ih nije imao. Ljudsko obličje bilo je udaljeno gotovo stotinu metara, kretalo se polagano i sigurno izmeñu stabala, izmeñu Cha-veza i mjesta na koje je Chavez želio stići. To je čovjeka stajalo glave. Ding je Ingelesu i Vegi mahnuo neka ostanu u pripravnosti, a on je krenuo nadesno, u smjeru suprotnom odkretanja svoje mete kako bi je zaobišao iza leña. Čudno, ali se sada kretao brzo. Na položaj je morao stići za najviše petnaest minuta. Pomažući se vizorom tražio je čistine, koračao je najtiše što je mogao, kretao se gotovo uobičajenombrzinom hoda. Sada kada je znao što mora činiti, ponos je potisnuo bojazan. Nijeproizveo ni šuma, kretao se sam, skutrio se, pokretima glave pratio je cilj, pa stazu, pa ponovno svoj cilj. Za minutu se našao na dobrom položaju. Naišao je naugaženu stazu. Bila je to stražarska staza. Idiot se držao staze, primijetio je Chavez. Ako si želio ostati živ, takve pogreške nisi smio činiti.Stražar se vraćao natrag, kretao se sporim, gotovo dječjim koracima, pokretao jenoge iz koljena - ali se kretao dovoljno tiho hodajući ugaženim puteljkom, ustanovio je kasnije Ding. Možda i nije bio potpuni idiot. Stražar je promatrao uzvisine. Puška mu je bila obješena preko ramena. Chavez gaje pustio da mu se približi, skinuo je vizor kada je stražar pogledao na drugu stranu. Nagli gubitak slike prouzročio je gubitak cilja iz vida na nekoliko sekundi, u svijestmu se načas uvukla panika; trenutak poslije Ding se umirio. Čovjek će se uskoro pojaviti, uputio se prema jugu.Stražar se pojavio, prvo je nalikovao sablasnoj silueti, a tada crnome obrisu koji se kretao ugaženom prašumskom stazom. Ding se skutrio uz korijenje stabla, oružje je uperio u čovjekovu glavu i čekao da se približi. Bolje pričekati i imati siguran pogodak. Prekidač je namjestio na pojedinačnu paljbu. Čovjek je bio udaljen samo de-sci metara. Naniftiinio je u sredinu čovjekove glave i ispalio jedan metak.Metalni /.vuk zatvarača automata koji se pokrenuo natrag pa naprijed činio mu senevjerojatno glasnim, ali je cilj pao odmah, s prigušenim zvukom vlastite puške koja je udarila o tlo pokraj tijela. Chavez je iskočio, automat mu je bio usmjeren na metu, ali je čovjek - ipak je to bio čovjek - ostao nepomičan. Ponovno je stavio vizor, tada je ugledao rupu u središtu nosa, metak je skrenuo uvis, prolazeći donjim dijelom mozga, čovjek je umro u trenutku, ne pustivši ni glasa.Ninja! viknuo je njegov um.Stajao je pored tijela, pogledao prema uzvisinama, podižući oružje uvis. Sve čisto. Trenutak kasnije na zelenom su se vizom pojavili Vegini i Ingelesovi obrisi, krećući se nizbrdo. Okrenuo se, pro-. našao mjesto s kojeg može promatrati cilj, te ih pričekao.Pogon je sedamdeset metara udaljen. Sjaj petrolejki bliještao je na zaslonu, pa je shvatio da može skinuti vizor na duže vrijeme. Čulo se više glasova. Čak je mogao čuti i pojedine riječi. Bio je to dosadan, svakodnevan razgovor ljudi kojisu radili svoj posao. Čulo se pljuskanje tekućine... gotovo nalik, čemu? Ding nije znao, a to sada i nije bilo važno. Njihov položaj za vatrenu podršku bio jeu blizini. Postojao je samo jedan mali problem.Položaj je bio pogrešno postavljen. Stabla koja su im trebala štititi desni bok,priječila su im pokrivanje cilja. Odredili su pogrešnu nadzornu točku, ocijenio je. Čhavez je načinio grimasu i smislio novi plan, znajući da bi i satnik učinioisto. Pronašli su gotovo jednako dobro mjesto petnaest metara dalje, ovaj put okrenuto u dobrome pravcu. Pogledao je na sat. Skoro je vrijeme. Došao je trenutak za posljednji, najvažniji pregled cilja.Prebrojio je dvanaest ljudi. U središtu cilja nalazilo se nešto... nalik prenosivoj kadi. Dvojica su hodala u njoj, drobeći ili miješajući nešto ili radeći nešto slično s juhom od kokina lišća i... što su nam ono rekli, upitao se. Voda i sumporna kiselina ? Nešto takvo. Isuse, pomislio je, gacati u jebenojkiselini. Ljudi koji su obavljali tu odvratnu zadaću zamijenili su se. Promatrao

Page 167

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostje kako se mijenjaju i kako oni koji su izišli prolijevaju svježu vodu po nogamai listovima. Vjerojatno ih vraški boli i peče, pomislio je. Ipak, kada su se udaljilinekih tridesetak koi;ika, laspoložcnjc im se popravilo. Jedan je pričao o svojojdjevojci poprilično grubim izrazima, hvalio se stoje ona radila njemu i Stoje ončinio njoj.Šestorica su imali puške, sve odreda kalašnjikove. Isusa ti, cijeli svijet ih upotrebljava. Stajali su unutar kruga cilja, gledali prema središtu radije nego prema van. Jedan je pušio. Pored svjetiljke nalazio se ranac. Jedan od radnika nešto je rekao jednom stražaru i izvukao iz ranca bocu piva za sebe te još jednuza onoga koji mu je dao dopuštenje.Idioti! rekao je Ding samome sebi. Slušalica mu je tri puta zakr-čala. Ramirez je bio na svome položaju i pitao Dinga je li spreman. Ding je dvaput pritisnuo tipku za odašiljanje, te se osvrnuo nadesno i nalijevo. Vega je već postavio SAWna postolje, otvorio je platneni spremnik s municijom. Dvije stotine metaka biloje pripremljeno, a jos jedan spremnik ležao je pored prvoga.Chavez se ponovno ugnijezdio pokraj debelog stabla najbolje što je mogao te izabrao najudaljeniju metu. Procijenio je udaljenost na oko osamdeset metara, malo predaleko za njegovo oružje, malo predaleko za hitac u glavu, odlučio je. Prebacio je regulator na rafal-nu paljbu, čvrsto primio oružje i pažljivo naciljao kroz optički ciljnik.Iz oružja su izletjela tri metka. Čovjekovo lice bilo je iznenañeno kada su ga dva metka pogodila u prsa. Izdahnuo je s vriskom koji je natjerao sve da pogledaju u njegovu pravcu. Chavez je naciljao drugog stražara koji je već skidao oružje s ramena. Taj je takoñer primio dva od tri metka, ali ga to nije spriječilo da pokuša okrenuti oružje.Čim su primijetili da bi paljba mogla biti uzvraćena, Vega je otvorio vatru, skidajući pogoñenog sa svijetlećim zrnima iz mitraljeza, a tada je raspalio po još dvojici naoružanih. Jedan je uspio ispaliti nekoliko hitaca, ali su zrna odletjela uvis. Ostali, nenaoružani ljudi, reagirali su sporije od stražara. Dvojica su pokušali bježati, Vega ih je oborio mitraljeskim rafalom. Ostali su pali na tlo i puzali. Pojavila su se još dvojica s oružjem - točnije, oglasilo se njihovo oružje. Plamen iz automatskog oružja bljesnuo je s druge strane cilja, uperen u grupu koja je pružala vatrenu podršku. Točno kako su planirali.Napadački dio postrojbe, predvoñen satnikom Ramirezom, otvorio je vatru sa prvoga desnog krila. Prepoznatljivo škrgutanje pu-šaka M l(i prodrloje krozñi veće dok su ( havez, Vcga i liu'.cles nas-Iuvijali paljhu posvojim ciljevima i podalje od pridošlog napadačkog dijela. Jedan od ljudi koji su pucali i/, drvećabio je pogoñen. Bljeskovi i/, cijevi njegova oružja promijenili su smjer, pucajući ravno uvis. No, još dvojica su se okrenula i zapucala prema napadačima prije no šio su se sakrili. Vojnici su sada pucali na sve što se kretalo. Jedan od onih koji su gacali u kadi pokušao je zgrabiti pušku, nije uspio. Jedan je stajao i možda se pokušavao predati, ali nije dospio podići ruke dovoljno visokokada ga je presjekao rafal svijetlećih metaka ispaljen iz drugog SAW-a.Chavez i njegova grupa zaustavili su paljbu kako bi napadačkome odjelu omogućilisiguran ulazak u cilj. Dvojica članova postrojbe dovršavali su ranjenike koji suse još micali. Tada je sve na trenutak slalo. Svjetiljka je još uvijek šištala iobasjavala prostor, ali više nije bilo /vukova osim odjeka pucnjave i kreštanja preplašenih ptica.Četiri vojnika pregledali su mrtve. Ostatak napadačkog odreda već je okružio cilj. Chavez, Vega i Ingeles zakočili su oružje, pokupili svoju opremu i pridružili se ostalima.Ono što je Chavez ugledao bilo je uistinu jezivo. Dva neprijatelja još su bila živa, ali ne zadugo. Jedan je pao kao žrtva Vegina mitraljeza, utroba mu je bilaraznesena. Drugome su noge bile gotovo odsječene, bujice krvi tekle su po tlu. Liječnik odreda gledao je sve to bez puno suosjećanja. Obojica su umrli za manjeod minute. Nareñenja u vezi sa zarobljavanjem bila su pomalo nejasna. Nitko nijemogao punopravno američkim vojnicima narediti da ne uzimaju zarobljenike; satniku Ramirezu teškoće je stvarao nejasan način kojim su mu se obraćali nadreñeni, ali je nazirao bit. Jebote, bilo je stvarno gadno. Ipak, ti su ljudi drogama ubijali američku djecu, a i to se kosilo s pravilima ratnog prava, zar ne? Uostalom, imali su prečih briga.Chavez je jedva stigao do logora kada je začuo nešto. Svi su čuli. Netko je bježao ravno niz padinu. Ramirez je mahnuo Dingu koji je istog trenutka potrčao za bjeguncem.Posegao je za vizorom i pokušao ga u trku držati u ruci, ali je shvatio da je vjerojatno glupo trčati. Zaustavio se, podigao vizor u visinu očiju, te ugledao i stazu i bjegunca. Postojalo je vrijeme za oprez i vrijeme za hrabrost. Nagon

Page 168

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostmu je rekao daje sada došao trenutak za ovo drugo. Chavez je potrčao stazom, vjerujući svojoj spretnosti da neće posrnuti, slijedeći zvuk koji se udaljavao. Tri minute kasnije mogao je čuti kako čovjek posrče probijajući se kroz guštik. g se zauslavio i ponovno pogledao kmz vizor. Samo stotinu metara. Ponovno je poticao, krv inu je ključala u žilama. Pedeset metara. Čovjek je ponovno pao. Ding je usporio približavanje. Pripazi na buku, rekao je sebi. Taj mi neće pobjeći. Sišao je sa staze, skrenuo nalijevo, dok je birao put stoje brže mogao,pokreti su mu nalikovali čudnom plesnom koraku. Svakih pedesetak metara zaustavljao se i pogledavao kroz vizor. Tko god bježao, umorio se i usporio. Chavez je izbio pred njega, skrenuo nadesno i čekao na stazi.Ding je zamalo pogrešno procijenio. Jedva je podigao svoje oružje kada se ukazala pojava, a narednik je nagonski s deset metara udaljenosti ispucao rafal u bjegunčeva prsa. Čovjek je pao prema Chavezu beznadno zamumljavši. Ding je okrenuo tijelo i ispucao još jedan rafal u prsa. Zvukovi su zamrli."Isuse", rekao je narednik. Spustio se na koljena kako bi došao do zraka. Koga je ubio? Namjestio je vizor i pogledao na tlo.Čovjek je bio bosonog. Bio je odjeven u jednostavnu pamučnu majicu i hlače od...Chavez je upravo ubio seljaka, jednog od onih jadnika koji su skakali po kokainskoj juhi. Je li trebao biti ponosan?Uzbuñenje koje često prati uspješna borbena djelovanja napustilo ga je poput zraka koji je curio iz balona. Neki jadnik, nije imao ni cipela. Narko-mafija gaje unajmila da vucara njihova sranja po brdima, platila ga malo ili ništa da radi prljav i gadan posao početne prerade koke.Pojas mu je bio otkopčan. Vjerojatno je kenjao u grmlju kada je počela pucnjava,želio je pobjeći, ali su ga onemogućile njegove napola spuštene hlače. Bio je otprilike Dingovih godina, manji i krhki-je grañe, lica podbuhlog od loše hrane koju su jeli ovdašnji seljaci. Obično lice, još je uvijek nosilo znakove straha,panike i bola koji su donijeli smrt. Nije nosio oružje. Bio je jedan od radnika.Umro je zato što se našao na krivome mjestu u krivo vrijeme.Time se Chavez nije mogao ponositi. Uključio je predajnik. "Šestica, govori Točka. Imam ga. Samo jedan." "Trebaš pomoć?""Ne. Mogu sam." Chavez je prebacio tijelo preko ramena i ponio ga do cilja. Trebalo mu je deset iscrpljujućih minuta, ali je i to bio dio posla. Ding je osjetio kako krv iz šest rupa u čovjekovim prsima curi i ostavlja mrlje po njegovoj košulji. I možda po još nečemu.Do trenutka kada se vratio tijela su bila već poslagana jedno pored drugoga i pretraženu. Naokolo je ležalo mnogo vreća s kokinim lišćem, nekoliko posuda s kiselinom te ukupno četrnaest poginulih kada je Chavez bacio svoju žrtvu na kraj reda."Izgledaš pomalo izmoždeno", primijetio je Vega. "Oso, nisam velik kao ti", prodahtao je Chavez.Pronašli su dva mala odašiljača, veći broj osobnih stvari, ali ništa od stvarne vojne vrijednosti. Nekoliko je vojnika čeznutljivo promatralo konzerve piva, alinitko nije izveo očekivanu "Vrijeme je za Mil-ler!" šalu. Ukoliko su postojali radijski kodovi, nalazili su se u glavi onoga koji je ovdje zapovijedao. Nisu mogli razaznati koji je od njih bio glavni; svi su slični u smrti. Svi mrtvi su bili manje više slično odjeveni, osim pletenih remena za pištolje koje su imali naoružani straža-ri. Sve u svemu, bio je to tužan prizor. Neki ljudi, živi još prije pola sata, sada su bili mrtvi. To je bilo otprilike sve što se moglo reći.Najvažnije, odred nije pretrpio gubitke, iako se narednik Guerra dobro uplašio jednog bliskog rafala. Ramirez je završio pretragu te pripremio postrojbu za pokret. Chavez je ponovno stao na čelo odreda.Uspon je bio težak i davao je satniku Ramirezu vremena za razmišljanje. To je, shvatio je, nešto o čemu je morao razmišljati puno prije:Što je u stvari ovaj zadatak? Ramirezu je ZADATAK značio svrhu njihova boravka ukolumbijskim visoravnima, ne samo uništavanje ovog mjesta.Bilo mu je jasno da je nadziranje uzletišta imalo izravan utjecaj na zaustavljanje krijumčarskih letova prema Sjedinjenim Državama. Oni su skriveni nadzirali, a drugi su taktički koristili obavještajne podatke koje bi prikupili.Ne samo što je bilo jednostavno - imalo je svoj smisao. Sto sada rade? Njegov jeodred upravo izveo savršen udar. Ljudi nisu mogli to bolje izvesti - naravno, uzpomoć loše pripremljenog protivnika.To će se promijeniti. Protivnik će vrlo brzo izvući pouke. Poboljšat će svoje osiguranje. Naučit će puno prije nego što uspije shvatiti što se u stvari dogaña. Uništiti laboratorij za preradu bilo je sve što trebaju naučiti da poboljšaju zaštitu.Što su uistinu postigli ovim napadom? Noćas će nekoliko stotina funti kokinog lišća ostati neprerañeno. Nije dobio nareñenja dati lišće, a da su takve naredbe i postojale, nije bilo načina tla ga uništi osim

Page 169

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostval roni, a nije bio lud paliti vatru noću na visoravni, imao za to nareñenja ili ne. Što su postigli noćas... ništa. Jednostvano, ništa. Ostale su još tone kokina lišća i - vjerojatno stotine pogona za preradu. Noćas nisu ugrozili trgovinu drogom, nisu je čak niti ogrebli.Dakle, za koji kurac stavljamo svoje glave na panj, upitao se. To je pitanje trebao postaviti još u Panami, ali poput ostala tri časnika bio je ulovljen u mrežu gnjeva koja je pratila ubojstvo direktora FBI-a i ostalih. Uostalom, bio je satnik, slijedio je naredbe više nego što ih je izdavao. Kao profesionalni časnik, bio je navikao primati naredbe bataljunskih i brigadnih zapovjednika, profesionalaca četrdesetih godina koji su savršeno dobro znali što rade, barem veći dio vremena. Ali sada su njegove naredbe dolazile s nekog drugog mjesta - kojega? Više nije bio toliko siguran - dopustio si je da ga uspava uvjerenje utemeljeno na pretpostavci da onaj tko izdaje naredbe jako dobro zna što radi.Zašto nisi prije ispitivao!Ramirez je noćas prisustvovao uspjehu svoje misije. Još prije toga njegove su misli bile usmjerene prema zadanome cilju. Sada je postigao taj cilj, ali nije vidio ništa iza njega. Trebao je to ranije shvatiti. Ramirez je to sada shvaćao.Sada je bilo prekasno.Koga vraga radimo ovdje? Nije znao, zato što mu nitko nije rekao, da nije prvi mladi satnik koji je prekasno postavio to pitanje, da je to već gotovo tradicijaameričke vojske da se svi pametni mladi časnici jednom upitaju kojega su ih vraga poslali baš na taj zadatak. Uvijek bi pitali kada je /a pitanja bilo prekasno.Naravno, nije imao izbora. Morao je pretpostaviti, kao što su mu govorili njegova obuka i iskustvo da ova zadaća uistinu ima svoj smisao. Iako mu je njegova pamet - Ramirez nije bio glup čovjek - govorila drugo, zapovjedio je samome sebi da vjeruje svojim nadreñenima. Njegova je postrojba vjerovala njemu.On je jednako morao vjerovati onima i/.nad sebe. Ni jedna vojska ne može djelovati drugačije.Dvije stotim- metara ispred satnika, Chavez je osjećao kako mu se okrvavljena košulja lijepi za leña, postavljao si je druga pitanja. Nikada mu nije pak) na pamet da će morati po planinama vući krvavo protivnikovo I i jelo. Nije predvidio kako će opipljivi dokazi njego-v.i čina djelovali na njegovu savjest. Ubio je seljaka. Nr naoružanog čovjeka, ne pravog protivnika, ubio je jadnika koji je radio /.a pog rešini siranu, vjerojatno je time prehranjivao obitelj, ako ju je imao. No, stoje drugo mogao učiniti? Pustiti ga da pobjegne?Naredniku je bilo jednostavnije. On je imao časnika koji mu je govorio što mora činiti. Satnik Ramirez zna što radi. On je časnik i to je njegov posao: znati što se dogaña i zapovijedati. To mu je malo olakšalo razmišljanja dok se penjao planinom prema PNO-u, ali mu se krvava košulja i dalje lijepila za leña, poput neugodnih pitanja savjesti.Tim Jackson vratio se u svoj ured oko 22.30, nakon kraće vježbe s odredom na vježbalištima Fort Orda. Upravo je sjeo u svoj jeftini naslonjač kada je zazvonio telefon. Vježba nije dobro prošla. Ozka-nian je presporo vodio drugi odred. Već je drugi put zakazao i svome poručniku uništio ugled. To je povrijedilo narednika Mitchella koji je vjerovao u mladog časnika. Obojica su znala da se dobar na-rednik-vodnik postaje tek nakon četiri godine i samo ako jeto čovjek Chavezovih kvaliteta. Ipak, Ozkanianov je posao bio voditi odred, takoda mu je Mitchell sada objašnjavao neke stvari. To je činio na način na koji to čine svi narednici, žustro, čvrsto i s nekolicinom "primjedbi o Ozkanianovu podrijetlu. Ako gaje taj imao."Poručnik Jackson", javio se Tim nakon drugog zvonjenja."Poručnice, ja sam brigadir O'Mara iz zapovjedništva Specijalnih operacija.""Da, gospodine!""Čujem da dižete buku oko stožernog narednika Chaveza. Je li to točno?" Jackson je podigao pogled i ugledao Mitchella kako ulazi, "kupusovu glavu" držao je pod oznojenom rukom i osmjehivao se. Ozkanian je ovaj put shvatio pouku."Da, gospodine. Nije se pojavio tamo kamo je trebao otići. On je jedan od mojih ljudi i...""Pogrešno, poručnice! Sada je on jedan od mojih! Sada radi nešto o čemu vi ne morate znati ništa i nećete ništa znati, ponavljam: Ne jebi više po prokletim telefonima i ne guraj nos u ono što te se ne tiče. PORUČNICE, JE LI TO JASNO?""Ali, gospodine, oprostile, ali ja...""Sinku, ne čuješ dobro ili što?" Glas se utišao, a to je još više uplašilo poručnika koji je proveo dovoljno gadan dan."Ne, gospodine. Samo, primio sam poziv iz...""Znam sve o tome. Pobrinuo sam se za to. Narednik Chavez je na zadatku o kojem ne trebate znati ništa. Točka. Kraj. Razumijete li?"

Page 170

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost"Da, gospodine."Veza se prekinula."Sranje", primijetio je poručnik Jackson.Narednik Mitchell nije uhvatio razgovor, ali je, stojeći na vratima, čuo buku."Chavez?""Da. Neki brigadir iz Specijalnih operacija - mislim iz Fort McDilla - kaže da je pod njihovim zapovjedništvom i daje na zadatku. Ne trebam ništa znati o tome.Kaže daje za nas sredio stvar s Fort Benningom.""O, jebote", primijetio je Mitchell, sjedajući nasuprot poručniko-vu stolu; nakon toga je upitao: "Gospodine, smijem sjesti?""Što misliš, što se dogaña?""Nemam pojma, gospodine. Poznajem jednog tipa u McDillu. Mislim da ću ga sutra nazvati. Ne volim kada moji ljudi tek tako nestanu. To se ne radi tako. Gospodine, on nije imao pravo vikati na vas. Pazeći na svoje ljude, vi obavljatesvoju dužnost, a ljudi se ne osuñuju zato što rade svoj posao. U slučaju da vam nitko nije rekao, gospodine," objasnio je Mitchell, "zbog ovakvih stvari ne prozivaju se mali poručnici. Nazove se zapovjednika bataljuna, ili možda S-l te ga se zamoli da tiho i neprimjetno sve sredi. Poručnici dobivaju po glavi od njima izravno nadreñenih brigadira, ne trebaju ih ribati neki nepoznati tipovi. Upravo zato stvari idu svojim tijekom, kako biste znali tko vas riba.""Hvala vam, narednice", rekao je Jackson osmjehujući se. "To mi je bilo potrebno.""Ozkanianu sam rekao da bi se trebao više usredotočiti na voñenje odreda, a manje na lik supernarednika. Mislim da će ovaj put poslušati. Mali je uistinu dobar dečko. Treba samo malo sazreti." Mitchell je ustao. "Gospodine, vidimo se sutra na tjelovježbi. Laku noć.""Da. laku noe, narednice." Tim Jnckson razmislioje i zaključio da san ima visi1 smisla od papirologijc te se uputio do auta. Putem prema časničkim nastambama razmišljao je o razgovoru s brigadirom O'Marom,Iko god taj bio. Poručnici nisu imali previše dodira s brigadirima - doduše, pojavio se (na zahtjev) na Novu godinu u kuci brigadnog zapovjednika, ali to je bilo sve. S druge strane, jedna od pouka s West Pointa koju je pamtio glasila jedaje on odgovoran za svoje ljude. Činjenica da Chavez nije stigao u Fort Benning, da je njegov odlazak iz Orda bio potpuno... nepropisan, te da mu je njegova posve prirodna i propisna istraga o tom čovjeku donijela samo neugodnosti, u mladome je časniku probudila radoznalost. Neka Milehcll telefonira, on će se nakratko izvući iz cijele priče, nije želio privlačiti dodatnu pozornost na sebe dok ne sazna o čemu se uistinu radi. Tim Jackson je imao sreće u istrazi. U Pentagonu je imao starijeg brata koji je znao kako se stvari izvode po propisima te se grebao oko - satničkog ili brigadirskog - O-6 položaja. Robby mu je mogao dati dobar savjet, a upravo mu je to bilo potrebno.Let COD-om bio je miran. Čak se ni tada Robbvju Jacksonu nije svidio. Nije voliosjediti u sjedištu okrenutom prema repu, ali najviše je mrzio letjeti ne držeći upravljač. Lovački pilot, probni pilot, odnedavna zapovjednik elitne mornaričke eskadrile lovaca Tomcat, bio je jedan od najboljih svjetskih letača i nije mu sesviñalo što svoj život povjerava nekom manje umješnom letaču. Štoviše, u mornaričkim zrakoplovima ni stjuardese nisu bogzna kako izgledale. U ovom je zrakoplovu domaćica bila neko bubuljičavo dijete iz New Yorka, koliko je uspijevao prepoznati naglasak, koje je zalilo kavom čovjeka pored njega."Mrzim sve ovo", rekao je čovjek."Da, ovo ipak nije Delta, zar ne?" primijetio je Jackson spremajući mapu u torbu. Zapamtio je novi taktički raspored. I mogao je. Veći dio je smislio on.Čovjek pored njega bio je odjeven u zelenu uniformu s "US" oznakom na ovratniku košulje. To ga je predstavljalo kao "tehničkog savjetnika", grañansko lice uposleno u mornarici. Na palubi nosača uvijek se motala nekolicina inženjera koji su pružali posebne usluge održavanja nove opreme ili tim zadacima podučavali mornaričko osoblje. Obično bi nosili čin časničkog zamjenika, ali su se prema nji-ma odnosili kao prema profesionalnim časnicima koji su jeli u časničkoj blagovaonici i živjeli u relativnom blagostanju-vrlo čudan pojam u Ratnoj mornarici Sjedinjenih Država, osim za kapetane i admirale, a tehnički savjetnicinisu imali pravo na takve povlastice."Kojim poslom?" upitao je Robby."Provjeravanje učinka novog tipa oružja. Mislim da je to sve što smijem reći.""Jedan od onih?""Nažalost", rekao je čovjek promatrajući mrlju od kave na koljenu."Često ste na zadatku?""Prvi put", rekao je čovjek. "Vi?""Zarañujem kao pilot na nosačima, ali sada radim u Pentagonu. Ured OP-05,

Page 171

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostlovačka taktika.""Nikada još nisam slijetao na nosač", nervozno je dodao čovjek."Nije tako loše", uvjeravao gaje Robby. "Osim noću.""Da?" Tip nije bio toliko ustrašen da ne bi primijetio da je vani tama."Pa, da, slijetanja na nosač danju nisu tako grozna. Kada se slijeće na kopno, odabere se točka dodira. Isto je i na nosaču, samo je staza kraća. Po noći se nevidi točka dodira. Pa je to sve malo riskantno. Ne bojte se. Cura koja nas vozi...""Djevojka?""Da, većinu COD-ova voze djevojke. Ova naša je dosta dobra, pilot instruktor, tosu mi rekli." Ljudi su se uvijek osjećali sigurnije kada im se priopćilo da letes instruktorom, osim: "Noćas je dobila ovaj raspored", zlobno je dodao Jackson. Volio je bockati ljude koji su mrzili letenje. Time je uvijek dodijavao svom prijatelju Jacku Ryanu."Novi raspored?""Ma znate, mala je ispala iz Pensacole. Vjerojatno nije bila dovoljno dobra za lovce i jurišne bombardere, pa su joj uvalili transporter. A svi moraju naučiti,ne? Svatko mora prvi put sletjeti noću na nosač. I ja sam. Ništa strašno", opušteno je rekao Jackson. A tada je provjerio jesu li mu sigurnosni pojasovi pravilno pričvršćeni i dobro stegnuti. Tijekom godina naučio je da umanjiti strah može tako da ga prebaci na nekoga drugoga."Hvnla v.'im.""I vi ste došli n;i vježbu gañanja?""Ha?"'"Vježba koju provodimo. Trebamo pravim raketama gañati mete. Vježba raketnog gañanja.""Ne, mislim dane.""Zapravo, nadao sam se da ste vi čovjek iz Hughesa. Hoćemo provjeriti radi li Phoenixova oprema za navoñenje.""Zao mi je, nisam, ja radim na nečem drugom.""Dobro." Robby je iz džepa izvukao knjigu i počeo čitati. Kada bi se uvjerio daje nekome u COD-u gore nego njemu, usredotočio bi se na čitanje. Naravno, nijese stvarno plašio. Samo se nadao da novi biser koji je sjedio na pilotskom sjedištu neće prevaliti zrakoplov s putnicima preko ruba. Iako pri tome on nije bio od neke velike pomoći.Kada su došli do PNO-a, čitav je odred bio umoran. Zauzeli su svoje položaje dokje satnik obavio razgovor preko radioveze. Iz svakoga je para jedan odmah spustio oružje kako bi ga očistio, čak i oni koji nisu ispalili ni metka."Pa, Oso i njegov SAW su visoko na noćašnjoj top-listi," primijetio je Vega provlačeći krpu kroz pola metra dugu cijev. "Ding, dobar posao", dodao je."Oni nisu bili nizašto.""Braco, mi smo svoje obavili kako treba, dakle, oni nisu imali prilike biti dobri.""Slušaj, bilo je previše lako. To bi se moglo izmijeniti." Vega je na trenutak podigao pogled. "Da. Točno."Na geosinkronoj visini iznad Brazila, meteorološki satelit državne Oceanografsko-meteorološke uprave imao je svoju kameru niske rezolucije vječito usmjerenu nadolje prema planetu kojega je nepovratno napustio prije jedanaest mjeseci. Činilo se da gotovo nepomično lebdi na svojem položaju, trideset šest tisuća kilometara iznad smaragdnozelenih prašuma doline Amazone, ali se u stvarikretao brzinom otprilike sedam tisuća milja na sat, svojom istočno usmjere-nom orbitalnom stazom piateći Zeniljinu rotaciju. Satelit je nosio i druge instrumente, ali je ova televizijska kamera za snimanje u boji imala najjednostavni ju zadaću. Nadzirala je oblake koji su poput dalekih pamučnih lopti plovili zrakom. Bilo je teško razumjeti zašto jedna tako jednostavna zadaća može biti toliko važna. Ovaj satelit i njegovi prethodnici spašavali su tisuće života i nesumnjivo bili najkorisniji i najučinkovitiji dio američkog svemirskog programa. Spašeni su većinom bili pomorci, čiji su brodovi zalutali na put nenajavljenoj oluji. Sa svojeg je položaja satelit nadgledao prostor od velikog mora koji je oplakivao Antarktik, sve do North Capea u Norveškoj; njegovom nadzoru nije izmakla nijedna oluja.Gotovo točno ispod satelita, još uvijek nedovoljno poznati vremenski uvjeti u beskraju toploga Atlantika ispred zapadnoafričke obale rañali su ciklonske oluje, koje su odande kretale prema Novome svijetu, u kojem su ih nazivali njihovim zapadnoindijskim nazivom, uragani. Podaci iz satelita odašiljani su u NOMU-ov Nacionalni institut za tropske oluje u Coral Gablesu na Floridi, gdje su, kao dio višegodišnjeg istraživanja, meteorolozi i računalni stručnjaci istraživali pravilnost nastajanja i razloge zbog kojih se oluje kreću točno odreñenim putovima. Vrijeme teškog rada tek ih je očekivalo. Gotovo stotinu

Page 172

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostljudi, neki već odavna doktori znanosti, neki samo ljetni povremeni suradnici s više sveučilišnih središta, proučavali su snimke prve ovosezonske oluje. Neki suse nadali većem broju, kako bi ih mogli proučavati i naučiti nešto. Iskusniji znanstvenici poznavali su taj osjećaj, ali su jednako dobro znali da su snažne oceanske oluje najrazornija i najsmrtonosnija snaga prirode te da redovito odnose tisuće života stanovnika priobalnih područja. Takoñer su znali da će oluje naići u svoje vrijeme, budući da još nitko nije shvatio točan razlog njihova nastanka. Sve što je čovjek mogao bilo je primijetiti ih, pratiti, mjeriti njihovu jakost i upozoriti one prema kojima je nadirala. Znanstvenici suih imenovali. Imena su bila izabrana godinama unaprijed, uvijek krećući od početka abecede prema njezinu kraju. Prva oluja svake godine dobivala je ime Adela.Dok je kamera promatrala, oblaci su se uzdizali pet stotina milja nad Zelenortskim otocima, kolijevkom uragana. Hoće li iz njih nastati tropska oluja ili samo prolom oblaka, to nitko nije mogao reći. Bili su tek na početku sezone.Ipak, stanje je imalo sve odlike burne sezone. Zapadnoafrička pustinja bila je neuobičajeno vruća tijekomproljeća; dokazano je da je nje/ino zagrijavanje povezano sa stvara-11 jt'in uragana.Vozač kamiona pojavio se u dogovoreno vrijeme kako bi pokupio ljude i kašu proizvedenu od kokina lišća; na dogovorenome mjestu nije bilo nikoga. Čekao je sat vremena, ali se nitko nije pojavljivao. S njim su bila još dvojica, naravno,te ih je poslao do mjesta gdje se nalazio pogon. Vozač je bio "stariji" član grupe i nije se želio zamarati penjanjem po prokletim planinama. I tako, on je pušio, oni su se penjali. Prošao je još jedan sat. Na cesti je promet bio prilično gust, osobito su brojni bili veliki kamioni čije prigušnice i ispušne cijevi nitko nije održavao, stoje bio slučaj u drugim, bogatijim područjima - uostalom, uklanjanje tih dijelova povećavalo je potrošnju goriva, a takoñer bukui dim. Prolazili su mnogi veliki tegljači, grmeći cestom. Njihovi su zračni vrtlozi potresali njegov kamion. Zbog toga i nije čuo taj zvuk. Nakon što je pričekao punih devedeset minuta, postalo je jasno da će i on morati ići gore. Zaključao je vrata, zapalio novu cigaretu i sam pošao stazom uzbrdo.Vozač je osjećao napor. Odrastao je u ovim brdima, sada se prisjećao djetinjstvakada je uspon od tri stotine metara predstavljao samo utrku s prijateljima; već je dulje vrijeme vozio kamion, te su njegovi nožni mišići bili naviknuti na pritiskanje papučica, a ne ovakve napore. Put koji bi nekada prešao za četrdesetminuta, trajao je više od sata. Pogon za preradu bio mu je gotovo na vidiku, a vozač je u sebi osjećao otrovan bijes i prevelik umor; nije obraćao pozornost napojedinosti koje su bile posve očevidne. Do njega su još uvijek dopirali zvuči prometa s ceste pod njim, ptice su cvrkutale na stablima oko njega; u trenutku kada je trebao čuti poznate zvukove nije čuo ništa. Zastao je, nagnuo se naprijed kako bi došao do daha i tada je spazio prvi znak upozorenja. Na stazi je zamijetio tamnu mrlju. Nešto je smeñe tlo pretvorilo u crno, ali to je moglo biti svašta, a on se žurio vidjeti što se dogaña gore na brdu te je produžio ne obraćajući pozornost. Naposljetku, već dugo nisu imali nevolja s policijom i vojskom, razmišljao je, zašto se prerañuje tako daleko u planini. To uistinu nije više bilo neophodno.Pet minuta kasnije ugledao je malenu čistinu, tek je tada zamijetio kako odande ne dopiru nikakvi zvuči, iako je osjećao nepoznat, odvratan miris. Bio je siguran da je to miris kiseline koja se upotreb-ljava tijekom piti.ulo. Tada je zaokrenuo iza posljednjeg zavoja i ugledao prizor.Vozaču kamiona nasilje nije bilo nešto nepoznato. Sudjelovao je u pretkarlelskimborbama, te je u ratovima zbog kojih je kartel u stvari i osnovan, pobio nekolicinu simpatizera pokreta M-19. Dakle, vidio je krv i sam je prolio nešto.Ali ništa poput ovoga nije vidio. Sva četrnaestorica koju je sinoć dovezao ležali su na tlu u pravilnome redu, rame uz rame. Leševi su se već napuhnuli, a divlje su životinje već nagrizle nekoliko otvorenih rana. Dvojica koje je odaslao uz planinu poginuli su maloprije. Iako vozač to nije znao, ubila ih je rasprskavajuća mina koja je eksplodirala kad su pregledavali leševe. Na raznesenim tijelima nedostajali su veći dijelovi na mjestima koja su zahvatili šrapneli, krv je još uvijek tekla iz rana. Lice jednoga pokazivalo je iznenañenje i šok. Drugi je ležao licem okrenut dolje, dok mu je komad tkiva veličine kutije za cipele bio otrgnut s leña.Vozač je nepomično stajao koju minutu, drhtavim je rukama po-segao za cigaretom;iz kutije su ispale dvije koje se nije usudio podići. Prije nego što je izvadio treću, okrenuo se i pažljivo krenuo niza stazu. Stotinu metara dalje potrčao je kao lud, dok mu je svaki ptičji krik i svaki dah povjetarca meñu drvećem zvučao poput vojnika koji se približava. To je morala izvesti vojska. To su bili

Page 173

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostvojnici. Bio je siguran. Samo su vojnici ubijali takvom preciznošću."Dao si sjajno izvješće danas poslije podne. Nismo obradili pitanje sovjetskih "narodnosti" toliko pažljivo kao vi. I dalje si sjajan analitičar", sir Basil Charleston podigao je čašu. "Pošteno si zaradio svoje unapreñenje. Sir Johne, čestitam.""Hvala ti, Base. Samo bih želio daje drugačije došlo do toga.""Tako loše?"Jackje kimnuo. "Bojim se da jest.""I Emil Jacobs. Očajno vrijeme za vas."Ryan se mračno osmjehnuo. "Moglo bi se tako reći.""I što ćete uraditi?""Bojim se da ne mogu mnogo reći", pažljivo je odgovorio Jack. Zapravo, nemam pojma, ali to ne mogu otvoreno priznati, mogu li?""Naravno." Ravnatelj tajne* službe Njezina Veličanstva mudro je kimnuo. "Me/, obzira na način kojim ćele uzvratiti, siguran sam da ćete postupili pravilno."U tome je trenutku Kyan shvatio tla je Greer imao pravo. Morao je znati takve stvari, ili se suočiti s činjenicom da će ga njihovi saveznici ovdje i svuda po svijetu smatrali neozbiljnim. Vratit će se kući za nekoliko dana i to raspravitisa sucem Mooreom. Ryan je dosad trebao u sebi razviti birokratsku snagu. Možda bi je trebao upotrijebiti da iskuša njezinu učinkovitost.Zapovjednik Jackson probudio se nakon šest sati spavanja. Uživao je najveću povlasticu na ratnom brodu, privatnost. Njegov ga je čin i prethodni položaj zapovjednika eskadrile postavljao visoko na popisima VlP-ova, a dogodilo se da je na plovećem gradu ostala slobodna kabina predviñena za jednu osobu. Bila je smještena ispod prednje letne palube. Zvukovi koji su dopirali s pramčanog katapulta objašnjavali su zašto je zapovjednici eskadrila na Rangeru nisu zauzeli. Po dolasku je obavio neophodne posjete te nije imao nikakvih službenih dužnosti još... tri sata. Nakon pranja, brijanja i jutarnje kave, odlučio je učiniti nekoliko stvari na svoju ruku. Robby je pošao dolje, prema spremištu naoružanja.Spremište je bilo velik odjeljak s niskim stropom u kojem su držali bombe i rakete. Nekoliko prostorija smještenih uz radionice, u kojima su poslužitelji i tehničari mogli ispitivati i popravljati "pametna" oružja. Jacksonova osobna briga bile su rakete zrak-zrak Phoenix AIM-54C. Imali su teškoća s njihovim sustavom navoñenja te je svrha vježbe ove borbene grupe bila provjeriti je li ihproizvoñač uistinu popravio.Ulazak u taj prostor bio je ograničen zbog sasvim očevidnih razloga. Robby se predstavio starijem nadzornom dočasniku te je ispalo kako su prije nekoliko godina obojica služili na Kennedyju. Zajedno su ušli u radionice gdje je nekoliko tehničara kopalo po raketama, ispitujući ih kutijom neobična izgleda koju su pričvrstili na nos jedne od njih."Što misliš?" upitao je jedan."Očitanja mi se čine u redu, Duke", odgovorio je onaj s oscilo-skopom. "Idemo isprobati simulirano ometanje.""()vu lu pu pi ipivinaino /a vježbu, gospodine", objasnio je stariji dočasnik. "Do sada je sve u redu, ali...""Niste li vi prvi uočili teškoće?" upitao je Robby."Ja i moj zapovjednik, poručnik Frederickson." Šef radionice je kiinniio. To je otkriće proizvoñača stajalo nekoliko milijuna dolara odštete. A sve rakete AIM-54C predane floti bile su povučene na nekoliko mjeseci, oduzimajući zrakoplovstvu ono stoje trebala biti najbolja raketa zrak-zrak u mornarici. Odveo je Jacksona do police s opremom za ispitivanje. "Koliko bismo ih trebali ispaliti?"" I )ovoljno da vidimo je li popravak uspio", odgovorio je Robby. Sef je zagundao."(iospodine, ta bi vježba mogla potrajati.""Mete su jeftine!" istaknuo je Robby, izjavivši najveću moguću laž. Ipak, šef radionice znao je o čemu govori. Vježba je koštala manje nego let nad Indijskim oceanom, i mogući sukobi s iranskim Tomcatima F-14A (i oni su ih imali), tijekomkojih bi pilot došao do zaključka da proklete rakete ponovno ne rade. To je bio najučinkovitiji način da se uklone piloti čija je obuka koštala milijune dolara.I )ohre su vijesti bile da je popravak uspio, barem koliko su to mogli procijeniti ispitni ureñaji. Kako bi bili sigurni, rekao je Robby šefu radionice, ispucat će dvadesetak Phoenixa-Cs, i veću količinu Spar-rowa i Sidevvindera. Jackson je izišao iz radionice. Vidio je sve stojeI1 ebao vidjeti, a tehničari su imali posla."Gospodine, izgleda da ćemo stvarno isprazniti skladište. Znate gu nove bombe koje ćemo iskušavati?"

Page 174

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost"Ne. Sreo sam tehničkog savjetnika na COD-u. Nije mnogo toga jkao. Dakle, stoje novo s time? To je samo bomba, ne?"Stariji tehničar se nasmijao. "Slijedite me, pokazat ću vam Pst-)ombu.""Što?""Gospodine, niste nikada gledali Rockyja i Bullvvinklea?""Šefe, stvarno me motate.""U redu, kad sam bio mali uvijek sam gledao leteću vjevericu Ro-|kyja i lososa Bulhvinklea, a u jednome su nastavku Boris i Nataša -Kl i su bili negativci, pokušavali ukrasti nešto što su zvali Pst-bomba.To je bio eksploziv koji je raznosio sve, ali nije pravio buku. Izgleda da su lipovi s China I akea slozi I i neSlo slično."Sef je otvorio vrata koja su vodila u spremište za bombe. Aerodi-nainična obličja - na bombama nije bilo krilaca i upaljača koje su pričvršćivali tek na letnoj palubi - ležala su na paletama, lancima učvršćena za čeličnu palubu. Na paleti, uz dizalo koje ih je podizalo do palube, nalazilo se nekoliko modro obojenih bombi. Modra boja označavala ih je kao vježbovno oružje, ali je iz deklaracije pričvršćene na paleti bilo jasno da su punjene bojnim eksplozivom. Robby Jackson bio je lovački pilot i nije bacio mnogo bombi, ali to je bila samodruga strana njegova posla. Bombe koje je gledao nalikovale su standardnim bombama od dvije tisuće funti s niskim koeficijentom otpora zraka, što je značilo devetsto osamdeset pet funti snažnog eksploziva i malo više od tisuću funti težine čelične košuljice. Jedina razlika izmeñu "glupe" ili "željezne" bombe i voñene "pametne" bombe, bila je u nekoliko pridodanih ureñaja: tragačka glava na nosu i pokretne peraje na repu. Obje sprave bile su povezane upaljačima, a upaljači su u stvari bili dio dodatne opreme za navoñenje. Modre košuljice izgledale su sasvim obično."Dakle?" upitao je.Šef je pokucao zglobovima prstiju po najbližoj bombi. Zvuk je bio neuobičajen. Dovoljno neuobičajen daje i Robby učinio isto."To nije čelik.""Celuloza, gospodine. Izrañuju ova sranja od papira! Kako vam se to sviña?""Tako." Robby je shvatio. "Nevidljiva.""Te kante moraju imati navoñenje. Njihovi geleri ne vrijede ništa." Svrha čelične košuljice jest pretvoriti se u tisuće letećih britvi, koje nakon detonacije sijeku sve što im se nañe na putu. Eksplozija nije ubijala - što je, u stvari, bio razlog proizvodnje bombi - ubijali su komadići kojfsu nastajali eksplozijom. "Zato je zovemo Pst-bom-ba. Sranje će puknuti glasno, ali kada se dim raziñe, pitat ćete se koji je to vrag bio.""Nova čuda s China Lakea", primijetio je Robby. Što je vrijedila bomba koja - madobro, vjerojatno nešto u vezi s novim Stealth taktičkim bombarderom. O nevidljivim bombarderima nije znao mnogo. Oni nisu pripadali njegovu odjelu u Pentagonu. Njegov posaobio je lovačka taktika le je Kobbv oliftao zapovjedniku eskadrile pregledali spise. Prvi dio vježbe borbene grupe započet će za samo dvadeset četiri sala.Vijesti su ubrzo stigle u Medellin. Do podneva su doznali da su uništene dvije rafinerije, te da je uklonjen ukupno trideset i jedan čovjek. Ljudski su gubici bili zanemarivi. Više od polovice bili su seljaci koji su radili teže poslove, aostali su bili samo malo važniji stalni zaposlenici koji su oružjem tjerali znatiželjnike, služeći se češće primjerom nego uvjeravanjem. Zabrinjavalo ih je što će, ukoliko se pročuje za ove dogañaje, imati teškoća s novačenjem ljudi koji će prerañivati kokino lišće.Ipak, najviše ih je zabrinulo to što nitko nije znao što se dogaña. Je li se kolumbijska vojska vraćala u brda? Jesu li to izveli gerilci iz M-19, ili FARC-a, prekidajući primirje? Netko drugi? Nitko nije znao. Bili su ogorčeni, budući da su potrošili podosta novca da bi prikupili obavijesti. Kartel jebio skupina pojedinaca, djelovao bi tek nakon postignutog dogovora; pojedinci su dogovorili sastanak. Tada su počeli brinuti hoće li i sastanak predstavljati pogibelj. U svakom slučaju, bilo im je jasno da se u okolini nalaze naoružani ljudi, ljudi koji malo mare za ljudski život, stoje takoñer zabrinjavalo članovekartela. Više od svega uznemiravalo ih je saznanje da su ti ljudi teško naoružani i da znaju kako se služiti oružjem. Odlučili su da će se sastati na najsigurnijem mogućem mjestu.HITNO TOI\SI<CRET*****CAPERI/VJI'ŠCI SIGINTl'KISKl TANJE 1993 POČETAK 1904ZFRQ. 887.020 MHZI'O/IV: OSOBA FOXTROTl'RIMA: OSOBA UNIFORMI'1: IX )(i( )V( )RI-NO. SASTANAK JE KOD TEBE SUTRA UVIC'I K U |20()()L]

Page 175

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostU; TKO DOLAZI?I': |OS( )HA BC'I IO| NE MOŽE DOĆI, ALI PROIZVODNJA U )NAK() NUli NJEGOVA BRIGA.[OSOBA ALFA],|( )S( )HA (i( )l ,!• | I |( )S( )HA Wl USKI <Y | l MNOM. KAKVOTI JI.OSK il IRANJE? A/A < SAJOJ |UZBUl)ENJI;.| UTVRDI? |SMIJEH]IJU, TAMO MOŽEMO ZADRŽAVATI CIJELU\l:\} MOPRIJATIREGIMENTU, A HELIKOP'l ER MI JE UVIJEKSPREMAN. KAKO DOLAZITE?F: JESI LI VIDIO MOJ NOVI KAMION?U: TVOJE VELIKO DOSTIGNUĆE [ZNAČI NEPOZNATO]? NE NISAM VIDIO TVOJU NOVU IGRAČKU.F: PABLO, NABAVIO SAM GA ZBOG TEBE. ZAŠTO NE POPRAVIŠ CESTU DO SVOG DVORCA?U: KIŠA JE NEPRESTANO UNIŠTAVA. TREBAO BIH JE POPLOČATI, ALI IONAKO UVIJEK IDEM HELIKOPTEROM.F: I TI PRIGOVARAŠ MOJIM IGRAČKAMA! [SMIJEH] PRIJATELJU, VIDIMO SE SUTRA UVEČER.U: ZBOGOM.KRAJ POZIVA. PREKID VEZE. KRAJ PRISLUŠKIVANJA.Ispis razgovora bio je dostavljen Ritterovu uredu nekoliko minuta nakon presretanja. Dakle, dobili su priliku, bit čitave vježbe. Poslao je obavijesti odmah, ne izvješćujući ni Cuttera ni Predsjednika. Uostalom, lovna dozvola glasila je na njegovo ime.Za manje od jednog sata "tehnički savjetnik" na Rangerovoj palubi primio je šifriranu poruku. Odmah je telefonom nazvao ured zapovjednika Jensena, a tada jeotišao osobno se sastati s njim. Pronašao ga je bez teškoća. "Savjetnik" je bio iskusan terenski časnik, osobito nadaren u čitanju karata. To mu je neobično koristilo na nosaču, gdje su se čak i iskusni mornari znali izgubiti u sivim labirintima. Zapovjednika Jensena iznenadio je njegov brzi dolazak, iako je u uredu već bio i njegov bombarderski navigator koji je prisustvovao dogovoru.('l;irk je otprilike u išlo vrijeme pi unio signal. Javio se I .aisonu i dogovorio lel u dolinu južno od Medcllina kako bi izveo konačni pregled cilja.Sve dvojbe koje je Chavezu nametala njegova savjest oprao je zajedno s košuljom.Stotinu metara udaljen od njihove baze tekao je potočić te su jedan po jedan vojnici odlazili oprati odjeću i sebe, najbolje što su mogli, ne koristeći sapun. Uostalom, razmišljao je, glupa seljačina radila je ono što nije smjela. Glavna briga bila mu je što je ispucao spremnik i pol municije te što su im zalihe kraće za jednu rasprskavajuću minu koja je eksplodirala upravo kako su i zamislili; eksploziju su čuli prije nekoliko sati. Obavještajni specijalac bio je pravi čarobnjak za skrivanje mina. Kada je završio sa svojim skraćenim ureñivanjem, Ding se vratio unutar zaštitnoga prstena. Noćas će se odmarati, samo će izbaciti prislušnu postaju nekoliko stotina metara dalje, poslati ophodnje da budu sigurni da ih nitko ne prati; ovo će biti noć odmora. Satnik Ramirez objasnio im je da ne smiju bili pretjerano aktivni u ovom području. Timebi prerano upozorili plijen.18FORCE MAJEURENaredniku Mitchellu najlakše je bilo nazvati svojega prijatelja u Fori McDillu. S Erniejem Davisom služio je u 101. zračno-desantnoj diviziji, stanovao u istoj kući, zdrobio mnoge pivske konzerve nakon kobasica i hamburgera pečenih na roštilju u stražnjem dvorištu. Obojica su bila E-7, vojska ih je dobro obučila, a vojsku su ionako predvodili narednici. Časnici su imali više novca i više briga, dočasnici su dugo služili i održavali stvari u redu. Na stolu mu je stajao vojni telefonski imenik te je nazvao točan broj preko AUTOVON-a."Ernie? Mitch.""I, kakav je život u zemlji vina?""Skačemo po brdima, stari. Kako obitelj?""Sasvim dobro, Mitch. Tvoji?""Annie postaje prava mlada dama. Čuj, zovem te, samo sam htio provjeriti je li jedan od naših stigao do vas. Stožerni narednik Do-mingo Chavez. Ernie, mali će ti se svidjeti, stvarno je dobar. Dakle, netko mu je kod nas zajebao nešto s papirologijom, pa sam samo želio biti siguran da se pojavio na pravom mjestu.""Nema problema", rekao je Ernie. "Rekao si, Chavez?""Točno." Mitchell mu je izgovorio ime slovo po slovo."Ne prekidaj. Čekaj malo. Moram se prebaciti na drugi telefon." Trenutak kasnijeponovno je začuo Erniejev glas, u pozadini je začuo udarce po tipkovnici računala. Kamo sve to vodi? razmišljao je Mitchell. Čak pješački narednici znajukoristiti proklete sprave. "Daj mi ponovi ime.""Chavez, Domingo, E-6," Mitchell je pročitao i njegov broj, koji je bio isti kao

Page 176

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnosti broj socijalnog osiguranja."Mitch, on nije ovdje.""I la? Nii/vao nas je brigadir ()'M;iia iz vaše..." "Tko?""Tip s orlovima na ovratniku, O'Mara. Moj poručnik je s njim razgovarao i brigadir ga je namrtvo oprao. Mali je zelen, još ima mnogo učili", objašnjavao je Mitchell."Nikada čuo za brigadira O'Maru. Mitch, mislim da su ti pogrešno javili.""Screš?" Mitchell je bio potpuno zbunjen. "Izgleda daje moj poručnik gadno zabrljao. Ernie, dobro, probat ću sam. Izljubi Hazel.""Razumijem, Mitch. Dobar provod. Zdravo.""Hm." Mitchell se na trenutak zagledao u telefon. Što se dogaña? Ding nije bio uBenningu, nije stigao u MacDill. Pa dobro, gdje je? Narednik vodnik potražio je broj vojnog kadrovskog središta, smještenog u Alexandriji, u Virginiji. Naredničko bratstvo je čvrsto, a osobito veze izmeñu narednika klase E-7. Nazvaoje narednika prve klase Pctera Stankovvskog. Dobio gaje iz drugog pokušaja."Stan! Mitch.""Tražiš novi posao?" Stankowski je radio na rasporedu. Posao inu je bio rasporeñivati narednike na nove zadatke. Kao takav, bio je prilično moćna osoba."Ne, obožavam lako pješaštvo. Što to čujem, ideš se vozikati naokolo?" Stankovvskijev novi raspored, Mitchell je to saznao nedavno, Iiio je u Prvoj konjičkoj diviziji smještenoj u Fort Hoodu, gdje će svoj od red p redvoditi sj edeći u borbenom vozilu Bradlev M-2."Cuj, Mitch, koljena mi odlaze. Nisi nikada pomislio da bi bilo /godno boriti sesjedeći? Uostalom, dvadesetpetmilimetarski mitraljez sasvim je dovoljan. Što mogu učiniti za tebe?""Pokušavam pronaći nekoga. Jedan od mojih E-6 odjavio se pri-je nekoliko tjedana; moramo mu poslati neka sranja, samo što tip ni-ie stigao tamo kamo je rekao da ide.""Dobio. Čekaj da lupim svoju čarobnu spravu, pa ćemo pronaći tvogn tipa."Kuko se zove?" upitao je Stankowski. Mitchell mu je rekao."Jeñniiiies! Bravo, točno?" 11-B označavalo je Chavezovu VS, jtui Npeeijnlnost. To ga je označavalo pripadnikom lakog pješaš-ftt. Mi'luiiii/.iiiino pješaštvo imalo je oznaku 11-Mike.""Da." Milehel je čuo kucanje po tipkovnici. "C-II-A VT>Z, ka/cš?""Dobro, trebao je ići u Benningi raditi kao instruktor..." "To je taj!" rekao jeMitchcll, osjećajući olakšanje. ".. .samo su mu promijenili nareñenja i poslali ga u MacDill." Ali nije stigao u MacDill! Mitchcll je to progutao."Tamo je poprilično mračno društvo. Poznaješ Ernieja Davisa, ne? On ti je tamo. Zašto ne nazoveš njega?""Dobro", rekao je Mitchell, iznenañen tim saznanjem. Već jesam! "Kada polaziš u Hood?""U rujnu.""Dobro. Čuj, ma, zvat ću Ernieja. Stane, ne brini se.""Javi se, Mitch. Pozdravi obitelj. Zdravo.""Sranje", rekao je Mitchell kada je spustio slušalicu. Upravo je dokazao da Chavez više ne postoji. To je bilo savršeno čudno. Vojska nije smjela gubiti svoje ljude, ne na ovaj način. Narednik nije znao što može učiniti, osim da to raspravi s poručnikom."Sinoć smo ponovno napali", rekao je Ritter admiralu Cutteru. "Još uvijek imamo sreću. Jednog našeg je okrznulo, ali ništa ozbiljno, uništena su tri položaja, četrdeset četiri protivnika ubijena u borbi...""Dalje?""Noćas se četvorica kartelovih glavonja sastaju točno ovdje." Ritter je pružio satelitsku snimku zajedno s ispisom prisluškivanja. "Sva četvorica su na samome kraju lanca: Fernandez, d'Alejandro, Wagner i Untiveros. Sada su naši.""Lijepo. Sredite to", rekao je Cutter.Clark je u tome trenutku razgledavao istu tu snimku i još nekoliko koje je načinio sam, usporeñujući ih s nacrtima."Misliš da je to ta soba?""Nikada nisam ušao u tu kuću, ali to mi nalikuje sobi za sastanke", rekao je Larson. "Koliko im se moraš približiti?""Volio bih prići na četiri tisuće metara, ali (i 1,1) djeluje do šest." "Sto misliš o ovom tu vrhu? Imamo čist pogled na zgradu." "Koliko nam treba do lamo?""Tri sata. Dva sata vožnje, sat hoda. Znaš, ovo bismo čak mogli izvesti zrakoplovom...""Tvojim?" upitao je Clark, zlobno se osmjehujući."Ne lupetaj!" Vozili su se Subaruovim terencem. Larson je imao nekoliko registarskih pločica; automobil ionako nije bio njegov. "I-mam telefonski broj i

Page 177

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostmobitel."Clark je kimnuo. Davno je žudio za takvim poslom; već se i prije borio protiv trgovaca drogom, ali je tek sada imao službeno odobrenje; nikada prije nije udarao ovako visoko. "Dobro, moram dobiti konačnu potvrdu. Pokupi me u tri."Murrav je izjurio iz svojeg ureda trenutak nakon što su mu javili. Bolnice nikome nisu poboljšavale izgled; Moira je izgledala kao da je u proteklih šezdeset sati ostarjela deset godina. Bolnice nisu bile osobito obzirne ni premaljudskom dostojanstvu. Ruke su joj vezali /a krevet. Bila je na postsuicidnom promatranju. Murrav je znao da je to neophodno - vjerojatno ne više - ali je pretrpjela toliko udaraca, a ovi povezi oko ruku nisu pridonosili bržem oporavku.Soba je bila zatrpana cvijećem. Samo je nekolicina agenata znala šio se dogodilo, a u uredu su pretpostavljali da nije mogla podnijeti I .inilovu smrt. Što nije bilo daleko od istine."Mala, usrali smo se od straha", rekao je."Ja sam kriva za sve", trenutak kasnije odvratila je pogled u stranu."Moira, ti si žrtva. Ulovio te čovjek koji je jedan od najboljih u ovome poslu. Dogaña se i boljima. Vjeruj mi, znam.""Dopustila sam da me iskoristi. Ponijela sam se kao kurva...""To ne želim slušati. Pogriješila si. Dogaña se. Nisi htjela nauditi nikome, nisi prekršila nijedan zakon. Zbog toga ne vrijedi umrijeti. ()sobito kada imaš djecu za koju se moraš skrbiti.""Sto oni misle? Što će pomisliti kada saznaju...""Moini.većsi ih nasmrt prestravila. Oni te vole. Može li išta to iz-M'imtli?" Murrav je zalrcsao glavom. "Ne vjerujem.""Oni ine se stide.""Preplašeni su. Stide se sebe. Vjeruju tla su i oni djelomično krivi." To je pogodilo pravo mjesto."Nije! To je sve moja pogreška...""Upravo sam ti rekao, nije. Moira, stala si na put kamionu imenom l''clixCortez.""Je li to njegovo pravo ime?""U DGl-u je imao brigadirski čin. Obučavan je na KGB-ovoj Akademiji; izuzetno jedobar u poslu. Odabrao te jer si udovica, mlada, zgodna. Promatrao te, primijetio je da si osamljena poput većine udovica, pa je upotrijebio svoj šarm.Uvježbavali su ga stručnjaci, a vjerojatno je i sam vrlo nadaren. Nisi imala ni najmanju šansu. Pregazio te kamion koji nisi primijetila. Posjetit će te psihijatar, doktor Lodgc sa Sveučilišta Temple. Reći će ti isto, samo će njegoviračuni biti daleko veći. Ne brini, sve ćemo staviti na račun socijalnome.""Ja ne mogu ostati u Birou.""Istina. Izgubit ćeš svoje ovlasti", rekao joj je Dan. "To i nije neki gubitak. Čeka te posao u Ministarstvu poljoprivrede, ono je malo niže niz ulicu, plaća jeista kao i sve drugo", blago je rekao Murrav. "Bili je sve to uredio.""Gospodin Shaw? Ali... zašto?""Moira, zato što si dobra, nisi zla. U redu?" „"Dakle, što ćemo točno učiniti?" upitao je Larson."Strpi se i vidjet ćeš", odgovorio je Clark pregledavajući auto-kartu. Nedaleko od njihova cilja bilo je mjesto Don Diego. Clark se pitao je li nekoć tamo živioneki Zorro. "Kakvu si priču pripremio za slučaj da nas netko vidi zajedno?""Ti si geolog, a ja te zrakoplovom vozim dok tragaš za novim ležištima zlata.""Dobro." To je bila jedna iz zalihe priča kojima se Clark služio. Geologija mu je bila hobi, o njoj je mogao raspravljati dovoljno dobro da prevari i stručnjaka, što je već nekoliko puta i izveo. Ta je priča objašnjavala i posebnuopremu u stražnjem dijelu terenca, barem onima manje upućenim promatračima. GLD,objašnjavao bi radoznalima, je ureñaj za promatranje, što nije bilo daleko od istine.Vožnja nije bila neuobičajena. Tamoftnjim je cestama nedostajala kakvoća asfaltiranih cesta uobičajenih u Americi, nedostajali su i zaštitni mimici; iako, najveća je pogibelj prijetila od strastvene vožnje ovdašnjih vozača. Njemuse to sviñalo. Sviñala mu se Južna Amerika. Uza sve teškoće ovdašnji su ljudi voljeli život i imali su otvorenost koja gaje ugodno iznenadila. Možda su i Sjedinjene Države bile takve prije sto godina. Vjerojatno je takav bio Divlji zapad. Mnogo čemu se mogao diviti. Šteta što se ekonomija nije razvijala pravilno, ali Clark nije bio sociolog. I on je takoñer bio radničko dijete, a u važnim su pitanjima radnici svuda isti. Obični ljudi ovdje zasigurno nisu voljeli narko-mafiju ništa više od njega. Nitko ne voli zločince, osobito one koji se razmeću svojom snagom; vjerojatno ih je ljutilo to što su njihova policija i vojska nemoćne da poduzmu išta. Bijesni i nemoćni. Jedina "popularna"skupina koja se pokušavala obračunavati s njima bila je M-19, marksistička

Page 178

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostgerilska skupina - u stvari, više elitistička grupa gradskih i visokoobrazovanihljudi. Nakon što je M-19 oteo sestru velikog trgovca kokainom, ostali trgovci drogom okupili su se kako bi je vratili, pritom pobivši dvije stotine gerilaca skupine M-19; tijekom tih borbi utemeljen je Medellinski kartel. Clark je zbog toga cijenio kartel. Zločinci ili ne, porazili su marksističku revolucionarnu grupu istim sredstvima urbane gerile kojima su se služili gerilci. Pogriješili su - zanemarujući to što je Clark mrzio njih i njihov posao -pretpostavljajući da imaju snage istim načinom sukobiti se s drugim, jačim neprijateljem, uvjerenida novi protivnik neće uzvratiti istom mjerom. Ovaj preokret bio je pošten potezdruge strane, razmišljao je Clark. Smjestio se u svome sjedištu ne bi li nakratko zadrijemao. Sigurno, razumjet će poruku.Tristo milja udaljen od kolumbijske obale, USS Ranger okrenuo je u vjetar kako bi započeo letne operacije. Borbenu je grupu činio nosač, krstarica klase Aegis Thomas S. Gates, jedna raketna krstaricu, četiri raketna razarača, te dva protupodmornička razarača. Prid-i tižena opskrbna grupacija, s tankerom, brodom za prijevoz munici-|c, Sluisin, le s još tri prateća plovila, bila je pedeset milja bliže juž-tiomniM ičkoj obali. Pet stotina milja udaljena na otvorenome moru plovila je druga slična grupacija na povratku s duljeg zadatka na |H)*tttjl"('iimel" u Inñijskome oceanu. Flota je u povratku simulira-Irt Hiuloht/eču neprijateljsku formaciju - pretpostavka je bila - rusku, luku nitko to viSc nijeizgovarao u doba glasnosti.l'i vi zrakoplovi koji su poletjeli, Robbv.lackson promatrao ih je s nadzorne postaje visoko na nosaćevu nañgiañu, bili su presretati F-14 Tonical, opterećeni inaksimalnoiu |)oletnom težinom, pripravni na katapultima, s vatrenim jezicima koji su sukljali i/, motora. Prizor je, kao i uvijek, bio uzbudljiv. Kao u nekom tenkovskom baletu, veliki, teško natovarenizrakoplovi kretali su se po četiri jutra površine letne palube po kojoj su ih znakovima navodili mladići u prljavim, bojom označenim odorama, sklanjajući se ispred usisnih i ispušnih otvora mlaznih motora. Za njih je to predstavljalo igru opasniju ali i poticajniju od utrkivanja gradskim ulicama u vrijeme prometnih zastoja. Članovi letne posade u purpurnim odorama punili su zrakoplovegorivom, zvali su ih "grožñe". Druga grupa mladih, odjevenih u crveno, ukrcavalaje modro obojeno vježbovno oružje u zrakoplove. Prava vježba gañanja neće početisve do sutra. Noćas će vježbati presretačku taktiku s mornaričkim pilotima. Sutra noću, zrakoplovi Ratnog zrakoplovstva C-130 poletjet će iz Paname kako bi dočekali lovačku grupaciju u povratku i ispaliti seriju meta koje će, to su se svi nadali, Tomcati oboriti svojim sada savršenim raketama AIM-54C Phoenbt. Proizvoñač nije naručio ovo ispitivanje. Metama će upravljati dočasnici Ratnog zrakoplovstva čija je zadaća bila izbjegavati rakete kao da im o tome ovisi život, a svaki je promašaj rezultirao oštrom kaznom što ju je letna posada koja je promašila otplaćivala pivom ili nekim sličnim platežnim sredstvom.Prije nego je Robby sišao na letnu palubu, katapulti su izbacili dvanaest zrakoplova. Odjenuo je svoju maslinastozelenu letačku odoru, pod rukom je nosio letačku kacigu. Noćas će biti u zrakoplovu za rano zračno uzbunjivanje E-2C Hawkeye, umanjenom mornaričkom verzijom zrakoplova E-3A AWACS, te vidjeti da li su njegovi novi taktički rasporedi učinkovitiji od uobičajenih. Sve ih je provjerio pomoću računalnih simulacija, ali da računalo nije isto što i stvarnost, bila je činjenica koju su zaposleni u Pentagonu često zaboravljali.Posada zrakoplova E-2C čekala gaje pred izlazom na letnu palu- ,??;? bu. Trenutak kasnije i Hawkeyev voña posade, časnički namjesnik prve klase odjeven usmeñu odoru, stigao je da ih odvede do zrakoplova. Letna je paluba bila preopasno mjesto da se po njoj piloti šeću bez nadzora, zbog toga su im dodijelili dvadesetpetogodišnjeg vodiča koji je poznavao taj dio broda. Putem prema krmi Robby je zami-jdio kako bombaiñei A h\\ Inliuñci naoružavaju jednom modrom bombom na koju je bio pričvršćen sustav za lasersko navoñenje; tako je obična bomba poslala laserom navoñeno oružje, GBI-15.Toje vjerojatno, pomislio je, dio procjene sustava, zvan "vježba bacanja". Izbacivanje bojevog naoružanja predstavljalo je rijetkost, te bi takve zadaće uvijek rado preuzimali voñe eskadrila. Robby se natrenutak zapitao što je meta - vjerojatno splav - ali je ubrzo zaboravio na to. Voda posade ih je minutu kasnije doveo do zrakoplova. Kratko je porazgovarao s pilotom, čvrsto mu salutirao i otišao obaviti sljedeći niz svojih zadaća. Robby se vezao za sjedište u radarskom odjeljku, ponovno ga je oneraspoložila činjenica što putuje a ne upravlja zrakoplovom.Nakon uobičajenih provjera prije uzlijetanja, zapovjednik Jack-son osjetio je vibracije kada su se uključili turboelisni motori. Tada se I lawkeye počeo polagano i krivudavo kretati prema katapultu na sredini trupa. Nakon što su pričvrstili nosnu vezu za vodič katapulta, motori su dignuti na punu snagu, te je pilot interkomom obavijestio posadu da će poletjeti. U tri omamljujuće

Page 179

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostsekunde Grummanov zrakoplov je od nule dostigao stotinu četrdeset čvorova. Rep zrakoplo-v;i je propao kada je brod nestao pod njima, tada se zrakoplov izravnaoi počeo se uspinjati na šest tisuća metara. Radarski su tehničari gotovo istog trenutka započeli provjeravati ureñaje, te se dvadeset minuta kasnije E-2C našaona položaju osam milja udaljen od nosača; pokrenuli su tanjurasti radar koji je počeo odašiljati signale za početak vježbe. Jackson se smjestio uz ureñaje kako bi na radarskim zaslonima mogao pratiti čitavu "bitku", komunikacijske ureñaje usvome šljemu priključio je u zapovjedni kanal kako bi mogao nadgledati Rangerovueskadrilu koja je provodila njegov plan dok je Hawkeye kružio nebom.Sa svojeg su položaja mogli nadgledati i borbenu grupaciju. Pola sata po uzlijetanju Robby je na zaslonu primijetio dva zrakoplova koja su poletjela s nosača. Radarsko je računalo prepoznalo dva nova kontakta. Zrakoplovi su se uspeli na devet tisuća dvjesto metara te se uputili prema mjestu sastanka. Vježba dopunjavanja goriva, odmah je shvatio. Jedan se zrakoplov odmah vratio nanosač, dok je drugi poletio u smjeru istok-jugoistok. Vježba presretanja tada jezapočela punom snagom, ali je svakih nekoliko sekundi Robby pra-lio pravac kretanja novog kontakta, sve dok zrakoplov nije nestao suularsko^ /iisIdii.i i <laljl- Icluć'i prema koy, kontinenta.ašnjosli južnoameiič-"Da, da, doći ću", rekao je Cortcz. "Nisam još spreman, ali ću doći." Opsovao jespuštajući slušalicu i potražio ključeve od automobila. I'clix nije stigao obićinijednu od uništenih rafinerija; već su od njega zahtijevali da se obrati - "Proizvodnom odboru" kako je to nazivao eljefe. To je smiješno. Idioti su se toliko zanijeli preuzimanjem vlasti u državi, da su već počeli upotrebljavati poluslužbeno nazivlje. Izlazeći iz stana ponovno je opsovao. Voziti čitavim putem do dvorca onog debelog i napuhanog luñaka! Pogledao je na sat. Dva sata vožnje. Zakasnit će i neće ih moći izvijestiti, budući da nije imao vremena ištasaznati. Onda će se oni razbjesnjeti. A on će se ponovno morati ponižavati. Corteza je umaralo neprestano klanjanje tim ljudima. Svote koje su mu plaćali bile su nevjerojatne, ali nije bilo tog novca vrijednog njegova samopoštovanja. O tome je trebao razmišljati prije nego što je prihvatio dogovor, podsjetio se Cortez idući prema kolima. Ponovno je opsovao.Najnovije CAPEROVO presretanje nosilo je broj 2091, presreli su razgovor na mobitelu kojim je pozvan kućni telefon osobe Echo. Ispis je izišao s Ritterova osobnog štampača. Trideset sekundi kasnije presreli su i broj 2092. Pružio je oba ispisa svom specijalnom pomoćniku."Cortez... ide ravno k njima? Slavimo Božić u lipnju..." "Kako možemo doprijeti do Clarka?" upitao je Ritter. Čovjek se zamislio na trenutak. "Ne možemo." "Zašto ne?""Nemamo siguran glasovni kanal kojim se možemo poslužiti. Osim - ako uspijemo dobiti osiguranu VOX vezu do nosača, s nosača do Intrudera, i tek iz zrakoplova do Clarka."Sada je na Rittera došao red da opsuje. Ne, to nisu mogli učiniti. Slaba je karika bio nosač. Časnik nadležan za nadzor kojega su postavili na nosač, morao bi se obratiti zapovjedniku nosača - čitav problem ne bi počeo tamo, ali bi sigurno tamo završio - i zatražiti osigurani radioodjeljak kako bi osobno prenioporuke koje su pred-stavljale- vrhunske tajne. To hi bio prevelik ri/.ik, čak n/, pretpostavku da zapovjednik prislane. Bilo l>i previše pitanja, prevelik broj ljudi našao bi se u obavješlajnomc lancu. Isuse, kako bi lijepo bilo javiti Birou da su sredili kurvina sina. Točnije, da ga je netko sredio. A možda i ne. Billa Shavva nije dobro poznavao, nije znao kako bi on mogao reagirati.Larson je zaustavio Subaru stotinjak metara podalje od glavne ceste na ranije odabranu mjestu koje je bilo teško otkriti. Uspon do njihova položaja nije bio težak, pa su tamo stigli prije sumraka. Pregledavajući fotografije otkrili su savršeno mjesto; na samome hrptu padine pružalo je nesmetan pogled prema kući koja im je svojim izgledom oduzimala dah. Kuća je bila površine otprilike dvije tisuće četvornih metara - četverokut sa stranicama od trideset metara, dva kata,bez podruma - podignuta unutar ograñenog zemljišta površine šest hektara, stotinu metara pod njihovom promatračnicom. Clark je nosio snažan dalekozor te je potražio stražare dok je to svjetlo dopuštalo. Prebrojio je dvadesetoricu, svi su nosili automatsko oružje. Dvočlane su posade stajale pokraj teških strojnica postavljenih na ojačanim dijelovima zida. Bob Ritter je imao pravo na St. Kittsu, pomislio je; Frank Lloyd Wright susreće ludog Ludwiga Bavarskog. Kuća je bila prekrasna, ukoliko ste voljeli neoklasično-španjolsko-suvremeni stil gradnje, suvremeno i snažno utvrñena kako bi se odbili nepokorni seljaci. Tamo je naravno bilo i nezaobilazno helikop-tersko uzletište na kojem je stajao novi Sikorskv S-76.

Page 180

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost"Trebam li još nešto znati o kući?" upitao je Clark."Kao što vidite, konstrukcija je čvrsta. Na to bih obratio pozornost. Ovo je trusno područje. Osobno, ja bih gradio s drvenim stupovima i gredama, ali oni vole betonske konstrukcije -vjerojatno zbog metaka i minobacačkih granata.""Sve bolje i bolje", primijetio je Clark. Zavukao je ruku u ranac. Prvo je izvukao težak tronožac, postavljajući ga brzo i znalački na čvrsto tlo. Tada je izvukao GLD, pričvrstio ga na postolje i naciljao. Na kraju je izvukao Varo Noctron-V, dalekozor za noćno promatranje. I GLD je imao jednake mogućnosti, naravno, ali kada gaje postavio, nije se želio više petljati s napravom. Noctronje imao snagu uvećanja samo pet puta - Clark je više volio dvogled - ali je bio malen, lagan i jednostavan. Takoñer je pojačavao okolno svjetlo okopedeset lisne'"! puta. Tii se tehnologiju uvelike razvila od njegovu boravka u Jugoistočnoj Aziji, ali je !o sve još uvijek smatrao crnom magijom. Sjećao se kako je izlazio na teren opremljen starim dvogledom Mark-I. Larson će nadzirali radioveze; već je postavio svoju opremu. Sada su samo trebali čekati. Larson je izvukao nešto hrane le su se obojica smjestila."Pa, sada znaš što znači veliko dostignuće", nacerio se Clark sat vremena kasnije. Budale su mogle pogoditi. Pružio je dvogled Larsonu."Isusa ti! Jedina razlika izmeñu muškarca i dječaka..."Bio je to Fordov tričetvrttonski kamion s pogonom na sva četiri kotača. Dobro, tako je izgledao kada je izlazio iz tvornice. Nakon toga su ga odvezli u radionicu za ureñivanje automobila gdje su montirali gume promjera četiri stope.Nije bio dovoljno nakazan da ga prozovu BIG FOOT, kao oni čudovišni kamioni kojesu pokazivali na automobilističkim predstavama, ali je učinak bio jednak. Voziloje, sasvim neuobičajeno, bilo praktično. Put koji je vodio do case trebalo je pošteno pokrpati, ali to ovome kamionu nije smetalo - nevolje je imalo samo glavonjino osiguranje koje se trudilo slijediti novu i sjajnu igračku njihova voñe."Vjerojatno troši kao lud", primijetio je Larson kada je kamion prošao kroz vrata. Vratio je noćni dalekozor."Mislim da on s time nema problema", Clark ga je promatrao kako okreće oko kuće.Bilo bi previše nadati se, ali se ipak dogodilo. Budala je parkirala kamion uz kuću, odmah do prozora sobe za sastanke. Možda nije želio skidati pogled sa svoje nove igračke.Iz vozila su izišla dvojica. Na verandi - Clark se nije mogao sjetiti španjolskeriječi za to - dočekao ih je domaćin te su se rukovali i zagrlili dok su ih naoružani stražari okružili, nervozni poput predsjedničke službe sigurnosti. Primijetio je kako su se opustili kada su njihovi štićenici ušli u kuću, raspršili se i pridružili svojim drugovima -uostalom, nije li kartel bio jedna velika, sretna obitelj?Barem za sada, rekao je Clark sebi. Zatresao je glavom ne vjerujući da je kamionparkiran upravo na tom mjestu."Stiže i posljednji", Larson je upozorio na farove automobila ko-ji se borio s pošljunčanom cestom.Bio je to Mercedes, produženi model, nesumnjivo oklopljen poput tenka - nalik veleposlanikovu automobilu, pomislio je Clark.Kako poetično. I tog su VlP-a dočekali sa svim mogućim počastima. Sada je mogao prebrojili najmanje pedeset stražara. Zid je bio u potpunosti pokriven, dok su druge skupine pretraživale imanje. ('udno, pomislio je, izvan zida nema stražara. Moralo ih je biti nekoliko, ali ih nije mogao primijetiti. Nije važno.U prostoriji iza kamiona upalila su se svjetla. To je bilo važno."Sinko, izgleda da si imao pravo.""Za to me plaćaju", rekao je Larson. "Što mislite, koliko je taj kamion blizu..."Clark je već provjerio, usmjerio je laser prema kamionu i prema kući. "Tri metraod zida. Sasvim dovoljno."Zapovjednik Jensen završio je dotakanje goriva u zrakoplov, odvajajući se od KA-6 čim su se pokazivači količine goriva u spremniku podigli. Uvukao je cijev za dotakanje te se spustio niže kako bi le-k'ćem tankeru omogućio da očisti prostor. Zadatak nije mogao biti leñnoslavniji. Gurnuo je palicu udesno, u pravcu jedan-jedan-pet te izravnao zrakoplov na devet tisuća metara. Njegov je IFF transpon-dcr bio isključen te se mogao opustiti i uživati u letenju. Letenjemu |i- uvijek pružalo užitak. Pilotsko je sjedište u Intruderu postavljeno pri lično visoko radi bolje preglednosti tijekom bombardiranja - doduše, pilot se osjećao pomalo izloženim, pogotovo kada bi pucali po njemu; prisjećao se. Jensenje obavio nekoliko letova krajem vijetnamskog rata le se mogao živo prisjetiti stomilimetarskih protuavionskih lopova iznad Haiponga, eksplozija nalik crnim pamučnim loptama sa zlim crvenim srcem u središtu. Ali ne i noćas. Povišeno mu

Page 181

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostje sjedište nalikovalo prijestolju na nebu. Zvijezde su sjale. Pos-l|i'ilnja mjesečeva četvrt uskoro će izići. Sve je bilo savršeno u redu. Tome ju dodao i svoju misiju. Nije moglo biti bolje.Sjaj zvijezda bio im je dovoljan da ugledaju obalu tristotinjak kilometara udaljenu. Intruder je letio s nešto manje od petsto čvorova, (im su i/isli iz I lawkeyeova radarskog dometa, Jensen je palicu gumno udesno, skrećući nešto južnije prema Ekvadoru. Prelazeći okilii, skienuo je ulijevo kako bi slijedio hrbat Anda. U tome jetre-nulKii uključio IFF Iransponder. Ni Ekvador ni Kolumbija nisu Iniiili i mlinsku mrežu protuzračne obrane. Ta im je raskoš bila ne-|ioiiHniii ledini radar koji se pokazao na Intruderovim ESM Mitiiiiioiiiiiii bio je običan radarski sustav civilne kontrole letenja.'IU'1Suslav je bio priliCno nov. Malo je po/nati paradoks radarske tehnologije ležao n činjenici da suvremeni radari ne mogu raspo/.nali zrakoplove. Umjesto njih prepoznavali su radarske transpondere. Svaki civilni zrakoplov nosio je malenu "crnu kutiju" - pod tim je imenom poznata sva elektronska zrakoplovna oprema - koja je bilježila prijam radarskog signala i odgovarala mu svojim osobnim signalom, predajući tako identifikaciju i druge važne podatke o zrakoplovu, kojisu se tada "oslikavali" na kontrolnim zaslonima radarskih postaja - najčešće u aerodromskim kontrolama letenja - kako bi ih kon-I rolori mogli obraditi. Taj jesustav bio jeftiniji i pouzdaniji od starog radarskog "slikanja kože", sustava koji je raspoznavao zrakoplov kao običnu točku čiji su identitet i brzinu, naravno, tek trebali odrediti poslom pretrpani ljudi na tlu. Bila je to čudna pojedinost u povijesti tehnologije, daje novi sustav predstavljao istovremeno i napredak i nazadak.Intruder je ubrzo ušao u prostor kontrole letenja koji je pripadao meñunarodnoj zračnoj luci El Dorado, malo izvan Bogote. Radarski kontrolor pozvao ih je čim se njihov alfanumerički kod pojavio na zaslonu."El Dorado, razumijem", odmah je odgovorio zapovjednik Jen-sen. "Govori Četiri-Tri Kilo. Let Inter-America Cargo, let šest iz Ouita, smjer LAX. Visina tri-nula-nula, smjer tri-pet-nula, brzina četiri-devet-pet. Gotovo."Kontrolor je usporedio dobivene podatke s podacima na zaslonu te odgovorio na engleskom koji je službeni jezik meñunarodnog zračnog prometa. "Cetiri-Tri Kilo,razumio. U vašem prostoru nema prometa. Meteorološko stanje CAVU. Zadržite smjeri visinu. Kraj.""Razumio, hvala i laku noć", Jensen je isključio radio i obratio se navigatoru preko interkoma. "To je bilo lako, zar ne? Sada, na posao."Na desnom je sjedištu, postavljenom niže iza pilotskog, mornarički zrakoplovni časnik uključio svoj radio nakon što je aktivirao TRAM obješen pod Intruderovim težišnim središtem.Petnaest minuta prije vremena T. Larson je uzeo svoj mobitel i nazvao. "Senor Wagner, por javor.""Momento", odgovorio je glas. Larson se pitao tko je na vezi."VVagncr", javio se drugi glas trenutak kasnije. "Tko je?"I arson je skinuo celofan s kutije cigareta i gužvao ga nad mikrofonom dok je izgovarao smušene dijelove riječi, te konačno: "Carlo-se, ne čujem te. Zvat ću te za nekoliko minuta." Larson je isključio mobitel. Ova je lokacija ionako bilana samom kraju telefonskog sustava."Lijep potez", rekao je Clark odobravajući. "Wagner?""Tata mu je bio narednik uAlgemeine SS-u - radio je u Sobibom - ovamo je stigao četrdeset šeste, oženio ovdašnju djevojku, ubacio se u krijumčarenje, i umro prije nego ga je itko uspio nanjušiti. Krv nije voda", rekao je Larson. "Carlos je pravi seronja, voli žene s modricama. Njegovi suradnici nisu pretjerano ludi za njim, ali dobro obavlja svoj posao.""Čisti Božić", primijetio je gospodin Clark. Sljedeći zvuk dopro je 3 radija, oko pet minuta kasnije."Bravo Whiskey, ovdje Zulu X-Ray, prijam.""Zulu X-Ray, ovdje Bravo Whiskey. Signal čist. Gotovo", Larson je odgovorio odmah. Njegov radio bio je ureñaj kakav upotrebljavaju terenski kontrolori letenja, šifrirani UKV primopredajnik."Prijavak stanja, prijam.""Nalazimo se na položaju. Misija aktivna. Ponavljam, misija aktivna.""Prijam, potvrñujemo, misija aktivna. Deset minuta do cilja. (ilazbu molim."I -arson se okrenuo Clarku. "Uključi GLD."(1LD je bio pripremljen. Gospodin Clark prebacio je prekidač s položaja "isključeno" na "uključeno". Puni naziv GDL-a bio je zemaljski laserski označitelj. Izrañen za upotrebu na bojištu, odašiljao H* usmjerenu nevidljivu infracrvenu lasersku zraku kroz složen, ali uepiavilau niz leća. Uz laserski je sustav išao i odvojeni infracrveni cn/oi koji je operatora izvješćivao u što

Page 182

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostcilja - u stvari, teleskopski «il|iuk. "Veliko dostignuće" je imalo plastični pokrov iznad teretnog prostora, pa je Clark namjestio križ ciljnika na jedan od malih prozoru im pokrovu, služeći se vijcima za fino podešavanje postavljeni-MH UH donošen. Laserska se točka pojavila kako je želio, ali je po-ftovuu procijenio ciljnu točku, iskoristio je prednost što su se smjes-||ll 1/nml Nvogacilja te je premjestio cilj u središte krova vozila. Na lUijil jtf uključio videorekorder koji je snimao služeći se GLD-omkao objektivom. Glavonje u NViisliingtomi htjeli su točna izvješća o tome."Dobro", tiho je rekao. "Cilj je osvijetljen.""Glazba svira, /.vuči sasvim dobro", javio je radijem Larson.Cortcz je vozio uzbrdo, već je prošao sigurnosnu kontrolnu točku koju su nadzirala dvojica ljudi ispijajući pivo, primijetio je s gañenjem. Cesta je nalikovala cestama na kojima je odrastao na Kubi, vozio je sporo. Naravno, predbacivat će mu što kasni.Sve je to previše lako, pomislio je Jensen kada je čuo odgovor. Kruženje na trideset tisuća stopa, vedra noć, nema topova i raketa koje je morao izbjegavati. Čak ni ocjena proizvoñačeva rada nije prošla tako glatko."Imam ga", javio se navigator, promatrajući kroz svoj vizor. U vedroj noći s trideset tisuća stopa može se vidjeti vrlo, vrlo daleko, posebno kada motrenje obavlja sustav vrijedan milijune dolara. Pod Intruderom je tragač ciljeva i jurišni senzorski sustav uočio lasersku oznaku udaljenu šezdeset milja. Laserskije zrak bio moduliran, a njegov je nosački signal bio poznat TRAM-u. Time su dobili posljednju potvrdu cilja."Zulu X-Ray potvrñuje, glazba zvuči dobro", javio je Jensen preko radija i prekointerkoma: "Nastavljamo."Na unutrašnjem nosaču bombi, uključila se tragačka glava bombe. Odmah je uočila lasersku točku. U zrakoplovu je računalo pratilo položaj, visinu, smjer i brzinu, a bombarderski je navigator upisao u položaj cilja točnost od najviše dvije stotine metara otklona. Mogao je upisati još manji radijus, ali nije bilo potrebno. Bacanje bombe bit će potpuno automatsko, a na ovoj je visini otvor "košare" u koju je bomba trebala biti bačena bio miljama širok. Računalo je sve te podatke uzelo u obzir te odlučilo izvesti najtočniji izbačaj, u samo središte"košare".Clark je sada imao oči prikovane za GLD. Oslonio se na laktove, te ni jednim dijelom tijela nije dodirivao napravu, osim obrvom na gumenoj čašici koja je štitila optički ciljnik."Još nekoliko sekundi", javio je navigator.Jensen je održavao InlruñcTa 11 pravcu i visini, kretao se ravno niz elektronskustazu koju je odredilo nekoliko računalnih sustava u zrakoplovu. Čitava je vježba sada bila izvan ljudskog nadzora. Izba-civač bombi primio je signal iz računala. Nekoliko je naboja za sačmaricu - upravo su njih upotrebljavali - opalilo, potiskujući "izbaci-vačc" na malene čelične ploče na gornjoj strani košuljice bombe. Bomba se glatko odvojila od zrakoplova.Zrakoplov je malo poskočio uvis nakon što je ostao bez pet stotina kilograma tereta."Izbačeno, izbačeno", izvijestio je Jensen.Cortez je konačno ugledao zid. Njegov je automobil - morao bi nabaviti terenca ukoliko bude morao ovamo često dolaziti - krivudao na šljunku, ali će za koji trenutak ući kroz vrata. Ukoliko je dobro pamtio, staza unutar zida bila je pristojno popločena - vjerojatno ostacima materijala s uzletišta, razmišljao je."Krenula je", Larson je rekao Clarku.Bomba je padala brzinom od pet stotina čvorova. Kada se odvojila od zrakoplova, preuzela ju je gravitacija, usmjerujući je prema tlu. Zapravo je malo ubrzala u razrijeñenom zraku, dok ju je tragačka glava pomicala ispravljajući putanju iskrivljenu zanošenjem zračnim strujama. Tragačka glava bila je načinjena od fiberglasa i nalikovala je tanetu okrugle glave s malim perajama. Kada je laserska točka ispala iz središta svoga vidnog polja, pomaknulo se čitavo tragačevo tijelo zajedno s plastičnim repnim perajama, kako bi točku doveo na njezino pravo mjesto. Trebala je padati točno šest tisuća sedamsto metara, a mikročip u sustavu navoñenja pokušavao je cilj pogoditi što točnije. Imao je dovoljno vremena da ispravi pogreške.Clark nije točno znao što može očekivati. Dugo je vremena prošlo otkako je navodio zračnu podršku, zaboravio je i neke pojedinosti - kada si prisiljen pozvati zračni napad, obično nemaš vremena za hvatanje pojedinosti. Uhvatio je samoga sebe kako razmišlja hoće lizačuli zvižduk nešto Slo nije pamtio iz vremena vojne službe. Podleti je držiio na cilju, još uvijek je pa/.io da ne dodirne (JU) kako ne bi zeznuo stvar. Hl izu kamiona stajala je nekolicina ljudi. Jedan je zapalio cigaretu te se činilo tla pričaju o nečemu. Sve u svemu,

Page 183

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostčinilo se kako sve to traje beskrajno dugo. Kada se dogodilo, nije bilo ni najmanjeg upozorenja. Ni zvižduka, ničega.Cortez je osjetio kako su mu prednji kotači poskočili uvis kada su se popeli na čvrstu podlogu.Laserski voñena bomba GBU-15 ima "zajamčenu" točnost pogotka u krugu manjem od tri metra, ali to "jamstvo" važi za borbene operacije. Ovo je bio daleko lakši ispit. Sletjela je nekoliko centimetara dalje od ciljnog središta, pogañajući krov kamiona. Za razliku od prve ispitne bombe, ova je bila opremljena udarnim upaljačem. Računalni čip aktivirao je, u djeliću onog trenutka kada je tragačka glava dodirnula plastični krov kamiona, dva upaljača, jedan u nosu i jedan u repu. U bombi su se nalazili i mehanički osigurači elektron-skih upaljača. Nisu bili potrebni, ali čak i eksplozivima treba nešto vremena; bomba je pala dodatnih sedamdeset centimetara prilikom samog detonacijskog procesa. Kada su seaktivirala oba detonatora, bomba je jedva prodrla kroz krov teretnog prostora. Od toga se trenutka sve odvijalo daleko brže. Eksplozivno punjenje bio je Octol,skupocjeni kemijski eksploziv koji se upotrebljavao kao okidač u atomskim bombama, s brzinom eksplozije većom od osam tisuća metara u sekundi. Zapaljiva košuljica bombe isparila je u nekoliko mikrosekundi. Tada su plinovi koji su se širili razbacali djeliće kamiona u svim pravcima - osim uvis - malo ispred udarnog vala čvrstog poput stijene. I djelići karoserije, i udarni val su za manje od ti-sućinke sekunde udarili o kućni zid. Učinak je bio predvidljiv. Zid je -nestao, pretvorio se u milijune komadića koji su se kretali brzinom metka, pred ostatkom udarnog vala koji je išao iza kako bi udario u druge dijelove zgrade. Čovječji živčani sustav jednostavno ne radi dovoljnom brzinom da bi uočio ovakve dogañaje, tako da ljudi u sobi za sastanke nisu imali pojma da im se bliži smrt.Noćni vi/or na (Jl,l) 11 je pobijelio; na njemu je ostao samo tračak zelenog odsjaja. Clark je nagonski uzmaknuo, odmaknuvši se od optičkog ciljuika da bi u području cilja ugledao još bjelji bljesak. Bili su predaleko da bi odmah čuli zvuk. Zvuk se često ne može vidjeti; iako, velike su bombe i to činile mogućim. Stlačeni zrak udarnog vala stvorio je sablasno bijeli zid koji se kružno širio od mjesta na kojem je stajao kamion brzinom većom od tristo metara u sekundi. Desetak sekundi kasnije, zvuk je dopro do Larsona i Clarka. Do tada su u sobi zasastanke svi već bili mrtvi, a škripa zračnoga vala zvučala je poput jezivog cvileža prokletih duša."Isuse", rekao je Larson; prizor ga je zaprepastio."Butch, misliš li da si stavio dovoljno dinamita?" upitao je Clark. To je bilo jedino što je mogao učiniti, a da se ne nasmije. Ovo je bio prvi. Ubio je mnoge neprijatelje, ali nikada nije uživao u tome. U ovome je slučaju priroda cilja zajedno s načinom napada, čitav postupak učinila sličnim veličanstvenoj šali. Jebote! Otrežnjavajuća je stanka uslijedila trenutak poslije. Njegova je "šala" upravo odnijela više od dvadeset života, od kojih su samo četvorica bili odobrene mete, a to nije bilo šaljivo. Želja za smijehom je nestala. Clark je bio profesionalac, ne psihopat.Cortez je bio udaljen samo dvjesto metara od središta eksplozije; na sreću bio je niže od njega; ostao je neozlijeñen budući da mu je većina gelera proletjela iznad glave. Udarni val bio je dovoljan, zat-jerao mu je u lice vjetrobransko staklo koje je zbog udarca napuklo, ali se nije raspalo. Spasilo ga je polimersko punjenje sendvič-kon-strukcije sigurnosnog stakla. Automobil se prevrnuo, ali je uspio is-puzati van prije nego je njegov um shvatio što su to uistinu vidjele njegove oči. Prošlo je čitavih šest sekundi prije nego što mu jena pamet pala riječ "eksplozija". U tom je postao daleko brži od tjelohranitelja, od kojih je polovica poginula ili umirala. Odmah je izvukao pištolj i uputio se prema kući..... .koje više nije bilo. Detonacija ga je zaglušila, nije čuo krikove ranjenih. Nekoliko je stražara besciljno tumaralo s uperenim oružjem - prema kome, to nisuznali. Skupina koja se u tom trenutku našla uz udaljeni dio zida bila je gotovo nepovrijeñena. Sama je ku-ću primila najveći dio udara, /nšlilivsi ih od svega osim gelera koji su i sami bili dovoljno smrtonosni."Bravo Whiskey, govori /uki X-Ray, tražimo BDA, prijam." IU) A je značio bombom izazvana oštećenja. Larson je posljednji put uključio mikrofon."Procjenjujem CEP nula, ponavljam, nula s visokim učinkom detonacije. Procjena, četirinula. Gotovo.""Primljeno. Kraj." Jensen je isključio radio. "Znaš," progovorio je preko interkoma, "sjećam se kada sam još bio poručnik na Kenne-dijit, dok smo plovili po Mediteranu, časnici se nisu usuñivali ulaziti u neke prostorije jer se vojskazajebavala s drogom.""Da", odgovorio je bombarderski navigator. "Jebeni narkotici. Ne brinite,

Page 184

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostkapetane. Teško dobivam grižnju savjesti. Uostalom, ako Bijela kuća kaže da je ovo u redu, znači da je stvarno u redu.""M... da." Jensen je ponovno utonuo u šutnju. Nastavio je letjeti istim smjerom sve dok nije izišao iz El Doradova radarskog područja, a tada okrenuo na jugozapad, prema Rangeru. Noć je uistinu bila lijepa. Pitao se kako teče vježba obrane od zračnog napada...Cortez je imao malo iskustva s eksplozijama, a nepredvidljivosti takvih dogañanja predstavljale su mu nešto novo. Na primjer, vodoskok pred kućom još jeradio. Električni vodovi bili su ukopani i neoštećeni; razvodna kutija u kući nije bila u potpunosti uništena. Zaronio je lice u vodu i umio se. Kada je ponovno podigao glavu, osim glavobolje, osjećao se gotovo uobičajeno.U trenutku detonacije, unutar zida nalazilo se desetak vozila. Otprilike polovica ih je bila razorena, spremnici benzina zapaljeni, te su pojedinačnim vatrama rasvjetljavali područje. Untiverosov novi helikopter bio je zgužvana hrpa otpada odbačena kraj napuklog zida. Nekolicina ljudi trčala je naokolo. Cortez je zastao, umirio se i počeo razmišljati.Sjetio se da je vidio kamion s velikim kotačima, parkiran odmah pokraj... Uputiose tamo. Cijelo područje oko kuće, otprilike tri hektara bilo je prekriveno smećem - to je mjesto bilo potpuno čisto, pri-niiji'lioje puMičavajući se. Tada je ugledao krater, dubok dva metra i širok šest metara.Automobil bomba.Velika. Otprilike tona eksploziva, pomislio je, odvraćajući pogled od rupe dok mu je mozak grozničavo radio."Mislim da je to sve što smo trebali vidjeti", primijetio je Clark. Posljednji je put pogledao kroz GLD-ov optički ciljnik te ga isključio. Pospremanje je trajalo manje od tri minute."Sto misliš, tko je onaj?" upitao je Larson dok je Clark namještao ranac. Pružiomu je Noctron."Mora biti onaj koji je kasnije stigao BMW-om. Misliš da je netko važan?""Ne znam. Drugi put.""Naravno", Clark je prvi krenuo niz brdo.Amerikanci, naravno. Nesumnjivo CIA. Potplatili su nekoga i nekako ubacili tonu eksploziva u stražnji dio kamiona. Cortezu se sviñao stil. Bio je to Fernandezovkamion - čuo je o njemu, ali ga nikada nije vidio. Više ga neću vidjeti, pomislio je. Fernandez je bio zaljubljen u svoj novi kamion, parkirao gaje točnoispred... Moralo je biti tako. Amerikanci su imali sreću. Dobro, pomislio je, kako su to izveli? Sami nisu izravno upleteni, naravno. Dakle, morali su dogovoriti s nekim drugim... s kim? Netko... ne, moralo ih je biti nekoliko, najmanje četvorica ili petorica pripadnika M-19 ili FARC-a? To je, ponovno, imalo smisla. A možda je bilo neizravno. Možda su to uredili Kubanci, ili KGB. Uza sve promjene odnosa izmeñu Istoka i Zapada, možda ih je CIA uspjela natjerati da surañuju. Teško, razmišljao je Felbc, ali i moguće. Izravan napad na visoke vladine službenike kakav je izveo kartel bio je čin koji je rañao najčudnija savezništva.Je li smještanje bombe ovamo bila slučajnost? Jesu li Amerikanci mogli saznati za sastanak?Iz hrpe otpada koja je nekoć bila dvorac dopirali su glasovi. Ljudi iz osiguranja njuškali su naokolo, a Cortez im se pridružio. Untive-rosova je obitelj bila u kući. Supruga s dvoje djece, posluga, osmeroili vise ljudi. Vjerojatno ih je smatrao robljem, pomislio je Cortez. Sve kartclovc glavešine sulako postupale. Možda je uvrijedio nekoga od posluge - spavao s kćerkom. To su svi činili. Droii du seigneur. Izraz je bio francuski, ali su ga svi vode razumijevali. Budale, rekao je Cortez samome sebi. Zar nije bilo dovoljno izopačenosti?Pripadnici osiguranja već su raskapali ruševine. Preživjeti pod njima bilo bi pravo čudo. Sluh mu se polagano vraćao. Začuo je nekog jadnika kako vrišti. Razmišljao je koliko će biti poginulih. Možda. Da. Okrenuo se i pošao do svog preokrenutog BMW-a. Benzin je curio kroz otvor spremnika, ali se Cortez uvukao unutra i izvukao svoj mobitel. Prije nego gaje uključio, udaljio se od automobila dvadesetak metara."Jefe, Cortez. Ovdje je došlo do eksplozije."Ironično, pomislio je Ritter, kako prva potvrda uspješnosti misije dolazi preko CAPEROVIH prisluškivača. Uistinu dobre vijesti, javili su ljudi iz NSA; sada kada su imali Cortezov glasovni otisak. To im je uvelike povećavalo mogućnosti pronalaženja. I to je bolje nego ništa, pomislio je DDO dočekujući taj dan svogaposjetitelja drugi put."Promašili smo Corteza", rekao je admiralu Cutteru. "Ipak, ulovili smo

Page 185

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostd'Alejandrea, Fernandeza, Wagnera i Untiverosa, uz uobičajenu postranu štetu.""Što time misliš reći?"Ritter je ponovno pogledao satelitsku snimku kuće. Morat će načiniti novu kako bi procijenili štetu. "Mislim to da se tamo našla hrpa ljudi iz osiguranja, te smo ih nekoliko pobili. Nesreća je da je tamo takoñer bila i Untiverosova obitelj - supruga, dvoje djece te nekolicina kućne posluge."Cutter se naglo uspravio u svojem stolcu. "O tome mi ništa nisi rekao! Ovo je trebao biti čist udar."Ritter je očevidno ozlojeñen podigao pogled. "Jimrnv, za ime Isusovo! Koga si vraga očekivao? Još si uvijek mornarički časnik, nisi li? Nije ti nitko nikada rekao da uvijek u okolini stoji još nekolicina ljudi? Upotrijebili smo bombu, sjećaš se? Bombama se ne rade kirurške operacije, bez obzira na to što 'stručnjaci' pričaju. Odrasti ma-lo!" Uitter jednako tako nije uživao u nepotrebnom ubijanju, ali loje bila cijena loga posla ?- što su dobro shvaćali i pripadnici kartela."Alija sam Predsjedniku rekao...""Predsjednik je rekao meni da mi odobrava neograničenu lovnu dozvolu. Ovu operaciju vodim ja, sjeti se!""To nije trebalo biti ovako izvedeno! Što ako se toga dočepa tisak? To je hladnokrvno ubojstvo!""Nasuprot uklanjanju narko-mafije i njihovih ubojica? I to je ubojstvo, zar ne? Ili bolje, bilo bi ubojstvo da Predsjednik nije naredio grubu igru. Ti si rekao da je to rat. Predsjednik nam je naredio da se prema tome odnosimo kao prema ratnim operacijama. Pa i jesmo. Žao mi je što uvijek ima nevinih u blizini, ali jebi ga, uvijek netko naiñe. Da postoji način kojim bismo sjebali te idiote bez ubijanja nevinih, upotrijebili bismo ga - ali, nažalost ne postoji." Ritter je bio zaprepašten, što nimalo nije pojasnilo probleme. Ovaj bi čovjek trebao biti profesionalni vojni časnik. Uništavanje ljudskih života bio je dio opisa njegovaradna mjesta. Naravno, rekao je sebi Ritter, Cutter je proveo veći dio svojeg radnog vijeka kormilareći uredskim stolom u Pentagonu - vjerojatno je krv vidio samo prilikom brijanja. Miš skriven pod tigrovom kožom. Ne, Ritter se ispravio. Samo miš. Trideset je godina proveo noseći odoru i dopustio sije da zaboravi da prava oružja ljude ubijaju nešto manje precizno nego ona na filmu. Jebote, koji profesionalni časnik! I taj savjetuje Predsjednika u pitanjima nacionalne sigurnosti? Krasno!"Admirale, slušajte. Ako vi ne izvijestite tisak, neću ni ja. Ovdje je ispis prisluškivanja. Cortez kaže da je u pitanju automobilska bomba. Mora da ju je Clark usmjerio onako kako smo planirali.""Ali što ako tamošnja policija istraži?""Prije svega, ne znamo hoće li lokalnoj policiji uopće dopustiti pristup. Drugo,što vas je navelo na pomisao da imaju opremu kojom bi to mogli ispitati? Namučiosam se da bi sve nalikovalo podmetnutoj bombi u automobilu, a čini mi se da smo uspjeli prevariti Corteza. Treće, što vas navodi na pomisao da se tamošnjoj policiji jebe za to sve?""Ali, mediji!""Samo su vam novinari na pameti. Vi ste taj koji ste zagovarali da las se pusti s lanca. Sada ste se predomislili? Malo prekasno", s ga-'I I"ñcnjcin je rekao Kitici. ()vo je bila najbolja operacija koju je posljednjih godina vodio njegov odjel, a sada se tip koji je sve to smislio usrao u gaće od straha.Admiral Cutter nije obratio dovoljno pozornosti na Rittcrovu uvredu da bi ga onarazbjesnila. Obećao je Predsjedniku kirurški precizno uklanjanje ljudi koji su ubili Jacobsa i ostale. Nije računao na pogibije "nedužnih". Štoviše, nije ni Wrangler.('havez je bio previše južno da bi čuo detonaciju. Odred je postavio zasjedu okojoš jedne rafinerije. Očevidno je bilo da ih postavljaju u nizu. Dok je promatrao, dvojica ljudi su postavljali prijenosnu kadu pod nadzorom nekolicine naoružanih stražara, mogao je čuti gunñanje i stenjanje ostalih koji su se penjali uz padinu. Pojavila su se četvorica seljaka, koji su u naprtnjačama nosili posude s kiselinom. Njih su pratila još dvojica naoružanih čuvara.Vjerojatno se vijesti još nisu proširile, pomislio je Ding. Bio je siguran da biono što je njegov odred učinio obeshrabrilo ljude da tako zarañuju. Naredniku nije padalo na pamet da su oni prihvatili takav rizik kako bi prehranili svoje obitelji.Deset minuta kasnije treća je grupa od šest ljudi donijela kokino lišće. Uz njihje išlo još pet naoružanih ljudi. Svi su radnici nosili slo-živc platnene kante.Otišli su do obližnjeg potoka nagrabiti vode. Voda je dvojici naredio da uñu dublje u šumu i stražare, a u tome trenutku sve je pošlo krivo. Jedan od dvojice

Page 186

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostuputio se ravno prema napadačkom odredu, udaljenom pedeset metara."A joj", tiho je primijetio Vega.Chavez je otipkao četiri duga signala, znak za opasnost.Vidim ga, odgovorio je satnik - dva duga. Tada tri duga. Pripremi se.Oso je podigao mitraljez i otkočio ga.Možda će ga tiho skinuti, nadao se Chavez.Ljudi s kantama upravo su se vraćali kada je do Chaveza dopro krik s njegove lijeve strane. Stražari su odmah zapucali. Tada je Vega otvorio vatru.Neočekivana pucnjava iz drugog smjera zbunila je stražare, ali su oni postupili onako kako ljudi naoružani automatskim oružjem uvijek čine - otvorili su vatru usvim pravcima."Sranje!" zarežao je Ingeles i ispalio granatu prema cilju. (i i anala je pala medu staklenke i eksplodirala, prskajući sumpornom kise-lonom sve u blizini. .Svijetleći su meci letjeli posvuda, ali sve je bilo previše zbunjujućc, previšeneočekivano da bi vojnici mogli pratiti dogañaje. Pucnjava je zamrla nekoliko sekundi kasnije. Svi su u vidokrugu ležali na tlu. Napadačka se skupina ubrzo pojavila, a Chavez je potrčao da im se pridruži. Prebrojio je tijela i shvatio da nedostaju trojica."Guerra, Chavez, nañite ih!" naredio je satnik Ramirez. Nije trebao dodati - ubijte!Nisu uspjeli. Guerra se spotakao o jednoga i ubio ga istog trena. Chavez se vratio praznih ruku, niti je ikoga čuo niti vidio. Pronašao je potok i jednu kantu, tri stotine metara od mjesta napada. Ako su bili tamo kada je pucnjava započela, to je značilo da su imali četiri ili pet minuta prednosti, nalazeći seu poznatome području. Obojica vojnika proveli su još pola sata pretražujući, promatrajući i osluškujući, ali su dvojica uspjela pobjeći.Kada su se vratili na mjesto napada saznali su da donose relativno dobre vijesti. Jedan od njihovih je poginuo, Rocha, jedan od snajperista primio je rafal u prsa i trenutačno poginuo. Odred je bio vrlo tih.Jackson je takoñer bio bijesan. Napadači su ga potukli. Rangero-vi lovci nisu izveli napad kako treba. Njegov se taktički plan raspao kada je jedan odred skrenuo u pogrešnome pravcu i ono stoje trebalo predstavljati sjajnu zamku, pretvorilo se u otvorena vrata kroz koja su "Rusi" uletjeli dovoljno se približivši da ispucaju rakete. To je bilo neugodno, iako ne i sasvim neočekivano. Nove ideje uvijek traže vremena za razradu; vjerojatno će morati razmisliti o nekim novim potezima. Samo zato što je savršeno djelovao na računalnoj si-mulaciji nije značilo daje plan savršen, opomenuo se Jackson. Nastavio je promatrati radarski zaslon, pokušavajući zapamtiti skupine i pravce njihova kretanja. Dok je promatrao, na zaslonu se pokazao osamljeni zrakoplov koji se približavao nosaču s jugozapada. Dok se Hawkeye pripremao za slijetanje,Robby je razmišljao tko bi to mogao biti.E-2C se savršeno zaustavio, loveći žicu broj tri, te se odrulao dalje kako bi palubu oslobodio za sljedeći zrakoplov. Robby je izišaona vrijeme da vici i sljedeće slijetanje. To je bio Iniruder, onaj isti koji je zapazio prije nego seukrcao u IIawkeye, nekoliko sali ranije. Osobni zrakoplov zapovjednika cskadrona. Upravo onaj koji je letio prema plaži. To nije bilo važno. Zapovjednik Jackson odmah se uputio prema CAG-ovu uredu kako bi započeo savjetovanje.Zapovjednik Jensen takoñer je odrulao zrakoplov kako bi očistio sletni prostor. Dok je zauzimao svoje mjesto na stajanci, Intrudero-va su se krila sklopila kakobi smanjila prostor koji je zauzimao na palubi. Dok su se on i njegov navigator izvukli iz kabine, čekao ih je zapovjednik posade. Izvukao je videokasetu iz odjeljka u nosu zrakoplova. Nju je predao kapetanu - tako su nazivali zapovjednike odreda - te ih poveo prema sigurnosti nadgraña. Tamo ih je očekivaotehnički savjetnik, kojemu je Jensen predao kasetu."Javili su, četiri-nula." prijavio je Jensen i nastavio hodati.Tehnički je savjetnik kasetu odnio do svoje kabine gdje ju je smjestio u metalnispremnik s bravom. Zapečatio je spremnik višebojnom vrpcom, te pričvrstio TOP SECRET naljepnice na obje strane. Tada je spremnik stavio u kutiju za pošiljke koju je odnio u odjeljak na razini 0-3. COD je trebao poletjeti za trideset minuta. Kutiju su smjestili u odjeljak za pošiljke te će je odaslati za Panamu; tamo će je preuzeti Agencijin terenski časnik i s njom odletjeti do zrakoplovne baze Andrews radi konačne isporuke u Langlev.19ISPADANJEObavještajne službe ponose se svojom brzinom prenošenja poda-I aka s točke A do točaka B, C, D i tako dalje. U slučaju visokoosjet-Ijivih obavijesti ili podataka koji mogu biti prikupljeni samo tajnim sredstvima, oni su visoko

Page 187

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostučinkoviti. Ipak, u usporedbi s otvorenim izvještavanjem odašiljanim širom svijeta, njihova su izvješća daleko kraća; to je vjerojatno razlog zašto obavještajna zajednica obožava ' Teda Turnera i njegov CNN... oni, i još neki drugi.Ryana stoga nije pretjerano iznenadilo što je prvo izvješće o eksploziji južno od Medellina koje je primio, poteklo od CNN-a i drugih novinskih agencija. U Monsu je bilo vrijeme doručka. Njegove su odaje bile u američkom VIP odjeljku NATO-va središta te je imao pristup CNN-ovoj satelitskoj mreži. Uključio je televizor ispijajući prvu šalicu kave i gledao televizijske snimke očevidno snimljene iz helikoptera s visokoosjetljivom kamerom. Natpis pod slikom glasio je: "Medellin, Kolumbija.""Isusa ti", promrsio je Jack odlažući šalicu. Helikopter se nije previše približavao, vjerojatno su strahovali da ih ne obori netko od ljudi koji su se razmiljeli po tlu, iako savršeno oštra snimka nije bila prijeko potrebna. Od nekoć veličanstvene kuće sada je ostala samo hrpa otpada razasuta pokraj rupe u zemlji. Znak je bio nepogrešiv. Ryan je rekao automobil-bomba još prije nego je reporterov glas iznio jednaku procjenu. Bio je uvjeren da Agencija nije bila umiješana. Amerikanci nisu upotrebljavali automobile-bombe. Amerikanci su vjerovali u pojedinačne usmjerene hice. Uostalom, Amerikanci su izmislili precizno ciljanje.Ipak, što je dulje razmišljao, osjećao je da nije u pravu. Prvo, Agencija je na neki način nadzirala kartelove glavonje, a CIA je u nadziranju bila gotovo nenadmašna. Drugo, ako je operacija nadzi-ranja bila u lijeku, izvješće o eksploziji morao je primiti preko ngen-eijskih kimala, nikako preko televizijskih programa. Nešto nije bilo n redu.Sto je ono rekao sir Basil? IJ svakom slučaju Amerika će uzvrati-li pravom mjerom. Što bi to moglo značiti? Obavještajna se igra uvelike uljudila tijekom proteklog desetljeća. Pedesetih godina državni udar predstavljao bi uobičajenu vježbu u jačanju državne politike. Ubojstva su bila rijetka, ali stvarna alternativa kompliciranim vježbama diplomatske moći. U CIA-inu slučaju, slom u Zaljevu svinja i loša slika koju su o sebi stvorili nekim vijetnamskim operacijama -radilo se o ratu, a ratovi su dogañaji puni nasilja - uvelike je svim službama srezalo učinkovitost. Čudno, ali istinito. Čak se i KGB rijetko miješao u "mokre poslove" - ruski izraz koji je potjecao iz tridesetih godina, kojim su htjeli reći da krv ruke ostavlja mokrima -dajući takve zadatke pomoćnimslužbama, Bugarima na primjer ili još češće terorističkim skupinama koje su takve neredovite usluge pružale kao quid pro quo u zamjenu za oružje i pomoć priobuci. Zamjetno je bilo da su i takvi načini zamirali. Ryan je vjerovao da su takvi nasilni potezi povremeno neophodni - u posljednje vrijeme sve češće, budući daje svijet odustajao od otvorenih sukoba, opredjeljujući se za mračna nadmetanja državno zaštićenog terorizma i sukobe manjih opsega. Postrojbe za "specijalne zadatke" nudile su stvarnu i poluuljuñenu alternativu organiziranijem i opasnijem nasilju, udruženu s klasičnim ratnim strojem. Ukoliko rat nije ništa drugo nego odobrena umorstva većih razmjera, nije li ljudskije primijeniti silu na usredotočeniji i manje primjetan način?Taj etički upit nije zavrijedio da Ryan njime razbija glavu za vrijeme doručka.Ali, što je pravo, a što krivo na toj razini, pitao se Ryan. Zakon, moral i religija prihvatili su da vojnik koji ubija u ratu nije zločinac. To je nametalopitanje: Što je rat? Jedan naraštaj ranije to bi pitanje bilo lako. Države bi okupile svoje vojske i mornarice te ih odaslale da se bore zbog ovog ili onog glupog razloga - poslije bi se obično pokazalo da je postojalo mirno rješenje - što je bilo moralno prihvatljivo. Sam rat se mijenjao, zar ne? Tko je odlučivao što je rat? Države. Dakle, je li država sposobna odrediti kakvi su njezini vitalni interesi, pa djelovati sukladno njima? Kako je terorizam ulazio u tu jednadžbu? Godinama ranije, kada je i sam predstavljao metu, Ryan je odredio da se terorizam može shvaćati kao suvremeno gu-sarstvo, čije su predstavnike oduvijek smatrali neprijateljima čovječanstva, Povijesno gledajući, postojalo je stanje nalik ratu u kojem se vojska mogla izravno upotrijebiti.Kako su se u sve lo uklapali meñunarodni trgovci drogom? Je li10 bio običan zločin prema kojem se treba sukladno postaviti? Što ako su krijumčari u slanju cijeli narod podvrći svojim trgovačkim prohtjevima? Postaje li tada i taj, cijeli narod, neprijateljem cijelog čovječanstva, poput drevnih berberskih gusara?"Sranje", progundao je Ryan. Nije poznavao slovo zakona. Po ??trnci povjesničar,sada mu njegove diplome nisu pomagale. Jedino prethodno iskustvo bilo je u rukama snažne države koja je vodila "pravi" rat kako bi nametnula svoje "pravo" prodaje opijuma ljudima čija se vlada bunila - ali je i izgubila rat, a s njime

Page 188

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnosti pravo zaštite svojih državljana od protuzakonite uporabe narkotika.Bio je to uznemirujući predznak, zar ne?Jaeka je njegova naobrazba prisiljavala tražiti opravdanje. Bio je čovjek koji je vjerovao da dobro i zlo uistinu postoje kao potajne, ali prepoznatljive vrijednosti, ali budući da zakoni nisu uvijek nudili odgovore, ponekad je odgovore morao tražiti drugdje. Kao roditelju, dileri su mu se gadili. Tko može jamčiti da jednoga dana i njegova djeca neće biti dovedena u napast da kušaju tuprokletu tvar? Nije li njegova dužnost štititi vlastitu djecu? Kao predstavnik tajne službe svoje države, to znači proširiti tu zaštitu na svu djecu te države?A, ako protivnik izravno izazove njegovu zemlju? Mijenja li to pravi-lii? 11 slučaju terorizma, već je bio pronašao odgovor: izazovi takvim postupcima državu, pa ćeš se suočiti s velikim rizikom. Države poput Sjedinjenih Država imale su gotovo beskrajne mogućnosti. Imale m ljude čija je jedina dužnost bila vježbati kako ubiti drugog čovjeka, Imali su sposobnost svoje umijeće ojačati zastrašujućim sred-•Ivinia, Sve, od metka koji probija prsa odreñene osobe s udaljenos-11 ml tisuću metara, pa do jednotonske pametne bombe koja upada t civil«t km/ prozor nečije spavaće sobe.../»Ono je kucanje na vratima. Na njima je stajao jedan od sir Ba-Mhivih poninčilika. Predao je Ryanu omotnicu i otišao.Kiulti m vratiš kući, poruči Bobu daje posao dobro obavljen. Bas.Im k )c papir s porukom vratio u omotnicu te je spremio u džep Niiiiivihi, imaoje pravo. Ryan je bio siguran. Samo je moraoodlučiti je li to pravo, ili nije. IJhr/o će naučiti da je daleko lakSe ocjenjivati takve odluke kada ih donose drugi.Morali su krenuti. Ramirez je zaposlio sve. Što više budu imali posla, to će manje razmišljati. Morali su izbrisati svaki trag svoje nazočnosti. Morali su pokopati Rochu. Kada doñe vrijeme, ako doñe do toga, njegova će obitelj, ako postoji, dobiti zapečaćeni metalni kovčeg s osamdesetak kilograma zemlje umjestotijela. Chaveza i Vegu zapalo je da iskopaju raku. Iskopali su uobičajena dva metra; činjenica da tako ostavljaju jednoga od svojih nije im se sviñala. Postojala je nada da bi se netko mogao vratiti i pokupiti tijelo njihova druga, ali nitko nije očekivao da će se to ikada dogoditi. Iako su služili vojsku u mirnodopsko vrijeme, smrt nikome od njih nije bila nepoznata. Chavez se sjećao dvoje mladih u Koreji, još nekolicine poginulih tijekom vježbi, padova helikoptera i sličnih nesreća. Vojnički je život opasan čak i kada nema ratova. Uvjeravali su sami sebe da je to slučajna pogibija, ali Rocha nije umro nesretnim slučajem. Izgubio je život vršeći svoju dužnost, boreći se u ime zemlje kojoj je svojevoljno pristao služiti, čiju je odoru s ponosom nosio. Znaoje da mu prijeti pogibelj, muški je prihvatio rizik, a sada ga polažu u tlo strane zemlje.Chavez je znao daje nerazumno vjerovati da se nešto takvo nikada neće dogoditi. Razočaranje je potjecalo od činjenice što je Rocha, poput ostalih članova postrojbe, bio profesionalac, mudar, čvrst, poznavao je svoje oružje, bio nečujan u zasjedi, predan, neobično ozbiljan vojnik kojem se sviñala pomisao progoniti narko-mafiju -svoje razloge nikome nije objasnio. Čudno, to je pomoglo. Rocha je poginuo vršeći svoju dužnost. Dingu se to činilo prikladnim epitafom za svakoga od njih. Kada su iskopali raku, tijelo su u nju položili najnježnije što su mogli. Satnik Ramirez rekao je nekoliko riječi te su rupu ponovno ispunili zemljom. Kao i uvijek, Olivero je nasuo suzavac da životinje nebi kopale, a nakon toga su raslinje vratili na mjesto kako bi izbrisali svaki trag svojega djela. Ramirez je zabilježio položaj u slučaju da netko nekada doñepo ovog čovjeka. Tada je došlo vrijeme za pokret.Nastavili su hodati i nakon svitanja, uputili su se prema pomoć-nome prenoćištu osam kilometara udaljenom od njihova prvotnog položaja, na kojem je sada stražario osamljeni Rocha. Ramirez jenamjerio pustiti ljude da se odmore, a nakon loga povesti ih na zadatak što prije uzmogne. Bolje da ih zaposli nego da imaju previše vremena za razmišljanje, lako su preporučivali priručnici.Nosač aviona je društvena zajednica kao i svaki ratni brod, udomljuje više od šest tisuća ljudi; s vlastitom bolnicom i trgovačkim centrom, crkvom i sinagogom, policijskom službom i videoklubom, čak s vlastitim novinama i televizijom. Posada radi prekovremeno, te usluge koje su uživali izvan dužnosti bile su u potpunosti zaslužene - štoviše, mornarica je otkrila da su mornari puno bolje radili kada bi im se pružilo malo udobnosti.Robby Jackson je ustao i otuširao se, a tada potražio put koji je vodio do vrča s kavom u stražarnici. Doručkovat će s kapetanom, ali se želio potpuno razbuditi. U kutu je bio televizor postavljen na nosačima, a časnici su pratili

Page 189

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostprogram jednako kao i kod kuće i iz istih razloga. Većina Amerikanaca svoj dan započinje vijestima. U ovom slučaju voditelj nije primao pola milijuna dolara godišnje i nije se morao šminkati. Jedino je morao napisati vlastiti tekst."Sinoć oko devet sati - dvadeset jedan sat za nas na Rangeru - eksplozija je raznijela kuću Estebana Untiverosa. Senor Untiveros bio je jedan od voña Medellinskog kartela. Čini se da netko od njegovih prijatelja nije bio toliko prijateljski nastrojen prema njemu, kako je on vjerovao. Izvješća ističu da je automobil-bomba potpuno razori njegovu skupocjenu planinsku kuću, sa svima koji su se tamo zatekli.""Kod kuće, prva ljetna politička konvencija započinje sljedeći tjedan u Chicagu.Guverneru J. Robert Fowleru, vodećem predstavniku svoje stranke još uvijek nedostaje stotinu glasova za potrebnu većinu, te se danas susreće s predstavnicima iz..."Jackson se okrenuo. Deset metara od njega stajao je zapovjednik Jcnsen, rukom pokazivao na televizor i cerekao se s jednim od svojih ljudi koji se kesio u vlastitu šalicu, ne govoreći ništa.Robbvju se upalila žaruljica.Vježba.Tehnički predstavnik koji nije previše pričao.A -6B koji je krenuo prema plaži, smjerom jedan-jedan-pet prema likvadoru, a vratio se na Ranger iz smjera dva-nula-pet. Druga stranica tog trokuta morala je...mogla je...dovesti zrakoplov nad... Kolumbiju.Izvješće o automobilu bombi."Bomba s;i zapaljivom košuljicom. Navoñena bomba sa zapaljivom košuljicom", ispravio se zapovjednik Jackson."OJebote."Saznanje gaje uistinu razveselilo. Ubojstvo dilera nije pretjerano opterećivalo njegovu savjest. K vragu, razmišljao je zašto jednostavno nisu obarali kurirske zrakoplove. Sve političarske priče o prijetnjama nacionalnoj sigurnosti, te ljudima koji vode kemijski rat protiv Sjedinjenih Država - ma, sranje, pomislio je, zašto ne organizirati pravu vježbu gañanja? Ne bi morali trošiti novce na leteće mete. Nije bilo čovjeka u vojsci koji si sa zadovoljstvom ne bi priuštio pobiti nekoliko dilera. Neprijatelj je tamo gdje ga pronañeš - tamo, gdje nacionalna zapovjedna uprava kaže da se nalazi - a sukobiti se s neprijateljem svoje domovine bio je posao kojim je zapovjednik Ro-bert Jefferson Jackson, USN,zarañivao svoju plaću. Srediti ih navoñenom bombom te učiniti da to nalikuje nečem drugom, to bi već bila umjetnost.Još je zabavnija bila činjenica što je Robby vjerovao da zna što se točno dogodilo. To je bila nevolja s tajnama. Bilo ih je nemoguće sačuvati. Na ovaj ili onaj način, uvijek bi se saznalo. On, naravno, neće nikome reći. A to je bilo teško, zar ne?Ipak, zašto se mučiti i čuvati tajnu, razmišljao je Robby. Način na koji je narko-mafija ubila direktora FBI-a predstavljao je objavu rata. Zašto ne reći javnosti i poručiti: dolazimo po vas! U izbornoj godini, takoñer. Je li ikada američki narod odbio podržati svoga Predsjednika kada je ovaj proglasio lov na ljude neophodnim?Jackson nije bio političar. Bilo je vrijeme sastanka s kapetanom. Dvije minute kasnije stigao je u zapovjednikovu sobu. Marinac na straži otvorio mu je vrata, a Robby je pronašao kapetana kako čita poruke."Vi ste bez odore!" strogo je rekao čovjek."Što - kapetane, oprostite?" Robby se sledio, potajno promatrajući je li mu zaporak otkopčan."Izvolite", Rangerov mu je zapovjednik pružio poruku. "Upravo su te promaknuli, Robby - oprostite, kapetane Jackson. Robe, čestitam. Ovo je bolji početak dana od prve jutarnje kave, zar ne?""Hvala, gospodine.""Samo još da tvoju lovačku lakliku učinimo djelatnom...""Dii, gospodine.""Kitchie.""Dobro, Rildhe.""Još uvijek mi se možeš obraćati s 'gospodine' na mostu i u javnosti", istakao je kapetan. Novopromaknuti časnici uvijek dobiju po glavi. A moraju platiti i troškove "krstitki".Televizijske su ekipe stigle još rano izjutra. I oni su imali poteškoća na putu do Untiverosove kuće. Policija je već stigla tamo, a izvjes-liteljima nije palo na pamet da bi ovi policajci mogli biti "pripitomljeni". Nosili su odore i pojasove s pištoljima te po svemu podsjećali na prave policajce. Pod Cortezovim nadzorom prava je potraga za preživjelima već bila okončana, te je dvoje preživjelih odvedeno, zajedno s većinom preživjelih stražara i gotovo

Page 190

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostcjelokupnim naoružanjem. Tjelohranitelji/*?/-se u Kolumbiji nisu bili nešto neoubičajeno, ali automatsko naoružanje i teški mitraljezi s višečlanom poslugomlesu. Naravno, i Cortez je nestao prije nego su izvjestiteljske ekipe stigle, a kada su počeli snimati, policijska je istraga već bila u tijeku. Nekoliko je ekipa imalo izravne satelitske veze, iako se jedan od te-/ih kamiona sa zemaljskom opremom nije mogao uspeti uzbrdo.Najlakši dio pretrage, prenosivim kamerama osobito brižljivo zabilježen za budućnost, započeo je u onome što je nekoć bila dvorana /n sastanke, a sada tri stope visoka hrpa otpada. Najveći pronañeni dio elana proizvodnog odbora (taj naziv naravno nije objavljen novinarima) bila je neobično dobro očuvana potkoljenica, odrezana tik ispod koljena, sve do cipele još uvijek zavezane za desno stopalo. Kasnije je ustanovljeno da taj "ostatak" pripada Carlosu Wagneru.Unti-ViTosovn supruga i njihovo dvoje male djece nalazili su se na drugomti nju kuć'e, na drugom katu, gledali su film na videu. Još uvijek uključeni video pronašli su točno pred leševima. Jedna televizijska kameraii iililn je Čovjeka stražara, privremeno bez svoje AK-47 - koji je no-(llo mlitavo, krvavo dječje tijelo do bolničkog automobila."(.), ttofcc", rekao je Predsjednik gledajući jedan od nekoliko te- u ()vnlnom uredu. "Ako itko ovo sazna...""< Ii»n|ioiIIik' Predsjedniče, već smo se nalazili u sličnim situacija-IIM", IMukno jt1 ('utter. "Bombardiranje Libije za vrijeme Reagana, uiliui u Ijhiinonu i...""I svaki pul šino pojeli govna! Nilko ne mari zašto smo to učinili, jedino ih zanima lo šio smo pobili pogrešne ljutić Jime, za ime Isusovo, to je bilo dijele! Sto ćemo reći? 'Sve jelo grozno, ali se našao na pogrešnom mjestu?'""Pretpostavlja se", govorio je televizijski izvjestitelj, "da je vlasnik ove kuće bio član Medellinskog kartela, ali ovdašnji policijski izvori tvrde kako nikada službeno nije bio optužen ni za jedan zločin, dakle..." izvjestitelj je zastao pred kamerom, "...vidjeli ste što je ova automobil-bomba učinila njegovojsupruzi i djeci.""Divno", zarežao je Predsjednik. Podigao je daljinski upravljač i isključio televizor. "Ta govna mogu našoj djeci činiti što god žele, ali ako mi krenemo nanjihov teren, odjednom su proklete žrtve! Je li Moore o tome već izvijestio Kongres?""Ne, gospodine Predsjedniče. CIA nije obvezna izvijestiti ih sve do četrdeset osam sati po početku ovakve operacije, a iz administrativnih razloga ova je operacija započela jučer poslije podne.""Novine neće saznati", rekao je Predsjednik. "Ako ih izvijestimo, sto posto će procuriti. To poruči Mooreu i Ritteru.""Gospodine Predsjedniče, ja ne mogu...""Vraga ne možeš! Gospodine, upravo sam vam izdao naredbu." Predsjednik je odšetao do prozora. "Nismo predviñali ovakav početak", promrmljao je.Cutter je znao o čemu se, u stvari, radi. Oporbeni politički skup uskoro će početi. Njihov kandidat, Bob Fowler, guverner Ohija, vodio je ispred Predsjednika. Naravno, to je bilo uobičajeno. Dobio je izbore bez jače borbe s oporbom, što je rezultiralo dosadnim, predvidljivim rezultatom, dok se Fowler borio noktima i zubima za stranačko imenovanje u koje još nije bio sasvim siguran. Glasači su uvijek pristajali uz živahne kandidate, pa iako je Fowler osobno bio živahan poput krpe za suñe, njegova je kampanja bila zanimljiva. I kao svaki kandidat još od Nixonova prvog rata protiv droge, i on je tvrdio kako Predsjednik nije održao dano obećanje o sprečavanju krijumčarenja narkotika. To je sadašnjem stanovniku Ovalnog ureda zvučalo poznato. On je izgovorio iste riječi četiri godine ranije, te je to i još neke stvari unio u kuću na aveniji Pennsvlvania. Sada je pokušavao učiniti nešto radikalno. I to se dogodilo. VladaSjedinjenih Država upravo je upotrijebila svoja najsuvremenija oružja kakobi pobila dvoje djece i njihovu majku. To će biti Fovvlemvc riječi. Bi-l.i je izborna godina."Gospodine Predsjedniče, bilo bi nezdravo prekinuti operacije koje smo doveli doove točke. Ukoliko ozbiljno želite osvetiti uboj-sivo direktora Jacobsa i ostalih, te ukoliko ozbiljno želite prekinuti ulazak narkotika, sada ne možete stati. Upravo smo pred pokaziva-njc-in rezultata. Broj krijumčarskih letova smanjen je za dvadeset posto", istakao je Cutter. "Dodajte tome i uspjeh u operaciji pranja novca i mislim da možemo reći da smo pobijedili.""Kako objašnjavamo bombardiranje?""Gospodine, razmišljao sam o tome. Ukoliko izjavimo da ne znamo ništa, može se dogoditi dvoje. Prvo, može biti napad grupe M-19. Politička retorika te skupine u zadnje vrijeme uvelike osuñuje nar-ko-niafiju. Drugo, možemo izjaviti daje to rezultat unutrašnjih neslaganja u kartelu."

Page 191

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost"Kako?" upitao je ne okrećući se. Kada JVranglernebi sugovornika gledao u oči, bio bi to loš znak; Cutter je to dobro znao. Bio je uis-I i ti 11 zabrinut. Politika je bila grozna gnjavaža, razmišljao je admiral, iako je predstavljala najzanimljiviju zabavu u gradu."Ubojstvo Jacobsa i ostalih bilo je neodgovoran potez s njihove sirane. To svi znaju. Možemo pustiti podatke da neki dijelovi kartela kažnjavaju svoje voñe zbog poteza koji može ugroziti čitavo njiho-'o poslovanje." Cutter se ponosio time. Izjava je potjecala od Ritte-II, ali lo Predsjednik nije znao. "Znamo da narko-mafija ne preza bijal i članove obitelji - zapravo, to im je gotovo zaštitni znak. Tako ložtMno objasniti što 'oni' čine. Time smo samo na dobitku",zaklju-io je nasmiješen, promatrajući Predsjednikova leña.Predsjednik se okrenuo od prozora. Još je bio sumnjičav, ali... I IJNtimi mislišda možeš to prodati?""I )n, gospoñine, mislim da mogu. To nam omogućuje još najrna-ije jctlmi napad uokviru RECIPROCITETA.""Moiiiut pokazati kako činimo nešto", tiho je rekao Predsjednik. §lo |r s vcijnieima koje smo poslali u prašumu?""1 'uiSlili nu ukupno pet rafinerija. S naše strane imamo dva pogi-tilu i ilv« mnjcnii, ali ne teško. Gospodine, to je cijena ovoga posla. |l i l|iiill nu jiml'cNionalni vojnici. Oni znaju u koju se pogibelj upuštali l'mMJi&i mi nu Nvoj rad. Gospodine, s njihove strane nećete imatiproblema. I Iskoro će se pronijeli glas da lokalni) stanovništvo odbija raditi za narko mafiju. To će im ozbiljno usporili preradu. Potrajat će neko vrijeme - nekoliko mjeseci, ali će biti ozbiljno. To je nešto što možete istaknuti. Cijena kokaina na ulici ubrzo će skočiti. I to možete istaknuti. Time mjerimo uspjeh ili propast u ovakvim operacijama. Novine će ionako to objavili prije nas.""Toliko bolje", primijetio je Predsjednik, osmjehnuvši se prvi put tog dana. "Dobro, samo budite pažljiviji.""Naravno, gospodine Predsjedniče."Jutarnja tjelovježba u Sedmoj diviziji počinjala je u 06.15 sati. To je bilo jedno od objašnjenja za puritanske vrline ove jedinice. Iako vojnici, posebno mladi, vole popiti kao i svi drugi u Americi, tjelovježba pomiješana s mamurlukom jedva je bolji doživljaj od pune smrti. U Fort Ordu je već bilo toplo, pa su se do sedam sati, na kraju dnevnog trka od tri milje, svi članovi voda dobro oznojili. Tada je došlo vrijeme doručka.Časnici su ovoga jutra jeli zajedno, a razgovor za stolom vrtio se oko iste temekoja je zaokupljala čitavu zemlju."Bilo je i vrijeme", primijetio je jedan satnik. "Kažu da je bio automobil-bomba", rekao je drugi."Siguran sam da Agencija zna srediti tako nešto. Imaju iskustva iz Libanona, a iostalo", rekao je pomoćnik zapovjednika."Nije tako lako kao što misliš", primijetio je bataljunski obavještajni časnik, S-2. Bivši zapovjednik u izviñačima, znao je ponešto o bombama i eksplozivnim zamkama. "Ipak, tko god je to učinio, izveo je dobar posao.""Šteta što mi ne možemo ići tamo", rekao je poručnik. Mlañi su časnici odobravajući zagunñali. Stariji časnici ostali su tihi. Već se nekoliko godina na divizijskoj razini pričalo o odašiljanju postrojbi. Pripremu jedinica za ratne operacije - upravo su o tome razgovarali - nije se olako shvaćalo, iako suse svi složili da bi bilo moguće... ukoliko bi tamošnje vlade dale svoj pristanak što, naravno, ne bi učinile. To je, razmišljali su časnici, razumljiva, ali nesretna okolnost. Bilo je gotovo nemoguće pronaći dovoljno preziran izraz za odnos vojske prema narkoticima. Stariji bataljunski časnici, bojnici i oni vi-si li činova, bili su kadi i prisjetili se problema s drogama lijekom se-ilamdeselili godina, kada je vojska bila točno onoliko trula koliko su tvrdili oni kritički nastrojeni; tada časnicima nije bilo nimalo neobično na neka mjesta odlazili samo s oružanom pratnjom. Pobijedili log neprijatelja iziskivalo je godine napora. Čak je i danas svaki elan američke vojske obvezan obaviti povremena testiranja. Za starije dočasnike i sve časnike, oprost nije postojao. Jedan liječnički po/.il ivan rezultat i slijedio bi otpust. Za rangoveE-5 i niže bilo je više slobode: jedan pozitivan test izazivao bi poziv na članak 15. i vrlo strog razgovor; drugi pozitivan test, otpust. Službeni je slogan glasio: NE U MOJOJ VOJSCI! Postojala je dakako i druga strana. Većina vojnika oko stola bila je oženjena i imali su djecu kojima bi neki diler prije ili poslije mogao prići, gledajući u njima moguće kupce. Svi su se slagali da život onoga koji prodaje drogu djeci profesionalnog vojnika, ne vrijedi mnogo. Takvi su dogañaji bili rijetki jer su vojnici iznad svega disciplinirani ljudi, ali je želja ipak postojala. Jednako kao i sposobnost.

Page 192

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostPovremeno bi poneki diler nestao, njegova se smrt uvijek pripisala borbama za prostor. Većina tih ubojstava nikada nije bila riješena.Chavez je tamo, shvatio je Tim Jackson. Bilo je previše podudarnosti. On, Munoz i Leon. Sva trojica govore španjolski. Sva trojica odjavili su se istoga dana. Dakle, oni su na tajnom zadatku, vjerojatno za CIA-u. Po svemu sudeći bilo je opasno, ali oni su vojnici i takav je njihov posao. Poručnik Jackson lakše je disao sada kad je "znao" ono što nije trebao znati. Što god Chavez radio, bilo je u redu. On ga više nije trebao pratiti. Tim Jackson se nadao da će s njim biti dobro. Chavez je prokleto dobar, prisjetio se. Ako je itko u stanju obavititakav zadatak, on je.Televizijskim je ekipama ubrzo dosadilo, novinari su otišli napisati svoja izvješća i snimiti komentare. Cortez se vratio čim je posljednje televizijsko vozilo krenulo cestom prema Medellinu. Ovaj se put uzbrdo vozio džipom. Bio je umoran i razdražljiv, ali više od svega, bio je radoznao. Dogodilo se nešto čudno, a on nije bio siguran |to je to točno. Neće biti miran sve dok ne sazna. Dvojica preživjelih |z kuće prebačeni su u Medellin gdje će ih privatno liječitipovjerljiva liječnik. Cortez će razgovarati s njima, ali je morao ovdje obaviti loš jedan posao. Policijskim je odredom zapovijedao satnik koji jeodavna bio povezan s kartelom. lrlix je bio siguran kako satnik nije plakao nad mrtvim Untiverosom i ostalima, ali 1o nije bio njegov posao, /.ai ne? Kubanac je parkirao ñ/ip i prišao mjestu gdje je policijski satnik razgovarao s dvojicom svojih ljudi."Zapovjednice, dobro jutro. Jeste li pronašli o kakvoj je bombi riječ?""Sigurno automobil-bomba", ozbiljno je odgovorio čovjek."Da, i sam sam sumnjao", strpljivo je rekao Cortez. "Vrsta eksploziva?"Čovjek je slegnuo ramenima. "Ne znam.""Možda uspijete pronaći", predložio je Felix. "Tijekom rutinske istrage.""Naravno. Mogu to učiniti.""Hvala." Otišao je natrag do džipa te se odvezao prema sjeveru. Bomba kućne izrade sadržavala bi dinamit - bilo ga je mnogo preostalog od rudarenja - ili možda industrijski plastični eksploziv, možda čak nešto proizvedeno od dušičnog umjetnog gnojiva. Ukoliko je bombu proizveo M-19, Cortez je očekivao Semtex, varijantu RDX-a češke proizvodnje, koju su marksistički teroristi rado upotrebljavali svuda po svijetu, zbog njegove snage i niske nabavne cijene. Odreñenje vrste upotrijebljenog eksploziva, reklo bi mu nešto, a Corteza je zabavljalo natjerati policiju da mu pribavi taj podatak. To je bila jedina stvarkoja ga je nasmijavala dok se vozio niz planinu.Bilo je tu i drugih stvari. Ubojstvo četvorice velikih voña kartela nije ga rastužilo ništa više nego policajca. Naposljetku, bili su poslovni ljudi, a ne kasta ili pojedinci koje bi Cortez poštovao. On je primao njihov novac i to je bilo sve. Tko god da je podmetnuo bombu, obavio je sjajan profesionalan posao. To ga je potaklo na razmišljanje je li to mogla učiniti CIA. Oni nisu mnogo znali o ubijanju. To stoje bio toliko blizu smrti Corteza je manje pogodilo negobi netko mogao pomisliti. Tajne operacije bile su njegov posao, shvaćao je rizik. Uostalom, da je on bio osnovni cilj tako elegantnog plana, zasigurno ga sada ne bi pokušavao analizirati. U svakom slučaju, ubojstva Untiverosa, Fernandeza, Wagnera i d'Alejandrea ostavila su četiri prazna mjesta na vrhu kartela, četiri čovjeka manje koja su stajala na njegovu putu ako... ako, rekao je sebi. Zašto ne? Sigurno mjesto za stolom. Možda i više od toga. Ali gaje čekao posao i "zločin" koji je trebao riješiti.U vrijeme kada se dovezao u Meilcllin, dvojica preživjelih i/ Un-liverosove planinske kuće bili su liječnički obrañeni i pripravni za ispitivanje, zajedno spola tuceta posluge i/ nieclellinske rezidencije mrtvog velikaša. Nalazili su sena najvišem katu čvrste višekatnice otporne na vatru, koja je bila takoñer i zvučno izolirana. Cortez je ušao u sobu i našao osmero povjerljivih slugu posjednutih i lisicama vezanih za stolce ravnih naslona."Tko je od vas znao za sinoćnji sastanak?" upitao je opušteno.Uslijedila su kimanja glavama. Svi su, naravno, znali. Untiveros je brbljao, a posluga uvijek prisluškuje."Dobro. Tko je od vas pričao i kome?" upitao je daleko ozbiljnije. "Nitko neće izići iz prostorije dok mi ne odgovorite", obećao im je.Odmah je uslijedila zbunjena poplava odricanja. To je i očekivao. Većina je bilaiskrena. Cortez je očekivao i to.Nije dobro.Felix je pogledao voñu straže i pokazao na sluškinju koja je sjedila sasvim lijevo."Počet ćemo s njom."Guverner Fowler izišao je iz hotelskog apartmana znajući da cilj kojem je

Page 193

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostposvetio tri zadnje godine svog života sada leži pred njim. (Jotovo pred njim, rekao je samome sebi, prisjećajući se kako u politici ne postoji sigurnost. Ipak, član Kongresa iz Kentuckija koji je vodio iznenañujuće snažnu kampanju upravo je zamijenio svoje glasače za mjesto u vladi, što je Fowlera izbacilo na sam vrh, s prednos-(i od nekoliko stotina glasova. Naravno, to nije mogao reći. Morao je pričekati da čovjek iz Kentuckija sam to objavi, što je bilo predviñenoza drugi dan konvencije, dopustivši mu da još jedan dan provede na suncu - točnije, pod reflektorima. U svakom slučaju vijest će procuriti u oba tabora; kongresmen će se osmjehivati svojim poznatim "a, jebiga" osmijehom i ljudima govoriti neka misle što god žele - ali on jedini zna. Politika, razmišljao je Fowler, može biti tako prokleto namještena. To je bilo neobično, budući da je Fovvler bio veoma iskren, iako mu to nije omogućilo da počne kršiti pravila igre.Sada je igrao po pravilima; stajao je pred televizijskim reflektorima i tijekom šest minuta neprekidnog govora nije rekao ništa. Spo-muljanje "zanimljivi- raspravi-" o "važnim pitanjima koja su postavljana pred našu domovinu", Guverneri kongresnten bili su "ujedinjeni u žudnji da vide novo vodstvo" države koja će,obojica su bili sigurni iako to nisu mogli izreci, napredovati be/. obzira na totko će pobijediti u studenom, budući da se sitne političke razlike izmeñu Predsjednika i stranaka obično izgube u buci Capitola, i što su američke strankedo te mjere neorganizirane da svaka predsjednička kampanja sve više i više podsjeća na izbor kraljice ljepote. Možda ima istine i u tome, mislio je Fowler,iako je bilo razočaravajuće vidjeti da sva moć za kojom je toliko žudio može u stvarnosti predstavljati samo privid. Tada je došlo vrijeme za pitanja.Prvo ga je iznenadilo. Fowler nije vidio čovjeka koji ga je postavio. Zaslijepili su ga reflektori i bljeskalice - nakon toliko mjeseci, pitao se da li će mu se vid ikada oporaviti - ali je čuo muški glas kako postavlja pitanje, vjerojatno netko iz većih novina, pomislio je."Guverneru, iz Kolumbije smo primili izvješće da je automobil--bomba razorila kuću jednoga od voña Medellinskog kartela, zajedno s njegovom obitelji. Budući da je dogañaj uslijedio veoma brzo nakon ubojstva direktora FBI-a i našeg veleposlanika u Kolumbiji, biste li to prokomentirali?""Oprostite, ali jutros nisam imao priliku pogledati vijesti zbog dogovorenog doručka s kongresmenom. Što želite reći?" upitao je Fowler. Od optimistički raspoloženog kandidata prometnuo se u opreznog političara koji se nadao postati državnik - bez obzira na to što taj pojam znači danas, pomislio je. Nekadaje tajpojam bio tako jasan."Gospodine, postoje nagañanja da bi Sjedinjene Države mogle biti umiješane u to", rekao je izvjestitelj."O? Vama je poznato da se Predsjednik i ja razlikujemo u mnogim stavovima te da postoje mnoge ozbiljne razlike, ali se ne mogu sjetiti da smo ikad imali Predsjednika koji bi voljno počinio hladnokrvno umorstvo; u svakom slučaju, nemam namjeru optužiti našeg Predsjednika za takav čin", izjavio je Fowler svojim najboljim državničkim glasom. Mislio je ne reći ništa - za takvo nešto državnički glas i služi, za govorenje u prazno ili iznošenje očevidnih činjenica. Većim je dijelom svoje predsjedničke kampanje bio pošten. Čak i Fowlerovi najljući protivnici - imao ih je nekolicinu u vlastitoj stranci, da sene spominju oni iz oporbe - govorili su da je častan, promišljen čovjek koji se usredotočivao na problem, a nije napadao.To je odražavala i njegova izjava. On nije mislio mijenjali vladinu poliliku Sjedinjenih Država, nije htio postavljati zamke svom budućem protivniku. Ipak je, sasvim nesvjesno, učinio oboje.Predsjednik je putovanje isplanirao već prije. Uobičajena uljudnost vrhovnog službenika bila je povući se tijekom oporbenih skup-šiina. Bilo je jednostavno raditi uCamp Davidu - u stvari, lakše, budući da su se lakše rastjerivali izvjestitelji. Ipak, moralo se proći kroz šibe da bi se do tamo stiglo. Mornarički helikopter VH-3 stajao je i čekao na tratini Bijele kuće, Predsjednikje izišao iz prizemlja pra-cen prvom damom i još dva službenika, a tamo su ih čekali čvrsta falanga izvjestitelja i kamera. Pitao se jesu li Rusi svjesni u što su se uvalili sa svojom glasnosti."GOSPODINE PREDSJEDNIČE!" pozvao ga je stariji televizijski reporter. "GUVERNER FOWLER IZJAVIO JE KAKO SE NADA DA NISTE POVEZANI S BOMBOM U KOLUMBIJI! I MATE LIKAKAV KOMENTAR?"I )ok je hodao prema konopcima okruženoj novinarskoj skupini Predsjednik je znaoda je načinio pogrešku, ali ga je neka sila vukla prema novinarima i postavljenome pitanju, poput lemura prema moru. Nije ih mogao izbjeći. Glasnoća kojom je pitanje postavljeno činila je izbjegavanje nemogućim; ne odgovoriti na nj značilo je dati vrlo jasan odgovor. Predsjednik je izbjegao odgovoriti na

Page 194

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostpitanje o... I onda ne bi mogao otići iz Washingtona na tjedan odmora, ostavljajući svjetla pozornice protivničkoj strani - ne, morao je odgovoriti na pitanje koje je odzvanjalo tratinom ispred Bijele kuće."Sjedinjene Države", progovorio je Predsjednik, "ne ubijaju nedužne žene i djecu. Sjedinjene Države bore se protiv ljudi koji to čine. Mi se ne srozavamo na razinu divljih zvijeri. Jesam li bio dovoljno jasan?" Izrekao je to mirnim i staloženim glasom, ali je pogled koji je Predsjednik uputio reporteru ovoga natjerao da zadrhti. I )obro je, pomislio je Predsjednik, vidjeti kako njegova moć povremeno protrese i tu bandu.To je bila druga velika politička laž toga dana - dana siromašnog vijestima. Guverner Fowler dobro je pamtio kako su John i Robert Kennedv planirali ubiti Castra i još nekolicinu, s naivnim veseljem koje su potakli romani o Jamesu Bondu; da bi na onaj zamršeniji na-čin naučili da je uhojslvo prljav posao; vrloprljav, jer hi se uvijek našla nekolicina ljudi koju ne hi trebah) uklonili. Sadašnji je Predsjednik znao sve o izrazu "postrana šteta", izrazu kojega je smatrao neukusnim ali i znakovitim za nešto što je bilo jednaki) potrebno i nemoguće objasniti ljudima koji nisu razumijevali kako je svijet uis-limi djelovao: teroristi, zločinci i sve vrste kukavica - okrutni ljudi najčešće su kukavice - obično su se skrivali iza ili izmeñu nedužnih, izazivajući snažne da djeluju, koristili bi se protivnikovim čovjekoljubljem kao oružjem koje bi uništavalo. Ne možete nam ništa. Mi smo "zli", vi ste "dobri". Ne možete nas napasti a da ne zbacite maske. To je bila najomraženija karakterisitika najomraženijih ljudi, ali im je ponekad, što se rijetko dogañalo, trebalo pokazati da tako ne ide. I to je bilo prljavo, zar ne? Poput automobilske nesreće na meñunarodnoj razini.Kako ću, k vragu, to objasniti američkom narodu? U izbornoj godini? Glasujte i ponovno izaberite Predsjednika koji je upravo ubio ženu, dvoje djece i nekolicinu posluge kako bi vašu djecu zaštitio od droge... Predsjednik se pitao shvaća li guverner Fowler koliko je predsjednička moć prividna, i koliko buke izaziva sudar jednog principa s drugim. To je bilo gore i od novinarske buke, razmišljao je Predsjednik. Misli su ga natjerale da odmahuje glavom prilazeći helikopteru. Marinski mu je narednik salutirao na stepenicama. Predsjednik je od-zdravio - tradicija, usprkos činjenici da ni jedan Predsjednik nikada nije nosio uniformu. Pričvrstio je sigurnosni pojas i ponovno pogledao okupljenu masu. Kamere su ga još uvijek pratile, snimale su uzlijetanje. Televizijska mreža neće objaviti te snimke, ali u slučaju da helikopter eksplodira ili padne,željeli su imati svježe snimke. vVijesti su u policijski ured u Mobilleu pristigle sa zakašnjenjem. Sudski je službenik obrañivao zapisnike, a kada novosti procure, obično je on bio izvor. Uovom je slučaju službenik bio užasnut. On je promatrao kako se slučajevi gomilaju i rješavaju. Pedesetak godina mu je, obrazovao je svoju djecu, poslao ih na sveučilišta, uspio ih je spasiti od pošasti narkotika. To nije bilo pravilo za svu djecu u njegovu susjedstvu. Najmlañe dijete njegovih prvih susjeda nabavilo je hrpu eracka i zabilo se brzinom od sto šezdeset kilometara na sat automobilom u stupove mosta. Službenik je promatrao dijete kako raste, jednom ili dvaput odvezao ga je do škole, platio mu da mu po-kosi travnjak. Tijekom obreda u baptističkoj crkvi Cvpress I lili kovčeg je bio zapečaćen, a načuo je priču da je ñječakova majka još uvijek na sedativima nakonšto je morala identificirali ono stoje ostalo od tijela. Svećenik je govorio o biču droge kao o biču koji udara Krista. Bio je dobar svećenik, nadaren govorniku najboljoj južnjačkoj baptističkoj tradiciji, i kada ih je pozvao na molitvu zadušu preminulog dječaka, njegov je osobni gnjev i bijes izazvan problemom narkomanije samo uvećao gnjev koji je osjećalo njegovo stado.Službenik nije mogao razumjeti. Davidoff je bio vrhunski tužilac. ?idov ili ne, taj čovjek je predstavljao Božji izbor, pravog junaka u tom prevarantskom zvanju. Kako je to moguće? To će se smeće izvući! mislio je službenik. To je pogrešno!Službenik nije gotovo nikada zalazio u barove. Bio je baptist ozbiljan u svojim vjerskim zasadama. Nikada nije okusio alkohol; samo jednom, bio je još dječak, izazvan, okusio je pivo, i zbog toga osjećao vječnu krivnju. To je bio jedan od dva kruta svjetonazora ovog inače poštenog i časnog grañanina. Drugi je bio pravda. Vjerovao je u pravdu kao što vjeruje u Boga, tu je vjeru uspio očuvati unatoč tridesetogodišnjoj službi na državnim sudovima. Pravdu, vjerovao je, dijeli Bog, a ne čovjek. Ne temelje li se svi zapadni zakonici, na ovaj ili onajnačin, na Svetom pismu? Klanjao se Ustavu svoje domovine kao božanski nadahnutomzapisu, jer je sloboda zacijelo bila put koji je Bog namijenio čovjeku, tako da čovjek može naučiti služiti svome Bogu, ne kao rob, već s pravom da izabere Dobro. Tako bi trebalo biti. Nevolja je bila u tome što Dobro nije uvijek

Page 195

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostpobjeñivalo. Tijekom godina navikao se na tu spoznaju. Iako obeshrabrujuće, znaoje da je Bog onaj posljednji sudac i da će Njegova pravda uvijek prevagnuti. Ipak, s vremena na vrijeme trebalo je pomoći i Božjoj pravdi, a bilo je dobro poznato da Bog pomoću vjere bira svoje pomoćnike. Tako se dogodilo ovog vlažnog vrućeg poslijepodneva u Alaba-mi. Službenik je imao svoju vjeru, Bog je dobio sredstvo, i Službenik je sjedio u policijskom baru, nedaleko od policijskog ?Kozera, pio sodu kako se ne bi izdvajao. Policija gaje, naravno, poznavala. Bioje nazočan na sprovodima policajaca. Vodio je grañanski odbor koji se brinuo o obiteljima policajaca i vatrogasaca poginulih na dužnosti. Nikada nije tražio ništa zauzvrat. Nikada nije tražio poništenje kazne - u životu nikada nije dobiokaznu, ali nitko nije pomislio da ga je potrebno provjeriti."I lc|, Mille'.', obratio si' poticajni i/ (htjela za umorstva."Kakav je život s rederalciina?" upilao j»a je policijski poručnik. Službenika je smatrao pomalo čudnim, ali mnogo manje od nekih drugih. Sve Sto je trebao znati bilo je da se službenik brine o policajcima. To nuije bilo dovoljno."Čuo sam nešto za što mislim da morate znati.""Da?" Poručnik je podigao pogled s piva. I on je bio baptist, iako ne toliko vatren. Toj je crkvi pripadala nekolicina policajaca, čak i u Alabami, ali je poput ostalih osjećao grižnju savjesti zbog toga."Gusari dobivaju pravo na nagodbu", rekao mu je službenik."Molim?" Slučaj nije bio njegov, ali je predstavljao simbol svega krivoga. A gusari su bili u istom zatvoru u kojem su odsjedali i njegovi uhićenici.Službenik je ispričao ono što je znao, što nije bilo mnogo. Nešto sa slučajem nije bilo u redu. Neke tehničke pojedinosti ili nešto slično. Sudac to nije uspio objasniti kako valja. Davidoff je bio bijesan, ali nije mogao učiniti ništa. To je bilo loše, složili su se. Davidoff je bio jedan od dobrih. A tada je službenik slagao. Nije volio lagati, ali je pravda to povremeno iziskivala. Toliko je naučio tijekom službe na državnim sudovima. To je bila samo praktična primjena onoga što je rekao njegov svećenik: "Bog djeluje zagonetnim sredstvima.On čini čuda."Smiješno je bilo što to i nije bila potpuna laž: "Tipovi koji su ubili narednikaBradena povezani su s gusarima. Federalci misle da su gusari naredili da ubiju njega i suprugu.""Siguran si?" upitao je detektiv."Koliko mogu biti." Službenik je ispraznio čašu i spustio je na šant"Dobro", rekao je policajac. "Hvala. Nisam čuo ništa. Hvala ti za sve što si učinio za Bradenovu djecu."Službenika je to zbunilo. To što je činio za obitelji policajaca i vatrogasaca nije činio za hvalu. Bila je to dužnost, čista i jednostavna. Njegova nagrada stići će od Njega, onoga koji mu je zadao tu dužnost.Službenik je izišao, poručnik je otišao do ugla kako bi se pridružio nekolicini svojih kolega. Ubrzo su se složili da se gusari ne mogu, niti smiju izvući s nagodbom. Bio to federalni slučaj ili ne, bili su krivi za višestruko silovanje i ubojstvo - i, kako im se činilo, krivi za još jedno dvostruko ubojstvo za kojeje policija Mobilea bila izravnozainteresiran.i. Vijest je već1 prodrla do ulice; životi dilera su u opasnosti. To je bio još jedan slučaj odašiljanja poruke. Prednost koju je policija imala uusporedbi s višim upravnim službama bila je ta što su govorili jezikom koji su zločinci nedvojbeno razumijevali."Ali tko?" upitao je drugi detektiv, tko će predati poruku. "Sto misliš o Pattcrsonovim dečkima?" upitao je poručnik."Da?" rekao je kapetan. Razmatrao je problem koji trenutak i lailii rekao: "Dobro". Sve u svemu, to je bila odluka mnogo lakše do-nesena nego velike i važne vladine odluke. I mnogo lakše provedena u djelo.I )va su seljaka stigla u Medellin oko sumraka. Cortez se osjećao potpuno beznadno. Pobio je osmero ljudi - učiniti to u Medellinu nije predstavljalo teškoću - sasvim bez razloga. Sada je bio siguran. Siguran koliko je prije šest sati bio siguran u suprotno. Dakle, gdje su obavijesti procurile? Tri žene i petmuškaraca upravo su umrli dokazujući da oni nisu izvor. Posljednje dvoje ustrijelili su u glavu, bili su katatonični i neupotrebljivi nakon promatranja kako njih šestero umire na manje milostiv način. Soba je bila svinjac, Cortez seosjećao prljavim. Sav trud bačen. Ubijati ljude bez dobrog razloga. Mio je previše bijesan da bi se mogao stidjeti.Sa seljacima se susreo u drugoj prostoriji, nakon što je promijenio odjeću i oprao ruke. Plašili su se, ali ne Corteza, što je Felixa iznenadilo. Trebalo mu je nekoliko minuta da shvati zašto. Ispričali su voje priče prebrzo i razlomljeno, on ih je pustio da govore loveći pojedinosti - neke od njih proturječne, ali to nije bilo neočekivano budući tla su bila dvojica - prije

Page 196

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostnego je sam počeo postavljati izravna pitanja."Puške nisu bili AK-47", rekao je jedan. "Poznajem zvuk. To nije bit) taj zvuk."Drugi je slegnuo ramenima. On nije razlikovao oružje."Jeste li ikoga vidjeli?""Ne, senor. Čuli smo buku i viku, trčali smo.""Vrlo razumno", primijetio je Cortez. "Viku, kažete? Na kojem nii jeziku vikali?""Pa, na našem. Čuli smo kako nas love, ali smo bježali. Nisu nas ulovili. Mi poznajemo planine", objasnio je stručnjak za naoružanje."Niste ništa više vidjeli ni čuli?""Pucnjavu, eksplozije, svjetla - hljeskovc pušaka, to je sve.' "Mjesto na kojem se lo dogodilo, koliko ste puta već tamo dolazili?""Puno puta, senor, tamo radimo kašu.""Puno puta", potvrdio je i drugi. "Više od godinu dana idemo tamo.""Nećete nikome reći da ste dolazili ovamo. Nećete nikome reći što znate", rekao im je Felix."Ali naše obitelji...""Nećete nikome reći", ponovio je Cortez, tiho i ozbiljno. Obojica su ljudi prepoznali opasnost. "Bit ćete nagrañeni za to što ste učinili, a obitelji poginulih dobit će naknadu."Cortez je sebe smatrao poštenim. Ova dva gorštaka dobro su poslužila njegovim nakanama, te će biti pošteno nagrañeni. Još uvijek nije znao gdje obavijesti cure, ali samo da uspije uloviti jednoga -koga? M-19? Nekako nije vjerovao u to.Koga? Amerikance?Chavez je znao daje Rochina smrt samo pojačala njihovu odlučnost. Satnik Ramirezprimio je to prilično teško, ali to se očekivalo od svakog dobrog časnika. Njihova je nova baza bila samo tri kilometra udaljena od jedne od brojnih plantaža kave u okolini i tri kilometra u suprotnome smjeru od još jedne rafinerije. Postrojba je obavljala svoje uobičajene dnevne zadaće. Polovica je spavala, polovica bila na straži.Ramirez je sjedio sam. Chavez je imao pravo. Teško je to podnosio. U intelektualnom je smislu satnik znao da mora prihvatiti smrt jednog od svojih ljudi kao dio posla. Ipak, osjećaji nisu isto što i razum. Takoñer, bilo je točno, iako Ramirez nije tako razmišljao, da povijesno nije moguće predvidjeti koji su časnici dorasli borbenim operacijama, a koji nisu. Ramirez je počinio uobičajenu pogrešku koju su činile sve borbene voñe. Pretjerano se zbližio s postrojbom. Nije bio kadar o njima razmišljati kao o potrošnim dobrima. Ta pogreška nije imala ništa s njegovom hrabrošću. Satniku je bilo dosta toga; stavljati vlastiti život na kocku bio je dio posla što ga je prihvatio. Griješioje; shvatio je da dovoñenje svoje postrojbe u pogibelj - što|c i.ilunki bio dio njegova posla - ne izb jezivo znači i činjenicu da će ih nekolicina poginuli; lo je nekako smetnuo s uma. Kao zapovjednik voda predvodio je svoje ljude na bezbrojnim terenskim vježbama, obučavao ih, pokazivao im kako će obaviti svoje zadaće, opomi-njno ih kada bi proradila njihova M1LES laserska oprema javljajući simulirano ranjavanje. Ali Rochina pogibija nije bila vježbovna. Roc-liii nije bio novak. Bio je iskusan profesionalac. To je značilo daje on na neki način iznevjerio svoje ljude, rekao je sebi Ramirez, unatoč tomestoje znao daje i sama takva pomisao pogrešna. Da se bolje prip-ii'inio, da je obratio veću pozornost, daje, daje, daje... Mladi je satnik pokušavao skrenuti misli, ali nije mogao. Jednako tako, sada nije ni« i^iio odustati od zadatka. Sljedeći će put biti pažljiviji.Kasete su stigle odmah nakon ručka. COD-ov let s Rangera, za koji nitko unutar operacije nije znao, bio je usklañen s kurirskim le-lom iz Bogote. Za to se pobrinuo Larson; odletio je s vrpcom iz < »U)-a do Rl Dorada i u zračnoj luci videokasetu predao drugom i'nsnikti ('IA-e. Obje je kasete u torbu spremio agencijski teklič koji |c letio u prednjoj kabini transportnog zrakoplova C-5A Ratnog /riikoplovstva, te uspio uloviti nekoliko sati sna na nabacanim vre-t'itina u desnom dijelu zrakoplova, nekoliko stopa od pilotske kabine, Zrakoplov je sletio ravno u bazu Andrews. Nakon slijetanja, u lerel ni su prostor unijeli ljestve duge četrdeset stopa, pa je teklič izi-•*ao kroz otvorena teretna vrata, prišao agencijskom automobilu ko-|l ga je čekao i odjurio ravno u Langlev.Hitter je u svom uredu imao dva televizora, na svaki je bio priključen vidcoureñaj. Pregledavao je vrpce, premotavao ih naprijed-iifili ag, sve dok ih nije imao grubo sinkronizirane. Ona iz zrakoplova nije pokazivala mnogo. Mogla se primijetiti laserska točka i grubi t »briši zgrade, ali malo toga prije bljeska detonacije. Clarkova je vrpca bila daleko bolja. Vidjela se kuća, prozori su bliještali na visokoos-ieiljivoj snimci, stražari su kružili - oni s

Page 197

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostcigaretama nalikovali su blještavim bubama; svaki put kad bi povukli dim lice biim blijesnulo U NJaju žara. A onda bomba. Nalikovalo je gledanju Hitckokova fil-IIIH, pomislio je Ritter. Znao je što se dogaña, ali oni na platnu nisu /nuli, ()ni su samo besciljno lutali naokolo, nesvjesni uloge koju su IgruI i u drami, napisanoj u uredu zamjenika direktora Operativnoga ;lii. središnje Obavještajne agencije. Ipak..."()vo je blesavo", promrmljao je Ritici-. Premotaoje vrpcu unatrag. Nekoliko lienulaka priji- eksplozije na vratima se pojavio jošjedan automobil. "Tko si li?" zapitao je Ritter. Tada je brzo premotao vrpcu naprijed; poslije detonacije. Udarni je val prevrnuo BMW koji se dovezao kroz vrata; samo trenutak kasnije vozač se izvukao iz vozila i izvadio pištolj."Cortcz..." zaustavio je sliku. Sama slika nije mu rekla mnogo. Čovjek osrednje visine. Dok su svi drugi jurili oko srušene kuće bez neke veće svrhe, ovaj je čovjek samo stajao neko vrijeme, tada se umio u fontani - čudo, još je radila! pomislio je Ritter - te se uputio prema središtu eksplozije. Ovo nije bio ničijitjelesni čuvar. Čuvari su u tome trenutku već kopali po smeću. Ne, ovaj je već pokušavao ustanoviti što se dogodilo. U trenutku kada je Ritter konačno ugledao savršenu sliku, snimka je završila. To je morao biti Felix Cortez. Razgledavao je, razmišljao, pokušavao je shvatiti. Pravi profesionalac."Prokletstvo, bili smo blizu", prodahtao je Ritter. "Samo minutu kasnije, i parkirao bi auto pokraj ostalih. Jedna jebena minuta!" Ritter je izvukao obje kasete i spremio ih u sef zajedno sa svim materijalima operacija ORLOVO OKO, PLOVEĆE KAZALIŠTE i UZVRAĆANJE. Drugi put, obećao je televizoru. Tada je počeo razmišljati. Je li Cortez uistinu umiješan u Jacobsovo ubojstvo?"Isusa ti", naglas je izgovorio. Pretpostavljao je to, ali... Bi li Cortez pripremio atentat i tada otišao u Sjedinjene Države? Zašto bi učinio nešto takvo? Sudeći po izjavama one tajnice, nju nije pretjerano prisiljavao da mu odaje obavijesti. Umjesto toga pripremio joj je romantičan vikend s ljubavnikom.Tehnika je bila klasična. Prvo, zavedi metu. Drugo, odredi možeš li iz nje izvući obavijesti; zapadne obavještajne službe obavljale su takva novačenja pomoću svojih ženskih pripadnika - istočni obavještajci imali su obrnutu tehniku. Treće, učvrsti vezu - da bi je tada iskoristio. Da je Ritter ispravno shvatio dokaze, Cortez ne bi uspio...Cortez nije bio umiješan, je li tako? On bi vjerojatno požurio s izvučenim obavijestima, ne znajući za FBI-evu operaciju protiv karte -lova pranja novca. On nije bio nazočan kada je donijeta odluka da se ubije direktor. On bi se usprotivio. Zašto udariti kada je pronašao savršen izvor informacija? Ne, to ni najmanje nije bilo profesionalno.Dakle, Felixe, kako se osjećaš nakon svega? Ritter bi dao mnogo da Cortezu može postaviti to pitanje, iako je odgovor bio sasvim jasan.pbavjefttajne časnike redovito bi izdali njihovi politički nalogodavci. Tortezu to vjerojatno nije bilo prvo takvo iskustvo, ali je ponovno Dohjcsnio. Jednako kao stoje i Riller bjesnio na admirala.l'rvi je put Rilter počeo razmišljati što Cortez u stvari radi. Vje-1*ojat no jejednostavno prebjegao s Kube i postao plaćenik. Kartel ga je unajmio zbog njegove uvježbanosti i iskustva; vjerovali su da kupuju samo još jednog plaćenika - izuzetno sposobnog, ali plaćenika. Jednako kao što su kupovali tamošnju policiju; i jebiga, američku policiju i političare. Ipak, običan policajac nije isto što i profesionalni Špijun obučavan u moskovskome KGB-ovu centru. Cortez ih je savjetovao; sada je vjerojatno mislio da su ga izdali - no,dobro, pos-lupili su vrlo glupo, jer je ubojstvo Emila Jacobsa predstavljalo činšto su ga izrodili osjećaji, ne razum.Zašto to nisam prije uvidio! zarežao je Ritter na samoga sebe. < )ilj>ovor je bio jednostavan: taj mu je previd dao izliku da učini neš-It i što je oduvijek želio učiniti. Nije razmišljao, spoznao je da će mu i .izmišljanje spriječiti djelovanje.('orlez nije bio terorist. Bio je obavještajni časnik. Radio je s Maehelerosima jer mu je to bio zadatak. Prije toga bavio se čistom spi juna/om; samo zato što je radio sa skupinom umno poremećenih Poi torikanaca, pretpostavili su daje i on...Vjerojatno je prebjegao zbog toga.Sada je sve bilo jasnije. Kartel je unajmio Corteza zbog njegove si i učnosti i iskustva. Učinivši to, posvojili su vuka-mezimca. A vukovi su opasni kućni ljubimci, zar ne?Sada je mogao učiniti samo jedno. Ritter je pozvao pomoćnika igna redio mu da računalnom obradom načini što je moguće bolju', 'orlezovu fotografiju, te daje pošalje Clarku. To je bilo nešto stoje'cijedilo učiniti, budući da su time odvajali lik od njegove pozadine,luli to je ionako radio računalni program za obradu fotografija.

Page 198

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostAdmiral Cutter ostao je u Bijeloj kući dok je Predsjednik bio u JliipiKlnim marvlandskim brdima. Svakog dana odletio bi na uobiča-?Jnii jutarnji sastanak - nešto kasniji dok je Predsjednik bio na "od-ltuoru" - ipak, većinu je vremena provodio tamo. Imao je vlastite Utiiftnosti, jedna od kojih je bila "stariji upravni službenik", ASAO, lkuko je on nazivao svoju dužnost, posebno kada je davao neslužbe-ne izjave za tisak. Takve obavijesti bile su životno važan dio .stvaranja predsjedničke politike, sve je lo bilo dio uvježbane igre koju su igrali vlada i tisak: službena dojava. CuUerbi odašiljao "pokusne balone"; bilo je to jednako ispitivanju tržišta. Kada je Predsjednik imao ideju u koju nije bio previše siguran, Cutter, ili odreñeni tajnik Predsjednikova ureda, svaki od njih bio je takoñer ASAO - obavio bi zakulisnu dojavu, priča bi bila objavljena u svim većim novinama, dopuštajući time Kongresu i drugima da izraze svoja mišljenja prije nego bi dobila službeni predsjednički imprimatur. Bio je to način koji je odabranim službenicima i još nekolicini velikih riba na washing-tonskoj sceni dopuštao da poziraju bez opasnosti da itko izgubi ugled - istočnjačka politička finesa prikladno prenesena unutar Capital Beltwaya.Bob Holtzman, viši izvjestitelj iz Bijele kuće za jedne washing-tonske novine, smjestio se svojoj stolici nasuprot Cutteru, pripravan za duboka neslužbena otkrića. Obje strane savršeno su poznavale pravila igre. Cutter je mogao izjaviti sve što je htio, ne strahujući da će njegovo ime, naslov, ili smještaj njegova ureda biti upotrijebljeni. Holtzmann se pak osjećao slobodnim napisati sve stoje htio, unutar razumnih granica, sve dok ime izvora obavijesti zna samo njegov urednik. Ta se dvojica nisu osobito voljela. Cutterova odbojnost prema novinarima predstavljala je vjerojatno jedinu dodirnu točku koju je imao sa svojim kolegama časnicima, iako je bio uvjeren da to uspješno prikriva. Sve ih je smatrao, posebice ovoga pred sobom, lijenčinama i budalama, nepismenima i nesposobnima za razmišljanje. Holtzman je Cuttera smatrao pogrešnim čovjekom na pogrešnome poslu - izvjestitelju se nije sviñala pomisao da pripadnik vojske savjetuje Predsjednika; štoviše, Cuttera je smatrao plitkim, samodostatnim ulizicom opsjednutim manijom veličine, ne spominjući da je kurvin sin izvjestitelje smatrao djelomično upotrebljivom vrstom po-lupripitomljenih lešinara. Osim svih takvih primisli, slagali su se sasvim dobro."Bit ćete nazočni na skupu sljedeći tjedan?" upitao je Holtzmann. "Pokušavam se ne baviti politikom", odgovorio je Cutter. "Kava?"Točno! rekao je izvjestitelj samome sebi. "Ne, hvala. Koji se vrag dogaña u zemlji koke?""Nagañate kao i ja - ipak nije istina. Ta govna nadziremo već neko vrijeme. Mislim da su Emila ubili pripadnici jedne frakcije kartela -III i ne iznenañuje ali luv. službeno)1, pristanka. Sinoćnja eksplozija lio/epredstavljali borbu frakcija unutar organizacije.""Pa, izgleda da je netko prilično popizdio", primijetio je Hol-l/niann, drljajući zabilješke pod osobnim nazivom za Cuttera -ASAO - "A sada odvratnosti". "Priča se da je Kartel za ubojstvo unajmio pripadnike M-1.9, te dasu Kolumbijci pomalo pretjerali u ispitivanju uhićenoga.""Možda i jesu."" Kako su saznali da direktor Jacobs dolazi?""To ne znam", odgovorio je Cutter."Stvarno? Znate li da je njegova tajnica pokušala samoubojstvo. Hiro šuti kao zaliven, ali mislim daje to zanimljiva podudarnost.""Tko tamo vodi slučaj? Vjerovali ili ne, ja to ne znam.""Dan Murrav, direktorov pomoćnik. On zapravo ne vodi terenski posao, ali Shawu podnosi izvješća.""Pa, to nije moje područje. Ja pretežno nadgledam prekomorske učinke slučaja, domaći su problemi u nadležnosti drugog ureda", istaknuo je Cutter, podižući zidkoji Holtzman nije mogao probiti."Dakle, kartel je bio prilično zaokupljen operacijom TARPON, le su neki viši dužnosnici djelovali bez odobrenja čitave skupine i uklonili Jacobsa. Drugi su pripadnici, kako kažete, smatrali njihov čin pretjeranim i odlučili su ukloniti one koji su naručili to ubojstvo?""Tako to sada izgleda. Morate shvatiti, naša su saznanja o tome prilično oskudna.""Naša su saznanja uvijek prilično oskudna", istakao je Holtzman."Popričajte o tome s Bobom Ritterom", Cutter je spustio svoju šalicu."Dobro." Holtzman se osmjehnuo. Ako su u Washingtonu postojala dvojica od kojih se ništa nije moglo doznati, to su bili Bob Rit-ter i Arthur Moore. "Stoje s Jackom Rvanom?""On tek ulazi u posao. Čitav je tjedan proveo u Belgiji, prisustvovao je NATO-voj konferenciji obavještajaca."

Page 199

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost"Na Hillu se pričalo da netko već jednom treba učiniti nešto u vezi S kartelom te da atentat na Jacobsa predstavlja izravan napad na...""Bobe, i ja pratim C-SPAN. To su naklapanja.""A Slo je jutros i/javio guverner Fovvlcr?""Politiku prepuštam političarima.""Znale li daje poskočila ulična cijena kokaina?""Da? Nisam u dodiru s tržištem. Istina?" Cutter to još nije bio saznao. Tako brzo..."Ne mnogo, ali ipak. Na ulici se priča da su pošiljke smanjene.""Drago mi je to čuti.""Ali nećete komentirati?" upitao je Holtzman. "Vi ste izjavili da je to pravi rat te da se tako moramo i postaviti."Cutterov se osmijeh na trenutak sledio. "Predsjednik odlučuje o stanjima kao štoje rat.""Stoje s Kongresom?""Pa, i oni, takoñer, ali otkako sam član vlade, Kongres se nikada još nije očitovao o tim pitanjima.""Kako biste se osobno osjećali da smo umiješani u ovu eksploziju?""Ne znam. Nismo umiješani." Razgovor nije tekao kao stoje bilo predviñeno. Što Holtzman zna?"To je samo pretpostavka", rekao je izvjestitelj."Dobro. Sada neslužbeno - potpuno. Pretpostavimo da pobijemo sav taj ološ; ne bismo se ugušili u suzama. Sto vi mislite?"Holtzman je frknuo. "Neslužbeno, slažem se s vama. Odrastao sam ovdje. Sjećam sevremena kada se moglo sigurno hodati ulicama. Sada svako jutro gledam broj poginulih i pitam se da li sam u Washingtonu ili u Bejrutu. Dakle, nismo mi, točno?""Ne. Vjerojatnije kartel sam čisti. To je samo pretpostavka, ali u ovome trenutku, najbolja koju imamo.""Pošteno. Mislim da iz ovoga mogu izvući priču."20OTKRIĆABilo je začuñujuće. Bilo je takoñer i istinito. Cortez je bio tamo dulje od sata. Pratila su ga šestorica naoružanih ljudi i pas koji je njušio, tražeći tragove ljudi koji su napali ovu rafineriju. Prazne su čahure bile većinom kalibra 5.56 milimetara, upotrebljavale su ga /.cinije članice NATO saveza i njihovi saveznici, koji se razvio iz .223 Rcmingtona sportskog naboja i to u Americi. Našli su i nekoliko ñevetmilimetarskih čahura, te jednu praznu košuljicu iz četrdeset-milimetarskog bacača granata. Jedan od napadača bio je ranjen, vjerojatno teško. Napad je izveden upravo školski, jedinica koja je pružala vatrenu podršku bila je smještena na brdu, a navalna je skupina bila na istoj razini nešto sjevernije. Otišli su žurno, na tijela nisu postavili eksplozivne zamke, što su učinili prilikom dva prijašnja napada. Vjerojatno zbogranjenika, pomislio je Cortez. Takoñer, jer su /.nali; sumnjali, ne, vjerojatno su znali da su dvojica pobjegla tražeći pomoć.Sigurno je bilo više postrojbi koje su pretraživale planine. Tri ili četiri, sudeći po broju i smještaju napadnutih rafinerija. To je isključivalo M-19. U tom pokretu nije bilo dosta ljudi dovoljno uvježbanih za ovakve akcije - da on to ne bi znao, ispravio se. Kartel nije samo potplaćivao lokalnu gerilu, štoviše, u svakoj je vojnoj postrojbi imao plaćene doušnike, nešto što je kolumbijska vlada propustila učiniti.Dakle, rekao je sebi, u brdima se vjerojatno nalaze američke postrojbe za tajne operacije. Vjerojatno vojnici, ili vrhunski plaćenici, /jerojatnije ono prvo. Meñunarodno društvo plaćenika nije više |)iio što je nekad bilo - zapravo, nikada i nije bilo pretjerano učinkovito. Cortez je bio u Angoli, vidio je uvježbanost afričkih vojnih pos-Irojbi. Plaćenici se nisu trebali previše truditi da ih potuku, iako se i lo sada mijenjalo, kao i sve ostalo.Tko god bili, sada su već daleko - dovoljno daleko da se on u ovom i imutku ne osjeća neugodno; potjeru će prepustiti drugima. ('orlez je bio obavještajne, nije imao zelju biti vojnik. Sadnje, gotovo poput policajca, prikupljao dokaze, l'uščanc imitraljeske čahure potjecale su od istog proizvoñača, primijetio je. Do takve obavijesti nije dopro, ali je primijetio da devetmilimetarske čahure na vrhovimanose otisnute serijske brojeve jednake onima koje je pokupio na Lizletištima uz sjevernu obalu. Dakle, tko god je nadzirao uzletišta, sada se premjestio ovamo. Kako su to mogli učiniti? Jednostavniji način bio bi prijevoz kamionom ili autobusom, ali je to bilo pomalo prejednostavno; tako bi postupili pripadnici M-19. Ipak, Amerikancima bi to bio prevelik rizik. Vjerojatno su upotrijebili helikoptere. Koji su uzlijetali, odakle? S broda, možda, vjerojatnije iz jedne

Page 200

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostod njihovih panamskih baza. Nije čuo ni za jednu pomorsku vježbu koja se odvijala unutar helikopterskog doleta. Dakle, velike letjelice s mogućnosti dopunjavanja gorivom tijekom leta. Takve stvari radili su samo Amerikanci. Mora da su smješteni u Panami. A on je u Panami imao sredstava da to sazna. Cortez jespustio čahure u džep i počeo silaziti niz obronak. Pronašao je polaznu točku, ato je iskusnome obavještajcu bilo sve što je trebao.Rvanov VC-20A - razmišljati o vlastitom zrakoplovu još je uvijek predstavljalo izvjestan napor za maštu - u rano je poslijepodne uzletio s aerodroma izvan Monsa. Njegov je prvi službeni ulazak u visoko društvo meñunarodnih obavještajaca prošao dobro. Njegovo je izvješće o Sovjetima i njihovim aktivnostima u Istočnoj Europi naišlo na opće odobravanje i slaganje, a on je bio sretan stoje saznao da glavni analitičari svih NATO-vih obavještajnih službiimaju upravo jednako mišljenje o promjenama u politici njihova protivnika kao i on: nitko nije znao što se zapravo dogaña. Čule su se teorije koje su obuhvaćalesve - od stajališta daje mir sve bliži, te treba odrediti nove smjernice djelovanja, pa do jednako neuvjerljivih tvrdnji daje riječ o prijevari; ali, kada je trebalo obaviti službenu obavještajnu procjenu, ljudi koji su radili tajposao i prije nego se Jack rodio, samo su stresli glavama i zagledali se u čaše s pivom - što je i Ryan činio s vremena na vrijeme. Uistinu dobra vijest ove godine, naravno, bila je znakovit uspjeh kontraobavještajnih službi koje su zaustavljale KGB-ova djelovanja po čitavoj Europi pa je, iako CIA nije niko-11 u objasnila, osim sir Hasilu koji je hio nazočan kada su stvarali čitavu zamisao, kako je lo uistinu i/vela, Agencija zadobila značajan prestiž za svoj rad na tom području. Završna rečenica koju je Jack često citirao na burzi bila je poprilično jasna: vojno gledano, NATO je najbolje moguće pripremljen, sigurnosne su mu službe učinkovitije no ikada - samo je upitna činjenica da je cjelokupna misija organizacije politički upitna. Ryanu je to nalikovalo uspjehu,sve dok si političari nešto ne bi zabili u glavu, što bi bilo dovoljno upozorenje za svakoga.Dakle, imao je razloga da se smiješi dok je Belgija sve više tonula pod njim, sve do trenutka kada je počela nalikovati osobito privlačnome prekrivaču za krevet izrañenom u Pennsvlvaniji. Barem s NA-T( )-vog stajališta.Vjerojatno su najbolji dokaz trenutnog NATO-va stanja sreće, bili razgovori za stolovima tijekom banketa i na kavama prilikom stanki izmeñu zasjedanja koji se nisu doticali "posla", po shvaćanju većine nazočnih sudionika. Obavještajni analitičari iz Njemačke i Italije, Britanije, Norveške, Danske i Portugala, svi su izražavali zabrinutost zbog rastućih problema s drogom u svojim zemljama. Kartel je svoje djelatnosti širio na istok, ne zadovoljavajući se više samo američkim tržištem. Obavještajni su profesionalci znali za ubojstva Emila Jacobsa i drugih, glasno razmišljajući da li meñunarodni narko-terorizam izvodi sasvim nov i opasan zaokret - te što bi se moglo učiniti u vezi s tim. Francuzi,poznati po silovitim akcijama očuvanja svoje zemlje, osobito su odobravali eksploziju izvan Me-dellina, nimalo smeteni Rvanovim zbunjenim i ponešto zlovoljnim odgovorom koji je glasio: bez komentara. Ja ne znam ništa. Njihova jereakcija bila prirodno predvidljiva. Ukoliko bi francuski dužnosnik bio tako javno ubijen, DGSE bi poduzeo trenutnu akciju. U tome su Francuzi bili osobito dobri. To je bilo nešto što su francuski mediji, i još važnije, sami Francuzi razumijevali i odobravali. Stoga su predstavnici DGSE-a od Ryana očekivali znalački osmijeh kojim bi popratio nedostatak komentara, a ne blijedu smetenost.To nije bio dio igre kakvu su igrali u Europi, te još jedna američka nepredvi-Ijivost o kojoj su razmišljali njihovi saveznici iz Starog svijeta. Zašto moraju biti toliko nepredvidljivi, pitali su se. Takav je način odnosa prema Rusima predstavljao stratešku prednost, ali ne i prema vlastitim saveznicima.I ni- piiin.i vlastitim državnim službenicima, mislio je ky;m. Koji se vrag /hiva?Jack se nala/io tri tisuće milja udaljen od .kuće, to mu je dalo odmak potreban da mo/e pravilno sagledati pitanje. U nedostatku dovoljnih zakonskih mehanizama kojima bi se moglo suprotstaviti takvim zločinima, izravno je djelovanje vjerojatno bilo pravilan potez. Izravno izazvati državu značilo je očekivati izravan odgovor te države. Ako smo mogli bombardirati stranu državu zbog podržavanja terorističke akcije protiv američkih vojnika u berlinskom diskoklubu, zašto ne onda i......pobiti ljude na teritoriju demokratske države na američkom kontinentu.Što je s tom političkom dimenzijom?To je predstavljalo teškoću, zar ne? Kolumbija je imala vlastite zakone. To nijeLibija, koju vodi komična operna pojava sumnjive stabilnosti. Nije ni Iran, zloćudna teokracija predvoñena gorkim spomenikom gerontološkome umijeću. Kolumbija je bila zemlja istinskih demokratskih zasada, koja je sama stavljala

Page 201

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostsvoje institucije u pitanje, boreći se da grañane drugih zemalja zaštiti od - sebe same.Koga vraga mi radimo?Ispravno i pogrešno pretpostavljali su različita vrednovanja na ovoj razini državnih odnosa, nisu li? Jesu? Kakva su pravila? Što je zakon? Je li išta od toga postojalo? Prije nego što bude moguće odgovoriti na ta pitanja, Ryan je znao da mora saznati činjenice. I to će predstavljati napor. Jack se smjestio u svoje udobno sjedište i promatrao engleski kanal koji se širio poput lijevka dokje zrakoplov letio na zapad, prema Land's Endu. Iza tog usamljenog stjenovitog rta ležao je sjeverni Atlantik, a iza njega bio je dom. Sedam sati, pomislio je Jack, razmišljajući koliko se puta može upitati isto i koliko će puta umjesto odgovora iznaći samo nova pitanja.Zakon je predstavljao zamku, mislio je Murrav. Zakon je bio obožavano božanstvo,ljupka brončana gospa sa svjetiljkom u ruci koja je u tami pokazivala put. Što ako put nije vodio nikamo? Imali su otvoren slučaj protiv jednog "osumnjičenog" za ubojstvo direktora. Priznanje koje su izvukli Kolumbijci sastojalo se od trideset gusto tipkanih stranica koje su ležale na njegovu stolu. Postojali su isla-bi ni.ilri ijaliu doka/i koji su hili obrañivani u legendarnim kriminalističkim laboratorijima Biroa. Postojao je samo jedan sitan problem. Sporazum o izručenjima što su ga »Sjedinjene Države sklopile s Kolumbijom trenutno nije bioupotrebljiv. Kolumbijski je Vrhovni sud točnije, suci koji su preživjeli atentate koje je izveo M-19, u kolima je pobijeno dvanaest njihovih kolega; onihkoji su, sasvim slu-rajno, podupirali sklapanje sporazuma o izručenju prije svoje nasilne smrti - odlučio da je taj sporazum nekako suprotan ustavu njihove zemlje. Nema sporazuma. Nema izručenja. Ubojici će suditi tamošnje sudstvo te ganesumnjivo poslati na dugu zatvorsku kaznu, ali su ga Murrav i Biro u najmanju ruku željeli imati iza rešetaka u Marionu, državi Illinois - u federalnome zatvoru najvišeg stupnja osiguranja za uistinu teške prekršitelje; Alcatraz bez mora - a Ministarstvo pravosuña mislilo je time prizvati zakonsku odredbu koja je odobravala smrtnu kaznu za ubojstva povezana s drogom. Ali -priznanje koje suKolumbijci izvukli nije u potpunosti slijedilo ame-i ička pravila o dokaznom materijalu, te bi ga američki sudac mogao odbaciti, što bi poništilo smrtnu kaznu. Tip koji je ubio direktora I 'III -a mogao bi zapravo postati izvjesna znamenitost zatvora u Ma-i ionu, čija je većina stanovnika promatrala FBI drugačijim očima od većine američkih državljana. Ista stvar, saznao je jučer, dogodila se i s "gusarskim" slučajem. Neki je prokleti advokat iskopao svinjariju koju je izvela Obalna straža, poništavajući mogućnost smrtne kazne, ledina dobra vijest bila je to što je Murrav bio uvjeren kako je njegova vlada uzvratila udarac na izuzetno zadovoljavajući način, koji je, unatoč svemu, potpadao pod hladnokrvna ubojstva.M u rraya je zabrinjavalo što je na takav razvoj gledao kao na neš-lo dobro. Nisu ga učili da tako razmišlja - niti je on, tijekom svojih studentskih dana i poslije, kao predavač na FBI-evoj Akademiji poučavao druge takvim razmišljanjima. Što se dogaña kada vlada prekrši zakon? Priručnici su davali odgovor; anarhija - u slučaju kada se saznalo da vlade krše vlastite zakone. To je bila operativna de-I inicija zločina, zar ne - za onoga kojega uhvate kako krši zakon."Ne", tiho je sebi rekao Murrav. Proveo je život slijedeći to svjetlo; zbog onihtamnih noći u kojima je ono ostatku zajednice pred-sluvijalo jedinu svjetlu točku. Njegova zadaća i zadaća Biroa bila je provoditi vjerno i časno zakone svoje države. Uvijek je postojao od-uiitk - morao je postojati, budući da slovo zakona nije predvidjelosve slučajeve, ali kada je omi poslalo nedostatno, vodilahi ih načela na kojima se zakon temeljio. Slanje i nije uvijek bilo zadovoljavajuće, ali je ipak bilo bolje od one druge mogućnosti, zar ne? Ali šiose radi kada zakon zakaže? Je li i to bio dio igre? Je li to bila, nakon svega rečenog i učinjenog, samo igra?Clark je ta pitanja sagledavao ponešto drukčije. Zakon nikada nije bio njegova briga - barem ne njegova trenutna briga. Njemu je "zakonito" značilo nešto što je "odobreno", nikako skup pravila koja su donijeli zakonodavci, koje je potpisao neki predsjednik ili njemu slična osoba. Njemu je to značilo da je trenutačni predsjednik odlučio daje postojanje nekoga ili nečega izravna prijetnja interesima njegove zemlje. Njegova je služba državi počela u Ratnoj mornarici Sjedinjenih Država, mornaričkim elitnim i tajnim komandoskim postrojbama, SEAL-u. U toj je malenoj, tihoj družini stvorio sebi ime koje se još uvijek izgovaralo s poštovanjem; nazivali su ga Zmija, njegovi se koraci nisu čuli. Najznačajnije je bilo da ni jedan protivnik koji gaje ugledao nije i preživio da bi mogao pričati o tom susretu. Tada je nosio drugo ime, naravno,

Page 202

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostali samo zato što je nakon odlaska iz mornarice učinio pogrešku - uistinu je tajčin smatrao greškom, ali samo u tehničkom smislu - nudeći svoja znanja na slobodnom tržištu. Išlo mu je prilično dobro, naravno, sve dok policija nije otkrila njegov identitet. Pouka koju je iz toga izvukao glasila je da kada ljudine istražuju dogañaje na bojišnicama, ali to čine drugdje, to iziskuje neprekidnu pozornost. Glupa pogreška iz prošlosti, koja gaje umalo otkrila lokalnoj policiji, privukla je pozornost CIA-e, koja je povremeno trebala ljude njegovih jedinstvenih sposobnosti. Zvučalo je gotovo šaljivo: "Kada treba ubiti,nañi nekoga tko to radi za plaću." Prije gotovo dvadeset godina, to je uistinu bilo zabavno.Tko mora umrijeti, odreñivali su drugi. Ti drugi bili su pomno izabrani predstavnici američkog naroda, kojima je on služio na ovaj ili onaj način veći dio životnog vijeka. Pravilo je glasilo, i to se potrudio pronaći, da zakona nema. Kad bi Predsjednik rekao "ubij" tada je Clark bio samo sredstvo pažljivo osmišljene vladine politike, sada još i pažljivije osmišljavane, budući da su sei članovi Kongresa morali složiti s izborom izvršitelja. Pravila koja bi povremeno priječila takva djelovanja bile su izvršne odluke Predsjednikova ureda, čije je uredbe Predsjednik mogao slobodno kršiti - točnije, prilagoñavatiih situaciji. Clark nije izvršio mnogo takvih zadataka. Njegovi poslo-vi za Agenciju uključivali su njegove druge sposobnosti - nepri-inijceeno ulazili u razna injesla i izlazili iz njih, u čemu je bio neosporno najbolji. Ipak, ubojstva su bila ono za što su ga prvenstveno tražili, a za ('laika, kojega su jednom krstili imenom John Terrence Kelly u Župi svetoga Ignacija u Indianapolisu, bio je to čin za koji ga je ovlastila njegova domovina, a podupirala njegova vjera prema kojoj se odnosio s umjerenom ozbiljnošću. U Vijetnamu nikada nije bilo zakonski proglašeno ratno stanje, a ako je ubijanje neprijatelja njegove države bilo u redu tada, zašto ne bi bilo i sada? Ubojstvo je, sada preimenovanome Johnu T. Clarku, predstavljalo ubijanje ljudi bez opravdanog razloga. Zakon je prepuštao pravnicima, znajući da je njegova definicija opravdanog razloga daleko prizemnija i učinkovitija.Njegova je trenutna briga bila njegova sljedeća meta. Imao je no-sačevu borbenu grupaciju na raspolaganju još dva dana, te je htio, ako uspije, pripremiti još jedno tajno bombardiranje.Clark se smjestio u predgrañu Bogote, u sigurnoj kući koju je Cl A postavila prije desetak godina, službeno u vlasništvu korporacije koja je kuću često iznajmljivala američkim poslovnim ljudima. Kuća nije imala nikakvu osobitu opremu koja bi bila vidljiva. Telefon je bio sasvim običan sve dok na njega nijepričvrstio prijenosnu šiltanlsku jedinicu -jednostavnu, koja bi u Istočnoj Europi bila sasvim nedjelotvorna, ali za relativno nisku učestalost prisluškivanja u ovim krajevima bila je sasvim dovoljna; takoñer je imao i satelitski I miju r koji je sasvim dobro funkcionirao kroz gotovo neprimjetnu i upu na krovu, te se i u tom slučaju služio šifrantskim ureñajem koji |r uvelike podsjećao na prijenosni kasetofon.Dakle, što dalje, upitao se. Bombardiranje Untiverosova doma bilo je brižljivo izvedeno kako bi nalikovalo automobilu-bombi. /ašto ne još jedno, ovaj put zaparavo? Važno je bilo postaviti bom-I hi tako da se planirane mete na smrt prestraše i da ih se tako dovede u povoljnije područje za napad. Kako bi to postigao, morao je pupiemiti uvjerljiv pokušaj ubojstva, iako istovremeno nije mogao I ni i dovoljno uvjerljiva da ne rani nedužne ljude. To je bila nevolja s uiloniobil-bombama.Eksplozija niskog učinka, razmišljao je. To je bila ideja. Načiniti iMimbu koja djeluje kao neuspio pokušaj. Previše složeno, odlučio je.Najprikladnije bi bilo jednostavno ubojstvo puškom, ali gaje preusko organizirati. Samo dobiti položaj koji nadvisuje izabranomjesto predstavljalo bileSkoću i opasnost. Kartelove su vode po/navale svaki prozor u vidokrugu svojih domova. Ako bi Amerikanac unajmio jedan takav slan, a uskoro bi kroz njega proletio metak - to i ne bi predstavljalo tajnost, zar ne? ( itava je bit bila da oni nikada u cijelosti ne saznaju šio se dogaña.Clarkov je koncept operacije bio elegantno jednostavan. Toliko elegantan i jednostavan da navodnim stručnjacima za crne operacije u Langlevu jednostavno nije pao na pamet. Ono što je Clark želio učiniti bilo je pobiti dovoljno ljudi s popisa kako bi povećao paranoju unutar skupine na udaru. Pobiti ih sve, ma kako poželjno bilo, predstavljalo je potpuno nemoguć zadatak. Namjeravao je pobiti dovoljan broj, i to takvim načinom kojim bi izazvao sasvim nova zbivanja.Kartel se sastojao od odreñnog broja neobično okrutnih pojedinaca čija se inteligencija iskazivala lukavstvom kakvo se često pripisivalo iskusnim borcima.Poput dobrih vojnika, uvijek su bili na oprezu, ali su za razliku od vojnika opasnost tražili i unutar skupine, a ne isključivo izvan nje. Usprkos uspjehu

Page 203

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostnjihovih zajedničkih pothvata, ti su ljudi bili meñusobni natjecatelji. Plivali su u novcu i moći; nikada nisu imali, niti će ikada imati dovoljno. Takvim ljudima nikada ništa nije bilo dovoljno, ali im je uvijek i najviše nedostajala moć. Clarku i još nekima činilo se da je kartelov krajnji cilj preuzeti političko vodstvo države, ali države, barem one velike, ne vode skupine. Ono štoje Clark trebao postići bilo je uvjeriti kartelove vojvode kako se negdje unutarcjeline odvija borba za vlast; u tom će se trenutku oni početi meñusobno uništavati, ponavljajući povijest meñusobnih mafijaških obračuna tridesetih godina.Moguće, priznao je samome sebi. Zamisli je davao trideset posto mogućnosti uspjeha, ali ako i propadne, neke će velike ribe biti uklonjene iz igre, što se takoñer broji kao taktički uspjeh, ako ne i strateški. Slabljenje kartela moglo bi povećati šanse kolumbijske vlade da se obračuna s njima, što je bio još jedanstrateški izlaz, iako ne i jedini. Takoñer je postojala mogućnost da će rat, kojega se nadao započeti, završiti jednakim ishodom kao i posljednja bitka castello-mareškog rata, poznatijega kao Vespere Italiane, tijekom kojega su mnogi mafijaši pali od ruke svoje subraće. Organizacija koja se rodila te krvavenoći bila je snažnija, bolje ustrojena i neizmjerno opasnija zločinačka mreža, pod daleko profinjenijim vodstvom Carla Lu-i luna i Vita Genovcscn. To je istinska opasnost, mislio je Clark. Ipak, stanje ne može bili gore nego što jest. Tako je barem odlučio VVashiiigtoii. Bio je to rizik kojega je vrijedilo prihvatiti.I .arson je stigao u kuću. Samo je jednom došao tamo, pa kako se brinuo o Harkovu lažnom identitetu tragača za rudama-oko kuće |t< ležalo nekoliko kutija natrpanih kamenjem- ali to je bio samo jednu dio zadatka koji ga je zabrinjavao."Čuo si vijesti?""Svi pričaju o automobilu-bombi", rekao je Larson zlobno se osmjehujući. "Sljedeći put nećemo imati takvu sreću.""Vjerojatno ne. Sljedeći napad mora biti uistinu spektakl.""Nemoj me gledati! Valjda ne očekuješ da ću ja saznati kada se Nljnlcći put sastaju?"To bi bilo lijepo, rekao je Clark u sebi; ipak, to nije očekivao te biI >io protiv bilo koje naredbe koja bi to tražila. "Ne, moramo se moli-li /a sljedeći uhvaćeni razgovor. Moraju se sastati. Moraju se okupi-I1 i raspraviti ove dogañaje.""Slažem se, ali sastanak ne mora nužno biti u planinama.""Kako?""Imaju posjede i u nizinama."('laik je to potpuno smetnuo s uma. To će uvelike otežati obilje-ivanje cilja. "Možemo li cilj obilježiti iz letjelice?""Ne vidim zašto ne. Ali kada se nakon toga spustim, dolijevam loi'ivo i zauvijeknestajem iz ove proklete zemlje."I lenry i Harvev Patterson bili su blizanci, dvadesetsedmogodiš-it|.ici; ujedno i živi dokaz svih mogućih kriminoloških teorija. Otac im |e bio profesionalni lopov, ne pretjerano uspješan u svome kratki mi životu; skončao je s trideset dvije godine, kada ga je vlasnik jiiodavaonicc pića upucao dvocijevkom kalibra 12, s tri metra uda-htnosti. Taj je podatak bio važan pripadnicima biheviorističke školi. Koji su većinom pripadali konzervativnim strankama. Takoñer,I u il Hvali su iz doma s jednim roditeljem, slabe naobrazbe, pod nep-I1 '.i.iuini pritiskom starijih, iz ekonomski loše stojećeg okruženja. Ti mi i iiiibenici bili važni drugoj liniji škole biheviorizma, čiji su pripa-hili liberalnoga usmjerenja.Hez obzira nn čimbenike koji su uvjetovali njihovo ponaSanje, bili su roñeni kriminalci, u/.ivali život ne mareći jesu li njihovi mozgovi već otprije skloni zločinu, ili su tu sklonost usvojili tijekom djetinjstva. Nisu bili glupi. Da testovi inteligencije nisu bili izrañivani za pismene ispitanike, njihovi kvocjenti inteligencije bili bi malo iznad prosjeka.Posjedovali su inteligenciju nalik životinjskoj, stoje bilo dovoljno da policijiotežaju uhićenje; na ulici su pokupili dovoljno pravnih znanja da bi, sa zamjetnim uspjehom zloupotrebljavali pravni sustav. Braća Patterson su pili; obojica su već bili granični slučajevi alkoholizma, ali nisu uzimali drogu. To ih je činilo pomalo neobičnima, ali budući da nijedan nije mnogo mario za zakon,to odstupanje od uobičajenog zločinačkog profila nije im ni najmanje smetalo.Još su bili mladi kada su zajedno pljačkali, provaljivali i napadali po čitavoj južnoj Alabami. Kolege su se prema njima odnosili sa zamjetnim poštovanjem. Nekolicina ih je platila životom zato što je razljutila jednoga ili obojicu; budući da su bili identični blizanci, razbjesniti jednoga značilo je razbjesnitiobojicu. Bile su to smrti od tupog predmeta ili palice, prostrijelne ili ubodne

Page 204

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostsmrtonosne ozljede što je značilo ubojstvo nožem ili pištoljem. Policija ih je sumnjičila za pet ubojstava. Problem je bio, kojega od njih? Činjenica da su bile identični blizanci tehnički je otežavala svaki slučaj koji je njihov odvjetnik - veoma dobar, pronašli su ga još na samome početku karijere - iskorištavao do savršenstva. Svaki put kada bi neka od Pat-tersonovih žrtava izgubila život, policija se mogla kladiti u čitavu plaću da će jedan od braće, ito obično onaj koji je imao motiv za ubojstvo, iskrsnuti negdje miljama daleko. Štoviše, njihove žrtve nikada nisu bile pošteni grañani, već članovi zločinačke zajednice, što bi ohladilo policijski žar za istragom.Ali ne i ovaj put.Trebalo je čekati četrnaest godina od prvog sukoba sa zakonom, da Henry i Harvevzajebu stvar u velikome stilu; to su svi policajci saznali od svojih zapovjednika - policija ih je konačno uhitila zbog silovanja, što se dogodilo, ato su zamijetili s osobitim užitkom, zbog još jednog para identičnih blizankinja. Dvije ljepuškaste osamnaestogodišnje kurvice uspjele su smotati braću Patterson. Tijekom posljednjih pet tjedana Henry i Harvev nisu se uspijevali zasititi Noreen i Doreen Gravson; dok su policajci tijekom ophodnji po četvrti promatrali kako romansa cvate, osnovna zagonetka kojom su svi u pos-l.i|i razbijali glavu bila je kako su uspijevali pazili jedan na drugog ila ne zastrane. Policajci biheviorisli tvrdili su tla to ionako nije važno; policajci eiiviromeiilalisti tu su tvrdnju odbacivali kao pseudoznan-•»Iveno preseravanje,ali su su obje skupine pojavu smatrale istinski zanimljivom. II svakom slučaju, prava ljubav prouzročila je pad bra-iv Patterson.llcnrv i I larvev odlučili su sestre Gravson osloboditi njihova svoñnika-tlilera, nečasnog, ali čvrstog čovjeka koji je posjedovao dug popis nasilnih zločinstava, te bio osumnjičeni u istrazi nestanka nekolicine svojih štićenica. Povod za taj čin bilo je okrutno batinanje Neslani koje mu nisu predale neke darove; nakit - što su im ga poklonili Patlersonovi kao dar za mjesec dana veze. Noreen je imala sli iiuljenu čeljust, Doreen je izgubila šest zuba. Svodnik je počinio |( is kojekakve odvratnosti koje su razgnjevile Pattersonove, a djevojke smjestile u bolnički centar državnog sveučilišta Alabame. Blizan-«i nisu olako trpjeli uvrede, te su tako tjedan dana kasnije, izsjena misične uličice, njih dvojica upotrijebili identične revolvere Smith & VVesson kako bi okončali život Elrodu Mcllvaneu. Imali su nesreću Mo se policijski patrolni auto u tom trenutku nalazio samo ulicu da-l|i\ Doduše, i sami su policajci tvrdili da su u ovom slučaju Patter-Minovi učinili uslugu gradu Mobileu.Policijski ih je poručnik uveo u sobu za ispitivanje. Njihova uobi-f u jrim drskost potpuno je nestala. Revolvere su otkrili na pedesetak metara od poprištazločina. Iako ni najednom nisu pronašli upot-ii'bljivc otiske prstiju - vatreno oružje nije uvijek prikladno za tu uvrim - četiri metka izvañena iz Mcllvaneova tijela odgovarala su nbmiia oružjima; Pattersonovi su uhićeni četiri ulice dalje; na rukama su imali tragove baruta od uporabe vatrenog oružja; motiv za ubojstvo svodnika bio je dobro poznat. Rijetko se nalaze bolji slučajevi. Jedinošto je policiji nedostajalo bilo je priznanje. Blizance je mitu konačno napustila. To imje priopćio čak i njihov branitelj. Za iMg< kIIhi ni je postojala nada - okružni ih je tužitelj mrzio više od po-lui|i' i dok ih je očekivao dugogodišnji zatvor, dobra je vijest bila »Irt vjerojatno neće otići nastolicu, budući da porota vjerojatno neće pogubili l|iiñe za ubojstvo dilera i svodnika koji je svoje dvije kurve 'iiii|*Nlio u bolnicu, te vjerojatno još nekoliko ubio. To je bio jasan Ini'ln iz strasti, a američki ga krivični zakonikobično promatra kao okolnost.i su, odjeveni ujednaku zatvorsku odjeću, sjedili preko pulit Mm i jeg policijskog časnika. Poručnik ih nije mogao razliko-vati i nije se mučio ispitivanjem koji je koji, jer bi vjerojatno slagali iz čistog prkosa."Cicije je naš odvjetnik?" upitao je Hcnry ili Harvev. "Da", naglasio je Harvev ili Henry."Za ovaj razgovor nije nam potreban. Dečki, kako bi vam se svidjelo da nam pomognete?" upitao je poručnik. "Vi nama učinite uslugu, a možda i mi vama možemo malo pomoći." To je riješilo pitanje nazočnosti njihova branitelja."Sranje!" primijetio je jedan blizanac, kako bi time započeo pregovore. Bili su u položaju da se love za slamku. Očekivao ih je zatvor, te iako nijedan nije odležao dulje vremena, imali su dovoljno iskustva s okružnim zatvorom da su znali da neće biti zabavno."Kako vam se sviña pomisao o doživotnom zatvoru?" upitao je poručnik, gluh na njihovu grubost. "Znate kako to ide, sedam do osam godina i onda vas puštaju. Naravno, ako imate sreću. Osam godina prilično je dugo vrijeme. Dečki, kako vam se to sviña?"

Page 205

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost"Nismo budale. Zašto smo ovdje?" upitao je drugi Patterson, pokazujući time dajespreman pregovarati."Odradite jedan posao za nas i možda vam se sreća nasmiješi." "Kakav posao?" Sada su oba brata pristala na dogovor. "Vidjeli ste Ramona i Jesusa?""Gusare?" upitao je jedan. "Seronje." U zločinačkom društvu kao i u svakom drugom postoji hijerarhija. Silovatelji žena i djece nalaze se na samome dnu. Pattersoni su bili nasilnici, ali nikada nisu napastovali žene. Napadali su muškarce - većinom manje od sebe, ali ipak muškarce. To je bilo bitno za njihov status u društvu."Da, pizde smo vidjeli", rekao je drugi kako bi podvukao bratovu pomalo šturu primjedbu. "Zadnjih nekoliko dana ponašaju se kao neki posrani kraljevi. Jebeni pervertiti. Čovječe, mi jesmo lopovi, ali nikada ne bismo silovali djevojčicu, nikada ne bismo ubili dijete; pričaju da će se izvući, ne? Sranje! Ukokali smo jebenog svodnika koji je volio tući svoje ženske; nas čeka doživotna. I to vi nazivate pravdom, gospodine policajce? Sranje!""Ukoliko se Ramonu i Jesusu nešto dogodi, ali nešto uistinu ozbiljno," tiho je rekao poručnik, "možda bi se još nešto moglo dogoditi. Nešto olakotno za vas dvojicu.""Kaošto, na primjer?""Na primjer, da redovno viñale Noreen i Doreen. Možda se čak i kkrasitc.""Jcbote!" rekao je I lenry ili Harvev."Dečki, to vam je najbolja ponuda u gradu", rekao im je poručnik."Želite da sredimo pizdeke?" pitanje je postavio Harvev, čime je fn/očarao bratakoji je sebe smatrao onim pametnijim.I'omču i k ih je gledao bez riječi."Ka/umijemo vas", rekao je Henry. "Kako možemo biti sigurni |ja ćete se držati dogovora?""Kakvi dogovori?" Kapetan je zastao. "Ramon i Jesus pobili su Četveročlanu obitelj, silovali ženu i to prvo djevojčicu, a vjerojatno nu povezani s ubojstvom policajca i njegove supruge. Nešto je s pro-ii krenulo krivo, pa će dobiti najviše dvadeset godina, a izići će Ka najviše sedam ili osam godina. Za šestero ljudi. Nije pretjerano lošteno, zar ne?"Sada su oba blizanca shvatila poruku. Poručnik je zamijetio razumijevanje, jednak izraz u oba para očiju. Tada je pala odluka. Dva para očiju promatrala suga dok su razmišljali kako to izvesti. Oba Piiltersona kimnulasu, i to je bilo sve.''Dečki, pripazite. Zatvor može biti vrlo opasno mjesto." Poručnik je ustao i pozvao zatvorskog čuvara. Ukoliko ga budu ispitivali, i tći ce - nakon što su braća pristala da s njima razgovara bez odvjetniku, naravno -- da ih je htio ispitati o pljački u koju Pattersonovi nisu bili umiješani, ali o kojoj su mogliimati neka saznanja, te da im je polomilo pomoć kod tužitelja u zamjenu za njihovu suradnju. Nažalost, Itvidlli su da o dotičnoj pljački ne znaju ništa, paih je nakon manje od Ip minula razgovora vratio natrag u ćeliju. Ukoliko ikada spomenu lilviii trn siuli žaj razgovora, bit će to riječ dvojice zločinacakojima nadf lavama visi optužba za ubojstvo, protiv riječi policijskog poručnika. I najboljem bi slučaju cijela priča mogla završiti na petoj stranici |/<>/»//*< Hi'f(i,Mi'm, koji je imao poprilično oštar stav prema nasilnim jf li ii'liilHHi,No, teško da bi mogli priznati dvostruko ubojstvo, bez ob-\f li u |ij II JAftlcuo na zahtjev policije ili ne, žarne?l'ui ii^iilk |c bio častan čovjek te je istog trenutka krenuo na po- lutko hl culrifcao svoj dio nagodbe, predviñajući da će Pattersono-vi učinili to isto. Odukupno četiri metka izvañena iz tijela I'Jroda Mellvanea, jedan je bio neupotrebljiv za balističku usporedbu zbog prevelikog izobličenja -- neoblozena olovna tanañ vrlo se lako ošteti a ostala tri, iako dovoljno dobra za kriminalističku obradu, ipak su predstavljala granične dokazne vrijednosti. Poručnik je naredio da se meci izvade iz spremišta dokaznog materijala radi ponovnog ispitivanja zajedno s balističarevim izvještajem i fotografijama. Naravno, morao je to potpisom potvrditi, kako bi održao "lanac dokaza". Taj je zakonski zahtjev bio potpisivan kako bi se znalo da je dokazni materijal upotrebljavan tijekom sudskog procesa, kada se jednom uzme s poprišta zločina i prepozna kao značajan, uvijek smješten na poznatom mjestu, te propisno čuvan. Toje bilo osiguranje protiv la-žiranja dokaznog materijala. Kada bi se dokazni materijal zagubio, čak i ako bi ga kasnije pronašli, nikada ne bi mogao biti upotrijebljen tijekom suñenja, budući da je bio "zagañen". Otišao je do laboratorija, ali je pronašao tehničare koji su se spremali otići kućama. Upitaoje balističara može li ponovno provjeriti metke iz slučaja Patterson u ponedjeljak ujutro, čovjek je odgovorio naravno, rezulati ispitivanja bili su

Page 206

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostpomalo klimavi, iako, rekao je, sasvim dovoljni za potrebe suñenja. Nije mu smetala ponovna provjera.Poručnik je uzeo metke i uputio se prema svojem uredu. Nosio je smeñu omotnicu sobilježenim brojem slučaja u kojoj su se meci nalazili, a kako je omotnica bila pod propisnom paskom, što je svojim potpisom potvrdio poručnik, lanac dokaza za sada nije bio oštećen. Na stolu je ostavio poruku da ih neće ostavljati u stolu preko vikenda, već da će ih odnijeti kući i čitav zamotak držati zaključan u torbi koja je imala bravice sa šifrom. Poručnik je imao pedeset tri godine, za četiri mjeseca čekala gaje puna mirovina. Trideset godina službe sasvim je dovoljno, pomislio je, željno čekajući da u potpunosti iskoristi svoj ribarski brod. Ipak, teško bi se mogao povući mirne savjesti ostavljajući dvojicu ubojicapolicajca sa samo osam godina mirnog provoda u zatvoru.Dotok novca od trgovine drogom u Kolumbiji imao je uistinu zanimljive učinke; jedan od njih, što je bilo vrhunac ironije, bio je opremanje kolumbijske policije izvrsnim i savršeno opremljenim kriminalističkim laboratorijem. OstatkeUntiverosove kuće brižljivo sukemijski ispitali, te su nakon nekoliko sali do/nali daje upotrijebljeni eksploziv bio spoj ciklo-tetranielilcn-tclranitramiiia i trinilroto-luola. U svakodnevnom životu poznatiji su kao HMX i TNT koji, pomiješani u odnosu 70:30, napisao je kemičar, stvaraju eksplozivnu smjesu oetol, koja je, nastavilo je izvješće, prilično skupa i izrazito stabilna, te da je riječ o izuzetno snažnom i brzom eksplozivu koji se pi venstveno proizvodi u Sjedinjenim Državama, ali gaje moguće za komercijalnu upotrebu nabaviti kod američkih i europskih tvrtki, te |cdne azijske kemijske tvrtke. Time je završio svoj dnevni posao. Svoje izvješće predao je tajniku koji ga je faksirao u Medellin, gdje ga je fotokopirao drugi tajnik, te je za dvadeset minuta izvješće ležalo na Cortczovu stolu.Izvješće je činilo još jedan komadić slagalice postavljene pred bivšeg obavještajca. Ni jedna lokalna rudarska tvrtka nije koristila oetol. Bio je previše skup; jednostavni eksplozivi izrañeni na dušikovoj bazi bili su sasvim dorasli zahtjevima komercijalne uporabe. Ako je za rušenje stijena trebalo snažnije eksplozivno punjenje, jednostavno bi se i/bušila veća rupa, te bi se u nju natrpala veća količina eksploziva. Ta je metoda naravno bila neprimjenjiva uvojnim poslovima. Veličinu artiljerijskog taneta ograničavao je kalibar oružja, veličinu bombe odreñivao je aerodinamički otpor koji bi stvarala pričvršćena o zrakoplov. Tako su vojni krugovi uvijek tragali za Hiui/ni jim eksplozivima kakobi dobili što veći učinak njihova veličinom ograničenog oružja. Cortez je s police uzeo priručnik, potvrdiv-Si pretpostavku da se octol koristi isključivo za vojne potrebe... tako-dur i kao okidač u nuklearnim bojevim glavama. Nasmijaose.'rime je dobio odgovore na još nekoliko nepoznanica. Njegova je pi VII reakcija bila pomisao daje upotrijebljena tona dinamita. Isti bi učinak bio postignut s manje odpetsto kilograma octola. Izvukao je |o§ jedan priručnik te saznao kako je stvarna masa eksploziva u iijinli Ijrbljenoj dvolonskoj bombi bila manja od tisuću funti.../»Sto nije bilo komadića košuljice? Više od polovice težine bombu fiitiltt Jt* čelična košuljica. Cortez je to za sada ostavio po strani.AvIumnIui bomba mnogo je toga pojasnila. Sjetio se svoje obuke uh Kubi kitila misjevci novijetnamski časnici njegovu razredu preda-Vttllo "prtMCtuim bombama" koje su bile kobne za njihove mostove i ^/-1 godine, lijekom kratke ali silovite operacije bombar-diranja Linebitcktr-ll, N;ikon godina skupili promašaja, američki su Invci-bombarderi u nekoliko elana uništili veliki broj čvrsto branjenih ciljeva, upotrebljavajući svoje novo precizno navoñeno oružje.Ukoliko bi pala točno na kamion, učinak bi nalikovao automobilu--bombi, zar ne?Ipak, zašto nije bilo ostataka košuljice. Ponovno je pročitao laboratorijsko izvješće. Bili su pronañeni i komadići celuloze čiju je prisutnost laboratorijski tehničar objasnio ostacima kartonskih spremnika za eksplozive.Celuloza? To je značilo prisutnost papirnatih ili drvnih vlakna, zar ne? Načiniti bombu od papira? Cortez je podigao jedan od svojih priručnika - Oružni sustavi izdavačke kuće Jane's. Knjiga je bila teška, tvrdog uveza... karton presvučen platnom. Jednostavno, zar ne? Ako se papir tako mogao ojačati za svakodnevnu uporabu kao što je uvez knjiga...Cortez se zavalio u naslonjač te zapalio cigaretu kako bi samome sebi čestitao, a i Norteamericanosima. Ideja je bila briljantna. Poslali su bombarder naoružan posebnom "pametnom" bombom, usmjerili je na taj ludi kamion, iza sebe ne ostavljajući ništa što bi moglo predstavljati dokaze. Pitao se tko je to smislio, zadivljen što su Amerikanci učinili nešto tako mudro. KGB bi okupio postrojbu Spetznaz komandosa i vodio uobičajenu pješačku borbu, ostavljajući za

Page 207

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostsobom svakovrsne dokaze, te tipično ruskim načinom "ostavljajući poruku", što jebilo učinkovito, ali je tome nedostajala profinjenost. Amerikanci su jednom dostigli stupanj hispanske profinjenosti -Cortezove; nacerio se Felix. To je bilo vrijedno pozornosti.Sada je imao "kako". Još je morao otkriti "zašto". Pa, naravno. U američkom je tisku izišao članak o mogućem ratu unutar bandi. Kartel je vodilo četrnaest voña. Sada ih je ostalo deset. Amerikanci su pokušavali smanjiti njihov broj...čime? Jesu li pretpostavljali da će pojedinačni bombaški napad izazvati divljačke unutarnje borbe? Ne, odlučio je Cortez. Jedan takav napad nije dovoljan. Dva bi možda bila dovoljna, ali ne samo jedan.Dakle, Amerikanci su odaslali komandoske postrojbe koje su pretraživale planine južno od Medellina, bacili jednu bombu te poduzimali još neka djelovanja kojima su zaustavljali krijumčarske zrakoplove. Sada je bilo jasno. Obarali su zrakoplove. Imali su ljudekoji su nadzirali u/letištn i odašiljati svoja izvješća. To je u potpunosti bilazdi ii/cna operacija. Najncvjerojalnija je bila činjenica daje to imalo učinak. Amerikanci su odlučili nešto poduzeti, nešto učinkovito. To je predstavljalo pravo čudo. Tijekom čitave povijesti obavještajne službe, ('I A je bila razumno uspješna u prikupljanju obavijesti, ali nikada nije poduzela ništa.Felix je ustao od stola i otišao do bara. Takvo je stanje iziskivalo ozbiljno promišljanje, a to je tražilo dobar konjak. Natočio je trostruku količinu u čašu, vrteći je, dlanom je grijao tekućinu kako bi aromatična isparavanja milovala njegove osjete prije nego će ispiti prvi gutljaj.Kinesko je pismo bilo ideogramsko - Cortez je svojevremeno upoznao nekolicinu kineskih obavještajaca - njihov je znak za "krizu" bio sastavljen od simbola za "opasnost" i simbola za "mogućnost". Kad je to prvi put saznao, zapanjilo ga je dvojstvo značenja te ga nikada nije zaboravio. Mogućnosti poput ovih bile su izuzetno rijetke i podjednako su predstavljale pogibelj. Prvenstvena opasnost, to je znao, bila je jednostavna činjenica što nije znao kako Amerikanci prikupljaju svoje obavijesti. Sve što je znao upućivalo je na obavještajca ubačenog u organizaciju. Netko na visokom položaju, ali ne to-liko visokom koliko je taj želio. Amerikanci su nekoga ugrozili, jednako kao stoje i on to često činio. Uobičajen obavještajni postupak, u kojem je CIAbila izuzetno uspješna. Netko. Tko? Netko duboko povrijeñen, tko je želio poravnati račune, istovremeno sjedajući za stol s voñama. Dostaje ljudi ulazilo u tu skupinu. Uključujući i Fe-lixa ('orteza. Umjesto da započne vlastitu operaciju kako bi ostvario svoj cilj, sada se mogao osloniti na Amerikance koji će to učiniti umjesto njega. Osjećao se čudno povjeravajući Amerikancima obavljanje vlastitog posla, ali gaje to izuzetno zabavljalo. U stvari, to je gotovo predstavljalo definiciju savršene tajne operacije. Trebao je unerikancima dopustiti da nastavedjelovanja, te stajati sa strane i Momatrati učinke. To bi iziskivalo strpljenjei povjerenje u protivni-tove sposobnosti - ne spominjući stupanj rizika - ali jeCortez osje-jao da se vrijedi potruditi.Nije znao kako Amerikancima dostaviti obavijest, te je odlučio pouzdati se u sreću. Ne, ne u sreću. Činilo mu se da nekako dobivaju informacije, pa će ih vjerojatno dobiti i ovaj put. Podigao je mobi-I cl i nazvao, šio je bilo vrlo neobično. Tada je, ra/mislivši, načinio drugi plan. l|);ik ne može očekivali da će Amerikanci učiniti točno ono što želi i kada to poželi. Neke će stvari moraliučiniti sam.Rvanov je zrakoplov sletio u bazu Andrev/s oko sedam sati uvečer. Jedan od njegovih pomoćnika - tako je lijepo imati pomoćnike - pobrinuo se za povjerljivespise te ih vratio natrag u Langlev, dok je Jaek ubacio putne torbe u prtljažniksvoga Jaguara i uputio se kući. Dobro će se ispavati kako bi se privikao na vremensku razliku, sutra će već sjediti u svom uredu. Prvi zadatak, naredio je samome sebi izlazeći na autocestu broj 50, bio je saznati što Agencija izvodi u Južnoj Americi.Ritter je zatresao glavom, začuñen i zadivljen. CAPER se ponovno probio. Ovaj put ulovio je samog Corteza. Oni jednostavno nisu obratili pozornost na mogućnost da su njihove komunikacije ranjive. Naravno, to nije bila neka novost.Isto se dogodilo Nijemcima i Japancima tijekom Drugoga svjetskog rata te se otada više puta ponovilo. Amerikanci su jednostavno znali prisluškivati. A vrijeme je teško moglo biti bolje pogoñeno. Nosač su imali na raspolaganju još trideset sati, imali su jedva vremena javiti svojem čovjeku na Range-ru. Ritter je navlastitom računalu ispisao naredbe i zahtjeve. Ispisao ih je, zapečatio u omotnicu i predao jednom od svojih viših podreñenih koji je ulovio opskrbni zrakoplov Ratnog zrakoplovstva što je letio za Panamu.Kapetan Robby Jackson osjećao se bolje. U najmanju ruku vjerovao je da može osjetiti dodanu težinu četvrte vrpce na epoletama te srebrnog orla koji je

Page 208

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostzamijenio hrastov list na ovratniku njegove smeñe košulje; pilotu je orao dalekobolje pristajao, zar ne? Ovo brzinsko unapreñenje značilo je da je on ozbiljan kandidat za CAG; zapovjedništvo vlastite zrakoplovne borbene grupe na nosaču - to će biti njegov posljednji pravi letački posao. Jackson je to znao, ali je tajposao bio opsežniji od svih. Morat će upoznati nekoliko tipova letjelica, odgovarat će za više od osamdeset zrakoplova, njihove let-ne posade, te osoblje održavanja bez kojih bi zrakoplov bio samo privlačan ukras na nosačevoj letnoj palubi.I ,oSe su vijesti hilc da njegove taktičke zamisli nisu bile učinkovite onako kako je predviñao, ali su tješio znajući da svaka nova zamisao iziskuje vrijeme.Primijetio je tla je nekoliko njegovih izvornih zamisli pogrešno, ispravke koje su predložili vode odjeljenja bile su gotovo izveñivc - te su značajno unaprijedile čitavu taktiku. I to je bilo sasvim uobičajeno. Isto se moglo primijetiti i za rakete Phoenix, čiji su se popravljeni sustavi navoñenja ponašali sasvim dobro; ne koliko je proizvoñač obećavao, ali ni to nije bilo neobično, zar ne?Robby se nalazio u nosačevu borbenom Obavještajnom središtu. U tom trenutku nijebila u tijeku nijedna letna operacija. Borbena grupacija upala je u područje lošeg vremena koje će se raščistiti za nekoliko sati, i dok su ekipe održavanja kuckale po zrakoplovima, Robby i viši časnici protuzračne obrane već su šesti put pregledavali snimke lovačkih djelovanja. "Neprijatelj" se zamjetno dobro ponašao, predviñajući Rangerove obrambene planove, brzo odgovarajući na njih kako bi došao u domet za ispaljivanje raketa. To što su ih liangerovi lovci poobarali pri povratku bilo je nevažno. Jedino bitno u otvorenoj zračnoj borbi bilo je oboriti uljeza u nadiranju.Snimka je potjecala s Hawkeyeva radara, zrakoplova u kojem se Robby nalazio tijekom prve vježbe, ipak šest puta bilo je uistinu dovoljno. Saznao je sve što je mogao saznati, sada su mu misli lutale. I 'onovno je ugledao Intrudera kako se veže s letećim tankerom, a tada skreće prema Ekvadoru i nestaje sa zaslona trenutak prije nego je poletio nad kopnom. Kapetan Jackson ponovno se zavalio u stolac dok je oko njega trajala rasprava. Premotali su vrpcu sve do trenutka prilaženja, proveli više od sata ponavljajući samu borbu - ono sto se moglo nazvati borbom, mrgodno je primijetio Jackson - te ponovno premotali naprijed. Zapovjednik Rangerove eskadrile bio je osobito bijesan na mlitavost kojom su se njegove postrojbe pripremale za povratak na nosač. Loša organiziranost lovaca izazvala je nekoliko oštrih primjedbi s kapetanove strane, osobe s činom koji jeočekivao Robbyja. Slušati njegove primjedbe bila je dobra obuka, jako ponešto prostačka. Uslijedila je rasprava koja je vrpcu zadržala pokretu sve dok se ponovno nije pojavio A-6, usmjerujući se pre-|ttia nosaču u povratku sa zadatka na kojem je obavio ono što je već liorao obaviti. Robbyjeznao daje to čista pretpostavka, a za profe-kionalnc je časnike stvaranje pretpostavki predstavljalo opasnost. |pak, pretpostavka je postojala."Kapelane Jnckson?"Kobby se okrenuo i ugledao dočasnika s pločom /a pisanje. Nosio je poruku za koju je Kobby morao potpisali primku, stoje i učinio prije nego je primio obrazac i pročitao ga."Sto se zbiva, Robe?" upitao gaje operativni časnik."Admiral Painter leti u PG školu. Želi se tamo susresti sa mnom. Pretpostavljam da što prije želi čuti koliko je bila učinkovita moja nova taktika", odgovorio je Jackson."Ne žderi se. Neće ti oduzeti epolete.""Nisam ovo osmislio do kraja", odgovorio je Robby, pokazujući zaslon."Nitko nije."Rangerje sat vremena kasnije izišao iz područja lošeg vremena. Prvi avion koji je krenuo bio je COD; poletio je prema Panami kako bi predao poštu i uzeo razne stvari. Vratio se četiri sata kasnije. "Tehnički savjetnik" ga je očekivao, već pripravan za primitak signala preko otvorenog kanala. Kada je završio čitanje poruke, javio se u ured zapovjednika Jensena.Kopije fotografija odnijeli su u sklonište, ali se najpouzdaniji svjedok nalaziou Alexandriji, te je fotografiju sam odnio tamo.Murray je znao da ne treba ispitivati odakle podrijetlo snimke. To je značilo, znao je da potječe iz CIA-e, da je tajno snimljena, ali pod kojim je okolnostimato učinjeno nije trebao znati - ili bi mu to već bilo rečeno da je upitao, što nije. To je bilo u redu budući da nije morao prihvatiti službeno objašnjenje toga slučaja.Moira se oporavljala. Skinuli su joj poveze, ali su je još uvijek liječili od nuspojava tableta za spavanje. Nešto u vezi s jetrom, načuo je, ali je dobro reagirala na terapiju. Pronašao ju je kako sjedi, krevet se podizao na pritisak prekidača. Vrijeme posjeta već je prošlo - večeras su je posjetila djeca, a to

Page 209

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostje, Murray je znao, najbolja terapija koju je mogla primati. Službena izjava glasila je - slučajna prekomjerna doza. Bolnica je znala istinu i vijest je procurila, ali je Biro javnosti izjavio kako se radi o nesretnom slučaju budući da nije uzela smrtonosnu količinu. Psihijatar Biroa posjećivao ju je dvaput dnevno, njegova su izvješća bila optimistična. Pokušaj samoubojstva, iakostvaran, bio je posljedica lunutka, ne duljeg razmišljanja. Uz njegu i savjete, smirit ce se i vjerojatno u potpunosti oporaviti. Psihijatar je takoñer smatrao da i Murray može pomoći."Izgledaš daleko bolje", rekao je. "Kako su djeca?""Nikada im više neću prirediti ovako nešto", odgovorila je Moi-ia. "Ja sam sebična glupača.""Ponovit ću ti, tebe je udario kamion", Murray je privukao stolac do kreveta i otvorio smeñu omotnicu koju je donio. "Je li ovo taj kamion?"Uzela je fotografiju i promatrala ju koji trenutak. Snimka nije bila osobite kakvoće. Snimljena s udaljenosti veće od dvije milje, čak i u/, snažan teleobjektiv i računalno čišćenje slike, nije bila niti približne kakvoće kakvu postiže snimatelj amater slikajući svoje dijete. Ipak, na slici se vidi više od samoga lica. Oblik glave, oblik frizure, stav, način držanja ruku, nagib glave..."On je", rekla je. "To je Juan Diaz. Otkuda vam ova snimka?""Sliku sam dobio iz druge državne službe", odgovorio je Murray, birajući riječi kako joj ne bi rekao ništa - što je značilo CIA. "Potajno nadziru neka mjesta-neznam točno gdje-i snimili su ovo. Mislili su da bi mogao biti naš čovjek. Za tvoju obavijest, ovo je prva potvrñena snimka brigadira Felixa Corteza u našem posjedu. Napokon /.nanio kako gad izgleda."" U lovite ga", rekla je Moira."(), hoćemo, hoćemo," obećao je Murray."/nam što mi je činiti; svjedočit ću i sve što bude trebalo. Znam f.to će mi odvjetnici činiti. Ja to mogu podnijeti. Ja to mogu, gospodine Murrav."Ne šali se, shvatio je Dan. I prije se znalo dogoditi da je želja za?vrtom održala čovjeka na životu. Murravu je bilo drago što se to• »p.ada. To je bio još jedan razlog, da Moira nastavi živjeti. Njegovi posao bio omogućiti da se ona i Biro osvete. Službeni je naziv uI IM u glasio "odmazda", ali stotine agenata zaposleni na slučaju ni-mi upotrebljavali tu riječ.Im k je u ured stigao rano ujutro i pronašao očekivanu hrpu spisa; i vi hu se nalazila poruka suca Moorea."Konvencija završava noćas", čitao je. "Rezervirano li je mjesto na posljednjem lelu za ('hicago. Sutra ujutro izvijestit ćeš guvernera l'ovvlera. To je uobičajen postupak za predsjedničkog kandidata. Pridodane su ti smjernice izvješća, zajedno s kopijom izvješća o nacionalnoj sigurnosti podnesenog tijekom predsjedničke kampanje I(JH4. godine. Podaci "ograničene" i "povjerljive" kategorije mogu se iznositi, ali ništa "tajno" i naviše. Prije pet sati trebam pregledati tvoj pisani prijedlog izvješća."To mu je dokraja uništilo dan. Ryan je nazvao kući i javio da se noćas neće vraćati. Tada se bacio na posao. To je odgodilo ispitivanje Rittera i Moorea svedo ponedjeljka. A Ritter će, saznao je, provoditi većinu vremena u Bijeloj kući.Jack je nakon toga nazvao Bet-hesdu, kako bi se javio admiralu Greeru i dobio neke smjernice. Iznenadio se pročitavši podatak da je posljednje izvješće podnosio osobno Greer. Nije ga iznenadilo da je starčev glas primjetno oslabio od njihova posljednjeg razgovora. Admiral je još uvijek zvučao dobro raspoložen ali, bez obzira na to koliko mu je taj zvuk godio, slika u Jackovu umu prikazivala je olimpijskog klizača koji izvodi vrhunski program na tankom i lomnom ledu.21OBJAŠNJENJANikada nije pomislio da bi COD mogao biti najzaposlenija letjelica eskadrile na nosaču. Naravno da je bio, i to on je oduvijek znao, ali ružan, spor, elisni zrakoplov malo je zanimao pilota "roñenoga" u lovcu Phantom-II F-4N, te uskoro premještenom u viši razred, na I1'-14A Tomcat. Tjednima već nije letio lovcem, te dok je išao prema ('OD-u - službeno C-2A Grevhound, što mu je pristajalo budući da je letio poput psa - odlučio je zbrisati čim uzmogne do Pax Rivera na nekoliko sati jurnjave poštenim zrakoplovom. "Imam potrebu", prošaptao je za sebe, s osmijehom. "Imam potrebu za brzinom." ('()I) je bio pripremljen za uzlijetanje s desnog prednjeg katapulta, Kobby je idući prema njemu ponovno ugledao Intrudera A-6E, osobni zrakoplov zapovjednika eskadrile, kako stoji pokraj nadgra-da. Malo dalje od nadgraña nalazilo se usko područje zvano "farma bombi" koje su upotrebljavali za odlaganje i pripremu opreme. Mjesto je bilo prikladno, premalo za smještaj zrakoplova, te prilično blizu rubu palube, tako

Page 210

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostda su, ako zatreba, bombe mogli jednostavno baciti u more. Bombe su upravo premještali na malim, niskim kolicima, te je ulazeći u COD primijetio kako jednakolica natovarena modrom "vježbovnom" bombom vuku prema Intruderu. Na bombi su bili dodaci za lasersko navoñenje.Dakle, noćas još jedna vježba gañanja? Nasmiješio se zbog još nečega. Jensen, ovu im uvali ravno u grlo, pomislio je Robby. Deset minuta kasnije nije ga više bilo, letio je prema Panami, gdje će uhvatiti let Ratnog zrakoplovstva za Kaliforniju.Ryan je civilnim zrakoplovom letio iznad Zapadne Virginije. Bio je to DC-9, American-Airlinesa. Nakon VIP eskadrile Ratnog zrakoplovstva, to je predstavljalo vidni nazadak, ali za takvu skrb ovajpul nije poslojiilo dovoljno i a/loga, l'ialiogii j^ agent osiguranja, na kojega se J;iek postupno navikavao.Ovaj je radio na nekom slučaju, i hio ozlijeñen na dužnosti pao je s nečeg i teško ozlijedio bedro. Kada se oporavi vjerojatno će ga ponovno vratiti u Operativni odjel. Ime mu je Roger Harris. Ima tridesetak godina i Jack ga smatraprilično pametnim."Što si radio prije pristupanja službi?" upitao je Harrisa."Pa, gospodine, ja...""Ime mi je Jack. S novim položajem nisam dobio aureolu." "Vjerujete li, policajac u Newarku? Odlučio sam potražiti neki sigurniji posao i završio ovdje.I evo što mi se dogodilo", nasmijao se.Zrakoplov je bio poluprazan. Ryan se osvrnuo i uvjerio se da nitko nije u blizini, a prislušni će ureñaji vjerojatno imati teškoća sa zavijanjem motora. "Gdje si ranjen?""U Poljskoj. Sastanak je krenuo krivo; nešto je pošlo loše i ja sam prekinuo. Moj je tip zbrisao a ja sam skrivećki krenuo na drugu stranu. Dvije ulice dalje od veleposlanstva preskočio sam preko zida; pokušao sam. Tamo se zatekla mačka, obična stara skitnica. Nagazio sam na nju, ona je zavrištala, ja sam se popiknuoi slomio prokletu bedrenu kost poput neke bakice u kupaonici." Osmijeh. "Špijunaža baš i ne nalikuje onoj na filmu?"Jack je kimnuo. "Jednom ću ti ispričati; isto se dogodilo i meni." "Na terenu?" upitao je Harris. Za Jacka je znao da pripada Obavještajnom, ne Operacijama."Prokleto dobra priča. Šteta što je ne smijem nikome ispričati." "Pa, što ćete ispričati J. Robertu Fowleru?" "To je ono zabavnije. Sve ono što može i sam pročitati u novinama, ali nije službeno dok to ti ili ja ne izjavimo."Prišla im je stjuardesa. Let je bio prekratak za obroke, ali je Ryan naručio dvapiva."Gospodine, ne bih smio piti na dužnosti." "Upravo si osloboñen dužnosti", odvratio je Ryan. "Ne volim piti sam, a uvijek pijem tijekom leta.""Pričali su mi da ne volite visine", rekao je Harris. "To sam svladao," odgovorio je Jack, gotovo uvjeren."Dakle, što se dogaña?" upitao je Escobedo."Nekoliko stvari", odgovorio je Cortez, polagano, oprezno, promišljeno, kako bi eljefeu pokazao da još uvijek ne zna sve, ali će teškim radom i svojim zamjetnimanalitičkim sposobnostima doprijeti tlo točnoga odgovora. "Vjerujem da su Amerikanci u planine poslali dva do tri plaćenička odreda. Oni, kako vam je poznato, napadaju neke rafinerije. Cilj njihovih napada je psihološko djelovanje. Tamošnji seljaci već su počeli odbijati raditi za nas. Takve ljude nije leško uplašiti. Treba samo biti dovoljno odlučan, a mi ćemo imati teškoća uproizvodnji.""Plaćenici.""Tehnički izraz, jefe. Plaćenik, kako znate, svaka je osoba koja služi za plaću,ali taj se izraz najčešće rabi za paravojne postrojbe. I ko su oni točno? Znamo da govore španjolski. Mogu biti kolumbij-ski državljani, argentinski prebjezi - znate da su se Norteamericano-si koristili pripadnicima argentinske vojske kao instruktorima za (onirasel Oni opasni, preostali iz vremena Hunte. S obzirom na sva previranja u njihovoj domovini, vjerojatno su odlučili ući u američki službukao povremeni suradnici. Ali to je samo jedna od mnogih mogućnosti. Jefe, vi morate razumjeti da se operacije poput ovih mora moći uvjerljivo zanijekati. Bezobzira odakle dolazili, oni ni sami ne moraju znati da rade za Amerikance.""Tko god bili, što predlažeš da učinimo s njima?"" I ,ovit ćemo ih i pobiti, naravno", rekao je Cortez hladno. "Pot-H-hno nam je dvjestotinjak naoružanih ljudi, sigurno ih možemo . 'kupiti. Moji ljudi već sadapretražuju brda. Potrebno mije vaše dopuštenje da okupim dovoljno ljudi i pošteno pročešljam brda."" I )obit ćeš ga. Što je s eksplozijom kod Untiverosa?""Netko je strpao četiri stotine kilograma izuzetno snažnog ek-plo/iva u stražnjidio kamiona. Jefe, posao je izveden izuzetno zna-i tOki. Bilo kojim drugim

Page 211

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostvozilom to bi bilo neizvedivo, ali tim kamionom..."".S7, gume su bile teže od eksploziva. Tko je to učinio?""Nisu Amcrikniu'i, ni njihovi plaćenici", uvjereno je odgovorio (orlez."Ali...""Jefe, razmislite malo", predložio je Felix. "Tko bi uopće mogao imati pristup kamionu?"Escobedo je neko vrijeme premišljao. Sjedili su na stražnjem sjedištu njegova produženog Mercedesa. Bio je to stari tip 600, s ljubavlju čuvan i održavan, tako da je bio kao nov. Automobile Mercedes-Benz voljeli su ljudi koji su se morali čuvati svojih nasilnih neprijatelja. Auto je bio sam po sebi težak, s motorom dovoljno snažnim da s lakoćom ponese više od pola tone težak kevlarski oklop postavljen na najranjivijim točkama, i debela polikarbonatska okna koja suzaustavljala mitraljeski metak kalibra .30. Gume su mu bile napunjene pjenom, a ne zrakom, propucavanjem ih se nije moglo isprazniti; barem ne prebrzo. Spremnikza gorivo bio je ispunjen saćastom metalnom rešetkom koja nije sprečavala požar,ali je mogla spriječiti opasniju eksploziju. Pedeset metara ispred i iza njega vozili su automobili BMW M3, brza i snažna kola puna naoružanih ljudi, nalikujući državničkome osiguranju."Misliš da je netko od naših?" upitao je Escobedo nakon jedne minute razmišljanja."Jefe, sve je moguće", ton Cortezova glasa govorio je da je to više nego moguće.Iznosio je oprezno svoja razmišljanja, pogledom prateći putokaze."Tko?""Na to pitanje morate vi odgovoriti, nije li tako? Ja sam obavještajni časnik, nisam istražitelj." To što se Cortez uspio izvući s takvom bezočnom laži, bio jedokaz Escobedove paranoje."Nestali zrakoplovi?""Takoñer mije nepoznato", izvijestio je Cortez. "Netko je nadzirao uzletišta, moguće američki paravojni odredi, ali je vjerojatnije da su to bili oni isti plaćenici koji se sada nalaze u planinama. Vjerojatno su nekako pokvarili zrakoplove, moguće da su s njima surañivali i čuvari uzletišta. Pretpostavljam da su prije odlaska pobili stra-žare da nitko ne bi saznao što su radili, te minirali skladišta goriva kako bi skrenuli pozornost. Pametno smišljena operacija, ali smo se mogli pripremiti za nju da nije bilo ubojstava u Bogoti." Cortez je duboko udahnuo prije nego je nastavio.",/(/(?, atentat mi Amerikance u Rogoli bio je pogreška. To ih je natjeralo tla ono šio nas je samo gnjavilo pretvore u i/ravnu prijetnju našim poslovima. Nekoga unutar organizacije privoljeli sunasu-i,u Inju, le se sada osvećuju prekoambicija ili gnjeva jednog od viših ("lanova." Corlcz je čitavo vrijeme govorio jednakim, mirnim i promišljenim glasom kakvim je izvješćivao i svoje nadreñene uHavani; nalikovao je učitelju koji poučava izuzetno bistrog učenika. Njegov H' način izvješćivanja ljude podsjećao na liječnika, te je predstavljao i/uzctno uspješan način uvjeravanja ljudi, posebice Latinoamerika-naca koji su voljeli prepirke, ali jednako toliko štovali ljude koji su mogli zauzdati svoje strasti.Optužujući Escobeda za ubojstva Ame-i ikanaca - Escobedo nije volio da ga optužuju, Cortez je to znao, a I 'seobeño je znao da Cortez to zna - Felix je samo povećao svoju uv-l^'.rljivost. "Amerikanci su sami budalasto izjavili, vjerojatno nes-pielno pokušavajući nas zavesti, daje riječ o 'ratu bandi' unutarorganizacije. Taj su trik uostalom izmislili Amerikanci - upotrijebiti istinu ila njome zaniječu istinu. Pametno, ali su se prečesto njime Mu/ili. Vjerojatno misle kako organizacija nije svjesna te prijevare, uh za nju znaju svi u obavještajnim krugovima." Cortez je sve napuhavao, a ovo je posljednje upravo izmislio-vjerovao je da to uistinu ?vuči dobro. Riječi su postigle svoj učinak. Escobedo je gledao kroz 'lebdi automobilski prozor, njegov je um prežvakavao novu misao."l'il.iin se tko...""Na to neznani odgovoriti. Možda ćete vi i senorFuentes večeras ? 'Mviii ili neki napredak." Cortezu je najteže bilo održati ozbiljno li-ii'. I J/u svu svojupamet i bezočnost, eljefe je bio dijete koje je bilo moguće vozali, samo ako bi se povukli pravi konci.l'iit je vodio prema dnu udoline. Paralelno s cestom ležala je že-Ijti/nlCku pruga, obje su prolazile usjekom kojeg je za sobom ostavi-ln planinska bujica. Strogo taktički gledano, položaj nije pružao os-|»u4i»| Higuinosli i to je Cortez znao. Iako nikada nije bio vojnik; na »i i iiiui uobičajena predavanja izparavojničke obuke u kubanskome nhi (i/oviii)inc sustavu - prepoznavao je sve nedostatke ravnice. Pro- ftiiijrAlcn na uzvisini može te primijetiti iz velike udaljenosti.mI /fittkt »vi pretpostavljali su sasvim novo značenje i važnost.

Page 212

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost i» Mulomobilii znao sve stoje trebao znati. Automobil je pot- |w!liigoñio vodeći svjetski proizvoñač oklopljenih vozila, te l{ii I le tvrtke redovito pregledavali. Stakla su zamjenjiva-li dvaput godišnje, jer je sunce mijenjalo kristalnu strukturu polikar-bonala brze nego uobičajeno, /bog Mi/ine ekvatora i nadmorske visine. Okna bi zaustavila mitraljesko zrno kalibra 7.02 mmNATO standarda, a kevlarske ploče u vratima i oko motora mogle bi, pod povoljnimuvjetima, zaustaviti i jača zrna. I dalje je osjećao nemir, iako snagom volje nije sebi dopuštao da mu reakcija na opasnost bude vidljiva."Tko bi mogao biti..." upitao je Escobedo dok je automobil ulazio u oštar zavoj.Tamo ih je očekivalo pet grupa sastavljenih od dvojice, mitraljes-ca i punitelja. Bili su naoružani zapadnonjemačkim vodnim mitraljezima MG3, koje je kolumbijska vojska nedavno uvela u upotrebu budući da im je odgovarao kalibar 7.62 mm, standardni kalibar pješačkog naoružanja G3, takoñer njemačke proizvodnje. Tih pet mitraljeza bilo je nedavno "ukradeno" - zapravo, otkupljenood pohlepnog opskrbnog narednika - iz vojnog skladišta. Nasljednik starijeg njemačkog MG-42, slavnog mitraljeza proizvoñenog tijekom Drugoga svjetskog rata,MG3 zadržao je brzinu starijeg oružja od 1200 zrna u minuti - dvadeset zrna u sekundi. Mitraljeski položaji bili su rasporeñeni u razmacima od trideset metara, dva mitraljeza za prednje prateće vozilo, dva za stražnje, ali samo jedan za Mercedes. Cortez ipak nije toliko vjerovao automobilskom oklopu. Pogledao je na svoj digitalni sat. Točno na vrijeme. Escobedo je imao dobre vozače. Doduše, i Untiveros je nekoć imao dobru poslugu.Na vrhu mitraljeskih cijevi nalazio se produžetak nalik tuljcu, prigušivač bljeska. Neupućeni su često pogrešno razumijevali njegovu namjenu da zaštiti mitraljesca od bljeska - kako ga vlastiti hici ne bi zaslijepili. Skriti bljesakod bilo koga drugoga bilo je fizički nemoguće.Mitraljesci su zapucali svi u istom trenutku, te se pet odvojenih valjaka čistogbijelog plamena duljine jednog metra pojavilo na desnoj strani ceste. Iz svake je cijevi bljesnuo rafal svijetlećih zrna omogućujući strijelcima da vatru usmjere ravno u svoje ciljeve ne upotrebljavajući metalne nišane na oružju.Nitko od ljudi u automobilu nije čuo zvuk mitraljeza, ali su svi začuli zvuk udara zrna - barem oni koji su poživjeli dovoljno dugo.Kada je ugledao žutu crtu markirnih metaka koja se prilijepila uz čelni BMW, Escobedovo se tijelo ukočilo poput čelične šipke. Taj automobil nije bio oklopljen poput njegova. Pozicijska svjetla skrenula su nalijevo, pa udesno, a tada je automobil sletio s ceste, prevr-i'iiei se poput igračaka njegova sina. l'rije loga on i Cortez osjetili su udar dvadeset zrna u svoj automobil. /,vuk je nalikovao tuči na limenom krovu, meñutim to su bila 150-gramska zrna, ne zrna tuče, koja mi udarala u čelik i kevlar, ne u lim. Njegov je vozač, dobro uvježban, uvijek nervozan i na oprezu, naglo skrenuo Mercedes kako bi izbjegao liMVV pred njima, istovremeno nogom zalijepivši papučicu gasa /.ji pod. Šest litreni Ivi ercedesov motor odgovorio je istog trena -i on je takoñer bio oklopljen - udvostručujući i snagu i potisak, bacajući putnike natrag u sjedišta. U tome je trenutku Escobedo okrenuoKliivu ne bi li vidio napadače, činilo se kao da markirna zrna lete ravno u njegovo lice i zaustavljaju se u debelom staklu - koje je, primijetio je to, pucalo pod udarima.('orlez se tijelom bacio na Escobeda, obarajući ga na pod. Nijedan od njih nije stigao progovoriti ni riječi. U trenutku kada je ispaljeno prvo zrno automobil je vozio stotinu deset kilometara na sat. Siula se približavao brzini od sto četrdeset, bježeći iz zone napada bi7e no što su mitraljesci mogli prilagoditi položaj oružja, primivši ukupno više od četrdeset zrna. Dvije minute kasnije, Cortez je podi-gno glavu.Iznenadilo ga je što su dva zrna pogodila okna na lijevoj strani, kroz. automobil. Mitraljesci su bili pretjerano dobri; uspjeli su prot-leinli nekolikozrna kroz oklopljene prozore. Od pratećih automobilu nije bilo nikakva traga. Felixje duboko udahnuo. Upravo je dobio najopasniju igru svog života."Skreni bilo kamo!" viknuo je vozaču."Ne!" trenutak kasnije rekao je Escobedo. "Ravno do..."" Huñalo!" Cortez je okrenuo eljefea. "Želite li upasti u još jednu /HMJcthi, ravno pred nama? Što mislite kako su znali da nas ovdje llt'biiju pobiti! SKRENI!" ponovno je viknuo vozaču.Vozač, dobro obučen u izbjegavanju zasjeda, nagazio je na kočni- i skrenuo. Skretanje je vodilo udesno, prema maloj mreži postra-[III putova koji su povezivali obližnje plantaže kave.I'minuli mirno mjesto i zaustavi se", naredio je Cortez. Ali..."< )iu očekuju da bježimo, ne da razmišljamo. Oni očekuju da će- tirinii i točno ono što piše u antiterorističkim priručnicima. Samo iile predvidljive", rekao je

Page 213

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostCortez odstranjujući komadiće po-likarbonata iz kose. PiStolj mu je bio ispao, pn ga je brzo spremio u navlaku na ramenu, ".lose, vozio si savršeno.""Oba automobila su nestala", izvijestio je vozač."Nisam iznenañen", odgovorio je Cortez. Sasvim iskreno. "Jesus Mana, ovo je biloblizu."Što god da bio, Escobedo nije bio kukavica. I on je pregledao štetu koju su pretrpjela okna, tek nekoliko centimetara od mjesta gdje mu se nalazila glava. Dva zrna prošla su širinom automobila - sada su bila napola zarivena u okno. Eljefe je iščupao jedno i okretao ga u šaci. Zrno je još bilo toplo."Moramo porazgovarati s ljudima koji izrañuju okna", hladno je primijetio Escobedo. Cortez mu je spasio život, shvatio je.Neobično je bilo to što je imao pravo, ali se Corteza daleko više dojmila činjenica da su mu vlastiti refleksi - čak i uz prethodno upozorenje, reagirao je zadivljujućom brzinom - spasili život. Davno je bilo kada je bio primoran prolaziti testove tjelesne pripremljenosti koje je zahtijevao DGI. Ovakvi trenuci mogu i najopreznijeg čovjeka natjerati da se osjeća nepobjedivim."Tko je znao da idemo Fuentesu?" upitao je."Moram..." Escobedo je y,zeo telefonsku slušalicu i počeo birati broj. Cortez muje blago oduzeo slušalicu i vratio je u ležište."/e/e, to bi mogla biti ozbiljna pogreška", tiho je rekao. "Uza sve dužno poštovanje, senor, molim, dopustite mi da ja sredim stvari. Ovo je poslovni problem."Do toga trenutka Cortez nikada nije toliko zadivio Escobeda."Bit ćeš nagrañen", rekao je svojem vjernom vazalu. Escobedo je predbacivao samome sebi što se ponekad grubo odnosio prema njemu, i još gore, što je povremeno odbacivao Cortezove mudre savjete. "Što nam je činiti?""Jose," obratio se Cortez vozaču, "pronañi uzvisinu s koje možemo vidjeti Fuentesovu kuću."Za manje od minute vozač je pronašao zavoj koji je gledao na dolinu. Automobilomje sišao s ceste, te su sva trojica izišli. Jose je ispitivao štetu na automobilu. Na sreću, ni gume ni motor nisu bili oštećeni. Iako će karoserija morati u potpunosti biti prerañena, automobil se mogao kretati i manevrirati. Jose je iskreno volio svoje vozilo,pa iako žaleći zbog oStećenja, pucao je od ponosa Sto im je upravo to vozilo i njegovo umijeće spasilo živote.IJ prtljažniku se nalazilo nekoliko pušaka - njemačkih G3, poput onih koje je upotrebljavala vojska, ali legalno nabavljenih - i jedan dalekozor. Cortez je ostaloj dvojici dao puške. On sam uzeo je dalekozor i usmjerio ga prema dobro osvijetljenoj Fuentesovoj kući, udaljenoj oko šest milja."Što tražiš?" upitao je Escobedo."./e/e, ako je on imao udjela u zasjedi, do sada zasigurno zna da je |)lan propao i morao bih ugledati užurbanost. Ako nije znao ništa, |iećemo vidjeti nikakvo kretanje.""Što je s onima koji su pucali?""Mislite, znaju li da smo umakli?" Cortez je zatresao glavom. I'Ne, neće biti sigurni, pa će isprva pokušati dokazati kako su uspjeli ,1a je naš automobil jošzakratko krivudao - te će nas pokušati pro-laei. Jose, koliko si puta skrenuo doovoga mjesta?""Šest puta, senor, a mreža putova je gusta", odgovorio je vozač, (izgledao je sjajno s puškom."./e/e, uviñate li teškoću? Ukoliko uistinu nemaju velik broj ljudi, jroj putovakoje će morati provjeriti prevelik je. Mi se nismo sukobi-i s policijom ili vojskom. Da jesmo, još bi uvijek bili u pokretu. Zasje-je poput ove - neje/e, kada jednom propadnu, propadnu zauvijek", klložio je dalekozor. Sada je bilo vrijeme za malo napuhavanja. Otvorio je vrata i izvukao nekoliko boca Perriera -Escobedo je volio nineralnu vodu. Otvorio je boce prislanjajući čepove na rupe od netaka na poklopcu prtljažnika, da bi ih naglo potegnuo nadolje, lose je zadivljeno zagunñao i Escobedo se divio tom umijeću."Uvijek ožednim kada sam u pogibelji", objasnio je Cortez pružajući boce ostalojdvojici."Uzbudljiva noć", složio se Escobedo i povukao dug gutljaj iz bvoje boce.Zapovjednik Jensen i njegov navigator ne bi se složili. Prvi je put, <ao i uvijek, predstavljao osobitu prigodu, sada je to već bila rutina. Jevolja je bila u tome što je sve teklo pretjerano glatko. Jensen se susreo s raketama zemlja-zrak i radarski navoñenim protuavion-skini lopovima, iskušavajući vlaslihi hrabrosl i umijeće protiv jedna ko iskusnih i lukavih sjevernovijctnamskili artiljeraca. Ovaj je zada-lak bio opasan poput odlaska na poštu, ipak, podsjetio se, važne stvari često se odašilju poštom. Zadatak je

Page 214

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnosttekao točno po planu. Računalo je izbacilo bombu u točno predviñenom trenutku, navigator je TRAM vizorom pratio metu. Ovaj je put Jensen desnim okom pratio televizijski zaslon."Pitam se što je zadržalo Escobeda?" upitao je Larson"Možda je već stigao", glasno je razmišljao Clark, promatrajući kuću kroz GLD-ovvizor."Možda", složio se drugi agent. "Primjećuješ li kako su ovaj put automobili parkirani podalje od kuće?""Da, ova je tempirana za stotinku sekunde zakašnjenja", rekao mu je Clark. "Trebala bi eksplodirati točno iznad sobe za sastanke."Iz ove je udaljenosti još upečatljivije, pomislio je Cortez. Nije vidio pad bombe, nije čuo letjelicu koja je ispustila bombu - što je, rekao je sebi, pomalo čudno - bljesak je ugledao daleko ranije nego je do njih dopro zvuk. Amerikanci i njihove igračke, pomislio je. Mogu predstavljati opasnost. Najveća je opasnost bio njihov izvor obavijesti, vrlo, vrlo dobar, a Felix nije mogao shvatiti o kakvom se izvoru radi. To je izazivalo neprekidnu zabrinutost."Čini mi se kako Fuentes nije bio umiješan", primijetio je Cortez prije nego je zvuk eksplozije dopro do njih."Mogli smo biti tamo!""Da, ali nismo, /e/e, mislim da bismo trebali poći.""Što je ono?" upitao je Larson. Dva automobilska fara pojavila su se na obronku tri milje udaljenom. Ni jedan od njih dvojice nije zamijetio Mercedes koji se zaustavio na promatračnici. Bili su se usredotočili na metu, ali je Clark ipak sebi predbacivao što se nije sjetio provjeriti okolinu. Takve su greške često bile smrtonosne, a on je sebi dopustio zaboraviti koliko je ozbiljan njihov zadatak.Clark je uzeo noćni dvogled u Umniku kada su automobilski farovi zaokrenuti. Automobil je bio veliki..."Kakav automobil ima liseobedo?""Možeš birati", odvratio je Larson. "Garaža mu nalikuje ergeli u Churehill Dovvnsu. Porschci, Rolls-Roysi, Mercedesi...""Da, ovaj je nalikovao produženoj limuzini, može biti veliki Mercedes. Neobično mjesto za takav automobil. Nestajemo. Mislim da su dva izlaska na ovakva mjesta sasvim dovoljna. Gotovi smo s bombama."Osamdeset minuta kasnije njihov Subaru morao je usporiti. Nekoliko bolničkih i policijskih vozila bilo je parkirano na zavoju dok su ljudi u uniformama ulazilii nestajali u ružičastom svjetlu rotacijskih svjetiljki. Dva crna BMW-a ležala su prevrnuta na bok uz rub c-esle. Tko god bio njihov vlasnik, netko ga nije pretjerano volio, pomislio je Clark. Promet je bio rijedak, ali su i ovdje, kao i u bilo kojem dijelu svijeta gdje ljudi voze automobile, vozači usporavali ne bi li vidjeli nešto."Netko im je oderao kožu", primijetio je Larson. Clarkova je procjena bila profesionalnija."Paljba s kalibrom trideset. Teški mitraljezi iz neposredne blizine. Prilično gadna zasjeda. Ovo su BMW M3.""Veliki i brzi? Netko s mnogo novca. Ne misliš?""U ovom poslu vrlo rijetko 'misliš'. Kako brzo možeš saznati što : ovdje dogodilo?""1 )va sata po povratku.""Dobro." Policajci su promatrali automobile u prolazu, ali ih ni-Jhi pretraživali. Jedan je baterijskom svjetiljkom osvijetlio stražnji liio Siibnrua. Tamo se nalazilo nekoliko zanimljivih predmeta, ali ni Jldiiu koji bi veličinom ili oblikom odgovarao mitraljezu. Mahnuo ||n |ti neka pi oduže. Clark je prihvatio i počeo razmišljati. Je li rat limliit bunile, kojem se nadao, već započeo?l<ihliy Imksou Čekao je dva sata prije nego se ukrcao u C-141B t\ MkoplovNtva, koji je sa svojim nadgrañem za dotakanje go- /elenoj zmiji raširenih krila. U zrakoplovu se nalaziloH / Ujoš Šezdeset vojnika pod punom opremom. Iako je njegov mladi brat zarañivao svoju placu. Nakon što je dobio dopuštenje, do njega je sjeo bojnik - Robby je bio dva čina iznad."Koja jedinica?""Sedma laka." Bojnik se naslonio, pokušavao se smjestiti što je udobnije mogao. Šljem je položio u krilo. Robby gaje podigao. Oblikom je uvelike podsjećao na njemački šljem iz Drugoga svjetskog rata, bio je načinjen od kevlara i presvučenkamuflažnom tkaninom, a oko nje, pričvršćena elastičnom vrpcom, nalazila se hrpaupletenih platnenih vrpci, nalik vlasulji."Znate, moj brat nosi jedan ovakav. Prilično je težak. Je li dobar?"

Page 215

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost"Kupusova glava?" Bojnik se nasmiješio, zatvorio je oči. "Pa, kevlar bi trebao zaustaviti tanad da vam ne raznese glavu, a krpe koje namatamo okolo služe da ponište obris - čine vas neprimjetnijim u grmlju. Kažete, vaš brat je s nama?""Novi čvarak - mislim da je naziv čina potporučnik - u, ne znam, nekim ninj ama...?""Treća sedamnaesta. Prva brigada. Ja sam brigadni obavještajac, u Drugoj brigadi. Što vi radite?""Trenutačno u Pentagonu služim dvije za tri. Kada ne gužvam papire, upravljam lovcima.""Mora da je lijepo raditi sjedeći", primijetio je bojnik."Ne." Robby se nasmijao. "Najbolje je što se mogu vrlo brzo izvući iz kante, akozatreba.""Točno, kapetane. Što vas dovodi u Panamu?""Borbena grupacija s nosačem imala je vježbe na otvorenom moru. Nadgledao sam. Vi?""Uobičajena rotacija u obuci jednog bataljuna. Prašuma i težak teren, to nam je osnovno radno mjesto. Skrivamo se", objašnjavao je bojnik."Gerilska borba?""Otprilike ista taktika. Ovo je bila izvidnička vježba, pokušati se uvući i prikupiti obavijesti, izvesti nekoliko prepada, takve stvari.""I kako je išlo?"Ilojmk je zagundao. "Ne tako dobio kako smo očekivali. Izgubili snio nekolicinu kvalitetnih ljudi lijekom nekih premještaja - isto kao i kod vas, zar ne? 1 -judi dolaze i odlaze, a za novopridošle treba vremena da ih'se ubaci u pravu brzinu. Ova je izvidnička jedinica izdubila nekolicinu dobrih ljudi i to nas je koštalo. Zato vježbamo", zaključio je bojnik. "Bez prestanka.""S nama je drugačije. Mi sastavimo jedinicu i obično ne gubimo nikoga na takav način sve dok se ne vratimo kući.""Uvijek sam mornaricu smatrao pametnijom, gospodine.""Tako loše? Brat mi je pričao daje izgubio uistinu dobrog -voñu voda? Zar je to takav gubitak?""Može biti. Sa mnom je bio vojnik, Munoz, stvarno nadaren za izviñanje u gušticima. Jednoga je dana jednostavno nestao, odvukli su ga u neke specijalne operacije, to su mi rekli. Tip koji ga zamjenjuje jednostavno nije tako dobar. Dogaña se. I takve stvari morate prihvatiti."Jaekson se sjetio imena Munoz, ali ne i gdje gaje čuo. "Kako mogu sredili prijevoz do Monterreva?""To nam je u susjedstvu. Kapetane, ako se želite voziti s nama? Naravno, nemamo sve udobnosti koje ima mornarica.""Bojniče, i mi se često susrećemo s tvrdim življenjem. Kvragu, |i'tlnom prilikommi nisu mijenjali plahte čitava tri dana. A u istom lom tjednu su nam služili hot-dog za večeru - nikada neću zaboravili tu plovidbu. Uistinu strašno. Pretpostavljam da vaši džipovi imaju |klnna-urcdaje?" Dva su se čovjeka pogledala i prasnula u smijeh.Kvanu su dodijelili vrhunski apartman smješten kat iznad guvernerove pratnje plaćen sredstvima iz fonda kampanje, što je pred-Hfitvljalo iznenañenje. To je olakšavalo posao osiguranju. Fowlera je ' nkiu/ivalo puno osiguranje Tajne službe koje će ga pratiti sve doMiiiItMiouu, a ukoliko uspije, i sljedeće četiri godine. Hotel je bio li-|tp I nuvieinen, s debelim betonskim podovima, ali se kroz njih bukaphtulnve 1/ prizemlja ipak probijala.I Ipi mvu kudii je izlazio ispod tuša, na Jackovim je vratima odjeknuli« Mumiji*. I lolel je raspolagao ogrtačimasmonogramom. Ryan |»» )»? UMVltklto i otvorio vrata. Na vratima je stajala izazovno odjeve-n;i žena četrdesetih godina. Odjeća je bila crvenu, boja koja je ponovno prcdsluvljala.simbol moći. I.os poznavatelj modnih kretanja, vjerovao je da boja nečije odjeće ne može odavati ništa više od toga."Vi ste doktor Ryan?" upitala je. Jacku se u trenutku nije svidio način kojim jepostavila pitanje. Osjećao se kao da nosi nekakvu za-ra/u."Da. Vi ste?""Ja sam Elizabeth Elliot", odgovorila je."Gospoña Elliot", rekao je Jack. Nalikovala je izvjesnim gospo-dicama. "Oprostite, zatečen sam. Ne znam tko ste vi.""Ja sam pomoćnica savjetnika za vanjsku politiku.""Oh. Da. Uñite, molim." Ryan je širom otvorio vrata, te je pustio unutra. Trebaose sjetiti. To je bila "E.E.", profesorica političkih znanosti na Benningtonu, čiji su geopolitički nazori, smatrao je Ryan, Lenjina činili sličnim Theodoreu Rooseveltu. Prešao je nekoliko koraka prije nego je shvatio da ga ona ne

Page 216

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostslijedi."Dolazite ili ne?""Ovako?" Stajala je još deset sekundi prije nego je ponovno progovorila. Jack ješutke nastavio brisati kosu, bio je znatiželjan više no bilo što drugo."Ja znam tko ste vi", rekla je prkosno. Kome je vragu prkosila, to Jack nije znao. U svakom slučaju, Ryan je imao dug dan, još je uvijek osjećao posljedice vremenske razlike povratka iz Europe, na koju je dodao još jedan sat razlike za središnju vremensku zonu. To je djelomično objašnjavalo njegov odgovor."Doktorice, vi ste mene uhvatili pod tušem. Imam dvoje djece, suprugu, koja je takoñer diplomirala na Benningtonu. Ja nisam James Bond i ne šaram unaokolo. Ukoliko mi želite nešto reći, budite ljubazni i recite. Čitav prošli tjedan bio sam u punom pogonu, umoran sam i trebam sna.""Uvijek ste tako neuljudni?"Isusa ti! "Doktorice Elliot, ukoliko želite razgovarati s vvashing-tonskim glavonjama, lekcija broj jedan glasi: posao je posao. Želite mi nešto reći, recite. Želite pitati, pitajte.""Koga vraga radite u Kolumbiji?" zarežala je na njega."O čemu vi govorite?" upitao je Jack daleko umjerenijim tonom."/.nali" vi oiviiiu ja govoinn. ,1a /nam da znate." "I) lom slučaju, biste li miosvježili pamćenje?" -"Još jedan voda narko-mafije odletio je u zrak", rekla je, nervozno se ogledavajući ni/, hodnik, kao da bi slučajni prolaznik mogao pomislili da s Jackom pregovara o cijeni usluge. Takvih slučajeva je mnogo na političkim skupovima, a E.E. nije bila neprivlačna."Nemam saznanja da američka, ili bilo koja druga vlada provodi lakva i slična djelovanja. To znači, nemam nikakve obavijesti o predmetu vašeg upita. Ja nisam sveznajući. Vjerovali ili ne, čak i kada vas posvete upošljavanjem u središnjoj Obavještajnoj službi, vi automatski ne znate što se dogaña na svakoj hridi, u svakoj bari ili na •»vini planinskim vrhovima svijeta. Što kažu izvješća?""Vi lo trebate znati", pobunila se Elizabeth Elliot. Sada je ona bila zbunjena."Doktorice Elliot, prije dvije godine napisali ste knjigu o tome koliko smo umiješani u sve. To me podsjetilo na jednu staru židovsku priču. Bio je neki starac u sheltlu u Carskoj Rusiji; imao je dvije kokoši i ragu od konja, držao antisemitske govore - znate, Židovi su krivi za to, pa su Židovi učinili ovo i ono. Tada ga je susjed upitao zašto to čini, a starac mu je odgovorio da je lijepo osjetiti koliko je moćan. Takva je i vaša knjiga, oprostite mi: oko jedanposto činjenicu i devedeset devet posto napada. Ukoliko uistinu želite znati štoi tulimo, ja vam mogu reći nekoliko stvari, naravno, u granicama tajnosti. Obcćajcm vam, razočarat ćete se kao što sam i ja neprekidno i n/oeai an. Želio bih da smo barem upola toliko moćni kao što vi tvrdile "Ali, vi ste ubijali ljude."Mislile, ja osobno?"Du!" Mo?da lo objašnjava njezin stav, pomislio je Jack."hn. ubijao sam ljude. Jednog ću vam dana pričati i o tim mora-iw " Hvun je zastao. "Jesam li na to ponosan? Nisam. Jesam li sre-Ito Hiiiu lo učinio? Da, jesam. Zašto, pitate? Moj život, životi | "phine i kćeri, životi drugih nevinih ljudi bili su ugroženi u |1 mi« \\\t ju Niun učinio ono što sam morao učiniti kako bih zaštitio •i i livoto drugih. Vi se sjećate okolnosti, zarne?"Doktoricu Illiot okolnosti nisu zanimalo. "Guverner V;is želi vidjeti u osami petnaest."Šest sali sna, značila je Kyanu ta rečenica. "Doći ću.""On će vas ispitivati o Kolumbiji.""U tom slučaju, izvijestite svojega šefa unaprijed. Ja ne znam.""Doktore Ryan, ako on pobijedi, vi ste...""Gotov?" Jack se nasmiješio. "Znate, doktorice Elliot, ovo me podsjeća na loše filmove. Ako vaš čovjek pobijedi, možda ćete imati ovlasti da me otpustite. Dopustite mi da vam objasnim što to meni predstavlja:"Imat ćete moć uskratiti mi ukupno dva i pol sata vožnje automobilom svakog radnog dana; moć da me izbacite s teškog, stresnog posla koji me odvaja od moje obitelji daleko više nego bih to želio; moć da mi omogućite udoban život s novcem kojeg sam zaradio prije desetak godina; moć da me natjerate vratiti se pisanju svojih povijesnih knjiga, ili možda predavanjima, zbog čega sam prvenstveno dobio svoju doktorsku titulu. Doktorice Elliot, gledao sam napunjeneautomatske puške uperene u moju suprugu i kćer, i uspio sam riješiti i tu prijetnju. Ukoliko mi želite ozbiljno zaprijetiti, morat ćete izmisliti nešto bolje od otkaza. Vidjet ćemo se sutra ujutro, ali mislim da trebate znati da je moje izvješće namijenjeno isključivo guverneru Fowleru. Moja nareñenja isključuju bilo čiju nazočnost u toj sobi." Jack je zaključao, zabravio i stavio

Page 217

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostlanac preko vrata. Popio je previše piva tijekom leta, to je znao, ali još mu nitko nikada nije tako jako stao na žulj.Doktorica Elliot sišla je stepenicama umjesto dizalom. Za razliku od većine ljudi u okolini, guvernerov prvi pomoćnik bio je mrtav trijezan - rijetko je kada pio; već je pripremao kampanju koja je trebala početi za tjedan dana, umjesto uobičajenog počeka nakon Blagdana rada. "Dakle?" upitao je."Tvrdi da ne zna. Mislim da laže.""Što još?" upitao je Arnold van Damm. '."On je arogantan, bezobrazan i uvredljiv.""Takva si i ti, Beth." Nasmijali su se. U stvari se nisu voljeli, ali političke kampanje stvaraju najčudnije saveze. Voña kampanje či-lao je i/vjeSćc <> Rvanu poteklo od kongrcsmena Alana I 'renta, no-vog predsjednika I/borne komisije za nadzor obavještajnih službi. \L\\. nije vidjelaizvješće. Ona mu je rekla, iako je on to već znao, u sivari ni jedno od njih nije znalo pravi uzrok Rvanova sukoba s Trenlom na jednom washingtonskom prijamu, te ga javno nazvao pederom. Trent tu uvredu nikada nije zaboravio, ni oprostio. Nije hio ni onaj koji bi pisao hvalospjeve, ali je Trentovo izvješće oRvanu sadržavalo izraze poput "bistar", "hrabar" i "častan". Koga je vraga, razmišljao je van Damm, to trebalo značiti?()vo će biti njihova treća noć bez napada, Chavez je u to bio sigu-nin. I loñalisu neprekidno od sunčeva zalaska, prošli pokraj druge moguće rafinerije - svi znaci bili su vidljivi. Tlo izblijedjelo od kiselini", utabana zemlja, odbačeni otpaci, sve to ukazivalo je da su ljudi l'ili Umio i vjerojatno redovito posjećivali to mjesto; iako ne i noćas, ni ilvije prethodne noći. Ding je znao daje to mogao očekivati. Svi |H (ručnici, sva predavanja tijekom njegove obuke naglašavala su činjenicu da su borbena djelovanja bezumna mješavina dosade i strave, dosade zbog toga što se najvećim dijelom ništa nije dogañalo, strave jerse "to" moglo dogoditi svakog trenutka. Sada je shvaćao kako vojnici na terenu postanu nepažljivi. Tijekom vježbi znalo se šio je što; dobro, znali su da će senešto dogoditi. Vojska je rijetko prireñivala vježbe bez sukoba. Vrijeme obuke bilo je previše skupo. Takt) se suočio s ozlojeñujućom činjenicom da su prava borbena djelovanja manje uzbudljiva od obuke, ali neizmjerno pogibeljnija. To jedvojstvo dostajalo da u mladome čovjeku probudi glavobolju.Bolova je već ionako imao sasvim dovoljno. Svakih nekoliko sati prožvakao bi dvije kapsule Tvlenola zbog mišićnih bolova i istegnu-i a kao i obične napetostii stresa. Mladi čovjek učio je da spoj teških I jelesnih naprezanja i pravog mentalnog stresa ubrzo poštara čovjeka. U stvari nije bio umorniji od nekog činovnika nakon malo duljeg i udnog dana za stolom, ali je sam zadatak u spoju sokruženjem po-lačavao svaki njegov osjet. Veselje ili tuga, ushićenost ili potištenost, ?trah ili nepobjedivost - bili su u ovome području neizmjerno snažniji. Kraće rečeno, borbena djelovanja nisu bila zabavna. Ipak, zašto |f on - nije mu se sviñalo, zapravo ne, ali... što? Chavez je otjerao jnnnisao. Zbunjivala gaje.Inko nije /.iiiio, lo je hio odgovor. Dinji t hnvez hit> je mileni bor-beni vojnik. Kao šio kirurg traumatolog ne u>.iv;i u prizoru polomlje-nili I i jela žilava nesreće, Chavez hi daleko radije sjedio na barskomsloleu u društvu lijepe djevojke ili u društvu prijatelja pratio utakmicu. Kao što je kirurg znao da njegovo umijeće znači život njegovim pacijentima, tako je i Chavez znao da su njegova umijeća na čelnom položaju životno važna za uspjeh zadatka. To je bilo njegovo mjesto. Tijekom zadatka sve je bilo predivno jasno -osim kada je bio zbunjen, ali čak je i to bilo jasno, na neki njemu neobičan i nepoznat način. Njegova su osjetila češljala meñu drvećem poput radara, izdvajajući ptičji cvrkut i šumove divljači - osim kada je ta buka u sebi nosilaposebnu vrstu poruke. Njegov je um predstavljao savršenu ravnotežu paranoje i samopouzdanja. Bio je oružje svoje domovine. Toliko je shvaćao, iako preplašen, borio se protiv dosade, borio se ostati na oprezu, zabrinut za svoje drugove; Chavez je predstavljao stroj koji diše i misli, čija je jedina namjena bila uništenje neprijatelja njegove države. Bio je to težak posao, ali je on bio čovjek za to.Ipak, te noći nisu pronašli ništa. Tragovi su se ohladili. Mjesta gdje su rafinerije stajale bila su pusta. Chavez je zastao na prethodno dogovorenoj sastajališnoj točki i pričekao da mu se priključi ostatak postrojbe. Isključio je noćni vizor - u svakom slučaju, njega je koristio tek trećinu vremena - i popio vode. Ovdje je barem voda bila dobra, spuštala se niz bistre planinske brzace."Veliko ništa, satnice", rekao je Ramirezu, kada je časnik stigao do njega. "Ništa vidio , ništa čuo.""Tragovi, utori kotača?""Ništa, svi su tragovi stari dva do tri dana."

Page 218

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost:Ramirez je znao kako odrediti starost traga, ali to nije činio tako dobro kao narednik Chavez. Način kojim je udahnuo gotovo je odao olakšanje."Dobro, vraćamo se. Odmori se još nekoliko minuta i onda povedi." .;"Dobro. Gospodine?""Da,Ding?" '" Ovo j e područj e za nas mrtvo.""Možda si u pravu, ali ćemo pričekati još nekoliko dana kako bismo bili sigurni", rekao je Ramirez. Dio njega bio je sretan što odUui'hine snu li nije doslodo Inulic, a laj je dio njegove svijesti zaglu-Mvno opomene koje je trebao zamijetiti. Osjećaj mu je^govorio da je ive u redu, um i njegova analitička uvježbanost trebale su mu dojavili da nije sve kako valja.Ni Chavez nije to zamijetio. Na rubu njegove svijesti bila je pri-'uitna udaljena grmljavina, poput neobično primjetne tišine koja pielhodi potresu, ili prve trake oblaka na obzoru. Ding je bio prem-liul i previše neiskusan da bi primijetio znakove. Bio je nadaren. Bio |i4 piavi čovjek na pravome mjestu, ali nedovoljno dugo. Ni on nije znao.Ipak, čekao gaje posao. Pet minuta kasnije poveo je odred, penju-i'i si' uz padinu, izbjegavajući sve tragove; izabrao je stazu različitu od svih koje su koristili, bio je pripravan za svaku neposrednu opasnost, hulnako tako slijep zaopasnost, daleku, no ipak pogibeljnu.C-141B tvrdo je prizemljio, pomislio je Robby, iako vojnici nisu to /.nmijelili.U stvari, većina ih je spavala, te ih je trebalo buditi. Jack-M>u je rijetko spavao tijekom leta. Bila je to, razmišljao je, loša navika m pilota. Transportni je zrakoplov usporio i rulao tvrdo poput lovcu na uskoj površini nosačeve palube, dok se konačno nisu otvo-illiiSkoljkasta teretna vrata na repu."/.a mnom, zapovjednice", rekao je bojnik. Ustao je i podigao oj ranac. Izgledaoje teško. "Supruga je došla mojim osobnim au-iiimobilom.""Knko će se vratiti kući?""Službenim kolima", objasnio je bojnik. "Tako bataljunski zapovjednik i ja možemo detaljnije raspraviti vježbu putem do Orda. OMfivil ćemo vas u Monterevu.""Možete li me odvesti do Forta? Rado bih pokucao na vrata fttiu malom braci."" Možda je na terenu."" Vvi kom uvečer? Riskirat ću." Robbvjev je pravi razlog bio što je i H/govor sbojnikom bio njegov prvi razgovor s vojnim časni-Itil U posljednjih nekoliko godina. Sada je bio kapetan, sljedeći je JI wk bio zapovjedništvo. Ukoliko je želio učiniti taj korak - Robby i U lo bio siguran poput svakog drugog lovačkog pilota, iako je ste-pouka i/meñu kapelana i kontraadmirala bila najkli/avija stepenica u mornarici imali ponešto Sira sa/nanja neće hiti naodmet. To će ga učiniti boljim stožernim časnikom, te će ga nakon CAG-a, ukoliko ga dobije, vratiti ponovno u stožer."Dobro."Dvosatna vožnja automobilom od baze Ratnog zrakoplovstva Travis do Fort Orda - Ord je bio maleno uzletište, nedovoljno veliko za transportne zrakoplove - bila je zanimljiva, a Robby je imao sreću. Nakon dva sata izmjenjivanja mornarskih ratnih priča, te slušanja o stvarima za koje nikada nije čuo, vidio je Tima kakose upravo vraća sa slobodne večeri provedene u gradu. Stariji brat je shvatio damu je potreban jedino kauč. Nije bio naviknut na takvo što, ali je vjerovao da može i to pretrpjeti.Jack i njegov osobni čuvar stigli su do guvernerovih odaja točno na vrijeme. Jack nije poznavao nijednog pripadnika Tajne službe, ali su njih upozorili da gaočekuju, a on je još uvijek imao svoju službenu propusnicu CIA-e. Plastificiranaiskaznica veličine igraće karte sa slikom i brojem, ali bez imena, obično mu je visjela na lančiću oko vrata poput nekog vjerskog talismana. Ovaj put pokazao jeiskaznicu agentima i strpao je u džep sakoa.Dogovorili su se da će izvješće predati tijekom najcjenjenijeg političkog dogañaja, radnog doručka. On nije toliko društveno važan poput ručka, još manje službene večere, ali su doručci iz nekog razloga smatrani dogañajem od velike važnosti. Doručci su bili ozbiljni.Časni J. (ime mu je bilo Jonathan, koje nije volio) Robert, zovite me Bob, Fowler, guverner države Ohio, bio je u srednjim pedesetim godinama. Poput sadašnjeg Predsjednika i Fowler je nekada bio državni odvjetnik sa zadivljujućimbrojem sudskih slučajeva iza sebe. Pratio ga je glas čovjeka koji je očistio Cleveland tijekom šest mandata u Predstavničkom domu, ali se iz tog Doma ne prelazi u Bijelu kuću, a senatske su fotelje u njegovoj državi bile predobro

Page 219

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostčuvane. Tako je prije šest godina postao guverner, po svim izvješćima učinkovit.Svoj je krajnji politički cilj odredio prije dvadeset godina, a sada je gotovo stigao do njega.Bio je visok pet stopa jedanaest, smeñih očiju i kose koja je pokazivala prve sijede oko ušiju. Bio je umoran. Amerika od svojih predsjedničkih kandidata zahtijeva mnogo. U usporedbi s tim, obuka umaiinskoin logoru predstavljala je školski i/.let. Kyan je promatrao čovjeka gotovo dvadeset godina starijega od sebe koji je tijekom prošlih šest mjeseci živio na prevelikom broju ispijenih kava i lošoj prehrani na službenim večerama;koji se još uvijek uspijevao nasmiješili svim glupim vicevima koje su pričali ljudi koje nije volio i, najvažnije od svega, koji je bio kadar održati govor najmanje četiri puta dnevno, a koji je i dalje svakom slušatelju zvučao uzbudljivo i svježe. () vanjskoj je politici njegovo znanje bilo otprilike jednako Jackovu znanju o Einsteinovoj teoriji relativiteta, što i nije bilo mnogo."Vi ste doktor Ryan?" Fowler je podigao pogled s jutarnjeg izdanja novina."Da, gospodine.""Oprostite što ne ustajem. Uganuo sam zglob prošli tjedan, i prokleto me boli." Fowler je mahnuo prema štapu pokraj sebe. Jack na jutarnjim vijestima nije primijetio štap. Fowler je držao govor kojim je prihvatio imenovanje, plesao po pozornici... s uganućem zgloba. Taj je imao snage. Jack mu je prišao i rukovao se s njim."Rekli su mi da ste vršitelj dužnosti zamjenika direktora Obav-jštajnog odjela.""Guverneru, oprostite, naziv glasi zamjenik direktora (Obavještajni). To znači da trenutno vodim jedan od glavnih Agencijinih od-:la. Ostali su Operacije, Znanost i tehnologija te Uprava. Uprava funkcionira točno onako kako bi čovjek očekivao. Ljudi iz Operaciju prikupljaju podatke na stare načine; oni su prava terenska njuška-|lt Znanost i tehnologija vodi satelitske programe i ostala znanstve-ta ispitivanja. Obavještajni odjel pokušava shvatiti podatke koje lam pribavljaju Operacije i Znanost i tehnologija. To je ono što ja Jokušavam raditi. Pravi DDI je admiral James Greer, ali je...""Čuo sam. Šteta. Pričaju daje dobar čovjek. Čak i njegovi nepri-fltUelji tvrde daje častan. Vjerojatno najveći kompliment koji čovjek liože dobiti. Hoćemo li doručkovati?" Fovvler je ispunjavao prvi |sCfihtjev političkog življenja. Bio jeugodan. Bio je privlačan."Slažem se, gospodine. Mogu li vam pomoći?"'Ne, mogu sam." Fowler se pri ustajanju pomogao štapom. "Vi bivši marinac, bivšiburzovni mešetar, bivši predavač povijesti. j ( no sam za vaš sukob s teroristima prije nekoliko godina. Moji ljudi moji obavještajci, trebao bih reći", dodao je cerekajući se dok jesjedao, "kažu mi da sle se brzo uspeli Agencijinim stepuiišiun, ali mi ne žele reći zašlo. ('ak ni novinari ne znaju. To me zbunjuje.""Gospoñine, mi ipak čuvamo neke tajne. Nisam slobodan s vama razgovarati o svemušio biste htjeli saznati, te ćete se u svakom slučaju morati osloniti na druge kako biste saznali više o meni. Ja nisam objektivan."Guverner je zadovoljno kimnuo. "Imali ste krvavu svañu s Alom Trentom, a on o vama priča stvari zbog kojih biste se trebali crvenjeti. Kako to?""Gospodine, to morate pitati Ala Trenta.""Pitao sam. Ne želi odgovoriti. Zapravo, ne voli vas pretjerano.""O tome nisam slobodan raspravljati. Žalim, gospodine. Ukoliko u studenom pobijedite, moći ćete i to saznati." Kako objasniti da je Al Trent pomogao CIA-ida uredi bijeg KGB-ova direktora - kako bi izravnao račune s ljudima koji su njegova vrlo bliskog ruskog prijatelja zatvorili u logor? Čak i da je mogao to ispričati, tko bi mu vjerovao?"A sinoć ste uistinu podigli tlak Beth Elliot.""Gospodine, želite li da govorim poput političara, što nisam, ili da govorim kaoono što jesam?""Samo otvoreno. To je jedan od najrjeñih užitaka koji može doživjeti čovjek mogapoložaja." Ryan je u potpunosti previdio upozorenje."Doktoricu Elliot smatram umišljenom i prgavom. Nisam navikao da me se vucara naokolo. Možda joj dugujem ispriku, možda i ona meni duguje isto.""Želi vašu kožu, a kampanja još nije zapravo ni započela." Ta je primjedba izrečena u smijehu."Guverneru, moja koža pripada nekom drugom. Može je odera-ti, ali je ne može imati.""Doktore, nikada se nemojte kandidirati za javnu službu.""Gospodine, nemojte me pogrešno razumjeti, ali nema te sile koja bi me natjeralada se podredim osobama s kakvima se vi morate družiti."

Page 220

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost"Kako vam se sviña raditi u državnoj službi - to je pitanje, ne prijetnja", objasnio je Fowler."Gospodine, radim svoj posao jer ga smatram važnim i zato Sto Jliishm da ga radim dobio." ?*"I )omovina vas treba?" neobavezno je upitao predsjednički kandidat. To je pitanje zanjihalo vršitelja dužnosti DDO-a u njegovu stolcu. "Odgovoriti je teško, zar ne? Ako odgovorite niječno, nezav-irtlujele posao jer ga netko može bolje obavljati. Ako odgovorite potvrdno, tada ste umišljeni kurvin sin koji smatra sebe boljim od ili ugih. Doktore Ryan, izvucite pouku. To je moja današnja lekcija. Nada, želim čuti vašu. Pričajte mi o svijetu... kako ga vi vidite."Jack je izvukao bilješke i govorio malo manje od jednog sata i dvije Šalice kave. Fowlcrje bio nadaren slušatelj. Pitanja koja je postav-jao imala su svoj razlog."Ukoliko vas dobro razumijem, kažete da ne znate što Sovjeti »inju aju. Susreli ste Generalnog sekretara, zar ne?""l'a..." Ryan se sledio. "Gospodine, ne mogu - mislim, dva puta litm se rukovao s njim na konzularnim primanjima.""Milo je to više od rukovanja, ali ne smijete o tome? To je neobič-?>o zanimljivo. Doktore Ryan, niste političar. Izgovorite istinu prije H'go i pomislite slagati. Čini mi se kako smatrate daje svijet trenutačno u prilično dobrom stanju.""Sjećam se kada je bilo daleko gore, guverneru", rekao je Jack, lahvalan stoje napetost popustila."l'a onda, zašto ne popustiti, smanjiti naoružanje, kao što ja |prculla/em?""Mislim da bi to bilo preuranjeno." "Ja ne."(luverneiu, u tom slučaju naša se mišljenja razilaze." 'Sto se dogaña u Južnoj Americi?" Ne /nam.""/unci li to tla vi ne znate što mi tamo radimo, ili ne znate radimo li lifitit lamo, Ili /.mite ali vam je nareñeno ne raspravljati o tom pitanju?" t llNlimi govori poput pravnika. "Kao što sam sinoć rekao dokto-I f ti I llliol, o lom pitanju nemam saznanja. To je istina. Većsamnaz-I potiinCja o kojima imam izvješća, ali o kojima nisam ovlašten / ii fttvjvkii vaSeg položaja, to mi je uistinu neobično.""Kadu je sve to započelo bio sam na NATO-voj konferenciji u luuopi, a ja sam specijalist za lunopu i Sovjete.""Što mislite, Sto nam je činiti glede ubojstva direktora Jacobsa?""Teoretski, morali bismo silovito uzvratiti na ubojstvo svakog našeg državljanina, u ovom slučaju čak i više od toga. Ali, ja pripadam Obavještajnom,ne Operacijama.""To uključuje i hladnokrvno ubojstvo?" pritiskao je Fowler."Ukoliko vlada odluči da ubijanje ljudi predstavlja pravilno usmjerenje djelovanja radi ostvarivanja državnih interesa, tada ta ubojstva nadilaze okvirepravne definicije ubojstva, nije li tako?""Zanimljivo stajalište. Nastavite.""Zbog načina kojim vlada djeluje, takve odluke moraju biti donijete... moraju odražavati način na koji američki narod želi riješiti to stanje; ili bi volio vidjeti da se riješi, pod uvjetom da ima uvid u saznanja dostupna pojedincima koji donose takve odluke. Upravo zbog toga, kako bi se osigurala pravilnost takvih operacija, te kako bi se takve operacije depolitizirale, postoji kongresni odbor za nadzor tajnih operacija.""Dakle, vi tvrdite da takve odluke ovise o tome da razuman čovjek donese promišljenu odluku - da počini ubojstvo.""Pretjerano pojednostavljeno, ali tako je.""Ne slažem se. Američki narod podržava smrtnu kaznu; i to je takoñer pogrešno. Radeći takve stvari, sami sebe ponižavamo i izdajemo ideale naše domovine. Što mislite o tome?""Guverneru, mislim da ste u krivu, ali ja ne stvaram politiku. Ja samo osiguravam podatke onima koji to čine."Glas Boba Fovvlera izmijenio se u nešto što Jack još nije čuo toga jutra. "Samo da razjasnimo naša stajališta. Doktore Ryan, ponašate se u skladu sa svojom reputacijom. Uistinu ste časni, ali usprkos vašoj mladosti smatram da vaši stavovi odražavaju prošlost. Ljudi poput vas stvaraju vladinu politiku, usmjerujući vaše analize u pravcu koji sami odaberete - samo malo!" Fowler je podigao ruku. "Ne dovodim u pitanje vaše poštenje. Ne sumnjam da radite najbolješto možete, ali reći mi da ljudi poput vas ne stvaraju vladinu politiku predstavlja notornu glupost."Ryan je na to pocrvenio, osjetio je vrelinu, pokušao ju je zauzda^ ti, ali je

Page 221

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnosttaj pokušaj jadno propao. Fowler nije dovodio u pitanje Ja-ckovo poškii|i\ veo drugu najsjajniju zvijezdu njegova osobnog /vije/tla, njegovu ink-ligeni/iju. Želio je odrezati svoje mišljenje, ali nije smio."Sada ćete mi vjerojatno reći da kada bih znao ono što vi znate, da bih drugačije razmišljao, točno?" upitao je Fowler."Ne, gospodine, neću upotrijebiti taj argument. On sam zvuči i smrdi poput izmeta. Ili ćete mi vjerovati, ili nećete. Sve što mogu je uvjeravati, ne i uvjeriti. Možda i ja ponekad griješim", priznao je Jack kada se ohladio. "Sve što mogu jest pružiti vam ono najbolje što /nam. Gospodine, mogu li ja vas poučiti nečemu?""Izvolite.""Svijet nije uvijek ono što želimo da jest, ali ga želje ne mijenjaju."I ''ovvlera je ovo zabavljalo. "Dakle, ja vas trebam slušati čak i kada sle u krivu? Što ako ja znam da nemate pravo?"Mogla je uslijediti savršena filozofska rasprava, ali je Ryan znao da je potučen. Upravo je potratio devedeset minuta. Možda još jedan, posljednji pokušaj."(iuverneru, u svijetu žive tigrovi. Gledao sam svoju kćer kako lezi u bolnici na rubu smrti, zato što je netko tko je mrzio mene po-kufino ubiti nju. To mi senije svidjelo, želio sam da nije tako, ali se niSta nije promijenilo. Možda sam učio težim načinom. Nadam se da vi nikada nećete.""Hvala. Ugodan dan, doktore Ryan."Rvmi je pokupio svoje spise i otišao. Sve mu je nalikovalo dijelu iz fjiblijc kojeg se mutno prisjećao. Bio je suñen, te gaje čovjek koji bijiu > biti njegov sljedeći predsjednik smatrao manjkavim. Još gaje Ili' ti/.iu'iitii'ihi vlastita reakcija na susret: odjebi budalu. Upravo je Jolvidio lovvlerovu primjedbu. Bilo je glupo tako razmišljati."Vitli 1/ kleveta, veliki brate!" rekao je Tim Jackson. Robbyjeot-ni lo |i iliinoko i ugledao Timmyja odjevena u maskirnu odoru i čiz-» "Vil|»t|iH'|(?/a jutarnje trčanje.""N|m'«mi ni? »I« niiih ti mijenjao pelene." HU» nmritA uloviti. Idemo, imaš pet minuta da se dovedeš uKapelan Jackson nakesio se svom mlañem hratu. Bio je u prilično dobroj formi, a i majstor keiula. "Oñcrat ću ti kožu s tabana."Ponos prethodi padu, rekao je sebi petnaest minuta kasnije kapetan Jackson. Pristao bi na pad. Možda bi pritom mogao počinuti nekoliko sekundi. Kada je počeo glavinjati, Tim je usporio korak."Dobio si", prodahtao je Robby. "Neću ti više nikada mijenjati pelene.""Daj, prešli smo jedva tri kilometra." "Nosač je dugačak samo tristo metara.""Da, a sigurno je i čelična paluba loša za koljena. Idi, vrati se i pripremi doručak, gospodine. Čeka me još toliko.""Razumijem, gospodine." Gdje su moji štapovi za kendo? mislio je Robby, s njima ga još uvijek mogu namlatiti!Robbvju je trebalo pet minuta za povratak do prve oficirske nastambe. Susreo je veći broj časnika koji su išli na trčanje ili se vraćali s njega, te se prvi putu životu Robby Jackson osjetio starim. To nije bilo pošteno. Bio je jedan od najmlañih kapetana u mornarici, još uvijek izvrstan lovački pilot. Takoñer je znao pripremati doručak. Kada se Timmy vratio, sve je bilo na stolu."Robe, ne osjećaj se loše. To je moj posao. Ja ne upravljam zrakoplovima.""Zaveži i popij sok." "Gdje si k vragu bio?""Na palubi Rangera, na nosaču zrakoplova, mladiću. Nadzirao operacije u blizini panamske obale. Moj zapovjednik danas poslije podne stiže u Monterrey, a ja ga moram tamo dočekati.""Tamo gdje padaju bombe", primijetio je Timmy mažući prepečenac maslacem."Još jedna sinoć?" upitao je Robby. To je imalo smisla, zar ne?"Izgleda da smo sredili još jednog dilera. Lijepo je vidjeti da su CIA-i, ili već nekome, izrasla muda. Volio bih znati kako tipovi uvaljuju bombe.""Što time misliš?" upitao je Robby. Nešto nije bilo u redu. "Robe, znam što se dogaña. To radi netko od naših ljudi." "Tim, zbunio si me."Mlañi poručnik, Timolhy Jackson, pjcSnStvo, nagnuo se preko stola u zavjereničkoj pozi zajedničkoj svim mladini časnicima. "Slušaj, /nam da je sve tajno, ali mislim da ne trebaš biti genij. Jedan od mojih je tamo. Braco, daj shvati. Jedan od mojih najboljih ljudi nes-lajc, ne dolazi na mjesto gdje bi trebao stići -vojska smatra daje on lamo, za ime Isusovo. Izvorni znalac španjolskog jezika. I još nekolicina koja se odjavila, čudno, Munoz iz izviñanja, Leon, još dvojica za koju sam načuo. Svi govore španjolski, točno? I najednom nastaje opća klaonica u domovini banana. Pa, koliko ti pameti treba?""Jesi li ikome to pričao?"

Page 222

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost"Zašto ikome pričati? Pomalo sam zabrinut zbog Chaveza - on je iz moje jedinice,malo brinem za njega, ali je stvarno savršen vojnik. Što se mene tiče, može pobiti cijelu narko-mafiju, jedino želim znati kako su postavili bombe. To bi mimoglo dobro doći. Razmišljam tlu se prijavim u specijalne operacije."Timmy, mornarica je postavila bombe, izrazito je glasno pomislio Kobby."Koliko se o tome priča?""() prvoj bombi, svi kažu daje dobro izvedeno, ali priče o tome 111 su naši vojnici tamo? Hm? Možda još nekolicina razmišlja kao i Ju, ali o takvim se sranjima ne govori. Sigurnost, zar ne?""Točni), Time.""Ti poznaješ neke glavonje iz Agencije, zar ne?" "Tuko nekako. Kum sam Jacku mlañem." Piienj mu o nama, pobit ćemo sve koje želi."I It'lnll ću lako", tiho je rekao Robby. To je morala biti Agenciji-opi'im'iju, Jedna od crnih Agencijinih operacija, iako ni približno Koliko koliko je ('I A priželjkivala. Ukoliko novopečeni časnik s aka-lil« nil|i' mole razabrati... dočasnici na Rangeru, časnici i dočasnici u l(iiiivu| vojm'I mora da si je podosta ljudi do sada složilo kockice. A |»vi Imi|I mi Cu\\ te priče nisu obavezno na pravoj strani.j'l Mi ni ti Mtvjet, Ukoliko čuješ priče, reci ljudima neka zavežu je-||i» km I klVHP priča o takvim operacijama, obično nestane neko-itlli, Holu , ukoliko itko želi zezati Chaveza i Munoza ja ću...""SluSiij me, mali! Bio sam lamo. Jednom su me pogodili mitraljezom, Tomcal mi je dohio raketu, umalo su ubili najboljeg Rl()-a s kojim sam ikada letio. Tamo je opasno, a pričaubija ljude. To zapamti. Time, ovo više nije škola."Tim je razmišljao nekoliko trenutaka. Brat mu je bio u pravu. Njegov se brat takoñer pitao što, ako išta, treba učiniti. Rob je smatrao da treba šutjeti, alije ipak bio čovjek od akcije, vozio Tomcat, nije bio osoba koja neće učiniti ništa. Ako ništa drugo, odlučio je, mora upozoriti Jacka da osiguranje operacijenije toliko čvrsto kao što bi trebalo biti.22RAZOTKRIVANJAZa razliku od generala Ratnog zrakoplovstva i Kopnenih snaga, većina admirala Ratne mornarice nema osobne zrakoplove, tako da /eći dio svojih putova prelaze civilnim zrakoplovima. Svita pomoć-lika i vozača koja čeka na vratima djelomice pomaže ublažiti bol, a i lobby Jackson je volio skupljati pozitivne bodove pa jezato doče-cao svojeg zapovjednika u zračnoj luci San Jose, gdje je pristigao upravo u trenutku kada je 727 silazio s piste. Naravno, morao je sače-tati iskrcaj putnika prvog razreda, budući da čak i zapovjedni časni-:i lete ekonomskom klasom.Viceadmiral Joshua Painter bio je pomoćnik zapovjednika po-Imorskih operacija zaRatno zrakoplovstvo, upućenima poznatiji po ?svojoj "oznaci", OP-05, ili jednostavnije, "nula-pet". Njegove tri Izvjezdice predstavljale su čudo. Painterje prvenstveno bio iskren Ičovjek; drugo, otvoren; treće, čvrsto uvjeren da mornarica treba plo-Iviti morima, a ne obalama rijeke Potomac; konačno, a ujednoi naj-Ipogibeljnije, bio je istinska rijetkost meñu mornaričkim časnicima -[pisao je knjige. Mornarica ne ohrabruje svoje časnike da svoje misli [predaju papiru, osim nekih čudnih napisa o termodinamičkom po-jnašanju neutrona u reaktorskoj jezgri. Intelektualac, tvrdoglava [osoba i ratnik u okruženju koje je sve više bivalo antiintelektualno, Ikonformističko i birokratsko, sebe je smatrao časnom iznimkom u [sredini koja se pretvarala u mornaričko dioničko društvo. Painter je Jbio tvrd i lako zapaljiv vermontski gorštak, nizak i tanak,blijedih, [gotovo bezbojno modrih očiju i jezika toliko oštrog da bi njime mogaorezati živu stijenu. Takoñer je bio živuće božanstvo letačkog 1 društva. Letio je nad Sjevernim Vijetnamom preko četiri stotine pu-I ta u nekoliko modela Phantoma F-4, imao dva obaranja MiG-ova -u njegovu uredu u Pentagonu na zidu se nalazila bočna ploča s dvijeii vene /vijc/dc, poil kojima je stajao natpis: "Siclevvintlci vas oslo hitila suvišnih isprika", lako perlekcionist i vrlo zahtjevan zapovjednik, smatrao je da ništa nije dovoljno dobro za njegove pilotei unovačenu posadu, posebno ove potonje."Vidim da si primio poruku", primijetio je Josh Painter, prstom lagano udarajućiRobbvjcve nove i blistave epolete."Da, gospodine.""Takoñer sam čuo da je nova taktika presretanja bila potpuna katastrofa.""Moglo se to bolje izraditi", priznao je kapetan Jackson."Da, ukoliko to pomaže nosaču da preživi. Možda će ti položaj CAG-a pomoći to utvrditi. Upravo sam te preporučio za jedno mjesto", najavio je OP-5. "Dobivaš Šestu grupu. Ona se veže na Abea Lincolna kada Indy ode na reparaturu. Čestitam,Robby. Pokušaj ne činiti veće pogreške sljedećih osamnaest mjeseci. Dobro, što

Page 223

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostnije bilo u redu s vježbom borbene grupacije?" upitao je dok su išli prema službenom automobilu."Rusi su varali", odgovorio je Robby. "Bili su lukaviji." To je kod njegova zapovjednika izazvalo smijeh. Iako grub, Painter je imao razvijen smisao za humor. Razgovor je skratio vrijeme vožnje do zapovjedništva Mornaričkog postdiplomskog centra u Montereyu na kalifornijskoj obali."Ima li novosti s narko-mafrjom?" upitao je Painter dok je njegov pomoćnik unosio prtljagu. ;"Stvorili smo im prilične nevolje, zar ne?" primijetio je Jackson.Admiral se ukočio. "Koga vraga time misliš reći?""Znam da ne smijem znati, gospodine, ali mislim, bio sam tamo i vidio što se dogaña."Painter je pozvao Jacksona da uñe. "Pregledaj hladnjak. Vidi možeš li smiješati martini dok se presvlačim. Sebi uzmi što želiš."Robby je pripremio sve. Tko god je pripremao zapovjednikove odaje znao je što Painter voli piti. Jackson je sebi otvorio bocu piva Miller Lite.Painter se pojavio bez košulje i srknuo iz svoje čaše. Tada je otpustio posilnoga i veoma ozbiljno pogledao Jacksona."Kapetane, želim da ponovite ono što ste rekli na ulazu.""Admirale, nemam ovlasti pristupa, ali nisam slijep. Promatrao sam na radaru A (> kako leti prema plaži i ne mogu vjerovati daje bilo slučajno. Tko je god osiguravao ovu operaciju, mogao je to učinili bolje.""Jaeksone, morat ćeš mi oprostiti, ali sam upravo proveo pet i pol sati sjedeći pored motora razmrdanog Boeinga 727. Želiš mi priopćiti kako su te dvije bombe koje su pobile narko-mafiju ispale iz jednog od mojih A-6?""Da, gospodine. Niste znali?""Ne, Robby, nisam znao." Painter je iskapio ostatak martinija i odložio čašu. "Isuse Kriste. Koji je idiot naredio tu glupost?""Čekajte, ta nova bomba, to je moralo - mislim, naredbe i ostala procedura - jebote, za takvo nešto, naredbe su morale ići preko od-H'Ih -05."" Kakva nova bomba?" Painter je gotovo zaurlao, ali se uspio sab-ili."Nekakva nova plastika, fiberglas, što već, neka nova vrsta košu-i|ice. Nalik jenormalnoj bombi od dvije tisuće funti, niskog koefici-icnta otpora, s uobičajenim priključnicama za "pametnu" bombu, uli nije izrañena od čelika ni bilo koje druge kovine, obojena je mod-10 poput vježbovne bombe.""Ah, dobro. Radilo se nešto s nevidljivim bombama za ATA..." l'ttinlcr je govorio o novom nevidljivom napadačkom zrakoplovu ko-Irgii je razvijala mornarica ".. .ali, izveli smo samo nekoliko pokusnih hm .inja, desetak možda. Čitav je program u fazi ispitivanja. Čak nisu upotrebljavali ni uobičajeno eksplozivno punjenje, te ću vjerojatno jMuMaviti čitav program ispitivanja, jer ne vjerujem da vrijedi ulože-jlh Mcdslava. Još uvijek se nisu pomakli s China Lakea."' < iospodine, nekolicina ih se nalazila u Rangerovu spremištu, situirale, vidiosam ih, dodirnuo ih. Vidio sam jednu pričvršćenu A <>. Platio sam A-6 na radaru dok sam bio u zraku tijekom vjež-Uiio je prema plaži, vratio se iz drugog pravca. Vremenska podu-|ih iionI može biti slučajna, ali se ne bih rado kladio. Onu noć, kada Itit Ni' vraćao na kopno, vidio sam još jednu bombu pričvršćenu na»I /lukoplov. Sljedećeg dana saznao sam da je još jedan diler odle-l»ti /! tik zajedno s kućom. Zvuči uvjerljivo da je pola tone snažnog |)|iM|i|<i/lva upravo prikladno za takav posao, a zapaljiva košuljica mlitvili nikakve tragove.""Devetsto osamdeset pet funti Oclola loliko trpaju u taj lip." Painter je zafrkiao. "To sigurno niši kuću. /„našli tko je lelio?""Roy Jensen, on je zapovjednik...""Poznajem ga. Bili smo zajedno na - Robby, što se tamo dogaña? Želim da ponoviš sve ispočetka, i da ispričaš sve što si vidio."Kapetan Jackson učinio je to. Govorio je neprekidno deset minuta. "Tko je bio tehnički predstavnik?" upitao je Painter. "Gospodine, nisam se raspitivao.""U koliko se kladiš da ni on više nije na nosaču? Sinko, izigrali su nas. Izigrali su mene. Za ime Božje! Te su naredbe trebale proći kroz moj ured. Netkose služi mojim zrakoplovima i mene ne izvješćuje o tome."Robby je shvaćao da bombardiranje nije bilo upitno, radilo se o postupku. I sigurnosti. Da je mornarica planirala ovaj zadatak, bio bi bolje izveden. Painter i njegov stručnjak za A-6 bombardere brinuli bi da se ne pojave neugodnidokazi - poput onoga što ga je uočio Robby u E-2C-U, dokazi koje bi i drugi mogli uočiti. Painter je strahovao zbog jednostavne činjenice da bi se njegovi ljudi mogli naći u vatri zbog zadatka nareñenog odozgo, naredbe koja je zaobišlazapovjedni lanac."Da pozovemo Jensena?" razmišljao je Robby.

Page 224

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost"Razmišljao sam o tome. Previše očito. Time bismo Jensena mogli uvaliti u velikeneugodnosti, ali ja moram saznati odakle potječu naredbe. Ranger')Q na pučini još desetak dana, točno?""Mislim da je tako, gospodine.""To mora biti Agencijin posao", tiho je primijetio Josh Painter. "Ovlasti su došle s još višeg mjesta, ali to mora biti Agencija.""Gospodine, ako to nešto vrijedi, prijatelj mi je na prilično visokom položaju. Kum sam jednom njegovu djetetu.""Tko?" "Jack Ryan.""Da, susreo sam se s njim. Dan-dva proveo je na Kennedyju kada... Robe, ti ćeš sigurno pamtiti tu plovidbu." Painter se osmjehnuo. "Neposredno prije nego si pogoñen raketom. Alije tada on već prešao na HMS Invincible.""Sto? Jack je laña bio na nosaću? Ali... zašlo nije sisat) i potražio me?""Nikada nisi saznao svrhu te operacije, točno?" Painter je zatre-sao glavom, razmišljajući o bijegu Crvenog oktobra. "Možda ti on može pričati o tome. Ja ne smijem."Robby je to prihvatio ne pitajući i vratio se na sadašnje probleme. "Admirale, postoji i kopneni dio operacije", rekao je, te objašnjavao nekoliko minuta."Charlie Fox", rekao je Painter kada je Jackson završio. To je bila uobičajena mornarička skraćena i uljuñena varijanta izraza kojeg su izmislili marinci kako bi njime označili potpuno smušenu vojnu operaciju koja je prijetila samouništenjem: totalni zajeb. "Roberte, sjedaj na prvi let za Washington i recisvom prijatelju da mu čitava operacija ide ravno u vražju mater. Isusa ti miloga, ti idioti iz Agen-ii|r nikada neće naučiti. Ako se pročuje, a sigurno ćese pročuti, naš-kodil će nama. Naškodit će čitavoj zemlji. Takva sranja su nam najmanje potrebna usred izborne godine, posebno kada se kandidira ona supčina Fowler. Takoñer mu reci da sljedeći put kada se Agen-i i|a odluči igrati rata dabi moglo biti od pomoći kada bi na vrijeme priupitali nekoga tko zna nešto o tome."Kartel je imao priličnu zalihu ljudi koji su običavali nositi oružje, da bi ih se okupilo trebalo je samo nekoliko sati. Cortez je imenovan zapovjednikom operacije. On će je nadgledati i usklañivati iz se-la Anserma koje se nalazilo usredištu područja u kojem su djelovale "plaćeničke" postrojbe. Naravno, svome poslodavcu nije otkrio sve što je znao, niti je odao sve svoje namjere. Kartel je predstavljao cjelinu utemeljenu na suradnji. Gotovo tri stotine ljudi dopremljeno je automobilima, kamionima i autobusima, svi razumno pripravni i naviknuti na nasilje; sve kartelove voñe dale su svoj doprinos. Njihov dolazak smanjio je broj čuvara koji će štititi preostale kraljeve 11 roge. To će Escobedu dati priličnu prednost u pokušaju da otkrije koji od njegovih kolega igra "grubo". Za to će se vrijeme Cortez ob-lačunati s "plaćenicima". Cortez je imao iskrenu namjeru goniti i pobiti američke vojnike, ali nije pretjerano žurio. Felix je imao sve jjizloge za sumnju da kreće protiv elitnih postrojbi, vjerojatno ame-Ičkih Zelenih beretki, protivnika kojega je morao poštovati. Morao pripremiti da će njegove postrojbe trpjeti gubitke. Razmišljao jekoliko ćeih poginuli da hi on u svoju korisl mogao izjednačili odnose snaga unutar Kartela.Reći to okupljenima, naravno, nije imalo nikakve svrhe. Ti grubi i okrutni ljudibili su navikli vitlati svojini oružjem poput samurajskih ratnika u lošim filmovima koje su voljeli gledati; poput loše od-glumljenih ubojica, navikli su da ljudi puze pred njima, svemoćnima i nepobjedivima kartelovim ratnicima, naoružanima AK-47, koji jurišaju niz seoske ulice. Smiješne propalice, pomislio je Cortez.Uistinu, situacija jest bila smiješna. Cortezu nije ni najmanje smetalo. To će biti zabavna i poučna vježba, običaj star pet stoljeća; okrutni su ljudi tjeralimedvjede u rupe i na njih huckali svoje pse. Medvjed bi najčešće poginuo, i psi su često stradavali, ali se uvijek moglo pribaviti nove. Novi psi bili bi nanovodresirani kako bi bili vjerni novome gospodaru... to je bilo sjajno, shvatio je Cortez nakon nekoliko trenutaka. On će igrati igru s ljudima umjesto psima i medvjedima, igru koja se nije igrala od carskih vremena. Sada je razumijevao kako su neki kraljevi droge doprli do svojih sadašnjih položaja. Polubožanska jemoć uništavala čovjekovu dušu. To je morao upamtiti, čekao gaje posao.Uspostavio je lanac zapovjedništva. Podijelili su se u pet grupa, u svakoj pedesetak ljudi. Svakoj je grupi dodijeljeno njezino područje djelovanja. Veze će se održavati radioprijamnicima, vodit će ih Cortez, smješten u sigurnoj kući izvan sela. Jedinu bi moguću poteškoću mogla predstavljati kolumbijska vojska. Escobedo se pobrinuo za to. M-19 i FARC će na drugom kraju zemlje početi stvarati nevolje. To će zaokupiti vojsku."Vojnici", kako su sebe odmah počeli nazivati, kamionima su krenuli u brda.

Page 225

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostBuena suerte, rekao je Cortez njihovim zapovjednicima: sretno! Naravno, nije im želio ništa slično. Sreća nije predstavljala nikakav čimbenik čitave operacije, što je bivšem DGI-evu brigadiru išlo na ruku. U dobro osmišljenoj operaciji, sreća nije imala što tražiti.Bio je tih dan u planini. Chavez je čuo odjek crkvenih zvona iz doline, pozivalasu vjernike na nedjeljnu službu Božju. Nedjelja, zapitao se Chavez. Izgubio je pojam o vremenu. Bez obzira koji dan bio, zvuči prometa bili su tiši nego obično. Osim gubitka Roche, sve je bi-li ? | >i i lično dobro. Nisu čak pol ms1 ili previše naboja, za nekoliko danu helikopter koji je podržavao operaciju dopremit će dodatne zalihi*, Naboja nikada nije bilo previše. To je jedna od istina koju je < 'havez naučio. Sreća je imati pun spremnik. Punu čuturicu. I toplu lminu.()blik udoline omogućavao im je da čuju neobično dobro. Zvuk w n minimalnim izobličenjem penjao uz obronke, a zrak, iako rije-dhk, kao da je svakome zvuku davao posebnu čistoću. Chavez je u duljini čuo kamione, pa je svoj dvogled usmjerio prema zavoju na • t-Nli, udaljenom nekoliko milja, kako bi pogledao štose dogaña. Ni-|t> ni najmanje brinuo. Kamioni su predstavljali mete, nikako razlog ti bi igu. Podesio je dvogled kako bi dobio najoštriju moguću sliku, i osim loga vid mu je bio izvrstan. Minutu kasnije ugledao je tri kanili ma otvorena tipa kakve su upotrebljavali seljaci, s pomičnim dr-viium okvirima. Ovisu kamioni bili nakrcam ljudima, a ljudi su, iz-liK'dn, nosili puške. Kamioni suse zaustavili, ljudi su iskakali na s(Miliju. Chavez je gurnuo svog usnulog prijatelja."Oso, odmah ovamo dovedi satnika!"Kuniircz je stigao za manje od minute, nosio je vlastiti dvogled."Gospodine, vi stojite!" zarežao je Chavez. "Dolje, jebote!""Ping, oprosti.""Vidite ih?"I jutli su se vrtjeli naokolo, ali je bilo nemoguće previdjeti puške l tiji- mi nosili obješene na ramenu. Dok su obojica to promatrala, I ii iill|clill mi se učetiri skupine i sišli s ceste. Trenutak kasnije nestali n tiicdu divećcm.'•ni niče. trebat će im oko tri sata da stignu ovamo", procijenio jei ? . -'Mu liuln Nino šest milja sjevernije. Spremi se za pokret." u?/ ji* postavio svoj satelitski radioprijamnik.VAM 11 .MH,A, govori NOŽ. Prijam." Odgovor je uslijedio na-t |<tvu|> |tn/JVl|,H 1/. uvil|i< VARIJABLA. Signal čist. Prijam.""N()/, izvjcftduje o ninsku naoružanih ljudi u Sume pet milja istok-jugoisiok od našeg položaja. Procjena snage, pojačani vod, kreće se u našem pravcu.""Je li riječ o vojnim snagama? Prijam?""Negativno - ponavljam, negativno. Oružje zamijećeno, nema uniformi. Ponavljam, čini mi se da ne nose uniforme. Pripremamo se za pokret.""NOŽ, primljeno. Krenite odmah, javite se kada bude moguće. Pokušat ćemo ispitati o čemu je riječ.""Razumijem. NOŽ prekida.""Što se dogaña?" upitao je jedan od dežurnih."Ne znam. Da je barem Clark ovdje", rekao je drugi. "Provjerimo u Langlevju."Jackson je uspio uloviti rani Unitedov let iz San Francisca izravno za meñunarodnu zračnu luku Dulles. Admiral Painter se već prije najavio, te ga je službena limuzina Ratne mornarice odvezla do zračne luke Washington National gdje je ostavio svoju Corvettu koju, bilo je vrijedno primijetiti, nisu ukrali. Robby je tijekom leta razmišljao o čitavom slučaju. Apstraktno gledano, Agencijine su operacije bile zabavna tema; špijuni se šuljaju naokolo i rade svešto se radi u tim prilikama. Nije osobito mario za razloge ove operacije, ali, kvragu, izrabljivali su mornaricu, a to se ne radi bez izvješćivanja odgovornih. Prvo je otišao kući i presvukao se. Tada je nazvao.Ryan je bio kod kuće i uživao u tome. Uspjelo mu je u petak navečer stići kući nekoliko minuta prije nego se njegova supruga vratila s Hopkinsa, u subotu je spavao dokasna kako bi otresao umor izazvan promjenom vremenske zone. Ostatak sedana igrao s djecom i odveo ih na subotnju večernju misu, tako da bi mogao uloviti još jednu noć, te se ponovno zbližiti sa suprugom. Sada je sjedio na svojoj kosilici John Deere. Možda je i bio jedan od direktora CIA-e, ali je još uvijek sam kosio svoj travnjak. Travnjak su sijali i gnojili drugi, košnja je Jacku predstavljala terapiju. To je bio njegov trosat-ni ritual koji je ponavljao svaka dva tjedna - nešto češće tijekom proljeća, čime je uspio svesti bujanje na razumnu mjeru. Uživao je umirisu pokošene trave. Uostalom, uživao je i u mirisu masti s irakto-iit i

Page 226

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnosttliiiiliinju motora. Naravno, nije mogao potpuno nestati iz stvarnosti () pojasumu je bio pričvršćen mobitel, čije se elektronsko cvr-kulJinji- probilo kroz buku kosilice. Jack je ugasio motor čim je uk-IjilCio telefon."Halo.""Jack? Rob.""kobbv, kako si?""Upravo sam promaknut.""("'estitam, kapetane Jackson! Niste li premladi za takav polomi?""Na/ovi to uspjelom akcijom, puštaju zrakoplove u koštac s praz-[oglavcima. Sissy i ja idemo u Annapolis. Možemo svratiti putem?""Naravno. Ručak ti odgovara?""Neće biti problema?" upitao je Jackson."Kobby, ne davi me", odgovorio je Ryan. "Otkada si tako poni-|llii preda mnom?""()tkako si postao važna osoba i tako dalje."Kyan je svojim odgovorom prekršio jedno od FCC-evih pravila."/a sat vremena, odgovara ti?""Da, do tada ću završiti travnjak. Vidimo se." Ryan je završio razgovor, i nazvao vlastitu kuću, u kojoj je bilo tri telefonske linije. Za Hvoj je posao trebao vezu s Washingtonom. Cathy je za svoj posao lii'bala vezu s Baltimoreom. Još jedna lokalna linija bila je za ostale m/govore."Halo?" odgovorila je Cathy."Kob i Sis dolaze na ručak", rekao je Jack svojoj supruzi. "ŠtoIiS o hrenovkama na roštilju?"" Kosa mi je užasna!""Dobro, i nju ćemo ispeći. Možeš li postaviti ugljen? Trebao bihti s ovim za dvadesetak minuta."1 si vari, trebalo mu je više od pola sata. Ryan je spremio kosilicu iriiftu pokraj Jaguara i otišao u kuću oprati se. Morao se i obrijali, lio |c jedva zgotovio do trenutka kada se Robby zaustavio na pri-i si a/i."K vragu, kako si stidio tiiko brzo?" upitno je .lack. JoS je uvijek bio odjeven u svoj radni kombinezon."Doktore Ryan, bi li vam se više sviñalo da zakasnim?" upitao je Robby kada su se on i njegova supruga izvukli iz automobila. Cathy se pojavila na vratima. Rukovanja i poljupei izmjenjivani su dok su se svi prisjećali što se desilo od posljednjeg susreta. Cathy i Sissy otišle su u dnevnu sobu, dok su se Jack i Robby primili hot-dogova i izišli van. Ugljen još nije bio dokraja usijan."I, kako je biti kapetan?""Bit će još bolje kad me konačno budu plaćali koliko vrijedim." Promaknuće je Robbyju omogućavalo da nosi kapetanske četiri vrpce, ali da još uvijek prima plaću običnog zapovjednika. "Dobivam i CAG. To mi je sinoć rekao admiral Painter."'"Bemti!" Jack je lupnuo Robbyja po ramenu. "To je sljedeći veliki korak, nije li?""Sve dok nekom ne nagazim na žulj. Mornarica daje, Mornarica i uzima. Neću dobiti zapovjedništvo još godinu i pol, što znači djelomično odvikavanje od dugih praznika u Pentagonu, šmrc." Robby je nakratko utihnuo i uozbiljio se. "Nisam zato došao.""Da?""Jack, koga vraga si poslao ljude u Kolumbiju?""Robe, ja to ne znam.""Jack, slušaj me, sve je u redu. Ali, jebemu, ja znam! Procurilo ti je osiguranje čitave operacije. Znam za pravilo tajnosti, ali mi je admiral popizdio jer nenajavljeno upotrebljavate njegovu opremu.""Tko je taj?""Josh Painter", odgovorio je Jackson. "Sjećaš se, upoznao si ga na Kennedyju.""Tko tije to rekao!?""Pouzdan izvor. Razmišljao sam. Tadašnja je priča glasila da su Rusi izgubili podmornicu i da smo isplovili pomoći im pronaći je, ali su se stvari pomalo zakomplicirale što objašnjava zašto je moj RIO završio na operaciji mozga, a Tomcat je ostao onesposobljen tri tjedna. Mislim da ispod ima još koječega što nikada nije stiglo do tiska. Šteta što ne mogu čuti čitavu priču. Uostalom, ostavimo to zasad po strani. Dakle, zato sam došao.U- dvije kuće koje su srušene, bombe je izbacio srednji juriSni hombaidei A-()liIntnuler koji pripada mornarici Sjedinjenih Država. Nisam jedini koji to /na. Tko god je pripremao operaciju, osigu-umje unije puno rupa. Isto lako, na tlu imaš hrpu pripadnika lakog |i|i*Si»Slva. Šio uistinu rade, ne znam, ali ljudi znaju da su oni tamo. Milila mi ne možeš reći što se dogaña. Dobro, sve je to tajno i ne Milijes ništa reći, ali, Jack, ja govorim tebi, obavijesti cure van,

Page 227

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnosta neki ie penlagonski glavonje stvarno popizditi kada stvar dopre u ti->iiik, Neznam koji je sroljo pripremao operaciju koja daleko nadilazi njegove sposobnosti, a čujem priče da tipovi u zelenim i modrim i nioi ama neće, ponavljam ti, neće dopustiti da sami gutaju vatru.""Robe, ohladi." Ryan je otvorio dvije konzerve piva, jednu za Kobbvja, jednu za sebe.'Mack, prijatelji smo, to ništa ne može izmijeniti. Znam da ti nikadu ih* lii načinio ovakvo sranje, ali...""Ja ne znam o čemu govoriš. Jebote, ne znam, razumiješ? Prošli Ijedan proveo samu Belgiji, i njima sam rekao da ne znam. U petak lijut ro sastao sam se u Chicagu s Fowlerom, rekao sam i njemu i njegovu pomoćniku da ne znam. Sada kažemtebi, ne znam."Jackson je utihnuo na trenutak. "Znaš, da to bilo tko drugi kaže, Mit/vao bih galašcem. Jack, znam kakav je tvoj novi posao. Tvrdiš da mI o/biljan? Za ime Božje, Jack, ovo je ozbiljno."" Kapetane, časna riječ, ne znam ništa."Robby je iskapio pivo i zgnječio limenku. "Nije li uvijek tako?" ickao je. "Našiljudi tamo ubijaju, vjerojatno i ginu, a nitko ne zna nifttn. Isuse, što volim biti pijun. Znaš, ne smeta mi stavljati glavu na |iiinj, ali je lijepo znati zašto.""Dat ću sve od sebe i saznat ću.""Nije loše. I tako ti stvarno nisu rekli što se tamo dogaña?""Ni liječi, ali ću sasvim sigurno iskopati što je. Imam savjet i za ogu šefa", dodao je Jack."Kakav?""Neka se smiri dok ti se ponovno ne javim."Ako su braća Patterson i dvojili glede onoga što bi trebali učiniti, n\ i mi dvojbe nestale tog nedjeljnog poslijepodneva. Sestre Graysondošle su im u posjet, sjele su sučelice svojim muškarcima ni jed;m p;ir nije imao teškoća raspo/nati tko je tko - te i/javile da besmrtno vole svoje osloboditelje. Izlazak iz zatvora više nije bio upitan. Konačnu odluku donijeli su putem prema ćeliji.Henry i Harvev dijelili su istu ćeliju, većinom zbog sigurnosti. Da su ih razdvojili, jednostavnom zamjenom zatvorskih košulja, mogli su zamijeniti ćelije, te na neki način - zatvorski su čuvari znali da su Pattersonovi pametne glavice - učiniti nešto što bi uništilo sve. Dodatna je pogodnost bila da se braća nisu meñusobno tukla, što je predstavljalo gotovo nevjerojatnu pojavu meñuostalim zatvorskim pučanstvom. Njihovo dobro vladanje omogućilo im je da se nesmetano pripreme za svoju zadaću.Zatvori su zgrade koje samom svojom konstrukcijom pozivaju da ih se zlouoptrijebi. Podovi su načinjeni od golog pojačanog betona, budući da bi zatvorenici mogli strgnuti sagove ili pločice i njima potpaliti požar ili izvršiti neko drugo zlodjelo. Glatki i tvrdi beton bio je savršena brusna površina. Svaki je brat iz kreveta izvukao žicu. Još nitko nije načinio zatvorski krevet u kojem nije bilo kovine, a od kovine se može izraditi oružje. Takvo oružje u zatvorskome rječniku naziva se papak, riječ koja svojom ružnoćom odgovara svojoj namjeni. Zakon propisuje da zatvori ne smiju biti kavezi za smještaj zatvorenika, nalik onima u zoološkom vrtu, tako daje i ovaj, poput drugih zatvora, imao vlastitu radionicu. Besposlena pamet, suci su već desetljećima tvrdili, zaposli i vraga. A sama činjenica da vrag već spava u zločinačkom umu, značila je da su radionice savršena mjesta za poboljšavanje oružja. U ovom je slučaju svaki brat imao maleni, ravni komad drveta i nešto izolacijske vrpce. Henry i Harvev izmjenjivali su se, jedan bi brusio koljenicu na betonu kako bi je naoštrio poput igle, dok je drugi pazio da ne bi naišao netko u uniformi. Žica je bila kvalitetna, te je brušenje trajalo nekoliko sati,ali zatvorenici ionako imaju vremena napretek. Kada su završili, svaku su žicu užlije-bili u drvo - dovoljno čudesno, drveni su dršci, izrezani na kružnoj pili, bili točne veličine i dužine. Izolacijska vrpca učvrstila je žicu, te je sada svaki brat imao papak petnaest centimetara dug, kojim je mogao nanijeti duboku ranu na ljudskome tijelu.Skrili su oružje - zatvorski stanovnici umješni su u tome - i dogovorili način napada. Svaki polaznik terorističke ili gerilske obuke bio bi zadivljen. Iako jejezik bio grub, a raspravi nedostajalo tehničkihi/i.i/.a omiljenih modu prnvlm profesionalcima urbanog ratovanja, hillcrsonovimaje plan hio savršeno jasan. Shvaćali su važnost prik-Ivenoji privlačenja, manevra i skretanja pozornosti, znali su za čiš-ii je područja nakon uspješno izvršene zadaće. U tome su očekivali pomoć svojih zatvorskih drugova, jer zatvori, iako nasilna i zla ijesla, zadržavaju značajke ljudskih zajednica, a

Page 228

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostgusari su bili om-izeni od svih, dok su Pattersonovi zauzimali prilično visoko mjesto hijerarhiji kao grubi, ali "časni" lopovi. Uostalom, svi su znali da ih Ije mudro razljutiti, stoje poticalo suradnju i obeshrabrivalo douš-Ike.Zatvori takoñer imaju i higijenske propise. Budući da zločinci le.slo izbjegavaju kupanje, pranje i čišćenje zubi koncem, te budući lit takvo ponašanje često dovodi do epidemija, tuševi predstavljaju Ic/aobilaznu postaju. Pattersonovi su upravo računali s time."Sto time mislite reći?" čovjek sa španjolskim naglaskom upitao i gospodina Stuarta.'Time mislim da oni izlaze za osam godina. Uzimajući u obzir da JHi pobili četveročlanu obitelj, te da su uhićeni s većom količinom ko-itiina, izuzetno su dobro prošli", odgovorio je branitelj. Nije volio ra-Jili nedjeljom, a osobito sovim čovjekom koji se nalazio u njegovoj rudnoj sobi, dok mu je obitelj sjedila u stražnjem dvorištu. Ipak sam izabrao surañivati s narko-mafijom. Već je najmanje deset puta se-I rekao, prihvaćajući svaki pojedini predmet, da je bio lud kada je Kihvatio prvi - uspjelo mu je odbaciti optužnicu; agenti Agencije za jorlui protiv narkotika zeznuli su vlastiti nalog za pretres, uništavaju-sve dokaze, te je slučaj propao zbog "pravnih pojedinosti". Taj mu1 uspjeh, koji mu je donio pedeset tisuća dolara za četverodnevni Josao, ime učinio poznatim u narko-zajednici, koja je imala novaca |<t bacanje - ili za najam dobrih branitelja. Te ljude nije trebalo ola-|o odbijati. Bili su uistinu zastrašujući. Pobili su nekolicinu advokata (n|i nisu zadovoljili. A plaćali su toliko, recimo dovoljno, da je mo-jtn> upotrijebiti svoje zavidne sposobnosti zaobranu stranaka lošijeliiie/ne moći. U neku ruku, to je predstavljalo jedno od opravdanja |tt|i* je rabio tijekom besanih noći, kako bi opravdao suradnju s tim zvijerima. "Slušajte, tu dvojicu očekuje električna stolica - u najmanji 11 uku, doživotni zatvor - a to sam uspio smanjiti na dvadeset godi-lin, s izlaskom nakon osam. Zaime Božje, to je dobra nagodba.""Mislim da iim/vk' i bolje", odgovorio je čovjekpromatrajući ga bezizražajnim pogledom, i govoreći glasom u kojem nije bilo ni najmanjeg prizvuka osjećaja; zvučao je poput stroja. Odvjetnika, koji oružje nikada nije imao niti iz njega pucao, taj je čovjek plašio do srži.To je bila druga strana jednadžbe. Nisu unajmili samo njega. Negdje je sjedio još jedan odvjetnik koji je davao savjete, ne upliću-ći se izravno. To je bila jednostavna sigurnosna zadrška. To je u svakom slučaju profesionalno imalo smisla; zatražiti još nečije mišljenje. To je takoñer značilo daje u posebnim slučajevima narko-za-jednica mogla biti sigurna da njezin odvjetnik neće sklopiti poseban dogovor s državnim tužiteljem, što u zemljama iz kojih su dolazili nije predstavljalo nepoznanicu. Naravno, tu je bio i predmet. Stuart jemogao iznijeti obavijesti dobivene od pripadnika Obalne straže, nadajući se da će time sudac odbaciti optužnicu. Procjenjivao je da ima pedesetpostotnu mogućnost. Stuart je u sudnici bio dobar, čak izvrstan, ali je i Davidoff bio takav, a nije postojao pravnik koji je mogao procijeniti reakciju porote - u Južnoj Alabami - porote koja je štitila red i zakon - glede ovakvog predmeta. Tko god je čovjeku u njegovu kabinetu potajno davao savjete nije u sudnici bio dobar kao Stuart, vjerojatno akademac, razmišljao je procesni pravnik, možda čaki neki sveučilišni profesor koji je neslužbenim savjetovanjima popravljao svoje prihode. Tko god on - ona? - bio, Stuart ga je nagonski prezirao."Ukoliko učinim ono što tražite, riskiram da uništim čitavu obranu. Oni bi uistinu mogli završiti na stolici." To je takoñer značilo uništiti i mornare Obalne straže koji su postupili krivo, ali daleko manje od Stuartovih branjenikakoji su zasigurno učinili daleko veće zlodjelo. Njegova moralna dužnost kao branitelja bila je da svojim ., branjenicima osigura najbolju moguću obranu unutar zakonskih okvira, unutar pravilnika o profesionalnome ophoñenju, i najviše od svega, unutar mogućnosti što su mu ih pružali njegovo znanje, iskustvo, i nagon, jednako važan i stvaran, ali postojan i nedodirljiv. Kako su pravnici uistinu svoje dužnosti dovodili u ravnotežu unutar toga trokuta predstavljalo je predmet beskrajnih predavanja na pravnom fakultetu, ali su odgovori dobiveni u predavaonicama koje su nalikovale amfitearima, bili uvijek jasniji nego u stvarnom pravnom svijetu koji se izdizao iza zelenih tratina sveučilišnih kampusa."Mogli bi ih jednako tako i osloboditi."Tip razmahu mogućnost žalbe, shvatio je Stuart. Ipak ili je savje-lovao teoretičar."Moj profesionalni savjet branjenicima jest da prihvate nagodbu." "Vaši će branjenici to odbiti. Vaši će vam branjenici sutra priop-i ili da će - kako glasi taj izraz - ići na sve ili ništa?" Čovjek se osmjehnuo poput nekog

Page 229

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostsmrtonosnog stroja. "To su upute. Gospodine Sluart, ugodan dan. Sam ću izići." Stroj je otišao.Si uart je, prije nego je nazvao, nekoliko minuta promatrao svoje kutije s knjigama. To je i sada mogao napraviti. Nije imalo smisla ostavljati Davidoffa da čeka. Još nije dana nikakva izjava za javnost, iako su se na ulici širile glasine. Pitao se kako će državni tužitelj to prihvatiti. Jednostavnije je bilo predvidjeti njegove odgovore. Isprva Ijutito - mislio sam da smo se dogovorili! slijedit će odlučno dobio, vidjet ćemo što će odlučiti porota! Davidoff će upregnuti sve svo-ic zam jcrne sposobnosti, a boj u saveznom Pokrajinskom sudu bit će upravo epski. Ipak, to je bila bit postojanja sudova, nije li? Bit će to /.aclivl jujuća i uzbudljiva tehnička vježba u pravnoj teoriji, ali poput većinetakvih vježbi, imat će malo zajedničkog s pravim i pogrešnim, |oS ma nje sa stvarnim dogañajima na palubi Empire Buildera i ni jedne dodirne točke s pravdom.Murrav je bio u svome uredu. Preseljenje u njihovu kuću u gradu predstavljalo jeformalnost. Spavao je tamo - najčešće - ali je svoj «lom viñao daleko rjeñe negosvoj službeni apartman u Kensingtonu, • lok je obavljao dužnost pravnog atašea ulondonskom veleposlan-I vu, na Grosvenor Squareu. To nije bilo pošteno. S obzirom na to koliko ga je stajalo preseljenje u Washington - u grad koji je, udomljava-juč'i vladu Sjedinjenih Država, istovremeno onemogućavao imalo pristojne uvjete stanovanja vladinim dužnosnicima - moglo bi se pretpostaviti daje iz svog povratka očekivao izvući nekakvu korist.Njegove tajnice nije bilo nedjeljom u uredu, što je značilo da Murray mora odgovarati na telefon. Ovaj je poziv stigao izravnom, osobnom linijom."Da, ovdje Murrav.""Mark Bright. Gusarski slučaj dobio je novi smjer razvoja za ko-H'g biste trebali znati. Branitelj je upravo nazvao državnog tužitelja. ( hlbacuje dogovorkoji su postigli. Borit će se; natjerat će Obalnustražu ña svjedoči, pokuSut će srušiti čitav slučaj na temelju onoga što su mornari izveli. DaviiloiT je zabrinut.""Što ti misliš?" upitao je Murrav."Pa, pokušat će ponovno postaviti čitav slučaj; višestruko ubojstvo prvog stupnja povezano s trgovinom drogama. Ukoliko to znači uništiti ugled Obalnoj straži, to je cijena pravde. To su njegove riječi, ne moje", istakao je Bright. Poput mnogih agenata FBI-a, i on je bio član odvjetničke komore. "Prema mojem iskustvu, ne njegovome, Dane, stvar je prilično mutna. Davidoff je dobar - mislim, uistinu je dobar pred porotom - ali je dobar i Stuart, branitelj. Okružna Agencija za narkotike najradije bi ga vidjela mrtvoga, tip je prokleto učinkovit. Zakon je prilično zamuljan. Sto će reći sudac? Ovisi o sucu. Što će porota izreći - to ovisi o tome što sudac kaže i učini. Čitava stvar nalik je okladi na finale doigravanja prije početka sezone, a to ne uključuje ono što će se dogoditi na prizivnome sudu, nakon suñenja na Pokrajinskom. Što god se dogodilo, Obalna straža je najebala. Gadno. Davidoff će svakome od njih izbušitidodatni šupak što su ga uvalili u ovakvo sranje.""Upozori ih", rekao je Murrav. Poslije je sebi govorio da je prenaglio, ali nije. Murrav je vjerovao zakonu, ali je još više vjerovao u pravdu."Gospodine, molim vas, ponovite to." "Oni su nam dali TARPON.""Gospodine Murrav..." odjednom više nije bio Dan, "možda ću ih morati uhititi. Davidoff bi mogao sve dovesti pred veliko vijeće i...""Upozori ih. Gospodine Bright, izdajem vam naredbu. Pretpostavljam da oblasna policija ima dobrog odvjetnika koji ih zastupa. Preporučite tog odvjetnika kapetanu Wegeneru i njegovoj posadi."Bright je oklijevao prije nego je odgovorio. "Gospodine, to što ste mi upravo rekli može se sagledati kao...""Mark, već sam dugo u Birou. Možda i predugo", iz Murrava je govorio umor i još ponešto. "Nemam namjeru stajati i promatrati kako razapinju te ljude zato što suučinili nešto čime su nam pomogli. Morat će se suočiti sa zakonom - za ime Božjedat ćemo im istu vrstu prednosti kakvu imaju oni jebeni gusari! Toliko im dugujemo. To upiši kao moju naredbu, i izvrši je.""Da, gospodine", Murrnyjc mogao čuti prešućeni dio Brighlova lulgovoia: Iknili!"(i lede slučaja, trebaš li našu pomoć oko nečega drugoga?""Ne, gospodine. ForcnziČari su sredili sve. S te je strane slučaj čvr-,1.1 )N K se poklapa s oba uzorka, DNK krvi podudara se s krvlju žr-lava. Žena je bila dobrovoljni davatelj, tako da smo našli njezinu krv u hladnjaku Crvenog križa; drugi uzorak pripada kćeri. Davidoff bi mogao dobiti slučaj samo s tim činjenicama." Nova tehnologija usporeñivanja DNK uzoraka brzo je postajala najubojitije forenzično (iružje Biroa. Dva čovjeka iz Kalifornije čvrsto uvjereni da su izvršili savršeno ubojstvo i silovanje, sada su očekivali

Page 230

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostizvršenje kazne u plinskoj komori, što su mogli zahvaliti dvojici biokemičara Biroa i relativno jeftinom laboratorijskom testiranju."Ukoliko ti išta zatreba, zovi me izravno. Ovo je izravno povezano s I 'jnilovimubojstvom, tako da imam svu potrebnu podršku.""Da, gospodine. Oprostite što sam vam smetao u nedjelju.""Dobro." Na tu se izjavu Murrav nasmiješio. Okrenuo se u naslonjaču kako bi krozprozore promatrao aveniju Pennsvlvania. Ugodno nedjeljno poslijepodne, ljudi su šetali ulicom u kojoj je živio Predsjednik poput hodočasnika, zaustavljajući se putem kupiti sladoled ili majicu od uličnih prodavača. Dalje niz ulicu, iza Capitola, nalazila su se druga mjesta koja su turisti izbjegavali. No i tu su ljudi dolazili, jednako poput hodočasnika, zastajući kako bi kupili drugu robu."Jebena droga", tiho je rekao. Koliko će još nevolja prouzročiti?DDO je takoñer bio u svojem uredu. Tijekom posljednja dva sata bV A R U ABLA se javila tri puta. Protivnikov odgovor nije bio u potpu-ii neočekivan. Djelovali su hitrije i usklañenije - činilo se - nego lio je predviñao, ali ni tu mogućnost nije previdio tijekom priprema. Cvaliteta postrojbi koje je odaslao bila je njihova terenska obučenost anonimnost. Daje odabrao Zelene beretke iz Centra za specijalna lorbena djelovanja John F. Kennedv u Fort Braggu, Sjeverna Karoli-la, ili pak Izvidnike iz Fort Stewarta u Georgiji, ili postrojbe Zapovjedništva specijalnih operacija u Mac-Dillu-bilo bi to previše ljudi iz jtako malene i povezane zajednice. To ne bi prošlo nezamijećeno. Lako pješaštvo imalo je četiri gotovo potpune i nadaleko razmjeste-ne divizijo, pivkoiVii desettisii<5;i ljudi rasporeñenih od Ncw Yorka do I lavaja, svi terenski pripremljenipoput vojnika elilnih postrojbi; uzeti četrdeset ljudi i/, postrojbe oil Četrdeset tisuća bilo je daleko lakše prikrivati. Nekolicinu će izgubiti. To je znao na samom početku; bio je siguran da to znaju i vojnici. Oni su bili sredstvo, a sredstva su ponekad potrošna. Grubo, ali takva je stvarnost. Daje pripadnik kopnenih postrojbi želio mirno živjeti, ne bi odabrao vojnički poziv, ne bi se još najmanje jednom prijavio i dobrovoljno pristao izvršiti zadaću kojaje bila promovirana kao potencijalno pogibeljna. To nisu bili državni službenicibačeni u prašumu i prepušteni samima sebi. Oni su profesionalni vojnici koji su znali cijenu posla.Tim je riječima Ritter uvjeravao samog sebe. Ipak, vlastiti ga um nije puštao namiru; ako ti ne znaš cijenu, kako je oni mogu znati?Najluña od svega bila je činjenica da je na terenu sve išlo kao što su planirali. Clarkova sjajna zamisao o nekoliko meñusobno nepovezanih nasilnih djelovanja koja će izazvati unutarnje sukobe u kartelu, kao da se ostvarivala. Kako inače objasniti zasjedu postavljenu Escobedu? Shvatio je da je sretan što su Cortez i njegov šef uspjeli pobjeći. Sada će uslijediti odmazda, pometnja i zbrka u kojoj se Agencija može izvući i zamesti tragove.Tko, mi, upitat će Agencija odgovarajući tako na novinarske upite koji će početiveć sljedećeg jutra, Ritter je u to čvrsto vjerovao. Bio je, u stvari, iznenañenšto već nisu započeli. No, sada su se djelići slagalice počeli razdvajati, umjesto da se spoje. Rangerova borbena grupacija zaplovit će natrag prema sjeveru i nastaviti svoje borbene vježbe tijekom polaganog povratka u San Diego.Predstavnik CIA-e već je otišao s broda i uputio se kući noseći obje videokasete. Ostatak "vježbovnih" bombi bacit će u more, usmjeriti ih na raspršene ploveće mete uobičajene na vježbama. Činjenicu da bombe službeno nikada nisu napustile spremište Mornaričkog ispitnog centra u Kaliforniji nikadanitko neće primijetiti. A što ako primijete? Pogreške u papirologiji, ionako se vječito dogañaju. Ne, jedini složeni dio operacije bile su kopnene postrojbe. Trebao je trenutačno pripremiti njihovo izvlačenje. Ipak, možda je bolje ostaviti ih tamo još nekoliko dana. Vjerojatno će imati još posla, a sve dok budu na oprezu, bit će u redu. Protivnik nije mogao biti tako dobar."Što ćemo?" upitao je Zimmera brigadir Johns."Moramo zamijenili motore. Jedan je gotov. Komore za sagorijevanje su u redu, ali je kompresor potpuno uništen. Možda će ga u bazi moći popravili. Gospodine, ovdje ga je nemoguće srediti.""Koliko dugo?""Šest sati, ako počnemo odmah, brigadiru.""Dobro, Buck."Naravno, ponijeli su dva rezervna motora. Hangar u kojem je helikopter Pave Low III bio smješten nije bio dovoljno velik da primi njega i MC-130 koji je helikopter opskrbljivao gorivom i rezervnim dijelovima, te je Zimmer rukom dao znak jednom dočasniku da otvori vrata. U svakom slučaju trebali su posebna kolica i dizalicu da do helikoptera dovuku dva turbomlazna motora T-64.Vrata hangara zakotrljala su se po metalnim vodilicama u trenut-ku kada je trulikamionet skrenuo na uzletište. Ljudi su brzo uskočili u kamion. Bio je vruć dan

Page 231

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostu kanalskoj zoni - mjestu gdje je snijeg moguće vidjeti samo na televiziji - a bilo je vrijeme za hladno piće. Svi su poznavali vozača, Panamca koji je taj posao obavljao već Bog /na koliko dugo i kojim je sasvim pristojno zarañivao.()n je takoñer bio ozbiljan zrakoplovni znalac. Tijekom godina promatranja, uz uobičajene razgovore s tehničarima koji su ih održavali postao je blizak sa svime stoje američko Ratno zrakoplovstvo posjedovalo u svojim skladištima i predstavljao bi dobar izvor podataka samo da ga se netko potrudio unovačiti. On njima nikada ne bi uOinio ništa nažao. Iako često otresit, više nego jednom našao se u nevolji sa svojim kamionom kojega bi zeleno odjeveni mehaničari Iti'ftplaluo popravljali, a oko Božića - svi su znali da ima djecu-uvijek bi nešto poklonili njemu i njegovim sinovima. Čak mu je uspjelo /u Nluiive izmolitinekoliko vožnji helikopterom, pa im je pokazivao kuko izgleda njihov dom izvan kruga baze. Nije svaki otac u mogućnosti to priuštiti svojoj djeci! Norteamericanosi nisu bili savršeni, Itino |e to, ali su bili pošteni i darežljivi ukoliko bi se prema njima odnosio, budući da čast nisu očekivali od "domorodaca". To t »i i ? k iviiuje sada gotovo i potvrdilo jer su imali nevoljas komedija-• tu Ih ti iiullk ananasu koji je upravljao njegovom domovinom.I H|i It i i (oiii-C 'ole i slatkiše Pave Low Ilije u hangaru preko pu-i't (i(ImiI|i lio, velik, veličanstven i na svoj neobičan način, vrlo lijep Ih |ih«|Mi t Dm, to Je objašnjavalo nazočnost Combat Talon trans-purino lankerskog zrakoplova I naoružanih straža ra koji sugaskte-lali s njegova uobičajena pula. O ulije je letjelice /.nao mnogo, pa iako nikome ne bi otkrio koliko zna u njihovim letnim sposobnostima, reći nekome običnu činjenicu da se nalaze ovdje, nije predstavljalo zločin, zar ne?Sljedeći put, kad i novac bude zamijenio vlasnika, od njega će zatražiti da bilježi vremena odlaska i dolaska letjelica.Tijekom prvog sata kretali su se vrlo brzo, nakon toga usporili su do njihova uobičajenog sporog, pozornog i vrlo pažljivog koraka. Takvim načinom čak nisu voljeli ići danju. Ninje su možda vladale noću, ali je dan pripadao svima; doba daleko prikladnije za lovnu po-duku nego u tami. Dok su vojnici još uvijek imalistvarnu prednost pred bilo kim tko ih je pošao loviti - čak i pred drugim vojnicima -danje umanjivao te prednosti. Poput kockara, lako pješaštvo voljelo je upotrijebiti sve karte u špilu.Svi su bili obojeni ratnim bojama. Usprkos vrućini na rukama su imali rukavice. Znali su da je njima najbliža druga postrojba operacije PLOVEĆE KAZALIŠTE udaljena petnaest kilometara prema jugu, te da će svatko koga uoče biti nedužan ili protivnik, a ne prijatelj, a vojnicima koji su pokušavali ostati neprimijećeni, nije bilo lako nekoga tretirati kao "nedužnog". Od njih se zahtijevalo da izbjegavaju dodir s bilo kim i s bilo čim, a ukoliko do dodira doñe, trebali su djelovati odmah.Izmijenila su se i druga pravila. Više se nisu kretali u jednoj koloni. Previše je ljudi tragalo za njima da bi ostavljali duboke tragove. Iako je Chavez bio načelu, Oso dvadeset metara za njim, ostatak odreda napredovao je razvučen u crtu,često mijenjajući smjer, krivudajući poput nogometne obrane, ali preko daleko većeg prostora. Ubrzo su se počeli vraćati vlastitim tragovima provjeravajući dali ih itko slijedi. Ukoliko bi bilo tako, toga bi čekalo iznenañenje. Trenutna im je zadaća bila doprijeti do prethodno odabranog položaja i procijeniti protivnika. I čekati daljnje naredbe.Policijski poručnik nije često odlazio na večernju misu u baptističku crkvu Grace. Ove je večeri otišao. Zakasnio je, ali je po tome bio poznat. Kamo god bise uputio, obično bi vozio svoj neoznačeniautomobil s ugrañenim piimopreclajnikoin. Parkirao je na rubu go-lovo popunjenogparkirališta, ušao u crkvu, smjestio se u dnu crkve, na mjesto gdje je bio siguran da će njegovo jadno pjevanje biti nezamijećeno.Petnaest minuta kasnije, još se jedan automobil sasvim obična izgleda zaustavio pored njegova. Iz njega je izišao čovjek noseći šipku za skidanje guma, smrskao prozor na prednjim desnim vratima, uzeo policijski radio, sačmaricu pričvršćenu pod prednjom pločom -i zaključanu torbu za spise s poda automobila. Za manje od jedne minute vratio se u svoj automobil i nestao. Torba će biti nañena samo ako braća Patterson ne održe riječ. Policajci su časni ljudi.23IGRE POČINJUJutarnji se raspored nije ni za dlaku promijenio unatoč Rvanovu cjelotjednom izbivanju. Njegov se vozač probudio rano, vlastitim se automobilom odvezao u Langlev, gdje je preuzeo službeni Buick te takoñer pokupio neke papire za svog putnika. Oni su se nalazili u metalnoj kutiji s brojčanom bravom i mehanizmom zasamouništenje. Nitko još nije pokušao ništa učiniti ni automobilu ni putnicima, ali se nije moglo sa sigurnošću tvrditi da se takvo što neće dogoditi. Vozač, pripadnik službe osiguranja, nosio je vlastiti pištolj Berettu 92-F, kalibra 9

Page 232

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostmilimetara, i automatski pištolj Uzi pod komandnom pločom. Vježbao je s pripadnicima Tajne službe, bio je uvježban da štiti svoga "nadreñenoga"; tako jeon gledao na vršitelja dužnosti DDO-a. Priželjkivao je da njegov nadreñeni stanuje malo bliže Washingtonu, ili da mu se prijeñena kilometraža uračuna kao dodatak plaći. Vozio je unutrašnjom petljom obilaznice Capital, a tada je skrenuo istočno prema autocesti Marvland 50.Jack Ryan ustao je u šest i petnaest, vrijeme koje mu se činilo nevjerojatno rano kako se približavao četrdesetoj. Ispunjavao je jutarnje rituale kao i svi drugi zaposleni, samo što je njegov brak s liječnicom jamčio da će mu doručak biti sastavljen od zdrave hrane, upravo suprotno onome što je volio. Uostalom, što je loše u masti, šećeru i konzervansima?Do šest pedeset i pet završio je doručak, odjenuo se i gotovo dopola završio čitanje spisa. Cathina je zadaća bila djecu odvesti do škole. Jack je, polazeći prema vratima, poljubio svoju kćer dok je Jack mlañi sebe smatrao već previše starim za takvo nešto. Agencijin Buick upravo je stigao; točan i pouzdan kako suse željeznica i zrakoplovne tvrtke trudile biti."Dobro jutro, doktore Ryan.""Dobio jutro, Phile." .huk je volio sam sebi otvoriti automobilska iilu li- se uvalili na desno stražnje sjedalo. Prvo će pročitati Wu-l'ost, završavajući kao i uvijek stripovima, za kraj ostavljajući »Hipove (iarija Larsona. Ukoliko je nešto predstavljalo svako-tllH'vnu potrebu Ageneijinim zaposlenicima, to je bilanjihova dnev-Hrt (Iii/.ii Ihc luir Sidra, daleko najomiljenijeg stripa unutar Agencije. Nlji,1 bilo teško shvatiti razlog tome. Dotad je automobil već skrenuoII« Hiitoeeslu 50, ubacujući se u gusti washingtonski prigradski pro-Hi«1! Hvalije otvarao bravu na kutiji sa spisima. Otvorivši je, poslu-jh .igeueijskom iskaznicom kojom je onesposobio mehanizam za •<i -uništenje. Spisi u spremniku bili su važni, ali bilo kojeg napali, vlftc bi zanimao on nego bilo koji pisani materijali, a nitko u A t IJi nije gajio iluzije o Ryanovoj - ili ičijoj - sposobnosti da se »itliipie pokušajima izvlačenja podataka. Ostalo mu je četrdeset minulu /u upoznavanje s noćašnjim dogañajima - u ovom slučaju, do-iiiiitnjiiuu lijekom vikenda - kako bi odjelnim zapovjednicima i de-" m mi čnsnieinia mogao postaviti pametna pitanja tijekom njihovih i|ih prijavaka.hi dobar uvod u službena izvješća CIA-e služio se čitanjem iog tiska. Ryan jeo novinarima imao osobno mišljenje; analize bili* često pogrešne - ali je činjenica da su se, skupljajući i dije-• 11 ibiivljcsti, nalazili u pozivu sličnom Agencijinu, izuzev nekih iz-i'lMi *t|U'i'ljiilizirnnih. područja poput kontrole naoružanja - često• luli (i'ilunko učinkoviti, a ponekad i učinkovitiji od obučenih dr-It MuJbenika koji su izvješćivali Langley. Naravno, dobar straniiilk bio je daleko bolje plaćen od časnika GS-12 koji je izvrša-i tliiiikc zadaće, a talenti su često odlazili za novcem. Štoviše,». iiimi I *u Ntii|eli pisati knjige, a to je predstavljalo istinski izvor za->? li ? riii vit godinama činili gotovo svi dopisnici iz Moskve. Pra-• ' m ije mogućnosti pristupa tajnim podacima, to je Ryan nau-" »•? migodina službe, bili su izvori. Čak i na njegovu položajuUt'iH'ije, često je imao pristup izvješćima koja su se malo• -11 • Itnul onih koje bi iznosio svaki malo ozbiljniji dnevni list.• hlltt u činjenici što je Jack poznavao izvore podataka, što i # lit i u ocjenjivanju njihove pouzdanosti. Razlika je bila teš-n.ti> Inu, luko čeNto životno važna.||«t *li f»iif>tii|iill Izvješćima o Sovjetskome Savezu. Tamo su se siiuiinljividogañaji, ali još uvijek nitko nije znaonjihovo značenje ili pniviic kojim oni idu. Dobro. Ryan i CIA takvu su anali/u davali dulje vremena nego je vrijedilo pamtili. Ljudi su očekivali više. Poput izvjesne gospode HUipt, pomislio je Jack, koja je mrzila Agenciju zbog onoga što je činila; u stvari, zbog onoga štoviše nije činila - ali je zauzvrat od nje očekivala da sazna sve. Kada će se probuditi i shvatiti daje obavještajnim stručnjacima predvidjeti budućnost predstavljalo teškoću jednaku onoj s kakvom su se sportski izvjestitelji susretali predviñajući sudionike završnice prvenstva? Čak i nakon Ali Stars susreta, Istočna je zona imala tri kluba s mogućnosti pobjede. Takva su se pitanja postavljala Mañioničarima. Žalosno, progundao je Ryan sebi u bradu, što Las Vegas nije otvorio kladionicu u kojoj bi se kladilo u sastav Sovjetskog Politbi-roa, glasnosti ili o mogućnostima ishoda "nacionalnog pitanja". To bi mudalo neke smjernice. Do trena kada su skrenuli na obilaznicu, već je prečitavao izvješća iz Latinske i Južne Amerike. Točno, izvjesni kralj droge, imenom Fuentes, poginuo je u eksploziji bombe.Pa to i nije tako loše, u prvom je trenutku pomislio Jack. Razmišljao je apstraktno, a nakon toga se spustio na zemlju. Ne, njegova smrt nije ništa loše.

Page 233

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostLoše je bilo to što ga je ubila američka avionska bomba. Zbog takvih je stvari Beth Elliot mrzila CIA-u, prisjetio se Jack. Svi su ti odnosi na crti sudac-porota-krvnik. To nije imalo veze s pojmom pravde i zločina. Njoj je to predstavljalo pitanje političke korisnosti i možda estetike. Političare više zabrinjavaju "bitna pitanja" nego "načela", ali su govorili kao da su te dvije riječi imale jednako značenje.Isuse, stvarno si ciničan ponedjeljkom izjutra.Kako je kvragu Robby Jackson provalio čitavu priču? Tko je postavio operaciju? Što će se dogoditi ako podaci uistinu procure?Ili još bolje: trebam li ja mariti za to? Ako da, zašto? Ako ne, zašto ne?Jack, to je političko pitanje. Kako se politika uvlači u tvoj posao. Treba li politika uistinu utjecati na tvoj posao?Kao i još mnogo drugih pitanja i ovo je moglo predstavljati savršenu temu filozofske rasprave, za što je Ryana njegovo obrazovanje kod jezuita pripremilo,dajući mu priliku sudjelovati u njima. Ipak, ovaj slučaj nije predstavljao teoretsko ispitivanje načela i pretpostavki. On je trebao znati odgovore. Što ako mu član izborne komisi-|i postavi pit.mjf ii.i ko|i'"mora" odgovoriti? 1 to je bilo moguće. To t c pitanje inoci izbjegavati samo koliko traje vožnja od Langleya do<I Ikoliko bude lagao, završit će u zatvoru. To je bila mračnija stranu njegova promaknuća.IJ slučaju da iskreno izjavi da ne zna, neće mu vjerovati, ni članovi komisije, vjerojatno niti porotnici. Čak ni iskrenost nije predstav-Ijnln istinsku zaštitu. Nije li to zabavno?Jaek je pogledao kroz prozor dok su prolazili pored mormonskog Imuna, na samom odvojku zaobilaznice prema aveniji Connecticut. /grada je bila čudna izgleda, veličanstvena sa svojim mramornim Nltipovima i pozlaćenim zabatima. Uvjerenja koja je ta upečatljiva grañevina predstavljala činila su se neobičnima Ryanu, katoliku, ali ljudi koji su ih se pridržavali bili su časni i radišni, bezuvjetno odani Nvnjoj domovini; vjerovali su u ono stoje Amerika zastupala. Uostalom, sve se svodilo na to dvojstvo, zar ne? Ili braniš neke stvari, ili to ne činiš, rekao je Ryan samome sebi. Svaka se budala mogla pobunili protiv nečega, poput razmažena djeteta koje je tvrdilo da mrzi poviče koje nikada nije probalo. Moglo se odmah prepoznati što su ovi ljudi zastupali. Mormoni su skupljali imetak, stoje njihovoj crkvi omogućavalo da podiže veličanstvene grañevine, poput ove; poput M nlnjovjckovnih seljaka koji su osjećali potrebu dapodižu katedra-l>\ upravo /bog istog razloga. Seljake su zaboravili svi osim Boga u 11 i)rg su vjerovali. Katedrale - dokazi njihove vjere - stajale su veli-iimmIvciu.', još uvijek služeći svojoj prvotnoj namjeni. Tko se sjećao političkih pitanja toga doba? Velikaši i njihovi zamkovi srušili su se, i i tiljevski' loze gotovo su sve bile presahle; sve što je to doba za sobi mi o,n| avilo bi I i su spomenici vjeri, vjeri u nešto važnije od čovjekova (ji'k'Nnog postojanja, izraženo u kamenu kojega je oblikovala I|ih!nIui ruka. Koji je boljidokaz mogao postojati o onome što je 41« »Mi« bitno? Jaek je znao kako nije prvikoji je razmišljao o tim či-nli'iiU'mmi, uli je rijetko tko mogao zamijetiti istinu kao Ryan toga |iMiitil|i'l|kii ujutro. To je učinkovitost činilo plitkim,nevažnim, i ko-lUiiMiti neupotrebljivim čimbenikom. Još mu je preostalo odlučitišto tlti fin!, uli I«' /tuio za čime će se povesti, kojom će mjerom odrediti tlJi*lt»VHMJi\ 7a\ sada dovoljno, rekao je sebi.Automobil |o proAno kroz ulazna vrata petnaest minuta kasnije, i uSao u garažu. Ryan je spise spremio u torbuCIc se dizalom odvezao na sedmi kat. Nancy je već uključila aparat za kavu. Njegovi će suradnici stići /a pel minuta kako bi upotpunili jutarnja izvješća. Ryan se još nekoliko trenutaka mogao prepustiti mislima.Ono što mu se tijekom vožnje činilo dovoljnim, blijedjelo je u okruženju njegovaureda. Sada je trebao učiniti nešto, i dok će ga voditi njegova načela, njegovo djelovanje morat će voditi zakonima taktike. A upravo o njima Jack nije imao blagog pojma.Šefovi odjela došli su na vrijeme i započeli s izvješćima. Toga je jutra vršitelj dužnosti DDO-a bio neobično povučen i tih. Obično bi postavljao pitanja, stavio poneku duhovitu primjedbu. Tog je jutra samo kimao i gunñao, jedva izrekavši pokoju riječ. Možda je imao loš vikend.Ostalima je ponedjeljak značio otići na sud, sresti se s odvjetnicima, sučeliti se s porotom. Budući da optuženi imaju pravo pokazati se poroti u najboljem mogućem svjetlu, za goste zatvora u Mobileu bilo je vrijeme tuširanja.Sigurnost je u svim područjima zatvorskog života predstavljala najveću brigu. Otvorila su se vrata ćelija, zatvorenici su, noseći natikače i ručnike, krenuli

Page 234

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostprema dnu hodnika praćeni budnim pogledima trojice iskusnih stražara. Jutarnja gužva bila je uobičajena meñu zatvorenicima: gunñanje, vicevi i poneka psovka. Nasamo, ili tijekom vježbi i obroka, zatvorenici su težili stvaranju zasebnih rasnih skupina, iako su upute o voñenju zatvora branile razdvajanje unutar zatvorskih odjeljenja; stražari su znali da to gotovo sigurno vodi u nasilje, ali su suce koji su stvarali pravila vodila načela a ne stvarnost. Uostalom, ukoliko nekoga ubiju, pogriješio je stražar, zar ne? Zatvorski su čuvari bili najciničnija skupina unutar snaga reda i zakona, ulične su ih ophodnje smatrale pukim nadglednicima, zatvorenici su ih mrzili, a ni društvena zajednica ih nije pretjerano cijenila. Bilo im je teško cijeniti vlastiti posao, dok je njihova najveća briga bila da sačuvaju vlastiti život. Pogibeljnost njihova zvanja bila je stvarna. Zatvorenikova pogibija nije bila zanemariv dogañaj; i policija i stražari provodili bi ozbiljnu kriminalističku istragu, u nekim je slučajevima istragu vodila čak i federalna policija - ipak, zatvorenikov je život vrijedio manje od stražarcva - kada se pitalo stražare.I Izimiijuli sve to u obzir, i .idili su najbolje šio su mogli. Većinom •ni biliiskusni ljudi, znali su na šio treba obraćati pozornost. Isto je naravno vrijedilo i za zatvorenike, le se dogañaji u svojoj biti nisu i ii/.likovali oilzbivanja na bojišnici; ili sukoba obavještajnih službi ti-|rkom tajnih ratova. Bojne su taktike uključivale načine djelovanja i njihove protumjere. Neki su zatvorenici bili umjesniji od drugih. Neki su bili upravo genijalni. Drugi, osobito mlañi, bili su preplašeni, krotki pojedinci čiji je osnovni naum bio jednak onome koji su imali i slražari; preživjeti kao jedinka u pogibeljnom okružju. Svaka H* klasa zatvorenika zahtijevala sebi prilagoñen pristup, a zahtjevi postavljani slražarima bili su strogi. Povremene su pogreške stoga hili" neizbježne.Utičnici su obješeni na brojevima označene vješalice. Svaki je zat-u'iiik imao vlastiti sapun, a stražar je nadgledao kako goli ulaze u biostortju u kojoj se nalazilo dvadeset tuševa. Uvjerio se da nema pm? ja. Bio je neiskusan stražar, još nije naučio da uistinu odlučan mk uvijek nade mjesto na kojem može nešto sakriti.i lenry i I larvey Patterson smjestili su se jedan do drugog pod tu-imi točno preko puta gusara, koji su, ne misleći, izabrali mjesta ? i ojima ili stražar s vrata nije mogao nadzirati. Braća su izmijeni-/iidovoljne poglede. Ta dvojica mogli su biti vrhunski propaliteti, tli iiIhii hili pretjerano bistri. Nijedan se brat u tom trenutku nije osli* no osobito ugodno. Izolacijska je vrpca na drvenom dršku bila t ka, ali je imala rubove, te je želja da izgledaju neupadljivo, putem lit kupaonice iziskivala svu njihovu odlučnost. Boljelo je. Vruća je Ih odmah potekla, a kupaonica je nestala u oblaku pare. Patter-m\ se nasapunali po stražnjici kako bi olakšali vañenje oružja i i * ft« hl pozorni promatrač vjerojatno uočio, ali su znali daje stražar h hkiiNHii, llarvey je glavom dao znak nekolicini zatvorenika na lilt iigiiin ki'ujti prostorije. Prizor je započeo s ponešto nenadahnutim |i)M' lom unaprijed pripremljena dijaloga.l'Utlu, Vfftli ini moj jebeni sapun!"I M, liMtt", odgovorio je ležerno drugi. On je razmislio o svojoj* »i« |l« tulitim i bio uzvraćen.dltttli* U* pliftlitrijc - gubite se van!" zavikao je stražar. Tada lučila sukobu, jedan koji je znao zašto, a drugi,mladić kojem je to bilo prvi put u zatvoru, uplašen, borio se kako bi zašlilio sebe. Lančana se reakcija proširila i zahvalila gotovo čitavu dvoranu s lušcvima. Si raža r se povukao, pozivajući pomoć.[ lenry i I larvey okrenuli su se, držeći svoje koljenice skrivene u ruci. Ramoni Jcsus promatrali su borbu, gledali su na pogrešnu siranu, bilo je sigurno da se neće priključiti; oni nisu znali daje sve unaprijed dogovoreno.Harvey je napao Jesusa, Henry Ramona.Jesus nije primijetio, smeñi lik primakao mu se poput sjene, osjetio je udarac uprsa, za kojim je uslijedio još jedan. Pogledao je naniže i ugledao krv koja je tekla iz rupa u njegovu srcu - svakim se otkucajem otvarala sve vise - a tada jesmeña ruka udarila još jednom, treći se krvavi mlaz pridružio prethodnima. Uspaničio se, pokušao je rukom pritisnuti rane ne bi li zaustavio krvarenje, ne znajući da se većina krvi izlila u perikardijalnu vrećicu, gdje je već prouzročila smrt teškim oštećenjem srca. Pao je pored zida i skliznuo na pod. Jesus je umro ne znajući zašto.Henry, koji je znao daje mudriji od dvojice braće, odlučio se za brže ubojstvo. Ramon mu je olakšao primijetivši opasnost i okrećući se od nje. Henry ga je zalijepio uz opločani zid i zabio svoj "papak" u čovjekovu sljepoočicu, znajući daje na tome mjestu kost debela poput ljuske jajeta. Kada je zabio koljenicu,

Page 235

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostzavrtio ju je dvaput lijevo-desno, gore-dolje. Ramon se nekoliko trenutaka trzaopoput ulovljene ribe, a tada je omlohavio poput krpene lutke.Svaki je brat svoje oružje stavio u ruku žrtve onog drugoga - pod tuševima nisu morali brinuti o otiscima prstiju - gurnuo tijela jedno do drugoga, te se vratiopod svoj vodeni mlaz, gdje su obojica brzo, pomažući jedan drugome uklonili svu krv koja ih je mogla poprskati. Do toga se trenutka sve smirilo. Dvojica koja suizrazili svoja neslaganja o pitanju vlasništva nad komadom Dial sapuna već su serukovali, ispričali se stražaru te završavali jutarnje tuširanje. Para je nastavila magliti kupaonicu, a Pattersoni su se nastavili brižljivo prati. Čistoća je prva do božanskog kada je u pitanju dokazni materijal. Pet minuta kasnije voda je prestala teći te su zatvorenici krenuli van.Stražar ih je prebrojio - ukoliko stražari nešto znaju raditi, to je prebrojavati - shvativši da dvojica nedostaju dok se preostalih osamnaest sušiloi hvatalo za stražnjice, kao što čine zatvorenici u is-ključlvo muSkom okruženju. Glavom je provirio medu tuševe, već piipravan viknutinešto na svom srednjoškolskom španjolskom jeziku, ali je ispod oblaka pare ugledao nešto stoje nalikovalo tijelu."O, jebote!" Okrenuo se i povikom pozvao ostale stražare. "Nit-|o da nije maknuo!" zaurlao je zatvorenicima."Sto se zbiva?" upitao je nepoznat glas."("'nj, za sat vremena moram biti na sudu", dobacio je drugi.Pallersonovi su se obrisali, navukli natikače i mirno stajali. Ostali nii zavjerenici možda meñusobno izmjenjivali zadovoljne poglede -upravo su počinili savršeno dvostruko ubojstvo pred nosom stražaru i ubijenom pet metara od njih - ali to blizancima nije trebalo. Oboji-< a su znali točno o čemu onaj drugi razmišlja; sloboda. S dva uboj-'.I va, oprali su se od onog jednog. Znali su da će policija održati riječ, l'ni učnik je bio pošten policajac, a pošteni su policajci držali riječ.Riječ o pogibiji gusara proširila se brzinom kojom bi se ponosila i mnoga izvještajna agencija. Kada je do njega doprla novost, poručnik je sjedio za svojim stolom, ispisivao je izvješće o nesreći. Kimnuo je glavom i vratio se neugodnoj zadaći objašnjavanja kako je bila moguća provala u njegov osobni, radijem opremljeni policijski automobil te kako su iz njega ukradeni njegov skupocjeni radio, njegova lorha za spise i najgore, policijska sačmarica. Taj posljednji predmet i/jskivao je svu silu obrazaca."Možda je to božji način objave da je bolje ostati kod kuće i gle-i televiziju",primijetio je drugi poručnik.11 ugnosl ički seronjo, znaš li da sam konačno odlučio - o, jebote!" Nevolje?"Slučaj Pattersonovih. Imao sam u torbi sve metke, zaboravio ?i mi ili l/vadili. Duane, nestali su, meci su nestali. Istražiteljeve bili, ic, fotografije, sve!"hi/ilHj čc le voljeti, mladiću. Upravo si braću Patterson vratio no ulituViljfililn Je, pomislio je policijski poručnik.li .mii« uit'tlu iVliri ulice dalje Stuart je primio poziv i s olakša- il.ihiuiu, iieUu) bi se stidjeti, naravno, ali ovaj put se nijemogao nalji riitiila zali /n svojim branjenicima. Iznevjerio ih je sustav, a njihovi životi ionako nisu nikome koristili. Uostalom, svoj je honorar pokupio unaprijed, kao isvaki pametan odvjetnik koji se petlja s narko-mafijom.Petnaest minuta kasnije, državni je odvjetnik izjavio novinarima tla je užasnut kako zatvorenici u federalnome zatvoru mogu umrijeti na takav način, te da će njihovu smrt nadležne federalne službe temeljito istražiti. Dodao je kako se nadao da će se zakon pobrinuti za njihovu smrt, ali se smrtna kazna uvelike razlikovala od ubojstva koje je počinio netko nepoznat. Sve u svemu dao je sjajnu izjavu koju će svakako objaviti u podnevnom i u poslijepodnevnom dnevniku; Edwina Davidoffa to je radovalo više od te dvije smrti. Izgubiti taj slučaj bio bi kraj svim njegovim nadama da će zasjesti u Senat. Sada će ljudi pričati da je pravda uistinu izvršena, s time će povezivati njega i njegovu izjavu. Sto je bilo gotovo jednako dobivenoj parnici.Naravno, u sobi je sjedio i odvjetnik Pattersonovih. Nikada nisu bez njega razgovarali s policijskim djelatnicima - odvjetnik je bio uvjeren u to."Čuj", rekao je Harvev. "Nitko se neće zajebavati sa mnom, niti ću ja ikoga zajebati. To je bilo tako. Kada na takvom mjestu čuješ takve zvukove, najpametnije je ne osvrtati se, znate? Najbolje bi bilo ne znati ništa.""Čini se kako moji branjenici nemaju ništa što bi doprinijelo vašoj istrazi", rekao je odvjetnik detektivima. "Je li moguće da su se njih dvojica meñusobno pobili?""Ne znamo. Upravo ispitujemo one koji su bili nazočni dogañaju.""Razumijem, dakle ne razmišljate optužiti moje branjenike ikakvom tužbom u vezi

Page 236

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnosts tim žaljenja vrijednim dogañajem?""U ovom trenutku ne, savjetniče", rekao je stariji detektiv."Vrlo dobro, želim da se to unese u zapisnik. Nadalje, službeno, moji branjenicinemaju nikakvih podataka kojima bi pripomogli vašu istragu. Konačno, što želim vidjeti napismeno, bez moje nazočnosti nećete ispitivati moje branjenike."'Da, gospodine.""Zahvaljujem. Molio bih, ispričajte me, ali bih nasamo raspravio H'slo s mojim branjenicima."Ta je rasprava trajala nekih petnaest minuta, nakon čega je od-Ijrlnik saznao šio se dogodilo. Nije "znao" u metafizičkom ili prav-jjioin smislu, ili bilo kojem obliku koji bi imao ikakve veze s pravničkom etikom - ipak, znao je. Shodno etičkim kanonima, naravno, ni- mogao djelovati na osnovi svoje sumnje, a da istovremeno ne Jrekrši zakletvu pravnog službenika. Dakle, učinio je ono stoje mo-Jiio učiniti. Upisao je novootkrivene podatke u spis koji je njegove jniiMcnike teretio za ubojstvo. Do kraja dana dodat će dokaze ono-lie Što nije znao."Suce, dobro jutro", rekao je Ryan." I )obro jutro, Jack. Moraš biti brz. Odlazim iz grada za nekoliko jnumila.""(iospoñine, ako me netko upita što se dogaña u Kolumbiji, što odgovoriti?""To smo skrivali od tebe", rekao je Moore. Da, gospodine, jeste."Za to imam naredbe. Možeš samo nagañati otkuda te naredbe pol|cčti. Ono što ti mogu reći jest da Agencija nije nikoga digla u n iik, Tamo vodimo neke operacije, ali nismo podmetali nikakve au-lomobilebombe.""SiiiV, to je lijepo znati. Nisam vjerovao da bismo se ikada bavili »il'.viiii podmetanjem eksploziva", rekao je Ryan najopuštenije moju« v, Smilje! I Sudac? "Dakle, ako me nazovu s Capitola, mogu od-|uv»iili| tim riječima."Moore se nasmiješio ustajući. "Navići ćeš se raditi s njima, Jack. |f Itiko, tH%sto nije ni zabavno, ali mislim da ćeš uvidjeti da oni ra-|Vm| jiuNito bolje nego Fowler i njegovi, prema onome što samJU »M«tp»itlt(ir, moglo je i bolje proći", priznao je Ryan. "Saznao i »I.i |» pH'tlioilno izvješće davao admiral. Trebao sam prije leta|OVitl(tli N lljilll."|, iip ni\<kujcmo da budeš savršen.""I lv;i!a, gospodine.""Moram uhvaliti let za Kalil'orniju.""Siguran put, suce", rekao je Ryan izlazeći iz sobe. Jack je ušao u svoj ured i zatvorio vrata prije nego je dopustio da mu lice ponovno postane bezizražajno."O, Bože", uzdahnuo je. Da mu je sudac Moore slagao u lice, to bi mogao lakše podnijeti. Ali, nije. Taje laž bila brižljivo pripremljena, predviñena, sigurno i isprobana. Mi nismo podmetali nikakve automobile-bombe.Ne, to je za vas obavila mornarica.Dobro, Jack, što ćeš ti učiniti?Nije znao, ali je imao čitav dan da smisli nešto.Ako su i gajili nekakve sumnje, one su se do ponedjeljka u zoru potpuno raspršile. Ljudi koji su zašli u brda nisu otišli. Proveli su noć u baznom logoru, samo nekoliko kilometara južnije; Chavez ih je čuo kako tumaraju naokolo. Čuo je čak i jedan pucanj, ali ono u što je strijelac ciljao nije bio nitko iz njegova odreda. Možda u jelena, možda se tip poskliznuo i opalio greškom. Već je sve samo po sebi dovoljno slutilo na zlo.Odred se rasporedio u zgusnuti obrambeni raspored. Skrovište i maska bile su dobre, kao i vatrene linije, ali najbolje od svega bila je činjenica da im je položaj bio teško zamjetan. Putem su dopunili čuturice, bili su daleko od izvora; svatko tko lovi vojnike tragao bi blizu vode. Potražit će prikladno mjesto na uzvisini; iako je i ovaj položaj odgovarao. Padina je bila gusto pošumljena, te se njome nije moglo nečujno uspinjati. Padina na suprotnoj stranibila je takoñer nezgodna za uspon; odred je iz uporišta mogao nadzirati i ostalestaze, što im je omogućilo da pričekaju i uklone se ako bude potrebno. Ramirez je dobro odabrao položaj. Njihova je trenutna zadaća bila po svaku cijenu izbjeći sukob; ukoliko se to pokaže nemogućim, napasti i povući se. To je takoñer značilo da Chavez i njegovi drugovi više nisu jedini lovci u šumi. Nijedan od njih ne bi priznao daje uplašen, ali su udvostručili pozornost.Chavez se nalazio izvan kruga na prislušnome i promatračkome položaju koji mu jedavao dobar nadzor nad pravcem kojim će napa-inči najvjerojatnije doći, istovremeno i staze koje su predvidjeli za filućaj u/maka, (iueria, operativni narednik, bio je uz njega. Rami-ez je želio oba mitraljeza SAVV što bliže jedan drugome."Možda će jednostavno otići", naglas je pomislio Ding; prošap-liio je to.(iuerra je zafrktao. "Mislim da smo ih malo previše potezali za |a ja. Sada nam

Page 237

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostje potrebna duboka rupa.""Zvuči kao da su se zaustavili zbog ručka. Pitam se koliko dugo?""Osim toga, prave buku kao da u šumi izvode proljetno čišćenje. ko sam u pravu, ugledat ćemo ih na onoj tamo točki, tada će se spustiti onim usjekom i krenuti ravno na nas.""Paco, vjerojatno si u pravu." "Trebali bismo poći.""Bolje krenuti noću", odgovorio je Ding. "Sada znamo što rade, [možemo im se uklanjati s puta.""Možda. Ding, čini mi se da će kiša. Misliš li da bi mogli otići um-Ucsto da kišnu kao mi?""Znat ćemo za koji sat.""To će vidljivost svesti na ništicu.""Točno.""lamo!" Guerra je pokazivao rukom."Imam ih." Chavez je usmjerio dvogled prema udaljenom drve-|(fti. I Ij'Jedao je dvojicu, kojima se za manje od minute pridružilo još |it"»l ljudi. Čak i s nekoliko milja udaljenosti bilo je očevidno da su se If itpuhali. Jedan je zastao i potegao iz boce - pivo, pitao se Ding - na (otvorenome, kao da želi biti meta. Tko su ti propaliteti? Odjeveni u (iViikodnevnu odjeću, prikrivanje im nije padalo na pamet, ali su no-Iftill mrežaste naprtnjače nalik Chavezovoj. Oružje je bilo AK-47, većinom sklopivog kundaka."Si iSTICA, govori TOČKA, prijam." 'ŠHSTICA, prijam."('Primijetio osam - ne, deset ljudi nose AK-47, pola klika istočno, pri vi ha dva-nula-jedan. Trenutno ne rade ništa osobito, samo |t>, prijam."Ulio gledaju, prijam.""Zvjeraju nnnkolo, gospodine, prijam." "IzvjeSćuj ine", naredio je satnik Ramirez."Primljeno. Kraj." Chavez je ponovno uzeo dvogled. Jedan od ljudi rukom je pokazivao prema vrhu. Ostala su trojica krenuli s očevidnim pomanjkanjem volje."Ma, sto je, miji moji, bebe se neće pentlati po zločestom poslanom bldascu?" upitao je Ding. Iako to Guerra nije znao, Ding je citirao svojeg prvog vodnog narednika iz Koreje. "Paco, mislim da su se izmorili."Točno, umorili su se. Trojka se sporo uspinjala. Kada su došli gore, doviknuli su niz padinu da nikoga nema. Pod njima su stajali ostali, većinom na čistini; stajali su tamo poput maloumnika, primijetio je Ding iznenañeno. Samouvjerenost je dobra osobina vojnika, ali ono tamo nije bila samouvjerenost, niti su oni bili vojnici. Otprilike na pola puta niz brijeg, oblaci su zakrili sunce. Gotovoje istog , trenutka počela kiša. Velika tropska grmljavinska oluja stvarala se ina zapadnome obronku planine. Dvije minute kasnije počelo je sije- \ vati. Jednaje munja pogodila vrh, točno gdje su trojica penjača bili zastali. Munja je tamoostala djelić sekunde, poput prsta nekog raz-bjesnjelog božanstva. Tada su se i ostali razbježali, a kiša je uistinu počela lijevati. Ono što je trenutak prije bila neograničena vidljivost, sada se suzilo na krug od najviše četiri stotine metara, šireći se i su-žujući s kretanjem mutnih, mokrih zastora. Chavez i Guerra izmijenili su zabrinute poglede. Njihova je zadaća bila promatrati i slušati, a sada nisu mogli vidjeti daleko, a čuli su još manje; i još gore, čak i kada kiša prestane, tlo oko njih bit će vlažno. Lišće i grančice neće zapucketati kada ljudi nagaze na njih. Vlaga u zraku prigušit će zvukove. Nesposobne budale koje su nadzirali, mogle su tako neprimi-jećeni doći puno bliže izbačenoj promatračnici. S druge strane, ukoliko odred bude prisiljen na povlačenje, iz istih će se razloga kretati daleko brže neprimijećeni. Kao i uvijek, okružje je bilo nepristrano, dajući prednost onima koji su je znali iskoristiti; a ponekad bi obje- . ma stranama postavljalo jednake poteškoće.Oluja je trajala čitavo poslijepodne, palo je desetak centimetara ki-še. Munja je udarila nekoliko stotina metara dalje od dvojice naredni-ka; iskustvo novo i zastrašujuće, nalik topničkoj paljbi, s iznenadnim udarom zvuka i svjetla. Nakontoga sve je bilo samo mokro, hladno i jadno, dok je temperatura pala na samo deset stupnjeva Celzij a. ^, gledaj lijevo naprijed", hitro je prošaplao CJuerra.(), jehole!" ('havez nije trebao glasno upitali kako su došli ova-lui hli/,u. Čitava planina bila je natopljena kišom, narednici su bili |t >S uvijek djelomično zaglušeni od udara groma; odjednom su dvjestotinjak metara od njih iznikla dva čovjeka."Šestica, ovdje Točka, dva seronje dvjesto metara jugoistočno od min", javio je Gucrra satniku. "Pripremite se. Prijam.""Primljeno. Pripremamo se", odgovorio je Ramirez. "Paco, samo mirno."(iuerra je otipkao jedan kratki umjesto odgovora.( liavez se kretao veoma sporo, oružje premještajući sve bliže položaju za otvaranje vatre, provjeravajući da li mu je oružje zakočeno, uli je palac

Page 238

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostostavio na prekidaču. Znao je da su bili gotovo nevidljivi, tlolno skriveni zemljom i mladim stablima. Svaki je čovjek lice obojio ninskirnim bojama, te bi čak i na samo desetak metara udaljeno-IM* promatraču nalikovali dijelu okoliša. Morali su ostati mirni, bu-illiCi iln ljudsko oko neobično dobro zamjećuje pokrete; sve dok os-hiiiu nepomični, bit će i nevidljivi. Ovo je bio primjer zašto vojska do klujnosli disciplinira svoje ljude. Oba su narednika poželjela da sa-tla na sebi imaju svoje maskirne odore, ali je bilo prekasno za takva in/miSljanja, štoviše, njihove su kaki odore bile smeñe od blata i kifli*. Nijemo su se dogovorili, te je svaki od njih nadzirao dio područja kuko ne bi trebali jače okretati glave. Znali su da mogu govoriti mimo Saptom, ali će to učiniti samo zbog nečeg uistinu važnog."('njem zvuk iza nas", rekao je Chavez deset minuta kasnije. ," Kadije pogledaj", odgovorio je Guerra.I )ingu je da okrene glavu i tijelo trebalo više od trideset sekundi."A, joj." Ugledao je nekolicinu ljudi koji su prostirali vreće za plivanje. "Prenoćit će."Svi* je bilo jasno. Ljudi, koje su promatrali, nastavili su pregledati i okolicui zaustavili se, blokirajući promatračnicu svojim noćnim logoioin. Sada su vidjeli ili mogli čuti više od dvadesetorice." Noć će biti zabavna", prošaptao je Guerra." I )it, a još me tjera pišati." Bio je to slabašan pokušaj šale. Ding je pt igltuino nebo. Od kiše su preostale tek kapljice, ali je oblačni sloj i tfi»l|t>tj|y ilebeo. Tama će pasti ranije, za neka dva sata.Protivnik se rasporedio tt tri skupine, Sto nije bilo potpuno glupo, ali je svaka od njih zapalila vatru zapripremu hrane, stoje predstavljalo priličan idiotizam. (ilasno su razgovarali, kao da čekaju večeru u nekom seoskom svratištu. To je Chavezu i Guerri bilo dobrodošlo saznanje. To im je omogućilo da se ponovno posluže radijem."ŠESTICA, ovdje TOČKA, prijam." "Ovdje ŠESTICA.""ŠESTICA, ovaj", Chavez je oklijevao. "Zločesti dečki su postavili logor oko nas. Ne znaju da smo ovdje.""Reci, što želiš učiniti.""Za sada ništa. Mislim da možemo napustiti položaj kada se smrači. Javit ćemo kada.""Primljeno. Kraj.""Napustiti položaj?""Nema smisla da ga zabrinjavamo, Paco.""Slušaj, braco, ja sam prilično zabrinut."i"Briga ne pomaže."Odgovora još uvijek nije bilo. Ryan je otišao iz ureda nakon naoko uobičajenog radnog dana tijekom kojeg je nadoknañivao propuštenu prepisku i čitao izvješća. U svakom slučaju, nije učinio mnogo. Previše mu je toga odvraćalo pozornost i nije se mogao otresti toga.Vozaču je rekao neka ga odvede u Bethesdu. Nije se najavio, ali odlazak tamo neće predstavljati ništa neuobičajeno.Osiguranje VIP odjela bilo je čvrsto kao i uvijek, ali su svi poznavali Ryana. Stražar na vratima samo je sažalno zatresao glavom otvarajući ih. Ryanu je poruka bila jasna. Zastao je i sredio se prije nego je ušao. Greeru nije bio potreban šok na licima posjetitelja. Ipak, Jack ga je osjećao.Sada je težio jedva pedeset kilograma, nekoć čovjek, sada strašilo; profesionalni mornarički časnik koji je zapovijedao ljudima i vodio ljude u službi njihove domovine. Pedeset godina služenja državi sada je ležalo, bačeno uvjetar, na bolničkoj postelji. To je bilo više od smrti jednog čovjeka. S njim je umiralo doba, način ponašanja. Pedeset godina iskustva, mudrosti i prosudbi sada su nestajali. Jack je sjeo pored postelje i pokretom ruke poslao stražara van iz sobe..cle."(>ći su se otvorile.Sto sada reći? Kako ste? Postoji nešto što se govori umirućem! "Jack, kako je prošlo putovanje?" glas je bio slab."Belgija je prošla sasvim u redu. Svi vas pozdravljaju. U petak sam bio i/vi jest it i Fowlera, kao što ste vi podnijeli prethodno izvješće.""Sto misliš o njemu?""Mislim da mu treba pomoć u vanjskoj politici."Nml|eftnk: "I ja. Iako, drži dobre govore.""likteno, nisam bio pretjerano uljudan s jednim njegovim po-Uintiilkoin, Hlliot,ženska s Benningtona. Odurna babetina. Rekla |r dti »tko njezin šef pobijedi, jaodlazim." To je uistinu bila pogrešna |#jiivit (heei se pokušao pomaći, ali nije

Page 239

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostuspio."hoiuidi je, izljubite se i pomirite. Ako ćeš je morati poljubiti u UH/ini, točno u podne, nasred benningtonske aule, učinit ćeš i to. Kinin ees već jednom omekšati tu tvrdu irsku tikvu? Jednom prilikom upitaj Basila koliko voli ljude za koje mora raditi. Tvoja je duž-iiohI služiti državi, Jack, ne ljudima koji suti slučajno dragi." Udarac profesionalnog boksača ne bi jače pogodio." 1 )a, gospodine. U pravu ste. Još uvijek moram učiti." "Mladiću, uči brzo. Ne preostaje mi još mnogo predavanja.""Admirale, nemojte govoriti tako." Taje rečenica zazvučala poput dječje molbe."Jack, moje vrijeme prolazi. Neki ljudi s kojima sam služio umrli ?u na otoku Savo prije pedeset godina ili na Leyteu ili nekim drugim krajevima oceana. Imao sam mnogo više sreće od njih, ali i moj čas dolazi. Sada je na tebi red da preuzmeš. Jack, ja želim da preuzmeš moje mjesto.""Admirale, trebam savjete.""Kolumbija?""Trebao bih pitati kako znate, ali neću.""Kada čovjek poput Arthura Moorea oklijeva da te pogleda u oči, laš da nešto nije u redu. U subotu je bio ovdje, nije me gledao u oči.""Danas je lagao meni." Ryan je objašnjavao nekih pet minuta, laznačujući ono štozna, što sumnja i čega se pribojava."I Niul;i želiš /nali šio da činiš?" upitao je (ireer. "Admirale, poneka smjernica dobro bi mi došla.""Jack, lebc ne treba usmjeravati. Dovoljno si pametan. Imaš sve potrebne ve/.e. 1 znadeš stoje pravo.""Ali štos...""Politikom? Sva ta sranja?" Greer se gotovo nasmijao. "Jack, znaš, kada ovako ležiš, znaš li o čemu razmišljaš? Razmišljaš o svim stvarima koje bi želio učiniti ponovno, svim pogreškama, svim ljudima prema kojima si mogao biti bolji;i zahvaljuješ Bogu što nije bilo gore. Jack, nikada nećeš zažaliti zbog poštenja, čak i kada njime nekoga povrijediš. Kada si postao poručnik u marincima, dao si zakletvu pred Bogom. Sada razumijem zašto to činimo. To predstavlja pomoć, ne prijetnju. To je nešto što te podsjeća koliko su riječi važne. Ideje su važne. Načela su važna. Riječi su važne. Tvoja je riječ najvažnija od svih. Tvoja je riječ ono što si ti. Jack, to je isto nekakva pouka. Ti sada moraš nastaviti." Zastao je, Jack je mogao primijetiti bol kako se probija kroz zid snažnih lijekova. "Jack, imaš obitelj. Idi kući, idi njima. Poruči im da ih volim i reci im da mislim da im je tata prilično dobar momak i da bi se njime trebali ponositi. Laku noć, Jack." Greer je otplutao u san.Jack nije ustao još nekoliko minuta. Toliko mu je trebalo da povrati vlast nad sobom. Obrisao je oči i izišao iz sobe. Liječnik je ulazio. Jack ga je zaustavioi predstavio se."Neće zadugo. Manje od tjedan dana. Žao mije, ali nade nikada nije bilo.""Brinite se za njega", tiho je rekao Jack. Još jedna molba."Brinemo se", rekao je onkolog. "Upravo zato i spava većinu vremena. Kada je budan još uvijek je bistar. Vodio sam s njim nekoliko zanimljivih razgovora. I meni je drag." Liječnik je bio navikao gubiti pacijente, ali nikada nije u tome uživao."Za nekoliko godina možda bismo ga mogli spasiti. Napredak jednostavno nije dovoljno brz.""Nikada nije. Hvala na trudu, doktore. Hvala na brizi." Ryan se spustio dizalom do prizemlja i vozaču rekao da ga odveze kući. U povratku su ponovno prošli pored mormonskog hrama, mramor je blistao pod reflektorima. Jack još uvijek nijeznao što činiti, ali je sa-dit bio siguran Sto mora postići. I Jmimćemti je dao nijemo obećanje, rt ni irtlno obećanje ne može bili važnije od toga.()blaci su se kidali, uskoro će zasjali mjesečina. Došlo je vrijeme. I *t i ti ivmk je izbacio straže. Šetali su jednako poput onih koji su ču-vnll i alineri je. Vatre su još uvijek gorjele, ali je razgovor zamro kada .u umorni ljudi paliu san."Jednostavno ćemo zajedno išetati", rekao je Chavez. "Ako nas |M liuijfte kako se šuljamo ili puzimo, znat će da smo neprijatelji. Vidi« II nas kako hodamo, vjerovat će da smo njihovi.""Ima smisla," složio se Guerra.• Hiojien su svoje oružje objesili preko prsa. Obris svakog oružja l'iolivnik bilako prepoznao kao pogrešan, ali tik uz tijelo njihovi će '•ItilHl bili nejasni,a oružje će biti pripravno za trenutnu uporabu. I »lug w mogao pouzdati da će njegov MP5-SD2 ubiti nečujno ukoli-ht H0 ukaze potreba. Guerra je izvukao mačetu. Metalna je oštrica lolu /hci njena, jedini sjajni dio bilo je sječivo oštro poput britve, i hu'itll |i* bio posebno vješt sa sječivima i uvijek je sam

Page 240

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostbrusio svoje itiih'vr, Takoñer, objema se rukama podjednako vješto služio, tako |i> iiimVlu držao lijevom, dok mu je desna šaka počivala na dršku n|i guvt' M If).( Mlnnl se već prije premjestio na položaj udaljen jedva stotinu u luni oil logora pokraj kojeg će njih dvojica proći, kako bi im osini uli vnlivmi podršku.U najgorem slučaju, sve će to nalikovati ma-i> i iNnljo) vježbi, iako su se svi nadali da to neće biti potrebno.; Kiblo, I )ing, ti vodiš." Guerra je u stvari imao viši čin od Cha-iill m* u lome trenutku stručnost cijenila više od starosti.iilViV je krenuo prema brdu, držeći se zaklona što je dulje mo-i Imlii skrećući lijevo, prema sjeveru, prema sigurnosti. Noćni %|iH«mlo je u ranac, ostavio ga je u logoru, vjerujući da će ga «tttlml|rnlli prije sumraka. Dingu je nedostajaovizor. Jako.' ii vii|nika koračali su najtiše što su mogli, pri tome im je po-1 'iiljcnu zemlja, ali je raslinje duž odabrane staze postaja-( hl sigurnosti ih je dijelilo još samo tri do četiri stotine uvilj pul to bilo predaleko. i Huli NlM/nma, ali ih nisu mogli u potpunosti izbjeći, te t/tuil koju je naglo skretala. Upravo kada su je Chavez i II, mi tlesel stopa od njih pojavilasu se dva čovjeka.NI»HI im *. 11"Sto i.idile vani?" upitao je jedan. Chave/.je samo prijateljski odmahnuo, nadajući se tla će taj pokret zaustavili čovjeka, ali se ovaj približio, pokušavajući razaznati koga je susreo, njegov ga je parnjak pratio. Utrenutku kada je razabrao da Ding nosi pogrešno oružje bilo je prekasno za svakoga.Chavcz je držao obje ruke na automatu te ga zanio na dvostrukoj omči karabina, ispalivši čovjeku jedan jedini metak ispod brade, raznoseći mu tjeme. Guerra se okrenuo i zamahnuo mačetom, te je, baš kao u filmovima, odsjekao glavu drugome. I on i Chavez skočili su prihvatiti svoje žrtve prije nego bi njihov pad izazvaobuku.Sranje! pomislio je Ding. Sada su znali daje netko u okolici. Nisu imali vremenaukloniti tijela na neko skrovito mjesto - mogli bi naići na još koga. Ukoliko jestanje takvo, razmišljao je, bolje izvući što više od ubijenih. Pronašao je odsječenu glavu i postavio je na prsa Guerrinoj žrtvi, te je stavio meñu beživotne ruke. Poruka je bila jasna: ne zajebavajte se s nama!Guerra je kimnuo slažući se, te je Ding ponovno poveo. Trebalo im je još deset minuta da bi začuli pljuckanje njima zdesna. /"Promatram vas čitavu vječnost", rekao je Oso. /"Dobro ste?" prošaptao je Ramirez."Naletjeli smo na dvojicu. Mrtvi", rekao je Guerra."Idemo prije nego ih pronañu."To im nije bilo suñeno. Trenutak kasnije začuli su zvuk tijela koje je palo na tlo, nakon čega je uslijedio urlik popraćen vrištanjem, popraćen divljačkim rafalom iz AK-47. Zrna su odletjela u pogrešnom pravcu, ali je to ipak bilo dostatno da probudi svako usnulo biće u okrugu od nekoliko kilometara. Pripadnici odreda uključili su svoje noćne vizore kako bi što bolje i što brže nalazili put kroz guštik dok je logor iza njih odjekivao bukom, povicima i psovkama koje su letjele u svim pravcima. Nisu se zaustavljali sljedeća dva sata. Sada je to bilo službeno, poput naredbi koje su primali satelitskom mrežom: postali su lovina.Sve se dogodilo neuobičajeno brzo, stotinu milja od Zeleno-rtskog otočja. Satelitske su kamere nadzirale stanje već nekoliko dana, pretražujući olujnu masu preko nekoliko spektara. Fotografije

,11 odašiljane dolje svakome tko je imao propisnu opremu, le su bro-ihivi mijenjali kurs kako hi umakli oluji. Vrlo vruć, suh zrak napustio |t< /fipaduoalrićku pustinju tijekom gotovo rekordno dugog ljeta i, Iji'litn istočnim vjetrovima, pomiješao se s vlažnim oceanskim zrakom stvarajući olujne glave; stotine njih već su se počele spajati. Ob- hii se spuštali tlo toplih površinskih voda, izvlačeći iz njih dodatnu toplinu kako bi tu energiju pridodali onoj koju su već sadržavali. Krtclti je dostignuta kritična masa topline, kiše i oblaka, oluja se po-t lit ustrojavali. Ljudstvo u Nacionalnom zavodu za uragane nije hvtiealo razlog loj pojavi - ili zašto se, pod danim uvjetima, to doga-»litlo Inko rijetko - ali se dogañalo sada. Glavni je znanstvenik up-litvljiio svojini računalom kako bi pregledao satelitske fotografije, vim'iio natrag, premotavao naprijed. Mogao je jasno vidjeti. Oblaci počeli svoje kretanje suprotno kazaljkama na satu oko jedne toč- ? u ptosloiu. Nastajala je organizirana oluja, koristeći vlastito kiu/no kl elan je kako bi

Page 241

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostpovećala svoju privlačivost i snagu, kao da niti da ee joj takvo djelovanje podariti život. Takve oluje stvara-• *v i ranije lijekom godine, ali su ovogodišnji uvjeti bili upravo ije "dobri" za njihov nastanak. Kako su ljupko izgledale Mit iMiogialijama, poput nekog djela suvremenog slikarstva, pernatih vttuljiikii pahuljaste naoblake. Ili, kako je upravnik zavoda raz-MtiM|»to, lukobi izgledali kada ne bi odnijeli tolike živote. Kada se hiil|t ogledalo, razlog imenovanju oluja bio je u činjenici stoje bilo |tmni< Mm okončali stotine i tisuće ljudskih života nečim što umjesni ittii ii i nosi samo broj. I ova će biti takva, pomislio je meteorolog. ittk i • < i ? |e ua/.vat i tropskim ciklonalnim područjem, ali ako nas-|v| c ih snagu i veličinu, tada će je prozvati tropskom olu- i* !<? Irenu nazvati Adela.tt |i ilina stvar koja je u filmovima stvarno prikazana, mislio III nii Cesti susreti špijuna u barovima. U civiliziranim su »umi hrtinvl hili korisni. Bili su mjesta kamo su muškarci odla--? • I * * • * < i koliko CiiSa, susresti druge muškarce te voditi svakod-ti slabo osvijetljenim, bezimenim prostorijama, po-1 iiiii|i«m loše glazbe koja nije dozvoljavala da se riječi ču-|* ilitMji UNkog kruga. Larson je stigao minutu kasnije te se M lutku ()vn kani ina nije imala barske stolice, samo pravu služila za odmor nogu. Larson je naručio do-mace pivo, koje su u Kolumbiji kvalitetno i/radivali. U mnogo čemu su bili dobri, razmišljao je Clark. Da nema problema s narkoticima, ova bi zemlja daleko došla.Taje država patila čak i više od njegove. Kolumbijska se vlada morala suočiti s činjenicom tla je protiv narko-mafijc povela rat koji gubi... za razliku od Amerike? razmišljao je agent CIA-e. Kolumbijska je vlada u opasnosti za razliku od američke? Da, naravno, rekao je sebi, nama je "toliko" bolje nego ovima ovdje."Dakle?" upitao je kada se vlasnik premjestio na drugi kraj šanka.Larson je tiho progovorio na španjolskom. "Potvrñeno je. Broj kartelovih plaćenika na ulicama je opasno opao.""Kamo su otišli?""Tip je rekao, prema jugoistoku. Pričali su o lovnom pohodu u brda.""O, Isuse", promrmljao je Clark na engleskom. "Stoje?""Pa, tamo se mota otprilike četrdeset pripadnika lakog pješaš-! rva..." nastavioje objašnjavati sljedećih nekoliko minuta. /"Izvršili smo invaziju?" Larson se zagledao u površinu šanka. "Isuse Kriste, kojem je idiotu pala na um takva ideja?""Vjerujem kako obojica radimo za njega; za njih.""Prokleti bili, postoji jedno što ne smijemo učiniti ovim ljudima, a to je upravo ta jebada koju sada izvodimo!""Izvrsno, odleti u Washington i to reci DDO-u. Ukoliko je Ritte-ru preostalo nešto pameti, povući će ih što brže može prije nego što netko nastrada", odvratio je Clark. U tim je trenucima napeto razmišljao, nisu mu se sviñale nekeideje koje su mu padale na pamet. Sjetio se zadatka s Odjelom i kada je... "Kakobi bilo da me sutra od-vezeš dolje da malo pogledam?""Ti mi stvarno želiš uništiti sva pokrića?" primijetio je Larson."Imaš mišju rupu?" Clark je time mislio reći da svaki terenski časnik prije odlaska na tajni zadatak, osigurava sigurno mjesto za bijeg i skrivanje u slučaju potrebe. '"'Larson je frknuo. "Je li Papa Poljak?" "Što je s tvojom prijateljicom?""Ukoliko se ne pobrinemo i za nju, ja sam gotov s poslom." Agencija je ohrabrivala vjernost medu agentima, čak i kada nisu za-(i'dno spavali, a Larson je bio čovjek koji je prema svojoj dugogodišnjoj ljubavi gajio iskrene osjećaje."Pokušat ćemo to prikriti kao istraživačko putovanje, ali nakon njega, uz moje odobrenje, tvoj lažni identitet bit će službeno okon-Oiiii i li se vraćaš u DC radi premještaja. I ona takoñer. To je službe-iiii naredba."" Nisam znao da imaš..."Clark se osmjehnuo. "Službeno nemam, ali ćeš ubrzo otkriti da ne gospodin Ritteri ja dobro razumijemo. Ja radim na terenu, a on ine ne davi provjerama.""Nitko nije toliko moćan." Sve stoje Larson dobio umjesto odgo-voui bila je podignuta obrva i pogled koji mu se učinio daleko opas-lil|iiu nego je to ikada ranije primijetio.('orlu/, je sjedio u jedinoj pristojnoj prostoriji u kući. To je bila Jliinjii, velika za te krajeve. U njoj je pronašao stol na koji je posta-«io i adioaparatei zemljovide, te križaljku u koju je bilježio trenutno i itnje. I )osad je izgubio jedanaest ljudi u kratkim, silovitim i najve-hii dijelom nečujnim sukobima - ne dobivši zauzvrat ništa. "Vojni-11" koje je odaslao još uvijek su bili previše bijesni da bi se plašili, ali |t< Io u potpunosti odgovaralo njegovu naumu. Zemljovid je prekri-v»lo prozirni acetatni prekrivač po kojem je

Page 242

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostcrvenom masnom olovkom bilježio područja djelovanja. Do sada je susreo dva - možda tri američka odreda. Sudeći po činjenici daje izgubio jedanaest ljudi, pretpostavljao je da je došlo do sukoba. Uvjerio se da je izgubio je-dtuuieslorieu glupih. To je bila relativna procjena, budući daje sreća oduvijek predstavljala jedan od čimbenika na bojištu, ali je povijest, Hitilugn i naširoko, naučavala da glupi ginu prvi te daje to dio darvi-iiInI ičkog odabira na bojišnici. Procijenio je da će izgubiti pedesetak ljudi prije nego što nešto promijeni. U tom će trenutku pozvati poja-Ctin|a, lime još više smanjujući broj plaćenika u kartelovoj službi. Tmlu c*e po/vati svojega šefa i reći da je pronašao dva ili tri voñe čiji m ljudi na terenu ponašaju pomalo neobično - naravno, već je znao kugu ('e optužiti - sljedećeg će dana upozoriti jednog od tih - tako-,)i el Ih »dno izabranog - kako se njegov šef ponešto čudnopona-iuldiSa, k- da je mi Cortez - (hI;im organizaciji kao cjelini koja ga plaća, a ne pojedincima. Planiranje da l'.seobedo bude ubijen, loje bilo neophodno i ne pretjerano vrijedno žaljenja. Amerikanci su već ubili dvojicu pametnijih članova, a on će pomoći ukloniti preostalu dvojicu mudraca. Preživjelima će Cortez biti potreban, znat će da ga oni trebaju. Njegov položaj zapovjednika osiguranja i obavještajne službe bit će uzvišen do mjesta za njihovim stolom, dok će se ostatak kartela pretvarati, u skladu s njegovim zamislima, u učinkovitiju i sigurniju cjelinu. Za godinu dana bit će prvi meñu jednakima; godinu dana poslije, postat će prvi. Čak neće trebati pobiti ostale. Escobedo jebio jedan od pametnijih, a pokazao se toliko povodljivim. Ostatak će se ponašatipoput djece, više će se zanimati za vlastiti novac i skupocjene igračke nego za stvarne mogućnosti organizacije. Zamisli su mu u tom području još uvijek bile nejasne. Cortez nije bio osoba koja bi razmišljala deset poteza unaprijed. Četiri do pet bilo je sasvim dovoljno.Ponovno je pregledao zemljovide. Uskoro će Amerikanci postati svjesni pogibelji koja im prijeti od njegove operacije, pa će uzvratiti. Otvorio je torbu te sa zemljovidima usporedio fotografije načinjene iz zraka. Do sada je saznao da je Amerikance dopremio, te da im podršku pruža vjerojatno samo jedan helikopter. Toje bilo toliko smjelo da je graničilo s bezumljem. Znači, Amerikanci nisu izvukli pouke o helikopterima u iranskim ravnicama? Trebao bi potražiti moguće sletne zone... bi li to trebao učiniti?Cortez je sklopio oči tjerajući se da se vrati na sam početak. U ovakvim je operacijama to predstavljalo istinsku pogibelj. Pojedince je situacija ponijela do te mjere da su izgubili nadzor nad cjelokupnim stanjem. Možda je postojao i drugačiji način. Amerikanci su mu već jednom pomogli. Možda će mu pomoći ponovno. Kako bi ih mogao navesti na to? Što bi on mogao učiniti za njih? Što oni mogu učiniti za njega? To mu je dalo materijala za razmišljanje tijekom ostat-, ka besane noći.Loše ih je vrijeme spriječilo da prošle noći isprobaju novi motor te su morali čekati do 03.00 sata po lokalnom vremenu da bi ga ponovno isprobali. Bez izravnih naredbi odozgo, Pave Low se ni u kom slučaju nije smio pokazati danju.Traklor je izvukao helikopter iz hangara, nakon čega su otvorili krila rolora i zabravili ih prije nego su pokrenuli motore. PJ i kape-1,111 VVillis dodavali susnagu dok je narednik Zimmer nadzirao rad motora preko svoje konzole s instrumentima. Odrulali su do uzletiš-la i započeli uzlijetali kao što helikopteri uvijek polijeću, neravnom-|erno opterećeni tonama kovine i goriva, dižući se u zrak nalik djetetu koje pokušava svladati prvu prečku na ljestvama.Teško je bilo reći što se dogodilo prvo. Jeziva škripa doprla je do pilolovih ušiju, probijajući zaštitnu pjenu njegove Darth Vader letačke kacige. Istovremeno, možda djelić sekunde ranije, Zimmer je svo-|im urlikom upozorio pilota preko interkoma. Bez obzira što se dogodilo prvo, brigadir Johns je pogledao na ploču s instrumentima i shva-I io da su podaci motora broj 1 potpunopogrešni. Willis i Zimmer isključili su motor dok je PJ zaokrenuo helikopter, zahvalan što se na-lit/i samo petnaest metara nad uzletištem. Za manje od tri sekunde našli su se na tlu, smanjujući snagu preostalog motora na nulu."Dakle?""Gospodine, novi motor. Raspao se, meni se čini daje došlo do potpunog raspada kompresora. Zvuči još i gore. Morat ću sve pregledali kako bih vidio ima li još oštećenja", javio je Zimmer."Jtsi li imao teškoća prilikom montaže?""Ne. Sve je išlo točno po priručniku, gospodine. Ovo se dogaña vci1 drugi put s ovom serijom motora. Proizvoñač je zajebao nešto s kompozitnim turbinskim lopaticama. To znači potpunu provjeru či-iitvog radnog ciklusa motora sve dok sene pronañe greška, prizemljiti sve letjelice s takvim motorom- nas, mornaricu, kopnene snage, sve." U novi model ugrañivali su turbinski kompresor s keramičkim

Page 243

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostlopaticama, a ne čeličnim. Stoga je bio nešto lakši, tako da se moglo utočiti malo više goriva; bio je i jeftiniji od starog modela, stoga je bilo moguće nabaviti veći broj komada, a proizvoñačeva su ispitiva-ujii pokazivala daje novimotor jednako pouzdan... sve dok nije ušao ti redovitu uporabu. Za prvi su kvar optužili pticu koja je uletjela u turbinu, ali su, nakon toga, dva mornarička helikoptera opremljena tim motorima bez traga nestala negdje na moru. Zimmer je imao pravo. Svaka letjelica s ovakvim motorom morat će se prizemljiti sve dok sekvar ne pronañe i popravi."Huek, to je krasno", rekao je Johns. "Stoje s drugim rezervnim lolorom koji smoponijeli ovamo?""Pogodile, gospodine", predložio je Zimmer. "Mogu zatražiti da Miiin pošalju jedan lepariranislaii model.""Reci, što misliš.""Mislim da bismo trebali uzeti reparirani motor ili skinuti jedan s drugog helikoptera u Hurlburtu.""Sjedi na vezu čim ohladim helikopter", naredio je brigadir. "Hoću ovdje dva ispravna motora što je prije moguće.""Da, gospodine." Članovi posade pogledima su postavili neka druga pitanja. Što će biti s ljudima kojima su trebali pružati podršku?Zvao se Esteves; on je takoñer bio stožerni narednik, 11-Bravo; pripadnik kopnenih snaga Sjedinjenih Država. Prije nego je sve počelo, bio je pripadnik izvidničke jedinice Petog bataljuna, Četrnaeste pješačke regimente, 25. Divizijelakog pješaštva "Tropska munja", smještene u vojarni Schofield, na Havajima. Mlad, čvrst, ponosan kao i svi vojnici uključeni u operaciju PLO VEĆE KAZALIŠTE,bio je jednako umoran i ozlojeñen. U tome mu je trenutku bilo zlo. \ Od hrane ili pića. Kada bude imao vremena javit će se bolničaru i \ zatražiti neke tablete kojima bi to sredio, ali su mu sada crijeva krčala a ruke bile slabije nego stoje želio. Na terenu su bili točno dvadeset sedam minuta kraće od odreda NOŽ, ali otkada su uništili ono maleno uzletište, nisu ni jednom imali dodir s protivnikom. Pronašli su šest mjesta na kojima su se rafinerije nalazile, četirisu bile još nedavno aktivne, ali tamo nisu pronašli nikoga. Estevez se želio uspeti na tablici, bio je siguran da to ostali odredi čine. Poput Chaveza, odrastao je meñu uličnim bandama, ali je, za razliku od njega, bio duboko vezan uz jednu sve dok ga sudbina nije dovoljno snažno protresla, te se prijavio u vojsku. Za razliku od Chaveza, nekoć se drogirao, sve dok njegova sestra nije umrla od prekomjerne doze pretjerano čistog heroina. Bio je uz nju, gledao je kako se njezin život gasi, kao da je netko izvukao utikač iz zida. Sljedeće je noći pronašao dilera te se prijavio u vojsku kako bi izbjegao optužbu za ubojstvo, i ne razmišljajući da bi mogao postati profesionalni vojnik, ne sanjajući da u životu postoje mogućnosti veće od pranja automobila i čekova socijalne pomoći. Objeručke je prigrabio priliku da izravna račune sa smećem koje mu je ubilo sestru i porobljavalo njegov narod. Ali dosad nije ubio nikoga,nije se zapisao na listu strijelaca.\ linor i zlovolja predstavljale su smrtonosan spoj u protivnikovoj blizini.Napokon, pomislio je. Zamijetio je odsjaj vatre udaljen nekih pet '.lotina metara. Učinio je stoje trebao učiniti, prijavio je svome satniku, pričekao da se odred prestroji u dvije jedinice, tada se privukao kako bi pobio desetak ili više ljudi koji su kao luñaci skakali u ki-'.Hiiii. Bio je umoran i nestrpljiv; ipak je stega bila središnja točka njegova života. Poveo je svoja dva čovjeka doprikladnog položaja za •alienu podršku, dok se satnik brinuo za jurišni dio postrojbe. U i imutku kada je bio posve siguran da će noćas sve biti drugačije, to .e i dogodilo.Nije bilo kade, nije bilo svežnjeva lišća, ali je bilo petnaest naoružanih ljudi. Otipkao je znak upozorenja, ali nije dobio odgovor. Iako nije znao, prijedeset minuta antenom predajnika zapeo je o granu i lomio je. Stajao je, pokušavao odlučiti što učiniti, tražeći neke zna-l.ove, nekakvo rješenje, dok suse dva vojnika u njegovoj pratnji pitali! koji mu je vrag. Tada gaje ponovno uhvatio grč u želucu. Esteves ;v piesavio, zapeo za korijen i ispustio oružje. Nije opalilo, ali je spremnik udario o tlo dovoljno snažno daje zatvarač trznuo jednom i l/a/vao metalni zvuk. U tome je trenutku otkrio da šest metara udaljen,stoji čovjek kojega do tada nije primijetio.Taj je čovjek bio budan, trljao je bolne listove kako bi mogao zaspati, /vuk gaje zbunio. Taj je čovjek volio odlaziti u lov, pa mu je prvu lenkeija bila nevjerica. Kako se itko može tamo naći? Bio je sigu-i ,iii da nitko od njegovih nije prošao pokraj njegove promatračnice, ili laj je zvuk proizveo čovjek; mogloga je proizvesti samo neko -1) u/ji\ Njegovu su skupinu upozorili da će se moždasukobiti s nekima koji ,nu ubijali ljude poslane da ih progone, stoje stražara iznena-»lllo, l/ncnañenje je zamijenila zabrinutost. Neočekivani ga je zvuk , osjetio je strah. Usmjerio je pušku ulijevo i ispucao čitav iiinik, ("Vlii i

Page 244

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostmetka pogodila su Estevesa koji je umro dovoljno • i ilti gliiNiio piokuue svojusudbinu. Njegova dva pratioca raspa- it pit IHJt'Mll H kojeg su doprli pucnjevi,te ubili čovjeka glasno i m im«, uli \c ilu log trenutka ostatak okupljenih pored vatre pos-"i Hrt ttu^v, ttjurisni dio postrojbe još nije stigao na položaj. Sat-•i •• itlaljn Mit huku bila je logična. Odred za podršku upao je u Im i uh |r iiiui,iii s njih skrenuti vatru. Prvi odred za podrškuotvorio ji- vatru na logor, ali su ubrzo shvatili da u okolini ima još ljudi. Većina ih je bjc/ala dalje od vatre i ulijelala ravno u napadački odred, koji je žurio n suprotnom pravcu.Daje nakon toga bilo podnijeto ispravni) izvješće o napadu, prva bi primjedba bila da su obje strane izgubile nadzor. Satnik koji je vodio odred reagirao je nepromišljeno, poveo je odred naprijed umjesto da se povuče i razmisli; bio je meñu prvim žrtvama. Ostatak odreda, ne znajući, ostao je bez voñe. Hrabrost pojedinaca u odredu nije nestala, ali su vojnici uvijek, od prvoga do posljednjega dio skupine, koja predstavlja živi organizam koji razmišlja, čija je ukupna snaga neizmjerno veća od snage dijelova koji ga čine. Bez vodstva kojebi ih usmjeravalo vratili su se na obuku, ali su ih zbunili tama i buka. Sada suse obje skupine izmiješale, u tome je trenutku slabija uvježbanost i pogibija voñe kolumbijske skupine bila manje važna, budući da su se pojedinci sukobili s parovima koji su se meñusobno štitili. Boj je trajao pet smušenih i krvavih minuta. Parovi su "pobijedili". Ubijali su učinkovito i nagonski, da bi tada otpuzali, povremeno se pridižući kako bi požurili prema utvrñenoj sastajališnoj točki, dok su preživjeli protivnici nastavili pucati, većinom jedni po drugima. Do sastajališta su stigla samo petorica, trojica iz napadačke skupine i Estevesova dvojica iz grupe za podršku. Poginula je polovica odreda, uključujućisatnika, bolničara i vezista. Vojnici još uvijek nisu znali u što su to upali - budući da ih, zbog greške u komunikaciji, nisu upozorili na kartelova djelovanja. I ono što su znali bilo je dovoljno loše. Krenuli su prema baznom logoru, pokupili svoju opremu i pošli dalje.Kolumbijci su znali i više i manje. Znali su da su pobili petoricu Amerikanaca -još uvijek nisu pronašli Estevesa - te da su izgubili dvadeset šest svojih ljudi, nekolicinu vjerojatno od vlastite paljbe. Nisu znali je li itko uspio umaći, nisu poznavali snagu jedinice koja ih je napala, nisu čak znali ni jesu li napadači doista bili Amerikanci - nañeno naoružanje bilo je većinom američke proizvodnje, ali je automatska puška M-16 bila često oružje u čitavoj Južnoj Americi. I oni su, kao i ljudi koje su gonili, shvatili da se dogodilo nešto jezivo. Okupili su se i sjeli kako bi zaboravili upravo proživljeni borbeni , stres; prvi su put shvatili da posjedovati automatsko oružje čovjeka ne čini bogom. Dok su skupljali svoje poginule, stres se postupno pretvarao u gnjev.Oñivd SI III (i njegovi ostaci - nije si mogao priuštili tvi povlasticu. Nisu imali vremena misliti tko je dobio a tko izgubio. Svaki ie pojedinac naučio stresnu pouku o borbi. Netko obarzovaniji možda bi istakao da svijet nije unaprijed odreñen, ali se svaki pojedinac od petorice preživjelih članova odredaSTIJEG tješio najpoznati-jom vojničkom primjedbom: i sranja se dogañaju.24OSNOVNA PRAVILAClark i Larson krenuli su još prije zore, vozeći se prema jugu iznajmljenim Subaruovim karavanom s pogonom na sva četiri kotača. U prednjem dijelu vozila nalazila se torba za spise. U stražnjem dijelu bilo je nekoliko kutija s uzorcima minerala, ispod kojih su ležala dva automatska pištolja Beretta s navojima za prigušivač. Bila je šteta natrpati sve to stijenje na pištolje, ali ni jedan od njih nije mislio po obavljenom poslu nositi oružje sa sobom; a obojica su se iskreno nadala da im ono neće zatrebati."Sto točno tražimo?" upitao je Larson nakon otprilike jednog sata tišine."Nadao sam se da bi ti mogao znati. Nešto neuobičajeno.""Naoružani ljudi u ovim predjelima nisu nimalo neuobičajeni, u slučaju da to jošnisi primijetio.""Organizirana djelovanja?""Čak i to, ali je to ipak nešto što tjera na razmišljanje. Nećemo vidjeti mnogo vojnih djelovanja", rekao je Larson."Zašto?""Gerilci su sinoć napali malenu vojnu postaju -jutros su javili na radiju. Ili M-19 ili FARC, netko od njih postao je nervozan.""Cortez", naglo je rekao Clark. c"Da, ima smisla. Skrenuti vojna djelovanja u drugom pravcu.""Moram sresti tog tipa", gospodin Clark obratio se prolazećem krajobrazu."I?" upitao je Larson."I, što misliš? To je smeće sudjelovalo u ubojstvu našeg veleposlanika,

Page 245

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostdirektora FBI-a, izaslanika Agencije za narkotike, vozača i nekolicine čuvara. On je terorist.""()U-l ćemo ga?""Nalikujem li ja policajcu?" odgovorio je Clark."Slušaj, mi ne...""Ja, da. Uostalom, već si zaboravio one dvije bombe? Vjerujem tlu si bio nazočan.""To je bilo...""Drugačije?" Clark se nacerio. "To uvijek govore: 'Ali, to je dru-i'iieijc.' Larsone, nisam poput tebe pohañao Dartmouth i možda se i ii/Jika izmeñu te dvijestvari kod mene s vremenom izgubila.""To nisu nikakvi jebeni filmovi!" bijesno je rekao Larson."('arlose, daje ovo film, ti bi bio plavuša s velikim sisama i otkop-(iiiiom bluzom. Znaš, ovim poslom se bavim od vremena dok si ti vozao automobilčiće, a nikad poslovno nikoga nisam povalio. Nikadu, Nijednom. Nije pošteno." Mogao je dodati daje oženjen, te da Itfltk u/ima ozbiljno, ali čemu zbunjivati mladića? Postigao je nam-lentvnno. Larson se osmjehnuo. Napetost je popustila."Gospodine Clark, mislim da sam u nečemu napredniji." "Gdje je ona?"" Nema je sve do kraja tjedna - europska turneja. Ostavio sam joj I tonike na tri mjesta - poruku da ispari nekamo. Čim sleti, sjest će iiii prvi IctzaMiami.""Dobro, ovo je već sasvim dovoljno zapetljano. Kada sve završi, t i/.eni je, sredi se, osnuj obitelj.""Razmišljao sam o tome. Što je s... mislim, je li to pošteno prenut..."" Posao kojim se baviš statistički je manje pogibeljan od upravljanja prodavaonicom alkoholnih pića u velikom gradu. Svi podižu obi-irlji. Ono što te negdje daleko drži je saznanje da se imaš nekome vi ;ilili. Vjeruj mi.""Trenutačno, nalazimo se u području koje želiš pregledati. Što mhi?""Skreni na postrane putove. Ne vozi prebrzo." Clark je otvoriovoj prozor i počeo njušiti zrak. Tada je otvorio svoju torbu i izvukaolti|iogiarsku kartu. Nekoliko minuta je šutio, usklañujući vlastitilitit/nk n trenutnim stanjem. Tamo u brdima nalazili su se vojnici, uv-je/bani ljudi n;i neprijateljskom poñiiicju; lovljeni, pokušavali su izbjeći sukob s protivnikom. On je morao stvoriti ispravan okvir razmišljanja, naizmjence promatrajući okoliš i zemljovid. "Isuse, ubio bih za dobar radio." Tvoja greška,Johnnv, rekao je Clark sebi. Trebao si ga zatražiti. Trebao si reći Ritteru da netko mora biti na tlu kako bi se povezao s vojnicima, umjesto satelitskih linkova koji su sve činili nalik glupoj tehničkoj vježbi."Želiš pričati s njima?""Slušaj, mali, koliko si osiguranja dosad primijetio?""Pa, nikakvo.""Točno. S radijem mogao bih im javiti da siñu s brda, mogli bismo ih pokupiti, oprati i očistiti te ih odvesti na jebeni aerodrom, pot-rpati u zrakoplov i poslati kući", rekao je Clark, s primjetnom gorčinom u glasu."To je ludo - Isuse, u pravu si. Ovo sve je uistinu bezumno." Lar-sonu je to rješenje sijevalo u glavi te je bio zaprepašten što je čitavu situaciju u potpunosti pogrešno protumačio."Zapamti, ovakve se stvari dogañaju kada operaciju vodiš iz Washingtona, umjestoda stvari nadgledaš na terenu. Zapamti to. Jednog ćeš dana možda ti biti nadglednik. Ritter razmišlja poput vrhunskog špijuna, a ne poput terenske životinje kakav sam ja, štoviše, predugo nije bio na terenu. To je najveći problem u Langlevu; pojedinci koji vode operacije zaboravljaju kako je uistinu na terenu, a pravila su se izmijenila otkako su oni odslužili svoje u Budimpešti. Štoviše, trenutno je stanje puno drugačije od onoga kako ga oni vide. Ovo nije prikupljanje podataka. Ovo su ratna djelovanja niskog intenziteta. Moraš znati ocijeniti kada treba napustiti skrovište. Ovo je sasvimnova igra.""O ovakvim stvarima nisu govorili na Farmi.""Nisam iznenañen. Većina instruktora je hrpa starih..." Clark je zamuknuo. "Uspori malo.""Stoje?" "Zaustavi."Larson je poslušao, zaustavljajući automobil na šljunčanome rub-niku. Clark je iskočio noseći torbu, što je izgledalo poprilično neuobičajeno, te je pritom izvukao i ključ za paljenje. Otvorio je stražnjavrata a ključeve dobacio l.arsonu. Clark je zarovao po jednoj kutiji, |ioieñ uzoraka zlatonosnih stijena, te izvukao Berettu i prigušivač. Nosio je jaknu, pištolj s prigušivačem lako je sakrio iza leña. Tada je mahnuo Larsonu da ostanena oprezu i da ga automobilom polagano piali. Clark je pošao noseći zemljovid i fotografije. Cesta je skretala, im zavoja stajao je kamion. Pored kamiona

Page 246

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnoststajali su naoružani ljudi. ( laik je gledao zemljovid kada je čuo povik i podigao glavu očevidno i /1 icnañen. Čovjek je mahnuo svojim AK-om na način kojinije iziski-> ,10 znanje jezika: dolazi ovamo ili pucam.I ,arson je bio opsjednut potrebom za mokrenjem, ali mu je Clark iiiiilinuo nekaga slijedi i sigunim korakom pošao prema kamionu. 1 ovarni je prostor kamiona bio prekriven ceradom, ali je Clark već /mio što je pod njom. Nanjušio je. To jebio razlog zašto su se zaus-dvili prije zavoja." I )obar dan", obratio se najbližem naoružanom čovjeku. "Prijatelju, izabrao siloš dan za izlazak na cestu.""Rekao mi je da ćete biti ovdje. Imam dopuštenje" odgovorio je riiirk."Sto? Kakvo dopuštenje? Čije dopuštenje?" "Scnora Escobeda, naravno", začuo je Larson njegov odgovor. Isuse dragi, ovo se ne dogaña, molim te, reci, ovo se ne dogaña! Tko ste vi?" upitao je čovjek s mješavinom opreza i bijesa u glasu.'Tragač. Tražim zlato. Evo, ovdje", rekao je Clark okrećući fo-i'i afiju. "Označio sam ovo područje, mislim da tu postoje nalaziš-, zlata. Naravno, ne bihni dolazio ovamo da mi senor Escobedo ni-i dopustio, a on mije rekao da onima koje sretnem poručim da sam ikhI njegovom zaštitom.""Zlato, vi tražite zlato?" upitao je drugi čovjek približivši im se. 1 Miaj prvimu se pokoravao te je Clark zaključio da sada razgovara s Midom.",S7. Doñite, pokazat ću vam", Clark ih je poveo do stražnjeg dijelu Subarua, teiz kartonske kutije izvukao dvije stijene. "Moj vozač, u'iior Larson. On me je predstavio senora Escobedu. Ako poznajete \t-nora Escobeda, jamačno poznajete i njega, zar ne?"Ćovjek očevidno nije znao što da radi ni što da misli. Clark je tečnu govorio španjolski s tračkom naglaska, a sada je razgovarao kao ilii je policajca upitaoza neku ulicu."l.vo, vidik- li?" rekao je ('laik pokazujući kamenje. "Ovo je zlatna rudača. Ovo bi moglo biti najveće nalazište od vremena l'izzara. Mislim da će seFlor Escobedo i njegovi prijatelji pokupovali sve okolno zemljište.""Oni mi nisu rekli ništa o tome", odugovlačio je čovjek."Naravno. To je tajna. SefTor, moram vas upozoriti da o tome ne govorite ni s kim, jer ćete u protivnom sigurno razgovarati sa seno-rom Escobedom!"Larsonu je najveći problem predstavljalo kako obuzdati mjehur. "Kada krećemo?" viknuo je netko s kamiona.Clark je razgledao oko sebe dok su dvojica naoružanih pokušavali odlučiti što učiniti. Vozač i možda još jedan čovjek u kamionu. Nije vidio ni čuo više nikoga. Pošao je prema kamionu. Dva koraka i ugledao je ono što je trebao vidjeti, što je strahovao da će ugledati. Ispod ruba cerade stršao je prednji ciljnik puške M-16A2. Ono stoje trebao učiniti odlučio je u djeliću sekunde. Čakje i Clarka začudila brzina kojom su se vraćale stare navike."Stani!" rekao je voña."Mogu li uzorke utovariti na vaš kamion?" upitao je Clark ne okrećući se. "Da ihodnesem senoru Escobedu? Bit će veoma zadovoljan kada vidi što sam pronašao, obećavam vam", dodao je Clark.Dvojica ljudi potrčali su kako bi ga sustigli, puške su im poskakivale u rukama.U trenu kada se okrenuo bili su deset stopa udaljeni. Dok se okretao desnu je ruku držao nepomično te je njome iz pojasa izvukao Berettu, u lijevoj još uvijekdržeći zemljovid i fotografije. Ni jedan nije shvatio, primijetio je Larson. Bioje tako mekan..."SefTor, ne u ovaj kamion, ja..."Postojalo je još samo jedno što će ga iznenaditi, samo što će to iznenañenje biti posljednje. Clark je podigao ruku i ispalio hitac u čovjekovo čelo s metar i pol. Prije nego je voña počeo padati i drugi je već bio mrtav. Clark je skočiona papučicu i ugledao samo vozača. I taj je dobio metak u glavu. Do tog je trenutka Larson već iskočio iz automobila. Približavajući se Clarku s leña, za svoj je trud umalo zaradio metak."Ne radi to!" rekao je Clark zakočivši pištolj."Isuse, samo sam..." ^"I I ovakvim situacijama uvijek objavi svoju nazočnost. Zamalo si poginuo /.alo šio si to zaboravio učiniti. Zapamti to. Doñi." Clark je »•kočio na stražnji diokamiona i povukao ceradu.Većina mrtvih bili su domaći, sudeći po odjeći, ali je Clark ugle-iltio tlva lica kojih se mutno prisjećao..."Satnik Kojas. Mali, žao mije", tiho je rekao mrtvome. "Tko?""Zapovijedao je odredom STIJEG. Jedan od naših. Ove pizde pobile su nekolicinu naših." Glas mu je zvučao umorno."l/gleda da su i naši bili prilično dobro...""Mladiću, dopusti mi da ti dam neka objašnjenja o borbenim djelovanjima. Na

Page 247

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostterenu postoje dvije skupine: tvoji i oni drugi. Ova dingu skupina može uključivati i one koji se ne bore, te njih pokuša- Sto manje povrijediti ukolikoimaš vremena, ali jedini koji su važio mi tvoji ljudi. Imaš maramicu?""I »vije,""I >ttj ml ih, a onda ovu dvojicu ubaci u kamion."'liuk Je skinuo poklopac sa spremnika za gorivo koji je bio hMl pod kabinom. Maramice je zavezao jednu za drugu i ugu-ii »pi'cninik. Spremnik je bio pun, pa se tkanina odmah nato-rn/liioin.ti ar u auto." Clark je rastavio pištolj i vratio ga u kutiju s ka-'in, ttula jezatvorio stražnja vrata i sjeo na suvozačevo sjedište. f iu |e električni upaljač za cigarete. "Dovezi se do kamiona."ii< ih |c tako učinio, primakao se kamionu otprilike u trenutku •»«•• tipulju? užario. Clark gaje izvukao i pritisnuo uz natopljene Hiti v 11 Irenu su planule. Larsonu nije trebalo reći da treba h MoHhIUu iza sljedećeg zavoja kada jebuknuo požar.•<i ti Jinul, najbrže što možeš", naredio je Clark. "Kako naj- i lio l'iiiuuiicV">\\ U« Imhh » prebaciti za nekoliko sati, ali to znači..." ' li indl|4< Šifre zapristup bazi Ratnog zrakoplovstva?"• »i i »'i .. iul|i' Tvoj je lažni identitet potpuno srušen", re- isiit. Im ><lji poi uku svojoj djevojci prije nego se vrati. Ne-kn side s aviona, neka iskoči, ili kako se to već" /ove u zrakoplovstvu, tako tla se ne vraća ovamo. I ona je otkrivena, /.ivoti su vani u opasnosti - velikoj. Netko je možda primijetio da si ine dovezao ovamo. Netko je možda primijetio da si dvaput posuñivao ovaj automobil. Vjerojatno je prošlo nezamijećeno, ali se u ovom posluprihvaćanjem nepotrebnih rizika ne dozive neke godine. Ovoj operaciji ne možeš više pridonijeti ničim, dakle, gubi se odavde.""Da, gospodine." Prije nego je Larson ponovno progovorio izišli su na autocestu."Ovo što si učinio...""Štos time?""Imao si pravo. Ne možemo dopustiti ljudima da čine takve stvari i...""Nemaš pravo. Ti ne znaš zašto sam to učinio, zar ne?" upitao je Clark. Govorio je poput predavača, ali je otkrio samo jedan od razloga. "Ti razmišljaš poput špijuna, a ovo više nije obavještajna operacija. Naši ljudi, naši vojnici, bježei skrivaju se u brdima. Ono što sam učinio naziva se odvraćanje pozornosti. Ukoliko pomisle da su naši ljudi sišli s planine kako bi osvetili svoje poginule, to bi moglo nekolicinu protivnika povući dolje, kako bi tragali na krivom mjestu, a time bih našima malo olakšao položaj. Nije mnogo, ali je najviše što sam mogao učiniti." Na trenutak je zastao. "Ne mogu poreći da se nisam dobro osjećao. Ne volim promatrati naše kako ginu, a je-bote naročito mrzim kada ne mogu poduzeti ništa. To se dogañalo previše dugo; na Bliskom istoku, svuda, gubimo ljude i ne činimo ništa. Ovaj put imao sam izliku. Prošlo je dugo vremena. Tebi na znanje, osjećao sam se dobro", hladno je priznao Clark."Sada zaveži i vozi. Moram razmišljati."Ryan je sjedio u svom uredu, šutljiv, zamišljen. Sudac Moore nalazio je sve moguće isprike kako se ne bi sastali. Ritter je veći dio vremena provodio izvan ureda. Jack nije mogao postavljati pitanja niti zahtijevati odgovore ako njih nije bilo. To je Ryana učinilo najvišim nazočnim rukovoditeljem, zatrpavajući gasvim mogućim spisima koje je morao prečitavati i telefonskim pozivima koje je morao primati. Možda je to mogao iskoristiti. U jedno je bio siguran. Mora saznati što se dogaña. Bilo je takoñer jasno da su Moore i Ritter načinili dvijepogreške. Prvo, vjerovali su da Ryan ne zna ništa. Trebali su ga bo-l|r poznavati. Na ovaj je položaj u Agenciji došao jer je brzo shvaćao |H iki ivene ilogañaje. Njihova druga pogreška bila je pretpostavka da re ga neiskustvospriječiti ila izvrši pritisak kada počne shvaćati što se iiiHlinii dogaña. IJ osnovi su obojica razmišljala poput birokrata. Poleñini i koji su svoj radni vijek provodili u birokratskom okružju obično mi se plašili kišiti pravila. Taj je čin značio siguran otkaz te je ljude prisiljavao na razmišljanje o gubitku karijere. Jack je o tome već davno ni/mislio. Bio je marinac, burzovni mešetar, asistent na katedri povijesti, na kraju je pristupio CIA-i. Uvijek se mogao vratiti katedri. Sveučilište Virginia već je prije pozvalo Cathy da postane redovni I »('davač na njihovu medicinskom fakultetu, a čak je i Jeff Pelt želio tlu Kyun doñe i oživi katedru povijesti kao gostujući predavač. Bilo bi llji'po ponovno predavati, razmišljao je Jack. Bilo bi zasigurno lakše ud MulaSnjcg posla. Bilo kako predviñao vlastitu budućnost, ovaj ga punilo nije sputavao. James Greer dao mu je jedini potreban savjet: fini ono Sto smatraš ispravnim."Niinev", Jack je pozvao preko interkoma. "Kada se vraća gospo-in Riller?""Sutra ujutro. Mora se sastati s nekim na Farmi."

Page 248

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost"I »ithro, hvala. Možeš li nazvati moju suprugu i poručiti da ću dali hulili ñokasna?""Niimvno, doktore.""Hvalu, Potreban mi je spis o provjeri INF-a, prvo izvješće NWU u,""Doktor Molina je sa sucem u Sunnyvaleu", rekla je Nancy. Tom ollitii vodio je upravu za istraživanje strateškog naoružanja, koja pi ovji'i uvala dva druga odjela u vezi s provedbom meñunarodnog tMiii/iimit o nadzoru nuklearnog naoružanja."/iiiiin, Sumo želim pregledati izvješće kako bih o tome mogao ih|m iivtti « njime kada se vrati."11• hiti Cc mi petnaest minuta."Ili f Jutlie", odgovorio je Jack i prekinuo vezu. Taj bi spis bio kali h ti I 11rt i ni /uposlili i samoga kralja Salomona, te mu je davao u |h||hiiimMI uv|t»tl|iv i u/log za ostanak dokasna. Kongres je gnjavio ih« iu«klt» U'hitlfkihpojedinosti, dok su obje strane pokušavale |Hi»HMMlt» lttnnlme rampe. Ryan i Molina morat će sljedećeg ngresu. Jack je izvukao postranu ploču za pi-sanje i/svojeg radnog stola, znajući što će uradili kacln N;incy i ostali namješteniciodu.Cortez je bio profinjen politički promatrač. To je bio jedan od razloga što je tako mlad u birokratiziranoj ustanovi poput DGI-a promaknut u brigadirski čin. Utemeljena na svojemu sovjetskome uzoru, KGB-u, već je uspjela razviti čitavu zbirku činovnika, inspektora i sigurnosnih dužnosnika; CIA je prema njoj izgledala kao omanja porodična tvrtka - što je iznenañujuće uvećavalo relativnu učinkovitost obavještajnih službi. Uza sve prednosti, Amerikancima je nedostajala politička odlučnost, oduvijek su se tukli oko pitanja koja su bila jasna sama po sebi. Na KGB-ovoj Akademiji, jedan ih je predavač usporedio s nekadašnjim poljskim parlamentom, skupinom od preko pet stotina baruna, koji su se svi morali složiti prije nego bi išta poduzeli - zbog čega se nikada ništa nije dogodilo. To je Poljsku ostavilo na milost i nemilost prvome osvajaču koji bi bio sposoban donijeti jednostavnu odluku.U ovom su slučaju Amerikanci djelovali odlučno i učinkovito. Što se izmijenilo?Što se izmijenilo - što se moralo izmijeniti u ovom slučaju -Amerikanci su kršili vlastite zakone. Odgovorili su emocionalno... ne, to nije pošteno, pomislio je Felix. Na izravan i uvredljiv izazov, odgovorili su silovito, poput Sovjeta, iako s nekim taktičkim razlikama. Emocionalni dio reakcije bila je činjenica da su postupili ispravno prekršivši vlastite upravo nevjerojatno oštrepropise o nadzoru obavještajnih operacija. Štoviše, u Americi je u tijeku bila izborna godina..."Ah", rekao je glasno. Bilo je sasvim jednostavno, zar ne? Amerikanci, koji su mu već bili pomogli, učinit će to ponovno. Trebao je samo odrediti točnu metu. To mu je oduzelo sljedećih deset minuta. Tako prikladno, pomislio je, da je po činu brigadir. Tijekom posljednjih stotinu godina latinskoameričke povijesti, uvijek su brigadiri radili ovakve stvari.Što bi rekao Fidel? - na tu se pomisao Cortez gotovo nasmijao naglas. Bradati ćeideolog do smrti mrziti Norteamericanose kao što i evangelik mrzi grijeh, uživati u svakom sitnom ubodu koji im nanese, bacati svoje zločince i luñake u naručje lakovjernom Čarteru -Moduse, tu je budalu svatko mogao iskoristili, razmišljao je (orlez Mbavljajuči se iskoristili svaki mogući gerilski polez u diplomatikom ratu protiv njih. U ovome hi uistinu uživao. Sada je Fclixu samo preostalo pronaći način kako im dostaviti poruku. Ovo je bio vrlo riskantan po te/, s njegove strane, ali je do sada bio na dobitku, a kocke su bile na njegovoj strani.Možda je to ipak bila pogreška, razmatrao je Chavez. Možda ih jejlnva na inrtvačevim prsima samo razbjesnila. Iz nekoga razloga,olumbijci su sada pretraživali šumu punom snagom. Nisu pronašliugove odreda NOZ, vojnici su se trudili da ih zametu, ali mu je jed-)u činjenica bila jasna: doći će do bliske borbe vatrenim oružjem i toIh Činjenica satniku Ramirezu nije bila jasna. Njegove su naredili glasilo izmicati se i izbjegavati; pridržavao ih se. Većina njegovih Vn|iiika lo nije dovodila u pitanje, ali Chavez jest- točnije, to je želio u'inili, Samo, narednici ne sumnjaju u satnike, barem ne prečesto, a ledino su stariji narednici smjeli odvesti časnika na stranu. Ukoliko ifoite ilo borbe, a sve se činilo takvim, zastoje onda ne bi vodili u po-H|m)im uvjetima? Deset uvježbanih ljudi, naoružani automatskim |pN ti/jt'in i granatama, uz dva teška mitraljeza, bili su sposobni posta-f\\\ NiiviSenu zasjedu. Ostaviti progoniteljima trag kojiće slijediti, hdvvMi ih ravno pred oružje. Još su uvijek imali nekoliko nagaznih[tMii, S malo sreće, u prvih nekoliko sekundi borbe mogli bi oboritii<t do petnaest ljudi. Tada protivnička strana - onih nekoliko kobi dovoljno

Page 249

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostbrzo pobjegli-ne bi više pizdila. Pretvorili bi se u sitne ipltniif pi/.di'ke. Više ih nitko ne bi rado pratio. Zašto Ramirez to nl|t uviduo? I 'mjesto toga, tjerao ih je naprijed, iscrpljujući ih, ne i|.»?i*i'i pogodno oñmorište, mjesto za zasjedu, u kojoj će uništiti hiiviilkii i lik tada krenuti dalje. Najomiljenija riječ svakog vojnog \i kMkniui l'ilit je "inicijativa", koja je značila da netko odlučuje što i• lit < hiivi*/ je to znao nagonski, dok je Ramirez, sumnjao je na-• >ilK, (puk mulo previše razmišljao. O čemu, to Chavez nije znao, M p»i »Mliilkova razmišljanja počela zabrinjavati.tM«MMi|t vi ulio umijinljeni automobil, te Clarka vlastitim BMW- i ln ifrttOiK1 luke. Nedostajat će mu automobil, shvatio je mkoplovu. Clark je sa sobom nosio samo svojutajnu i osjetljivu opremu, nifita viSe. Nije se zadržavao spremajući prtljagu, nije- uzeo ni britvicu; iako je Beretla V2-V s prigušivačem ponovno bila skrivena pod jaknom. Hodao je hladno i sasvim prirodno, samo je Larson znaokoliko je gospodin Clark napet. Izgledao je opušteniji nego obično, čak i neurednije, odsutnije, sve što mu je pomagalo da okolnim promatračima izgleda što bezopasnije. Taj je, Larson je rekao sebi, uistinu opasan. Pilot je u sjećanju ponovno prevrtio slike pucnjave oko kamiona, način kojim je umirio dva naoružana čovjeka, zbunio ih, zamolio za pomoć. Nije nikada pomišljao da Agencija zapošljava ovakve ljude, naročito nakon sas-lušavanja Churchova odbora.Clark se popeo u zrakoplov, ubacio opremu straga, te uspio navući izraz nestrpljenja dok je Larson prolazio uobičajeni pripremni postupak prije leta. Nije se opustio sve dok se kotači nisu uvukli."Koliko ima do Paname?""Dva sata.""Skreni nad more što prije.""Nervozan?""Ne -jedino me nervira letjeti s tobom", odvratio je Clark preko mikrofona. Osvrnuo se i osmjehnuo. "Brine me ono tridesetoro djece koja bi lako mogla odvisiti svoje."Četrdeset minuta kasnije napustili su kolumbijski zračni prostor. Kada su nadlijetali Panamski zaljev, Clark je podigao svoju opremu, otvorio vrata i bacio je u more."Mogu li pitati?""Pretpostavimo na trenutak da čitava operacija propada. Koliko bi dokaznog materijala htio ponijeti u senatsku sobu za saslušanja?" Clark je zastao. "Ne postoji velika opasnost da se to desi, naravno, ali što ako nas netko vidi kako prenosimo stvari i počne razmišljati, što je to i zašto sve to nosimo?""Dobro.""Larsone, nastavi razmišljati. Henry Kissinger jednom je rekao: čak i paranoici imaju neprijatelje. Ukoliko oni žele ostaviti one vojnike na cjedilu, što je s nama?""Ali gospodin Ritter...""Boba Rittera poznajem već dulje vrijeme. I njemu moram postaviti nekoliko pitanja. Želim biti siguran da ima uvjerljive odgovoren.i njih. Prokleto je sigurno da nam je uskraćivao prijeko potrebne I >» u laike. Možda je lo samo još jedan primjer načina kojim Washing-lon sagledava stvari. A možda i nije.""Slo uistinu misliš?""Ne /nam. Javi se", naredio je Clark. Nije imalo smisla tjerati I arsona da razmišlja o tome. Nije bio dovoljno dugo u Agenciji da hi ra/iunijevao slanje stvari.hlol je kimnuo i izvršio nalog. Prebacio je svoj radio na rijetko upotrebljavani! frekvenciju, te počeo odašiljati. "Howard Approach, Izvanredni lel X-Ray Golf Whiskey Delta, tražimo dozvolu za slijetanje, prijam.""Whiskey Delta, govori Howard Approach, pripremite se", odgovorio je neki bezlični kontrolor letenja, koji je tada provjerio svote indijske kodove. Nije znao tko je XGWD, ali je kod bio na njegovu "vrućem" popisu. CIA, pomislio je, ili neka druga agencija koja l|uile Šalje lamo gdje ne pripadaju; ali to je bilosve što je on trebao /nali. "Whiskey Delta, signal jedan-tri-jedan-sedam. Odobren vam \v i/ravan vizualni prilaz. Vjetar smjera jedan-devet-pet, brzina de-hH Čvorova.""Primljeno, hvala. Kraj." Barem je nešto danas dobro prošlo, po-HiiMio je I .arson. Deset minuta kasnije prizemljio je Beech te odru-Imt /a džipom do stajanke. Tamo su ih već očekivali pripadnici služ-\w aiguinosli Ratnog zrakoplovstva, te obojicu otpratili do Opera-I Ivnog eenl i a. U bazi je bila u tijeku provjera sigurnosne pripravnos-II; nvI su bili u zelenim uniformama, a većina je imala i osobno nao-itiJiiujc. To je uključivalo i operativce, od kojih

Page 250

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostje većina odjenula U'lMĆkn odijela kako bi istaknuli svoj vojnički izgled."h vi sljedeći let za Sjedinjene Države?" upitao je Clark mladu >mm n Činom satnika. Na odori je nosila srebrna letačka krila, Clark m plltto kojim je zrakoplovom upravljala."NljnUvi zrakoplov je C-141 za Charleston", odgovorila je. "Ali, Milr ukrcali...""Mladu dimio, provjerite vaše operativne naredbe za ovu putovati " t Ifii k (oj je pružio putovnicu koja je glasila na ime J. T. Wil- "Nali* ni u Sl-odjelu",dodao je. ud ii i lulu I i/vukla najgornju ladicu ormara koji je sadrža-4111 I« i lp 'i|»liM\ 01 mara s dvostrukom brojčanom kombinaci-jom brave. I/dvojila je crveno obrubljenu mapu, Ic otvorila posljednji odjeljak. To je bio odjeljak "specijalni podaci", koji je identificirao odreñene stvari i ljude koji su bili čuvani pažljivije od vrhunskih tajni. Nakon samo nekoliko sekundi okrenula se."Brigadiru Williams, hvala vam. Zrakoplov polazi za dvadeset minuta. Trebate li vi ili vaš pomoćnik nešto?','"Satnice, budite ljubezni i javite Charlestonu neka nas čeka zrakoplov za prijevoz do Washingtona, molim. Žao mi je što smo upali ovako neočekivano. Hvalavam na pomoći.""Uvijek na službi, gospodine", odgovorila je, smiješeći se ovom uljudnom brigadiru."Brigadir?" upitao je Larson putem prema izlazu."I to Specijalne operacije, ništa manje. Nije loše za ofucanog prvog časnika palube?" Džip ih je prevezao za pet minuta do Lockheed Starliftera. Teretni odjeljak koji je nalikovao tunelu bio je prazan. To je bio let rezerve Ratnog zrakoplovstva, objasnio im je nadglednik ukrcaja. Iskrcali su nešto tereta, te su se sada prazni vraćali u bazu. To je odgovaralo Clarku koji se ispružio čim je zrakoplov poletio. Zadivljujuće, mislio je tonući u san, koliko stvari njegovi zemljaci čine dobro. Za samo nekoliko sati, iz smrtne pogibelji bilo je moguće prijeći u potpunu sigurnost. Ona ista država, koja je pojedince slala na teren zaboravljajući im pružiti propisanu podršku, sada ih je mazila kao kakve VlP-ove - to će trajati sve dotle dok se njihova identifikacija bude poklapala sbilješkom u odgovarajućem dosjeu; kao da je to rješavalo sve. To je bilo bezumno, sve što možemo učiniti i sve što ne možemo. Trenutak kasnije zahrkao jepokraj zaprepaštenog Carlosa Larsona. Probudio se pet sati kasnije, nekoliko minuta prije slijetanja.Kao i svaka druga državna služba, i CIA je imala svoje uobičajeno radno vrijeme.Do pola četiri, oni koji su pristigli ranije po "kliznom radnom vremenu" sada subrzali van kako bi izbjegli prometnu gužvu, a do pet i trideset utihnuo je čak isedmi kat. Ispred Jackova ureda Nancy Cummings pokrila je svoj IBM pisaći stroj - služila se i računalom, ali je još uvijek voljela pisaće strojeve - i uključila interkom."Doktore Ryan, trebate li me još?" "Ne, hvala. Vidimo se ujutro.""U redu, laku noć, doktore Kvan."Jack je okrenuo naslonjač kako bi promatrao stabla koja su štitila /gradu od pogleda izvana. Pokušavao je razmišljati, ali mu je um bio potpuno prazan. Nije znao što će pronaći. Dio njega nadao se da neće pronaći ništa. Znao je da će ga to što namjerava učiniti vjerojatno stajali zaposlenja u Agenciji, ali više za to nije mario. Ukoliko je njegov posao tražio takva djela, tada taj posao nije bilo vrijedno obavljati, zar ne?Ipak, što bi admiral Greer rekao?Jack nije znao odgovor. Izvukao je mekano uvezanu knjigu iz ladice radnog stola i počeo čitati. Nekoliko stotina stranica kasnije bilo je sedam sati.Vrijeme. Ryan je podigao telefonsku slušalicu i nazvao broj osiguranja na kalu. Kada tajnice odu kući, pripadnici osiguranja obav-Ijtili su neke njihove poslove."(lovori doktor Ryan. Trebam neke spise iz središnje arhive." roeltao je tri broja. "Riječ je o velikim spisima", upozorio je dežur-uga. "Povedite nekoga da vam pomogne."Da, gospodine. Krećemo odmah.""Ne trebate se žuriti", rekao je Ryan i spustio slušalicu. Već si je Voiio glas Sefa koji ne tjera svoje zaposlenike. Čim je spustio slušali-, ustao je i uključio fotokopirni stroj u svom uredu. Tada je izišao iz Ik\ prošao kroz Nancyn uredski prostor, predvorje, osluškujući koraka dvojice stražara koji su se udaljavali glavnim hodnikom.11 ovoj /gradi uredska vrata nisu se zaključavala. Nije imalo smislu, Svaki je posjetilac morao proći deset sigurnosnih provjera, svaku Ml Uiul/.irali naoružani stražari, a svaku je nadzirao i posebni središnji med .sigurnosti na

Page 251

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostprvome katu. Postojale su takoñer i redovne ophodnje, ()siguranje CI A-e bilo jejače od onoga u federalnom zat-vuni, li1 otprilike jednako nasilno. To se ipak nije ticalo viših dužnosniku, If ji* Jack trebao samo prijeći preko hodnika i otvoriti vrata Mlilriovn iih'iIii,IM U ) iiv uiTtlNki sef blagajna je bila bolji izraz - bio je postav- mliirtholoto I onaj u Ryanovu uredu, iza lažne zidne ploče. Raz •!»!?» nl|0 hiltt InjiioNt - bilo koji iole sposobniji provalnik brzo bi •mhiImh -v*(? estetika. Pitao se zna li Ritter da Greer posjeduje koiiij»i!|§yijuju otvaranje. Možda je znao, ali sigurno nijeznao da ju je ndmirnl zapisao. Za Agenciju je takva pojavabila toliko neuobičajena da je nitko nije u/.iman kao moguću. I najmudriji ljudina svi jelu imaju svoje slijepe točke.Svi su sefovi bili opremljeni alarmom. Alarmni sustavi bili su neprobojni, djelovali su na isti način kao i sigurnosne brave na atomskom oružju - a ti su bili najbolji mogući. Ili bi se unijela ispravna kombinacija, ili bi se uključioalarm. Ako bi se pogriješilo prvi put, nad brojčanikom bi se upalilo svjetlo koje bi obavještavalo da preos-taje deset sekundi za ispravak, ili će se upalitidruga svjetla u dva zasebna ureda službe osiguranja. Druga bi pogreška uključilajoš nekoliko alarma. Treća bi automatski blokirala sef na sljedeća dva sata. Nekoliko je rukovoditelja proklinjalo čitav sustav, postajući predmetom sprdnje u odjelu osiguranja. Ali ne i Ryan, kojega brojčane kombinacije nisu plašile. Računalo koje je pratilo otvaranja sefova zaključilo je kako sef sigurno otvara gospodin Ritter, i to je bilo sve.Jacku je srce brže tuklo. U sefu je ležalo više od dvadeset spisa, a on je imao samo nekoliko minuta. Ipak, ponovno su mu Agencijina pravila službe priskočila upomoć. Na unutrašnjoj strani naslovnice svakog spisa bio je pridodan pregled spisa koji je govorio o čemu se radi u operaciji "kakosevećzove". U biti, nije obraćao pozornost na njihov sadržaj, samo je upotrijebio sažetke kako bi pronašao spise koji ga zanimaju. Za manje od dvije minute Jack je pronašao ORLOVO OKO, PLOVEĆE KAZALIŠTE - I, PLOVEĆE KAZALIŠTE - II, CAPER i RECIPROCITET.Čitava je hrpa bila visoka gotovo četrdeset centimetara. Jack je pažljivo zapamtio gdje su spisi bili smješteni, a tada je zatvorio vrata sefa ne zaključavši ga. Vratio se u svoj ured te položio spise na pod iza svoga radnog stola. Počeo je čitati ORLOVO OKO."Isuse blagi!" Praćenje i presretanje krijumčarskih zrakoplova koji su prenosilinarkotike, čitao je, stoje značilo... rušenje zrakoplova. Netko je zakucao na vrata."Uñite." Bili su to stražari sa spisima koje je zatražio. Ryan im je rekao da spise ostave na stolici, te ih otpustio.Jack je ocijenio da ima jedan, najviše dva sata da provede ono što je namjerio. To je značilo da ima vremena samo preletjeti preko spi-, sa, ne ih prečitavati. Uz svaki je spis bio pridodan i daleko podrobni-, ji sažetak namjera i načina provoñenja, te zapisnik dnevnih djelova-nja, Jackov osobni fotokopirni stroj bio je velik, suvremen, koji je sam slagao listove i, što je najvažnije, kopirao ih velikom brzinom, .laik je počeo stavljali listove u spremnik. Automatsko kopiranje omogućavalo mu je istovremenočitati i kopirati. Devedeset minuta kasnije iskopinu) je više od šest stotina listova, možda četvrtinu ono-na Stoje uzeo. Nije bilo dovoljno, ali će poslužiti. Pozvao je stražare da vrate spise koje su donijeli - prethodno ih je pročešljao. Čim su stražari otišli, složio je......ukradene spise? upitao se Jack. Upravo mu je sijevnulo da je prekršio zakon. O tome nije razmišljao. Uistinu nije. Dok je vraćao spise u Ritterov sef, Ryan je govorio sebi da zapravo nije prekršio nikakva pravila. Kao viši službenik, imao je pravo znati te podatke, a suma pravila nisu se zapravo odnosila na njega... ipak, podsjetio se, to je predstavljalo pogibeljan način razmišljanja. On je služio višoj •.vrsi. Činio je ono što je pravično. Bio je..."Sranje!" glasno je rekao kada je zatvorio vrata sefa. "Nemaš bla-B°K pojma što radiš." Minutu kasnije vratio se u svoj ured.I )oSlo je vrijeme da ode. Prvo je načinio bilješku na brojaču listo-vsi, I i ovoj se zgradi nikada nisu fotokopirali spisi a da se to ne zabilježi, ali to jeuredio već prije. Otprilike jednak broj listova bio je prikupljen i pospremljen u njegov sef, očevidno kopija INF-ova izvješ-t'u kojega je izvukla Nancy. Kopiranje takvih spisa šefovima odjela bilo je dozvoljeno bez većih provjera. U šefuje našao priručnik za uporabu. Kopije koje je načinio spremio je u svoju torbu za spise. Posljednje što je učinio prije odlaska bilo je da izmijeni brojčanu kombinaciju sefa u onu koju nitko neće probiti. Kimnuo je stražaru pored dizala. Kada je sišao u podzemnu garažu, već gaje čekao služ-lionl Uuick."l'icilc, oprostite što ste me morali toliko čekati", rekao je Jack n automobil. Fred je bio vozač u noćnoj smjeni.

Page 252

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost"Sve U li'du, gospodine. Kući?""Dm," Morao je uprijeti svu snagu da se suspregne i ne počne či-|ftll Mji'koni voJnje. Umjesto toga se zavalio u sjedište, te se natjerao IMiti ijumn. Hlo je siguran da mu je to sav noćašnji san. l.iit i n htt/u Amliews stigao malo poslije osam sati. Prvi poziv |yyj}U'tl, ali je poziv bio preuzet negdje drugdje, teje saznao da 1)1)() nije dostupan svedo julra. Budući da ini nije ostalo nisla pametnije, Clark i l.arson uzeli su sobe u motelu nedaleko od Pentagona. Nakon kupovine brijaćeg priboru i četkice uMarrio-tovoj prodavaonici poklona, Clark je ponovno zaspao, još jednom zaprepastivši mlañeg agenta koji je bio previše napet da se povede za njegovim primjerom."Gubici?" upitao je Predsjednik."Izgubili smo devetoricu ljudi", odgovorio je Cutter. "Gospodine, to je bilo neizbježno. Znali smo da se upuštamo u pogibeljnu operaciju. I oni su znali. Onošto možemo...""Možemo prekinuti sva djelovanja i to odmah. I sve to zapečatiti zauvijek. To senikada nije dogodilo. Nisam se za ovo pogodio - ni za civilne žrtve, ni za gubitak devetorice naših. Admirale, k vragu, rekli ste mi da su ti mladići toliko dobri...""Gospodine Predsjedniče, nikada...""Vraga niste nikada!" rekao je Predsjednik dovoljno glasno da iznenadi agenta Tajne službe ispred ureda na katu. "Kako ste me samo uspjeli uvući u tu zbrku?"Cutterovo je plemenitaško lice poprimilo mrtvačku boju. Sve što se trudio učiniti, operacija koju je predlagao protekle tri godine... Ritter je obećavao uspjeh. To je bilo najluñe od svega."Gospodine, naš je cilj bio naškoditi kartelu. U tome smo uspjeli. Časnik CIA-e koji trenutno u Kolumbiji vodi operaciju UZVRAĆANJE, rekao je da može izazvati unutrašnji rat u kartelu - u tome je uspio. Upravo su pokušali ukloniti jednog od svojih ljudi, Escobe-da. Pošiljke droge su smanjene. To još nismo službeno objavili, ali tisak već iznosi podatke o rastu uličnih cijena droge. Pobjeñujemo.""Dobro, to recite i Fowleru!" Predsjednik je lijepu mapu tresnuo na stol. Njegove osobne ankete iskazivale su Fowlerovu prednost od četrnaest bodova."Gospodine, nakon konvencije oporbeni kandidat uvijek."Sada mi dajete političke savjete? Gospodine, niste se pokazali _ pretjerano stručnim u svom području u kojem ste navodno znalac.""Gospodine Predsjedniče, ja...""Želim da se čitava operacija prekine. 1 lo želim liho. Zelini da to obavile vi,i lo brzo. Sami ste zasrali, sami počistite za sobom."( 'ullcr je oklijevao. "Gospoñine, kako želite da postupim u vezi s lime?""Ne želim znati. Izvolite me izvijestiti kada sve bude gotovo.""(iospodinc, to bi moglo značiti da ću na neko vrijeme morati neslali.""Pa nestanite!""Javnost bi mogla primijetiti."" 11 redu, odsutni ste u vezi s posebnim, tajnim zadatkom kojega ? ihiivljatc zaPredsjednika osobno. Admirale, želim taj slučaj zatvo-icn. Nije me briga što trebate učiniti. Samo, učinite to!"('utter je zauzeo stav mirno. Još se uvijek sjećao kako se to radi. " Kii/.umijem, gospodine Predsjedniče.""Promijeni smjer", rekao je Wegener. Kuter Obalne straže Sjedinjenih Država Panache počeo je okretati kormilom i motorom us-iti|iTUJući se niz prolaz."Izravnaj.""Izravnati kormilo, razumijem. Gospodine, kormilo poravnato", I ti I javio je mladi kormilar praćen budnim okom zapovjednika palu-ln« ()rezc."Dobro. Motori trećinom snage naprijed, pravac jedan-devet-pcl," \Vegencr je pogledao drugog časnika palube. "Preuzimate zapovjedništvo. Isplovite.""Razumijem, gospodine. Preuzimam zapovjedništvo", potvrdio i«1 pomalo iznenañeničasnik. "Isploviti" je obično značilo polazak iz doka, ali je kapetan danas bio neoubičajeno oprezan. Mladac na ki u milu mogao je to učiniti i sam. Wegener je zapalio lulu i krenuo pn'ina krilu zapovjedničkog mosta. Portagee ga je slijedio."Nikada me još nije toliko usrećila činjenica što isplovljavam na iilvnieuo."" Kn/umijem vas, kapetane."1 >«n je bio pomalo jeziv. Samo jedan, ali je i taj jedan bio sasvim |nii, Upozorenje koje im je donio FBI-ev agent, izazvalo jesnaJan stres. \Vcgener je izribao svoju posadu, jednog po jednog nešlo šio je smatrao jednako neukusnim kao i neučinkovitim - kako bi pronašao tko je izlajao stvar. Ore/.a je mislio dazna, ali nije bio siguran. Zahvaljivao je Bogu što nikada neće morati biti

Page 253

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostsiguran. Opasnost je nestala zajedno s gusarima u zatvoru u Mobileu, ali su obojica izvukla pouku. Od sada nadalje, igrat će strogo po pravilima."Kapetane, što mislite, zašto nas je onaj tip iz FBI-a došao upozoriti?""Dobro pitanje, Portagee. Čini mi se da je ono što smo izvukli iz tih pizdeka pokrenulo sve one zapljene sredstava. Mislim da su nam se osjećali dužnima. Uostalom, čovjek iz ovdašnjeg ureda rekao je da mu je to naredio njegov nadreñeni iz Washingtona.""Mislim da smo sada mi njemu dužni", rekao je Oreza."Mislim da imaš pravo." Obojica su ostali vani kako bi uživali u još jednom sunčevu zalasku na otvorenom, a Panache je plovio smjerom jedan-osam-jedan, prema svojem patrolnom položaju u Yucatanskom kanalu.Chavezu je preostao još samo jedan komplet baterija. Stanje se, u najmanju, pogoršalo. Iza njih negdje nalazila se skupina ljudi koja ih je tjerala da si osiguraju zaleñe. To je bila činjenica kojom se on, na čelnom položaju, nije mogao baviti, ali je bila uznemirujuća, stvarna poput njegovih bolnih mišića koji su ga tjerali na gutanje Tvlenola svakih nekoliko sati. Možda su ih slijedili. Možda je to predstavljalo tek slučajnost, ili su pak Ramirezove taktike izbjegavanja postale predvidljive. Chavez nije bio tog mišljenja, ali jebio preumoran da bi mogao sabrano razmišljati. Možda je i satnik imao isti problem, pomislio je. To je bilo osobito zabrinjavajuće. Narednici su plaćeni zaborbu. Satnici, za razmišljanje. Ukoliko je Ramirez bio preumoran za razmišljanje, možda ga ne bi trebali slušati.Buka. Uzdah grane koja je zašištala zrakom. Tog trena nije bilo vjetra. Možda ježivotinja. Možda i nije.Chavez je zastao. Podigao je ruku. Vega, koji gaje pratio udaljen pedeset metara, prenio je upozorenje ostalima. Ding se primakao uz deblo i ostao tamo tražeći najbolju moguću vidljivost. Htio se nasloniti na nj, ali je shvatio da ga hvata drijemež. Narednik je prot-resao glavom da se razbistri. Umor gaje svladavao.Tamo. Pokret, (ovjek. Zapravo, samo sablasno zeleno obličje, malo više od pojavena zaslonu vizom, udaljene dvjestotinjak meta-1a od narednika. Čovjek se kretao uzbrdo - još jedan, dvadesetak metara za njim. Kretali su se poput... vojnika, pažljivo koračajući, šio je izgledalo potpuno suludo kada se netko drugi tako kretao...Postojao je samo jedan način da se to provjeri. Na donjem rubu njegova PVS-7 vizora nalazila se malena infracrvena svjetiljka koja se upotrebljavala pri čitanju zemljovida. Ljudskom oku bila je nevidljiva, ali bilo tko s drugim PVS-7vizorom ugledao bi stup svjetla. Nije trebao proizvesti nikakav zvuk. Oni će se ionako neprekidno ogledavati oko sebe.To je ipak predstavljalo rizik.Chavez se odmakao od drveta. Bili su previše udaljeni da bi primijetio imaju li i oni vizore, ipak, ako jesu...Da. Čelna je pojava okretala glavom lijevo-desno. Glava se zaustavila na Chavezu. Ding je podigao vizor kako bi izložio infracrvenu Nvjet iljku, te njom bljesnuo tri puta. Navukao je vizor na vrijeme kako bi ugledao da i onaj drugi čini isto."Mislim da su naši", prošaptao je Chavez u mikrofon." IJ tom slučaju zalutali su", začuo je u slušalici Ramirezov odgovor. "Narednice, budite oprezni."Klik-klik. U redu.( 'havez je pričekao da Oso smjesti SAW na pogodan položaj, a laña se uputio prema drugom čovjeku, pazeći da se kreće tamo gdje ga je Vega mogao štititi. Putmu se činio neizmjerno dugim, to duljim što još uvijek nije mogao oružje uperitiu metu, to ipak nije mogao učiniti, zar ne? Zamijetio je još jednog čovjeka, naravno, bit će ih još, motrit će ga kroz ciljnike. Ukoliko nisu bili saveznici,mogućnost da ugleda sljedeće svitanje kretala se izmeñu ništice i vrlo malo."Ding, ti si?" preostalo mu je deset metara kada je začuo šapat. "Ja sam, Leon."('havez je kimnuo. Obojica su duboko udahnuli prije nego su prešli ostatak puta i zagrlili se. Stisak ruke nekako im se u toj situaciji učinio nedostanim."Berto, izgubili ste se.""Ne seri. 7,nnm ločno gdje se nalazimo, ali da smo izgubljeni, to jesmo.""Satnik Rojas?""Poginuo. Esteves, Delgato, polovica odreda.""U redu. Čekaj." Ding je pritisnuo tipku za odašiljanje. "Šestica, govori Točka.Imamo dodir s odredom STIJEG. Gospodine, imali su neprilike. Doñite ovamo."Klik-klik.Lćon je mahnuo ostalima da mu se pridruže. Chavez nije niti pomislio prebrojiti ih. Dostajao je samo pogled da ustanovi kako polovica odreda nedostaje. Obojica

Page 254

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostsu sjeli na srušeno stablo."Što se dogodilo?""Upali smo ravno u zasjedu. Mislili smo daje rafinerija. Ne. Mora da ih je bilo trideset, četrdeset. Mislim daje Esteves zajebao stvar i sve je otišlo u vražju mater. Nalikovalo je barskoj tuči s automatima. Tada je poginuo satnik Rojas i -'mano, bilo je gadno. Od tada neprestance bježimo.""I nas love.""A dobre vijesti?" upitao je Leon."U posljednje vrijeme nisam čuo ni jednu", rekao je Ding. "Mislim da je vrijeme da se čistimo odavde.""Točno", rekao je narednik Leon, upravo u trenutku kada se pojavio satnik Ramirez. Podnio je prijavak satniku."Satnice", rekao je Chavez kada je Leon završio. "Svi smo prilično krepani. Moramo naći odmorište.""Čovjek je u pravu", složio se Guerra. "Što je sa zaleñem?""Nisu čuli ništa posljednja dva sata, gospodine", podsjetio ga je Guerra. "Ovaj mi se humak Čini prikladnim." To je bilo najviše koliko je mogao utjecati na časnika, ali je i to bilo sasvim dovoljno."Povedi ljude gore. Postavi položaj i dvije izbačene postaje. Pokušat ćemo se odmarati do sumraka, a ja bih mogao pokušati pozvati pomoć.""Zvuči dobro, satnice." Guerra je krenuo kako bi podigao logor, Chavez je odmah otišao pregledati područje, dok se ostatak odredauputio pii-niii novom I'NO u -samo, pomislio je Chavez, ovo je DO dnevno odmoiiSte. Mio je to blijed pokušaj Sale, ali ipak najbolje Stoje mogao postići s obzirom ua prilike."(), Bože", uzdahnuo je Ryan. Bila su četiri sata ujutro, a njega su luulnim držali samo kava i sve stoje saznao. Rvanje radeći za Agen-t iju otkrio izvjesnestvari. Ali nikada nešto ovakvo. Prvo stoje momo učiniti bilo je... što?Niispavaj se, uhvati nekoliko sati sna, rekao je sebi. Jackje podi-giio slušalicu i nazvao ured. Tamo je uvijek netko dežurao."Doktor Ryan. Zakasnit ću na posao. Pojeo sam nešto. Povratim Čitavu noć... ne, mislim da je sada u redu, ali trebam nekoliko Niill sna. Sutra - danas ću sam doći na posao. Da, točno. Hvala. Do viñenja."Nil hladnjaku je ostavio poruku supruzi i upuzao na pomoćni le->.tt| da joj ne remeti san.(01 tezu je predati poruku bio najlakši dio posla. Bilo kome drugome taj bi zadatak predstavljao teškoću, ali se Cortez, ušavši u karto!, potrudio odmah pribaviti popis izvjesnih telefonskih brojeva u Wti*lung|onu. To mu nije predstavljalo težak zadatak. Kao i pri svakom di ugom zadatku, jedinu je poteškoću predstavljalo pronaći mobu koja zna ono potrebno. U tome je Cortez bionenadmašan. Kiuln je pribavio telefonske brojeve - što je platio 10.000 dolara, Huji>n||e moguće utrošen novac, bolje rečeno, najbolje moguće utro-*i u tinli novac trebalo je samo još saznati dnevne rasporede. Nali i to )e bilo leže. Osoba koju je tražio nije nužno morala biti tali to Ji' I »11 u moguća opasnost,ali je ispravno zaglavlje "samo za ut ? jitrilultivljnlo vjerojatno upozorenje neovlaštenom promatra-iii I iikvl mi pojedinci imali disciplinirane tajnike kojisu znali da (»u > • liku smitttcljn može dovesti u pitanje njihov posao.< iiiti^tiMiiu jtMiiNl inu olakšavalo naum bila je tehnološka novost, h <•»< |H tnU'i < >n ji' predstavljao novi statusni simbol. Svatko gaje |(H tiu liniiti, hrtS NViilko, a osobito važne osobe, uz izravnu telefon-|*» Hitlfti kujom hl Sf.ttobilazile tajnike. To je išlo jedno uz drugo.) it # w ntlVfVttO tlo (tvojeg medellinskog ureda i sam napisao po-rdaju službene poruke u Sjedinjenim Drža-vaniii, te je uložio sve svoje sposobnosti kako bi stvorio dolini imitaciju. Zaglavlje je glasilo SAMO ZA()("'l NIMBUS, imepošiljatelja bilo je i/mišljeno, ali je ono primateljevo bilo pravo, te je ono samo trebalo dostajali da privuče primateljevu pozornost. Sadržaj poruke bio je štur i nedvosmislen, a sadržavao je i šifriranu adresu za odgovor. Kako će primatelj reagirati? To nije mogao predvidjeti. I pak, Cortcz je osjećao daje povukao dobar potez. Uložio je list papi ra u telefaks, otipkao telefonski broj i čekao. Stroj je obavio ostalo. Čim je stroj primio pištavi odaziv drugog telefaksa, odaslao je poruku. Cortez je uzeo izvornik, te ga spremio u lisnicu.Primatelj se iznenañeno okrenuo kada je čuo zvuk svojega telefaksa koji je ispisivao poruku. Poruka mora daje službena, samo je nekoliko ljudi znalo njegovosobni telefonski broj. Nikada nije pomislio da je broj poznat i računalu telefonske kompanije. Kada je završio posao kojim je bio zauzet tog trenutka posegao je za porukom.Koji vrag je NIMBUS, upitao se. Ipak, poruka je bila namijenjena isključivo njemu, pa je tako počeo čitati. Čitajući, ispijao je treću šalicu jutarnje kave

Page 255

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostte ga je samo sreća spasila da ju je ispljunuo na stol, a ne po hlačama.Cathy Ryan bila je uistinu točna. Telefon u gostinjskoj sobi zazvonio je točno uosam i trideset. Jackova je glava poskočila na jastuku kao da gaje stresla struja, rukom je posegao za dosadnim strojem."Halo?""Dobro jutro, Jack", vedrim je glasom progovorila njegova supruga. "Stoje to s tobom?""Morao sam raditi dokasna. Jesi li ono drugo ponijela sa sobom?""Da, ali stoje..."Jack ju je presjekao. "Draga, znam što piše. Samo nazovi, možeš li? Važno je." Doktorica Caroline Ryan bila je takoñer dovoljno bistra da uhvati dublje značenje njegovih riječi."Dobro, Jack. Kako se osjećaš?""Jezivo. Ali, imam posla, "I ja, zlato. Zdravo.""Da." Jaek je spustio slušalicu te se s mukom natjerao da iziñe iz lje. Prvo, tuširanje, rekao je sebi.Cal hy se spremala poći prema operacijskoj dvorani, morala je Juriti. Podigla jeslušalicu telefona u svojem uredu i nazvala preko e linije. Zazvonilo je samo jednom."Dan Murrav.""I )iine, ovdje Cathy Ryan.""Dobro jutro! Čime vam mogu pomoći ovog divnog jutra, dokto-"Jiirk me zamolio da vam poručim, da će malo poslije deset doći ilo VMM. Zatražio je da mu odobrite parkiranje u prolazu te je još dolino da tipovi s dnahodnika ne bi trebali znati za ovo. Ne znam što to /IIHČI, ali mi je rekao da vam to prenesem." Cathy nije znala može li hiti hc/bi i/na ili ne. Jackje volio igrati igrice-ona ih je smatrala prilično djetinjastim - s ljudima koji su bili na istoj razini ovlasti kao i (»li, If hv ponekad pitala je li sve to neka vrstašale. Jack se osobito Nulo ignio sa svojim prijateljem iz FBI-a."Dobro, Cathy. Pobrinut ću se za to."" Moram juriti, čeka me krpanje očne jabučice. Pozdravi Liz.""Dobro, Sretno."Mui'Mty Je spustio slušalicu zbunjena izraza lica. Tipovi s dna liiMlulkii ne bismjeli saznati. "Tipovi s dna hodnika", taj je izraz Mhiihv upoliijebio prilikomnjihova prvog susreta, u Londonu, u Unlulrl S| Thoniiis, dok je radio kao pravniataše u veleposlanstvu S|i-itlM)i«Mlli Orftivu na (itosvenore Squareu. Tipovi s dna hodnika Milinu SM|iimltMIU'i< IA e.Hvau |t' Mio (imIuii od vrhovne šestorke u Langlevu, sada vjerojatnu JpiIhi mt votltuV hojice.to> < |iMo vimjsm značilo?Hm." Pozvao je svoju tajnicu te joj naredio da izvijesti službu ^in «inja da Ryana puste u prolaz koji je vodio ispod glavnog ulaza u I looverovii /gradu. Što god lo značilo, on je mogao pričekati.Clark je toga jutra stigao u Langlev oko devet sati. Nije imao propusnicu - takve se isprave ne nose na teren - pa se morao poslužiti lozinkom kako bi ušao kroz glavni ulaz, što je izgledalo uistinu tajnovito. Automobil je ostavio na parkiralištu za posjetitelje - CIA je imala i to - te ušao na glavni ulaz, skrećući odmah nalijevo gdje je dobio nešto što je uvelike nalikovalo posjetiteljskoj iskaznici, ali je ipak sasvim dobro otvaralo elektronski nadzirana vrata. Tada je skrenuo udesno, pored murala koji je sličio blatu što ga je neko dijete bacalo po zidu. Clark je čvrsto vjerovao daje dekoratera podmetnuo KGB. Ili su možda prihvatili najpovoljniju ponudu. Dizalom se odvezao na sedmi kat te je krenuo niz hodnik do direktorskih ureda koji su se nalazili uodvojenom hodniku. Zaustavio se pred DDO-vom tajnicom."Gospodin Clark traži gospodina Rittera." "Imate li ugovoreno?" upitala je tajnica."Ne, nisam dogovorio, ali vjerujem da će me primiti", uljudno je odgovorio Clark. Nije imalo smisla biti grub. Štoviše, Clark je bio odgojen da poštuje žene. Podigla je slušalicu i prenijela poruku. "Gospodine Clark, možete ući.""Hvala." Zatvorio je vrata za sobom. Vrata su bila teška i zvučno izolirana. Tako je i trebalo biti."Kog vraga radiš ovdje?" upitao je DDO."Moraš zaustaviti PLO VEĆE KAZALIŠTE", rekao je Clark bez uvoda. "Raspada se. Loši momci ganjaju našu djecu i...""Znam, čuo sam to kasno sinoć. Slušaj, nikada nisam pretpostavljao da će ova operacija proći bez gubitaka. Prije trideset šest sati jedan od naših odreda uletio je u okršaj, ali prema onome što ulovimo, prošli su bolje od protivnika, pa su otišli poravnati račune s još nekolicinom, koji su...""To sam bio ja", rekao je Clark.

Page 256

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost"Molim ?" zatečeno je upitao Ritter. .., -"Jučer smo se, otprilike u ovo vrijeme, I .arsnn i ja odvezli, te sam piesreo teveć koji su. I Ipiavo su završavali utovar tijela u kamion. Nisam imao razloga da ih ostavim na životu", gospodin Clark govo-lio je svojim uobičajenim Ionom. UCIA-i već odavna nitko nije izjavio nešto slično."Isusa li, Johne!" Ritter je bio previše zatečen da bi Clarkaizri-Imo zbog ugrožavanja vlastite sigurnosti ubacivanjem u drugu ope-i.iclju."Prepoznao sam jedno od tijela", nastavio je Clark. "Satnik I-'.inilio Rojas, kopnene snage Sjedinjenih Država. Štoviše, bio je i U Mg dečko.""#ao mi je zbog toga. Nitko nikada nije rekao daje ova operacija i neopasna.""Siguran sam da će njegova obitelj, ukoliko je ima, to neobično < ijenili. Čitava operacija se raspada. Vrijeme je da smanjimo gubitke, Sto Činimo u vezi snjihovim spašavanjem?" upitao je Clark."Kadim na tome. Moram se dogovoriti s nekim, iako nisam sigu-ittn da ('c taj pristati.""II tom slučaju, gospodine", obratio se Clark svome nadreñenome, "predlažem ponešto oštriji nastup.""Prijetite mi?" tiho je upitao Ritter."Ne, gospodine, žao mi je što ste me tako razumjeli, ali, tvrdim, »imU'OI prema vlastitom iskustvu, da ovu operaciju treba prekinuti Siti |i* prije moguće. Vašaje zadaća tu neophodnost učiniti ne-tlvo|lu*iioin osobama koje su odobrile operaciju. Ukoliko ne dobijete njihovu suglasnost, savjetujem da bez obzira na to prekinete dje-loviin|a ""/hog loga bih mogao izgubiti posao", istakao je DDO."Nakon Slo sam identificirao tijelo satnika Rojasa, zapalio sam kuminu. Ma*loga je nekoliko. Djelomice sam želio zavarati neprija-|» l|u, i munvno, lijrla učiniti neprepoznatljivima. Nikada prije nisam m|h(Iim inilvog Mihorca. To ne volim činiti. Larson još uvijek ne zna H ttiin luko poMupio. Premlad je da bi shvatio. Gospodine, vi nis- i' I|u«li5 odaslali na teren, za njih ste odgovorni.Ukoliko ||t il.i |i < ,\n |luino važniji od toga, u tom sam slučaju ovdje davas ju il.i i'M|i mIc," Clark nije govorio ništa glasnije od tona ko-jim bi bilo koji razuman čovjek raspravljao o poslovima, ali se prvi pul nakon vilo dugo vremena Bob Kitter uplašio /a vlastiti život."Da, vaša je diverzija uspjela. Protivnik je odaslao četrdeset ljudi koji sada tragaju u krivom području.""Dobro. To će utoliko olakšati izvlačenje." "Johne, ne možeš mi izdavati takve naredbe.""Gospodine, ja ne nareñujem. Ja vas upozoravam na ono što se mora učiniti. Potvrdili ste da ja vodim operaciju.""To je bilo UZVRAĆANJE, ne PLOVEĆE KAZALIŠTE.""Gospodine, nije vrijeme za semantiku. Ukoliko uskoro ne izvu-čete te ljude, većina će - vjerojatno svi - poginuti. Gospodine, to je vaša odgovornost. Ne možete ljude slati na borbena djelovanja ne pružajući im podršku. To i sami znate.""Naravno, u pravu ste", rekao je Ritter nakon kraće šutnje. "To ne mogu učiniti na vlastitu ruku. Moram izvijestiti - znate već. Pobrinut ću se. Izvući ćemo ih najbrže što možemo.""Dobro." Clark se opustio. Ritter je bio dobar operativac, često pretjerano strog prema podreñenima, ali je držao riječ. Uostalom, DDO je bio previše pametan da bi ga se moglo varati. Clark je u to čvrsto vjerovao. On je jasno izložio svoj položaj, a Ritter je bez pogreške shvatio poruku."Što s Larsonom i njegovim kurirom?""Izvukao sam ih oboje. Zrakoplov mu je u Panami, a on je u hotelu Marriot. Nadaren je, ali je od sada vjerojatno neupotrebljiv u Kolumbiji. Mislim da bi oboma koristilo nekoliko tjedana odmora.""Zvuči u redu. Što je s vama?""Ja se mogu vratiti sutra, ako želite. Možda ćete zatrebati moju pomoć pri izvlačenju.""Možda smo na tragu Cortezu.""Ozbiljno?""A vi ste pribavili njegovu prvu fotografiju.""O! Gdje... tip u Untiverosovoj kući kojega smo zamalo pogodili?""Upravo taj. Žena koju je zaveo prepoznala gaje. On vodi njihove ljude na terenuiz kućice nedaleko od Anserme.""Za to ću morati povesti i Larsona.""Mislile da je vrijedno riskirati?""I Uoviti Corleza?" Clark se zamislio na trenutak. "Ovisi. Vrijedi pogledali. Sto znamo o njegovu osiguranju?"

Page 257

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost"Ništa," priznao je Ritter, "znamo samo približan položaj kuće. To smo saznali prisluškivanjem. Bilo bi lijepo uloviti ga živog. On /.na mnogo toga što bismo željeli saznati. Dopremimo ga ovamo, te mu možemo natovariti optužbu za ubojstvo. To mu donosi smrtnu kaznu."Clark je zamišljeno kimnuo. Drugi je temelj špijunskih romana predstavljala laž o pripadnicima obavještajnih službi koji su stajali pred streljačkim strojem i spjesmom u srcu grizli svoje cijanidne kapsule. Činjenice su govorile suprotno. Ljudi su se hrabro suočavali sa smrću kada nije postojala druga, privlačnija mogućnost. Bit sve-f.a bila je pružiti im takvu mogućnost, što nije iziskivalo um nuklearnog fizičara, kako je govorio poznati aforizam. Ukoliko ščepaju ('01 teza, uobičajen će ga postupak provesti kroz suñenje, osuditi ga ua smrt trebaloje samo izabrati odgovarajućeg suca, a u pitanjima državne sigurnosti postojalo je podosta zakonskih rupa - te ga izvu-Ci odande. Cortez će se vjerojatno slomiti, moguće čak i prije nego Niiden je započne. Cortez nije bio budala, dobro je znao kako se i kadu ejenkati. Već je prije bio prodao vlastitu domovinu. U usporedbi h lime, izdati kartel činilo se beznačajnim.('laik je kimnuo. "Dajte mi nekoliko sati za razmišljanje."Uvnn je sa 10. sjeverozapadne ulice skrenuo nalijevo, ravno u piolaz. Tamo su bili stražari u odorama, ali i u civilu, jedan od kojih je di/ao ploču za pisanje. Stražar je prišao automobilu."Jack Rvan, imam dogovoreno s Danom Murravem.""Moy.u li vidjeti neku ispravu?"Jui'k je i/vukao svoju propusnicu CIA-e. Stražar ju je prepoznao u- mnhmio drugom stražaru. Drugi je stražar pritisnuo prekidač kalu bi NptiNiio čelienu prepreku koja je trebala ljudima s automobil-Mui InimhitHM onemogućiti da prodrupod FBI-ev stožer. Mladi iii'i ni (Vknu ga \v u predvorju i pružio mu propusnicukoja će mu ot-Vitt-iii »»li'klKtiiNkn vrata Biroa. Kada bi netko izumio prikladan iutni|ij!iU«lnM viniN, rH/.mišljao je Jack, polovica državne uprave nebi im .(»Ih ticM im poNHO. Možda bi država bila sigurna sve dok kvar ne|l| I MTlocrt I looverove /grade bio je nedvojbeno neuobičajen; labirint dijagonalnih hodnika koji su se križali s onima postavljenima pod pravim kulom. Neupućeni su u nalaženju puta imali većih teškoća nego u Pentagonu. Tako je i Ryan, dok je pronašao pravi ured bio sasvim i/gubljen. Dan gaje čekao i poveo gau svoje privatne odaje. Jaek je zatvorio vrata."Što se dogaña?"Ryan je položio svoju torbu na Murravev stol i otvorio je."Trebam savjete.""Uvezi?""U vezi s nečim što je vjerojatno protuzakonita operacija - zapravo, nekoliko njih.""Koliko protuzakonita?""Ubojstvo", rekao je Jack što je mirnije mogao."Automobili-bombe u Kolumbiji?" upitao je Murray zavaljen u svojem naslonjaču."Dane, sasvim si blizu. Samo, to nisu automobili-bombe."Molim? Danje sjedio i razmišljao nekoliko trenutaka prije no što je progovorio. Podsjetio se na činjenicu da što god daje učinjeno, bila je to odmazda za Emila i ostale. "Bez obzira što jesu, zakon je poprilično nejasan u vezi s tim pitanjima. Zabrana ubijanja tijekom obavještajnih operacija predstavlja izvršnu zapovijed koju je proglasio sam Predsjednik. Ukoliko on na dnu naredbe napiše "osim u ovom slučaju", tada to postaje zakonitim - na neki način. Zakon je u timpitanjima uistinu mutan. To je najvećim dijelom ustavno pitanje, a Ustav je prikladno nejasan u nama potrebnim dijelovima."Da, to sam čuo. Ono što obezakonjuje čitavu operaciju jest naredba koja me obvezuje da lažem Kongresu. Ukoliko bi nadzorni odbor bio upućen, to ne bi predstavljalo ubojstvo. Tada bi to bila pravilno uobličena državna politika. U stvari, koliko razumijem zakon, to ne bi predstavljalo ubojstvo čak ni da smo toučinili, a potom izvijestili Kongres, budući da smo tajnu operaciju morali započeti u trenutku kada članovi nadzornog tijela nisu bili u gradu. Ali, ukoliko mi sam direktor naloži da Kongresu podnesem neistinito izvješće, tada činimo ubojstvo kršeći slovo zakona. To su dobre vijesti.""Nastavi.""Loše vijesti glase da je prevelik broj ljudi upućen u zbivanja, te ukoliko priča proeuri, neki će ljudi na terenu gadno nastradati. Političke ću posljediceza trenutak zanemariti, osim što ih već postoji nekoliko. Dane, ne znam što bih trebao učiniti." Rvanova je analiza bila uobičajeno precizna. Počinio je samo jednu pogrešku. Nije znao one uistinu loše vijesti.Murray se osmjehnuo, ne zato stoje to htio učiniti, već zato stoje to trebalo njegovu prijatelju. "Zašto misliš da ja znam?"

Page 258

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostRyan se malo opustio. "Pa, mogao bih se za savjet obratiti svećeniku, ali on nema pristup ovim obavijestima. Ti imaš, a FBI je prvi do svećenstva, zar ne?" To je bila njihova osobna šala. Obojica su bili diplomanti Bostonskog sveučilišta."Odakle se vodi operacija?""Nagañaj. Iz Langleva ne, barem ne izravno. Nadzire se s mjesta udaljenog šest uličnih blokova.""To znači da se ne mogu obratiti državnome odvjetniku." "Da, mogao bi nas tužitisvom šefu, zar ne?""Dakle, imat ću nevolja s vlastitom birokracijom", opušteno je primijetio Murrav."Zavreñuje li državna služba uistinu svu tu gnjavažu?" upitao je mračno Jack, ponovno je tonuo. "K vragu, možda ćemo zajedno u mirovinu. Kome možeš vjerovati?"Taj je odgovor bio lagan. "Billu Shawu." Murray je ustao. "Idemo k njemu.""Petlja" predstavlja jednu od riječi vezanih za računala koja u društvu postaje sve učestalijom. Ona označuje dogañaje koji se odvijaju i osobe koje su ih pokrenule, krug djelovanja i odlučivanja koji postoji neovisno o svome okružju. Svaka je državna uprava beskrajan zbir "petlji", pojedinačno odreñenih posebnom skupinom pi avila koje razumiju samo igrači unutar nje. U sljedećih je nekoliko »tili uspostavljena nova petlja. Ona je uključivala nekolicinu odabranih ("lanova FBI-a, ali ne i državnoga odvjetnika koji je nadzirao Bini. ()ua će takoñer uvući i pripadnike Tajne službe, ali ne i njihova Irtjiovji'ñnika, čuvara državnog pečata. Takve su istrage u većinislučajeva predstavljale vježbe istraživanja i analize, a Murrav-- koji je bio postavljen ila vodi ovu petlju iznenadio se primijetivši daje jedan od njegovih "likova" ubrzo krenuo. Saznanjedaje dotični krenuo prema zrakoplovnoj bazi Andrevvs nije mu nimalo pomoglo.Dotada je Ryan već sjedio za svojim stolom, djelovao odsutno, tako su svi pomišljali, ali su jednako tako znali da mu prošle noći nije bilo dobro. Nešto je pojeo. Sada je znao što činiti: ništa. Ritter je otišao, sudac se još nije vratio. Ništa ne raditi predstavljalo je težak zadatak. Još je teže bilo obavljati poslove za koje u tom trenutku nije mario. Ipak, osjećao se bolje. Sada problem nije bio samo njegov. Nije znao da nije imao temelja da se osjeća tako.25DOSJE "ODISEJ"Murrav je odmah odaslao starijeg agenta u Andrews i taj je stigao upravo na vrijeme kako bi ugledao maleni mlazni zrakoplov koji je rulao prema kraju piste jedan-lijevo. Agent se poslužio svojom iskaznicom da dopre do brigadira koji je zapovijedao 89. eskadrilom Katnog zrakoplovstva. Tamo je došao u posjed letnog rasporeda zrakoplova koji je upravo odletio. Poslužio se brigadirovim telefonom kako bi nazvao Murrava, a tada brigadira zaprisegnuo da izjavi kako on, agent, nije nikada dolazio u bazu, da nije nikada provodio službenu istragu; to je predstavljalo dio velike kriminalističke istrage koja je bila tajna. Tajno ime glasilo je ODISEJ.Minutu nakon poziva Murrav i Shaw su se sastali. Shaw je shvatio da se može nositi s položajem vršitelja dužnosti direktora. Bio je siguran tla to mjesto neće biti stalno, te kada se pronañe odgovarajuća osoba iz političkog okružja, vratit će se na položaj izvršnog pomoćnika direktora Istražnog odjela. Djelomično je to smatrao lošim potezom. Sto je loše u činjenici da policajac upravlja Biroom? Naravno, u pitanju je bila politika, ne policijski posao, a tijekom više od trideset godina rada u policiji otkrio je da mu politika ne odgovara."Moramo nekoga poslati tamo", primijetio je Shaw. "Samo, za ime Božje, kako?""Zašto ne pravnog atašea veleposlanstva u Panami?" upitao je Murrav. "Poznajem ga, dobar čovjek.""Surañuje s Odjelom za narkotike. Neće se vraćati u ured još nekoliko dana. Njegov zamjenik nije dorastao ovome. Nije dovoljno |If»kusan da bi sam vodio ovakvu operaciju.""U Bogoti imamo Moralesa - iako, netko bi mogao primijetiti... ||tllli\ ponovno se igramo lovice, a taj tip leti dolje brzinom od petstotina milja na sat... štoje s Mm kom Brightom? Možda može maz-nuii mlažnjak Zračne straže.""Učini to!""Specijalni agent Bright", rekao je podigavši slušalicu."Mark, ovdje Dan Murrav. Moraš učiniti nešto. Počni bilježiti." Murrav je nastavio govoriti. Dvije minute kasnije Bright je promrmljao blažu prostotu i izvukao svoj telefonski imenik. Prvi je poziv bio upućen bazi Ratnog zrakoplovstva u Eglinu, drugi oblasnoj postaji Obalne straže, treći je poziv

Page 259

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostuputio kući. Bio je savršeno siguran da neće stići doma na večeru. Bright je idući prema vratima zgrabio nekoliko stvari te ga je jedan agent odvezao do pristaništa Obalne straže gdje gaje čekao helikopter. Uzletjeli su minutu kasnije i uputili se prema istoku, u pravcu zrakoplovne baze Eglin.Ratno zrakoplovstvo posjedovalo je samo tri zrakoplova F-15E Strike-Eagles, sva tri prototipovi napadačkih zrakoplova za kopnene napade, prilagoñeni modeli velikih dvomotornih lovačkih zrakoplova, od kojih su se dva nalazila u Eglinu radi tehničkih ispitivanja dok je Kongres odlučivao hoće li zrakoplov uistinu preporučiti za serijsku proizvodnju. Osim nekoliko vježbovnih zrakoplova smještenih na drugim uzletištima, ovo je bio jedini model vrhunskog lovca Ratnogzrakoplovstva s dva sjedišta. Dok je Bright izlazio iz helikoptera, bojnik koji ga je trebao prevesti već ga je čekao pored zrakoplova. Nekoliko je dočasnika Brightu pomoglo da se uvuče u letno odijelo, pričvrsti padobransku ormu i prslukza spašavanje. Letačka kaciga stajala je na vrhu stražnjeg sjedišta. Deset minuta kasnije zrakoplov je bio pripravan za polijetanje."Što treba učiniti?" upitao je pilot."Trebam u najkraćem mogućem roku stići do Paname.""Isuse, znači, mislite me natjerati da letim brzo?" odgovorio je bojnik i nasmijao se. "Nema žurbe.""Molim vas, ponovite to.""Tanker je poletio prije tri minute. Pustit ćemo ga da se popne na deset tisuća prije nego što uzletimo. Tamo ćemo dopuniti gorivo i onda gas do daske. Drugi tanker uzlijeće iz Paname da nas dočeka -tako ćemo imati dovoljno goriva za slijetanje. Na taj način većinu leta možemo ići nadzvučnom brzinom. Rekli ste davam se žuri?""A |oj." Miighl se unizio namještajući kacigu. Nije mu najbolje pristajala. U kabini je .bilo vruće, klima-urcdaj još nije proradio. Sto ako se drugi tanker ne pojavi?""Magle je dobra jedrilica", odgovorio je bojnik. "Nećemo morati daleko plivali."Kadiopo/.iv zapucketao je u Brightovim slušalicama. Bojnik je odgovorio na poziv, a tada se obratio svojem putniku. "Gospodine, i li čile se. Krećemo." Eagle je odrulao do kraja uzletišta gdje je na 11 enulak zastao, dok je pilot motore dovodio do vriska i drhtanja putu' snage i tada otpustio kočnice. Deset sekundi kasnije Bright se pi-Hio da li katapultiranje s nosača aviona može biti uzbudljivije od i ivoga. I1'-15E zadržavao je kut uspinjanja četrdeset stupnjevai ubrzavao, ostavljajući obalu Floridskog zaljeva daleko za sobom. Gorivo su dotočili na stotinu milja od obale - Bright je bio previše zadivljen da se uplaši iako je zrakoplov zamjetno podrhtavao - te se nakon odvajanja Eagle popeona trinaest tisuća metara, a pilot je uključio gorionikc. Stražnji dio kabine bio je pretežno usmjeren na ba-i anjc bombi i ciljanje raketa, ali je ipak na komandnoj ploči bilo nekoliko instrumenata. Agent je najednom uočio da se kreću brzinom koja je prelazila tisuću milja na sat."("'omu žurba?" upitao je pilot. "#elim prije nekoga stići u Panamu.""Možete li me uputiti u neke pojedinosti? Znate, moglo bi pomoći.""Jedan od poslovnih mlažnjaka - mislim da je G-lll. Krenuo je 1/ Anñi cwsa prijeosamdeset pet minuta."l'ilot se nasmijao. "I to je sve? K vragu, prije nego taj sleti može-le već biliu hotelu. Već smo ga pretekli. Ovom brzinom samo rasipamo gorivo.""Samo nastavite rasipati", odgovorio je Bright."Gospodine, meni je svejedno. Dva maha ili sjedenje na pisti, linču je ista. Dobro, mislim da ćemo sletjeti devedeset minuta prije |»8cg čovjeka. Kako vam sesviña let?""(Ulje su kolica spićem?""Hoen bi trebala biti pored vašeg desnog koljena. Dobra domaća privlačan miris, ali ništa pretjerano."Bright je i/vukai) bocu i popio i/, čiste radoznalosti."Sol i elektroliti tla vas održe budnim", objasnio je pilot nekoliko sekundi poslije. "Vi ste iz IBI-a, točno?""Točno.""I što se dogaña?""Ne smijem reći. Što je ovo?" U slušalicama je začuo treptav zvuk."SAM radar", rekao je bojnik. "Što?""Ono tamo je Kuba. Na onom se rtu nalazi raketna baterija koja ne voli američke bojne zrakoplove pretjerano. Jednostavno, ne znam zašto. Ionako smo izvan dometa. Nema straha. To je uobičajeno. Mi se služimo njihovima za podešavanje naših sustava. Sve je to dio igre."Murrav i Shaw prečitavali su spise koje im je Jack ostavio. Trenutna pitanja bila su: prvo, odrediti što se trebalo dogañati; sljedeće, odrediti što se u stvari dogaña; sljedeće, odrediti je li to zakonito ili ne; sljedeće, ako je

Page 260

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostprotuzakonito, ustanoviti i poduzeti odgovarajuće korake. To nije bila limenka scrvima. Na Murravevu stolu ležala je hrpa otrovnica koju im je ostavio Ryan."Ti znaš kako ovo može završiti?"Shaw se okrenuo leñima stolu. "Ova zemlja ne treba još jedan skandal." Barem ne od mene, prešutio je."Imamo ga, trebao nam ili ne", rekao je Murrav. "Priznajem, jedan dio mene podržava sve to jer shvaćam razloge zašto to čine, ali iz onoga što mi Jack kaže, u najmanju smo ruku suočeni s ozbiljnim kršenjem nadzornih zakona, te sasvim izvjesnim prekršajem izvršnog pravilnika.""Ukoliko ne postoji tajna naredba čije nam je postojanje nepoznato. Što ako je tužitelj upoznat s time?""Što ako je uključen u čitavu operaciju? Na dan Emilova ubojstva, državni tužitelj je sa svima ostalima odletio u Camp David, sjećaš se?""Ono što želim saznati jest zašto naš prijatelj leti u Panamu?""Mo/ña eenios.i/nnli. Ide sam. Nema osiguranja, svi su obave/.a-iii na tajnost. Koga možemo poslati u Anñrevvs da izvuče priču iz njih?""Pala O'Dava", odgovorio je Murrav. To je rješilo neka pitanja. "Želim da ujednoodržava vezu s dečkima iz Tajne službe. Cesto je radio s njima. Kada doñe vrijeme, moramo se suočiti s time. A nismo ni najmanje pripravni.""Slažem se. Na ODISEJU radi osamnaest ljudi. To nije dovoljno.""Bille, to moramo držati u najvećoj tajnosti. Mislim da će nam sljedeći korak biti pronaći nekoga iz Pravosudnog da nas pokrije, /naš li koga?""Isusa ti, ne znam", odgovorio je ogorčeno Shaw. "Jedno je vodili istragu o kojoj je državni izviješten, ali ga se drži podalje, no ne pamtim da smo ikada vodili operaciju za koju on nije znao.""Dajmo si vremena. Najvažnije je dokučiti o kakvom je planu riječ, a tada proširiti djelokrug." To je Murravu predstavljalo logičnu primjedbu. Koja je takoñer bila pogrešna. Bio je to dan ispunjen reškama.F-15E sletio je u predviñeno vrijeme na Howard Field, osamdeset minuta prije najavljenog dolaska zrakoplova iz Andrewsa. Bright je zahvalio pilotu koji je dopunio gorivo i istog trenutka poletio kako I »i se, sada opuštenije, vratio u bazu Eglin. Obavještajni časnik baze I lovvard dočekao je Brighta, praćen najvišim agentom pravne služ-hc veleposlanstva, mladim, bistrim, ali nedovoljno iskusnim za ovako osjetljiv slučaj. Pridošli je agent svojim kolegama iznio ono malo šio je sam znao, te obojicu obvezao na tajnost. To je dostajalo da se akcija pokrene. Zastao je u vojnoj prodavaonici gdje je nabavio neupadljivu odjeću. Obavještajni je časnik osigurao neuočljiv automobil s panamskom registracijom koji su ostavili pred ulazom u bazu. t Imilar kruga baze služili su se neoznačenom modrom limuzinom Kutnog zrakoplovstva. Plvmouth je stajao pored piste kada je sletio V( '20A. Bright je iz torbe izvukao svoj Nikon i pričvrstio tisućumi-liinctarski teleobjektiv. Zrakoplov je odrulao i zaustavio se pred jednim od hangara, stepenice su se otklopile istovremeno s otvaranjem vidlii, Bright je podestio oštrinu i udaljen nekoliko stotina metaraInu vu snimati krupne planove jedinog putnika koji je izišao iz zra-it n' I« ivni ušao u automobil koji ga je čekao."Isusa li, stvarno je on." Hi ij'Jil je premotao i i/vadio film. Dodao je kaselu drugom agentu llil a te u aparat slrpaonovi spremnik s trideset šest snimaka.Automobil koji su slijedili sličio je njihovoj limuzini kao jaje jajetu. Odvezaose s uzletišta bez zastajanja. Bright i njegovi jedva su uspjeli prijeći u drugiautomobil, ali je brigadir Ratnog zrakoplovstva za upravljačem očevidno želio jednoga dana sjesti za upravljač formule te je pratio automobil s nekoliko stotina metara udaljenosti."Zašto nema osiguranja?" upitao je."Rekli su da se obično ne zamara time", rekao mu je Bright. "Zvuči neuobičajeno,zar ne?""K vragu, da, s obzirom na to tko je, što zna i u kojoj se vražjoj materi trenutačno nalazi."Put do grada bio je sasvim nezanimljiv. Limuzina Ratnog zrakoplovstva dovezla jeCuttera do otmjenog hotela u predgrañu Panama Citvja. Bright je iskočio i promatrao ga kako se prijavljuje, poput bilo kojeg drugog poslovnog čovjeka. Drugi mu se agent pridružio nekoliko minuta kasnije dok je brigadir ostao u automobilu. 1"Što sada?""Imaš li nekog povjerljivog u ovdašnjoj policiji?" upitao je Bright. •"Ne. Znam ih nekoliko, ima stvarno dobrih ljudi, ali vjerovati im? Ne ovdje.""Dobro, uvijek postoji stari oprobani način", primijetio je Bright."A-ha." Pomoćnik pravnog atašea izvukao je lisnicu i uputio se do recepcije. Vratio se dvije minute kasnije. "Biro mi duguje dvadeset dolara. Prijavio se pod

Page 261

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostimenom Robert Fisher. Ovo je broj njegove kreditne kartice." Pružio je Brightu zgužvani komadić papira s nažvrljanim potpisom."Nazovi ured i javi im. Moramo nadzirati njegovu sobu. Treba nam - Isusa ti, koliko imamo ljudi?" Bright gaje pozvao da iziñu."Nedovoljno."Brightovo je lice na trenutak poprimilo zlokoban izraz. Nije bilo lako donijeti ovu odluku. ODISEJ je bio tajni slučaj, a jedna od stvari koje mu je Murrav osobito naglasio bila je neophodnost osiguranja, ali - uvijek je postojao poneki"ali" - ova je situacija naprosto zahtijevala da se nešto poduzme. Dakle, bio jenajviši po činu na te-renu i morao je donijeli odluku. Oko takvih su se stvari, to je znao, Nlviirale i rušile karijere: Vrućina i vlaga bile su ubojite, ali se Mark III ighl znojio zbog još nekih stvari."I) ledu, poruči mu da trebamo još najmanje šestoricu pouzdanih ljudi za pomoć pri nadziranju.""Siguran si...""Nisam siguran ni u što! Čovjeka kojega bismo trebali pratiti-ako Nino ga osumnjičili - blagi Isuse, ako sumnjamo u njega..." Bright je zašutio. Nije imaomnogo reći."Da.""()stat ću ovdje. Reci brigadiru da uredi stvari."Na kraju nije bilo potrebe za žurbom. Nadzirana osoba-to je on mitlii, rekao je Bright sebi - pojavio se u predvorju tri sata kasnije, svJeJ. i izriban, odjevenu lagano odijelo. Tamo su ga očekivala četiri iiutomobila, ali je Cutter znao samo za mali bijeli Mercedes u koji je uKno i odvezao se prema sjeveru. Ostala su ga tri automobila pratila.Mračilo se. Bright je ispucao samo tri snimke drugog filma. Izvukao ga je iz aparata i zamijenio visokoosjetljivim crno-bijelim filmom. Snimio je automobil nekoliko puta kako bi bio siguran da je uhvatili brojeve na registarskoj pločici. Sada ih nije vozio brigadir m'go narednik iz Odjela za istraživanje zločina koji je poznavao ovo ptuli tiCje i bio strašno zadivljen što sudjeluje utajnoj istrazi s FBI-e-vitn agentima. Prepoznao je kuću do koje se Mercedes dovezao. To |<* mogao očekivali.Narednik je poznavao položaj koji je nadvisivao kuću, otprilike UlomtMiii dalje,ali dok su tamo došli bilo je prekasno, a automobil uhu mogli ostaviti na autocesti. Bright i područni predstavnik Biroa 1/lSli mi 1/ automobila i pronašli vlažno i smrdljivo mjesto gdje suza-U%\\ I (Vkall. Narednik im je ostavio radio kojim su ga mogli pozvati li' lm puMinlumilk kutr bio je odsutan, rješavao je državna pitanja, narav- <»li |i» hiti iittvol|nn uviñavan kako bi im omogućio da kuću slo-<> • titliU1 Tu |t? uključivalo malobrojnu, ali povjerljivu poslugu i hillhl laganu hianu i piće, a tada se povukla, ostavljajući, uto su obojica bili uvjereni, uključene magnetofone kako bi zabilježili razgovor. Uostalom to nije bilo važno, ne?Vraga nije! Obojica su shvaćali osjetljivost razgovora koji je trebao uslijediti, a Cortcz je iznenadio svojega gosta prijedlogom da, usprkos vremenu,razgovaraju izvan kuće. Obojica su skinuli sakoe i kroz francuski prozor izišli u vrt. Jedina dobra stvar bila je zamjetna količina modrih zaštitnih svjetiljki koje su pucketale i bljeskale privlačeći i uništavajući tisuće insekata. Ta će buka onemogućiti većinu pokušaja prisluškivanja, a uostalom, tko bi očekivao da oni prezru i napuste udobnost kućnog klima-ureñaja?"Hvala što ste odgovorili na moju poruku", progovorio je Cortez. Nije bilo vrijeme za bučne nastupe. Ovo je bio posao, a on se ovom čovjeku morao prikazatiprikladno poniznim. To ga nije smetalo. Susreti s ljudima njegova položaja to suiziskivali, te je poniznost bila nešto na što se morao navići, pomislio je Felix. Takvi su ljudi tražili da im se pokoravaju. To je uvelike olakšavalo predaju."O čemu želite razgovarati?" upitao je admiral Cutter."O vašim operacijama usmjernim protiv kartela, naravno." Cortez je rukom pokazaoprema trščanim stolicama. Na trenutak je nestao, te se vratio s poslužavnikom sačašama i pićem. Noćas je izabrano piće bio Perrier. Alkohol nisu dirali. Felixu je to predstavljalo prvi obećavajući predznak."O kakvim operacijama govorite?""Morate znati da s ubojstvom gospodina Jacobsa osobno nemam ništa. To je bio bezuman čin.""Zašto bih ja to trebao vjerovati?""U to vrijeme bio sam u Sjedinjenim Državama. To vam nisu rekli?" Cortez je dodao nekoliko pojedinosti. "Izvor podataka poput gospoñe Wolfe", zaključio je, "daleko je dragocjeniji od bezumne osvete tjerane nagonom. Još luñe od toga je

Page 262

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnosttako očigledno izazvati jednu toliko moćnu državu. Vaš je odgovor izveden izuzetno uspješno. Uistinu, operacije koje vodite vrijedne su divljenja. Nisam ni primijetio vaša nadziranja uzletišta sve dok ta operacija nije okončana, a simulaeija automobilske bombe predstavlja umjetničko djelo, ako mogu reći. Možete li mi reći koji je strateški cilj vaše operacije?""Brigadiru, uozbiljite se, molim vas.""Admirale, imam mogućnosti lisku u potpunosti razotkriti vaša tljiMovmija", rekao je gotovo tužno Felix. "Hi ćete reći meni ili ćete lo morati priopćiti članovima vašeg Kongresa. Ja sam neizmjerno ugodniji sugovornik. I 'ostalom, obojica smo u istom poslu."('uller je kratko razmislio te mu rekao. Uvelike gaje razgnjevilo |tulii se njegov sugovornik počeo smijati."Sjajno!" rekao je Cortez došavši do daha. "Želio bih jednog dana Ntesli čovjekakoji je to sve predložio. Taj je pravi profesionalac!"t 'ut ter je kimnuo kao da prihvaća kompliment. Za trenutak je Fe-pt »mislio da bi to moglo biti točno... iako, bilo je lako provjeriti."Admirale Cutter, morate mi oprostiti. Zacijelo mislite da se spr-lltin 8 vašim operacijama. Časna riječ, ozbiljan sam. U stvari, već ste imlviirili svoj cilj.""/nanio. Znamo da je netko pokušao ubiti vas i Escobeda.""Dm", odgovorio je Felix. "Naravno. Takoñer bih želio saznati kuko Ntc razvili tako učinkovitu obavještajnu mrežu, ali sam siguran tlu mi to nećete reći."C 'tUter je odigrao kartu za koju je mislio da najviše vrijedi. "Bri-lhii, imamoviše ljudi nego što mislite." Nije vrijedila toliko."Vjerujem", složio se Cortez. "Mislim da se možemo sporazum-it."'U čemu?"Vi želite započeti rat unutar kartela. I ja to želim." < 'uller se izdao zadržavajući dah. "Da? Kako to?"(oile/ je znao da je dobio igru. I ta budala savjetuje američkog |»h ilsjtnlnika." |*it, (Icfacto postajem dio vaših operacija i restrukturiram kartel. p) naravno znači uklanjanje nekih tvrñih pojedinaca."('utlor nije bio potpuni idiot, ali je sljedeću pogrešku počinio spo-Ptutvfti ono što je već bilo očigledno. "A vi postajete novi voña?""/nule li kakvi su 'kraljevi' droge? Nasilne seljačine. Neobrazo-tiitl illvljitci, opijeni moći, koji se poput razmažene djece žale da ih ne poštuje."Cortez se osmjehnuo promatrajući zvijezde, pojedince ljudi poput nas ne mogu shvaćati ozbiljno. Slaže-:>i bez njih svijet bio bolji?""Kno Sto sic sami rekli,išla mi je pomisao došla na um." "Dakle, dogovorili smo se." "Dogovorili, o čemu?""Vaši su automobili-bombe uklonili već petoricu voda. Ja ću ukloniti još nekolicinu. Ti pojedinci će biti oni koji su odobrili ubojstvo vašeg veleposlanika i ostalih. Takvi potezi ne smiju ostati nekažnjeni, jer u protivnome svijet tone u kaos. Nadalje, da bih dokazao dobru volju, jednostavno ću na polovicu smanjiti pošiljke kokaina u vašu zemlju. Trgovina narkoticima u neredu je i pretjerano nasilna", prosudio je bivši brigadir DGI-a. "Potrebna je pretvorba.""Mi je želimo zaustaviti!" U trenutku kada je to izrekao, Cutter je shvatio kakoje izvalio glupost.Cortez je srknuo Perrier i nastavio govoriti. "Trgovina nikada neće biti zaustavljena. Sve dok vaši grañani žele razarati vlastite mozgove, netko će im to omogućiti. Pitanje glasi, kako taj proces učiniti sreñenijim? Vaši će obrazovni programi vjerojatno smanjiti potrebu za narkoticima na prihvatljivu razinu. Do tada, ja mogu nadzirati trgovinu kako bih spriječio nerede u vašem društvu. Smanjit ću izvoz. Štoviše, mogu vam omogućiti neka veća uhićenja kako bi vaša policija preuzela zasluge za smanjenje količine droge. Uostalom, nije liovo izborna godina?"Cutteru je ponovno zastao dah. Igrali su s visokim ulozima, a Cortez je upravo navijestio kako su karte označene."Nastavite", uspio je izgovoriti."Nije li to bio cilj vaših djelovanja u Kolumbiji? Oštetiti kartel i smanjiti promet trgovine drogom? Nudim vam uspjeh i to uspjeh na koji vaš Predsjednik može ukazati. Smanjenje izvoza, nekoliko dramatičnih uhićenja, unutarnji rat u kartelu za koji vi nećete biti okrivljeni, ali za koji možete preuzeti zasluge. Dajem vam pobjedu", rekao je Cortez."A zauzvrat...?""I ja takoñer moram izvojevati malu pobjedu kako bih osigurao svoj položaj meñu vodama, zar ne? Povući ćete podršku Zelenim beretkama koje lunjaju po našim

Page 263

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostgroznim bespućima. Znate, ljude koje podržavate s onim velikim crnim helikopterom koji je smješten u hangaru broj tri, u zrakoplovnoj bazi Howard. Vidite, voñe kojefilm ukloniti okruženi su velikim brojem plaćenika, a najbolji način .tiinnjiviinjii njihova broja jest da ih vaši ljudi pobiju. Istovremeno, nit Julosl, kako bili mogao razgovarali ravnopravno s mojim nadre-»tt'iiimii..." riječ je bila izrečena ironijom koju bi zabilježila i Richte-i ovu ljestvica "...moja krvava i teška operacija mora na kraju biti us-l>|i'fimi. To je žaljenja vrijedna neophodnost, ali s vaše točke glediš-i.i, ona takoñer uklanja izvjesne sigurnosne probleme, nije li tako?"Moj Može! Cuttcr je odvratio pogled od Corteza i zagledao se rko modrih svjetiljki u prašumu.Sto misliš, o čemu pričaju?""Odnio me vrag ako znam", odgovorio je Bright. Ispucavao je (ji film. Čak i s visokoosjetljivom emulzijom, za dobru je milinku morao smanjiti brzinu zatvarača, a to je pak značilo držati itptii Hl nepomično poput lovačke puške kojom se ciljalo na udaljenu iililllopulo je ono Predsjednik rekao? Zatvoriti operaciju, nije me briga kuko...'To ipuk ne mogu učiniti, ^iito mi je", rekao je Cutter. "To je neizvedivo."1 oile/, je bespomoćno slegnuo ramenima. "U tom slučaju, izvi-I' 'ti (Jemo svijet da je vaša vlada izvršila invaziju na Kolumbiju, teI hm milit poprilično višestruko ubojstvo. Naravno, svjesni ste onoga(ihV hi- vjerojatno dogoditi vama, vašem Predsjedniku, te mnogimHlnt dužnosnicima u vašoj vladi. Toliko ste vremena utrošili kakoIHM»l /tiliiSkiili ostale skandale. Vjerojatno je teško služiti vladi kojaiMttt tolike probleme s vlastitim zakonima, koje upotrebljava protivvliinllllh ninñumi.""VI \W unijele ucjenjivati Vladu Sjedinjenih Država."lmlttilf, ii /»Sto ne? Poziv kojim se obojica bavimo pun je rizi-||" II luku? I Imalo ste i mene ubili svojom prvom "automobil-| Itiinihotit", It jn lo ne shvaćam kako osobnu uvredu. Pogibelj «tl|iMl VMHtrt Jt'Nl razotkrivanje. Znate, tamo se nalazila i Unti- HblH*i|, Niipi nga i dvoje djece i, mislim otprilike jedanaest mi poginuli od vaše bombe. Naoružane pojedincene ubrajam. Vojnik se mom suočiti s pogibeljima svoga poziva. Kao i ja. Kao i vi, admirale, samo Sto pogibelj koja vain.i prijeti nije vojnička. Vi ćele se suočiti sa sudovima, televizijskim novinarima i kongresnim odborima." Kako je glasio stari vojnički kodeks? upitao se Cortez. Radije umrijeti nego izgubiti čast. Znao je da njegov gost nije toliko hrabar."Trebam vremena za...","Razmišljanje? Admirale, oprostite, ali ja se za četiri sata moram vratiti, što znači da moram za petnaest minuta otići odavde. Moji nadreñeni ne znaju za moj odlazak. Ja nemam vremena. Nemate ni vi. Nudim vam pobjedu koju ste vi i vaš Predsjednik priželjkivali. Zauzvrat tražim nešto. Ukoliko se ne složimo, tada ćeposljedice za nas obojicu biti neugodne. To je jednostavno. Admirale, da ili ne?""Što misliš, zašto se rukuju?""Cutter ne izgleda pretjerano zadovoljan. Pozovi auto! Izgleda da se spremaju otići.""S kime se, k vragu, susreo? Ne prepoznajem ga. Ukoliko je terenac, nije ovdašnji.""Ne znam." Automobil je kasnio u povratku, ali je pratnja slijedila Cuttera sve do hotela. Kada je Bright stigao do uzletišta, saznao je da se nadzirana osoba namjerava dobro naspavati. VC-20A trebao je za Andrews poletjeti tek sutra u podne. Bright je namjerio prestići ga uzimajući rani redovni let za Miami, te tamo uloviti zrakoplov do Washington Nationala. Tamo će stići mrtav umoran, ali će biti tamo.Ryan je primio direktorov poziv - sudac Moore napokon dolazi, ali je još uvijek bio tri sata udaljen od zračne luke Dulles. Jackov je vozač bio spreman kada se dizalo spustilo do garaže, te su istog trenutka krenuli prema Bethesdi. Tamo su stigli prekasno. Jack je otvorio vrata i ugledao krevet prekriven plahtom. Liječnici su već bili otišli."Bio sam tu do samog kraja. Nije se mučio", rekao mu je jedan agent CIA-e. Jack ih nije prepoznao, iako je čovjek odavao dojam daje očekivao Jackov dolazak. "Viste doktor Ryan?""Da", tiho je rekao Jack."Otprilike sat vremena prije nego je preminuo, rekao je ncSto -da se sjetite o čemu ste -razgovarali. Gospodine, ne znam stoje time mislio.""Ja vas ne poznajem."

Page 264

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost"Johu Clark." Čovjek se približio i rukovao s Rvanom. "Inače am iz Operativnog, ali me je admiral Greer davno prije unovačio." ( laik je uzdahnuo. "Kao da sam izgubio oca. Po drugi put.""Da", mračno je rekao Ryan. Bio je preumoran, previše iscijeñen ila bi skrivao osjećaje."Doñite. Častim vas kavom i nekoliko priča o starome." Clark je bio tužan, ali je bio navikao na umiranje. Ryan očigledno nije, što je I'ila njegova sreća.Kafcterija je bila zatvorena, pa su uzeli kavu iz vrča u čekaonici. Kila je podgrijana i prepuna kiseline, ali Ryan nije želio ići kući, sa zakašnjenjem se sjetio daje na posao došao vlastitim automobilom. Morat će sam voziti kući. Bio je preumoran. Odlučio je nazvati i re-11 ('alhy da će prenoćiti u gradu. CIAje imala ugovor s lancem hote-l.i Maniolt. Clark je ponudio da će ga on odvesti, paje Ryan otpus-i io vozača. Do tog su trenutka obojica shvatili da piće i nije tako lo-<it ideja.I ,arson nije bio u sobi. Ostavio je poruku da Maria dolazi kasno lc večeri te da će otići pred nju. Clark je imao malu bocu burbona, a u hotelu su našli staklene čaše. Smiješao je dva, te pružio čašu Jacku Uynini."James Grcer, posljednji dobar momak", rekao je Clark podižu-ti ivoju času.Jiifk je srknuo. ('lark je burbon smiješao malo prejako te se umalo/akašljao."Ako je vas unovačio, kako ste...""I Ipuli u Operativu?" Clark se osmjehnuo. "Gospodine, ja nika-thiiihiim polaziovi.še Škole, ali me je Greer uočio preko nekih svojih vjvii u im ii nariei. Priča je duga, neke dijelove ne smijem ispričati, ali *u w> utiSI putovi wč tri puta dodirnuli.""Mm?""I • m l'ritrU'U/.i kretali u lov na tipove izAction Directe koje *l> ti Hrt Nrili'litNkim snimkama. Jasam bio časnik za vezu u Čadu. 1 li it| i| Km* Im nuJaBiiuli, nakon onih tipova iz ULA-e koji vas nisupieljerauo voljeli, ja sam bio u helikopteru. 1 konačno, ja s;ini ona budala koja je olisla na plažu da pokupi gospodu (ierasimov i iijc/.i-nu kćer. (iospodinc, a loje sve bila vaša greška. Ja radim one bezumne poslove", objasnio je Clark. "Sav terenski posao zbog kojega su tipovima iz špijunaže mokre gaće. Naravno, moguće je da su oni jednostavno pametniji od mene.""To nisam znao.""Niste ni trebali saznati. Žao mi je što smo pogriješili prilikom uhićenja onih mračnjaka iz ULA-e. Oduvijek sam se htio ispričati zbog toga. Francuzi su bili uistinu dobri. Bili su toliko sretni što smo im pomogli srediti Action Directe da su nam htjeli poslužiti glave onih iz ULA-e na pladnju. Samo, tamo je na vježbama bila ona libijska postrojba, pa se helikopter zabušio u njih - to je problem prilaska u niskom letu - a na kraju je proizišlo da je logor ionako vjerojat- ? no otprije napušten. Svima je bilo žao što nije ispalo kako smo predvidjeli. Mogli smo vas sačuvati od bola. Doktore Ryan, pokušali smo. Uistinusmo pokušali.""Jack." Ryan je podigao čašu da mu se dotoci."Dobro. Zovi me John." Clark je dolio pića. "Admiral mi je rekao da ti sve to mogu reći. Takoñer je rekao da si natrapao na ona dogañanja na jugu. Bio sam dolje", rekao je Clark. "Što želiš znati?""Siguran si da mi možeš reći?""Admiral mije tako rekao. On je -oprosti, bio je direktorov zamjenik, pa mislim da mogu učiniti kako mi je rekao. Sva ta papirologi-ja malo zbunjuje nas terenske zvijeri, ali mislim da ne mogu jako pogriješiti time što ću reći istinu. Uostalom, Ritter mije rekao da su sva naša djelovanja u skladu sa zakonom, te da posjeduje ovlasti za naš lovački pohod. Ta ovlast može potjecati samo s jednog mjesta. Netko je odlučio da sva ta sranja s drogom predstavljaju "jasnu i neposrednu opasnost" - to citiram - za sigurnost Sjedinjenih Država. Samo jedan čovjek ima istinsku moć to izgovoriti, a ukoliko učini tako, ima ovlasti poduzeti nešto u vezi s tim. Možda nisam išao na fakultet, ali mnogo čitam. Otkuda da počnem?""Od početka", odgovorio je Jack. Slušao je više od sat vremena. "Vraćaš se?" upitao je Ryan kada je Clark završio."Mislim daje prilika uloviti Corteza vrijedna truda, a možda ću moći pomoći pri izvlačenju one djece koja su u planinama. Sama po-misao mi se ne sviña, ali lo mi je posao. Vjerujem da tvoja supruga ne voli raditi sve ono Sto radi kao liječnik.""Moram te upitati jedno. Kako si se osjećao tamo dok si navodio bombe?""A kako si se li osjećao dok si ubijao one ljude?" Jack je kimmio. "Oprosti, trebao sam znati.""l'iisiupio sam mornaričkim specijalcima. Dugo vremena bio Ninu u jugoistočnoj

Page 265

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostAziji. Dobio sam nareñenja da odem na teren i ubijam ljude, pa sam otišao i ubijao. A ni tada nije bilo objave rata, im ne? Naravno, ne hvalim se naokolo, ali takav je posao. Otkako wiii u Agenciji nisam često ubijao - iako je bilo prilika kada sam po-/tllloSlo nisam, jer je to, dugoročno gledano, moglo spasitinekoliko /Ivolii. Imao sam u ciljniku glavu Abu Nidala, ali nikada nisam dobio službeno odobrenje da skinem tu pizdu. Ista priča s još dvojicom /loeinaea jednakog kalibra. Sve se to moglo zanijekati, bio bi to čist I »umio, kakav se samo može poželjeti, ali oni papci u Langlevu jed-ihiMiiviio nisu mogli odlučiti. Rekli su mi da izvidim je li moguće, a l/vldiiiije je jednako pogibeljno kao i povlačenje okidača, samo nikuda nisam dobio zeleno svjetlo za završetak misije. S mojega gle-11| At h, lo je dobra misija. To je smeće neprijatelj naše zemlje, oniubi-|u|ti nnse državljane - pobili su nekolicinu ljudi iz Agencije, i nisu bili |»H'ljeiano blagi i uljudni - samo, mi ne činimo ništa. A vi možete Iviillll kiiko lo ima smisla. A ja slijedim naredbe, što se očekuje od IIIMIH1. ( Hknkosam unovačen, nikada nisam prekršio naredbu.""$|o mislile o razgovoru s FBI-em?""Siilllr se. Ćuk kada bih i pristao, što neću, moja glavna briga sa-iIm nu onu djeca u brdima. Jack, ukoliko me budete zadržavali, neko-Ililim (V Ih poginuti. Kittcr me je nazvao i upitao jesam li se voljan viittili ()dln/im li Panamu sutra u osam i četrdeset, a odande idem u K"liuubi|u "nuli' II gtljv me možete pronaći?"t ni-- hi bih i loftc /nuli", složio se Clark. <lii»'» • nih M-tinti n\ tflnlo dobro. Holovi su se ublažili, a svi su se na- iikofciiusli nestati u prvih nekoliko sati hoda. Sat <tt upio |t» uvojc ljude i objasnio im novu situaciju. Upu- Hfltu MttldlHftlu! ve/e i zatražio da ih izvuku. Taje izjavadočekana s općim odobravanjem. Na nesreću, nastavio je, zahtjev se mora proslijedili višoj razini s preporukom za odobravanje, kako ga je izvijestila VARI.IAMI A-a u svakom slučaju, helikopter je bio prizemljen radi izmjene motora. Na terenu će provesti još najmanje jednu noć, vjerojatno i dvije. Do tada, njihova je zadaća bila i dalje izbjegavati dodir s protivnikom, te se kretati prema pogodnoj točki izvlačenja. Ta su mjesta već prije bila izabrana, te je Ramirez označio onu prema kojoj će krenuti. Mjesto je ležalo petnaest kilometara južnije. Dakle, noćas će se morati provući pokraj skupine gonite-lja.To će biti gadno, ali kada ih jednom zaobiñu, čeka ih šetnja po već poznatom i ispitanom području. Ove noći pokušat će prijeći osam do devet kilometara, a ostatak tijekom sljedeće noći. U svakom slučaju, njihov zadatak bio je okončan, te su se sada izvlačili. Novopridošli iz postrojbe STIJEG činit će treću skupinuza vatrenu podršku, povećavajući time već zamjetnu vatrenu moć postrojbe NOŽ. Svima je preostalo otprilike dvije trećine prvotne zalihe municije. S hranom su bili kratki, ali je dostajalo ukoliko se izuzmu povremena kruljenja u želucu. Ramirez je svoje izvješće završio optimističkim riječima. Platili su visoku cijenu; posao im nije bio lak, ali su uspješno izvršili svoju zadaću i znatno oštetili narko-kartel. Sada su svi trebali skupiti snage za povratak. Članovi odreda potvrdno su kimali glavama i počeli se pripremati za polazak.Chavez je poveo odred dvadeset minuta kasnije. Namjera im je bila popeti se u planinu što je više moguće. Protivnici su više voljeli logorovati u nižim područjima, tako da im je planina bila najbolji način da im umaknu. Kao i uvijek, morao je izbjeći sve stoje nalikovalo naseljima. To je značilo u velikomluku zaobilaziti nasade kave i obližnja sela, ali tako su uvijek činili. Takoñersu'se morali kretati najbrže stoje oprez dopuštao, što znači da im je pozornost bila smanjena. To se često dogañalo na vježbama gdje su svi uvijek bili sigurni.Dingova je sigurnost u takve poteze bila poljuljana terenskim iskustvom. Dobre vijesti, barem što se njega ticalo, bile su da se Ramirez ponovno ponašao kao časnik. Vjerojatno je i on bio umoran.Kretanje u blizini nasada kave značilo je da je biljni pokrov rjeñi što je bilo dobro. Ljudi su odlazili u šumu po drva, što je podosta prorijedilo biljni pokrov. Koliko je to utjecalo na eroziju tla nije zabrinjavalo Chaveza. Mogao sebrže kretati, prelazeći gotovo dva kilometra na sat, daleko više nego što je očekivao. Oko ponoći noge su ga počele podsjećati na svaki prijeñeni metar. Umorje, ponovno jeučio, predstavljao pojavu koja se taložila. Potrebno je više od čitavog dana da se čovjek odmori, bez obzira na tjelesnu spremu. Pitao :v utječe li i nadmorska visina na to. U svakom slučaju i dalje se nap-u'/ao da održi brzinu hoda, da bude pozoran, da ne zaboravi pravac koji je trebao pratiti. Kopnena djelovanja iziskivala su daleko veće umne napore nego je većina ljudi mislila, a um je uvijek prva žrtva umora.Sjetio se daje na karti uočio maleno selo, oko pola kilometra nizbrdo od mjesta

Page 266

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostna kojem se nalazio. Skrenuo je udesno prije kilometra - ponovno je sve bio provjerio na sastajališnoj točki gdje su udahnuli prije četrdeset minuta. Iz togje smjera začuo buku. Činila nc neobičnom. Tamošnji su seljani naporno radili nanasadima, tako ».u inu rekli. Sada bi trebali spavati. Ding je previdio očevidnoupozorenje. Vrisak mu nije promakao - zapravo, više je nalikovalo ste-njiinju, zvuk koji se čuje kada...I) kl jučio je vizor i ugledao pojavu koja je trčala prema njemu. Nije mogao razaznati - tada je ugledao - djevojku, koja se vješto prov-iitčilu kroz guštik.Iza nje je dopirala buka koju je stvarao netko tko ni* nije lako dobro znao kretati kroz raslinje. Chavez je odašiljačem punino znak upozorenja. Iza njega su se svi zaustavili i čekali znak da |g hvc čislo.Taj nije uslijedio. Djevojka se spotaknula i promijenila pravac Mrtanja. Nekoiiko sekundi kasnije ponovno je posrnula i pala pred ( luive/ove noge.Narednik joj je dlanom prekrio usta. Kažiprst druge ruke prislonio je na svoje usne, općepoznati znak da ostane mirna. Oči su joj se? »iliiile kada gaje ugledala - točnije, nije ugledala njega, samo mrlje? iitthkimih boja s kojima je narednik nalikovao na stvorenje iz filmo-VHNtnivc i užasa."Sriitiritu, ne bojte se. Ja sam vojnik. Ja ne napastujem žene. Tko VH« progoni?" Maknuo je ruku s njezinih usana i nadao se da nećeVllMIUllNl)t» nioglii vrištati čak i daje htjela, samo je prodahtala svoj od- Tl'Cttltt Je predaleko i prebrzo. "Jedan od njihovih vojnika, ljudi,,Ih..." I* dlwn pon< »vilo pokrio njezina usta kada se zvuk lomlja-ln."Gdje si?" zaredio je glns. .Idiote!"Trči ovim pravcem", rekao joj je Chavez, pokazujući rukom. "Ne zaustavljaj se ine osvrći se. Idi!"Djevojka je potrčala, muškarac je pošao za zvukom. Protrčao je pored Dinga Chaveza, uspio je prijeći još točno pola metra. Narednik je dlanom pokrio čovjekovo lice i bacio ga na tlo, povlačeći mu glavu unatrag. U trenutku kada suobojica pali na zemlju, Ding je svojim borbenim nožem zarezao samo jednom preko grkljana. Buka ga je iznenadila. Zrak koji je izlazio iz dušnika pomiješan s krvi stvorio je grgljav zvuk koji gaje natjerao da se skutri. Muškarac se borio još nekoliko uzaludnih sekundi, a tada je tijelo omlitavjelo. Žrtva je imala nožte ga je Chavez zabio u ranu. Nadao se da djevojku neće okriviti za to, ali on je učinio sve što je bilo u njegovoj moći da joj pomogne. Satnik Ramirez pojaviose minutu kasnije i nije bio pretjerano zadovoljan."Gospodine, nisam imao izbora", opravdavao se Chavez. U stvari, osjećao se ponosan. Naposljetku, nije li vojnikova zadaća štititi nemoćne?"Gubi se odavde!"Odred se kretao osobito brzo kako bi izišao iz područja, ali ukoliko je itko i pošao u potragu za zaljubljenim mjesečarem, nisu čuli ništa što bi to nagovijestilo. Stigli su do predviñenog odmorišta malo prije zore. Ramirez je postavio radio i pozvao."Prijam, NOŽ, primamo vaš položaj i cilj. Još uvijek nemamo odobrenje za izvlačenje. Molim, zovite oko osamnaest nula nula, Lima. Do tada bismo trebali srediti stvari. Kraj.""Prijam, zovemo oko osamnaest. NOŽ prekida." "Šteta zbog STIJEGA", rekao je jedan vezist drugome. "Dogañaše.""Vi ste Johns?""Točno", odgovorio je brigadir ne okrenuvši se odmah. Upravo se vratio s probnogleta. Novi - zapravo, prepravljeni, pet godina star motor, radio je dobro. Pave Low 111 vraćao se zadatku. Brigadir Johns okrenuo se da vidi s kim razgovara."Prepoznajek* li me?" oñijeSHo je upitao admiral CiiHer. Za i'iomjuui je odjenuosvoju odoru. To nije činio mjesecima, ali su tri vjezñiee na izvezenim epoletamana jutarnjem suncu prigodno l'iiješlalc, zajedno s vrpcama i značkom pomorskog časnika. U stva-11 opći dojam koji je izazivala bijela odora bio je prilično snažan, sve dolje tlo bijelih cipela. Upravo kako je planirao."Da, gospodine, prepoznajem vas. Molim vas, oprostite."" Hrigañiru, vaše su naredbe izmijenjene. Morate se vratiti u svoju I »n/u sto prije moguće. To znači danas", naglasio je Cutter."Ali, Stoje s...""To će se riješiti na drugi način. Moram li reći u čije ime govorim?""Ne, gospodine, ne morate.""() ovome nećete raspravljati ni s kime. To znači, nitko, nigdje, nikada. Trebate li dodatne upute, brigadiru?"" Ne, gospodine, vaša su nareñenja potpuno jasna.""Vrlo dobro." Cutter se okrenuo i odšetao do automobila koji je odmah otišao.

Page 267

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostNakon toga zastao je na brdu nedaleko od Gaillard < lila, Tamo je stajalo voziloza vezu. Cutter je prošao pored naoru-lanog si razara - stražar je nosio marinsku uniformu, ali je bio gra-dnusko lice - u kamion, u kojemu je održao sličan govor. Cuttera je f/Mcuiidilo Sto će s premještajem kamiona biti teškoća,te da će za to MU policban helikopter, budući daje kamion bio prevelik da bi se uputio niz usku stazu. Ipak, bio je u mogućnosti narediti prekid vezi*, le se pobrinuo za helikopter koji će prevesti kamion. Do tada, itlontjii bili pozorni,ali ne smiju činiti ništa. Njihova sigurnost je ug-in?»iifi, ob|asnio je, te bi daljnja odašiljanja samo ugrozila živote ljudi h kojima su održavali vezu. Kada je dobio njihovu potvrdu, otišao |i« [ I Icdanacsl sati ujutro ušao je u svoj zrakoplov. Stići će na veče-t u u Hilghl tamo je stigao upravo nakon ručka. Laboratorij- tt'litilfiH'U predao je kasete s filmovima te se uputio prema vu uriutu, gdje je izvijestio o viñenome. N dim W »ustao, ali ćete možda vi prepoznati lice. Stoje'ioni ('liincv"To je ClA-in račun kojemu ima pristup već dvije godine. Iako, ovo je prvi put da ga upotrebljava. Pokrajinski ured faksirao nam je kopiju računa kako bismo mogli provjeriti potpis. Forenzičari su nam već poslali potvrdu", rekao je Murrav. "Izgledaš pomalo izgužvano.""Stvarno, ne znam zašto. Spavao sam tri sata u posljednjih dan i pol. Odradio sam svoje vrijeme za Washington. Mobile je trebao predstavljati odmor."Murrav se nacerio. "Dobro došao u washingtonsku zemlju čuda.""Morao sam zatražiti pomoć kako bih ovo priveo kraju", nastavio je Bright."Na primjer?" Murrav se prestao smijati."Osoblje Ratnog zrakoplovstva, obavještajci i tipovi iz kriminalističkog. Rekao sam da je riječ o tajnoj operaciji i, k vragu, da sam i rekao sve što znam, što naravno nisam, budući da ni sam ne znam o čemu se radi. Naravno da preuzimam svuodgovornost, ali da nisam to učinio, vjerojatno ne bih došao do snimaka.""Čini mi se da si pametno postupio", rekao je Murrav. "Vjerujem da nisi mogao birati. Takve stvari se povremeno dogañaju."Bright je prepoznao službeno opraštanje. "Hvala."Fotografije su čekali još pet minuta. Zbog ovog slučaja pospremili su stolove, ali čak i prioritetni poslovi oduzimaju vrijeme, stoje sve ozlojeñivalo. Tehničar - zapravo zapovjednik odjela - stigao je s mokrim otiscima."Smatrao sam da ovo trebate što prije.""Marv, bio si u pravu - Isusa ti svetog!" zaurlao je Murrav. "Marv, ovo je tajno.""Dane, to si mi već rekao. Usta su mi začepljena. Možemo ih još malo povećati, ali za to mi treba još jedan sat. Želiš da počnem?""Najbrže što možeš." Murrav je kimnuo, te je tehničar izišao. "Isuse", ponovio je Murrav ponovno pregledavajući fotografije. "Mark, snimio si velike gadarije.""Dobro, i tko je dotični?""FelixCortez.""Tko je taj?"JASNA I NII'OSUI DNA OPASNOST"Nekada je bio l)(il-ev brigadir, /brisao nam je za dlaku onda, kada smo uloviliHlibcrla Ojedu.""Slučaj Macheteros?" To nema nikakvog smisla."Ne, ne sasvim." Murray je zatresao glavom. Govorio je gotovo šaptom, razmišljaootprilike minutu i tada nazvao Billa Shawa. Vršitelj dužnosti direktora stigao je za manje od minute. Agent Bright |oš nije znao ništa kada je Murray svome nadreñenom pokazao snimke. "Bille, ovo nećeš vjerovati.""Dobro, i tko je, k vragu, Felix Cortez?"Shaw je odgovorio na to pitanje. "Nakon stoje pobjegao iz Porto-i ika, počeo je raditi za kartel. Ima udjela u Emilovu ubojstvu, koliko, lo ne znamo, ali je sasvim sigurno upleten. A sada sjedi s Predsjednikovim savjetnikom za državnu sigurnost. Dobro, što misliš, o t'enui oni imaju razgovarati?""Nije u ovoj hrpi, ali sam ih snimio dok su se rukovali", rekao je mladi agent.Kada je to rekao, Shaw i Murray zagledali su se u njega. Tada su I »ugledali jedan drugoga. Predsjednikov čovjek broj jedan za nacionalnu sigurnost rukuje ses nekim tko radi za narko-kartel?"Dane", rekao je Shaw, "kakve su to svinjarije? Je li čitav svijet poludio?""I I svakom slučaju, tako izgleda.""Na/ovi svog prijatelja Ryana. Reci mu... Reci njegovoj tajnici da i l|t*C u terorizmu - ne, ne možemo se upuštati u toliki rizik. Poku-|iiiinga putem kući?""Imn vo/nčn." !'«• niun je velika pomoć."' Vkuj, znam što ću." Murray je podigao slušalicu i nazvao broj u luli MiHiicu. "('athy? Dan Murray. Da, dobro smo, hvala. Kada Jacka |h» tlu vo« kući? Tako, ide sam? Dobro, molim te učini mi nešto, ti liv, voonia je važno. Reci Jacku da

Page 268

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostputem kući svrati do Dannija 11 ' »Vitj, neka pokupi knjige. Cathy, samo mu to reci. Nije šala. Mo-I Ivallt, doktorice." Spustio je slušalicu. "Nije li pretjerano zav-i ? ulCki?"lko|H<van nije li on izClA-e?"" luCitii", odgovorio je Shavv. "Osim toga, on je taj koji nam je U\ uhiC«) lim l<» HM Hliil, fcno ini je Mark, ali za lo nisi ovlašten.""Ka/.tiiiiin'in, gospodine.""/.ašto ne i/viñiš koliko brzo možeš zrakoplovom slici kući i vidjeti koliko lije narasla prinova. Učinio si izuzetno dobar posao. Neću zaboraviti", obećao mu je vršitelj dužnosti direktora.Pat O'Day, novopromaknuti inspektor koji je radio izvan FBI-eva stožera, s parkirališta je promatrao dočasnika kako stoji na sletištu, vojnik je bio odjeven u zaprljanu odoru s oznakama letnog narednika Ratnog zrakoplovstva. Bio je vedar i topao dan u zrakoplovnoj bazi Andrews, prije VC-20A sletio je F-4C Nacionalne zračne straže. Prilagoñeni poslovni mlažnjak odrulao je do terminala 89. es-kadrile na zapadnom kraju zračne luke. Stepenice su iskočile, Cut-ter je izišao odjeven u grañansko odijelo. Do ovoga je trenutka -preko obavještajne službe Ratnog zrakoplovstva - Biro saznao da je tijekom jutra već posjetio posadu helikoptera i vozilo veze. Do sada im se nitko nije obratio s upitom zašto, budući da su u stožeru još uvijek pokušavali dokučiti prave razloge i, pomislio je O'Day, jadno propali, ali takav je stožer. On se želio vratiti na teren, tamo gdje su pravi policajci iako je ovaj slučaj imao svoje čari. Cutter se uputio prema parkiralištu gdje gaje čekao njegov automobil, ubacio putnu torbu na stražnje sjedište i odvezao se, dok su ga O'Day i njegov vozač držali na oku. Savjetnik za državnu sigurnost izišao je na Sutland Parkway i uputio se prema "VVashingtonu, te je, nakon što je ušao u grad, skrenuo na 1-395. Očekivali su da će skrenuti na izlazu za aveniju Maine, te se vjerojatno uputitiprema Bijeloj kući, ali je tip produžio ravno prema svojoj službenoj rezidencijiu Fort Myeru, u Vir-giniji. Potajno nadziranje nije moglo biti dosadnije."Cortez? Ime mije poznato. Dakle, Cutter se sastao s bivšim pripadnikom DGI-a?" upitao je Ryan."Imamo fotografiju." Murray mu je dodao. Laboranti su ih uvećali pomoću računalnog procesora. To je bila najcrnja magija foren-zičkog laboratorija Biroakoja je zrnate fotografije pretvarala u glatko i oštro savršenstvo. Moira Wolfe ponovno je potvrdila Cortezov identitet, samo kako bi bili sigurni. "Evo još jedne." Ta ih je prikazivala kako se rukuju."Ovo će krasno izgledati u sudnici", primijetio je Ryan vraćajući fotografije.Ovo nije dokazni materijal", odgovorio je Murrav."I I11TShaw je objasnio. "Visoki državni dužnosnici nerijetko se susreću n... neobičnimosobama. Sjećate se Kissingcra i njegova tajnog posjela Kini?""Ali, to je bilo..." Ryan je zamuknuo kada je shvatio koliko je njegova primjedba besmislena. Sjećao se tajnog susreta s rukovodiocem Sovjetske komunističke partije o kojem nije smio izvijestiti l'Bl, Kako bi se to nekim ljudima činilo?"To ne dokazuje zločin, čak ni zavjeru, osim ukoliko ne ustanovimo tla je sadržaj njihova razgovora bio protuzakonit", rekao je Mur-iHV. "Njegov bi odvjetnik uložio žalbu, vjerojatno uspješnu, da je n|«'fi,ov sastanak s Cortczom, iako neupućenom promatraču protu-/dkoitil, bio usmjeren na izvršenje osjetljivih, ali zakonitih državnih djelatnosti.""Sranje", primijetio je Jack."Doktore Kyan, odvjetnik bi uložio žalbu na izbor riječi, sudac bi Ivujn izjavu izbrisao iz zapisnika, naložio poroti daje zanemari, te kit/nlo lebe zbog neprikladnih izraza u sudnici", javio se Shaw. "Ov-tl|r posjedujemo zanimljiv obavještajni podatak, ali on ne predstavlja doka/ zločina sve dok ne znamo daje sam zločin počinjen. Sve u uvrnut, naravno daje to sranje.""I I redu, sastao sam se s tipom koji je navodio automobil-bombe u« njihove ciljeve.""Ckljc je on?" odmah je upitao Murray."Vjerojatno je sada već u Kolumbiji." Ryan je objašnjavao nekoliko minula."\n\m\ li. Ikoje laj tip?" upitao je Murray."/ti neko ćemo vrijeme zanemariti njegovo ime, dobro?""Uistinu, mislim da bismo trebali popričati s njim", rekao je ?hnw,"N|ega ne zanima pričati s vama. Ne želi završiti u zatvoru."Nt i (!," Shaw je ustao i ushodao se po sobi. "U slučaju da ti ni-tm ickito, i ja sam pravnik. U stvari, imam doktorat pravnih zna-<t iMI I 'koliko ga pokuSamo osuditi, njegov će nam odvjetnik na gla-ii Hiiblli Miitlinez-Barkerov presedan. Znaš li o čemu govorim?Dakle, m;ilo

Page 269

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostpo/nali ishoil W;ilti>',;it«.-;i. Mari ine/, i liarkcr bili sn optuženi /a zavjeru lijekom procesa VVatergatc, točno? Njihova se obrana, vjerojatno iskrena, sastojala u tvrdnji da su provalu odobrile zakonski izabrane vlasti kaodio istrage u interesu državne sigurnosti. S ponešto rječitim većinskim stanovištem, prizivni je sud presudio da nisu imali kriminalnih namjera, da su optuženi djelovali u uvjerenju da čine ispravno djelo, te da tako nije počinjen zločin. Tvoj će prijatelj izjaviti daje čuo izjavu pretpostavljenih da se radi o'jasnoj i neposrednoj opasnosti', da odobrenje dolazi s najvišeg mjesta u zapovjednom lancu, te daje samo slijedio nareñenja koja su potjecala od osoba s dovoljnom ustavnom vlasti da tako postupe. Pretpostavljam da ti je Dan to već rekao, u ovakvim slučajevima ne postoje pravila. K vragu, većina mojih agenata voljela bi tvom prijatelju platiti pivo stoje osvetio Emilovu smrt.""O njemu vam mogu reći da je pravi borbeni veteran, a po onome što vidim, čovjekje izuzetno pošten.""Ne sumnjam. Kada se radi o ubojstvima - čuli smo pravnike kako tvrde da su djelovanja policijskih snajperista vrlo blizu hladnokrvnim ubojstvima. Povući crtu izmeñu policijskog djelovanja i borbenog djelovanja nije uvijek jednostavnokao što bismo htjeli. U ovom slučaju, kako razlikovati ubojstvo i ozakonjenu protuterorističku operaciju? Sto će biti odlučujuće - slušaj, jest da će sve to odražavati politička uvjerenja sudaca koji će voditi to suñenje i žalbeni postupak, a i sve druge čimbenike procesa. Politika, znaš i sam", rekao je Shaw."Bilo je prokleto lakše loviti pljačkaše banaka. Barem se znao rezultat.""Ipak, mislim da postoji ključ za sve to", rekao je Ryan. "Ukoliko se želite kladiti daje sve to počelo zbog izborne godine?"Zazvonio je Murravev telefon. "Da? Dobro, hvala." Spustio je slušalicu. "Cutter je upravo ušao u kola. Krenuo je prema George Washington Parkwayu. Netko želi pogañati kamo je pošao?"26INSTRUMENTI DRŽAVEInspektor O'Day zahvaljivao je svojim sretnim zvijezdama - bio |il 11 ae i vjerovao je u njih - što je Cutter bio takav idiot. Poput prethodnih savjetnika za nacionalnu sigurnost, i on se protivio pratnji dUaialii Tajne službe, a bilo je očito daje u potpunosti neupućen u I 'hulite ometanja nadzora. Nadzirani se izvezao ravno na George WnNhinglon Parkway, te se uputio prema sjeveru čvrsto uvjeren da Mit nitko neće primijetiti. Nije se osvrtao, nije zamicao u jednosmjerni' ulii'e, ništa Stoje svatko mogao naučiti prateći kriminalističke se-ilji\ ili joS bolje, čitajući doživljaje Philipa Marlowea, stoje Patricku < »'I )nyu predstavljalo glavnu zabavu. Čak je i tijekom nadziranja u »tjeranju vrtio ('handlcrove romane. Ti su mu slučajevi zadavali više |UtihliMtia oil onihstvarnih, ali to je samo dokazivalo da bi Marlowe I lio mjajan agent. Ovakav slučaj nije zahtijevao toliku nadarenost. « iilti'i je možda i nosio tri zvijezde Ratne mornarice, ali je bio nai-iit kada je u pitanju bila tajnovitost. Tijekom vožnje nije se ni pres-11(ifavito, h autoceste sišao je na izlazu prema zgradi CIA-e, osim, IHimlhlio Je ()'l)ay, ukoliko ga osobito ne zanima istražna postaja I ni i bauk«državne uprave za ceste, koja je vjerojatno bila zatvorena, ledinu luda vijest bila je daje ponovno uhvatiti Cuttera pri odlasku • .* i IA e predstavljalo teškoću. Nije postojalo prikladno mjesto zal i ivanje vu/.ila ('I A je imala poprilično dobro osiguranje. O'Day inviti nvo|»'na kolegu da nadzire iz šume pokraj ceste, te pozvao i ?! ni ituli Min >l<il Nadao se da će se Cutter tamo kratko zadržati, i i > ? hi nuli lavno kući.Milit himu loiiiilnu sigurnost nije primijetio pratnju te je par-iv/.ervlianom za važne posjetitelje. Kako je već bilouobičajeno, iniko mu je pridrzao vrata, le ga otpratio do Killuova ureda na sedmom kalu. Admiral je sjeo bez ijedne ljube/ne riječi."Operacija vam se uistinu raspada", grubo se obratio DDO-u."Sto time mislite?""Time mislim reći da sam se sinoć sastao s Felixom Cortezom. On zna o našim postrojbama. Zna sve o nadziranju uzletišta. Zna za bombe i zna za helikopter koji smo upotrebljavali kao podršku PLOVEĆEM KAZALIŠTU. Prekidam čitavu operaciju. Već sam naredio da se helikopter vrati u Eglin, te sam naredio posadiza vezu iz VARIJABLE da obustavi svoja djelovanja.""To ne možete učiniti!" zaurlao je Ritter."Vraga ne mogu. Ritteru, vi dobivate nareñenja od mene. Je li to jasno?""Što je s našim ljudima?" upitao je DDO.

Page 270

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost"Pobrinuo sam se za njih. Ne trebate znati kako. Sve će se smiriti", rekao je Cutter. "Vama se ispunila želja. U Kolumbiji se vodi rat izmeñu bandi. Pošiljke droge smanjit će se za polovicu. Možemo izvijestiti tisak da smo pobijedili u ratu protiv droge.""A Cortez preuzima vodstvo, zar ne? Je li vam palo na pamet da će se, u trenutkukada učvrsti svoj položaj, sve vratiti na staro?""Je li vama palo na pamet da on može razotkriti čitavu operaciju? Što mislite, što će biti s vama i sucem ukoliko on to učini?" "Isto ono što će biti s vama", frknuo je Ritter."Ne i sa mnom. Bio sam nazočan zajedno s državnim tužiteljem. Predsjednik nikadanije odobrio ubojstva. Nikada nije rekao ništa o invaziji na drugu državu.""Cutteru, čitava je operacija vaša ideja.""Tko to tvrdi? Postoji li moj potpis na ijednom memorandumu?" upitao je admiral."Ukoliko ovo procuri, najbolje čemu se možete nadati jest da ćemo dijeliti istu ćeliju. A ukoliko Fowler dobije na izborima, obojica smo najebali. To znači da ne smijemo dozvoliti javnosti da sazna, zar ne?""Imam vaš potpis.""Ta je operacija već otprije prekinuta, a uostalom, ne postoji nikakav dokaz. Dakle, što možete učiniti da razotkrijete mene, a ne isto-ic n icuo i sebe?" ('ulici \sc p»>| »ulično ponosio sobom. Vraćajući se iz i'.iimme razmislio je o svemu. "II svakom slučaju, ja sam osoba koja udaje naredbe. ("I A više nije umiješana u ovo. Vi ste jedina osoba kola posjeduje bilješke. Predlažem da ili se rješite. Uništite sve podatke .. PLOVLCLM KAZALIŠTU, VARIJABLI, UZVRAĆANJU i (>UI,() VII ()KU. Možemo nastaviti s operacijom CAPER. To je jedini dio operacije koju druga strana nije nanjušila. Pretvorite je u |H hvu lajnu operaciju, tako se još možemo njome služiti. Dobiliste naredbe. Provedite ih.""Postoje slabe točke."" Koje? Vjerujete li da će ljudi dobrovoljno poći u državni zatvor? I (oče li gospodin Clark priznati ubojstva više od trideset ljudi? Ho-(v li mornarički piloti napisati knjigu o bombardiranju civilnih cilje-vii u prijateljskoj državipametnim bombama? Vaši vezisti iz VARU AULE nikada ništa nisu vidjeli. Pilot lovca je srušio nekoliko /mkoplova, ali kome će on to ispričati? Zrakoplov opremljen rada-Mini koji ga je navodio uvijek je isključio ureñaje prije obaranja. Specijalci koji su u Pensacoli nadzirali kopneni dio operacije neće piiigovoriti. Na kraju, uhvatili smo samo nekoliko krijumčara. S nji-iiirt Uu> možemo nešto učiniti.""Zaboravljate one klince u planinama", tiho je rekao Ritter. Već |t» otprije znao laj dio priče."Trebam poi laike o njihovu položaju kako bih mogao organizirali l/vliieenje. 'To ću izvesti preko vlastitih veza, ukoliko vas to ne M" iit, Dajte mi podatke."t >vo ulje molba. Znate, ja bih mogao biti osoba koja će vas raznih it I Tmlit t\* vafti pokušaji da me povezete sa svime nalikovati lo-l*lii pokllSnju iskupljivanja samoga sebe.""I In hl Utetllo Izbornim rezultatima."\ VMHiM (rtiitCIlo zatvorsku kaznu. K vragu, Fowler čak serijske l|"i|t mIIi||m poMnll na električnu stolicu. Što mislite, kako bi rea-||m l»MitthititlliMH|e ljudi protiv kojih nije podignuta optužnica-}*ttaiti Miiiiiti Sidom' kojom ste se tako velikodušno razme-|t<mi»UMiv»i|ii|tnlliii način.""( lai k se vratio ti Kolumbiju. Poslao sam ga zaOoi tezom. To će takoñer zamrsili stvari." 'I'o je bila Kilteiova posljcilnja karta, ali čak ni ona nije ñostajala.(iittcr je poskočio u stolcu. "A Sto ako ne uspije? To sve nije vrijedno tolikogrizika. Opozovite svojeg čovjeka. I to je, takoñer, naredba. Sada mi dajte podatke i uništite svoje spise."Ritter je oklijevao. Ipak, nije vidio drugu mogućnost. DDO je otišao do zidnog sefa - drvena ploča bila je otvorena - i izvukao svoje spise. U PLO VEĆEM KAZALIŠTU - II nalazio se taktički zemljovid s predviñenim položajima izvlačenja. Predao je zemljovid Cutteru."Želim da to zgotovite još noćas." Ritter je uzdahnuo. "Bit će tako.""Dobro." Cutter je složio zemljovid i spremio ga u džep sakoa. Otišao je iz ureda bez ijedne riječi.Sve se svodi na ovo, rekao je sebi Ritter - trideset godina državne službe, nadziranja agenata svuda po svijetu, izvršavanja zadaća koja je zahtijevala njegova zemlja, a sada je morao izvršiti naredbu ili se suočiti s Kongresom, sudovima i zatvorom. Najbolje što je mogao učiniti bilo je povući druge za sobom. Ipak, nije bilo vrijedno toga. Bob Ritter brinuo se za mladiće u

Page 271

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostplaninama, ali Cutter je rekao da su oni njegova briga. Zamjenik direktora Operativnog odjela CIA-e rekao je sebi da tome čovjeku može vjerovati da će održati riječ, znajući da će ga iznevjeriti, znajući da pretvarati se da mu vjeruje predstavlja kukavičluk.Sam je izvukao spise iz čeličnih polica i stavio ih na stol. Pokraj zida stajao je rezač papira, jedan od najvažnijih strojeva suvremene vlade. Ovo su bili jedini primjerci spisa. Vezisti su na svom vrhu brda u Panami uništavali sve u trenutku kada su odaslali izvještaj u Ritterov ured. CAPER se služio kanalima NSA-e, ali njegova izvješća nisu bila operativna, te će se ti spisi izgubiti u masi podataka u podrumima vojnoga središta Fort Meade.Rezač je bio velik, s automatskim ubacivanjem papira. Bilo je sasvim uobičajeno da viši državni službenici uništavaju spise. Dodatni primjerci osjetljivih spisapredstavljali su opterećenje, a ne radno sredstvo. Nitko neće primijetiti daje prozirna plastična vreća sada ispunjena papirnim rezancima koji su nekoć bili važni obavještajni dokumetni. CIA je svakoga dana spaljivala tone papira, te je je-dan dio dobivene topline upotrebljavala za grijanje vode u toaletima. Kitici je slagao spise u slagač u centimetar visokim hrpama, promatrajući cjelokupnu povijest terenskih djelovanja kako se pretvara u lupu otpada.'T-iioga", javio je mladi agent radijem. "Ide prema jugu."()'I)ay je sustigao nadziranu osobu tri minute kasnije. Pomoćni |c automobil većslijedio Cuttera, a u trenutku kada ih je O'Day sustigao bilo je jasno da se Cutter vraća prema Fort Myeru, VlP-ovsko-nie naselju pokraj Sherman Roada, istočno od časničkih nastambi. ( iitlcr je stanovao u kući od crvene cigle sa zasjenjenim trijemom s kojeg se pružao pogled na Nacionalno groblje Arlington, park palih liinaka. Inspektoru O'Davu koji je služio u Vijetnamu, ono malo što je znao o čovjeku i slučaju, saznanje da takav čovjek stanuje na ovakvu mjestu činilo se istinski bezbožnim. Agent FBI-a rekao je sebi da mo/da brza s donošenjem sudova, ali mu je njegov nagon govorio Miprol no dok je promatrao čovjeka koji je zaključavao svoj automobil i ulazio u kuću.Jodna od pogodnosti koju je uživalo Predsjednikovo osoblje bila |c mogućnost izvrsnog osiguranja kada je ta osoba poželjela nešto Itikvo, le najbolje tehnološke sigurnosne naprave kao dio toga. Tajnu služba i ostale vladine agencije naporno su radile i vrlo često provjeravale sigurnost njihovih telefonskih veza. FBI im je morao prijavili svako prisluškivanje te je kao prvo morao pribaviti sudski milog, što se još nikada prije nije dogodilo. Cutter je nazvao preko NVA'I'S linije - s predbrojem 800, koji je omogućavao besplatan raz-yovoi te izgovorio nekoliko riječi. U slučaju daje itko snimao raz- Hinio biteškoća razjasniti ga, ali u jednakom je položaju bio i 'lj, Svaka liječ koju jeizgovorio bila je prva riječ na stranici i|t Cnikti, u hi oj stranice na kojoj se riječ nalazila bio je troznamen-luiM l'iiji' odlaska iz Paname dobio je starirječnik u mekom uvezu, hi|«'gn iV tibr/o odbaciti. Šifra je bila jednostavna i laka za uporabu, (rjlltuktt k»io I učinkovita, a tih nekoliko izgovorenih riječioznačava-li'^u Miiuih r riji h\\ brojevi tvorili zemljopisne koordinate nekoliko iil«n ti Kolumbiji, ("'ovjek na drugoj strani ponovio je brojeve i Hinio tn/(|iivur> Ritzgovori obavljeni WATS-omnisu se iskaziva- .i ( 'hh< u ivu telefonskom računu pod stavkom meñunarodnih |ti u iv«. t > i i-iiv daii/ATS račun biti podmiren već sljedeći dan. Nje-Ihgov posljednji pole/ bio je izvući računalnu disketu iz džepu, l'oput većine ljudi magnetima je pričvršeivao poruke na vrata hladnjaka. Sada je magnetom prešao nekoliko puta iznad diskete kako bi uništio podatke na njoj. Sama disketabila je posljednji postojeći zapis o operaciji PLOVEČE KAZALIŠTE. Ona je takoñerpredstavljala zadnju mogućnost za ponovno uspostavljanje satelitske veze. Završila je u smeću. PLOVEĆE KAZALIŠTE nikada nije postojalo.Točnije, to je viceadmiral Ratne mornarice Sjedinjenih Država James A. Cutter rekao sebi. Smiješao si je piće i izišao na trijem; promatrao je bezbrojne nadgrobne ploče na zelenom sagu. Mnogo je puta odšetao do groba Neznanog vojnikai promatrao pripadnike Predsjednikove garde koji su nalik strojevima hodali meñupočivalištima ljudi koji su svojoj domovini dali sve. Sada mu je palo na pamet kako će se broj neznanih vojnika palih na nekoj bezimenoj bojišnici povećati. Izvorni je neznani vojnik poginuo u Francuskoj tijekom Prvoga svjetskog rata, znajući zašto se bori - ili je barem tako mislio, ispravio se Cutter. Najčešće nisu shvaćali zašto to čine. Ono što im je bilo rečeno nije uvijek bilo istinito, ali ih je njihova domovina pozvala, te su se oni odazvali svojoj dužnosti. Da bi se uistinu razumjela pravila igre i pravi razlog svemu, bio je potreban odmak. Sjećao se vlastite vojne službe uz vijetnamsku obalu, mlañi časnik na razaraču koji je promatrao kako topovske granate kalibra pet inča razaraju obalu i pitao se kako je to biti vojnik koji živi u blatu. Ali su i

Page 272

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostdalje vojnici odlazili u službu domovini, ne znajući da ni ona sama ne zna kakvuje službu trebala i tražila. Vojsku su sačinjavali mladići koji su svoje zadaće obavljali ne razumijevajući ih, služeći domovini svojim životima, u ovom slučaju, svojim smrtima."Jadnici", prošaptao je. To je bilo uistinu loše, zar ne? Ali im nije mogao pomoći.Činjenica da nisu uspjeli uspostaviti satelitsku vezu iznenadila je sve. Vezni narednik rekao je da je njegov odašiljač ispravan, ali u šest sati po lokalnom vremenu od VARIJABLE nije stigao nikakav odgovor. Satniku Ramirezu to se nije svidjelo, ali je ipak odlučio ubrzati prema mjestu izvlačenja. Chavezova mala pustolovina s možebitnim silovateljem nije ostavila posljedice, te je mladi narednik poveo odred posljednji put, barem je on tako mislio. Protivnici su već pročešljali ovo područje, učinili su to nemarno i ne misleći; neće se uskoro vraćati. Noć je prošla lako. Kretali su se prema jugu zastajući svakihsat vremena na saslajališnini točkama, vijugavo se krećući kako bi provjerili prali li ih itko, ali nisu otkrili nikoga. Sljedećeg su jutra si igli do mjesta izvlačenja. To je bila čistina stotinu pedeset metara pod vrhuncem visokim dvijetisuće osamslo metara, nižim od uistinu visokih planina, pogodnim za potajno prilaženje. Helikopter ih je mogao pokupiti bilo gdje, ali je njihova osnovna briga bila da ostanu skriveni. Pokupit će ih, a to nitko neće znati. Šteta što je bilo poginulih; ali nitko neće saznati zašto su uistinu bili ovdje, a njihovaje zadaća, iako skupo plaćena, bila uspješna. To je rekao satnik Ramirez.Ljude je razmjestio u širokom krugu kako bi pokrio sve prilaze i uspostavio unutrašnje položaje u slučaju da se dogodi nešto neugodno i neočekivano. Kada jezavršio taj zadatak, ponovno je postavio satelitski radio i počeo odašiljati. Ponovno je izostao VARIJABLIN odgovor. On nije znao o čemu se radi, ali do tog trenutka nisu primijetili ni najmanji znak opasnosti, a nevolje s vezama bile sudio svakodnevnice svakom pješačkom časniku. Nije bio pretjerano zabrinut. Ne još.Poruka je do Clarka doprla u posljednji trenutak. Kada je stigla, on i Larson upravo su dogovarali povratni let za Kolumbiju. Poruka je sadržavala nekoliko šifriranih riječi, koje su dostajale da raspale ('laika do te mjere da se teškommukom obuzdavao; znao je da je j;njev njegov najljući neprijatelj. Poželio je nazvati Langlev, ali je (ulustao, pribojavajući se da bi nareñenje moglo biti ponovljeno riječima koje bi daleko teže zanemario. Dok se smirivao, mozak mu je ponovno počeo raditi. To je bila pogibelj njegove naravi, podsjećao se Clark, u bijesu nikada nije mogao razmišljati. A sada je uistinu morao misliti. Minutu kasnije odlučio je kako je došlo vrijeme da pokaže malo vlastite inicijative."Larsone, idemo se malo provozati." To su lako postigli. Još se uvijek Ratnome zrakoplovstvu predstavljao kao "brigadir Williams", te je pribavio kola. Nakon toga zagledao se u zemljovid; Clark je uključio mozak kako bi upamtio stazu do vrha brda... Vožnja je trajala jedan sat, a posljednjih je nekoliko stotina metara predstavljalo is-I i usku noćnu moru prepunu rupa i zavoja na polupopločanom putu. Kamion je još uvijek stajao lamo, kao i jedini naoružani stražar koji je izišao i pozdravio ih prilično nculjudno."Smirite se, gospodine. Već sam dolazio ovamo.""(), to ste vi ali, gospodine, imam naredbe da..." Clark ga je piesjekao."Ne prepiri se sa mnom. Tvoje naredbe su mi poznate. Što misliš, zašto sam ovdje? Ponašaj se pristojno i zakoči to oružje prije nego se ozlijediš." Clark je prošao pored stražara ponovno zaprepastivši Lar-sona, na koga su puščane cijevi još uvijek ostavljale snažniji dojam."Što se dogaña?" upitao je Clark čim je ušao. Ogledao se oko sebe. Sva oprema bila je isključena. Jedinu je buku proizvodio klima--ureñaj."Prekinuli su nas", odgovorio je viši vezist. "Tko je naredio prekid?""Slušajte, ne smijem reći, dobio sam naredbe za prekid. I to je sve. Ukoliko želite više saznati idite do gospodina Rittera."Clark je prišao čovjeku. "On je predaleko." "Dobio sam naredbe." "Kakve naredbe?""Da prekinem veze, jebote! Nismo odašiljali niti primali ništa od jučer u podne," odgovorio je čovjek."Tko je izdao naredbe?""Ne smijem reći.""Tko nadzire odrede na terenu?""Ne znam. Netko drugi. On je rekao da nam je sigurnost ugrožena, te da sve predaje nekom drugom.""Tko - ovaj put možeš reći", rekao je Clark jezovito mirnim glasom."Ne, ne smijem.""Možeš li pozvati postrojbe na terenu?"

Page 273

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost"Ne." "Zašto ne?""Njihovi satelitski prijamnici su kodirani. Algoritam se nalazi na računalnoj disketi. Izbacili smo sve tri kopije ključeva šifri i prebri-sali dvije. On nas je promatrao dok smo to radili, sam je uzeo treću disketu.""Kako možete ponovno uspostaviti vezu?""Nctnoj'.uće. To je jedinstveni algoritam baziran na vremenima odašiljanja NAVSTAR satelita. Prokleto siguran sustav, nemoguće ga je kopirati.""Jednostavnije rečeno, ona djeca su potpuno odsječena?" "Pa, nisu sasvim, on je uzeo treću disketu, a netko drugi će...""Ili to vjeruješ?" upitao je Clark. Čovjekovo oklijevanje poslužilo je umjesto odgovora. Kada je terenski časnik ponovno progovo-i io, bio je to glas koji nijetrpio otpor. "Upravo si rekao daje komunikacijski link neprobojan, ali si prihvatio izjavu daje ugrožen - iz-|avu koju je dao netko koga nikada ranije nisi vidio. Tamo dolje su 11 (desetorica naših mladića, meni se čini da su oni prepušteni samima sebi. Dakle, tko je izdao naredbe?""Cutter.""On je bio ovdje?""Jučer.""Isus te..." Clark se osvrnuo. Drugi časnik nije imao snage podići I »ogled. Obojica su razmišljali o onome što se uistinu dogañalo i zak-Ilučili otprilike isto što i on. "Tko je postavio plan veze za ovu operaciju?""Ja.""Što je s njihovim borbenim primopredajnicima?""U osnovi radi se o ponešto preureñenim uobičajenim ureñajima. Mogu birati desetSSB frekvencija.""Imate li frekvencije?" "Pa, imamo, ali..." "Dajte ih odmah."Čovjek je želio reći da to ne smije učiniti, ali je odlučio suprotno. Trebao je samo reći da ga je Clark preplašio, te da mu se nije činilo kako bi bilo opravdano započinjati rat u unutrašnjosti kamiona. To je bilo dovoljno uvjerljivo. U tom se trenutku uistinu plašio gospodina Clarka. Iz ladice je izvukao list s ispisanim frekvencijama. Cutte-i u nije palo na pamet da to uništi, ali je vezist ionako frekvencije znao napamet. -'Ukoliko itko bude ispitivao...""Nisle nikada I > i 11 ovdje, gospodine.""Vrlo dobro." (laik je i/išao u laimi. "Vraćamo se u zrakoplovnu bazu", rekao jeLarsonu. "Sada idemo pronaći helikopter."Cortez se vratio u Ansermu a da nitko nije zamijetio njegovu sed-mosatnu odstutnost, a budući da je otišao bez obavijesti i sredstava veze prema kojima su ga mogli pronaći, sada je, odmoren i čist, čekao da telefon zazvoni. Prvo je čestitao samome sebi na tome što je postavio komunikacijsku mrežu u Americi u trenutku kada je pristao raditi za kartel; sljedeće, na svojem uspjehu s Cutterom, iako ne toliko kao za onaj prijašnji. Jedva je mogao izgubiti, a Amerikanac mu je svojom glupošću samo olakšao posao, čak ponešto nalik Čarteru imarielitosima, iako je taj bivši predsjednik bio potaknut humanim razlozima, a ne borbom za prevlast. Sada je samo trebao pričekati. Zabavljala ga je knjiška šifra kojom se poslužio. Bila je upravo suprotna od uobičajenog postupka. Uobičajeno bi se knjiška šifra odašiljala u brojevima kako bi se prepoznale riječi, a ovaj su put riječi naznačivale brojeve. Cortez je već bio pribavio američke taktičke zemljovide - svatko je mogao kupiti vojne zemljovide u Kartografskom odjelu Ministarstva obrane, te ih je već bio upotrebljavao za svoja djelovanja protiv Zelenih beretki. Sustav s knjigom predstavljao je siguran način prenošenja podataka; sada još i više.Čekanje Cortezu nije bilo ništa lakše no bilo kome drugome, ali se zabavljao daljnjim planiranjem. Znao je što su njegova sljedeća dva poteza, ali što nakon njih? Kao prvo, razmišljao je Cortez, kartel je zanemarivao japansko i europsko tržište. Oba su područja bila prepuna čvrstih valuta i dok će Japan vjerojatno predstavljati tvrd orah; bilo je zamršeno uvoziti čak i dopuštenu robu na to tržište -Europa će uskoro postati daleko lakši zadatak. Europska je zajednica započinjala integraciju kontinenta u jedinstveno političko tijelo, tako da će segranične prepreke uskoro početi rušiti. To je bila Cor-tezova prilika. Trebat ćesamo pronaći ulazne luke u kojima osiguranje neće biti čvrsto ili će biti nemarno postavljeno, te postaviti distribucijsku mrežu. Smanjenje uvoza u Ameriku ne smije ugroziti kar-telove prihode. Europa je predstavljala slabo istraženo tržište, te će tamo proizvodnim viškovima početi širiti kartelov utjecaj. U Americi će smanjena ponuda prirodno povećati cijene. U stvari, očekivao je da će obećanje dano Cutteru - naravno, bilo je privremene naravi - imati malen, ali pozitivan učinak na kartelov prihod. IstovremenoiC se nesreñene američke ñistiihucijske mreže brzo sredili čim se dolok smanji. Sna/.ni i učinkoviti će preživjeti, le će, kada se čvrslo ustoliče, na svojini

Page 274

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostpoložajima, vodili posao daleko bolje. Nasilje i zloCini brinuli su Vaiu/uisc daleko više od ovisnosti o narkoticima koja ih je prouzročila. Kada se nasilje smanji, ovisnost o narkoticima djelomično će izgubiti svoje prvenstvo u panteonuameričkih socijalnih problema. Kartel neće patiti. On će rasti, bogatiti se i jačati Nve dok ljudi budu žudjeli za njegovim proizvodom.Tijekom tog razdoblja Kolumbija će propadati, ali daleko neprimjetni je. To je bilo još jedno područje u kojem je Cortez prošao profesionalnu obuku. Sadašnji su kraljevi droge upotrebljavali gru-i>u silu, nudili su novac istovremeno prijeteći smrću. I to će takoñer morati prestati. Žudnja za kokainom u razvijenim zemljama bila je U'k privremena pojava, nije li? Prije ili poslije, kokain će izići iz mo-< li1,1e će se potražnja s vremenom smanjiti. To je bila činjenica kojuiidašnji kraljevi droge nisu zamjećivali. Kada se to počne dogañati, I mleI će morati uspostaviti čvrste političke temelje ukoliko želi pre-ivjeli kopnjenje svoje moći. To je iziskivalo daleko prilagodljiviji l'iislup vlastitoj domovini. Cortez je bio pripravan i to uspostaviti. I '< »vijest ga jenaučila da je moguće uspostaviti modus vivendi gotovoii svakim. A Cortez je nedavno dokazao točnost te tvrdnje.Telefon je zazvonio. Odgovorio je. Zapisao je riječi te je, nakon Mo je spustio slušalicu, uzeo rječnik. Za manje od minute bilježio je \ i/niike na zemljovidu.Američke Zelene beretke nisu glupe, uvidio |i\ Njihovi su logori bili smješteni na položajima kojima je bilo teško ptići. Napad i uništenje iziskivat će velike gubitke. Šteta, ali je sve i um lo svoju cijenu. Dozvao je svoje podreñene i počeo odašiljati po-i like. Za manje od jednoga sata, svi su lovački odredi silazili s planini' kako bi se prestrojili. Napadat će jedan po jedan odred, odlučio |<\ Tu će im zajamčiti snagu dostatnu da nadjačaju svaku postrojbu, le takoñer dostatne gubitke kojima je želio smanjiti broj plaćenika. Naravno, on ihneće pratiti u planine, pomalo je žalio zbog toga. Moglo bi biti zabavno promatrati.Uyan nije mogao dobro spavati. Zavjere su bile uobičajena pojavit Lula se radiloo vanjskom neprijatelju. Radni vijek u CIA-i proveo |r radeći upravo takve stvari, naprezao se donijeti prednost svo-Jii| domovini, često dovodeći drugu stranu u nepovoljniji položaj,čak i ranjavajući je. I ako je slutio vladi svoje domovine. Ali sada se našao usred zavjere usmjerene vjerojatno protiv same vlade. Ta mu je činjenica ometala san.Jack je sjedio u svojoj knjižnici, u prostoriji je svijetlila samo svjetiljka začitanje na radnom stolu. Pokraj nje stajala su dva telefona, jedan osiguran, drugi ne. Zazvonio je onaj drugi."Halo?"> "Ovdje John", začuo je glas. "Što se dogaña?""Netko je zaustavio podršku postrojbama na terenu." " "Ali zašto?""Možda netko želi da nestanu." Ryan je osjetio mraz na potiljku. "Gdje si?""U Panami. Sustav veze je prekinut, a helikopter je nestao. Imamo trideset klinaca na planinskim vrhovima koji čekaju pomoć koja ne dolazi.""Kako mogu doprijeti do tebe?" Clark mu je izdiktirao broj. "Dobro, nazvat ću teza nekoliko sati.""Samo bez zajebancije." Veza se prekinula."Isuse." Jack se zagledao u sjene u knjižnici. Nazvao je ured i javio da će se sam dovesti na posao. Nakon toga nazvao je Dana Murrava.Sat vremena kasnije Ryan se ponovno našao u podzemnome prolazu Hooverove zgrade.Murray ga je čekao i poveo ga gore. Tamo je bio i Shaw, te su rastočili neophodnu kavu."Naš čovjek s terena nazvao me kući. VARIJABLA je zatvorena, a helikopterska posada koja ih je trebala izvući povučena je. On smatra da će oni biti - k vragu, on misli...""Da", primijetio je Shaw. "Ukoliko je tako, sada imamo vjerojatni zakonski prekršaj. Urotu kojoj je cilj ubojstvo. Dokazati to bit će malo teže.""Nabijte si zakon znate već kamo - što ćemo s vojnicima?""Kako ćemo ih izvući?" upitao je Murray. "Zatražit ćemo pomoć - ne, ne možemo uvlačiti Kolumbiju u ovo, zar ne?""Sto mislite kako će reagirati na invaziju strane vojske?" primijetio je Shaw. "Vjerojatno jednako poput nas.""Kako bi bilo suočiti se sCulteroin?" upitao je Jack. Shavv je odgovorio."Suočiti ga s čime? Sto imamo? Ništa. (), da, možemo pozvati ve-/iste i helikoptersku posadu i razgovarali s njima, ali će oni neko vrijeme sve nijekati, točno? Dok mi izgradimo slučaj, ti su vojnici mrtvi.""A ako ih uspijemo izvući, kakav slučaj tada imamo?" upitao je Murray. "Svi hvataju zaklone, spisi se uništavaju..."

Page 275

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost"Gospodo, ukoliko smijem predložiti, zašto na trenutak ne zabo-lavimo sudnice tese pokušamo usredotočiti na izvlačenje klinaca s neprijateljskog područja?""Izvući ih bilo bi lijepo, ali...""Mislite li da bi slučaj izgledao uvjerljivije s trideset leševa više?" presjekao gaje Ryan. "Sto nam je cilj?""Jack, ovo je bilo podlo", rekao je Murray."Gdje vam je slučaj? Što ako je Predsjednik odobrio operaciju,< ulterje djelovao kao posrednik, a pismene naredbe nisu postojale.< IA je djelovala suglasno usmeno izrečenim naredbama, a same su naredbe jedva ostajale u zakonskim okvirima, osim stoje meni rečeno da u slučaju ispitivanja zavaram Kongres, a to oni još nisu učinili! I'i »st oj i ona zakonska rupa koja nam omogućuje pokretanje tajnih i »pe racija ne izvješćujući njih, bez obzira navrstu operacije - ograni-i fuja tajnih operacija potječu od izvršnih naredbi Bijele kuće, ne zaboravile - sve dok smo im voljni to objaviti. Dakle, ubijanje koje i u I« >hi i pojedinac koji izdaje izvršnu naredbu može postati umorstvo muho retroaktivno, ukoliko se nešto stoje samome umorstvu strano ne dogodi! Kojije idiot slagao takve pravilnike? Je li to ikada ispitani i u Ntidskoj praksi?""Ispustiti si nešto", primijetio je Murray."I)it, odgovor koji možemo očekivati od Cuttera glasit će da tou>|i» biln tii|ii,i operacija, većparavojno protuterorističko djelovanje.I Inu1 l/hji'giiva čitavo pitanje obavještajnog nadzora. U tom trenut-I u piM|tiuliiuio pod Rezoluciju o ratnom stanju, koja ima vlastitaumtiMihkn ograničenja. Je li ijedan od ovih zakona ikada ispitan na l", odgovorio je Shaw. "Uvijek su okolišali s njima, ali dopro ifo nhimc biti. Ratno stanje je ustavno pitanje koje se Ilijcl i pred sud. Ryane, otkuda vi dolazite?""Ja moram Štititi Agenciju, zar no? Ukoliko ovo procuri u jiivnost, CIA se vraća u sedamdesete. Na primjer, šio se dogaña s vašim pro-tuterorisličkim programima ukoliko presuše podaci koje dobivale od nas?" Jack je primijetio dajeta izjava imala učinak. Prosljeñujući većinu svojih saznanja Birou, CIA je bila tihi suradnik u borbi protiv terorizma, stoje Shaw dobro znao. "S druge strane, iz onoga o čemu smo razgovarali posljednjih nekoliko dana, imate li stvarne osnove za otvaranje postupka?""Ukoliko je povlačenjem podrške PLOVEĆEM KAZALIŠTU Cutter olakšao Cortezu uništavanje naših postrojbi, prekršio je zakonske odredbe grada Washingtona i kolumbijskog okruga donesene protiv zavjere radi umorstva. U nedostatku federalnog zakona, zločin počinjen na federalnom posjedu može se goniti pomoću okružnog zakona koji osuñuje prekršaj. Djelomično je prekršaj počinio ovdje ili na području nekih drugih federalnih posjeda i otuda potječe pravna utemeljenost.Tako smo sedamdesetih godina otvarali istražne postupke.""O kojim je slučajevima riječ?" upitao je Jack Shawa."Proizišlima iz saslušanja koje je provodio Churchev odbor. Istraživali smo zavjere za umorstvo Castra i još nekih koje je planirala CIA - nikada nije došlodo suñenja. Zakon kojim bismo se bili poslužili bio je statut o zavjeri, ali su ustavna pitanja bila do te mjere zamršena da je istraga umrla prirodnom smrću, na sveopće veliko olakšanje.""I ovdje smo suočeni s istim pitanjem. Osim što pilimo po...""U pravu si", rekao je vršitelj dužnosti direktora. "Kao prvo, moramo ih izvući,kako god možemo. Je li to moguće obaviti u tajnosti?""Još ne znam.""Čuj, za početak, idemo nazvati tvog terenca", predložio je Murrav."On nije...""Dobiva imunitet i sve što poželi", odmah je rekao Shaw. "Dajem ti riječ. U vražju mater, koliko uviñam, on nije zapravo prekršio ni jedan zakon -zbog Martinez-Barkerova presedana. Ryane, dajem ti riječ, neće mu se dogoditi ništa.""Dobro." Jack je iz džepu na koSulji izvukao komadić papira. IMoj koji mu je ('liirk izdiktirao nije bio pravi, ali zbrajanjem i oduzimanjem na prethodno dogovoren način veza je bila uspostavljena."Ovdje Rvan. /ovem iz [BI eva stožera. Slušaj i nemoj prekidali,1* Jnck je predao slušalicu."Ovdje Bili Shaw. Trenutačno sam vršitelj dužnosti direktora. KrtO pivo, upravo sam Ryanu rekao da ste čisti. Dajem vam riječ, nlSlit neće biti poduzeto protiv vas. Vjerujete mi? Dobro." Shaw se iminjehnuo, nemalo iznenañen. "U redu, ovo jesigurna veza, pretpostavljam da je i na tvojem kraju isto. Trebam znati što ti misliš što>? dogaña, te što misliš što možemo učiniti. Znamo za klince i traži-uio način kako da ih izvučemo. Po onome što nam je Jack rekao, vjenčan da vi imate neke ideje. Slušam." Shaw je uključio telefonskiviiOnlk, te su svi počeli bilježiti.

Page 276

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost**Kuko brzo možemo uspostaviti radio-vezu?" zapitao je Ryan i itilujc Clark završio."Tehničari su započeli postavljati komunikacije oko sedam i tri-•Irnel, trebali bi biti gotovi do podneva. Stoje s transportom?""Mislim da loja mogu srediti", rekao je Jack. "Ukoliko želite taj-iii ml, mogu je osigurati. To znači uključiti još nekoga u operaciju, ali it|lliui mo/emo vjerovati.""Ni'inu načina da razgovaramo s njima?" Shaw je upitao Clarka, l|i> ime još nijeznao."Ne", začulo se iz zvučnika. "Sigurni ste da možete do kraja iz-t*Mlnvoj dio posla?""NImiio, ali možemo pokušati", odgovorio je Shaw. I >olm>, vidimo se večeras." Veza se prekinula."nulu |oAniiiuo moramo pokrasti nekoliko zrakoplova", glasno je iii/inijtl|iio Mtitntv. "Vjerojatno i brod, zar ne? Ako uspijemo sve uImvIII u liijnoMl, to bolje, točno?""Mulini.....In |i« i/java uzdrmala Ryana. Murrayje objasnio.?ittllll.V (I.1 'ulici i/iSaoje iz kuće oko šest i petnaest. Potrčao je niz i ii|«'i i le Irčao stazom koja je išla usporedo s George l'uijiwitycin, Inspektor O'Day ga jeslijedio. Iakoneka-, 111*1 ic'klor nije imao teškoća držati korak, promatrao jeočekujući nešto neuobičajeno, ali se nije dogodilo niSla. Nije predao ni jednutajnu poruku, ni jedan tajni znak; inspektor je slijedio sredovječnog čovjeka koji je pokušavao ostati u formi. Drugi ga je agent preuzeo kada se ('utter okrenuo i potrčao prema kuci. O'Day se otišao presvući kako bi ga bio spreman pratiti putem na posao, pitajući se hoće li tada uočiti neko neobično ponašanje.Jack se pojavio na radnom mjestu u uobičajeno vrijeme, izgledao je umorno a takose i osjećao. Jutarnji sastanak u sučevu uredu počeo je u osam i trideset, te setamo barem jednom okupila čitava ekipa, iako je to predstavljalo rijetkost. DCI i DDI, primijetio je, bili su tihi, kimali su glavama, ali nisu mnogo zapisivali.Oni su bili - ne, nisu bili prijatelji, pomislio je Ryan. Admiral Greer bio je prijatelj i učitelj. Sudac Moore bio je dobar nadreñeni, te iako se on i Ritter gotovo nikada nisu slagali, DDO nikada nije prema njemu bio nepošten. Morao im je pružiti još jednu priliku, Jack je ne razmišljajući rekao sebi. Kada je sastanak završio, dok su ostali već otišli ostao je polako spremati svoje stvari. Moore je shvatio znak, kao i Ritter."Jack, želiš nešto reći?""Nisam siguran da sam pravi odabir za DDI-a", započeo je Ryan."Zašto to kažeš?" upitao je sudac Moore."Nešto se dogaña, a vi mi o tome niste rekli ništa. Ukoliko mi ne vjerujete, ne bih trebao obavljati taj posao.""Naredbe", rekao je Ritter. Nije bio kadar sakriti neugodnost."U tom slučaju, pogledajte me u oči i izjavite da je sve unutar zakonskih okvira. Ja trebam saznati. Imam pravo znati."Ritter je pogledao suca."Želio bih da vas smijemo uputiti u činjenice, doktore Ryan", rekao je DCI. Pokušao je pogledati Jacka oči u oči, ali mu je pogled bježao i zaustavljao se na jednoj točki na stropu. "Ali i ja takoñer moram slijediti naredbe.""Dobro. Ionako imam nekoliko slobodnih dana. Želim razmisliti o nekim stvarima. Zatrpan sam poslom. Za jedan sat odlazim odavde na nekoliko dana.""Jack, sutra je sprovod."/nam. Hil ču lamo, suce", slagao je Kyan, Tada je izišao iz sobe.< )n zna", rekao je Moore pošto su se vrata zatvorila. Nije moguće."< )n zna i ne želi ostati u uredu." hi što učiniti ako si u pravu?"I Hrekloi CIA-c ovaj je put podigao pogled. "Ništa. U ovom je •nulku najbolje nečiniti ništa."To je bilo jasno. Cutter je obavio bolji posao nego je sam bio ?v'lcHlan. I Iništavajući šifrirane radiokodove potrebne za uspostavu . /.i n četiri odreda, NOŽEM, STIJEGOM, POJAVOM i ZNA-MI'NOM, onemogućio je Agenciju da utječe na tijekzbivanja. Monrc i Kitler nisu ni očekivali da će savjetnik za nacionalnu sigur-Niiin izvući ljude, ali nije postojao nikakav drugi način a da ne Nt'be, Agenciju, Predsjednika - a možda i domovinu. Ako Mvnil nije želio bili nazočan utrenutku kada doñe do raspada susta-v»t, i ii/niifiljao je Moore, možda je samo nešto nanjušio. DCI ga nije hi ivin Sto želi ostati čist.f u* uvijek je preostalo nekoliko stvari koje je morao riješiti. Ryan |r Ml >•> i/zgrade malo poslije jedanaest ujutro. U Jaguaru je imao UH>»| mnhiiel, te je

Page 277

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostnazvao broj u Pentagonu. "Kapetana Jackso-nn, u > ni", rekao je kada se uspostavila veza. "Jack Ryan na vezi."ihln |f picti/co poziv nekoliko sekundi kasnije."Ih-lJurk!""Sin tuhllfio ručku?" nnvniK mi. Kod tebe ili kod mene?" run« li diijt! Nil Arlijeve delikatese?"i it K, pored rijeke. Znam." 'ti |tulii milu Inuli tamo." |> njih iI.im nvi»n prijatelja kako sjedi za stolom u kutu te se pit'nui lijenili. Njegovo gaje mjesto već čekalo, a za čovjek."Nadam se- ña voliS govedinu", rekao je Jack. Rukom je pokazao drugog čovjeka. "Ovo je Dan Murrav.""Iz Biroa?" upitao je Robby rukujući se s njim. "Točno, kapetane. Ja sam direktorov pomoćnik." "I što radite?""Pa, trebao bih biti u Odjelu za zločine, ali otkako sam se vratio na posao, nadzirem dvije velike istrage. Vi biste trebali znati o čemu govorim.""Da?" Robby je počeo jesti svoj sendvič."Robe, trebamo pomoć", rekao je Jack."Kakvu?""Trebamo te da nas potajno prebaciš nekamo.""Kamo?" '"Hurlburt Field, to je dio...""Eglina, znam. Na Hurlburtu je smještena eskadrila za specijalne zadaće, to je odmah pokraj Pensacole. U zadnje vrijeme mnogi ljudi posuñuju mornaričke letjelice. Mom zapovjedniku se to ne sviña.""O ovome ga možeš izvijestiti", rekao je Murray. "Samo pod uvjetom da ne procuriiz njegova ureda. Pokušavamo počistiti nešto.""Što?""To ne možeš znati, Robe", odgovorio je Jack. "Djelomično i ono o čemu si mi ti pričao. Sranje je veće nego što možeš zamisliti. Moramo djelovati uistinu brzo initko ne smije saznati. Trenutačno trebamo nevidljivu taksi službu.""Mogu to izvesti, ali moram to raščistiti s admiralom Painterom." "A tada?""Srest ćemo se u dva sata na Pax Riveru, pod brdom pored Stri-kea. K vragu, poželio sam se malo baviti svojim pravim poslom."Jackson je otišao pet minuta kasnije. Ryan i Murray učinili su isto te se odvezli do Murrayeve kuće. Jack je odande nazvao suprugu i javio joj da će nekoliko dana izbivati iz grada, te da se ne brine. Odvezli su se Ryanovim autom.Mornarički centar za ispitivanje zrakoplova Patuxent River udaljen je otprilike sat vožnje od Washingtona, izgrañen na zapadnoj obali zaljeva Chesapeake. Bila je to jedna od ljepših plantaža pred-y, Maivlamla.saña najvažniji ispitni centar Katne mornarice za K'jciijivanje lelnih svojstava koji je obavljao većinu onih poslova ko-| nii se takoñer obavljali u daleko poznatijoj zrakoplovnoj bazi ttlvvnrñs u kalilorniji. Na lom se mjestu nalazila letačka škola Rat-IV iilornariee u kojoj je Robby radio kao instruktor, uznjujeudom-!? ud i nekoliko uprava ispitnih odjela, od kojih je jedan, Strike, inii'Steii četiri kilometra nizbrdo od glavnog letnog pravca. Uprava • i i ikcn bavi se lovačkim i jurišnim, pokretnim zrakoplovima. Murvu iskaznica FBl-a dostajala je za ulazak u krug baze, a nakon |eie u sigurnosnom odjelu Strikea, pronašli su pogodno mjesto ? kirnje, slušajući grmljavinu mlaznih motora. Robbvjeva je Cor-i pi isligla dvadeset minuta kasnije. Novopečeni kapetan poveo |i |i u liiuigar."Iltiiitf sreće", rekao im je. "Vozimo dva Tomcata u Pensacolu. ilinli iil vas je najavio, tako da kante već pripremaju za let. Ja, ovaj..."11 mi ibu je ušao drugi časnik. "Kapetane Jackson? Ja sam Joe Branit' t", predstavio se poručnik. "Gospodine, rekli su mi da letimo lugu."I • •t'Mio, gospodine Bramer. Ova gospoda idu s nama. Ovo su Jack |»IiVI Dan Tomlinson. Državni službenici koje moramo upoznatu >i UHtiekim letačkim postupcima. Možete li nabaviti kombine-kmige za njih?"|N« niti problema, gospodine. Vraćam se odmah."iihtlli'Viili ste tajnost. Sada imate punu tajnost," nacerio se Jack-> • torbe izvukao je kombinezon i letački šljem. "Gospodo, Hiti i i sohom?"/» brijanje", odgovorio je Murray. "I jednu torbu." možemo pobrinuti."? minuta kasnije svi su se ljestvama popeli u zrakoplove. • '..t svojim prijateljem. Pet minuta nakon toga, Tomcati Miii kraju u/.lctišta..mio lagano", rekao je Ryan dok su čekali odobrenje zaMiih Mig mlažnjaka", obećao je Jackson. Ipak, nije bilo t*um. I .ovci su uzletjeli i dostigli krstareću visinu otpri-h tt . ul 111, ali kada su se popeli, Jackson je upravljaoa.

Page 278

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost"Šio je, Jack?" upitao je preko inlcik( "Robby, ja ne mogu...""Jesam li li ikada pričao šio mogu s ovom bebom? Jack, dragi moj, ona naprosto pjeva. Slušaj, mogu s njim napraviti luping curi u gaćicama.""Robby, ono što pokušavamo jest spasiti neke ljude koji su možda ostavljeni na cjedilu. I ako to ikome ispričaš, čak i svom admiralu, možeš nam zasrati čitavu operaciju. Ti bi to trebao razumjeti.""Dobro. Što ćemo s tvojim autom?""Ostavi ga gdje je.""Reći ću nekome da na staklo stavi odgovarajuću naljepnicu.""To je dobro.""Jack, sve si bolji letač. Još nisi počeo cviljeti.""Da, čuj, danas me očekuje još jedan let i to jebenim helikopterom. Nisam se njima vozio od onoga dana kada sam slomio kralježnicu na Kreti." Osjećao se dobro što je to izgovorio. U stvari, pitanje je bilo hoće li dobiti helikopter. Ipak, to je bio Murravev dio posla. Jack je okrenuo glavu da se ogleda naokolo te se zaprepastio kada je ugledao drugi Tomcat na samo nekoliko stopa od vrška njihova desnog krila. "Robby, za ime Isusovo!""Ha?""Drugi zrakoplov!""K vragu, rekao sam mu da se malo opusti, mora daje šest metara od nas. Mi uvijek letimo u formaciji.""Čestitam, upravo sam zacvilio."Let je trajao nešto dulje od sata. Meksički zaljev ukazao se isprva nalik modrojvrpci na obzoru, da bi izrastao u oceansku vodenu masu dok su dva lovca poniralaprema zemlji. Na istoku su ugledali tjesnace Pensacole koji su nestajali u izmaglici. Ryanu se učinilo neobičnim da se u vojnom zrakoplovu manje bojao letenja. Vidljivost je bila bolja, a to je već predstavljalo razliku. No, lovci su čak i slijetali u formaciji što se činilo ludo pogibeljnim, iako se nije dogodilo ništa. Prvi je sletio pratilac, a Robby je dotakao tlo sekundu, dvije nakon njega. Oba su Tomcata odrulala i okrenula se na kraju uzletišta, te se zaustavila pored dva automobila. Nekoliko članova zemaljske posade nosilo je ljestve."Sretno, Jack", ickao je Uobby kada se otvorila kupola."Hvala na vožnji", Jack se bez ičije pomoći uspio izvući iz zrakoplova i sići natlo. Murray mu se pridružio minutu kasnije. Obojica mi uSli u automobile koji suih očekivali, a iza njih su Tomcati odru-l.tli kako bi završili svoj zadatak i odletjeli do nedaleke postaje Rat-no>» zrakoplovstva u I'ensacoli.Murray je nazvao već prije. Časnik koji ih je dočekao bio je zapov-icilnik obavještajne službe Prve eskadrile za specijalne operacije." Moramo do brigadira Johnsa", rekao je Murray nakon što je po-hi/.iu> isprave. To je u tom trenutku bilo jedino što je trebao reći. Automobil ih je provezao pored najvećih helikoptera koje je Ryan ikmla vidio, te do niske četvrtaste zgrade s jeftinim prozorima. ()biivjcštajni časnik eskadrile uveo ih je unutra. Predstavljanje je prepustio posjetiteljima, smatrajući, pogrešno, da i Ryan pripada I'Hl ii, te je ostavio trojicu ljudi same u prostoriji."Slo mogu učiniti za vas?" oprezno je upitao PJ."telimo razgovarati o vašim letovima u Panamu i Kolumbiju", mlgovorio je Murrav."Žao mi je, o našim zadaćama ne možemo slobodno razgovarati, i )vo je Odjel za specijalne operacije.""Prije dva dana viceadmiral Cutter izdao vam je neke naredbe. hitlu ste se nalazili u Panami", rekao je Murrav. "Prije toga prevezli Me naoružane odrede u Kolumbiju. Prvo ste ih odvezli u područje nizina, a nakon toga ih izvukli odande te ih prebacili u br-c predjele, točno?""(Jospodine, ne mogu komentirati vašu izjavu i sve tvrdnje ste iz-icklivl, ik* jji.*""hl mini policajac, a ne novinar. Vi ste dobili protuzakonite na-ii'dlic, Ukoliko ili izvršile, postoji mogućnost da se suočite s optuž-Ittini /u It7iik zločin." Najbolje je sve reći odmah, pomislio je Mur-itiv PoNtlgiio je /cijeni učinak. Kada je viši dužnosnik FBI-a Johnsu (ti ln|M4l<i(lit mri tijekove naredbe vjerojatno protuzakonite, prisilio ga |*» iliiiitlgcivtili, iniikai i djelomično.»iun|iiHljiu% tul iiiciic tražite odgovor koji ja nisam kadar sročiti."Mih itiv |»i pnaVgno u torbu i izvukao smeñu omotnicu. Izvukao je fiift t^ti nll|ii I yny^D jf Uligiidiru Johnsu. "Čovjek koji vam je izdao na-reñbe obnaSa dužnost Predsjednikova savjetnika za nacionalnu sigur-nosl. I'rije nego se sastao s vama, susreo se sovim čovjekom. Toje brigadir Icli,\ Corte/,. On je bivši pripadnik l)(il-a, a sada radi kao šef osiguranja iiarko-kailela. On je

Page 279

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostumiješan u atentat u Bogoti. Ne znamo o čemu su razgovarali, ali vani mogu reći što znamo. Na Gaillard Ćulu je postavljeno vozilo veze koje je održavalo radiovezu sa četiri odreda na tlu. Cutter je otišao tamo i prekinuo veze. Tada je došao do vas i naredio vam povratak u bazu te zabranio da pričate o svom zadatku. Pa, sada spojite sve troje zajedno, pa mi recite da li vam rezultat nalikuje nečemu u čemu biste htjeli sudjelovati.""Gospodine, ja ne znam." Johnsov odgovor uslijedio je automatski, ali je pocrvenio."Brigadiru, ti su odredi već pretrpjeli gubitke. Čini se da su vama izdane naredbe u namjeri da svi ti ljudi poginu. Trenutačno ih progone", rekao je Ryan."Potrebna nam je vaša pomoć da ih izvučemo.""Da, a tko ste vi, uistinu?""CIA.""To je vaša jebena operacija.""Ne, nije, ali vam neću dosañivati pojedinostima", rekao je Jack. "Potrebna nam je vaša pomoć. Bez vas ti se vojnici neće vratiti kući. Jednostavno je tako.""Dakle, sada nas šaljete natrag da metemo vaša govna. Tako je uvijek kada surañujemo s vama, pošaljete nas i...""Zapravo", rekao je Murray, "namjeravamo ići s vama, barem jedan dio puta. Za koliko možete uzletjeti?""Recite mi točno što želite." Murray je učinio to. Brigadir Johns je kimnuo i pogledao na sat. ,"Devedeset minuta." (??'-MH-53J bio je daleko veći od CH-46, u kojem je Ryan sa dvadeset tri godine umaloizgubio život, iako ne i manje zastrašujućeg izgleda. Promotrio je jedinu helikoptersku elisu, te se prisjetio kako ih očekuje dug let nad vodom. Letna jeposada bila užurbana i izgledala uvježbano te su oba civila uključili u interkomupućujući ih gdje da se smjeste i što mogu raditi. Ryan je osobito pozorno pratio upute za napuštanje letjelice u slučaju nesreće. Murray je promat-rao niiniiopove, upečatljive šesterocijevne mitraljeze postavljene poied oj'joninih spremnika s bojevom municijom. Za ovaj let piievrslili su ili tri. 1 lelikoplci je poletio nakon malo više od sat vremena, le skrenuo prema jugozapadu. Čim su se podigli, Murraya je ("lan posade osigurao šest metara dugim sigurnosnim uzetom, pričvr-•.eeniin za pod letjelice, kako bi se mogao slobodno kretati. Stražnja vrata helikoptera bila su napola otvorena, te je Murray odšetao do njih i promatrao ocean pod njima. Ryan jebio na oprezu. Let jebio ugodniji od letova marinskim helikopterima kojih se sjećao, ali se /bog neprestanih vibracija i podrhtavanja letjelice pod njezinim šes-lerokiakim rotorom osjećao kao da sjedi na svijećnjaku za vrijeme potresa. Pogledao je prema prednjem kraju letjelice i ugledao jednog (ul dvojice pilota koji je tamo sjedio opušten, kao da sjedi za automobilskim upravljačem. Ipak, rekao je Ryan sebi, ovo nije auto.()no što nije očekivao bilo je dotakanje goriva tijekom leta. Osje-llo je kako letjelica pojačava snagu motora te se postavlja nosom niiilo prema gore. Tada jekroz prednje okno ugledao krilo druge letjelice. Murray je pohitao naprijed kakobi pratio dogañaj, stojeći pored zapovjednika posade, narednika Zimmera. I on i Ryan bili su uključeni u interkom."Sto se dogaña ako se zapetljate u crijevo?" upitao je Murray dok mi sr približavali."Ne znam", mrtvo-hladno je odvratio brigadir Johns. "Još mi se lo nikada nije dogodilo. Gospodine, biste li sada umuknuli?"Kyan je pogledom tražio "prostorije". Ono stoje ugledao nalikovalo je zahodu u kampu, ali doprijeti do njega značilo je otkopčati si-•tiinosni pojas. Dotakanjegoriva proteklo je glatko, u potpunosti bog, Jnck je bio čvrsto uvjeren u to, njegovih molitvi. |e krstario svojom rutom po Yucatanskome kanalu, iz-iH»tu Kubo i meksičke obale, slijedeći kružni pravac. Otkako su -liiplnvlll ovniuo nije bilo mnogo posla; posada je bila sretna što su mi pucini. Najveću je pustolovinu predstavljalo promatra- h Mtfckilt Članova posade. Dobili su novu mlañu časnicu,i idoilti k uČiliSUi ()balne straže u Connecticutu, i pola tuceta t vini mi ijtfi»kusnih pomoraca, od kojih dvije dočasnice, ob- tehničarke, koje su, kako su njihovi nadreñeni

i potvrñivali, znale svoj posao. Kapelan VVegener nadzirao je novu časnicu koja je zapovijedala na mjestu drugog časnika. Poput svili guštera i ona je bila nervozna, revna i pomalo uplašena, osobito kada je na mostu bio i zapovjednik. Mila je slatka, a takvo nešto VVegener nije pomislio ni o jednom novaku.

Page 280

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost"Zovem zapovjednika, zovem zapovjednika", čulo se iz okruglog zvučnika. Wegener je podigao telefonsku slušalicu odmah pored svoje sjedalice na mostu."Ovdje kapetan. Što se dogaña?" "Gospodine, doñite u sobu za vezu.""Stižem." Red Wegener je ustao. "Nastavite", rekao je odlazeći prema krmi."Gospodine," obratio mu se dočasnik u radiosobi, "upravo na vezi imamo helikopter Ratnog zrakoplovstva, poručuju da moraju prebaciti jednu osobu na brod. Gospodine, tvrde da je riječ o tajnoj operaciji. U priručniku ne piše ništa o takvim slučajevima, pa... onda nisam znala što mi je činiti, pa sam pozvala vas.""Da?" Djevojka mu je pružila mikrofon. Wegener je pritisnuo prekidač. "Govori Panache. Na vezi je zapovjednik. S kim razgovaram?""Panache, ovdje BATMAN. Helikopter koji vam se približava je Tango-Oscar. Imamo isporuku za vas, prijam."Tango-Oscar označavao je izvjesne tajne operacije. Wegener je nekoliko trenutakarazmišljao, te je zaključio da se o tome nema što misliti."Razumio, BATMAN, prijavite ETA." "ETA deset minuta.""Razumio, jedan-nula minuta. Čekamo vas. Kraj." Wegener je pružio mikrofon vezistu te se vratio na most."Susret s letjelicom", rekao je časniku palube. "Gospoñice Wal-ters, usmjerite nas na Hotel Corpin.""Da, gospodine."Tada se sve počelo odvijati hitro i glatko. Dežurni nostromo uključio je razglas: "Susret s letjelicom, susret s letjelicom, svi mornari u službi na položaje. Dimni signal je vani." Cigarete su poletjele uodu; mornari su poskidali kapu kako ih im bi povukao usis turbine. < 'usnica VVallcrs provjerila je pravac vjetra te uskladila kurs plovidbe, istovremeno povećavajući brzinu na petnaest čvorova kaki) bi dovela kuter na I lotel Corpin,propisani položaj za susret s letjeli-t om. I sve to, ponosno je rekla samoj sebi, da joj nitko ništa nije rekao. VVegener se okrenuo i nacerio se. To je bioprvi korak u časničkoj karijeri. Uistinu je znala što mora činiti te je to učinila bez pomori. Kapetanu se činilo kao da promatra svoje dijete koje je prviput zakoračilo. Revna i pametna."Isuse, ovaj je velik", rekao je Riley stojeći na boku mosta. 'VVegener je izišao pogledati.Helikopter je bio pedesettrojka, Ratno zrakoplovstvo, daleko ve-<M od bilo koje letjelice u sastavu Obalne straže. Pilot se približio s krme, a tada se nagnuo iskrenuo prema boku. Netko je visio s užeta /a spašavanje te se spuštao u ruke četvorice mornara koji su ga čekali. U trenutku kada su ga otkopčali s užeta, helikopter je spustio nos i okrenuo prema jugu. Brzo i glatko, primijetio je Riley."Nisam znao da ćemo dobiti društvo, gospodine", rekao je Riley vadeći cigaru."Još uvijek je u tijeku susret s letjelicom, nostromo!" presjekla ga je časnica Walters iz kormilarnice."Da, gospoño, oprostite, zaboravio sam", odgovorio je voña palube, znalački pogledavši Wegenera. Položila je još jedan ispit. Nije se plašila izderati na voñu palube, iako je bio stariji od njezina oca."Susret s letjelicom završen", rekao joj je zapovjednik. "Nisam znao za ovo", Wegener se obratio Rilevju. "Idem do krme vidjeti tko je stigao." Čuo je časnicuWalters kako izdaje nareñenja pod budnim okom poručnika i nekolicine starijih dočasnika.Posjetitelj je, to je primijetio približavajući se vratima sletne palube, skidaosa sebe zeleno letačko odijelo, ali mu se činilo da ne nosi ništa sa sobom, što mu je izgledalo neobično. Tada se čovjek okrenuo, a sve je postalo još čudnije."Kapetane, moje poštovanje", rekao je Murray. "Što se dogaña?""Postoji li mirno mjesto za razgovor?" "Doñite." Ubrzo su sjedili u Wegenerovoj kabini."Mislim da v;im dugujem neSto usluga. Mogli smo se lofieproves-li zbog onog smilja s lažnim vješanjem. I Ivala za preporučenog odvjetnika. Šio mi je laj napi ičao bilo je prilično zastrašujuće-samo, s njim sam razgovarao tek kadasu ona dva seronje već bili mrtvi. To je posljednji put da sam izveo takvu glupost", obećao je Wegener. "Došli ste naplatiti dugove, točno?""Točno.""Pa, što se dogaña? Specijalne operacije ne posuñuju svoje helikoptere za privatne poslove.""Trebali biste biti negdje sutra u noći." "Gdje?"Murrav je izvukao omotnicu iz džepa. "Ovo su koordinate. Imam i plan veze." Murrav gaje uputio u još poneku pojedinost. "Ovo ste sami napravili, zar ne?" "Da, zašto?" "Trebali ste provjeriti vremensku prognozu."27

Page 281

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostBITKA NA NINJA HILLUIIIHVojska ima svoje navike. One civilima često izgledaju čudno i potpuno bezumno ali za svaku postoji skriveni razlog, koji su ljudi mišljeno, tisućljećima se boreći jedni protiv drugih, naučili. Većina i 'vučenili pouka bila je negativna.Uvijek kada ljudi ginu bez nekog vi'OVg razloga, vojska sebi postavlja zadaću daizvuče pouku iz pog-tefiko. da je više nikada ne ponovi. Naravno, greške se ponavljaju u vojnom pozivu jednako često kao i u svakom drugom, ali isto kao i u poslovima, uistinu dobri praktičari su oni koji nikada ne zabo-vljitju osnovna znanja. Satnik Ramirez bio je jedan od takvih poje-niicn. Iako je shvatio daje pretjerano osjećajan te daje smrt dio ži-lii kojega je izabrao i koji je za njega predstavljao pretežak teret; »(• uvijek je pamtio ostale poduke, od kojih je jedna bila utvrñena »•davnim i neugodnim otkrićem. Još je uvijek očekivao da će ga ove pokupiti helikopter Ratnog zrakoplovstva, bio je uvjeren da je i/hjcguo ljude koji su ih progonili, ali je pamtio sve naučeno u proš-InNti kadasu vojnici ginuli zbog neočekivanih dogañaja, jer su ih pi iliviićuli ne razmišljajući, jer su zaboravljali osnovne pouke.( )hiioviio je pravilo glasilo da je jedinica na utvrñenom položaju uvijek ranjiva, a kako bi umanjio njezinu ranjivost, pametan bi zapovjednik uvijek pripremio obrambeni plan. Ramirez se sjetio toga, Mljr /»boravio pozorno pregledati teren. Nije očekivao da će itko te Hori ugio/ili ii|i-govn postrojbu,ali se pripravio i za tu mogućnost.H»t*purcMl IjiidNtva odražavao je moguću prijetnju. Ramirez je I m|U |>loiiji'itio kao prilično brojnu, ali neuvježbanu postrojbu, i i»iim |t*Ht dodito svoje dvije prednosti; prva, svi su njegovi vojni-i i tlt tfidllski1 pil)aiimike, i druga, na raspolaganju je imao triko- HlišH^Vi""'lna" Rarmrez se nadao da ih neće otkriti,ali ;iko dudu namjeravao im je prirediti čitavu hrpu neugodnih iznenañenja.Svaki je njegov čovjek bio dijelom dvočlane ekipe koja se uzajamno pokrivala; najstrasnije je bilo naći se osamljen usred sukoba, a učinkovitost svakog vojnika bila je umnogostručena samom blizinom njegova parnjaka. Svaki je dvojac iskopao tri rupe; nazvane "prva", "zamjenska" i "dodatna" - od kojih je svaka predstavljala dio odvojene obrambene mreže. Svaku su zamaskirali i brižljivo postavili kako bi parovima osigurala meñusobnu podršku. Tamo gdje je bilo mogućeraščistili su vatrene linije, ali uvijek u kružnim potezima kako bi paljba zahvatila napadače s boka, a ne s lica; dio plana bio je natjerati napadače da se kreću točno u pravcu koji je predvidjela postrojba. Konačno, ukoliko bi sve propalo, dogovorili su tri pravca za mogući uzmak s unaprijed utvrñenim sastajališnim točkama. Ljudstvo mu je bilo zaposleno tijekom čitavog dana, iskapajući rupe, utvrñujući položaje, polažući preostale rasprskavajuće mine, tako da su prespavali ostatak slobodnog vremena; razgovori su zamrli. Nažalost, poručnik nije bio zaposlen do te mjere da bi mogao prestati razmišljati.Tijekom dana stvari su se pogoršavale. Radioveza nije bila uspostavljena; svaki put kada bi, u dogovoreno vrijeme pozvao, izostao bi odgovor, a Ramirez je imao sve manje uvjerljivih razloga kojima bi to objašnjavao. Nije to više mogao opravdati kvarom na opremi, ili nedostatkom napona na drugome kraju. Tijekom poslijepodneva uvjeravao je samoga sebe kako je nemoguće da su ostali odsječeni;nikada ne uzimajući u obzir stvarnu mogućnost da su ih napustili -ta gaje primisao sve više i više progonila - da su on i njegovi ljudi sami, daleko od kuće, suočeni s mogućom pogibelji od koje će se braniti samo onim što su nosili na sebi.Helikopter je sletio na isto uzletište koje je napustio prije samo dva dana, odrulao je u hangar čija su se vrata istog trenutka zatvorila. MC-130 koji ih jedopratio skrili su na isti način. Ryana je let iscrpio te je nesigurnim koracimaotišao pronaći Clarka koji ga je čekao. Jedina dobra vijest bila je daje Cutter učinio sitan previd; propustio je sastati se sa zapovjednikom baze, ne pomišljajući da će njegove naredbe biti zanemarene. Posljedica toga - ponovna pojava letjelice eskadrile Specijalnih operacija bila je samo još jedan neobi-čan dogndaj, ajoSjedan zeleni helikopki u poliilami su izgledali crni bio je nalik bilo kojem drugom helikopteru.Jaek se nakon odlaska u toalet i ispijanja litre vode vratio do letjelice. Uvodni su razgovori već bili obavljeni, te je ugledao brigadira Johnsa kako raspravlja s gospodinom Clarkom."Treća SOG?""Točno, brigadiru", odgovorio je Clark. "Sam nikada nisam stigao do Laosa, ali su nam vaši ljudi nekoliko puta spasili kože. Otada sam s Agencijom - pa, gotovootada", ispravio se Clark."Ne znam kamo trebam ići. Ta mornarička pizda natjerala nas je dii uništimo sve

Page 282

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostkarte. Zimmer se sjeća nekoliko frekvencija ali...""Ja imam sve frekvencije", rekao je Clark."To je dobro, samo moramo pronaći ljude. Čak i s tankerom u podršci, nemam opreme za pravu potragu. Moramo prijeći veliko područje, a nadmorska visina upravo ždere gorivo. Kakav je protivnik?"" I lipa ljudi s kalašnjikovima. Trebalo bi vam biti poznato."IM je načinio grimasu. "Zvuči poznato. Imam tri minitopa. Ali, be/, ikakve zračne podrške...""Točno ste procijenili; vi ste zračna podrška. Pouzdat ćemo se u iiiinitopove. To je u redu; nadalje, položaji za izvlačenje su već prije dogovoreni?" upitao je Clark."Da, prvi i dva pozadinska za svaki odred, ukupno dvanaest.""Moramo pretpostaviti da su poznati protivniku. Naš noćašnji posao je pronaći ljude i poslati ih na nama poznata, a protivniku ne-po/nala mjesta. U tom slučaju uzlijećemo sutra noću i kupimo ih.""I odande... Čovjek iz FBI-a želi da ih iskrcamo na kuter. Brine ine Adela. Podnevni vremenski izvještaj govori o skretanju na sjever, piema Kubi. Želim svježe podatke.""Imam ih", rekao je Larson pridružujući se skupini. "Adela po-mivim Nkrcćc na zapad, prije sat vremena dostigla je orkansku jačinu, V|timvi u jezgri, sedamdeset pet čvorova.""(), '\wm\\'\ primijetio je brigadir Johns. "Kako brzo se kreće?""*iul!« iivihVi bit će prilično blizu, ali s noćašnjim letom nećemo liti'tii"Kakav je lo nenadani let?""I ,arson i ja skočit ccino dolje tla potražimo postrojbe." Clark je iz torbe koja je nekoć pripadala Munavu i/vukao radio. "Letjet ćemo gore-dolje udolinom ipozivati ih preko ovih. Uz malo sreće, dobit ćemo ih.""Sinko, moraš vjerovati u sreću", rekao je Johns.O'Day je razmišljao o činjenici da život agenta FBI-a nije uvijek tako sjajan kao što misle obični smrtnici. Malenu je poteškoću predstavljala i činjenica da s manje od dvadeset agenata koji su radili na slučaju, ovaj zadatak nije mogao povjeriti mladom agentu. A ovaj je slučaj bio pretrpan upravo takvim problemima.Čak nisu niti razmotrili mogućnost da zatraže nalog za pretres, a uvući se neprimije-ćen u Cutterov dom bez zakonskog odobrenja - Biro je takve stvari rijetko činio posljednjih godina - bilo je nemoguće. Cutterova se supruga upravovratila kući te je tlačila poslugu poput nekoga tko je upravo stigao s imanja. Ipak, Vrhovni je sud prije nekoliko godina presudio da za pretraživanje smeća nije potrebna sudska dozvola. Taje činjenica Patu O'Davu omogućila vježbanje ručnih mišića kakvo već godinama nije imao. Nakon nekoliko tona smrdljivih vrećaza smeće koje je utovario u bijeli smetlarski kamion, jedva je mogao podići ruke. Mogla je biti jedna od nekoliko kanti. VIP dio Fort Myera bio je takoñer vojno područje; čak su i kante za smeće trebale biti rasporeñene prema pravilniku, a u ovom su slučaju dva kućanstva dijelila jedno odlagalište koje jepraznio jednako dobro organiziran prijevoznik otpada. O'Day je označio vreće prije nego ih je ubacio u kamion, pa je tako, petnaest vreća za smeće sada stajalo u jednom FBI-evu laboratoriju; izvan dodira uobičajene turističke obilaznice, budući da FBI svojim posjetiteljima pokazuje samo najbolje dijelove Hooverove zgrade; one lijepe, čiste, antiseptične laboratorije. Dobre su vijestibile daje ventilacijski sustav radio, te da su u laboratoriju pronašli nekoliko kutija s osvježivačem zraka koje su uklanjale mirise što su se probijali kroz kirurške maske na licima tehničara. O'Day se osjećao kao da će ga roj muha pratiti ostatak života. Pretraga je trajala nešto više od jednoga sata tijekom koje su otpad pregledavali na stolu s pločom od bijelog lažnog mramora; veliki talog kave od četiri dana upotrebe, nagrizene kiflice, polu-inapadnuti meiin/i i nekoliko polena koje su potjecale i/ pogrešne kuće, (''asniku i/, kuće do ('uttetove u posjet je stigla unučica."Imam ga", rekao je tehničar. Kukom u rukavici podigao je računalnu disketu. Caki s rukavicama na rukama uhvatio je disketu za uibove, te je ubacio u plastičnu vrećicu. O'Day je uzeo vrećicu i oti-iio gore da ispita otiske.Dvojica su tehničara noćas radila prekovremeno. Naravno, pomalo su i varali. Većsu nabavili kopiju admiralovih otisaka prstiju iz itulisnjcg arhiva; svi pripadnici vojne službe daju otiske prstiju prilikom novačenja - koju su pridodali svim svojim čudesima koja su uključivala i laser."Gdje ste je našli?" upitao je jedan."Na hrpi starih novina", odgovorio je O'Day."Na! Nije dodatno zamašćena, bila je dobro zaštićena od topline. Možda ćemo imati sreću." Tehničar je izvukao disketu iz vrećice i hm'io se na posao. Trebalo mu je deset minuta, tijekom kojih je ()'l)ay šetao sobom.

Page 283

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost"Imam otisak palca s osam točaka na prednjoj strani diskete te nešto Sto je vjerojatno zamrljani otisak prstenjaka na stražnjoj, od njega imamo jednu dobru i jednu jedva vidljivu točku. Našao sam joS jedan potpuno različit set otisaka, ali taj je previše umrljan da bismo ga mogli identificirati. Mreža točaka je potpuno različita, ililkle, riječ je o još jednoj osobi."()'Day je shvatio da je to više nego što je mogao očekivati s obzi-11 »m na uvjete. Za identifikaciju otiska obično je bilo potrebno poklapanje u deset odvojenih točaka; u stvarnosti ta brojka nije bila toliko i k I roñena - sama tanepravilnost bila je temelj umijeća identifikacije. Inspektor je bio uvjeren daje Cutter držao disketu u ruci, iako, ukoliko doñe to toga, porota možda i ne bi povjerovala. Sada je bilo vrijeme ustanoviti što se nalazi na disketi te se uputio u drugi laboratorij.Otkako su osobna računala izišla na otvoreno tržište, bilo je samo pitanje trenutka kada će ih se početi upotrebljavati u kriminalnim pothvatima. Kako bi istražio uporabu računala Biro je posjedovao vlastiti računalni odjel, ali su najkorisniji pojedinci ipak bili nezavisni savjetnici koji su se bavili "hakerajem" i kojima su računala predstavljala sjajne igračke, a rabiti ih bila je najzabavnija igra na svijetu.Kada je njihove igre plaćala važim vladina služba, njima je to bilo popni karijere profesionalnog igrača američkog nogometa. Onaj koji je čekao O'Dava bio je jedan od najboljih. Imao je dvadeset pet godina i još je studirao na obližnjem fakultetu; usprkos tomu što je osvojioviše od dvije stotine bodova, zarañenih na brojnim predavanjima, njegova najnižaocjena bila je vrlo dobar. Imao je podužu crvenu kosu i bradu koje su obje zahtijevale pranje. O'Day mu je pružio disketu."Ovo je stroga tajna", rekao je."To je lijepo", odgovorio je savjetnik. "Disketa je Sonvjeva, MFD-2DD, mikroflopi, dvostrana, dvostruka gustoća, 135 TPI, vjerojatno formatirana na 800kilobajta. Kakvi podaci bi trebali biti snimljeni?""Nismo sigurni, ali je vjerojatno riječ o kodiranom algoritmu." "Oho! Ruski komunikacijski sustavi? Sovjeti napreduju?" "To ne morate znati", prekinuo ga jeO'Day."Gospodo, poprilično ste dosadni", odgovorio je čovjek stavljajući disketu u računalo. Računalo na kojem je radio bio je novi Apple Macintosh IIx, čiji su svi ulazi za proširenja bili zauzeti posebnim kružnim sklopovima; nekoliko je tehničar sam izradio. O'Day je načuo priče da bi taj mladić pristao raditi na IBM-ovu računalu samo kada bi mu netko prislonio revolver uz glavu.Programe kojima se služio u svome radu proizveli su drugi hake-ri kako bi spasili i obnovili zapise s oštećenih disketa. Prvi program zvao se Rescuedata. Čitav je postupak bio izuzetno osjetljiv. Prvo su čitačke glave označile sve magnetizirane zone na disketi, prenoseći zapis na osam megabajta memorije računala IIx i tako stvorile trajni zapis na tvrdom disku, uz kopiju na drugoj disketi. To mu je omogućilo da iz računala izbaci izvornu disketu koju je O'Day odmah vratio u vrećicu."Uništena je", rekao je čovjek. "Što?""Uništena, nije izbrisana ili preformatirana, uništena je. Vjerojatno malim magnetom.""Sranje", primijetio je O'Day. Znao je dovoljno o računalima da mu bude jasno kako su podaci na disketi uništeni djelovanjem drugog magneta."Ne ii/.hiulujle se.""Na?""Da je lip prelormatirao disketu, zajebao bi nas do kraja, ali je amo prelazio magnetom iznad nje. Zapis je djelomično uništen, ali H1 jedan dio čitav. Dajte mi nekoliko sati i možda uspijem izvući dio zapisa - evo, tu je jedan dio. Pisano je strojnim jezikom, ali ne prepoznajem format... djeluje poput transpozicijskog algoritma. Ne /nam mnogo o šiframa, gospodine. Izgleda poprilično složeno." Osvrnuo se. "Ovo će potrajati.""Koliko?""Koliko treba vremena da naslikate Mona Lisu? Koliko dugo su gradili katedrale? Koliko dugo..." O'Day je izjurio iz sobe prije nego Sto je čuo završetak treće rečenice. Spremio je disketu u zaštićene spise u svojem uredu, te otišao u teretanu pod tuš i pola sata jacuzzi-|i,. Tuširanje je uklonilo smrad i dok su vrtložne struje ublažavale bolove O'Day je razmišljao kako se čitava istraga okotog kurvina sina sasvim dobro razvija."Gospodine, oni jednostavno nisu tamo." Ramirez je skinuo slušalice i potvrdno kimnuo. Nije više vrijedilo nijekati. Pogledao je Guerru, operativnog narednika."Mislim da nas je netko zaboravio.""Pa, satnice, to su dobre vijesti. Što ćemo učiniti?""Sljedeće pozivno vrijeme je u nula jedan sat. Pozvat ćemo ih još jednom. Ako se

Page 284

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnosttada ne jave, mislim da bismo trebali krenuti.""Kamo, gospodine?""Spuštamo se s planine, pokušat ćemo pronaći nekakav prijevoz i... Isuse, ne znam. Vjerojatno imamo dovoljno novca da kupimo karte i odletimo...""Nemamo putovnice, nemamo isprave.""Da idemo u veleposlanstvo u Bogoti?""Time kršimo otprilike desetak naredbi, gospodine", primijetio je Guerra."Uvijek postoji prvi put", odvratio je satnik Ramirez. "Neka svi pojedu preostalu hranu i neka se dobro odmore. Za dva sata smo u pripravnosti i čitavu noć smo na oprezu. Neka se Chavez i Leonspuste- dolje i pročešljaju područje, recimo dva kilometra," Ramirez nije trebao reci Sto ga hi ine. lako mu je razum govorio da je tako nešto neuobičajeno, on i (iuena bili su na jednakoj valnoj duljini."Sve u redu, satnice", uvjeravao gaje narednik. "Sve će biti u redu, čim oni pizdeki doñu svijesti."Dogovor oko zadatka trajao je petnaest minuta. Ljudstvo je bilo gnjevno i nestrpljivo zbog pretrpljenih gubitaka; ne shvaćajući pogibelj koja ih je očekivala, osjećali su samo bijes zbog sudbe koja je zadesila njihove drugove. Sušta hrabrost, istinska muževnost, pomislio je Cortez. Budale.Prvi je cilj bio udaljen samo trideset kilometara - iz očevidnih se razloga želio obračunati prvo s njima najbližom postrojbom - u svaki je kamion mogao utrpati dvadeset dvojicu. Naravno, morat će pričekati tamu; tada izvesti šesnaest kamiona, na svakome petnaestak ljudi. Cortez je promatrao kako odlaze; meñusobno su razgovarali polako mu nestajući iz vidokruga. Njegov je odred ostaos njim. Do sada je unovačio desetoricu koji su bili odani samo njemu. Odabrao jedobro. Nije obraćao pažnju na gluposti o njihovim roditeljima i pričama kako su dobro ubijali. Odabrao ih je zbog njihovih vještina. Većinom su bili otpadnici iz M-19 ili FARC-a, ljudi kojima je dojadilo pet godina gerilskog ratovanja. Nekolicina je prošla obuku na Kubi ili u Nikaragvi, te su upoznali osnovne vojničke vještine - bolje rečeno, teroristička umijeća, što im je davalo prednost pred kartelo-vom "vojskom" koja je najvećim dijelom bila u potpunosti neuvjež-bana. Oni su bili plaćenici. Cortez ih je zanimao samo zbog novca koji im je obećao, ali i zbog nekih obećanja. Točnije, nisu imali kamo poći. Kolumbijskoj vladi nisu bili potrebni. Kartel im nije vjerovao. Štoviše, prisegli su vjernost dvjema marksističkim skupinama koje su se toliko politički kompromitirale da su dopuštale da ih unajmi kartel, što im je kao jedini izbor ostavljalo Corteza. On je bio osoba za koju su bili spremni ubijati. Nije im se povjerio, nije im vjerovao toliko da bi to učinio; ali sve su velike promjene počinjale u malenim skupinama čije su metode bile nejasne jednako poput vlastitih htijenja, ali su bile odane samo jednom čovjeku. Tako su barem poučavali Corteza. Ni sam nije sasvim vjerovao u to, ali je u ovome trenutku i to dostajalo. Nije gajio iluzije o sebi kao vodi revolucije.Samo je izvr&avao - kako je glasio naziv? Nasilni pievrat? Da, tako l<\ Koračajući prema kući Cortez se tiho nasmijao i vratio se zemljovidima."Dobro je da smo obojica nepušači", rekao je Larson kada su se kotači uvukli. U kabini iza njih nalazio se dodatni spremnik za gorivo, Čekalo ih je dva sata leta do patrolnog područja, dva sata povratka, tri sata kruženja. "Misliš li da ćemo uspjeti?""Ukoliko ne uspijemo, netko će mi to platiti", odgovorio je Clark. " Kakva je prognoza?""U povratku ćemo se provući ispred fronte. Iako, nemoj previše hiti siguran za sutra."Chavez i Leon bili su dva kilometra udaljeni od najizbačenije os-matračnice. Obojica su imali oružje s prigušivačem. Leon nije bio iz-hačeni izviñač odreda NOŽ, ali se znao kretati po šumi, što se Cha-vezu sviñalo. Najbolje od svega bilo je to što nisu primijetili ništa. Satnik Ramirez upoznao ih je sa stvarima koje su ga zabrinjavale. I )o sada nisu otkrili ništa takvo, stoje obojici narednika odgovaralo. Isprva su se uputili prema sjeveru, da bi postepeno skrenuli prema jugu prelazeći luk od nekoliko kilometara, tražeći znakove, osluškujući. Upravo su okrenuli natrag prema logoru kada se Chavez zaus-lavio i okrenuo.Začuo se metalni zvuk. Mahnuo je Leonu da se ukoči i okretao glavu nadajući se -čemu, upitao se. Nadajući se da mu se pričinilo? Uključio je vizor i promatrao padinu. Negdje tamo ležao je put. I Jkoliko bi im netko prilazio, kretao bi iz tog pravca.Isprva je bilo teško razaznati. U tom smjeru biljni je pokrivač bio gust, a relativna ga je tama prisiljavala da osvijetljenost slike pojača do najvišeg stupnja. To je sliku činilo titravom, nalik pretkabelskom televizijskom signalu

Page 285

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostiz udaljenog grada, a ono za čim je tragao bilo je daleko - najmanje pet stotinametara, što je bilo najdalje što je mo-gao vidjeti niz razrijeñeno šumsko područje. Napetost mu je samo pojačavala oprez, ali mu je istovremeno i mašta pojačano radila, te je morao biti izuzetno oprezan da ne primijeti nešto čega nema.Ipak, nečega je bilo. Osjetio je još i prije nego se zvuk ponovio. Metalni zvučisu utihnuli, ali... začuo se preglasan šum lišća, a tada je ponovno zavladala tiha noć u zavjetrini planine. Chavez je pogledao1.6>na koji je takoñer uključiovizor te se zagledao u istom pravcu, u svoju zelenu sliku na zaslonu, /.akrivenoje lice pogledalo Chaveza i kimiuilo. IJ lom pokretu nije bilo osjećaja, samo profesionalna potvrda neugodnog saznanja. Chavez je kleknuo i uključio svoj predajnik."Šestica, ovdje Točka", pozvao je Ding. "Šestica sluša.""Nalazimo se na okretišnoj točki. Pokreti ispod nas, udaljenost oko pola kilometra. Čekamo da vidimo o čemu se radi.""Razumio. Budite na oprezu, narednice", rekao je Ramirez. "Razumijem. Kraj." Leon mu se pridružio. "Što namjeravaš izvesti?" upitao je Berto."Ostat ćemo blizu, pokušaj biti nepomičan sve dok ne ustanovimo što namjeravaju.""Dobro. Imamo bolji zaklon pedesetak metara iznad nas.""Kreni, pratim te." Chavez je još jednom pogledao niz padinu prije nego je krenuo za svojim drugom prema gusto razraslom drveću. Još uvijek nije mogao ništa razaznati na zamućenom zaslonu. Dvije minute nakon toga smjestio se u novizaklon.Berto ih je prvi primijetio te rukom pokazao na stazu. Pokretne mrlje bile su uočljivije od zvuka kojega je proizvodio elektronički sklop. Glave. Udaljenost četiri do pet stotina metara. Išli su ravno uzbrdo.Dobro, rekao je Chavez samome sebi. Idemo brojiti. Osjetio je kako se opušta. Ovo je bio posao. Sve to je već ranije činio. Velika nepoznanica sada je ostala za njim. Doći će do borbe. A to je znao raditi."Šestica, govori Točka, procjena snage jedan odred, idu ravno na vas.""Ima još?""Kreću se sporo. Čini se da su oprezni." "Koliko još možete ostati?" "Možda još nekoliko minuta.""Ostanite dok ne postane vruće, a onda se izvucite. Pokušajte biti kilometar pred njima. Želimo ih dobiti u okruženje stoje moguće dublje.""Razumijem."Njihov broj pomalo zabrinjava", proSaplao je Lćon."("'nj, sigurno želimo smanjiti taj broj prije nego krenemo, zar tip?" Chavez jeponovno promatrao protivnika koji se približavao. Nije zamijetio nikakvu organiziranost. Bili su strpljivi, sporo su nap-itnlovali padinom, iako su već bili i te kako čujni. Išli su u malenim Nkiipinama, trojica, četvorica, vjerojatno prijatelji, pomislio je, poput uličnih bandi. Uvijek se tražio prijatelj koji bi štitio leña.I Hične bande, pomislio je. Nisu se gnjavili oznakama kao što su riliili u njegovu kvartu, samo su imali proklete kalašnjikove. Nisu bili organizirani, nije postojala podjela na glavninu i vatrenu podršku, l'itao se imaju li radioaparate. Vjerojatno ne. Shvatio je, iako malo prekasno, da znaju kamo idu. Chavez nije znao kako znaju, ali to je siuno značilo da kreću ravno u vrlo neugodnu zasjedu. Ipak, bilo ih ji1 podosta. Puno previše."Vrijeme za pokret", rekao je Bertu.I (brzali su uzbrdo, točnije, kretali se najbrže što im je njihova uv-|e?.hanostdopuštala, birajući promatračnice jednu za drugom te izvješćujući svojega zapovjednika o vlastitu i protivnikovu napredovanju. Ispred njih, gore na brdu, odred je imao gotovo dva sata da se premjesti i pripravi zasjedu. Chavez i Leon primili su njegovu poruku. Odred se kretao naprijed kako bi napadače dočekao daleko ispred prve crte obrane. Postavili su položaj izmeñu dvije osobito strme padine, te se osigurali SAW-ovima koji su pokrivali prilazno područje, uže od tri stotine metara. Ako je protivnik bio dovoljno glup prilaziti tim putem, to je bila njegova briga, nije li? Do toga su se trenutka kretali ravno prema području slijetanja. Možda su sazna-11 da je NOŽ u tom području, ali nisu znali sigurno, mislio je Chavez, i lok je s Leonom birao položaj, ravno ispod mitraljeskog gnijezda."Šestica, govori Točka, nalazimo se na položaju. Protivnik je tris-lo metara ispod."Klik-klik."Vidim ih", začuo se drugi glas na mreži. "Granata jedan, vidim ih.""Bolničar ih vidi."

Page 286

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost"SAW-jedan primijetio.""Granata dva. Vidimo protivnika.""NOŽ, ovdje Šestica, samo mirno molim", smireno je rekao Ramirez. "Čini se da stižu na glavna vrata. Ne zaboravite znak..."(\'kiili su joS deset minuta. Chavez je isključio vizor kako bi sačuvao baterije le vid privikao na manjak svjetla. Dm mu je neprestano vrtio raspored paljbe. On i Leon imali su odreñene odsječke koje su osiguravali. Svaki je vojnik trebao ograničiti svoje vatreno polje na odreñeni odsječak luka. Svi su se lukovi pomalo preklapali i vezivali, ali se od svakoga očekivalo da otvori vatru po odreñenom uskom području, da ne šara naokolo. Čak su i oba SAVV-a bila ograničena. Treći je mitraljez bio iza vatrene crte kako bi mogao štititi odred u povlačenju, ili reagirati na nešto neočekivano.Protivnik se nalazio stotinu metara udaljen od vatrene linije. Prednji dio protivničkog odreda brojio je dvadesetak ljudi, dok su se ostali mučili držati korak s njima. Kretali su se sporo, pazili kamo staju, oružje su držali obješenopreko prsa. Chavez je unutar svojeg odsječka izbrojio trojicu. Leon je podigao svoje oružje neprekidno motreći padinu.Nekad se takav napad rješavao baražnom vatrom. Napoleonovo bi pješaštvo načinilogrupu od dva do četiri reda, rame uz rame, podizalo bi muškete na zapovijed i pucalo na protivnika jednim zastrašujuće snažnim udarom kugli. Cilj takvog napada bio je šok. Ta namjera još uvijek važi. Šokom se obeshrabrilo neprijatelja koji je bio dovoljno sretan što je izbjegao trenutnu smrt, šok kojiim je govorio da su nepoželjni na ovom mjestu, šok koji je uništavao neprija-teljevu učinkovitost, zaustavljao ga, zbunjivao. Danas se to više ne izaziva golemim redovima kremenjača. Danas se protivnika pušta blizu, što je bliže moguće, ali udar zadržava svoje psihološko djelovanje, jednako kao i fizičko.Klik-klik-klik. Pripremite se, naredio je Ramirez. Čitavom duljinom crte obrane strijelci su prislanjali oružje na rame. Mitraljeze su podignuli na nožice. Otkočili su oružje. U sredini crte, satnik je omotao kabel oko ruke. Kabel je bio dug pedeset metara, a na njegovom drugom kraju nalazila se limenka s nekoliko oblutaka. Lagano, pažljivo, satnik je zategao žicu. Tada ju je snažno trznuo.Neočekivani je zvuk zamrznuo taj trenutak u vremenu. Trenutak u kojem je sve zastalo i činilo se da traje satima. Ljudi pred lakim pješacima nagonski su se okretali prema zvuku, okrenuli se od nevidljive prijetnje koja je ležala ispred njih, okruživala ih s bokova,* dalje od prstiju koji su počeli stezati okidače.Trenutak je skončao bijelim bljeskovima s usana cijevi. Vodećih petnaest napadača palo je istoga trenutka. Iza njih poginula su ili bi-l,i i,injena još petorica prije nego su u/.vialili valni. Tada je paljba s vi haprestala. Napadači su prekasno odgovorili. Mnogi su ispucali Cilave spremnike pucajući uzbrdo, ali su vojnici bili u svojim lupama, izbjegavajući neprijateljsku paljbu."Tko je pucao? Tko je pucao? Što se tu dogaña?" to je bio glas narednika Oliveira, čiji je naglasak bio savršen.'Zbunjenost je saveznik pripremljenima. Još je više ljudi potrčalo picma području paljbe kako bi vidjeli što se dogaña, pitajući se tko je zapucao na koga. Chavez i ostali brojili su do deset prije nego su se ponovno pridigli. Ding je ugledao dvojicu, trideset metara dalje od svog položaja. Na Deset! je oborio jednoga s tri metka te ranio drugoga. U ovome je napadu još dvanaest ljudi bilo izbačeno iz stroja.Klik-klik-klik-klik-klik. "Povlačenje, svi." Radijem je pozvao Ramirez.Postupak je bio jednak duž čitave crte obrane. Po jedan čovjek iz para krenuo jeistog trenutka, trčeći pedeset metara uzbrdo prije ne-).',o se zaustavio na prethodno izabranom položaju. SAW mitraljezi koji su do tog trenutka pucali kratkim rafalima, nalikujući time automatskim puškama, sada su počeli neprekidnupaljbu kojom su pokrivali izvlačenje. Tijekom jedne minute NOŽ se premjestio iz područja koje je neprijatelj sada zasipao nepreciznom paljbom. Jednog čovjeka izodreda okrznulo je zalutalo zrno, ali on nije na to obraćao pozornost. Kao i uvijek, Chavez je krenuo posljednji te se kretao najsporije, birajući put uzmakaod jednog do drugog debla dok je uzvratna paljba jačala. Ponovno je uključio noćni vizor. U zoni paljbe oborili su nekih trideset ljudi, samo ih se polovica micala. Naravno, protivnik se prekasno počeo kretati prema južnom krilu, pokušavajući okružiti već napušteni položaj. Promatrao ih je kako dolaze na položaj koji su on i Leon zauzimali prije samo nekoliko minuta, te kako tamo stoje zbunjeni, još uvijek razmišljajući što se dogodilo. Ranjeni su jaukali, a tada su se začule kletve, teške, snažne psovke razbjesnjelih ljudi koji su bili navikli ubijati, ali ne i umirati. Novi su glasovi jasno zvonili nad bukom

Page 287

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostpovremene puščane vatre, kletvi i vriskova. To moraju biti predvodnici, izdavalisu glasne naredbe jezikom razumljivim svim vojnicima. Chavez je upravo počeo vjerovati daje ova bitka lako dobivena, kada je posljednji put pogledao niz padinu."O, jebote." Uključio je radio. "Šestica, govori Točka. Postrojba je veće snage od satnije, gospodine. Ponavljam, snaga veća od satni-je. Olpnlikc trideset oborenih u ovom naletu. Upravo su ponovno krenuli. Uočio trideseloiicu koji kreću ju/no. Nelko im je naredio da nas pokušaju okružiti.""Primljeno. Ding, kreni uzbrdo.""Na putu sam." Chavez je potrčao, preskačući Leonov položaj."Gospodine Clark, uz vas ću povjerovati u čuda", rekao je Larson sjedeći za upravljačem svojeg Beechcrafta. U trećem su pokušaju uspostavili vezu s odredom ZNAMEN, te im naredili da prijeñu pet kilometara prema čistini jedva dovoljnoj za slijetanje Pave Lowa. Sljedeći je pokušaj trajao dulje, gotovo četrdeset minuta. Sada su tragali za STIJEGOM. Točnije, za njegovim ostacima, podsjetio seClark. On nije znao da su se preživjeli iz tog odreda povezali s NOŽEM, koji je bio posljednji odred na njegovu popisu.Druga obrambena crta bila je zbog samog položaja razvučenija od prve; Ramirez sepočeo brinuti. Njegovi su ljudi prvu zasjedu i prepad izveli toliko savršeno da bi netko u Centru za obuku kopnenih snaga jednoga dana mogao napisati referat o tome, ali je nepromjenjiva zakonitost bojnih djelovanja bila da se uspješne varke rijetko mogu ponoviti. Protivnik će manevrirati, raspršit će se, pokušat će se prestrojiti ili barem iskoristiti svoju brojnost. A protivnik je upravo povukao mudar potez. Počeo se kretati brže. Sada je protivnik znao daje pred njim netko opasan, te je nagonski osjetio daje najbolje pojačati pritisak, te preuzeti inicijativu i nametnuti tempo borbe. To Ramirez nije mogao spriječiti. Ali je i on imao snage za uzvrat.Njegovi izviñači s boka izvješćivali su ga o protivničkim pokretima. Sada su se prema njima kretale tri skupine, u svakoj po četrdesetak ljudi. Ramirez se nije mogao suprotstaviti svima, ali je mogao napasti jednu po jednu. Takoñer, imao jetri streljačke skupine, u svakoj po pet ljudi. Jednu je - preostalu iz odreda STIJEG - ostavio u središtu, s izviñačem na lijevoj strani koji je nadzirao kretanje treće protivničke skupine, dok je on glavninu snaga premjestio južno, te razvukao lučnu crtu niz padinu, zasjedu L-oblika utvrñenu na gornjoj strani soba SAW mitraljeza.Nisu trebali dugo čekati. Protivnik se kretao brže nego je Ramirez očekivao, pa je njegovim ljudima jedva preostalo vremena da zauzmu pogodne položaje, ali su se napadači terenom i dalje kretali napietlvidljiv način, koji je ponovno /n njih značio propast, Cliavez se nala/io na donjem kraju, te je odaslao upozorenje o približavanju. Ponovno su protivnikudozvolili da ini priñe na gotovo pedeset metara. ('liavez i I ,eon bili su udaljeni nekoliko metara, tragajući za predvodnicima. Njihov je zadatak bio pucati prvi, tiho, kako bi uklonili svakoga I ko bi pokušao usmjeriti i voditi napadače. Tamo je jedan, pomislio je I )ing, rukom maše prema ostalima. Podigao je svoju MP-5 i ispalio rafal koji je promašio. Usprkos prigušivaču, zatvarač jeučinio dostatnu buku da netko uzvrati hitac, te je čitav odred otvorio vatru. Oborili su još pet napadača. Ostali su ovaj put pucali točnije te se ustrojili /a napad na obrambeni položaj, ali kada su bljeskovi otkrili njihov položaj, obasu mitraljesca zapucala iz SAW-a.Bojište je predstavljalo zastrašujući i zaprepašćujući prizor. U I renutku kada je paljba započela, nestalo je prilagodbe oka na noć. (liavez se pokušao zaštititi zatvarajući jedno oko kako su ga učili, ali je otkrio da to ničemu ne služi. Šuma je oživjela blještavim cilindričnim plamenim jezicima, neki su se pretvarali u malene kugle svjetla koje su poput stroboskopa osvjetljavale ljude u pokretu. Svijetleća su zrna utjerivala vatru u ljude. Svijetleća zrna iz automatskih pušaka imala su posebnu svrhu. Posljednja tri naboja u svakom spremniku bili su svijetleći kako bi upozorili ljude daje vrijeme za promjenu spremnika. Buka je nadmašivala sve stoje Chavez ikada čuo, škrgutanje pušaka M-16, i dublje, sporije čegrtanje kalašnjikova. Izviknu-te naredbe, krici bijesai boli, beznadežnog umiranja."Trči!" začuo se Ramirezov glas, izviknuo je to na španjolskom. Ponovno su se prestrojili u parove. Barem su pokušali. U ovome su okršaju ranjena dvojica iz odreda. Chavez se spotakao na jednoga koji je pokušao otpuzati. Podigao je čovjeka na ramena i potrčao uzbrdo pokušavajući zaboraviti bol u nogama. Čovjek - Ingeles - umro je na samoj sastajališnoj točki. Za tugu nije bilo vremena; njegovi neupotrijebljeni spremnici razdijeljeni su ostalim vojnicima. Dok je satnik Ramirez ponovno pokušavao stvari dovesti u red, svi su začuli mješavinu zvukova koji su dopirali odozdo; novi povici, još kletvi. Odred NOŽ imao je još

Page 288

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostdva poginula i jednoga teškog ranjenika. Olivero se pobrinuo za ranjenika, prenoseći ga uzbrdo do prikuplja-lišta za ozlijeñene u blizini mjesta slijetanja. Tijekom petnaest minuta uklonili su još dvadeset pripadnika protivničke postrojbe, uz cijenu trećine vlastitih snaga. Da je satnik Ramirez imao vremena razmisliti, shvatio bi da uza svu svoju pamet gubi bitku. Ali za razmišljanje nije bilo vremena.I jmli 1/ odreda SILIMO odbili su joS jednu grupuneprijatelja s nekoliko pucnjeva, ali su izgubili jednog od svojih prilikom povlačenja uzbrdo. Sljedeća crta obrane bila je četiri stotine metara udaljenosti. Došlo je vrijeme da se odigra posljednja karta.Protivnik je ponovno napredovao preko opustjelog zemljišta, još uvijek ne znajući kolike je gubitke nanio zlim duhovima koji su izranjali, ubijali i nestajali poput noćnih mora. Dvojica koji su zauzimali vodeće položaje bili su izbačeni iz stroja, jedan mrtav, jedan teško ranjen, te su se zaustavili kako bise prestrojili, a preživjeli predvodnici dogovorili.I vojnici su bili u sličnom položaju. Čim su prebrojili gubitke, Ramirez je prestrojio odred kako bi ih nadoknadio; u podsvijesti je bio zahvalan što nije imao vremena žaliti za poginulima, jer ga je njegova obuka uistinu tjerala da seusredotoči na teškoće pred njim. Helikopter neće stići u dogovoreno vrijeme. Možda hoće? Je li to bilo važno? Što je bilo važno?Morao je još više smanjiti protivnikovu brojnost kako bi imali priliku za bijeg.Morali su bježati, ali prije toga ih je čekalo ubijanje. Ramirez je eksplozivne naprave držao u pričuvi. Još ni jedan član njegova odreda nije upotrijebio granatu, te je ovaj položaj bio zaštićen preostalim nagaznim minama, postavljenima kako bi štitile svaki streljački jarak."Što čekate, hej?" viknuo je Ramirez. "Doñite, nismo još završili! Prvo ćemo vaspobiti, onda vam idemo pojebati žene!""Nemaju oni žene", zaurlao je Vega. "To rade jedni s drugima. 'Ajmo, pederi, vrijeme je za umiranje!"I došli su. Poput boksača koji se bezdušno približavao boksaču koji je pao iz ringa, tjerani bijesom, ne mareći za gubitke, privučeni glasovima koje su proklinjali približavajući im se. Ipak, ovaj put opreznije, meñusobno se štiteći. Pucali su kako bi njihov protivnik pognuo glavu."Nešto se dogaña tamo, prema jugu. Vidite li bljeskove?" rekao je Larson. "Na padini, u smjeru dva sata." s"Vidim." Više od jednoga sata pokušavali su uspostaviti vezu sa STIJEGOM nadlijećući i šaljući pozive iznad tri točke izvlačenja, „ bez uspjeha. Clarku se nije svidjela pomisao da odlete s područja, alinije imao i/bora. Ukolikojc bilo ono Stoje on pretpostavljao, morali su prići blize, ("ak i u uvjetima dobre vidljivosti, predajnici su imali doseg odašiljanja manji od šesnaest kilometara."l'rka", rekao je pilotu. Vozi tamo što brže možeš. I ,arson je uvukao zakrilca i pojačao potisak motora.Taj su potez nazivali vatrenom vrećom, naziv posuñen od sovjetske vojske, savršeno je opisivao svoj učinak. Odred je bio raspršen u širokom luku, svaki ječovjek zauzimao svoju rupu, iako je u četiri rupe bio samo jedan, a ne dvojica, a rupa do njega bila je prazna. Ispred svake rupe ukopali su jednu do dvije rasprskavajuće mine, izboče-uoni stranom okrenutom protivniku. Položaj se nalazio na samom rubu šumarka, okrenut prema brisanom prostoru širokom sedamdesetak metara kojeg je raščistio odron ili klizište. Pod njim se nalazilo nešto palog drveća, ali i nekoliko mladica. Buka i bljeskovi pucnjave s protivničke strane približili su se toj crti i zastali, iako pucnjava nije nimalo oslabjela."Dobro", rekao je Ramirez. "Na zapovijed se povlačimo odavde prema MS, a odande nizbrdo pravcem X-dva. Ali ih najprije moramo još prorijediti."Protivnička je strana takoñer razgovarala, konačno su se počeli dogovarati na inteligentan način. Umjesto naziva mjesta služili su se vlastitim imenima, tek toliko da sakriju svoje namjere, iako su ponovno pogriješili slijedeći teren umjesto da ga prelaze. U svakom slučaju hrabrosti im ne nedostaje, pomislio je Ramirez; bilo kakvi ljudi oni bili, nisu bježali od pogibelji. Da su samo prošlinajosnovni-ju obuku i imali dva obučena predvodnika, borba bi već odavno bila gotova.Chavez je razmišljao o drugim stvarima. Njegovo oružje nije bacalo vatru, a biloje i bešumno, štoviše, Ninje su se služile vizorima kako bi odabrali pojedinačnemete te ih obarali bez imalo grižnje savjesti. Odabrao je jednoga, koji je bio mogući predvodnik. Bilo je gotovo previše lako. Štektanje neprijateljskog oružjazaglušivalo je zvuk njegova. Ali, provjerio je svoju torbicu s municijom, te zaključio da su mu preostala još samo dva spremnika i šezdeset naboja uz ono štoje imao u oružju. Satnik Ramirez povlačio je pametne poteze, ali je ipak dosta

Page 289

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostriskirao.I/a clrvclii i/virila je joS jedna glava, /a njom i ruka koja je nekomenešlo pokazivala. Ding je naciljao i ispucao jedan niclak. Pogo-dio je čovjeka ugrlo, ali nije mogao spriječiti njegov grgljav vrisak. Iako Chavez to nije znao,pogodio je glavnog nadreñenog, čiji je vrisak protivnika natjerao u pokret. Uzduž čitavog ruba šume otvorili su vatru na lake pješake, te s povikom krenuli u napad.Ramirez ih je pustio da prijeñu polovicu čistine i tada ispucao granatu iz svojeg bacača. Bio je to svijetleći naboj koji je stvorio snažan, sablasno bijelbljesak. U tom su trenutku svi vojnici aktivirali rasprskavajuće mine."Sranje, eno NOŽ. Willie-Pete i rasprskavajuće." Clark je provukao antenu kroz prozor zrakoplova."NOŽ, govori VARIJABLA; NOŽ, ovdje VARIJABLA. Javite se, prijam!" Pokušaj da pomogne nije mogao stići u gorem trenutku.Još je trideset ljudi poginulo, deset ih je bilo ranjeno poput britve oštrim komadićima mina. Tada su ispaljene granate meñu drveće, uza sve WP naboje kako bi izazvale požar. Dovoljno udaljeni da izbjegnu trenutnu smrt, ali ipak preblizu da bi ih pljusak gorućeg fosfora u potpunosti zaobišao, nekolicina protivnika se zapalila, pridružujući svoje vriskove noćnoj kakofoniji. Na bojište su izbacili i ručne granate, ubijajući još više napadača. Tada je Ramirez radijem dao znak."Izvlačenje, izvlačite se odmah!" Ipak, povukao je dobar potez previše puta.Kada je NOŽ napustio svoje položaje pokosila ih je automatska vatra ljudi koji su sasvim nagonski pucali. Vojnici koji su ih imali bacili su dimne granate, te one punjene suzavcem kako bi sakrili svoj odlazak, ali je bliještanje pirotehničkih naprava drugoj strani pružilo točke za ciljanje, te su zapucali izdesetak pušaka. Dva vojnika su poginula, te još dvojica čineći točno ono što su ih na obuci naučili. Ramirez je učinio nadljudski napor kako bi do ovog trenutkazadržao kontrolu nad odredom, ali ju je sada izgubio. Njegova je slušalica zapucketala, začuo se njemu nepoznat glas."Ovdje NOŽ", odgovorio je, stojeći uspravan. "VARIJABLO, gdje ste?""Tznañ vas, mi smo iznad vas. Kakvo je stanje, prijam?""U govnima smo do grla, povlačimo se prema zoni slijetanja, spuštajte se, spuštajte se odmah!" Ramirez je viknuo svojim ljudima: "Trči prema zoni slijetanja, dolaze po nas!""Nemoguće, nemoguće. NOŽ, ne možemo sada doći po vas. Mo-nitc se izvući, morate se izvući. Potvrdite prijam!" rekao je Clark. ( klgovor je izostao. Ponovio je upute, ali nije dobio odgovor.Sada ih je od dvadeset dvojice preostalo samo osam. Ramirez je nosio ranjenika, slušalica mu je ispala iz uha dok je trčao prema zoni slijetanja, dvije stotine metara uzbrdo, kroz posljednji guštik prema čistini na koju je helikopter trebaosletjeti.Ali letjelica nije dolazila. Ramirez je svoj teret položio na tlo, promatrajući nebo prvo golim okom, a tada vizorom, ali helikopter nije stizao, nije bilo stroboskopskih bljeskova, nije bilo topline iz lurbomlaznih motora koja bi osvijetlila noćno nebo. Satnik je iščupao slušalicu iz radija i zaurlao."VARIJABLA, u vražju mater, gdje ste?""NOŽ, govori VARIJABLA. Nadlijećemo vaš položaj u letjelici nepomičnih krila. Nemožemo izvesti izvlačenje sve do sutra uvečer. Morate se povući, morate se povući. Potvrdite prijam!""Samo nas je osam, još nas je samo..." Ramirez je zastao, njegova se čovječnost posljednji put probudila, to ga je stajalo života. "O, Bože." Oklijevao je, shvaćajući da je većina odreda poginula, da je on bio njihov zapovjednik te da je sva odgovornost počivala na njemu. To da nije bio odgovoran, tu činjenicu nikada neće razumjeti.Protivnik se približavao, primicao se s tri strane. Preostao je samo jedan put za bijeg. Taj su put predvidjeli, ali je Ramirez promatrao ranjenika kojeg je dovukao do zone slijetanja, promatrao ga je kako umire. Ponovno je podigao pogled uvis, pogledao svoje ljude, ne znajući što mu je činiti. Nije bilo vremena da upotrijebi ono što je naučio. Stotinu metara dalje, prvi je neprijatelj izišao na čistinu i zapucao. Njegovi su ljudi uzvratili vatru, ali je neprijatelja bilo previše, a pješacima su preostali posljednji naboji u spremnicima.Chavez je to primijetio. On se povezao s Vegom i Leonom, kako bi pomogao vojnikukoji je imao tešku ranu na nozi. Dok je promatrao lanac ljudi pretrčao je preko zone slijetanja. Promatrao je kakose Ramirez baca na lio, pucajući po nadolazećim protivnicima, ali u toni trenutku Ding i njegovi drugovi nisu mogli učinili ništa, te su pošli prema zapadu, niz stazu za bijeg. Nisu se osvrtali. Nisu ni trebali. Zvukovi su im govorili dovoljno. Škrgutanje pušaka M-16

Page 290

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostnadglasavali su glasniji kalašnjikovi. Još je nekoliko granata eksplodiralo. Ljudi su vrištali i psovali, svi na španjolskom. Tada se čula samo paljba iz kalašnjikova. Boj za ovo brdo bio je gotov."Znači li to ono što mislim da znači?" upitao je Larson."To samo znači da će izvjesna PP umrijeti", tiho je rekao Clark. U očima su mu bile suze. Takavje dogañaj već jednom vidio, kada se njegov helikopter uspio podići, a onaj drugi nije, još je dugo nakon toga osjećao stid što je preživio kada su drugi poginuli. "Sranje!" Zatresao je glavom i umirio se."NOŽ, govori VARIJABLA. Da li me čujete, prijam? Predstavite se imenom. Ponavljam, predstavite se imenom.""Samo malo", rekao je Chavez. "Govori Chavez, tko je na vezi.""Slušaj me, mali i to pozorno, jer je ova mreža ugrožena. Govori Clark, već smo se jednom sreli. Kreni istim pravcem kao i one noći na vježbama. Sjećaš se?""Prijam, sjećam se smjera. To možemo učiniti.""Vraćam se sutra i kupim vas. Mali, drži se. Još nije gotovo. Ponavljam: vraćam se po vas. Sada se gubite odavde. Kraj.""O čemu je pričao?" upitao je Vega."Skrenut ćemo na istok, nizbrdo prema sjeveru, tada opet na istok.""I što tada?" upitao je Oso. {"Jebo me, ako znam." ;+>"Kreni prema sjeveru", naredio je Clark."Što je PP?" upitao je Larson okrećući zrakoplov.Clarkov je odgovor bio toliko tih da ga se jedva čulo. "PP znači pozadinska pizdurina, potpuno beskoristan tip koji izdaje naredbe zbog kojih na terenu ginuljudi. Larsone, jedan od njih će ovo platiti. Sada zaveži i leti."Sljedećih sat vremena bczuspjeSno su tragali za odredom STIHU i te se uputili natrag prema Panami. Let je trajao dva sata i petnaest minula tijekom kojih Clark nije progovorio ni riječi, a Larson .t* nije usuñivao započeti razgovor. Pilot je zrakoplovom odrulao u luiiigar pored Pave Lowa, te su se vrata zatvorila za njima. Tamo su Ih Čekali Ryan i Johns."I?" upitao je Jack."Uspostavili smo vezu sa ZNAMENOM i POJAVOM", odgovo-ilo je Clark. "Slijedite me." Poveo ih je u ured u kojem se nalazio Ini. Tamo je razastro svoj zemljovid."Što je s ostalima?" upitao je Jack. Brigadir Johns nije trebao I u »stavljati takva pitanja. Već je djelomično znao odgovor po izrazu t 'lm kova lica."ZNAMEN će nas sutra uvečer čekati ovdje. POJAVA će biti ov-c", rekao je Clark pokazujući dvije točke označene na zemljovidu."Dobro, to možemo srediti", rekao je Johns.'"Bern vas gluhe!" zarežao je Ryan. "Što se dogodilo s drugima?""Sa STIJEGOM nismo mogli uspostaviti vezu. Promatrali smo I uko protivnik razbija NOŽ. Većinu", ispravio se Clark. "Najmanje IO jedan iz odreda uspio pobjeći. Sutra idem po njega, po tlu." Clark hc okrenuo pilotu. "Larsone, bolje odspavaj nekoliko sati. Trebam lc bistrog i spremnog točno u šest.""Kakva je vremenska prognoza?" upitao je PJ-a."Jebena olujetina vijuga kao Weasel sa SAM-om na repu. Nitko i zna kamo se kreće, ali ovamo još nije stigla; poznajem takvo vri-|nne", odgovorio je brigadir Johns."Dobro." Pilot je izišao. U pokrajnjoj sobi nalazilo se nekoliko žajeva. Bacio se na jedan i zaspao za manje od minute."Ideš po zemlji?" upitao je Ryan."Što očekuješ - da ih tamo ostavim? Nije li bilo dosta takvih poza?" Clark je odvratio pogled. Oči su mu bile crvene, a samo je PJ lao da nisu takve od napetosti i nedostatka sna. "Oprosti, Jack. Tajio su neki naši ljudi. Moram pokušati. Oni bi to učinili za mene. Sve ! u redu. Ja znam što ću učiniti.""Kako?" upitao je PJ."Larson i ja slijećemo ondje oko podneva, uzet ćemo kola i od-SSti se do tamo. Rekao sam Chavezu - to je mladić s kojim sam raz- da ih zaobiñe i krene niz planinu prema istoku. PokuSat ćemo ih pokupiti, odvesli do zračne luke i jednostavno ih strpati u zrakoplov.""Samo tako?" s nevjericom je upitao Ryan."Naravno. Zašto ne?""Pa, postoji razlika izmeñu hrabrosti i idiotizma," rekao je Ryan."Ko jebe hrabrost. To mi je posao." Clark je otišao malo odspavati."Znate li čega se u stvari bojite?" rekao je Johns nakon Clarkova odlaska. "Plašite se pamtiti sve trenutke kada ste mogli učiniti nešto, a niste. Ja vam mogu nabrojiti sve svoje greške, jednu po jednu, tijekom dvadeset i nešto

Page 291

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostgodina." Brigadir je nosio modru košulju sa zapovjedničkim krilima i vrpcama. Imao ih je podosta.Jackov je pogled privukla blijedomodra vrpca s pet bijelih zvjezdica. "Ali, vi...""Lijepo je nositi tu vrpcu, a još je ljepše kada vas neki s četiri zvjezdice moraju pozdravljati i ponašati se prema vama kao prema nekom izuzetnom. Ali znate što jest važno? Dva tipa koja sam izvukao. Jedan je sada general. Drugi jepilot u Delti. Obojica su živi. Obojica imaju obitelji. To je ono važno, gospodine Ryan. I oni koje nisam uspio izvući, i oni su važni. Neki su još uvijek tamo, zato što nisam imao dovoljno sreće, ili nisam bio dovoljno brz, ilidovoljno dobar. Ili oni nisu bili. Ili nešto treće. Ja sam ih trebao izvući. Takav je posao", tiho je rekao Johns. "To je moj posao."Mi smo ih poslali tamo, rekao je Jack sebi. Moja Agencija poslala ih je tamo. Sada su neki mrtvi, a mi dopuštamo da nam netko naredi da ništa ne činimo. A ja bih trebao biti..."Noćas bi moglo biti prilično opasno." "Moguće. Izgleda tako.""Imate tri minitopa na helikopteru", rekao je Ryan, "ali samo dva topnika.""Nisam u ovako kratkom vremenu stigao pozvati trećega i..." "Ja prilično dobro ciljam", rekao mu je Jack.28ZAVRŠNI RAČUNCortez je sjedio za stolom i zbrajao. Amerikanci su bili nevjerojatno učinkoviti. Gotovo dvije stotine kartelovih vojnika krenulo je u planinu. Devedeset šest ih se vratilo, od kojih šesnaest ranjenih. Čak su sa sobom dovelii preživjeloga Amerikanca. Bio je teško ranjen, krvario je iz četiri rane, a Kolumbijci nisu bili pretjerano nježni prema njemu. Bio je mlad i hrabar, stisnuo je čeljusti kako ne bi vriš-lao, pokušavao se s naporom obuzdavati. Takohrabar mladić, pripadnik Zelenih beretki. Cortez neće pitanjima vrijeñati njegovu hrabrost. Štoviše, mladić je buncao, a Corteza su čekali drugi zadaci.U sastavu postrojbe nalazio se i liječnički tim koji je obrañivao "prijateljske vojnike". Cortez je otišao do njih i uzeo jednokratnu špricu te je napunio morfijem. Vratio se vojniku te mu zabio iglu u venu na neozlijeñenoj ruci, pritišćući klip kada je igla ušla. Vojnik se opustio u trenutku, njegova je bol ugasla, preplavljena divnim, kratkim osjećajem ugode. Tada je izdahnuo, ugasnuo je i njegov život. Nesretna je okolnost bila što je Cortez uistinu trebao ljude poput njega, ali su takvi rijetko radili za ikoga osim za domovinski stijeg. ()tišao je do telefona i nazvao."Jefe, uklonili smo sinoć jednu neprijateljsku postrojbu... Da, jefe, deset ljudi u odredu, baš kao što sam očekivao, uklonili smo ih sve. Noćas krećemo na drugi odred... Jefe, postoji samo jedna teškoća. Neprijatelj se hrabro borio, imamo masu gubitaka. Za noćašnji pohod trebam još ljudi. Si, hvala jefe. To će biti dobro. Pošaljite ljude u Riosucio i neka mi se njihovi predvodnici jave danas poslije podne. Tamo ću im sve reći. Oh? Da, to će biti sjajno. Čekam vas."Uz malo sreće, razmišljao je Cortez, i drugi američki odred borit će se jednako dobro. Na taj način mogao bi ukloniti dvije trećine kartelovih plaćpnika u samo tjedan dana. Zajedno s njihovim zapov-jednicimn, i to još noćas. Snd.i je silazio niz padinu, pomislio je ('or-lez. Riskirao je, stavio je gotovo sve na kocku, ali je najteže prošlo.Sprovod se održao ubrzo nakon admiralove smrti. Greer je bio udovac, ali se od supruge otuñio davno prije nego stoje ona umrla. Uzrok tog otuñenja ležao je pokraj četverokutne rupe u zemlji na arlingtonskom groblju; jednostavna bijela nadgrobna ploča s imenom: Robert White Greer, marinac. Njegov jedini sin diplomirao je na Mornaričkoj akademiji i otišao u Vijetnam da tamo pogine. Ni Moore ni Ritter nikada nisu susreli mladića, a James u uredu nije držao njegovu sliku. Bivši je DDI bio osjećajan, ali ne cmizdrav. Ipak, odavno je već zatražioda ga pokopaju pokraj sinova groba; zbog njegova čina i položaja učinili su tu iznimku i sačuvali mu mjesto za ono, čemu nitko ne može izbjeći. Bio je uistinu osjećajan, ali je to čuvao samo za važne stvari. Ritter je vjerovao da je bio nazočan mnogima od njih; sam način kojim je James doslovno posvojio nekolicinu bistrih mladih ljudi te ih uveo u Agenciju, zanimanje koje je pokazivao za njihov razvoj i obuku, pažnju koju im je posvećivao.Ceremonija je bila kratka i tiha. Bilo je nazočno nekoliko Jame-sovih bliskih prijatelja, zajedno s daleko većim brojem osoba iz državnih službi. Meñu potonjima bio je i Predsjednik - i, što je razbjesnilo Rittera, viceadmiral James A. Cutter, mlañi. Sam Predsjednik govorio je tijekom službe u kapelici, obilježavajući smrt čovjeka koji je služio svojoj domovini u dulje od pedeset godina, pristupivši sa sedamnaest Ratnoj mornarici, nakon toga upisavši Akademiju, zatim je dopro do dvije zvjezdice, a treću je dobio za službu tijekom

Page 292

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostrada u Agenciji. "Mjera profesionalizma, poštenja i predanosti domovini koju je tek nekoliko njih dostiglo, a nitko do sada ne i premašio", tako je Predsjednik ocijenio karijeru viceadmirala Jamesa Greera.A taj kurvin sin Cutter sjedi tamo u prvom redu kao daje sam održao govor, pomislio je Ritter. Osjećao se osobito odvratno dok je promatrao počasnu stražu Treće pješačke brigade koja je slagala zastavu položenu preko lijesa. Nisu je nikome mogli predati, Ritter je očekivao da će je preuzeti...Gdje je Ryan? Okretao je glavu pokušavajući se osvrnuti. Nije ranije primijetio,jer Jack nije dolazio s ostatkom delegacije iz Langleva. Zastava je, u zamjenu, predana sucu Mooreu. Uslijedilo je rukovanje, izmjena mišljenja. Da, uistinu je milostivo brzo skončao. Da, ljudi poput njega ne pojavljuju se svakoga dana. Da,to je bio kraj Greerove}u\ lo nije dobro, znr ne? Ni-, nikada nisam upoznao njegova sina, ali III pričali... deset minuta kasnije, Ritter i Moore sjeli su u Agencijin pulillae tese uputili na George VVashington Parkway."K vragu, gdje je Ryan?" upitao je DCI. "Ne znam. Mislio sam da će doći."Moore nije bio toliko bijesan, koliko ga je ožalostila Rvanova neul judnost. Zastava mu je još uvijek ležala u krilu, držao ju je nježno, poput novoroñenčeta, ne znajući zašto. Tada je shvatio: ukoliko Bog zaista postoji, kako su ga u mladosti poučavali baptistički svećenici, te ako je James uistinu imao dušu, on u svojim rukama drži njegovu najvredniju ostavštinu. Zastava je nadodir bila topla, te iako je znao da je to njegova mašta, ili u najboljem slučaju tek upijena toplina jutarnjeg sunca, energija koja je isijavala iz zastave kojoj je Ja-incs od mladosti služio kao da ga je optuživala za izdaju. Ovoga su jutra prisustvovali sprovodu, ali su dvije tisuće milja dalje bili drugi ljudi koje je Agencija poslala na zadatak, koji neće imati pravo čak ni napočasnu praznu raku iskopanu nedaleko od svojih drugova po oružju."Bobe, koga smo vraga mi učinili?" upitao je Moore. "Kako smo se uspjeli uvalitiu sve to?""Ne znam, Arthure, jednostavno, ne znam.""James je uistinu imao sreće", promrmljao je direktor CIA-e. "U najmanju ruku otišao je...""Čiste savjesti?" Ritter je pogledao kroz prozor, nesposoban pogledati svog nadreñenog u lice. "Arthure, slušaj..." Zastao je, ne znajući što bi rekao. Ritter je u Agenciji bio još od pedesetih godina, radio je na pojedinim slučajevima, kao nadzornik, zapovjednik ispostave, da bi naposljetku postao odjelni šef u Langlevu. Gubio je zapovjednike, agente, ali ih nikada nije izdao.Uvijek postoji prvi put za sve, rekao je sebi. Jednako tako je shvatio da postoji i prvi put za umiranje, a pristupiti tom posljednjem svoñenju računa nečiste savjesti predstavljalo je krajnji kukavičluk, nepopravljivu pogrešku. Ali, što su drugo mogli?Vožnja do Langleya trajala je kratko te je automobil stao prije nego je mogao pronaći odgovor na to pitanje. Dizalom su otišli gore. Moore je otišao do svog ureda. Ritter se uputio prema svome. Tajnice se još nisu vratile. One su išle kombijem. Ritter je šetao po uredu sve dok nisu stigle, a tada je otišao do gospoñe Cummings."Je li se Ky;ui javio?""Ne, a nisam ga ni vidjela. Znale li vi gdje je?" upitala je Nancy."Zao mije, ne znam." Ritter se vratio u ured i impulzivno nazvao Rvanov dom, gdje mu se javila samo telefonska sekretarica. Provjerio je svoj telefonski imenik i potražio Cathin broj na poslu, te je preko njezine tajnice dopro do nje."Ovdje Bob Ritter. Moram znati gdje je Jack.""Ne znam", oprezno je odgovorila doktorica Caroline Ryan. "Jučer mi je javio da odlazi iz grada. Nije rekao kamo ide."Mraz je prešao Ritterovim licem. "Cathy, ja to moram saznati. Vrlo je važno - nemogu ti reći koliko je važno. Molim te, vjeruj mi. Moram saznati gdje je.""Ja uistinu ne znam. Oprostite, želite reći da ni vi ne znate?" U njezinu se glasu osjećala panika.Ryan zna, shvatio je Ritter."Cathy, slušaj. Naći ću ga. Nemoj brinuti, ili išta slično, u redu?" Napor da jesmiri propao je, pa je Ritter prekinuo razgovor čim je mogao. DDO je otišao do sučeva ureda. Na sredini direktorova stola ležala je zastava, još uvijek savijena u trokut. Sudac Arthur Moo-re, direktor CIA-e, šutke je sjedio i promatrao je."Jack je nestao. Njegova supruga tvrdi da ne zna gdje je. Arthure, on zna. On zna i otišao je poduzeti nešto.""Kako je mogao saznati?""K vragu, kako to ja mogu znati?" Ritter se kratko zamislio, a onda je rukom

Page 293

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostpozvao svog šefa. "Doñi."Ušli su u Rvanov ured. Ritter je otvorio zaslon iza kojega je bio Jackov sef, namjestio ispravnu brojčanu kombinaciju; nije se dogodilo ništa osim stoje svjetlo upozorenja zasvijetlilo iznad brojčanika."Proklet bio", rekao je Ritter. "Mislio sam daje točna." "Jamesova kombinacija?""Da, znaš i sam kakav je bio, nikada nije volio strojeve, vjerojatno je..." Ritter se osvrnuo oko sebe. Uspio je u trećem pokušaju, kada je izvukao ploču zapisanje iz stola i pronašao zapis."Mislim da sam upisao točne brojeve." Okrenuo se i pokušao ponovno. Ovaj je put svjetlo bilo popraćeno i zvučnim upozorenjem.,Uiltrtr se okrenuo i ponovno provjerio broj. Na papiriću je bilo još ih kili zapisa. Ritici je jače povukao ploču.'<), Bože/'Moore je kimnuo i otišao do vrata. "Nancy, recite osiguranju da pokušavamo otvoriti sef. Izgleda da je Jack bez najave promijenio kombinaciju, mora da je to učinio." Direktor je zatvorio vrata i okrenuo se."Arthure, on zna."" Možda. Kako to možemo provjeriti?"Minutu kasnije našli su se u Ritterovu uredu. On je uništio sve »isc, ali ne i svoje pamćenje. Ime nositelja medalje časti ne zaboravlja se. Preostalo je još samo otvoriti njegov AUTOVON telefon-Iki imenik i nazvati 1. eskadrilu za specijalne operacije u zrakoplov-)(>l bazi Eglin."Moram razgovarati s brigadirom Paulom Johnsom", rekao je titler naredniku koji se javio."Brigadir Johns je negdje na privremenom zadatku, gospodine. o znam gdje.""Tko zna.""Mogao bi znati operativni časnik. Gospodine, ovo nije zaštićena |nija", upozorio gaje narednik."Dajte mi njegov broj." Narednik mu je dao, te je sljedeći poziv tiller uputio preko zaštićene linije."Moram pronaći brigadira Johnsa", rekao je Ritter nakon što se predstavio."Gospodine, dobio sam naredbe da nikome ne dajem obavijest. Sto uistinu znači, nikome, gospodine.""Bojniče, ako je ponovno otišao u Panamu, ja to moram znati. O lome može ovisitinjegov život. Dogaña se nešto o čemu on mora bi-li obaviješten.""Gospodine, moje naredbe."Mali, nabij si svoje naredbe znaš već kamo. Ukoliko mi ne kažeš i ukoliko ta letna posada pogine, to će biti tvoja pogreška! Bojniče, vaš potez, da ili ne?"Taj časnik nikada nije bio u borbi, te su mu odluke izmeñu života i smrti predstavljale teoretske probleme - sve do sada."(iospodiiK1, vnilili su se lamo gdje su već bili. Isto mjesto, ista posada. (iospodinc, lo je sve šio ćele ćuti od mene.""Hvala, bojnice. Dobro sic postupili. Uistinu. Sada vani savjetujem da načinile pisanu bilješku o ovom razgovoru i njegovu sadržaju." Rit ter je spustit) slušalicu. Na telefonu je bio uključen zvučnik."To mora biti Ryan", složio se DCI. "A sada, što možemo učiniti?" "To ti reci meni, Arthure.""Bobe, koliko ćemo još ljudi pobiti?" upitao je Moore. Njegov najveći strah predstavljala su zrcala, gledati u njih i vidjeti nešto drugo no što je u njima želio pronaći."Ti shvaćaš posljedice?"" Jebeš posljedice", frknuo je bivši vrhovni sudac teksaškog žalbenog vijeća.Ritter je kimnuo i pritisnuo jedan gumb na svojem telefonu. Kada je progovorio, bio je to njegov uobičajeni, odlučni glas koji je zapovijedao. "Trebam sve što je CAPER primio tijekom zadnja dva dana." Drugi gumb. "Neka me zapovjednik ispostave u Panami nazove za trideset minuta. Poručite mu da očisti dnevni raspored, imat će posla." Ritter je spustio telefonsku slušalicu. Morali su pričekati nekoliko minuta, ali ih ovom prilikom nisu mogli provesti u tišini."Hvala Bogu", rekao je Ritter nakon nekoliko trenutaka.Moore se osmjehnuo prvi put toga dana. "I ja kažem, Roberte. Lijepo je ponovno biti čovjek, zar ne?"Pripadnici osiguranja doveli su ga ne spuštajući oružje s njega, bio je to čovjek u izgužvanom odijelu. Rekao je da se zove Luna, a torbu koju je nosio većsu prije pretražili. Clark gaje prepoznao."Tony, koga vraga radiš ovdje?" "Tko je to?" upitao je Ryan."Zapovjednik panamske ispostave", odgovorio je Clark. "Tony, nadam se da imaš iznimno dobar razlog za dolazak.""Imam teleks za doktora Ryana, upućen od suca Moorea." "Što!?"

Page 294

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostClark je uzeo Lunu pod ruku i odveo ga u ured. Nije mu preostalo mnogo vremena. On i Larson morali su krenuti za nekoliko minuta."Ovo ne bi smjela biti zajebancija", najavio je Clark."Slušaj, samo prenosim poruke, u redu?" rekao je Luna. "Sada se preslani pieseravati. Ovdje sam ja šef, ne zaboravi." Jacku je predao prvilisi.VRH UNSKA TAJNA - SAMO ZA DDINIMOCiUĆE PONOVNO USPOSTAVITI VEZU S ODREDIMA PLOVEĆEG KAZALIŠTA. PODUZMITE SVE KO-l< AKK KOJE SMATRATE NUŽNIMA KAKO BISTE PO VUKU POSTROJBE. RECITE CLARKU DA PRIPAZI. SPISI U PRILOGU MOGLI BI BITI KORISNI. C. NE ZNA. SRETNO. M/R."Nitko nije rekao da su budale", prodahtao je Jack pružajući papir Clarku. Naslov je sam za sebe predstavljao poruku, te nije imao nikakve veze sa sigurnosnim ovlastima. "Ipak, znači li to ono što pretpostavljam?""Jedna PP manje. Recimo dvije", primijetio je Clark. Počeo je kopati po dopisima. "O jebote!" Položio je hrpu na stol i malo šetao po sobi promatrajući zrakoplov u hangaru. "Dobro", rekao je sebi. ('lark nikada nije gubio vrijeme stvarajući planove. Nekoliko je minuta nešto govorio Ryanu. Tada se obratio Larsonu. "Miči se, mali. ('eka nas posao.""Rezervni radioaparati?""Dva u rezervi, nove baterije u svima, te rezervne baterije", odgovorio je Clark."Lijepo je raditi s nekim tko poznaje posao", rekao je PJ. "Sve u redu, gospodine Clark.""Uvijek, brigadiru Johns", odvratio je Clark idući prema vratima. "Vidimo se za nekoliko sati."Otvorila su se vrata hangara. Maleni je traktor izvukao Beech-erafta, vrata su se zatvorila. Ryan je slušao motore kako se zagrijavaju, te kako zvuk zamire kada je zrakoplov odrulao."Što je s nama?" upitao je brigadira Johnsa.U ured je ušla satnica Frances Montaigne. Nalikovala je svojim francuskim precima, niska, vrane kose. Nije bila osobito zgodna, ali je Ryanov prvi dojam bio da bi bila pravi izazov u krevetu - što je zaledilo njegova razmišljanja u trenu kada se upitao kako mu je tapomisao pala na pamet. Izgledala je joS čudnije kao zapovjednik-pi-lot u odori postrojbi /.a specijalne operacije."Brigadiru, čeka nas sranje s vremenom", objavila je odmah. "A-dela ponovno skreće prema zapadu, dvadeset pet čvorova.""Tu ne možemo ništa. Slijetanje i skupljanje ne bi trebalo biti previše teško.""Povratak bi mogao biti prilično uzbudljiv", mračno je primijetila Montaigne."Francie, sve u svoje vrijeme. A, osim toga, postoji i pomoćno sletište.""Brigadiru, ni vi niste toliko ludi."PJ se okrenuo Ryanu i zatresao glavom. "Mladi časnici više nisu ono što su nekoćbili."Veći dio puta preletjeli su nad vodom. Larson je za upravljačem bio miran i siguran kao i uvijek, ali je sada pogled često svrtao prema sjeveroistoku. Nije bilo pogreške, visoki, tanki oblaci predstavljali su vječitu prethodnicu nadolazećeg uragana. Za njima je stizala Adela koja je već otvorila novo poglavlje povijesti. Roñena uz Zelenortske otoke, pojurila je Atlantikom prosječnom brzinom od sedamnaest čvorova, zaustavila se kada je doprla do istočnih Kariba, izgubila snagu, povratila je, skrenula na sjever, na zapad, čakjednom i prema istoku. Ovako lude oluje nije bilo od uragana Joan, prije mnogo godina. Malena kao i svi uragani, ni blizu golemoj i snažnoj Camille, Adela je još uvijek bila opasna oluja s vjetrovima brzine sedamdeset pet čvorova. Jedini koji su letjeli u blizini tropskih ciklona bili su lovci na oluje u zrakoplovima, kojima su upravljali ljudi kojima je i smrtna pogibelj postala dosadna. To nije bilo mjesto za dvomotorni Beec-heraft, čak i da njime upravlja Chuck Yeager. Larson je već stvarao planove. U slučaju da misija poñe loše, ili da oluja ponovno promijeni pravac kretanja, počeo je birati moguća sletišta na kojima je mogao dotočiti gorivo i skrenuti jugoistočno, obilazeći sivi vrtlog koji se približavao. Zrak je bio blag i miran, gotovo je zavaravao. Pilot je razmišljao za koliko će se sati promijeniti u nešto sasvim drugačije. A to je bila samo jedna od opasnosti koje su ga čekale.Clark je tiho sjedio na desnom sjedištu, gledao je pred sebe, smirenog, gotovo neljudski mirnog lica dok mu je um radio brže od Beecheva dva propelera. Ispred okna promatrao je lica, neka živu-• ,i, neka mrtva. Sjećao sr prošlih horhrnili zadataka, prošlih opasnosti, strahova, prošlih bjesova u kojima su ta lica obavila svoj dio posla. Najviše odsvega sjećao se pouka, nekih naučenih u razredima i predavaonicama, ali i onih važnih koje su izvirale iz vlastitog iskustva, John Terrence Clark nije bio čovjek koji bi zaboravljao. Postupno je osvježavao svoje pamćenje svim važnim

Page 295

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostpoukama; onima o samotnom bivanju na neprijateljskom području. Nakon toga prisjetio si? lica koja su danas bila dio posla. Promatrao ih je, nekoliko stopapred očima, gledao izraze koje je očekivao na njima, mjerkajući lica kako bi shvatio ljude koji su ih nosili. Na kraju je došao dnevni raspored. Promišljao je što želi učiniti, te je to usporeñivao s vjerojatnim protivnikovim namjerama.U obzir je uzimao dodatne planove i sve ono što može poći loše. Kada je to sve obavio, natjerao se da stane. Brzo se stizalo do točke kada je razmišljanje postajalo neprijatelj. Svaki djelić operacije bio je zaključan u vlastitu kutijicu, koje će se otvarati svaka u svoje vrijeme. Vjerovao je vlastitom iskustvu i nagonima. Ipak, dio njega je razmišljao hoće li ga, i kada, nadarenost iznevjeriti.Prije ili poslije, priznao je Clark sebi. Ali ne danas. To si je uvijek govorio.PJ je držao dvosatne upute o zadatku. On, satnik Willis i satnica Montaigne razradili su svaku pojedinost, gdje će dotakati gorivo, gdje će letjelica kružiti u slučaju da nešto krene krivo, kojim će pravcem letjeti ako stvari krenu loše. Svaki je član posade saznao sve. To je bilo više nego potrebno; to je bila njegova moralna obveza. Noćas ce svoje živote staviti na kocku. Morali su znati zašto. Kao i uvijek, narednik Zimmer postavio je nekoliko pitanja, te dao jednu važnu primjedbu koja je odmah pridodana planu. Tada je došlo vrijeme za pripremu letjelice. Svaki sustav svake letjelice bio je u potpunosti provjeren postupcima koji su trajali satima. To je dijelom bila obuka novih članova posade."Što znate o mitraljezima?" upitao je Zimmer Ryana."Iz ovoga još nisam pucao", Ryan je rukama prelazio preko ručki minitopa. Umanjena verzija dvadesetmilimetarskog Vulkana, mitraljez je imao šest tridesetmilimetarskih cijevi koje su se okretale u smjeru kazaljke na satu, tjerane elektromotorom, izvlačeći naboje iz golemog spremnika s njegove lijeve strane. Mitraljez je imao dvije brzine, 4000 i 6000 naboja u minuti - 66 ili 100naboja u sekundi.(iolovo polovica metaka bila je svijetleći). Razlog lome hio jepsihološki. Valni i/, oru/ja sličila je laserskoj zraci iz ziiastvenolantaslič-nih filmova, predstavljala je utjelovljenje same smrti. Takoñer je predstavljala dobar ciljnik, jer ga je Zimmer uvjeravao da je bljesakiz cijevi gotovo jednake jačine kao i podnevno sunce. Uputio je Rya-na u cijeli sustav: gdje su prekidači, kako stajati, kako ciljati."Gospodine, koliko znate o borbenim djelovanjima?" "Ovisi o čemu govorite", odgovorio je Ryan."Borba je ono kada vas ljudi s puškama pokušavaju ubiti", strpljivo je objašnjavao Zimmer. "I opasna je.""Toliko znam. Bio sam nekoliko puta u borbi. To ćemo preskočiti, u redu? Već se bojim." Ryan je pregledao svoj mitraljez, pogledao kroz vrata letjelice, pitajući se zašto je bio tolika budala i dobrovoljno se javio za akciju. Ipak, kakav je izbor imao? Je li mogao jednostavno poslati ove ljude u pogibelj? Da jetako postupio, što bi ga činilo drugačijim od Cuttera? Jack se osvrnuo po unutrašnjosti letjelice. Činila mu se tako velika i snažna i sigurna dok je stajala na betonskom podu hangara. To je bila letjelica načinjena da se preživi u nesigurnome zraku neprijateljskog neba. To je bio helikopter. Ryan je osobito mrzio helikoptere."Smiješno je, ali tijekom zadatka vjerojatno neće biti nevolja", rekao je Zimmer. "Gospodine, mi svoj posao dobro radimo, a to znači da ćemo jednostavno odletjeti tamo i vratiti se natrag.""Narednice, upravo me to i plaši", odvratio je Ryan, smijući se ponajviše sebi samome.Sletjeli su u Santaguedi. Larson je poznavao čovjeka koji je vodio tamošnju zrakoplovnu službu te gaje uvjerio da mu posudi svoj Volk-swagen Microvan. Dva agenta CIA-e odvezli su se prema sjeveru, te jedan sat kasnije prošli pored selaAnserme. Tamo su se zadržali kojih pola sata, vozeći se naokolo sve dok nisu pronašli ono za čim su tragali, nekoliko kamiona koji su vozili blatnom privatnom cestom, te još jedno vozilo skupog izgleda. CAPER je imao pravo, primijetio je Clark, to je bilo mjesto koje je opazio tijekom nadlijetanja. Kadasu potvrdili svoje pretpostavke, krenuli su dalje, čitav sat vozeći ponovno prema sjeveru te skrenuvši postranim putem malo iza Vegas del Rija u planine. Clark je zabio nos u zemljovide, a Larson je pronašao malu zaravan na kojoj su se zaustavili. Tada su uključili radio."N()/„ govori VARIJABLA, prijam." Ništa, unatoč pctoniinul iitiiii pokušaju. Larson je krenuo dalje prema zapadu, tjerajući Microvan kozjim stazama pokušavajući pronaći još jednu uzvisinu s koje je ( laik mogao pokušati uspostavili vezu. Bila su tri sata poslijepodne, trk su iz petog pokušaja uspjeli.

Page 296

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost"Ovdje NOŽ, prijam.""Chavez, ovdje Clark. U kojoj ste vražjoj materi?" upitao je Clark, naravno na španjolskom."Prvo ćemo malo popričati.""Mali, dobar si. Uistinu bi dobro došao Trećoj specijalnoj.""Zašto bih vam morao vjerovati? Netko nas je odsjekao. Netko je odlučio da nas ostavi ovdje.""Ja nisam.""Drago mi je čuti", začuo se sumnjičav, gorak odgovor."Chavez, pričamo preko mreže koja je vjerojatno razbijena. Ako imaš zemljovid, mi smo na ovim koordinatama", Clark mu je rekao. "Dvojica u modrom Volkswagenovukamionetu. Provjeri nas, imaš vremena.""Već sam provjerio!" odgovorio mu je radio.Clark je okrenuo glavu i ugledao čovjeka udaljenog dvadeset stopa s AK-47 u ruci."Samo mirno ljudi", rekao je narednik Vega. Još tri čovjeka izišla su izmeñu drveća. Jedan od njih imao je krvav zavoj na bedru. I Chavez je takoñer nosio AK-47 na ramenu, ne odvajajući se od MP-5 s prigušivačem. Uputio se ravno prema kamionetu."Nije loše, mladiću", rekao mu je Clark. "Kako si znao?""Ultrakratkovalni predajnik. Moraš odašiljati s uzvisine, točno? Zemljovid pokazuje šest uzvisina. Čuo sam tvoj poziv već prije, te sam te uočio kako ideš ovamo prije sat vremena. Dakle, kakvo je ovo sranje?""Kao prvo, pobrinimo se za ranjenika." Clark je izišao i pružio Chavezu svoj pištolj, drškom naprijed. "Otraga imam pribor za prvu pomoć."Ranjeni vojnik, bio je narednik Juardo, strijelac iz 10. planinske, smještene u Fort Drumu. Clark je otvorio stražnja vrata kamioneta i pomogao ubaciti ranjenika unutra, te tada otkrio ranu."Znate šio radile?" npilan je Vega."Nekoć sam bio u SEAL-u", odgovorio je Clark podigavši ruku kako bi vidjeli tetovažu. "rlYeća specijalna grupacija. Dugo sam bio u Vijetnamu, radeći stvari koje nikada nisu došle do dnevnika.""Što si bio?""Razdužio sam se s činom višeg zapovjednika palube, vaš E-7." Clark je pregledaoranu. Izgledala je gadno, ali nije bila smrtonosna sve dok čovjek ne bi prokrvario, što je do sad uspio spriječiti. Do ovog se trena činilo da je pješaštvo u većini slučajeva postupilo ispravno. Clark je razderao omotnicu i zasuo ranu sulfamidom. "Imate li rezerve krvi?""Evo", narednik Leon pružio mu je infuzijsku vrećicu. "Nitko ne zna kako je staviti.""Nije teško. Gledaj." Clark je stisnuo Juardovu nadlakticu, te mu rekao da stisne šaku. Tada je zabio iglu u veliku žilu na unutrašnjem pregibu lakta. "Vidite? Dobro, malo varam. Supruga mije medicinska sestra te ponekad vježbam u njezinoj bolnici", priznao je Clark. "Kako se osjećaš, mladiću?" upitao je pacijenta."Lijepo je sjediti", priznao je Jurado."Nisam ti htio davati anesteziju. Možda ćeš nam zatrebati budan. Možeš podnositibol?""Čovječe, samo reci. Ding, imaš li još slatkiša?"Chavez mu je dodao bočicu Tvlenola. "Pablo, ova je posljednja. Neka ti potraje.""Hvala, Ding.""Imamo nekoliko sendviča", rekao je Larson."Hrana!" Vega je pojurio istog trena. Minutu kasnije četiri vojnika proždirali su hranu, zalijevajući je Coca-Colom koju je Larson kupio putem."Gdje ste pokupili oružje?""Od zločestih. Bili smo kratki s municijom za M-16, a takoñer sam mislio da ne bi bilo loše prilagoditi se.""Dobro misliš, mali", rekao mu je Clark. "Dobro, kakav je plan?" upitao je Chavez."Ti biraš", odgovorio je Clark. "Imaš dvije ponude. Možemo te odvesti u zračnu luku i strpati te u zrakoplov, trebamo tri sata do tamo, još tri sata leta i sveje gotovo, nalaziš se u Sjedinjenim Državama.""A druga ponuda?""Cliavc/,, bi li volio srediti pizdeka koji vam je ovo zakuhao?" Clark je znao odgovor još prije nego je postavio pitanje.Kada je telefon zazujao, admiral Cutter sjedio je zavaljen u svo-im naslonjaču. Znao je tko zove po svjetlucanju linije. "Da, gospodine Predsjedniče?""Doñite do mene." "Stižem, gospodine."Ljeto je lijeno doba za Bijelu kuću kao i za većinu vladinih službi,

Page 297

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost'redsjednikov je raspored bio popunjeniji raznim ceremonijama, političar u njemuvolio je takva dogañanja, ali su ona jednako tako žasavala činovnika u njemu. Rukovati se s "miss punomasnog mlijeka" kako je nazivao neprekidan priljev posjetitelja - iako se povremeno pitao hoće li ikada upoznati "miss prezervativa", u skladu s promjenama seksualnih običaja u zadnje vrijeme. Njegovje teret bio veći nego su mnogi zamišljali. Za svakog je posjetitelja ispisan list papira, nekoliko rečenica kako bi dotični otišao uvjeren da vidi, vidi, Predsjednik uistinu zna zašto sam došao. Njega to uistinu zanima! Grijati stolicu i razgovarati s običnim grañanima predstavljalo je važan, ali obično zanimljiv zadatak, ali ne i sada, tjedan dana prije konvencije, kada je prema anketama gubio, što je svaka televizijska mreža objavljivala barem dvaput tjedno."Što je s Kolumbijom?" upitao je Predsjednik čim su se vrata zatvorila."Gospodine, naredili ste da prekinem operaciju. Ona je prekinuta.""Je li bilo teškoća s Agencijom?" "Ne, gospodine Predsjedniče." "Kako ste točno..." "Gospodine, rekli ste da ne želite znati.""Kažete da postoji nešto što ne bih trebao saznati?" upitao je Predsjednik."Gospodine^samo provodim vaše naredbe. Naredbe su izdane te se izvršavaju. Mislim da se nećete požaliti na posljedice.""Uistinu?" :("ulici se malo opustio. "(iospodinc, u slvaii Im je operacija bila uspješna. Uvoz nai kolika jesmanjen, u sljedećih će se nekoliko mjeseci još više smanjiti. Gospodine, predložio bih da za sada pustite tisak da trubi o tome. Uvijek to kasnije možeteistaći. Naškodili smo im. S operacijom TARPON postigli smo nešto čime se možemo hvaliti. CAPER nam je otvorio mrežu prikupljanja obavještajnih podataka. Tijekomsljedećih nekoliko mjeseci doći će do uhićenja većih razmjera.""Kako to, molim vas, znate?" "Gospodine, sam sam se za to pobrinuo.""A kako ste, molim, to izveli?" upitao je Predsjednik i zašutio. "Još nešto što ne bih trebao saznati?"Cutter jekimnuo."Pretpostavljam da je sve što ste učinili u zakonskim okvirima", rekao je Predsjednik kako bi to zabilježio kasetofon koji je snimao razgovor."Gospodine, možete to pretpostaviti." Taj znalački odgovor mogao je značiti sve i ništa, ovisno o pojedinačnom stajalištu. Cutter je takoñer znao za kasetofon."I sigurni ste da su te naredbe provedene u djelo?" ,"Naravno, gospodine Predsjedniče." "Provjerite to."Trajalo je dulje nego je to bradati savjetnik očekivao. Inspektor O'Day u rukamaje držao ispis te je to moglo pisati i na kurdskom. List je bio napola pokriven odlomcima u cijelosti sastavljenima od ništica i jedinica."Strojni jezik", objasnio je savjetnik. "Tko god daje ovo programirao, pravi je profesionalac. Spasio sam nekih četrdeset posto. Riječ je o transpozicijskom algoritmu, baš kao što sam i pretpostavljao.""To ste mi rekli sinoć.""Ovo nije rusko. Program prima poruku i šifrirano. Nije nešto posebno, to može izvesti bilo tko. Ono što uistinu jest mudro je to da je čitav sustav utemeljen na nezavisnom ulaznom signalu koji je jedinstven za svaki prijenos - preko šifriranog algoritma koji je već ugrañen u sustav.""Hoćete li, molim vas, to objasniti?""To pretpostavlja izu/elan računalni sustav postavljen negdje -koji upravlja ovom operacijom. To ne može bili rusko. Oni još nemaju takvu opremu, osim ako odnas nisu ukrali nešto većeg kalibra. Takoñer, ulaz koji dodaje varijablu sustavuvjerojatno izlazi iz NAVSTAR satelita. Nagañam, ali vjerojatno koristi izuzetno precizne vremenske signale kako bi postavio ključ šifre, koji je jedinstven za svaku uspostavu veze. Pametno smeće. Sto znači NSA. NAVSTAR sateliti zapravo su atomski satovi koji mjere vrijeme velikom točnošću, a najvažniji dio čitavog sustava takoñer je kodiran. Sve u svemu, ovo je pametan način kodiranja signala tako da se ne može probiti niti kopirati čak i ako se zna kako se to čini. Tko god je ovo postavio ima pristup svemu što posjedujemo. Nekad sam surañivao s NSA, ali za ovo nikada nisam čuo.""Dobro, a kada je disketa uništena...""Veza je prekinuta. Mislim reći, nestala je. Ukoliko je ovo sve ono što mi se čini, postoji sustav koji nadzire algoritam i zemaljske stanice koje ga kopiraju. Ukoliko se algoritam izbriše, kao što je to netko učinio, tada tipovi s kojima ste razgovarali više ne mogu uspostaviti vezu s vama, a isto tako veza se ne može uspostaviti ni s njima. Sustavi ne mogu biti sigurniji od toga.""To sve možete tvrditi? Ima još?""Polovica rečenoga samo je stručna pretpostavka. Ja ne mogu ponoviti algoritam. Mogu vam samo reći kako je to vjerojatno radilo. Dio s NAVSTAR satelitom je samo

Page 298

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostpretpostavka, ali vrlo vjerojatna. Djelomično sam spasio transpozicijski procesor koji je potpuno sigurno proizvela NSA. Tko god je to pisao, uistinu znagraditi računalne šifre. Sustav je sigurno naš. Tip vjerojatno ima naš najsuvremeniji strojni kod. A bilo tko to koristi mora imati strašne strojeve. Atko god da je to bio, izribao je disketu. Program se više ne može koristiti. Operacija za koju se koristio mora daje prekinuta.""Da", rekao je O'Day, osjećajući hladnoću zbog onoga što je upravo čuo. "Dobar posao.""Sada samo još morate mom profesoru napisati poruku i objasniti mu zašto nisam jutros izišao na ispit.""Pobrinut ću se za to", obećao mu je O'Day idući prema vratima. Pošao je prema Murravevu uredu te se iznenadio što ga nije našao tamo. Sljedeći na popisu bio je Bili Shaw.Pola sata kasnije bilo je jasno da je zločin vjerojatno počinjen. Drugo pitanje bilo je šio učinili s njim.Helikopter je poletio bez opterećenja. Zahtjevi njihove zadaće bili su ponešto složeniji, daleko više od prethodnih ulijetanja, a ovaj put brzina je bila najvažnija. Čim se Pave Low uspeo na visinu krstarenja, uzeo je gorivo iz MC-130E. Ovaj put se nisu šalili.Ryan je sjedio straga, vezan na svojem mjestu dok je MH-53J poskakivao i propadao u tankerovu tragu. Bio je odjeven u zeleno letačko odijelo, te šljem slične boje. Takoñer je odjenuo i zaštitni prsluk. Zimmer mu je objasnio da će vjerojatno zaustaviti zrno iz pištolja, gotovo sigurno odbijene komadiće, ali neka ne vjeruje da će ga spasiti od puščanog zrna. Još jedna briga više. Kada suse prvi put odvojili od tankera - morat će još jednom uzeti gorivo prije ulaska u zemlju - Jack se okrenuo kako bi pogledao kroz vrata. Oblaci su im visjeli gotovo nad glavama, vanjski rubovi Adele.Juardova im je rana otežavala stvar te ih natjerala da ponešto izmijene svoje naume. Strpali su ga na Clarkovo sjedište u Beechu, ostavljajući mu radio i rezervne baterije. Tada su se Clark i ostali od-vezli prema Ansermi. Larson je ponovno provjeravao vremensku situaciju koja se mjenjala iz sata u sat. Za devedeset minuta morao je poletjeti kako bi izvršio svoj dio zadatka."Kako stojite s nabojima?" upitao je Clark u Microvanu."Za AK imamo sasvim dovoljno", odgovorio je Chavez. "I još oko šezdeset svaki zaautomate. Nisam znao da je puška s prigušivačem tako korisna.""To su zgodne stvari. Granate?""Svi zajedno?" upitao je Vega. "Pet rasprskavajućih i dvije sa suzavcem.""U što se upuštamo?" upitao je Ding."Idemo prema imanju izvan Anserme.""Kakvo je osiguranje?""Nemam pojma.""Čekaj malo, u što nas to uvaljuješ?" upitao je Vega."Samo mirno, narednice. Ukoliko bude preteško, povlačimo se i odlazimo. Sve što znam jest da ćemo se približiti i promotriti. Cha-i/,,iivi i lili » /.-IHKL/|N/\ > /r/N.IIMUft Imi mriiinil —«—? ——————ivez i ja možemo lo obaviti. Uostalom, u loibi su rezervne bateriju. Trebale?""Jebote tla!" Chavez je izvukao noćni vizor i odmah zamijenio baterije. "Tko je u kući?""Dva čovjeka koja osobito želimo. Jedan je Felix Cortez", rekao je Clark, dajućiim neka objašnjenja. "On je tip koji vodi operacije protiv postrojbi PLOVEĆEG KAZALIŠTA - to je bilo tajno ime ove operacije, ako vam se nitko to nije potrudio reći. Takoñer je upleten u ubojstvo veleposlanika. Želim ga, i to živog. Drugi je izvjesni sciior Escobedo. On je jedan od kartelovih glavonja. Mnogi žele njegovu kožu.""Da", rekao je Leon. "Do sada nismo hvatali glavonje.""Do sada smo sredili pet ili šest tih kopilana. To je bio moj dio operacije." Clark se okrenuo i promotrio Chaveza. To je morao reći k.iko bi uspostavio povjerenje."Ali kako, kada...""Ne bismo smjeli toliko pričati, djeco", rekao im je Clark. "Ne še-tamo naokolo i vičemo kako smo pobili neke ljude, bez obzira na priče koliko je to opravdano i dobro.""Jeste li uistinu tako dobri?"Clark je stresao glavom. "Ponekad. Ponekad i nisam. Dečki, da niste bili tako prokleto sposobni, ne biste sjedili ovdje. A postoje i trenuci kada je u pitanjusamo sreća.""Jednostavno smo upali u zasjedu", rekao je Leon. "Ni sam ne znam stoje krenulo krivo, ali satnik Rojas je samo..."

Page 299

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost"Znam. Ugledao sam kako ga neko smeće ubacuje u kamion..." Leon se ukočio. "Isto...""Što sam učinio?" upitao je Clark. "Bila su trojica. I njih sam ubacio u kamion.Nakon toga sam ga zapalio. Uistinu se ne ponosim učinjenim, ali mislim da sam odredu STIJEG time malo olakšao položaj. Nije mnogo, ali je to bilo sve što sam tada mogao učiniti.""A tko je zaustavio "helikopter?""Onaj isti koji je presjekao radioveze. Ja znam tko je on. Kada sve ovo završimo, idem po njega. Ljude se ne šalje na teren da bi im se radila takva sranja.""Dakle, što ćete učiniti?" želio je saznati Vega."Odlučno ću ga lupiti po prstima. I ,juñi, slušajte me, sada mislite na noćašnji posao. Sve u svoje vrijeme. Vojnici sle, niste hrpa curica. Manje priče, više razmišljanja."Chavez, Vega i Lćon shvatili su poruku. Počeli su provjeravati opremu. U kamionetu je bilo dovoljno mjesta za rastavljanje i čišćenje oružja. Clark je u Ansermu stigao u sumrak. Pronašao je mirno mjesto, otprilike milju od kuće, te je tamo ostavio kamionet. Clark je u/eo Vegin vizor pa su on i Chavez otišli u šetnju.Tamo su nedavno obrañivali zemlju. Clark se pitao što su sadili, a to i činjenica da su bili nedaleko od sela, značila je daje drveće prorijeñeno sječomza ogrjev. Mogli su se kretati brzo. Pola sata kasnije ugledali su kuću, odvojenu od šume s dvije stotine metara čistine."Nije dobro", primijetio je Clark ležeći na tlu. "Šestorica, svi s kalašnjikovima.""Stiže društvo", rekao je čovjek iz CIA-e, osvrćući se kako bi otkrio otkuda dolazi zvuk. Bio je to Mercedes, dakle, automobil je mogao pripadati bilo kojem članu kartela. Uz njega su stigla još dva automobila, jedan ispred, jedan iza njega. Ukupno šest stražara izišlo je i pregledalo okoliš."Escobedo i LaTorre", rekao je Clark promatrajući kroz dalekozor. "Dvojica glavonja u posjetu brigadiru Cortezu. Pitam se zašto...""Previše ih je", rekao je Chavez."Primjećuješ da nije bilo lozinki ni bilo kakvih drugih znakova?""Pa?""Možda je moguće, ukoliko budemo pametni...""Ali, kako...""Razmisli malo", rekao mu je Clark. "Vraćamo se do auta." To je potrajalo dvadeset minuta. Kada su stigli, Clark je podesio jedan ra-dioprijamnik."BATMAN, govori ZMIJA, prijam."Drugo dotakanje izveli su nedaleko od obale. Morat će dotakati barem još jedanput prije povratka u Panamu. Druga im se mogućnost nije u tom trenutku činila osobito privlačnom. Dobre vijesti su bile da je Francie Montaigne svoj Combat Talon vozila uobičajeno samouvjereno, njegove četiri velike elise okretale su se nepromije-njenom brzinom. Radiooperaleri veo su razgovarali s preživjelim odredima na tlu,oslobañajući lelnu posadu log napora. Prvi je put tijekom misije letnoj posadi hilo dozvoljeno raditi kako su ili obučavali. MC-I30H povezat će razne dijelove,navodeći Pave Lowa prema pravom predjelu, te podalje od mogućih prijetnji, uz zadaću opskrbe gorivom PJ-eva helikoptera.I1 stražnjem dijelu letjelice stanje se smirilo. Ryan je ustao i hodao naokolo. Nakon nekog vremena strah mu je počeo dosañivati, pa se čak uspio poslužiti zahodom a da ne promaši. Letna gaje posada prihvatila u najmanju ruku kao potvrñenog uljeza, što je iz nekog čudnog razloga njemu mnogo značilo." Ryane, čuješ me?" upitao je Johns..lack je posegao za mikrofonskim prekidačem. "Da, brigadiru.""Tvoj tip na zemlji želi da učinimo nešto drugo.""Stoto?"PJ mu je objasnio. "To znači još jedno dotakanje, ali mislim da to možemo izvesti. Ti odlučuješ.""Siguran si?""Plaćaju nas za specijalne zadatke.""Onda dobro. Ionako želimo tog kurvina sina.""Primljeno. Narednice Zimmer, ulazimo nad kopno za jednu minutu. Provjera sustava."Letni je inženjer pogledao svoju kontrolnu ploču. "Primljeno, PJ. (iospodine, meni se sve čini prilično u redu. Sve zeleno.""Dobro, prvi silazak je odred ZNAMEN. ETA dva-nula minuta. Ryane, bolje se uhvati za nešto. Počinjemo lizati zemlju. Moram popričati s našom podrškom."Jack nije znao što to znači. Shvatio je u trenutku kada su preletje-li prvi

Page 300

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostlanac priobalnog gorja. Pave Low je poskočio poput poludjelog dizala, a tada je pod propao čim su prešli vrhove. Helikopter je vodio računalni letni sustav, koji je održavao šest stupnjeva nagiba-osjećaj je bio daleko gori - gore-dolje nad tlom, leteći nad zemljom na samo nekoliko stopa. Letjelica je izrañena da bude pouzdana, ne udobna. Ryan nije osjetio ni jedno ni drugo."Prva zona slijetanja za tri minute", objavio je brigadir Johns nakon cijele vječnosti. "Buck, zagrijavanje.""Primljeno." Zimmcr je na svojoj kontrolnoj ploči uključio prekidač. "Prekidači uključeni. Oružje u pripravnosti.""Topnici, pozor. To znači, i li Ryanc", dodao je IM."Hvala", proñahtao je Jack ne uključujući mikrofon. Zauzeo je položaj na lijevomboku letjelice i uključio minitop, koji se odmah počeo vrtjeti."ETA jedna minuta", objavio je kopilot. "Imam dobar strobo na jedanaest sati. Dobro. ZNAMEN, govori BATMAN, čujemo se, prijam?"Jack je čuo samo jedan dio razgovora, ali je u duhu zahvalio letnoj posadi što su ljude u stražnjem dijelu letjelice ipak upoznali s nečim."Primljeno, ZNAMEN, ponovi svoje stanje... Primljeno, prilazimo. Imate dobar strobo. Trideset sekundi. Stražnji dio pozor", satnik Willis javio je Ryanu i ostalima. "Osiguraj oružje, osiguraj oružje."Jack je palce odmaknuo od okidača i podigao topovske cijevi uvis. Helikopter je,spuštajući se, visoko podigao nos. Zaustavio se, lebdeći samo stopu nad tlom."Buck, javi satniku da odmah doñe naprijed.""Razumio, PJ." Ryan je čuo kako iza njega Zimmer trči prema stražnjem dijelu, a tada je kroz stopala osjetio kako vojnici uskaču u letjelicu. Pogledom je pretraživao vanjski okoliš, promatrao ga je preko cijevi koje su se rotirale svedok se helikopter nije podigao, a tada je uperio mitraljez prema tlu."Nije bilo toliko strašno, zar ne?" primijetio je brigadir Johns kada je letjelicu ponovno usmjerio prema jugu. "K vragu, uopće ne znam zašto nas plaćajuza ovakvo nešto. Gdje je taj prašinar?""Upravo ga vežemo", odgovorio je Zimmer. "Svi su ukrcani. Sve čisto, nema povrijeñenih.""Satnice..." v"Molim, brigadiru?""Imamo poslić za vaš odred ukoliko mislite da ste pripravni za to." "Slušam, gospodine."MC-130E Combat Talon kružio je nad kolumbijskim teritorijem što je pomalo uznemiravalo posadu, budući da za to nisu imali odobrenje. Njihov trenutni zadatak bio je održavati vezu, a čak i sa suvremenom opremom ugrañenom u četveromotornu letjelicu, to nisu mogli ostvariti leteći nad morem.( Mio šio im je uistinu bilo pol robno bio je dobar nulai. Par letjeli-in Pave Low/('ombal Talon obično su djelovali pod nadzorom AWA( 'Sa, koji, naravno, nisumogli povesti sa sobom. Umjesto toga su poručnik i nekolicina dočasnika bilježili na zemljovide te istovremeno razgovarali preko zaštićenih rañiolinija."BATMAN, vaše stanje goriva", pozvala je satnica Montaigne."KANDŽO, imamo još dovoljno. Ostajemo u udolinama. Proc-jcna, ñotakat ćemo za kojih osamdeset minuta.""Primljeno, osamdeset minuta. Izvješćujem da nisu primijećeni neprijateljski radiosignali.""Primljeno." To je predstavljalo moguću teškoću. Što ako kartel ima svoje ljude u kolumbijskom Ratnom zrakoplovstvu? Bez obzira na to koliko suvremene obje letjelice bile, lovci Mustang P-51, preostali iz Drugoga svjetskog rata mogli suih lako oboriti.Clark ih je čekao. S dva vozila. Vega je ukrao kamion dovoljno velik za njihove potrebe. Proizišlo je da je prilično sposoban premostiti sustav paljenja, umijeće kojega je jedva bio svjestan. Helikopter je sletio te su ljudi potrčali prema stroboskopu kojega je ('havez još uvijek nosio sa sobom. Clark je pronašaonjihova časnika te ga obavijestio o najnovijim dogañajima. Helikopter se podigaoi okrenuo prema sjeveru pomognut vjetrom od dvadeset čvorova koji je puhao niz udolinu. Usmjerio se prema zapadu, prema MC-130 i još jednom dotakanju goriva u letu.Microvan i kamion krenuli su prema kući na imanju. Clarkove su misli još uvijek jurile. Uistinu pametan tip operaciju bi vodio iz samog sela, time bi prilaz biodaleko složeniji. Cortez je htio biti izvan svačijeg vidokruga, ali je propustiouzeti u obzir zahtjeve fizičke zaš-tite na vojnički način. Cortez je razmišljao poput špijuna, sigurnost kojega počiva na tajnosti, a ne terenca, čiju sigurnostpredstavlja velik broj pušaka i čista vatrena linija. Svatko, pomislio je, ima svoja ograničenja. Clark se vozio u stražnjem dijelu kamiona s odredom ZNAMEN okupljenim oko njega i njegova crteža njihova cilja. Kao u stara vremena, vodio

Page 301

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostje akcije bez ikakvih priprema, pomislio je Clark. Nadao se da su mladi laki pješaci jednako dobri kao i one životinje iz 3. specijalne. Čak je i Clark imao svoja ograničenja. Naime, životinje iz 3. tada su takoñer bili mlade."Dakle, deset minulu", zaključio je."Dobro", složio se satnik. "Nismo imali mnogo dodira. Imamo sve potrebno oružje i municiju.""Dakle?" upitao je Escobcdo."Dakle, sinoć smo pobili deset Norteamericanosa, a noćas ćemo ih pobiti još toliko.""Ali, naši gubici!" pobunio se LaTorre."Borimo se protiv izuzetno pripremljenih profesionalnih vojnika. Naši su ih ljudi pobili, ali se protivnik borio hrabro i dobro. Preživio je samo jedan", rekao je Cortez. "Tijelo je u pokrajnjoj sobi. Izdahnuo je nedugo nakon što su ga dopremili.""Kako znaš da nisu negdje u blizini?" upitao je Escobedo. Pomisao o izravnoj ugroženosti bila je nešto što sije dopustio zaboraviti."Znam položaje svih protivničkih odreda. Čekaju da helikopter doñe po njih. Ne znaju daje helikopterska podrška povučena." "Kako si to uspio?" glasno je razmišljao LaTorre."Molim vas, ostavite mi slobodne ruke. Unajmili ste me zbog moje stručnosti. Kada je prikazem, to vas ne bi smjelo iznenaditi." "A sada?""Naša napadačka grupacija - gotovo dvije stotine ljudi - sada bi se već trebala približavati drugom američkom odredu. Njegovo tajno ime je POJAVA", dodao je Felix. "Sljedeće pitanje, naravno, glasi, koji pojedinci kartelova vodstva izvlače korist iz ovih dogañaja - možda točnije, koji članovi surañuju s Amerikancima, koristeći ih za svoje potrebe. Tijekom ovakvih operacija čest je slučaj da protivničke strane koriste jedna drugu."Da?" ovaj put je progovorio Escobedo."Si, jefe. Ne bi vas trebalo iznenaditi da sam bio u mogućnosti otkriti one kojisu izdali svoje prijatelje." Promatrao je obojicu, na usnama mu se razvukao blijed osmijeh.Na putu su stajala samo dva stražara. Clark se vratio u Microvan, dok je ZNAMEN jurio kroz šumu kako bi se primakao cilju. Vega i Leon skinuli su bočni prozor, te ga je Vega, takoñer u stražnjem dijelu kamioneta, rukom držao na mjestu."Svi pripravni?" upitao je Clark. "Da", odgovorio je Chavez."Krećemo." O:irk je svladao posljednji zavoj te usporio, zaustavljajući kola točno pred slra/.ai ima. Ovi su skinuli oružje s ramena i zauzeli čvršći stav dok je ('laik usporavao. "Oprostite, zalutao sam."To je bio znak da Vega otpusti staklo. Kada je ono palo, Chavez i I ,ćon podiglisu se na koljena i uperili svoje MP-5 na stražare. Pogodili su obojicu u glavu, te su stražari nečujno pali na zemlju. Neobično je bilo da su u unutrašnjosti vozila automati zvučali jezivo glasno."Lijepo izvedeno", rekao je Clark. Prije nego su nastavili, uključio je radio."Govori ZMIJA. ZNAMEN, javi se.""Govori ZNAMEN Šest. Mi smo na položaju. Ponavljam, mi smo na položaju.""Primljeno. BATMAN, govori ZMIJA.""ZMIJA, ovdje BATMAN, primamo vas.""Provjera položaja.""Nalazimo se na pet milja od vas.""Primljeno. BATMAN, ostanite na pet milja. Prijavljujem pokret."Clark je isključio svjetla i odvezao kamionet još stotinu metara niz prilazni put. Pronašao je zavoj. Na tom je mjestu zaustavio kamion i njime blokirao put."Daj mi jednu rasprskavajuću", rekao je izlazeći iz kamioneta, ostavljajući ključeve u kontakt-bravi. Prvo je opustio sigurnosnu iglu. Tada je granatu zavezao za ručku na vratima, te je razvukao još jednu žicu od sigurnosne igle dopapučice gasa. To je izveo za manje od jedne minute. Prva sljedeća osoba koja otvori ta vrata, neugodno će se iznenaditi. "Dobro, idemo.""Gospodine Clark, ovo je prilično gadno", primijetio je Chavez."Mali, bio sam Ninja prije nego je to postalo moderno. Sada zavežite i na posao." Osmijeh je izostao, nije bilo vremena za zezanje. Bilo je to poput povratka u vlastitu mladost - iako je taj osjećaj bio dobrodošao, bio bi još bolji da mladost nije proveo radeći stvari koje je bilo najbolje zaboraviti. Čisto uzbuñenje voñenja ljudstva u bitku, ipak, bilo je nešto o čemu njegovo pamćenje nije lagalo. To je bilo zastrašujuće. Pogibeljno. Takoñer i nešto u čemu je bio nenadmašiv, i to je znao. U tom trenutku više nije postojao gospodinClark. Ponovno je postao Zmija, čovjek čije korake nitko nikada nije čuo. Trebalo im je pet minuta da stignu do svojega položaja za napad.Sjcvernovijctnnmska vojska bila je mudriji protivnik od ovoga. Svi

Page 302

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostsira/ari stajali su u bli/.ini kure. Uzeo je Vcgin vizor i prebrojio ih, pregledavajući oslalak terena ne bi li našao kojeg vanjskog, ali ih nije bilo."ZNAMEN Šestica, govori ZMIJA. Vaš položaj." "Nalazimo se medu drvećem sjeverno od cilja." "Uključite strobo i označite svoj položaj." "Primljeno, učinjeno."Clark je okrenuo glavu i pomoću vizora ugledao infracrveni stro-boskop koji je treptao na čistini, trideset stopa ispred drveća. Cha-vez, osluškujući isti kanal, ponovio je postupak."Dobro, pozor. BATMAN, govori ZMIJA. Naš položaj je istočno od cilja na mjestu gdje prilazni put prolazi meñu stablima. ZNAMEN je na sjevernoj strani. Dva stroboskopa označavaju prijateljske položaje. Potvrdite.""Primljeno, vi ste meñu drvećem uz prilazni put, istočna strana cilja. Ponavljam, istočno od cilja, ZNAMENje sjeverno. Potvrda, stroboskopi označavaju prijateljske položaje. Čekamo na pet milja", odgovorio je PJ svojim najboljim elektronskim glasom."Prijam, krenite. Počinje tulum. Ponavljam, krenite.""Primljeno, BATMAN ulazi s vrućim oružjem.""ZNAMEN, govori ZMIJA. Započnite paljbu, započnite paljbu."Cortez je imao prednost pred obojicom, budući da ni jedan nije znao čitavu priču. LaTorre je, ipak, dan prije razgovarao s Felixom, te mu je ovaj rekao da je Escobedo izdajica u njihovim redovima. Zbog toga je prvi povukao pištolj."Stoje ovo?" upitao je Escobedo."Zasjeda je mudro postavljena je/e, ali sam ja shvatio vaš naum", odgovorio je Cortez."O čemu to pričaš?"Prije nego je Cortez uspio izreći pripremljeni odgovor, nekoliko je pušaka otvorilo vatru sjeverno od kuće. Felix nije bio potpuna budala. Prva mu je reakcija bila da pogasi svjetla u kući. LaTorre je i dalje ciljao u Escobeda, a Cortez je pojurio do prozora s pištoljem u ruci kako bi vidio što se dogaña. Kada je stigao, shvatio je da je uči-nio glupost, te se spustio na koljena vi reći iznad prozorskog okvira. Kuca je bila čvrsto grañena, može zaustavili metak, pomislio je, dok prozori zasigurno ne mogu.Pucnjava je bila rijetka i povremena, tek nekolicina ljudi, više gnjavaža, a on je imao ljude koji će se pobrinuti za to. Cortezova osobna pratnja, uz Escobedove i LaTorreove tjelohranitelje, odmah je uzvratila vatru. Felix je promatrao kako se njegovi ljudi kreću poput vojnika, razdvajajući se u dvije skupine, odmah započevši uobičajenu pješačku taktiku pucanja i kretanja. Tko godpredstavljao ovu neugodnost, oni će se brzo pobrinuti za nju. Kartelovi su tjelohranitelji bili uobičajeno hrabri, ali neoprezni. Dvojica su već pala.Da, primijetio je, sustav djeluje. Paljba izmeñu drveća jenjavala je. Neki odmetnici koji su prekasno shvatili da su zagrizli više no što su mogli...Takav zvuk još nikada nije čuo."Cilj na vidiku", začuo je Jack preko interkoma. Ryan je, naravno, gledao u pogrešnom pravcu. Iako je stajao za mitraljezom, brigadir Johns nije ga zamijenio za mitraljesca, barem ne pravoga. Narednik Zimmer stajao je za desnim mitraljezom, onim koji je stajao iza pilotskog sjedišta. Letjeli su tako nisko da je Ryan osjećao kako bi rukom mogao dotaći vrhove stabala. Tada je letjelica poskočila. Zvuk i vibracije protresle su Jacka kroz sve zaštitne slojeve, a bljesak koji je to popratio bacio je sjenu letjelice pred Jackove oči prije negoje mogao potražiti druge ciljeve.Nalikovalo je ogromnoj, zavojitoj žutoj neonskoj cijevi, pomislio je Cortez. Gdje god je dotaklo zemlju, podizalo je goleme oblake prašine. Kretalo se čistinom izmeñu kuće i drveća. Tada se zaustavilo nakon... samo nekoliko sekundi. Cortez nije mogao ništa nazreti u prašini, a sljedeće je sekunde shvatio da je trebao vidjeti barem nešto, bljeskove oružja svojih ljudi. Tada jeugledao bljeskove, ali su ti bili udaljeni, meñu stablima, a sada ih je bilo više."BATMAN: prekini paljbu, prekini paljbu!""Primljeno", odgovorio je radio. Iznad glava stravična buka je zamukla. Clark veoma dugo nije čuo takvu buku. Još jedan zvuk iz njegove mladosti, jednako zastrašujući kao i tada."ZNAMEN, glave gore, krećemo. ZMIJA kreće. Potvrdi.""/NAMI iN, j>,(»vori Šestica, prekini paljbu, prekini paljbu!" Pucnjava medu slablima prekinula se. "/MI.IA: kreni!""Idemo!" Hilu ih je glupo povesti u ruci držeći samo pištolj s prigušivačem, loje Clark znao, ali je on zapovijedao, a dobri zapovjednici uvijek predvode svoje ljude. Za trideset sekundi prešli su dvije slot ine metara do kuće."Vrata!" Clark je rekao Vegi koji je svojim kalašnjikovim odvalio šarke, a tada

Page 303

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostih provalio. Clark je uletio unutra i otkotrljao se kada je dotaknuo tlo. Uočio je jednog čovjeka u sobi. Taj je držao AK i zapucao, ali previsoko. Clark gaje oborio hicem u lice te ispalio još jedan u tijelo koje se rušilo. U sljedeću sobu vodio je prolaz bez vrata. Mahnuo je Chavezu koji je ubacio granatu sa suzavcem. Pričekali su da granata eksplodira, a tada su obojica uletjeli u sobu,ponovno se bacajući na pod.Tamo su našli trojicu. Jedan, s pištoljem, zakoračio je prema njima. Clark i Chavez pogodili su ga u prsa i glavu. Drugi naoružani čovjek koji je klečao pored prozora, pokušao se na koljenima okrenuti, ali nije uspio, te je pao na bok. Chavez se u trenu stvorio tamo, udarivši ga kundakom u čelo. Clark je oborio trećega, odbacivši ga u betonski zid. Leon i Vega ujurili su poslije njih, skačući do posljednjih vrata. Taje prostorija bila prazna."Zgrada je čista!" viknuo je Vega. "Hej, ja...""Dolazi ovamo!" Clark je izvukao svojega pred zgradu. Chavez je učinio isto, pokrivao ga je Leon. Vega se sporo kretao. Nisu znali zbog čega dok svi nisu izišli van.Clark je već govorio preko radija. "BATMAN, govori ZMIJA. Imamo ih. Gubimo se odavde.""Leon", pozvao je Vega. "Gledaj.""Tony", rekao je narednik. Drugi preživjeli s Ninja Hilla bio je pripadnik STIJEGA. Leon je prišao Escobedu koji je još uvijek bio pri svijesti. "Pizdunu! MRTAV SI!" zaurlao je Leon spuštajući oružje."Stani!" viknuo je Clark. To nije imalo učinka, te gaje Clark oborio, stoje postiglo svoju svrhu. "Ti si vojnik, jebote, ponašaj se tako! Ti i Vega, prenesite svoga prijatelja u helikopter."Odred ZNAMEN već je prelazio preko čistine. Nekoliko ljudi, što treba istaknuti,još nisu bili mrtvi. To su ispravili pojedinačnim hicima. Satnik je okupio svojeljude te ih prebrojio."Dobro izvedeno", rekao mu je. Clark. Svi na broju?""Da!""Dobro, stiže nam prijevoz."Pave I ,ow je taj put prišao sa zapada, te ponovno nije dotakao tlo. Upravo kao u stara vremena. Helikopter koji bi dotakao tlo mogao je aktivirati minu. Ovdje je to bilo gotovo nemoguće, ali PJ nije doživio brigadirski čin previñajući moguće opasnosti. Zgrabio je Esco-beda - do sada ga je već dovoljno dobro pogledao da bi ga mogao prepoznati - za ruku i ubacio ga preko rampe. Tamo ih ječekao član letne posade koji je prebrojavao, te prije nego je Clark sjeo uz svojplijen, MH-53J je krenuo uvis, prema sjeveru. Zadužio je jednog vojnika da nadzire senora Escobeda i otišao naprijed.Mili Isuse, pomislio je Ryan. Izbrojio je osam poginulih, a to su bili samo oni nedaleko od helikoptera. Jack je isključio motor mitraljeza i opustio se - ovaj put istinski. Opuštenost je bila relativna, upravo je naučio. Naći se pod paljbom bilo je gore nego letjeti u stražnjem dijelu jebenog helikoptera. Čudno,pomislio je. Nečija ga je ruka zgrabila za rame."Imamo žive Corteza i Escobeda!" zavikao je Clark."Escobedo? Koga je vraga...""Nisi zadovoljan?""Što možemo s njim?" upitao je Jack."Pa, u svakom slučaju ga nisam mogao ostaviti tamo, zar ne?""Ali, što...""Ako želiš, možemo to kopile naučiti letjeti." Clark je pokazao krmeni otvor. Pa, ako nauči letjeti prije nego udari o tlo, to bolje za njega..."Ne, zaboga, to bi bilo ubojstvo.""Čuj, ovaj mitraljez ne nalikuje oruñu za pregovore, doktore." Clark se nakesio."Slušajte, ljudi", prije nego se razgovor nastavio, preko interko-ma dopro je donjih PJ-evglas. "Još jedno zaustavljanje i gotovi smo za danas."29DOPUNESve je počelo Predsjednikovim upozorenjem. Admiral Cutter nije bio navikao provjeravati izvršavaju li se njegove naredbe. Tijekom njegove karijere u mornarici naredbe su bile nešto što bi jedan čovjek izdavao i drugi izvršavali, ili nešto što bi sam izvršio kada bi ti drugi to rekli. Nazvao je Agenciju, dobio Rittera, te postavio pitanje koje je bilo nepotrebno uvredljivo. Cutter jeznao da ga je već prije ponizio, pa ponoviti to ne bi predstavljalo pametan potez - ali, što ako je Predsjednik u pravu? Taj je rizik iziskivao daljnja djelovanja. Ritterov gaje odgovor zabrinuo. U glasu mu nije bilo očekivane uvrijeñenosti. Umjesto toga, progovorio je poput bilo kojeg vladina zaposlenika,izjavljujući, da, naredbe su izvršene, naravno. Ritter je bio hladan, učinkovit pokvarenjak, ali i njegova je vrsta imala svoje granice, iza kojih su osjećaji

Page 304

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostdolazili do izražaja; Cutter je znao daje tu točku dosegao i prešao tijekom razgovora s DDO-om. U njegovu glasu nije bilo očekivanog gnjeva.Nešto nije bilo u redu. Savjetnik za pitanja nacionalne sigurnosti natjerao se da se umiri. Nešto bi moglo biti krivo. Možda se Ritter igrao s njim. Možda je čak uvidio daje moj način djelovanja jedini ispravan, razmatrao je Cutter, te seprepustio neizbježivom. Naposljetku, Ritter bi rado zadržao mjesto pomoćnika direktora Operativnoga odjela. To je bila njegova šaka riže, kako su znali govoriti u vladi. Čak su i najviši državni dužnosnici imali svoju rižu. Čak su ioni bili povremeno u strahu od pomisli da će napustiti svoj ured i tajnicu, vozača, te najviše od svega, naslov koji ih je, usprkos niskim primanjima, označavao važnim pojedincima. To je nalikovalo rečenici iz nekog filma, napustiti vladinu službu značilo je ući u stvarni svijet, u kojem su ljudi očekivali rezultate koji bi podržavali rezultate ispitivanja i procjene obavještajnih službi. Koliko je ljudi ostajalo u državnim službama zbog sigurnosti, povlastica i "izdvojenosti" odIstvarnog svijeta? Tnkvih je bilo više, u l»» \c ( uiler bio uvjeren, od onih koji su sebe vidjeli kao časne sluge narodu.Ćak daje i bilo tako, razmišljao je Cutter, nije mogao biti siguran; morao je obaviti daljnje provjere. Tako je osobno nazvao Hurlburt l'ield te zatražio Operativno zapovjedništvo eskadrile."Moram govoriti s brigadirom Johnsom.""Brigadir Johns nije nazočan, ne možemo doprijeti do njega.""Ja moram znati gdje se nalazi.""Gospodine, ja nemam tih obavijesti.""Satnice, što mislite reći time da nemate tih obavijesti?" Pravi operativni časnik završio je svoju današnju dužnost, te ga je večeras zamjenjivao jedan od helikopterskih pilota."Time mislim reći da ne znam, gospodine", odgovorio je satnik. Htio je biti još nepristojniji odgovarajući na tako glupo pitanje, ali je poziv bio upućen preko zaštićene linije, nije mogao znati tko je na drugom kraju žice."Tko zna?""To ne znam, gospodine, ali mogu pokušati saznati."Je li došlo do nekog zajeba u zapovjednom lancu, upitao se Cutter. Što ako nije?"Satnice, jesu li svi MC-130 u bazi?" upitao je Cutter."Tri letjelice su privremeno odsutne, gdje su, to ne znam, gospodine. Njihovi susmjerovi tajna - gospodine, mislim, tamo gdje lete naši zrakoplovi, gotovo je uvijek tajna. Uostalom, uz uragan koji vitla naokolo južno od nas, pripremamo seizmjestiti sve letjelice ukoliko krene ovamo."Cutter je mogao zatražiti sve obavijesti upravo tada i upravo tamo. Ipak, to bi značilo predstaviti se, a i tada, budući daje razgovarao s nekim dvadesetogodišnjim mlañim časnikom koji je mogao odbiti samo zato što mu nitko nije drugačije naredio, a takav je mlañi časnik znao da ga nikada neće ozbiljno kazniti za prekoračenje naredbi - ne preko telefonskih veza, zaštićenih ili ne. Uostalom, takav bi zahtjev mogao privući pozornost na način kakav je htio izbjeći..."Vrlo dobro", naposljetku je rekao Cutter i spustio slušalicu. Tada je nazvao zrakoplovnu bazu Andrews.Prva mi/.nakn nevolje pristigla je od Larsona, koji je Recchem nadlijetao /.onu slijetanja odreda POJAVA. Jurado, koji se još uvijek borio s bolovima u ranjenoj no/i, promatrao je s boka aviona služeći se svojini noćnim vi/orom."C'uj, nekoliko kamiona na tlu, položaj na tri sata. Otprilike petnaest vozila.""Baš krasno", primijetio je pilot i uključio mikrofon."KANDŽA, govore MALE OČI, prijam.""MALE OČI, ovdje KANDŽA", odgovorio je Combat Talon."Prijavljujemo moguću aktivnost na tlu šest kilometara jugoistočno od POJAVE. Ponavljamo, kamioni na putu. Ljudstvo trenutno nije vidljivo. Preporučujemo izvijestiti POJAVU i BATMANA o mogućim uljezima.""Primljeno, kraj.""Isuse, nadam se da će noćas biti sporiji", rekao je Larson preko interkoma. "Idemo dolje pogledati.""Ti vodiš, braco."Larson je izbacio zakrilca i smanjio snagu najviše što se usudio. Ostao je još samo tračak svjetla, a niske noćne prelete u planinskom području nije smatrao osobito zabavnima. Jurado je promatrao služeći se vizorom, ali je biljni pokrov bio pregust."Ne vidim ništa.""Pitam se koliko su ti kamioni već ovdje..."

Page 305

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostNa tlu je nešto bljesnulo, otprilike petsto metara ispod vrha. Tada se bljeskanje nastavilo, ali su bljeskovi bili manji, poput krijesnica. Larson se ponovno javio:"KANDŽA, govore MALE OČI, moguć vatreni okršaj unutar zone slijetanja POJAVE.""Primljeno.""Primljeno", javio je PJ, MC-130. "Zapovjednik letjelice posadi: moguća borba vatrenim oružjem u sljedećoj zoni slijetanja. Moguće vruće izvlačenje." U tom setrenutku nešto promijenilo. Letjelica se malo spustila i usporila. "Buck, što sedogaña?""Pa, ovaj", rekao je letni tehničar. "Mislim da nam je procurio P3. Moguće da jeprocurila pumpa, vjerojatno neispravan ventil mo-Iima liio| dva. dubim neSto Nf brzine i neSto Ng, gospodine. T5 se pomalo podiže." Tri meli a i/nad inženjerove glave pukla je opruga, otvorivši venlil više nego je trebalo. On je ispuštao /rak koji je trebao ponovno prolazili kroz.turbomla/ni motor. To je smanjilo pritisak n motoru, le se pojavilo kao smanjenaNf, slobodna snaga tur-binske brzine, te takoñer u Ng, snazi iz plinske turbine,te konačno gubitkom zračne mase što je rezultiralo povećanjem temperature vodova, nazvane T5. Johns i VVillis mogli su sve to vidjeti na svojim mjernim ureñajima, ali su ovisili o naredniku Zimmeru da im kaže o kakvom je problemu riječ. Motori su pripadali njemu."Buck, pričaj mi", naredio je Johns."Izgubili smo dvadeset šest posto snage iz broja dva, gospodine. Ne mogu to popraviti. Neispravan ventil, ne bi trebalo biti gore od ovoga. Temperatura izlaznog voda trebala bi se ustaliti malo ispod maksimalno podnošljive... vjerojatno. PJ, još nije uzbuna. Pazit ću na to.""Krasno", progunñao je pilot. To je išlo ventilu, ne Zimmeru. Vijesti nisu bile dobre. Noćas je sve išlo dobro, čak i previše dobro. Poput mnogih veterana, PaulJohns bio je sumnjičav čovjek. Sada je razmišljao o čimbenicima težine i snage. Morao se popeti preko prokletih planina kako bi dotočio gorivo i vratio se u Panamu...Samo, prvo gaje čekalo izvlačenje ljudstva. "Koliko još?""Četiri minute", odgovorio je satnik Willis. "Ugledat ćemo je iza sljedećeg prijevoja. Postaje gusto, gospodine.""Da, to znam i sam." Johns je pogledao ploču s instrumentima. Motor broj jedan vukao je sa 104% snage. Dvojka je davala samo malo više od 73%. Budući da su sljedeći dio zadaće mogli provesti usprkos teškoćama, taj su problem za trenutakstavili na stranu. PJ je upisao povećanje visine u autopilota. Penjanje preko prijevoja bit će otežano s većim opterećenjem letjelice i smanjenom potisnom snagom."Borba je stvarno oštra," rekao je Johns minutu kasnije. Njegovi sustavi za noćno promatranje pokazivali su djelovanja na tlu. Johns je uključio svoj radio."POJAVA, govori BATMAN, prijam." Tišina. "POJAVA, govori BATMAN, prijam." Još dva pokušaja."HATMAN, ovdje l'( ).lAVA, napadnuti smo.""Prijam, P( ).l AVA, vidim vas. Procjenjujem vaš položaj otprilike tristo metaraod /.one slijetanja. Krenite uzbrdo, možemo vas pokrivati. Ponavljam, možemo vaspokrivati.""BATMAN, imamo bliski dodir.""Trči. Ponavljam, trči, možemo vas pokrivati", mirno mu je rekao PJ. Kreni, mali. Već sam to prošao. Poznajem postupak... "Prekini vezu, sad!""Primljeno. POJAVA, govori Šestica, pokret prema ZS. Ponavljam, pokret prema ZS,sad!" čuli su ga. PJ je uključio interkom."Buck, pripremi oružje. Mitraljesci na položaje, imamo borbu u zoni. Na tlu su prijatelji. Ponavljam: NA TLU SU PRIJATELJI. Dakle, pažljivo s tim jebenim topčinama!"Johns je stotinama puta poželio da je u Laosu upravljao ovakvim helikopterom. Pave Low nosio je preko pola tone težak titanijski oklop koji je pokrivao motore, spremnike s gorivom, te transmisiju. Letna posada bila je zaštićena manje otpornim kevlarom. Ostatak letjelice nije bio te sreće - dijete je odvijačem moglo probiti aluminijsku oplatu - ali to je bilo tako. Kružio je tisuću stopa iznad i dvije tisuće metara udaljen od zone slijetanja, krećući se u smjeru kazaljke kako bi izvidio stanje. Nije vidio ništa dobro."PJ, ovo mi se ne sviña", javio se Zimmer preko interkoma. Narednik Bean na stražnjem mitraljezu osjećao je isto, ali nije rekao ništa. Ryan, koji nije vidio ništa od zona slijetanja, takoñer je šutio."Buck, krenuli su." "Tako se čini.""Dobro, silazim u spirali. ZL posadi, prilazimo radi izviñanja. Možete uzvratitivatru usmjerenu prema nama, ali ništa više dok ja ne naredim. Želim čuti

Page 306

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostpotvrde.""Zimmer potvrñuje.""Bean potvrñuje.""Ryan potvrñuje." Ionako ne vidim ništa u što bih pucao.Bilo je gore nego se činilo. Napadači iz kartela izabrali su prilaz zoni slijetanja iz sasvim neočekivanog pravca. To ih je kretanje odvelo ravno preko zamjenske točke izvlačenja koju je izabralaPOJAVA, a odred nije imno vremena pripremiti cjelovitu obrambenu mrežu. Najgore od svega bilo je to šio je nekolicina napadača pripadala onima koji su preživjeli sukob s NOZliM, te su naučili nekoliko stvari - brzo kretanje ponekadpovećava oprez, a ne obrnuto. Takoñer su znali za helikopter, ali ne obrnuto. Dasu znali o oprem-lieuosli letjelice, borba je mogla završiti tamo i tada, ali suočekivali iln je spasilački helikopter nenaoružan, budući da nikada nisu susrelidrugačiju letjelicu. Kao i uvijek u borbi, ishod su odreñivale nam-|itji i pogreška, znanje i neukost. POJAVA se hitro povlačila, ostavljajući za sobom na brzinu postavljene zamke i rasprskavajuće mine, ali su, kao i prije, gubici višerazgnjevili nego upozoravali napadača, a kartelovi su veterani s Ninja-hilla nešto i naučili. Sada su se razdvojili u tri zasebne skupine i počeli opkoljavati vrh zone slijetanja."Uočen stroboskop", javio je Willis."POJAVA, govori BATMAN, potvrdite zonu slijetanja.""Potvrñujem. Stižemo. Izvucite svoje ljude na otvoreno. Ponavljam, izvucite ljude tamo gdje ih možemo vidjeti."Imamo trojicu koju nosimo. Radimo najbolje što možemo." "Još trideset sekundi",rekao mu je PJ. "Bit ćemo pripravni."Kao i prije, mitraljesci su čuli samo polovicu razgovora, nakon čega su slijedile upute: "ZL posadi, naredio sam svim prijateljima da i/.idu na otvoreno. Kada ih prebrojimo želim da brišete po prostoru. Sve što vidite vjerojatno je prijatelj. Sve ostalo razoriti. Ryane, to znači, razvali do kraja.""Razumijem", odgovorio je Jack. "Petnaest sekundi. Ljudi, pozor."Sve je počelo bez upozorenja. Nitko nije zamijetio sam početak. Pave Low se strmo obrušavao, ali nije mogao izbjeći neprijateljske postrojbe. Šestorica su čuli kako prilazi, te primijetili crno obličje koje se kretalo ispod oblaka. Istovremeno su naciljali u nebo i otvorili vatru. Zrna kalibra 7.62 milimetra prošla su glatko kroz pod letjelice. Zvuk je bio prepoznatljiv, poput tuče na vrućem limenom krovu, te je svatko začuvši ga znao o čemu je riječ. Pretpostavkuje malo kasnije potvrdio i vrisak. Netko je bio ranjen."IM, pucaju polisima", javio je /iminc-i pivko inleikoma. Nakon loga je usmjerio mitraljez, prema Uh i ispalio kratak rafal. Trup je ponovno /adi lilao. Svijetleći su meci nadaleko otkrili položaj leljeii-ce, le se pucnjava pojačala."Isuse!" /ina su pogodila oklopljeni vjetrobran. Nisu ga probila, ali su ostavila ogrebotine, a njihovi udari bljesnuli bi poput krijesnica. Nagonski, Johns je nagnuo letjelicu nadesno, dalje od paljbe. To je otkrilo helikopterov lijevi bok.Ryan je bio uplašen kao nikada prije. Činilo mu se da odozdo puca stotinu, dvijestotine, tisuću pušaka, sve uperene u njega. Želio se prignuti, ali je znao da je najsigurnije mjesto iza pola tone teškog mitraljeza. Mitraljez zapravo nije imao ciljnike. Pogledao je niz cijevi koje su rotirale prema osobito gustoj nakupini bljeskova i pritisnuo okidač.Osjećao je kao da u rukama drži pneumatski čekić, a zvučalo je kao da neki div cijepa jedro u komadiće. Dva metra dug i metar širok plameni jezik prokuljao je pred njegovim očima, toliko blještav da je jedva gledao kroz njega, iako je čvrsti valjak markirnih zrna bilo nemoguće previdjeti, te ga je prošetao ravno kroz bljeskove koji su stizali sa tla. Ali ne zadugo. Pomognut rotacijom helikoptera i nevjerojatno snažnim vibracijama oružja okrenuo je mitraljez. Crtamarkirnih zrna nekoliko je sekundi vijugala i zatreperila nad zonom paljbe. Do trena kada je podigao palčeve s okidača, bljeskovi iz cijevi su zamrli."Prokleti bili", rekao je sebi, iznenañen stoje u trenu zaboravio na opasnost. Samo, to nije bila jedina paljba usmjerena na njih. Ryan je izabrao još jedno područje te se bacio na posao, ovaj put kratkim rafalima, u svakom samo nekolikostotina metaka. Tada se helikopter u potpunosti okrenuo, pa su mu ciljevi nestali iz vidnoga polja.U letnom su odjeljku Willis i Johns pregledavali instrumente. Iznenadili su se. Letjelica nije pretrpjela teža oštećenja. Letne komande, takoñer oklopljene, motori, transmisija i spremnici goriva bili su netaknuti paljbom. Barem su tako pretpostavljali."Imamo nešto ranjenih otraga", prijavio je Zimmer. "PJ, završimo s tim."

Page 307

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost"U redu, Buck, razumio." PJ je okrenuo helikopter, ovaj put ulijevo. "POJAVA, govori BATMAN, pokušat ćemo ponovno." Glas mu je izgubio uobičajenu ledenu mirnoću. Borba se nije uvelike izmijenila, samo je on ostario."Približavaju se. Gospodine, maknite se već jednom! Svi snio na položaju, svi smo na položaju!""Dvadeset sekundi, sinko. 7\. posadi, vraćamo se. Dvadeset sekundi."I lelikopter se zaustavio i poskočio u zraku, prekidajući svoje veličanstveno kruženje, a Johns se nadao da oni koji ga promatraju neće biti pripravni na ovajpotez. Povećao je snagu do maksimuma, te se oštro obrušio prema zoni slijetanja.Na visini od dvije stotine metara ponovno je podigao nos letjelice, te povukao sve komande kako hi usporio. To je bio njegov uobičajeno savršen manevar. Pave Low |c i/gubio brzinu kretanja naprijed u točnom trenutku - te tvrdo prizemljio zbog smanjene snage motora dva. Johns je to osjetio i skutrio se, djelomično očekujući minu, ali se to nije dogodilo te je ostao na mjestu.Činilo se da traje čitavu vječnost. Kada adrenalin prokulja umom i tijelom, vrijeme u njima kao da se zaustavlja. Ryan je vjerovao da krajičkom oka vidi pojedinačna sječiva elise kako se vrte. Poželio je pogledati prema stražnjem dijelu, želio je vidjeti je li se odred već ukrcao, ali je područje njegove odgovornosti bilo lijevi mitraljeski otvor. Trenutno je shvatio da ga ne plaćajuda municiju donese natrag. Čim se uvjerio da nikoga od njegovih ljudi nema u blizini, aktivirao je mitraljez i šibao rafale kroz drveće u širokom luku otprilike stopu iznad tla. Na drugom je boku Zimmer činio isto.Clark je gledao kroz stražnja vrata. Bean je stajao za svojim mitraljezom, ali nije mogao pucati. Iz tog su pravca dolazili njihovi vojnici, približavali se helikopteru, noge su im se pokretale u trku, ali su njihove kretnje izgledale usporene. Tada je izmeñu drveća započela paljba.Ryan se iznenadio kako može biti preživjelih u području koje je upravo pokrio paljbom, ali ih je bilo. Primijetio je iskru na okviru otvora, shvatio je da netko cilja ravno na njega. Nije se sakrio. Zaklona nije bilo, a znao je da oplata letjelice prolazi daleko gore. U trenutku je primijetio otkuda paljba dolazi, te je naciljao i zapucao. Činilo mu se da udar mitraljeza pomiče letjelicu u stranu. Plamenovi iz oružja probili su rupu u prašini koju su podizali rotori, ali su iz drveća još dopirali bljeskovi.Clark je začuo vriskove koji su dopirali izvana i iz unutrašnjosti letjelice te nadglasavali duboko zavijanje mitraljeza. Mogao je osje-lili zrna koja su pokidala bok letjelice. I Igk'ñao je dvojicu koji su pali I očno ispod stražnjegrotora dok su ostali trčali unutra."Sranje!" Skočio je i otrčao do vrata, Chavez i Vcga su ga slijedili. Clark je podigao jednog palog vojnika i odvukao ga preko rampe. ('liavez i Vega podigli su drugoga. Oko njihovih nogu meci su podizali stupice prašine. Vega je pao pet stopa udaljen od rampe, zajedno sa svojim teretom. Clark je predao svojega vojnika u ruke njegovih drugova te je otišao pomoći. Prvo je unio vojnika. Kada se okrenuo, Chavez je već vukao Vegu. Clark je zgrabio čovjeka za ramena i povukao prema natrag, sjedajući na rub rampe. Ding je zgrabio Osoa za noge te gaokrenuo, skočivši kako bi uhvatio mitraljesko postolje dok se helikopter podizao. Paljba je prodirala ravno kroz vrata, ali je sada Bean imao čisto poljepaljbe, te je zapucao.Uzlijetanje je bilo sporo. Helikopter je nosio nekoliko tona novog tereta, nalazio se na više od tisuću petsto metara nadmorske visine, te je pokušavao uzletjeti sa smanjenim potiskom. Na prednjem kraju letjelice PJ je proklinjao slupani motor. Još uvijek pod paljbom, Pave Low se s mukom podigao nekoliko stopa.Na tlu oko helikoptera, napadači su, vidjevši da ljudi koje su trebali pobiti bježe, odlučili posljednji put pokušati to spriječiti. Helikopter im je nalikovao nagradi za taj trud, odlučili su, svaki za sebe, uništiti tu stravičnuprikazu koja im je priječila put do pobjede, koja je pobila njihove prijatelje. Sada se više od stotinu pušaka usmjerilo na letjelicu koja je podrhtavala na pola puta izmeñu tla i leta.Ryan je osjetio kako nekoliko zrna prolazi pored njega, ulijetala su ravno kroz vrata, kamo su letjela nije znao, bila su usmjerena na njega i njegov mitraljez.Straha je nestalo. Bljeskovi oružja bile su ciljne točke i tako je činio. Birao je ciljeve jedan po jedan te dodirivao okidač, prelazeći brzo s jednoga na drugi. Sigurnost, ili ono što je od nje ostalo, ležala je u uklanjanju opasnosti. Zaklon nije postojao, te je znao da sposobnost uzvraćanja predstavljapovlasticu koju je svatko u unutrašnjosti letjelice priželjkivao, ali su je samotrojica imala. Nije ih mogao iznevjeriti. Pomicao je mitraljez slijeva nadesno usekundama koje su se protegnule u sate, vjerovao je da čuje svaki hitac koji je mitraljez izbljuvao. Glava mu se zaljuljala kada je nešto udarilo u njegov

Page 308

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostšljem, ali se smirio i dalje pritiskao okidač za-sipajući okoliš jednim neprekidnim vatrenim mlazom koji se mijenjao kako je shvaćao da mora podići rukei spustiti cijevi jer su ciljevi padali. Tijekom jednog začudnog trenutka učinilo mu se da ne pa-daju, te da on uzmiče. Tada je sve završilo. Nekoliko trenutaka njegove ruke nisu puštale mitraljez. Pokušao je zakoračiti unatrag, ali njegove ruke nisu puštale drške sve dok im to nije naredio. Tada su mu pale niz bokove. Ryan je zatresao glavom kako bi se razbistrio. Huka mitraljeza zaglušila ga je te je proteklo još nekoliko sekundi prije nego je začuo krikove ranjenika. Osvrnuo se oko sebe i primile! io da je unutrašnjost letjelice ispunjena kiselim dimom mitraljeza, ali da je brzo vjetri sve jače zračno strujanje. Oči su mu još uvijek osjećale posljedice bljeskova iz mitraljeza, a noge su mu klecale od naglog umora koji dolazi nakon silovitih borbi. Poželio je sjesti, zaspati, probuditi se negdje drugdje.Jedan od krikova dopro je iz blizine. To je bio Zimmer, samo nekoliko stopa dalje, ležao je na leñima i prevrtao se držeći ruke na prsima. Ryan je prišao pogledati stoje.Zimmer je primio tri metka u prsa. Izdisao je krv. Krv je prštala u ružičastom oblaku iz usta i nosa. Jedno gaje zrno pogodilo u desno rame, ali su teže bile prostrijelne rane na plućima. Ryan je odmah shva-lio. Je li s njima bio i bolničar? Je li on mogao nešto učiniti?"Ovdje Ryan", pozvao je preko interkoma. "Narednik Zimmer je ranjen. Poprilično teško.""Buck!" PJ se javio istog trena. "Buck, jesi li u redu?"Zimmer je pokušao odgovoriti, ali nije uspio. Njegov je kabel interkoma bio uništen. Povikao je nešto što Ryan nije mogao razumjeli, te se Jack okrenuo i zaurlao najglasnije stoje mogao, prema ostalima koji kao da nisu marili, ili nisu znali što se dogaña."BOLNIČAR! RANARNIK!" dodao je, ne znajući kako ih vojska naziva. Clark gaje čuoi pošao prema njemu."Zimmeru, drži se, bit će sve u redu", rekao mu je Jack. Toliko je pamtio od onih nekoliko kratkih mjeseci provedenih u marincima. Daj im razlog za život. "Sredit ćemo to, bit ćeš u redu. Drži se, narednice, boli, ali će biti u redu."Clark im je prišao trenutak kasnije. Strgnuo je Zimmeru pancir-ku, ne mareći za bolni vrisak koji je prouzročilo ranjeno rame. Clar-ku je to takoñer predstavljalo povratak u daleku prošlost i već napola zaboravljene stvari. Nekako je zaboravio koliko je strašno, koliko je jezivo sudjelovati u ovakvim dogañajima, te dok se oporavljao brže od drugih, osjećaj stravične bespomoćnostipod paljbom, i nemoć da ublaži posljedice gotovo su ga sasvim obuzeli. Sada je bio bespo-moćan. To je vidio po rnn:im;i. Clark je podigao pogled prema Rya-iiiii stresao glavom."Moja djeca!" vrisnuo je Zimmcr. Narednik je imao razloga živjeti, ali sam razlog nije bio dovoljan."Pričaj mi o svojoj djeci", rekao je Ryan. "Pričaj o njima.""Sedmero - imam sedmero djece - imam, ne smijem umrijeti! Moja djeca, potreban sam djeci.""Drži se narednice, izvući ćemo te odavde. Preživjet ćeš", govorio je Ryan dok su mu suze maglile oči, zbog laži koje je izrekao umirućemu."Oni me trebaju!" Glas mu je slabio dok mu je krv plavila pluća i grlo.Ryan je pogledao Clarka, nadajući se da on može izreći nešto. Dati nekakvu nadu.Nešto. Clark je samo prazno gledao u Jackovo lice. Jack je spustio pogled na Zimmera i primio ga za nepovrijeñe-nu ruku."Sedmero djece?" upitao je Jack."Oni me trebaju", zacvilio je Zimmer, znajući da ga neće biti tamo, da ih neće promatrati kako rastu i vjenčaju se, imaju vlastitu djecu, da ga neće biti da ihvodi i štiti. Propustio je učiniti ono što čine očevi."Reći ću ti nešto o tvojoj djeci što ti ne znaš, Zimmeru", obratio se Ryan umirućem."Ha? Što?" Izgledao je smeten, promatrao je Ryana tražeći odgovor na veliko pitanje života. Jack nije imao taj odgovor, ali mu je rekao što može učiniti."Svi će ići na sveučilište", Ryan je stisnuo narednikovu ruku najčvršće što je mogao. "Zimmeru, dajem ti svoju riječ, sva će ti djeca ići na visoke škole. Ja ću se pobrinuti za to. Kunem se Bogom, učinit ću to."Narednikovo se lice malo izmijenilo, ali prije nego je Ryan mogao odlučiti koji je osjećaj iskazivalo, liceje dobilo nov izraz i više nije bilo nikakvih osjećaja. Ryan je uključio interkom. "Brigadiru, Zimmer je mrtav.""Primljeno." Ryana je uvrijedila hladnoća prijama poruke. Nije mogao čuti što jeJohns mislio: Isuse, o Bože, što ću reći Carol i djeci?

Page 309

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostKyan je /iminerovu glavu di/.io u kulu. Polagano se oslobodio, pola/ući glavu nametalni pod helikoptera. Clark je-obavio svoje debele ruke oko mlañeg čovjeka."Ja ću učiniti to", rekao mu je Jack napola se gušeći u jecajima. "Ja nisam lažljiva pizda. Ja ću to učiniti!""Znam. I on je znao. Stvarno, znao je.""Siguran si?" Potekle su suze, Jacku je bilo teško ponoviti najvažnije pitanje usvom životu. "Jesi li uistinu siguran?""On je čuo što si rekao Jack, vjerovao ti je. Doktore, postupio si sasvim dobro." Clark je zagrlio Ryana kako muškarci grle samo svoje supruge, svoju djecu i one uz koje su gledali smrti u oči.Na prednjem desnom sjedištu brigadir Johns pospremio je svoju tugu u zaključani odjeljak koji će otvoriti kasnije i iskusiti ga do srži. Sada je morao letjeti. Buck bi to svakako shvatio.Cutterov je mlažnjak sletio na Hurlburt Field u dubokoj tami. Čekao gaje automobil koji gaje odvezao u Operativni odjel eskad-rile. Tamo je stigao bez najave, te je u ured uletio poput zloduha."K vragu, tko ovdje zapovijeda?"Narednik je u trenutku prepoznao Predsjednikova savjetnika za nacionalnu sigurnost, gledao ga je na televiziji. "Ova vrata, gospodine."Cutter je pronašao mladog satnika kako drijema u naslonjaču. Časnikove su se očiotvorile zajedno s vratima, te je dvadesetdeveto-godišnji časnik ponešto nesigurno skočio na noge."Hoću znati gdje je brigadir Johns", tiho mu je rekao viceadmiral Cutter."Gospodine, tu obavijest nisam u mogućnosti...""Znaš li tko sam ja?""Da, gospodine.""Satnice, pokušavate me odbiti?""Gospodine, dobio sam naredbe.""Satnice, upravo poništavam sve vaše naredbe. Odgovorite na moje pitanje i to odmah." Sada je Cutterov glas bio nekoliko decibela jači."Gospodine, ne znam gdje je...""Onda pronañite nekoga tko zna i dovedite ga ovamo."Satnik je bio dovoljno preplašen te je pošao linijom manjeg otpora. Pozvao je bojniku koji je stanovao u bazi, te se ovaj pojavio u uredu za manje otl osam minuta."Koji vrag se tlogada ovdje?" upitao je bojnik ulazeći."Bojniče, ja se dogañam ovdje", rekao mu je Cutter. "Želim znati gdje je brigadir Johns. On je jebeni zapovjednik ove postaje, nije li?""Da, gospodine!" Koji vrag?"Želite reći da pripadnici ove postrojbe ne znaju gdje se nalazi njihov zapovjednik?" Cutter je bio dovoljno zaprepašten činjenicom da njegova pojava nije proizvela trenutnu pokornost koja bi mu omogućila da se obruši na bitno."Gospodine, specijalne operacije, mi...""Je li ovo jebeni izviñački tabor ili vojna postrojba?" zaurlao je admiral."Gospodine, ovo je vojna organizacija", odgovorio je bojnik. "Brigadir Johns je privremeno odsutan. Gospodine, moje naredbe glase da ne smijem o njegovoj zadaćiraspravljati ni s kim bez potrebnog odobrenja, a vi se, gospodine, ne nalazite na tom popisu. Admirale, to su moje naredbe."Cutter je bio smeten, što ga je još više razgnjevilo. "Znate li što je moj posao, za koga radim?" Mlañi časnici ovako s njim nisu razgovarali već više od desetljeća. A i tome je karijeru slomio poput šibice."Gospodine, imam pismene naredbe. Predsjednik takoñer nije na tom popisu, gospodine", odgovorio je bojnik stojeći pozorno. Prokleti pizdek, on će Ratno zrakoplovstvo nazivati izviñačkim logorom. E, pa jebi se i ti i onaj tko te ovamo dovezao, gospodine admirale; bojnikovo je lice poprilično nedvosmisleno pokazivalo što misli.Cutter je morao ublažiti glas ne bi li obuzdao osjećaje. S ovim se bezobraznikommogao pozabaviti poslije. Trenutačno je trebao obavijest. Tako je ponovno započeo s isprikom, kao čovjek čovjeku. "Bojniče, morate mi oprostiti. Riječ je o izuzetno važnoj stvari, a ne mogu vam objasniti razloge zašto je ona toliko važna ili o čemu se radi. Samo mogu reći daje pitanje života i smrti. Vaš brigadir Johns možda se nalazi negdje gdje mu je potrebna pomoć. Možda se čitavaoperacija raspada, a ja to moram znati. Vaša odanost zapovjedniku zaslužuje svaku pohvalu, vaša predanost dužnosti primjerna je,ali Časnici trebaju poslušati prosudbu. Bojniče, lako i vi sada morale postupili. Kažem vam, potrebna mije ta informacija, i U) otimah."Razum je pobijedit) lamo gdje je bijes propao. "Admirale, brigadir je otišao u Panamu u pratnji jednog našeg MC-130. Ja ne znam zašto i ne znam sto tamo rade.

Page 310

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostGospodine, to je uobičajeno stanje u eskadrili za specijalne operacije. Gotovo sve što radimo je tajna, a ova je zaštićenija od drugih. To što sam vam rekao predstavlja sve što znam.""Kamo je točno krenuo?""U Howard, gospodine.""Vrlo dobro. Kako mogu doći u vezu s njim?""Gospodine, oni su izvan mreže. Te obavijesti nemam. Oni mogu stupiti u vezu s nama, ali ne i mi s njima.""To je bezumno", primijetio je Cutter."Ne sasvim, admirale. Vrlo često prakticiramo taj sistem. Uz MC-130, oni su samodostatni. Hercules vozi osoblje za održavanje i podršku koji održavaju operaciju, te osim ako nas ne pozovu, oni su u potpunosti neovisni od ove baze. U slučaju obiteljske nesreće ili nečeg sličnog, možemo ih pokušati dobiti preko operativnog ureda u bazi Howard, ali u ovom slučaju to nismo činili. Mogao bih pokušati otvoriti taj kanal ukoliko želite, ali to bi moglo potrajati nekoliko sati.""Hvala, ali za nekoliko sati mogu biti tamo.""Vrijeme je prilično nemirno u tom području, gospodine", upozorio ga je bojnik."To je u redu." Cutter je izišao iz sobe i otišao do automobila. Zrakoplov su već napunili gorivom, te je deset minuta kasnije poletio prema Panami.Johns je sada lakše upravljao, letio je prema sjeveroistoku niz veliku andsku udolinu koja tvori kralježnicu Kolumbije. Let je tekao glatko, ali je imao tri brige na umu. Prvo, ovako opterećenoj letjelici nedostajalo je snage za prelet preko planina sa zapadne strane. Drugo, morao je dotočiti goriva za manje od satvremena. Treće, vremenske su se prilike pred njim pogoršavale svake minute."BATMAN, govori KANDŽA, prijam.""KANDŽA, slušam vas.""(iospiulinc, kada mislile Innkirali?" upitala je satnica Montaignc."Želim se prvo Sto viSc približiti obali, te ako uspijem potrošili još nešto goriva, moći ću skrenuti zapadnije i obaviti to.""Primljeno, prijavljujem da primamo radarske signale, te bi nas netko mogao otkriti. Riječ je o radarima za civilni promet, ali je I lercules dovoljno velikda prekrije zaslon."Sranje! Johns je nekako dopustio sebi da zaboravi na to. "Imamo teškoće", rekao je "VVillisu."Da. Dvadeset minuta pred nama leži prijevoj kojeg bismo mogli preletjeti.""Koliko je visok?""Zemljovid pokazuje dvije tisuće sedamsto. Dalje se spušta, ali s radarima na tragu... i vremenom. Brigadiru, ne znam.""Provjerimo koliko se možemo popeti", rekao je Johns. Posljednjih pola sata bio je nježan s motorima. Sada više ne. Morao je znati što može. PJ je povukao ručicu gasa na punu snagu, promatrajući pokazivače motora broj dva. Igla pokazivača ovaj put nije dosegla ni sedamdeset posto."Curenje na P3 se pogoršava, šefe", rekao mu je Willis."Primjećujem." Pokušali su izvući maksimalan potisak rotora, ali, iako nisu znali, i on je bio oštećen, te nije davao predviñeni potisak. Pave Low se mučno uspinjao, dosežući dvije tisuće šesto metara, ali se tu zaustavio te počeo spuštati, boreći se za svaku stopu, postupno gubeći visinu."Ako potrošimo još goriva..." s nadom u glasu rekao je Willis."Ne uzdaj se u to", PJ je uključio radio. "KANDŽA, ovdje BATMAN, ne možemo prijeći brda.""Onda mi dolazimo do vas.""Ne, došli biste prerano. Moramo dotakati bliže obali.""BATMAN, ovdje MALENE OČI. Čuo sam za teškoće. Kakvo gorivo trebate za to čudovište?" upitao je Larson. Sukladno planu, pratio je helikopter još od izvlačenja."Sinko, sada bih vozio na mokraću, samo daje imam dovoljno." "Možete li doprijeti do obale?""Potvrdno. Bit če gusto, ali bismo trebali stići.""Mogu vas odvesti do uzlet išta udaljenog stotinu milja od obale koje je opskrbljeno svim potrebnim gorivom. Ja takoñer imam ranjenika koji krvari i potrebna mu je medicinska pomoć."Johns i Willis pogledali su jedan drugoga. "Gdje je?""Vašom sadašnjom brzinom, oko četrdeset minuta leta. El Pin-do. Malo uzletište za privatne zrakoplove. U ovo doba noći trebalo bi biti pusto. Imaju podzemno skladište od deset tisuća galona. To je Shellova koncesija, tamo sam bio puno puta.""Nadmorska visina?""Ispod sto pedeset metara. Ugodan, gust zrak za vaš rotor, brigadiru."

Page 311

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost"Učinimo to", rekao je Willis."KANDŽO, jeste li čuli?""Jesmo.""Dakle, pokušat ćemo tako. Skreni na zapad. Ostani dovoljno blizu radi radioveze, ali ste slobodni izbjegavati radare.""Primljeno, pravac zapad", odgovorila je Montaigne.U stražnjem je dijelu Ryan sjedio pokraj mitraljeza. U helikopteru se nalazilo osmero ranjenika, ali su ih dva bolničara već obrañivala, a Ryan nije bio u stanju ponuditi nikakvu pomoć. Prišao mu je Clark."Slušaj, što ćemo s Cortezom i Escobedom?""Mi želimo Corteza, s drugim, k vragu, ne znam. Kako bismo objasnili otmicu?""Što misliš, što ćemo učiniti, odvesti ga na sud?" upitao je Clark u buci motorai vjetra."Sve drugo je hladnokrvno ubojstvo. On je sada uhićenik, a ubiti uhićenika predstavlja ubojstvo, sjećaš se?"Predaješ mi pravne znanosti, pomislio je Clark, ali je znao da je Ryan u pravu. Ubiti uhićenika bilo je suprotno pravilima."Dakle, vraćamo ga?""To bi upropastilo čitavu operaciju", rekao je Ryan. Znao je da govori preglasno. Od njega se sada očekivalo da bude tih i zamišljen, ali su se okruženje i večernja dogañanja suprotstavila tome. "Isusa ti, ne znam."kamo ulemo iiiislmi, kamo Icli helikopter?""Ne /nam." Rvanje uključio interkom i upilao. Odgovor ga je iznenadio le gaje prenio Clarku."Slušaj, ja ću lo urediti. Imam ideju. Odvodim ga odavde kada slclimo. Larson i ja ćemo počistiti taj dio. Mislim da znam što će upaliti.""Ali...""Ti zapravo ne želiš znati, zar ne?""Ne možete ga ubiti", nastavio je Jack."Ja neću", rekao je Clark. Ryan nije znao kako shvatiti taj odgovor. Ipak, on jenudio izlaz te gaje prihvatio.Larson je sletio prvi. Uzletište je bilo slabo osvijetljeno, pod niskim svodom bilo je tek nekoliko svjetiljki, ipak je uspio sletjeti te je pomoću svojih sigurnosnih svjetala kojima je treptao pokazivao put prema spremnicima goriva. Jedva se zaustavio kada je helikopter sletio pedesetak metara dalje.Larson je bio zadivljen. U slabim modrim svjetlima primijetio je nekoliko rupa na letjelici. Čovjek u letačkom kombinezonu potrčao je prema njemu. Larson ga jedočekao i odveo do crijeva za gorivo. Crijevo je bilo dugačko, otprilike dva i pol centimetra u promjeru, korišteno za opskrbu privatnih zrakoplova. Motori pumpi bili su isključeni, ali je Larson znao gdje se nalazi prekidač te je hicemrazbio bravu. To nikada prije nije činio, pa je, kao u filmovima, s pet metaka odvalio mjedeni mehanizam iz drvenog okvira. Minutu poslije, narednik Bean stavio je kraj cijevi u jedan od vanjskih spremnika. Tada se pojavio Clark s Escobedom. Jedan vojnik držao je pušku prislonjenu uz glavu ovog drugog dok su se dvojica pripadnika Agencije dogovarali."Idemo natrag", rekao je Clark pilotu."Što?" Larson se okrenuo i ugledao dva vojnika koji su prenosili Jurada iz Beecha prema helikopteru."Vraćamo našeg prijatelja kući u Medellin. Prije toga moramo obaviti još nekoliko stvari...""Upravo krasno." Larson je otišao do zrakoplova i popeo se na krilo te otvorio poklopce spremnika. Morao je čekati petnaest mi-nula. Helikopter je obično dobivao p,ouvo kroz daleko snu cijev. Kada je član posade i/vukao crijevo, helikopterski rotori ponovno su se zavrljcli. Nedugo nakon toga poletio je u noć. Na sjeveru je bljesnula munja, Larson je bio sretanšto ne leti u tom pravcu. Natakanje goriva prepustio je Clarku, dok je on otišaou kabinu obaviti telefonski razgovor. Zabavna pojedinost bila je da će čak i zaraditi nešto novca. Osim toga, nije bilo ničega zabavnog u dogañajima posljednjih mjesec dana."U redu", rekao je PJ preko interkoma. "Ovo je bila posljednja stajanka, idemo kući.""Temperature motora nisu najblistavije", rekao je Willis. Motori T-64-GE-7 bili su načinjeni za avionski kerozin, a ne daleko lakše hlapljiv i opasniji visokooktanski benzin koji su trošili privatni zrakoplovi. Proizvoñačko je jamstvo navodilo da se ova vrsta goriva može upotrebljavati trideset sati prije nego se gorioničke komore pretvore u pepeo, ali jamstvo nije navodilo ni riječi o nekvalitetnim oprugama ventila i gubitku P3."Čini mi se da ćemo ih sasvim dobro rashladiti", rekao je brigadir, glavom

Page 312

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostpokazujući prema nevremenu pred njima."Ponovno optimistični, nije li tako?" rekao je Willis stoje mirnije mogao. Pred njima nije bila oluja, izmeñu njih i Paname čekao ih je uragan. Sve u svemu, bilo je gadnije nego kada pucaju po letjelici. Po oluji se nije moglo pucati."KANDŽO, govori BATMAN, prijam", pozvao je Johns."BATMAN, slušam vas.""Kakva je vremenska situacija pred nama?""Loša, gospodine. Preporučujem da skrenete na zapad, pronañete prolaz i pokušateprelet i prilaz s pacifičke strane."Willis je pogledao navigacijski zaslon. "A, joj.""KANDŽO, upravo smo otežali za nekih pet stotina kilograma. Mislim da trebamo drugi prilaz.""Gospodine, oluja se kreće prema zapadu brzinom petnaest čvorova, vaš kurs premaPanami vodi vas u donji desni kvadrant."Čeoni vjetrovi čitavim putem, rekao je sebi PJ. "Dajte mi brzine.""Pi ocjena hr/.ine vršnih vjetrova n;i vašem pravcu povratka sedamdeset čvorova.""Divno!" primijetio je Willis. "To znači da će povratak u Panamu hiti blizu. Vrlo blizu."Johns je kiinmio. Vjetrovi su bili dovoljno zlo. Kiša koja ih prati još će više smanjiti učinkovitost motora. Njegov će dolet biti upola manji nego bi trebao biti... dotakati gorivo usred oluje bilo je neizvedivo... pametan potez bio bi pronaći mjesto za slijetanje i ostati tamo, čak ni to nije mogao... Johns je ponovno uključio radio."KANDŽO, govori BATMAN. Krećemo prema zamjenskome jedan.""Sišli ste s uma?" odgovorila je Francie Montaigne. "Gospodine, ne sviña mi se to", rekao je Willis."U redu, možeš jednoga dana načiniti službeno izvješće. Položaj mu je samo stotinu milja od obale, te ako ne uspijemo, vjetrovi će nas skrenuti. KANDŽO, trebam provjeru položaja zamjenskoga jedan.""Jebeni manijak", promrsila je Montaigne. Svojim vezistima: "Pozovite zamjenskogjedan. Trebam provjeru njihova položaja i to odmah."Murrav se nije nimalo zabavljao. Adela nije bila velik uragan, tako mu je rekao Wegener, bilo gaje više nego je očekivao vidjeti. Valovi su bili visoki jedanaest metara, te iako je Panache jednom nalikovao bijeloj čeličnoj hridi privezanoj uz dok, sada je poskakivao poput dječje igračke u kadi. FBI-ev agent pričvrstio je skopalomin-ske flastere ispod i iza uha kako bi se borio protiv morske bolesti, ali se ovog trenutka nije borio dovoljno snažno. Wegener je sjedio u svojem naslonjaču na mostu, pušio lulu nalikujući starome mornaru, dok se Murrav držao za šipku iznad glave, osjećajući se poput čovjeka na zanjihanom trapezu.Nisu se nalazili na predviñenom položaju. Wegener je svojem posjetitelju objasnio da je ovo jedino mjesto gdje mogu biti. Mjesto se pomicalo, ali su bilina položaju, a Murrav je osjećao neku slabašnu zahvalnost da more nije bilo toliko uzburkano kao prije. Mučno se odvukao do vrata i pogledao oblačni stup koji se nadvijao nad njima."l'aniirlu', ovdje KANDŽA, prljam." progovorio je zvučnik, We-mcnci je ustao da uzme mikrofon."KANDŽA, ovdje Panache. Vaš signal je slab, ali je čujan, prijam.""Provjera položaja, prijam."VVcgcncr je predao podatke pilotu, čiji je glas zvučao djevojački, pomislio je. Isuse, posvuda žene."IJATMAN kreće prema vama.""Primljeno. Molim izvijestiti BATMANA da su uvjeti ispod dopuštenih. Ponavljam, ovdje je prilično gadno.""Primljeno. Ostanite na vezi." Glas se vratio dvije minute kasnije. "Panache, govori KANDŽA. BATMAN javlja da želi pokušati. Ukoliko ne uspije, namjerava prijeći na HIFR. Možete li srediti stvari, prijam.""Potvrñujemo. U svakom slučaju možemo pokušati. Dajte mi I'TA, prijam."" I 'TA oko šezdeset minuta.""Primljeno, pripremit ćemo se. Izvješćujte nas. Kraj." Wegener je pogledom prešao preko zapovjedničkog mosta. "Gospoñice Wal-Icis, preuzimam zapovjedništvo. Pozovite odmah voñe Rilevja i ()rezu na most.""Kapetan preuzima zapovjedništvo", rekla je Waltersova. Bila je razočarana. Bilaje usred proklete tropske oluje i imala najbolji provod svog mladog života. Nijejoj čak ni pozlilo, iako je većini posade bilo loše. Pa zašto joj zapovjednik oduzima vodstvo?""Kormilo srednje lijevo", naredio je Wegener. "Novi pravac tri--tri-pet. Svi motori naprijed s dvije trećine."

Page 313

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost"Kormilo srednje lijevo, razumijem, novi pravac tri-tri-pet." Kormilar je zavrtio kolo, tada je posegao za ručkama pogona. "Dvije trećine snage, gospodine.""Dobro. Obrecki, kako se osjećaš?" upitao je zapovjednik."Ljulja kao ludo, samo se pitam kada će stati", mladić se nacerio, ali nije skidao pogled s kompasa."Dobro radiš. Javi ako se umoriš." "Razumijem, gospodine."Oreza i Riley stigli su na most minulu kasnije. "Što je?" upitno je prvi."Za trideset minuta stiže helikopter", najavio im je kapetan. "O, jebote!" primijetio je Riley. "Red, oprostite, ali... ma, sranje!""U redu, vodo palube, sada kada smo to raspravili, povjeravam vam da to izvedete", rekao je strogo Wegener. Riley je prihvatio pokudu kao pravi profesionalac."Kapetane, oprostite, učinit ću najbolje što mogu. Ali, dočasnik na tornju?"Wegener je kimnuo. Izvršni časnik bio je najprikladniji da vodi operaciju iz kontrole leta. "Dovedite ga." Riley je otišao, a Wegener se okrenuo svojem nostromu. "Portagee, želim te za kormilom kada krenemo u Hotel Corpin. Ja zapovijedam.""Gospodine, ne postoji Hotel Corpin.""Upravo zato ti stojiš za kormilom. Zamijeni Obreckoga za pola sata, te se malo privikni. Moramo im pružiti najbolju moguću metu.""Isuse." Oreza je pogledao kroz prozor. "Red, dobit ćeš je."Johns je letio nisko, održavao je letjelicu na jedva četrdesetak metara iznad tla. Isključio je automatske kontrole letenja, više vjerujući vlastitom umijeću,prepustio je motore Willisu, usredotočuju-ći se na svoje instrumente što je višemogao. Sve je započelo u tre-nutku. Letjeli su pod vedrim nebom, da bi sljedeće sekunde kiša za-sula letjelicu."I nije tako loše", bezočno je slagao Johns preko interkoma."Uostalom, plaćaju nas za ovakve poslove", složio se Willis s nemalom količinom ironije.PJ je provjerio navigacijski zaslon. Vjetrovi su dolazili sa sjeverozapada, ponešto usporavajući helikopter, ali to će se promijeniti. Pogled mu je preskočio s pokazivača letne brzine na zaslon doppler--radara koji je pretraživao tlo. Satelitski sustav i sustav inercijske navigacije dojavljivali su računalu gdje se nalazi te kamo želi ići, crvenom točkicom. Drugi je zaslon pripadao radaru koji je ispitivao oluju pred njima, crvenom bojom naznačujući najgora područja. Pokušat će ih izbjeći, ali su i žuti predjeli kojima je morao letjeti bili dovoljno gadni."Sranje!" viknuo je Willis, Oba su pilula povukli zajedničke komande i izvlačilii/ motora maksimum snage, I Heljdi su u turbulenei |ti. Oba para očiju bila su zalijepljena na pokazivač vertikalnog ubi za uja u stopama po minuti, /.a trenutak su propadali brzinom većom od tisuću stopa, trideset sekundi života manje za letjelicu na pet stotina *.lopa visine. Ali su lakvi mikroudari predstavljali rijetkost. I lelikop Ur je propao na dvije stotine te se mučno uspinjao natrag. IM je odlučio da sedam stotina stopa predstavlja sigurniju visinu u ovom tre-ntilku. Rekao je samo:"Milo je gusto."VVillis je nešto zagunñao umjesto odgovora.11 stražnjem je dijelu ljudstvo bilo vezano za pod. Ryan je to već prije učinio,te se sada držao za mitraljesko postolje, kao da će to poli, tijšati stanje. Vidio je vrata otvorena-prema ničemu. Samo hrpa sive tame povremeno osvijetljenemunjama. Helikopter je poskakivao gore-dolje, bacan zračnim masama poput dječjegzmaja, s razlikom što je letjelica težila dvadeset tona. Nije mogao učiniti ništa. Njegova je sudbina ležala u tuñim rukama i ništa što je znao ili učinio sada više nije bilo važno. Čak mu ni povraćanje nije poboljšalo stanje, iako su mnogi to činili. Želio je da sve to završi, a ostatak razuma govorio mu je da uistinu mari kako će to završiti - zar ne?Propinjanje se nastavilo, ali dok je helikopter ulazio u oluju, vjetrovi su mijenjali pravac. Zapuhali su sa sjeveroistoka zamjetnom brzinom skrenuli u smjeru obratnom od kazaljke na satu, te su ubrzo puhali s lijevog boka letjelice. To je povećalo njihovu brzinu u odnosu ua tlo. S brzinom leta jedan-pet-nula, letjeli su sa sto devedeset i ubrzavali."Ovo je upravo čarobna ušteda goriva", primijetio je Johns. " Pedeset milja", odgovorio je Willis. "HATMAN, ovdje KANDŽA, prijam.""KANDŽA, slušamo vas, nalazimo se na pet-nula milja od zamjenskoga jedan i malo se tresemo..." Malo se tresemo, malo sutra, pomislila je satnica Montaigne, valjajući se kroz mirnije vrijeme stotinu milja dalje "...sve ostalo u redu." Prijavio je Johns. "Ako ne uspijemo sletjeti, mislim da možemo kliznuti s druge

Page 314

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnoststrane i usmjeriti se prema panamskoj obali." Johns se namrštio kada je još vodezapljusnulo vjetrobran. Istovremeno je nešto vode uletjelo u motore."Plaiiii'ii se ugasio! (juhimnbroj dva!""l'okicni ga", rekao je Johns, pokušavajući zadržali svoju lilacl-iioću. Spustioje nos letjelice i visinu zamijenio ubrzanjem. Da, i to je takoñer trebala biti sporadična pojava. Trebala je biti."Radim na tome", prodahtao je Willis."Gubim snagu na broju jedan", rekao je Johns. Povukao je ručicu do kraja te je uspio vratiti nešto snage natrag. Njegova dvomotorna letjelica sada je letjela sjednim motorom na osamdeset posto snage. "Satnice, idemo oživjeti dvojku. Poniremo stotinu stopa u minuti.""Radi", prijavio je Willis. Kiša se malo prorijedila, a motor broj dva počeo se okretati i raditi, ali je davao samo četrdeset posto. "Mislim da se pogoršalo stanje sa P3. Brigadiru, u sranju smo do grla. Četrdeset minuta. Usmjeravamo se prema zamjenskom jedan.""Imamo barem tu mogućnost. Nikada nisam bio bogzna kakav plivač." PJ-eve ruke bile su znojne. Mogao ih je osjetiti unutar svojih ručno izrañenih rukavica. Vrijeme za interkom: "ZL posadi, petnaest minuta do cilja", rekao je. "Jedan-petminuta."Riley je okupio deseteročlanu skupinu sastavljenu od iskusnih članova posade. Svaki je oko struka imao sigurnosno uže, a Riley je osobno provjerio svaki uzao i kopču. Iako su svi imali pojasove za spašavanje, pronaći čovjeka u moru noćas iziskivalo bi čudo od posebice ljubeznog Boga, noćas zaokupljenog mnogim drugim stvarima, pomislio je Riley. Lanci za pričvršćivanje i dodatna dvoinčna užad bili su već pripremljeni, i gdje je god moguće pričvršćeni za palubu. Poveo je posadu naprijed, postrojavajući ih pred krmi okrenutim zidom nadgraña. "Svi pripravni", telefonom je javio izvršnom časniku u kontroli leta. Svojoj posadi: "Ako itko od vas zajebe i padne preko ograde, majke mi, skačem za njim i osobno ću ga udaviti!"Nalazili su se u vrtlogu. Prema navigacijskom zaslonu nalazili su se sjeverno odcilja, krećući se brzinom od gotovo dvjesto pedeset čvorova. Ponirali su gore noikad. Jedan ih je udar bacio prema crnim valovima, Johns je zaustavio letjelicu na jedva stotinjak stopa. U tome je trenutku pilot poželio povratiti. Nikada prije nije letio u ovakvim uvjetima, bilo je gore nego što su priručnici tvrdili. "Koliko još?"" I ickili hisino luli nad njima, gospodine", rekao je VVillis. "Ravno prema jugu.""Dobro." Johns je upravljačku palicu gurnuo ulijevo. Nagla promjena pravca u odnosu na vjetar zaprijetila je da letjelicu prelomi nadvoje, ali je izdržala i krenula novim pravcem"Panache, govori BATMAN, k vragu, gdje ste?""Sva svjetla, pali!" viknuo je Wegener začuvši poziv. Panache se u I renutku rasvijetlio poput božičnog drvca."Proklet bio ako ne izgledate lijepo!" začuo se glas nekoliko sekundi kasnije.Adela je bio malen, slab, neorganiziran uragan, pretvarajući se ponovno u tropsku oluju zbog neuobičajenih vremenskih uvjeta. To je oslabilo njezine vjetrove više nego su se pribojavali, ali je i oko u ragana bilo maleno i rasuto, a oko im je sada upravo bilo potrebno.Uobičajena je pogrešna predrasuda da unutar olujnog oka vlada mir. Netočno, iakose nakon snažnih vjetrova unutarnjeg oblačnog zida, petnaest čvorova povjetarca promatraču čini bonacom. Ali je vjetar nestalne snage i promjenjiv, a valovi unutar oka, iako ne toliko visoki kao unutar prave oluje, idu u raznim pravcima.Wegener je brod postavio na milju udaljenosti od sjeverozapadnog ruba oka, koje je mjerilo jedva četiri milje u promjeru. Oluja se kretala brzinom otprilike petnaest čvorova. Imali su petnaest minuta da pokupe helikopter. Jedine dobre vijesti bile su daje vidljivost bila dobra. Kiša je prestala, te su iz kormilareve kućice mogli vidjeti valove i usmjeravati se prema njima.Na krmi, u kontroli leta, izvršni je časnik stavio slušalice na glavu i počeo govoriti."BATMAN, govori Panache. Govori letni operativni časnik, vodim vaš prilazak. Vjetar petnaest čvorova, neodreñen smjer. Brod valja u valovima otprilike petnaest stopa visine. Imamo deset do petnaest minuta za operaciju, nema razlogaza žurbu." Posljednja rečenica bila je izrečena kako bi opustio letnu posadu. Pitao se može li itko to izvesti."Zapovjednice, još nekoliko čvorova i mogu umiriti valjanje", prijavio je Portagee s kormila."Ne možemo bjcfcatl Iz oka.""Gospodine, to znani, ali trebam jači pogon."VVegencr je izišao da pogleda. Helikopter je bio vidljiv, njegovi slroboskopi

Page 315

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostžmirkali su u tami dok je kružio oko broda kako bi pilot dobio osjećaj za dimenzije. Ukoliko se išta zezne, provod će biti lud, shvatio je VVegener. Portageeje imao pravo glede brzine. "Dvije trećine", viknuo je u kabinu."Isuse, to je brodić", Johns je čuo Willisa kako dahše."Da, ipak, vesla nam neće smetati", PJ je spustio helikopter, izvodeći posljednji krug, usmjerivši se ravno na krmu. Izravnao je letjelicu na stotinu stopa, te shvatio kako ne može baš najbolje lebdjeti. Nedostajalo mu je potiska,pa kada je pokušao, letjelica se zaljuljala u stranu."Smiri prokleti brod!" javio je radiovezom."Gospodine, pokušavamo", javio je izvršni časnik. "Vjetar nam dolazi s lijevog boka. Preporučujem prilaz s lijeve strane, održite pravac prilaska čitavim putem.""Primljeno, vidim zašto." Johns je podesio snagu još jednom i krenuo."Idemo, idemo!" viknuo je Riley svojima. Podijelili su se u tri skupine, svaka za jednu skupinu kotača helikoptera.Paluba, primijetio je Johns, nije bila dovoljna za slijetanje u preletu, ali bočnim je prilaskom mogao smjestiti svih šest kotača na crnu podlogu. Polako je započeo prilaz, na početku je bio petnaest čvorova brži od broda, tijekom približavanja smanjivao je brzinu, ali ga je udar vjetra skrenuo i okrenuo letjelicu. Johns je opsovao i okrenuo letjelicu za novi pokušaj."Oprostite", rekao je. "Imamo problema s motorima." "Primljeno, samo mirno, gospodine," odgovorio je izvršni.PJ je ponovno otpočeo, s udaljenosti od tisuću jardi. Prilaz je ovaj put prošao dobro. Zanio je letjelicu stotinu metara prema krmi kako bi smanjio brzinu, a tada izravnao i lagano krenuo naprijed.(ilavni kotači dotakli su plailomui točno gdje je želio, ali se brod snažno zaljuljao i bacio letjelicu udesno. IM je nagonski dodao snagu i povukao ručicu kako bi se podigao s palube. Nije to smio učiniti, shvatio je trenutak prekasno."Teško je", javio je preko radioveze, suzdržavajući se od kletvi dok je ponovno skretao helikopter."Šteta što nismo više vježbali", složio se časnik Obalne straže. "Prilaz je bio dobar i lagan. Brod se samo jako zaljuljao. Ponovite to, i sve će biti u redu.""Dobro, ponavljam." PJ je ponovno započeo prilazak.Brod se ljuljao dvadeset stupnjeva u stranu, usprkos stabilizatorima i otežanoj kobilici, ali je Johns usmjerio pogled na središte sletne platforme, koje se nije ljuljalo, predstavljalo je čvrstu točku u prostoru. To je bilo nešto, rekaoje sebi, izabrati nepomičnu točku. Ponovno je podigao nos kako bi usporio i krenuo naprijed. Kada se približavao platformi, pogled je prilijepio za točku gdje je trebao udariti prednjim kotačima, te oborio ručicu. Slijetanje je bilo tvrdo gotovo poput pada, ali su komande zadržale helikopter na mjestu.Riley se prvi podigao i otkotrljao pod letjelicu, prema prednjim kotačima. Slijedio ga je još jedan stariji mornar sa sigurnosnim lancima. Nostromo je pronašao pogodno mjesto i pričvrstio ih, zatim ispružio ruku i stisnuo šaku. Dvačovjeka na drugom kraju lanca zategli su ga, a nostromo se otkotrljao kako bi sedao na posao kod središnje grupe kotača. To je potrajalo nekoliko minuta. Pave Low se pomaknuo dvaput prije nego su ga osigurali, a uskoro su ga dodatno privezali dvoinčnim čelima kojima su pojačali lance. Kada je Riley završio posao, helikopter se mogao pomaknuti samo pomoću eksploziva. Posada je ušla u helikopter kroz bočni ulaz i izvela putnike iz letjelice. Riley ih je nabrojio petnaest. Bilo mu je rečeno da će ih biti više. Tada je ugledao tijela i ljude koji su se borili s njima.Na prednjem kraju letjelice Johns i Willis isključili su motore."KANDŽO, BATMAN je sišao. Vratite se u bazu." Johns je skinuo kacigu prije nego je začuo odgovor, ali gaje Willis uhvatio."Primljeno. Kraj."Johns se osvrnuo. Sada se nije osjećao poput letača. Letjelica mu je bila prizemljena. Bio je na sigurnom. Sada je bilo vrijeme izići iiiiadili neSto drugo. Nije mogao izk'"i kroz svoja vrala da ne riskira pad u more... dopustio si je zaboravili Bucka /Jmmera. Sada su se otvorila ta vrata u njegovu umu. Pa, rekao je sebi, Buck hi shvatio. Brigadir je prošao preko ploče s instrumentima za kojom je sjedio letui inženjer. Rvanje još uvijek bio tamo, letni kombinezon bio je umrljan posljedicama mučnine. Johns je kleknuo pored svojeg narednika. Služili su zajedno više od dvadeset godina."Rekao mije da ima sedmero djece", rekao je Ryan.Johnsov je glas bio preumoran da bi odavao ikakve osjećaje. Progovorio je poput čovjeka starog tisuću godina, umornog od života, letenja, svega. "Da, slatka dječica. Supruga mu je iz Laosa. Ime joj je Carol. O, Bože, Buck, zašto baš sada?"

Page 316

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost"Dajte da vam pomognem", rekao je Jack. Johns je prihvatio ruke. Ryan noge. Morali su čekati u redu. Bilo je još tijela koja je trebalo iznijeti; poginuli inekolicina ranjenih kojima je dana razumljiva prednost. Vojnici, primijetio je Jack, iznosili su svoje drugove, pomagao im je narednik Bean. Mornari su ponudili pomoć, koja je bila odbijena - nimalo neljubazno, mornari su razumjeli.Ryan i Johns takoñer su odbili pomoć, brigadir zbog godina provedenih s prijateljem, a djelatnik CIA-e zbog sebi nametnute dužnosti. Riley i njegovi ostali su iza njih kako bi pokupili opremu i naoružanje. Tada su se i oni spustili.Tijela su poslagana duž prolaza. Ranjenici su smješteni u blagovaonicu. Ryana i časnike Ratnoga zrakoplovstva otpratili su u stra-žarnicu. Tamo ih je očekivao čovjek koji je prije nekoliko mjeseci sve ovo započeo, iako nitko od njih nikadaneće shvatiti kako se sve to dogodilo. Pored njega stajao je još jedan čovjek kojega je Ryan prepoznao."Zdravo, Dane.""Loše?" upitao je agent FBI-a.Jack nije odgovorio. "Imamo Corteza. Mislim daje ranjen. Vjerojatno je u prostoru za ranjene, nekolicina vojnika ga nadzire.""Sto je s tobom?" upitao je Murray. Prstom je upro na Jackovu kacigu.Ryan je skinuo kacigu i ugledao mjesto gdje je zrno kalibra 7.62 milimetra okrznulo skoro pola centimetra fiberglasa. Jack je znao da treba nekako reagirati, ali je taj dio života ostavio četiristo milja za so-hom. Umjesto toga, sjeo je, zagledao se u palubu i neko vrijeme Šutio. I )vije minute kasnije Murrav ga je utrpao na ležaj i pokrio dekom.Satnica Montaigne morala je posljednje dvije milje puta proletje-li kroz jake vjetrove, ali je bila osobito dobar pilot, a Lockheed Hercules izuzetno dobar zrakoplov. Sletjela je malo tvrdo, ali ne pretvrdo, te pošla za vozilom koje ju je vodilo do njezina hangara. Tamo je čekao čovjek u grañanskom odijelu i još nekoliko časnika. Čim je ugasila motore, pošla je prema njima. Natjerala ih je da čekaju dok je otišla u toalet, pomalo nasmiješena pod maskom umora, jer nije bilo muškarca u Americi koji bi odrekao dami pravo na odlazak u zahod. Letački kombinezon užasno je zaudarao, kosa joj je bila uništena, primijetila je ogledavajući se u zrcalu prije povratka. Čekali su je točno pred vratima."Satnice, želim znati što ste noćas radili", progovorio je civil - nije on bio civil, shvatila je nakon samo jednog trenutka, iako taj pizdek nije zaslužio biti ništa bolje. Montaigne nije znala sve što se skrivalo ispod, ali je poneštoipak znala."Gospodine, upravo sam se vratila s vrlo dugog leta. Posada i ja smo mrtvi umorni.""Želim razgovarati sa svima vama o tome što ste učinili.""Gospodine, to je moja posada. Ukoliko treba razgovarati, razgovarat ćete sa mnom!" odsjekla je."Što ste uradili?" upitao je Cutter. Pokušao je zamisliti da ona nije djevojka. Nije znao da ni ona njega ne smatra muškarcem."Brigadir Johns otišao je pokupiti nekolicinu specijalaca." Objema rukama protrljala je potiljak. "Izvukli smo ih - on je izvukao gotovo sve, pretpostavljam.""Pa, gdje je on?"Montaigne gaje pogledala ravno u oči. "Gospodine, imao je teškoća s motorima. Nije se mogao podići do nas - nije mogao prijeći planine. Odletio je ravno u oluju. Nije izišao iz nje, gospodine. Želite li saznati još nešto? Želim se istuširati, popiti kavu, te početi planirati potragu i spašavanje.""Uzletište je zatvoreno", rekao je zapovjednik baze. "Nitko ne po-lijeće sljedećih deset sati. Satnice, mislim da vam je potreban odmor.""(inspoñine, iiiislini da ste ti pravu. ()|>ioslili\ moram pregledali posadu, '/a nekoliko minuta dobit ćete koordinate za potragu. Netko mora pokušati", dodala je."Generale, oprostite, ali ja želim..." progovorio je Cutter."Gospodine, tu posadu ostavite na miru", odvratio mu je zrakoplovni general s jednom zvijezdom koji je ionako uskoro išao u mirovinu.Larson je sletio u Medelin otprilike u isto vrijeme kada se MC--130 približavao Panami. Let je bio dosadan, Clark je s Escobedom sjedio otraga, Escobedo je imaoruke vezane na leñima i revolversku cijev u rebrima. Tijekom leta čule su se mnoge prijetnje smrću. Smrt Cl arku, smrt Larsonu i njegovoj djevojci koja je radila za Aviancu, smrt mnogim ljudima. Clark se samo smiješio."Dakle, što ćete sa mnom? Ubiti me?" upitao je kada su se kotači izvukli iz svojih spremišta. Napokon, pomislio je Clark."Podsjećam vas da smo vam mogli prirediti letački tečaj još u helikopteru, ali mi nisu dopustili. Dakle, čini mi se da vas moramo pustiti."

Page 317

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostEscobedo nije znao što odgovoriti. Njegov bijes nije mogao razumjeti činjenicu da ga oni možda i ne žele ubiti. Nedostajalo im je hrabrosti za to, presudio je."Rekao sam Larsonu da nas najavi", rekao je Clark. "Larson, ti izdajničko kopile, misliš da ćeš preživjeti ovo?"Clark je zabio pištolj u Escobedova rebra. "Nemojte ometati čovjeka koji upravlja zrakoplovom. Senor, da sam na vašem mjestu, bio bih zadovoljan što dolazim kući. Čak smo vam dogovorili doček u zračnoj luci.""Tko me čeka?""Nekolicina vaših prijatelja", rekao je Clark u trenutku kada su kotači zaškripali na asfaltu. Larson je propelerima usporavao zrakoplov. "Nekolicina vaših suradnika iz upravnog odbora."U tome je trenutku shvatio nadolazeću pogibelj. "Što ste im rekli?""Istinu", odgovorio je Larson. "Da ste pod vrlo čudnim okolnostima odletjeli iz zemlje, usred oluje i tako dalje. I, joj, stoje s onim čudnim dogañajima tijekomnekoliko posljednjih tjedana, ja sam mislio daje riječ o slučajnostima...""Jacu im reći...""Sto?" upitao je Claik. "I);i smo nas dvojica umalo poginuli vraćajući vas kući?Daje sve ovo varka? Naravno, samo im recite."Zrakoplov se zaustavio, ali motori nisu prestali raditi. Clark je udario glavešinu. Tada je otkopčao Escobedov sigurnosni pojas i povukao ga prema vratima. Automobil je već tamo čekao. Clark je i/išao iz zrakoplova, automatski pištolj s prigušivačem zabio je u Escobedova leña."Vi niste Larson", rekao je čovjek s automatom."Ja sam njegov prijatelj. On pilotira. Izvolite, ovo je vaše. Trebali biste imati nešto za nas.""Ne morate otići", rekao je čovjek s torbom."Ovaj tip ima previše prijatelja. Mislim kako je najbolje da ipak odemo.""Kako želite", rekao je drugi. "Nas se ne morate bojati." Pružio je torbu."Graciasje/e", rekao je Clark. Voljeli su da ih se tako oslovljava. Gurnuo je Escobeda prema njima."Trebao si biti pametniji, a ne izdati prijatelje", progovorio je drugi čovjek dok je Clark ulazio u zrakoplov. To je bilo upućeno vezanom i ne sasvim svjesnomvelikašu, čije su se oči jako raširile dok je promatrao Clarka koji je zatvarao vrata."Gubimo se odavde.""Sljedeća postaja Venezuela", rekao je Larson dodavajući gas."A tada Gitmo. Misliš da ćeš moći?""Trebat ću kave, ali ondje je ionako dobro pripremaju." Letjelica se podigla, a Larson je pomislio, Isuse, lijepo je sve privesti kraju. Ta je istina vrijedila za njega, ali ne i za sve.30POGODNOSTI SLUŽBEDo trenutka kada se Ryan probudio na ležaju u stražarnici, najgore je već bilo prošlo. Kuter je uspijevao održavati stalnu brzinu od deset čvorova, pravac istok, a s olujom brzine petnaest čvorova koja se kretala prema sjeverozapadu, za šest sati uplovili su u umjereno valovite vode. Skrenuli su prema sjeveroistoku, aPanacheje ubrzao sve do svoje najveće stalne brzine od dvadeset čvorova.Vojnike su smjestili s posadom broda, koja ih je pazila poput kraljevske pratnje. Nekim čudom pronašlo se nekoliko boca žestice -vjerojatno iz zapovjednikova bara, ali se nitko nije usuñivao istraživati - koja su brzo presahla. Svukli su svoje odore i odjenuli svježu odjeću iz brodske zalihe. Mrtve su spremili u hladnjaču, što su svi prihvatili kao jedinu mogućnost. Bilo ih je pet; dvojica, uključivši Zimme-ra, poginula su tijekom akcije spašavanja. Bilo je osmero ranjenih, od toga jedan teško ranjen, ali su mu dva vojna bolničara uz brodskog nezavisnog liječnika uspjeli stabilizirati stanje. Vojnicisu pretežno jeli i spavali, jeli i još spavali tijekom njihove kratke plovidbe.Cortez, ranjen u ruku, ležao je u zatvoru. Nadzirao gaje Murrav. Kada se Ryan probudio, obojica su sišli pod palubu s videokamerom postavljenom na tronožac, te je viši djelatnik FBI-a počeo ispitivanje. Uskoro se saznalo kako Cortez nijepovezan s ubojstvom Emila Jacobsa, stoje Murrava iznenadilo, jednako kao i provjera te obavijesti. Tu otegotnu okolnost dvojica ljudi nisu očekivali, ali je to bilo nešto što su mogli iskoristiti, pomislio je Ryan. Tada je on počeo postavljati pitanja o Cortezovu iskustvu u DGI-u. Cortez je bio voljan surañivati u potpunosti. Izdao je jednu zakletvu, te ubrzo počinio još jedno izdajstvo, poglavito nakon Jackova obećanja da, ukoli-ko surañuje, nele bili sudski gonjen, 'loje obećanje Jaek namjeravao održati tlokraja.Cutter je još jedan dan ostao u Panami. Operacija traganja i spašavanja oborenog

Page 318

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnosthelikoptera, bila je odgoñena zbog vremenskih prilika te ga nije iznenadilo saznanje da nisu pronašli ništa. Oluja je i dalje skretala prema sjeverozapadu, te se ispuhala na poluotoku Yucatan, zamirući u nekoliko frontalnih poremećaja koji su sljedećih dana u Teksasu prouzročili nekoliko tornada. Cutter nije ostaoda to dočeka. Čim mu je vrijeme dopustilo, odletio je ravno u Was-hington, samo nekoliko sati po povratku satnica Montaigne u zrakoplovnu bazu Eglin i nakon štoje čitavu posadu obvezao na čuvanje tajne, što je njezina zapovjednica osobito željela provesti.Panache je uplovio u mornaričku bazu Guantanamo trideset šest sati nakon prihvaćanja helikoptera. Kapetan Wegener radijem je zatražio dopuštenje, prijavljujući kvar na strojevima, da se zakloni pred uraganom. Nekoliko milja ispred obale, brigadir Johns pokrenuo je helikopter i odletio u bazu, gdje je u trenu spremljen u han-gar. Kuter je pristao sat kasnije, na njemu su bila vidljiva umjerena oštećenja, od kojih su neka bila stvarna.Clark i Larson čekali su na doku. Njihova je letjelica takoñer bila sakrivena. Pridružili su im se Ryan i Murray, a odred marinaca ušao je na palubu kako bi izvukao Felixa Corteza. Nakon nekoliko obavljenih telefonskih razgovora, došlo je vrijeme da odluče što činiti. Lake odluke nisu postojale, a ništa što učine neće biti strogo po zakonu. Ranjenike su obradili u tamošnjoj bolnici te sljedeći dan zrakoplovima prebacili u Fort MacDill u Floridi. Istoga dana, Clarki Larson vratili su zrakoplov u Washington, zaustavljajući se na Baha-mima kako bi dotočili gorivo. U Washingtonu su ga predali malenoj tvrtki koja je pripadalaCIA-i. Larson je otišao na dopust, razmišljajući da li uistinu treba oženiti svoju djevojku i stvoriti obitelj. Bio je siguran samo u jedno: odlazi iz Agencije.Jedan od dogañaja koji su slijedili bio je potpuno neočekivan, te će zauvijek ostati tajnom, osim jednome čovjeku.Admiral Cutter stigao je dva dana ranije te se vratio svojoj sva-kodnevici. Predsjednik je izbivao, politička turneja, pokušavao je popraviti svoj položaj dva tjedna prije početka konvencije. To je nje-govu savjetniku zn nneionalnu sigurnost olakSnlo posljednjih nekoliko napetih tjedana. ()vako ili onako, odlučio je, dosta inu je log posla. Dobro je služio Predsjedniku, činio ono Stoje trebalo učiniti, imao je pravo uzeli nagradu. Razmišljao je da bi zapovjedništvo flote bilo dostatno, po mogućnosti, zapovjednik Atlantske flote. Vi-eeadmiral Painter, trenutno pomoćnik zapovjednika mornaričkih operacija (za ratno zrakoplovstvo), saznao je da takvo nešto može očekivati, ali je Predsjednik to morao pokrenuti, a Cutter je smatrao kako može dobiti sve što poželi. Nakon toga, ukoliko bude ponovno izabran, možda postanezapovjednik združenoga stožera... O tome je razmišljao tijekom doručka, ovaj put u civilizirano vrijeme. Jutros će, nakon jutarnjeg izvješća iz CIA-e, čak imati vremena i za trčanje. U sedam i petnaest zazvonilo je na vratima. Cutter ih je sam otvorio."Tko ste vi?""Vaš redovni časnik je obolio, gospodine. Danas ja obnašam tu dužnost", rekao ječovjek. Četrdesetogodišnjak, izgleda kao terenac."Dobro, uñite", Cutter mu je rukom pokazao prema kabinetu. Čovjek je sjeo, sretan što admiral u radnoj sobi ima televizor i video-rekorder."Dobro, čime danas počinjemo?" upitao je Cutter zatvorivši vrata. "Gitmo, gospodine", rekao je čovjek. "Što se dogaña na Kubi?""Zapravo, imam snimljeno, gospodine." Terenski časnik ubacio je kasetu i pokrenuo ureñaj."Stoje ovo?" Isuse Kriste! Snimka je tekla nekoliko minuta prije nego je časnik CIA-e zaustavio ureñaj."Pa to je izjava čovjeka koji je izdao vlastitu domovinu", rekao je Cutter odgovarajući na čovjekov upitan osmijeh."Ima još." Čovjek je izvukao dvije fotografije. "Osobno, volio bih vas vidjeti ufederalnom zatvoru. To FBI priželjkuje. Uhitit će vas kasnije danas. Optužbe možete zamisliti. Slučaj vodi zamjenik direktora Murrav. Trenutno je vjerojatno s državnim odvjetnikom -već kakav je pravni mehanizam. Osobno, nije me briga.""Ali zašto...""Pomalo volim filmove. I ja sam bio u mornarici. U filmovima, kada se dogodi ovakvo nešto, uvijek čovjeku pruže priliku da sam sredi - "za dobrobit službe", tako obično govore. Ne bih pokušavao bijegda sam na vašem m|estu. I1 koliko niste primijetili, nad/irc vas odred agenata I1 Hl a. Kako se dogañaji odvijaju u ovome gradu koliko vremena treba /,a rješavanje nekih problema mislim da se neće pojaviti prije deset ili jedanaest. Admirale ukoliko vas uhite, neka vam Bog pomogne. Dobivate doživotnu. Osobno bihhtio da su kadri učiniti nešto gore, ali ćele zaraditi doživotni boravak u

Page 319

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostfederalnom zatvoru, s nekim pizdekom koji će vas ševiti u vašu čvrstu guzu dok čuvara ne bude u blizini. Čak bih i to volio vidjeti. Uostalom." Izvukao je kasetu, spremio je u torbu zajedno s fotografijama koje mu Biro u stvari nije smio dati - Ryanu su rekli da će se njima poslužiti samo kako bi identificirao Corteza. "Ugodan dan, gospodine.""Ali, vi ste...""Što? Nitko me nije obvezao na tajnost. Admirale, kakve sam ja to tajne razotkrio? Vi ste svemu bili nazočni.""Vi ste Clark, zar ne?""Oprostite? Tko?" rekao je izlazeći. A tada je nestao.Pola sata, kasnije Pat O'Day uočio je Cuttera kako trči nizbrdo prema George Washington Parkwayu. Predsjednikovo izbivanje dobro je došlo inspektoru, koji nije trebao ustajati u četiri i trideset kako bi pratio ovog seronju. Izvan kućeproveo je tek nekih četrdeset minuta izvodeći vježbe rastezanja i naišao na njega. O'Day ga je pustio, te krenuo, bez napora sustižući čovjeka podosta starijeg od sebe. Ali to nije bilo sve...O'Day gaje pratio milju, dvije, približavajući se Pentagonu. Cutter je slijedio stazu koja je vodila izmeñu ceste i rijeke. Možda se nije osjećao dobro. Iz trkaprelazio bi u hod. Možda pokušava ustanoviti da li ga netko prati, pomišljao je O'Day, ali... Tada je ponovno potrčao.Nasuprot sjevernom parkiralištu, Cutter je sišao sa staze, skrenuo prema cesti kao da je želi prijeći. Inspektor mu se približio na samo pedeset jardi. Nešto nije bilo u redu. Samo, nije znao što. To je bilo..... .način na koji je promatrao promet. O'Day je prekasno shvatio da nije tražio prostor izmeñu vozila. Autobus je vozio prema sjeveru, washingtonski autobus koji je upravo sišao s mosta na 14. ulicii..."Čuvaj se!" Ali čovjek nije slušao upozorenje./afikripale su kočnice. Autobus jepokušao izbjeći čovjeka, tresnuo u drugi aulomobil, a tada dodao još pet tom lančanom sudaru. ()'l )ay se približio samo zato što je bio policajac, a policajci obično rade takve stvari. Viccadmiral mornarice Sjedinjenih Država, James A. Culter mladi, ležao je na cesti, udar gaje odbacio petnaest metara.Želio je da sve sliči nesreći, pomislio je O'Day. Ipak, to nije bila nesreća. Agent nije zamijetio prolaznika u jeftinom službenome automobilu koji je prišao s drugog kraja parkirališta, gurajući se što bliže poprištu nesreće poput mnogihdrugih, ali sa zadovoljstvom na licu umjesto užasa.Ryan je čekao u Bijeloj kući. Predsjednik se vratio zbog smrti svojeg savjetnika, ali je još uvijek bio Predsjednik, čekao ga je posao, a ukoliko je DDI zatražio susret s Predsjednikom, morao je imati dobar razlog. Predsjednik jebio začuñen što s Rvanom sjede Al Trent i Sam Fellows, dopredsjednici Odbora za nadzor obavještajnih službi."Uñite", obratio im se, uvodeći ih u Ovalni ured. "Što je toliko važno?""Gospodine Predsjedniče, u vezi je s tajnim operacijama, poglavito operacijom PLOVEĆE KAZALIŠTE.""A što je to?" upitao je Predsjednik oprezno. Ryan je objašnjavao otprilike jednu minutu."A, to. Vrlo dobro. PLOVEĆE KAZALIŠTE osobno je toj dvojici predao sudac Moore pozivajući se na pravilnik o neugrožavanju operacija.""Doktor Ryan tvrdi da postoje još neke činjenice koje trebamo saznati. Druge operacije povezane s PLOVEĆIM KAZALIŠTEM", rekao je član Kongresa Fellows."O tome ne znam ništa.""I te kako znate, gospodine Predsjedniče", tiho je rekao Ryan. "Vi ste ih odobrili. Moja je zakonska dužnost takve pojave prijaviti Kongresu. Prije nego to učinim, osjećam se dužnim izvijestiti vas. Zamolio sam dva kongresmena da budu nazočni tome.""Gospodine Trent, gospodine Fellows, možete li me na trenutak ispričati? Dogaña se nešto o čemu nisam izviješten. Pristajete li da nasamo porazgovaram s doktorom Ryanom?"Recite Nil! poželio je Kyan najjače šio je mogao, ali se takvi predsjednički zahtjevi ne odbijaju te su trenutak kasnije on i Ryan ostali sami."Ryanc, Sto skrivate?" upitao je Predsjednik. "Znam da skrivate neka saznanja.""Da, gospoñine, skrivam i skrivat ću. Skrivat ću identitet nekoli-< ine naših ljudi, pripadnika CIA-e i vojnog osoblja koji su djelovali • |crujući da za njihovo djelovanje postoji službeno odobrenje." Kvnn je nastavio objašnjavati, pitajući se koliko Predsjednik zna. i lio |c .siguran da to nikadaneće u potpunosti saznati. Većinu naj-iiJutjIh tajni Cutter je ponio sa sobom u grob. Ryan je nagañao što i* dogañalo,ali... odlučio je da ne draži lavove. Je li bilo moguće bi-11 upleten u nešto takvo, upitao se, i ostati time nedirnut?

Page 320

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost"< )nn Sto je Cuttcr učinio, što tvrdite daje učinio - to mi nije poznatu, &mo ini je. Osobito mi je žao vojnika.""IftVIlkll nino otprilike polovicu, gospodine. Bio sam tamo. Taj i IUi HC Ulogu oprostiti. Cutter ih je namjerno napustio namjeravaju-< i time vinuli osigurati političku..."" H > NIKADA NISAM ODOBRIO!" gotovo je zaurlao."I ><tpuM!li ste da se to dogodi, gospodine", Ryan gaje pokušao glnlitti mviio uoči, ali je u tom trenutku Predsjednik odvratio pogled "\\ot# moj, kako ste to mogli učiniti."Nttrotl |«? fcelio da spriječimo uvoz narkotika."l 'ĆiultP to, učinite upravo to što ste pokušali učiniti, ali u skladu vi 'kimom,"I iikoiliMtamo uspjeti."/ulio ih?'/" upitao je Ryan. "Je li se američki narod ikada pobunio kuda *nto »II« >iu štitili svoje interese?""AH to *lo »ini i morali učiniti nikada ne bi smjelo izići u javnost.""U lom ftluft«|u, gospodine, sve što ste trebali učiniti bilo je pravilno hrvljentlll i Migie«, te provesti tajnu operaciju. Time dobivate d|t'loil»ifMn \» i iiimtk za djelovanja, politika ne bi nužno bila uvučenu vi to, uli ki' njrmpravila, gospodine, uzeli ste stvar od važnosti za nadu um IoiimIihi MgurllONl isve pretvorili u političku igru.""Ryane, mudri ste, dobro radile svoj posao, aliste naivni."Jack ipak nije bio toliko naivan: "Gospodine, šio tražile da učinim?""Koliko Kongres uistinu treba saznati?""Gospodine, zahtijevate da lažem? Gospodine Predsjedniče, izjavili ste da sam naivan. Prije dva dana na rukama mi je izdahnuo čovjek, narednik Ratnog zrakoplovstva, koji je za sobom ostavio sedmero djece. Gospodine, recite, je li naivno time vagati vlastito mišl"Ne možete tako razgovarati sa mnom.""Gospodine, ne uživam u tome. Ipak, neću lagati za vas.""Ali ste pripravni prikriti identitet ljudi koji su...""Koji su izvršavali naredbe misleći da čine dobro. Da, gospodine Predsjedniče, voljan sam tako postupiti.""Jack, što će biti s našom zemljom?""Slažem se, nije nam potreban još jedan skandal, ali je to političko pitanje. O tome, gospodine, morate govoriti s ljudima izvan ovih prostorija. Moja je dužnost vladu opskrbljivati obavijestima, te za nju izvršavati odreñene zadaće. Ja sam sredstvo politike. To su bili i oni ljudi koji su poginuli za svoju domovinu, gospodine, oni koji imaju puno pravo očekivati da će njihovi životi biti više vrednovani sa strane domovine kojoj su služili. Ti ljudi, gospodine Predsjedniče, većinom mladići koji su otišli na zadatak zato što je njihova domovina -vi, gospodine - smatrala daje to važno, nisu znali da se neprijatelj nalazi i u Washingtonu. U to nikada nisu posumnjali i zato ih je većina poginula. Gospodine, zakletva koju naši vojnici polažu oblačeći odore zahtijeva od njih "iskrenu vjeru i odanost" domovini. Ne piše li negdje da i domovina njima duguje jednako? Ovo nije prvi put da se takve stvari dogañaju, ali nisam bio dijelom onih prethodnih, tako da o tome neću lagati, gospodine, kako bih time zaštitio vas ili bilo koga.""Jack, nisam znao. Kunem se, nisam znao.""Gospodine Predsjedniče, izabrao sam vjerovati da ste častan čovjek. Mislite li daje to što ste upravo izrekli, iskrena isprika?" Jack je zastao, odgovorila mu je tišina. h pnmili članove Kongresa prije ney,o ili ja izvijestim,"On, *«Sto ne pričekate vani." "Mvrtlrt VMin, gospodine Predsjedniče."Jit'k Ji proveo jedan neugodan sat prije nego su se Trent i Fel-\>Wk |m iii! tvmi pojavili. Otišli su s njim do Langleva, vožnja je protekli* u IIKHH li* niiNVti trojica ušetali u ured direktora CIA-e."NrnN1," pi ogovorio je Trcnt, "ovo je možda najveća usluga koju IH ttfliilll svojoj domovini.""U IrtltvMil pilllknma..." Moore je zastao. "Što sam drugo mo-"Mi»j||| Mt» Hl oMiivili da poginu, mogli ste upozoriti protivnika da ", M«kno |t« Jack. "U tom slučaju ja ne bih bio ovdje. Suce, Hl»MH Ingrt »jiiii vmS duftnik. Mogli ste se izvući lažima.""I Hrt ! ti llv|cll?" Moorc se nasmiješio na vrlo neuobičajen na-• III I #ttl< • glitVOMl."Ilii i »ju in<?l|nnm?" upitao je Ryan. Nije znao o čemu su točnu iHM|ti»tvl|tfli »i' Kninom uredu, nije želio nagañati.rt **< Ml'ni dogodile", rekao je Fellows. "U skladu s pravi h|i <i|h uniju,

Page 321

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostučinili ste ono što ste morali učiniti - na- i < I Uiiui, uli ste nas izvijestili. Ovakav skandal nije nam • i »ivjui teku, sve će se smiriti samo posebi. Politič- »li zakonski, možete se uvijek pozivati na Hovlea." »»i|ti jt*Nl činjenica daje gotovo upalilo", primijetio • i M |j< bio savršen, pretpostavljam da ćete s njimelomI*»iiiM Jilm I Ii'»vri |c operacija bila uspješna", prvi je put progovo-him I«1*! Započeli smo rat unutar kartela, ubojstvo ihv||m ponljcdnji čin - a možda se i nastavi. S toliko idi, itioldn ee sama Kolumbija imati više uspjeha. ti upiiNoltnoNt. Ne možemo im pokloniti vlastitu."n Julu \v Kyun. "Ta namje sposobnost potrebna, ali-i> k viii|*n, di?,Jivna politika!"tuli Kn |»- pruvo a što nije", rekao je Moore. "Danas si itt , ilinlitu |f be/, imalo ironije."Ovo l>i hvhiila biti demokracija. Mi dopuštamo javnosti da sazna nešto ili ih izvješćujemo o lome." Mahnuo je nikom prema članu Kongresa. "Kada državna uprava odluči pobiti ljude koji ugrožavaju nje/ine interese ili njezine državljane, to nužno ne treba smatrati ubojstvom. Ne uvijek. Samo, nisam sigurangdje je granica. Ali, ja ne trebam biti siguran. To bi nam trebali reći drugi.""Pa, sa siječnjem nas više nema", primijetio je Moore. "Dakle, dogovorili smo se. Ostaje unutra. Bez političkih prepucavanja."Trent i Fellows nisu mogli biti udaljeniji po svojim političkim uvjerenjima; homoseksualac iz Nove Engleske i tvrdi mormon iz Ari-zone. Obojica su potvrdno kimnuli."Bez igranja ovim", rekao je Trent."Samo bismo ranili državu", nastavio je Fellows."A to što smo učinili..." promrmljao je Ryan. Koji vrag to bio nije važno..."Niste vi", rekao je Trent. "Mi smo.""Točno", frknuo je Jack. "Ionako uskoro odlazim.""Mislite?" upitao je Fellows."Ne vjerujem, doktore. Ne znamo koga će Fowler imenovati, vjerojatno nekog pravnika političara koji mu je drag. Znam imena s popisa", rekao je Trent."Sigurno neću biti ja. Ne sviñam mu se", rekao je Ryan."Ne morate mu se sviñati i nećete biti direktor. Ipak, mislim da ćete ostati ovdje", rekao mu je Trent. Vjerojatno direktorov zamjenik, pomislio je član Kongresa."Vidjet ćemo", rekao je Fellovvs. "Što ako se u studenom stvari izmijene. Fovvler još uvijek može uprskati sve.""Same, dajem ti riječ", odgovorio je Trent. "Ukoliko se to dogodi, dogodit će se.""Iako, postoji još jedan problem", istaknuo je Ritter."Njega smo već raspravili s Billom Shawom", odgovorio je Moore. "Smiješno. Jedini zakonski prekršaj bio je ilegalni ulazak u stranu zemlju. Ništa od podataka koje je dobio, tehnički ne predstavlja tajnu. Smiješno, zar ne?"Rvanje zalrcsao glavom i ranije otiSao s posla. Imao je ugovoren sastanak sa svojim odvjetnikom koji će ubrzo počeli pripreme za uspostavu zaklade za školovanje sedmero djece nastanjene u Floridi.Pješaštvo je ispitano u centru za specijalne operacije u Fort Mac-Dillu. Rečeno im je da su uspješno izvršili svoje zadaće, prisegli su na čuvanje tajne, primili su promaknuća i dobili premještaje. Osim jednoga."Chavez?" začuo se glas."Da, gospodine Clark.""Jesi za večeru?""Ima li u blizini neki dobar meksički restoran?""Što slavimo?""Idemo popričati o zaposlenju," rekao je Clark. "Tamo gdje radim postoji slobodno radno mjesto. Plaća je bolja od ove. Ali morat ćeš nekoliko godina ponovno u školu.""Razmišljao sam o tome", odgovorio je Chavez. Sebe je smatrao prikladnim za časnika. Da je on zapovijedao umjesto Ramireza, možda bi - možda i ne. Ipak, želio je saznati."Mali, dobar si. Htio bih da radiš sa mnom." Chavez je razmislio. U najmanju ruku, taj mu je prijedlog već priskrbio večeru.Satnik Bronco Winters premješten je u eskadrilu F-15 u Njemačkoj, gdje se ubrzo istaknuo te je promaknut u voñu. Sada je bio smireniji mladi čovjek. Istjerao jedemone majčine smrti. Winters nikada nije gledao u prošlost. Dali su mu zadatak,

Page 322

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnoston gaje izvršio.Nakon vrućeg i sparnog ljeta u Washingtonu je nastupila hladna i mračna jesen. Grad politike opustio je zbog predsjedničkih izbora, koji su tog studenog tekli usporedo s izborima za Zastupnički dom, i trećinu mjesta u Senatu, te stotine dužnosnićkih mjesta u upravnim odjelima. U ranu jesen FBI je razbio kubansku špijunsku mrežu, ali je to ostalo neočekivano podalje od politike. Iako je uhićenje narko--mafije predstavljalo uspjeh policijskih snaga, razbijanje špijunske mreže smatralo se pogreškom zbog samog njezina postojanja, l'oli-ličkih bodova niji' lulo osim u krugu kubanskog izbjegličkog odbora tiji su glasovi ionako već bili dani, budući daje I ''ovvler govorio o "otvaranju dijaloga" s Kubom iz koje su prebjegli. Predsjednik je preuzeo vodslvo nakon stranačke konvencije, ali je kampanja bila loše vodena te je otpustio još dva ključna politička savjetnika. Ipak, najviše od svega, došlo je vrijeme za promjenu, te iako tijesno, J. Robert Fowler pobijedio je s jedva dva posto prednosti. Neki su to nazivali povjerenjem; drugi su tvrdili da su obje strane loše vodile kampanje. Ovo potonje bilo je bliže istini, razmišljao je Ryan kada je sve završilo.Diljem čitavog grada i njegova okruženja, premješteni službenici pripremali su se za povratak kući - ma gdje to bilo - ili za preseljenje u odvjetničke tvrtke kako bi ostali u blizini. Sastav Kongresa nije se uvelike izmijenio, ali se Kongres ionako rijetko mijenja. Ryan je ostao u svome uredu, pitajući se da li će ga potvrditi kao novog DDI-a. Ipak, bilo je prerano razmišljati. Znao je jedno, Predsjednik je i dalje bio Predsjednik i dalje častan čovjek, bez obzira na počinjene greške. Prije nego je otišao, pomilovao je one koje je trebalo pomilovati. To će biti zabilježeno, ali ionako nitko nije zamjećivao, a nakon što se to objasni Fowlerovu stožeru - Trent će to urediti - moglo se očekivati da nitko nikada neće zamijetiti.U subotu nakon izbora, Dan Murray odvezao je Moiru Wolfe u zrakoplovnu bazu Andrews, gdje ih je očekivao mlažnjak. Nakon tri sata leta sletjeli su u Guantanamo - ostatak španjolsko-američkoga rata, zvali su ga Gitmo, a predstavljao je jedinu američku vojnu postaju na komunističkom tlu, trn zabijen u Castrovu stražnjicu koji gaje smetao kao i njegov veliki susjed s druge obale floridskog tjesnaca.Moiri je dobro išao posao u Ministarstvu poljoprivrede, bila je tajnica jednome od tamošnjih prvih ljudi. Smršavjela je, ali Murraya to nije brinulo. Vježbala je šetajući, što se dobro nadopunjavalo sa savjetovanjima kod psihologa. Ona je bila posljednja žrtva, te se Murray nadao da će joj ovo putovanje pomoći.Dakle, došao je dan, pomislio je Cortez. Njegova gaje sudbina iznenadila i razočarala, ali se pomirio s njom. Kockao je i izgubiosve. Sudbina gaje plašila,ali to Amerikancima nije želio pokazati. Strpali su ga na stražnje sjedište limuzine i odvezli se prema vratima. Uočio je još jedan automobil, ali na nj nije obraćao osobitu pozornost.I )akle, evo je, visoka ograda od bodljikave /iee, nadzirana sjedne strane od američkih niiii inaea u višebojnim odorama a s druge su je strane nadzirali Kubanci u borbenim odorama. Možda, uistinu možda, razmišljao je Cortez, bi se i mogao izvući iz svega. Automobil se zaustavio pedeset metara ispred vrata. Kaplar s njegove lijeve strane izvukao gaje iz vozila te otključao njegove lisičine kako ih ne bi odnio preko granične crte i njima obogatio komunistički sustav. Takva sitnica, pomislio je Felix."Idemo, Pancho", rekao je crni kaplar. "Vrijeme je za povratak kući."Čak i bez lisičina, oba su ga marinca uhvatila pod ruke kako bi mu pomogla otićiu domovinu. Tamo, na vratima, primijetio je dva časnika koji su ga očekivali poput obitelji postavljene na aerodrom-skom izlazu."Cortez", začuo je muški glas.Istupili su iz stražarske kućice smještene pored vrata. Nije poznavao muškarca, ali žena...Felix je zastao, gotovo posrnuo nošen kretnjama dvojice marina-ca. Stajala je tamo i promatrala ga. Nije rekla ni riječi, a Cortez nije znao što reći. Osmijehmu je nestao s usana. Njezin pogled natjerao mu je grč u utrobu. Nikada je nije želio povrijediti. Iskoristiti je, da, ali nikada uistinu..."Idemo, Pancho", rekao je kaplar, gurajući čovjeka naprijed. Nalazili su se točno na vratima."A, da, uostalom, Pancho, ovo je tvoje," rekao je kalplar uguravši mu videokasetu za pojas. "Dobro došao kući, seronjo." Gurnuo ga je posljednji put."Dobro došli kući, Colonel", rekao je stariji Kubanac. Zagrlio je svojega bivšegdruga i prošaptao: "Odgovarat ćeš za mnogo toga!"Dok se okretao, posljednja misao koja mu je proletjela glavom bila je da je ona još jedanput shvatila: tišina je najveća postojeća strast.

Page 323

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostJAVNA BIBLIOTEKA UZKiClKazalo kraticaA-4 Nkyhnwk- američki jeñnomoloini laki jurišni i vježbovni zrakoplov, jednosjed. Smješten na kopnenim uzletištima kao i na nosačima zrakoplova. Proizvoñač McDonnell-Douglas; od 1957. godine u službi američke Ratne Mornarice,i mnogih drugih država - osobito Izraela i Argentine. Lclna brzina 600 milja na sat (965 km/h), borbeni dolet 500 kilometara. Opremljen sa dva 20-milimctarska topa; nosi-vosl 2500 kilograma korisnog tereta.A-6K Intruder - američki dvomotorni mlazni jurišni zrakoplov srednje klase s dvasjedišta; moguće polijetanje s kopnenih uzletišta kao i s nosača zrakoplova. Proizvoñač Grumman. Nalazi se u službi američke Ratne mornarice i Marinskih postrojbi od 1970. godine. Letna brzina 600 milja na sat (965 km/h), borbeni dolet 1600 kilometara. Nosivost 5000 kilograma korisnog tereta, uz suvremene računalne navigacijske i ciljne sustave. Podtipovi su EA-6 Provvler, zrakoplov opremljen elektronskim sustavima za ometanje signala, i KA-6 zrakoplov za zračnodotakanje goriva.A-12 Skyraider/SPAD/Sandy - američki jednomotorni elisni jurišni zrakoplov. Možeuzlijetati s kopna kao i s nosača zrakoplova. Proizvoñač McDonnell-Douglas. Koriste ga američka Ratna mornarica, Marinske postrojbe i Ratno zrakoplovstvo. Action Directe - francuska teroristička organizacija odgovorna za brojna ubojstva tijekom osamdesetih.AIM-9 SIDEWINDER - američka raketa zrak-zrak opremljena infracrvenim sustavom zanavoñenje. Dolet oko 2 milje, brzina tri Macha.AK-47 - Automat Kalašnjikov-47. Standardna sovjetska pješadijska jurišna puška još od kraja četrdesetih godina. Kalibar 7.62, spremnik s 30 metaka, učinkovita do 300 metara, ispaljuje 100 zrna u minuti. Težina (sa spremnikom) 5.5 kilograma. Pri kraju pedesetih godina usavršavaju lakše oružje - AKM. Čvrsta je i pouzdana; zahvaljujući sovjetskoj i licenenoj proizvodnji, vjerojatno je najzastupljenije pješačko oružje u suvremenoj povijesti.Allgemeine SS - tijekom Trećeg Reicha, SS postrojbe koje su, osim ostalih borbenih zadaća, nadzirale koncentracijske logore.ATA - (Advanced Tactical Aircraft) - usavršeni taktički zrakoplovAutovon - središnji, nezaštićeni telefonski sustav američkog Ministarstva obrane.Beretta 92-F - automatski pištolj kalibra 9 milimetara. Spremnik s 15 metaka (9-mm prabellum); prazan teži oko kilograma. Prerañeni model Berette 92SB, od 1985. godine službeno kratko oružje američkih oružanih snaga koje je zamijenilo Coltov au-tomatik kalibra .45.BOQ/Q (Batchelor Officer's Quarters) - u američkim oružanim snagama nastambe u kojima prebivaju časnici bez pratnje obitelji.C-2A Grevhound - američki dvomotorni turboelisni transportni zrakoplov, podtip Grummanovog E2-C Hawkeye; od 1985. godine poboljšana verzija zrakoplova pridružena američkoj Ratnoj mornarici.CAG (Commander, Air Group) - zapovjednik letne grupacije na nosačima zrakoplova.C-5 Galaxy - američki četveromotorni turboelisni strateški transportni zrakoplov; proizvod tvrtke Lockheed. Letna brzina 500 milja na sat (805 km/h); prekooceanski dolet; nosivost preko 75 tona korisnoga tereta - tenkovi, helikopteri itd. Od 1968.imuliiu- ii s.isl.ivu Vn|inli h.iiispuiInih '.n.ir.i l'IHfi. godini' uvodi se pujaciillil I ONUV irmnijciiii verzija ziakoplova (' Mt.C-l.Mt MiTCiili-s američki iTlveioiiiotoini luiboi'lisni taktički transportni zrakoplov; proizvod tvrtke l.ockheeil. Letna brzina .UNI milja na sat (482 km/h); dolet više od 4000 kilometara s 14.000 kilograma korisnog tereta, ili 64 padobranca. U službi Vojnog zrakoplovstva SAD od 1956. godine; upotrebljava ga iRAF, te ga se prodaje i za civilne potrebe. Vjerojatno najomiljeniji transportnizrakoplov nakon Drugoga svjetskoga rata, prilagoñen je mnogim zadaćama; EC-130, zrakoplov za elektronsko ometanje; HC-130 SAR, +zrakoplov prilagoñen zadaćama traganja i spašavanja; KC-130, zračni tanker. Prilagoñene modele zrakoplova C-130, AC-130 leteća topovnjača u kojoj se osim ostalog naoružanja nalazi i 105-milimetarski top, i MC-130 Combat Talon, upotrebljavaju američke postrojbe za specijalne namjene. C-141 Starlifter - američki četveromotorni mlazni strateški transportni zrakoplov. Proizvodi ga tvrtka Lockheed. Letna brzina 550 milja na sat (885 km/h). Dolet 6400 kilometara s 37 tona korisnog tereta ili 120-150 putnika. Od 1965. godine u sastavu američkog Vojnog transportnog zrakoplovstva. Produljeni model C-141B u sastav postrojbi ulazi 1979. godine.CAG (Commander, Air Group) - zapovjednik letne grupacije na nosačima zrakoplova.CEP - Circular Error Probabilitv. Radijus kruga unutar kojega se predviña pad najmanje polovice broja bombi ili bojevih glava. Mjerna jedinica za točnost izbacivanja. CH-53/HH-53 Stallion/ Super-Stallion - američki transportni

Page 324

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostturbinski helikopter. Proizvod tvrtke Sikorskv. Letna brzina 170 milja na sat (273 km/h), borbeni dolet 320 kilometara; nosivost 7,5 do 15 tona korisnog tereta. Izvorni model H-53 ušao je u službu kao transportni helikopter američkihMarinskih postrojbi 1966. godine, te je korišten kao letjelica za traganje i spašavanje ("Veseli zeleni divovi). 1974. godine Marinski korpus i Ratna mornarica dobivaju verziju CH-53E, koju koriste za potrebe transporta i traganjeza minama; on ima tri motora i daleko veću nosivost od ranijih modela. Odreñen broj CH-53s prerañen je u model Pave Low koji koriste postrojbe za specijalne namjene.CH-46 Sea Knight - američki dvoturbinski transportni helikopter srednje klase. Uslužbi američke Ratne mornarice i Marinskih postrojbi od 1961. godine.CIA (Central Intelligence Agencv) - središnja američka obavještajna služba, iakotaj posao dijeli s NSA (National Securitv Agencv), Službom državne sigurnosti, iDIA (Defenee Intelligence Agencv), Vojnom obavještajnom službom. Stožer se nalazi u Langlevu, država Virginia, u stvari, u vvashingtonskome predgrañu. COD (Carrier Onboard Deliverv) - zrakoplov prilagoñen prijevozu tereta i putnika s kopna na nosače zrakoplova. Vidi C-2A GREYHOUND.Članak 15 (Article 15) - u američkoj vojsci, neslužbeni stegovni postupak koji se pri-mijenjuje u slučaju manjih prekršaja.DC-4/-6/ - četveromotorni elisni civilni zrakoplov. Proizvod tvrtke McDonnel-Douglas. U službi od 1946. godine. Kasniji model zrakoplova ima oznaku DC-6. DC-7/DC-7B - četveromotorni elisni civilni zrakoplov. U upotrebi od 1954. godine. Kasniji model ima oznaku DC-7B.DDI (Deputv Director Intelligence) - zamjenik direktora Obavještajnoga odjela DDO (Deputv Director Opcrations) - zamjenik direktora Operativnog odjela (CIA). DEA (Drug Enforcement Agcncv) - služba za borbu protiv narkotika.IK.I kiili.nr.k.i obavještajnu slu/lia.IHiSV. (I)inHiKiii Generale ilc Sćcuritć Hxtćrieurc) ? Središnja upi;iv:i vanjske si-Cinnosli tajna francuska olKivjcsl;i|n;i službu pod upravom Minislaislva obrano.K-2C Ilawki'.vi' američki ilvoinotonii lurhoclisiii zrakoplov, djeluje s nosača zrakoplova na AWA( 'S (Airborne VVarning and Control Syslem - Zračni suslav nadziranja i uzbunjivanja) zadaćama. Proizvod tvrtke Ciruminan. Lelna brzina 350milja na sal (5(>3 km/h), u zraku se održava 6 sati; suvremeni zračni radarski sustav, sustavi za obradu podataka, ureñaji za vezu. U sastavu snaga Ratne mornarice od 1971. godine.E-5/-6/-7 - u američkim Oružanim snagama oznaka za vojni status. E-5 označavamlañeg narednika. E-7 oznaka je narednika prve klase.ETA (Estimated Time of Arrival) - predviñeno vrijeme dolaska.F-4N Phantom-II/F-4 Phantom - američki dvomotorni mlazni dvosjed, lovac ili lo-vac-bombarder. Proizvoñač McDonnell-Douglas. Brzina 1300 milja na sat (2100 km/h); borbeni dolet 800 kilometara. Naoružanje; top Vulcan M-61, te veliki izbor raketa i bombi. U sastavu američke Ratne mornarice i Marinskih postrojbi od 1961. godine. Izvoz u gotovo sve države svijeta. Jedan od najboljih višenamjenskih poslijeratnih borbenih zrakoplova.F-14A Tomcat - američki dvomotorni zrakoplov; dvosjed prilagoñen svim vremenskimuvjetima, uzlijeće s nosača zrakoplova. Proizvodi ga tvrtka Grumman. Letna brzina 1500 milja na sat (2414 km/h); borbeni dolet 1300 kilometara. Naoružan 20-mili-metarskim topom Vulcan, te raketama AIM-54 Phoenbc i AIM-9. Krila promjenjive geometrije, suvremeni radarski sustav, sustav televizijskih kamera unosu za prepoznavanje udaljenih ciljeva. Tomcat je razvijen kao lovac za obranu brodovlja, braneći borbene grupacije nosača zrakoplova dalekometnim AIM-54, ili raketama AIM-9 uku AIM-7 Sparrovv kraćega dometa. Zahvaljujući promjenjivoj geometriji krila i velikim spremnicima za gorivo, Tomcat je za svoju veličinu izuzetno pokretljiv, iako se kod ranijih modela pokazao preslabim. U sastav snaga Ratne mornarice ulazi 1972. godine; nekoliko zrakoplova prodano je Iranu, ali su gotovo svi neupotrebljivi.F-15E Eagle / F-15C Charlie / F-15E Strike-Eagle - američki dvomotorni, zrakoplov jednosjed ili dvosjed, lovačko-jurišni zrakoplov. Koristi uzletišta nakopnu. Brzina veća od 1500 milja na sat (2414 km/h); borbeni dolet 800 kilometara (povećan na 2400 kilometara uporabom Conformal spremnika za gorivo). Naoružanje; top Vulcan, rakete zrak-zrak i široka lepeza oružja zrak-zemlja. U sastavu američkoga Ratnog zrakoplovstva od 1972. godine. Izvozi ga se diljem svijeta. Eagle se razvio na iskustvima zračnih borbi tijekom vijetnamskoga rata,te je ušavši u uporabu postao najbolji ikada proizveden zrakoplov za zračne sukobe. Zahvaljujući motoru F100 on je prvi lovac na svijetu kojemu je odnos izmeñu potiska i težine veći od 1:1.Trenažni dvosjed jednako je sposoban kao i jednosjed. Model F-15 Strike Eagle u

Page 325

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostslužbu je ušao 1988. godine; njegova nosivost je veća od 7500 kilograma, bez gubitka letnih sposobnosti.F-105 Thunderchief- američki jednomotorni jednosjed, lovac-bombarder. Proizvoñačtvrtka Republic. Nadzvučna brzina; nosivost veća od 3000 kilograma bombi. Izvorno proizveden za bacanje nuklearnih bombe. F-105 bio je najvažniji zrakoplov u zračnim borbama tijekom vijetnamskog rata od 1965.-1968. godine.F/A-18 Hornet - američki dvomotorni zrakoplov s jednim sjedištem; prilagoñen djelovanju s nosača zrakoplova kao i sa zemlje. Proizvoñač McDonnell-Douglas. Brzi-na I .'(II) milja na snl; limbcm dolci M)0 uul|a, o|m-inl|i'ii topom VI U ( AN, u/ lo uosi (i(HK) kilograma koi imkij; tereta: rakete /rak /rak, /,iuk-/enil|aFAKC joS jedna teroiislička skupina.FBI središnja američka istražna služba, pod upravom Ministarstva pravosuña.GBU-15 Paveway - američka navoñena bomba, načinjena dodavanjem infraci venog sustava za navoñenje i pomičnih peraja na standardnu jednotonsku bombu Mark 84. Američko Ratno zrakoplovstvo upotrebljava je od 1970. godine. GLD (Laser Designator - Ground) - ureñaj koji proizvodi laserski snop usmjeren na metu, te svojim odrazom navodi "pametnu" bombu (vidi GBU-15 Paveway) na cilj.GPS - Global Positioning Satellite (NAVSTAR Global Positioning System) - sustav američkih navigacijskih satelita načinjen i razvijen za pružanje preciznih podataka o zemljopisnom položaju, brzini kretanja te sinkronizaciji vremenskih zona za zračna, vodena i kopnena prometala.Harpoon - američka protubrodna raketa. Težina 600-750 kg; brzina 570 milja na sat; dolet 60-80 milja; opremljena klasičnom bojevom glavom mase do 240 kg. Prilagoñena lansiranju sa zrakoplova, s brodova i podmornica.HARRIER američko-britanski zrakoplov sa sposobnošću vertikalnog uzlijetanja i slijetanja (VTOL-Vertical Take-off and Landing), lovačko-jurišni zrakoplov. Proizvode ga McDonnell-Douglas i BAC. Brzina veća od 700 milja na sat, borbeni dolet 300-700 milja; naoružan topom i 2500-4500 kilograma korisnog tereta (uz ostalo naoružanje nosi i rakete zrak-zrak). HH-3 - vidi CH-53/HH-53HMS (Her Majestv's Ship) - oznaka za ratni brod britanske Ratne mornarice. HotelCorpin - propisni položaj broda u odnosu na valove i struje prilikom dočeki-vanja letjelice (helikoptera) koja slijeće na njegovu palubu.INF (Intermediate-range Nuclear Forces) - američko atomsko naoružanje smješteno na europskome tlu, sposobno izravno gañati sovjetski teritorij.John Doe/James Doe - imena koja se obično daju osobama bez isprava.11-B - oznaka vojne specijalnosti. Oznaka 11-B odnosi se na lako pješaštvo. 11-B-oznaka vojne specijalnosti. Oznaka 11-B odnosi se na lako pješaštvo.KC-135 -verzija zrakoplova CM 35 prerañena u zračni tanker s namjenom dotaka-njagoriva tijekom leta. U sastavu američkog Ratnog zrakoplovstva od 1957. godine (vidi C-135).KGB (Komitet Gosudarslvennie Bezbednosti) - središnja sovjetska obavještajna služba podijeljena u nekoliko glavnih Direktorata.M-16 - američka jurišna puška, standardno oružje američkih kopnenih snaga od sredine šezdesetih godina. Kalibar 5.56 mm, spremnik s 20 ili 30 metaka; brzina 100 zrna u minuti; učinkoviti domet 400 metara; napunjena teži 4 kilograma. Model M15A2 u uporabi je od 1985. godine, s povećanim dometom, te može pucati u neprekidnim rafalima. Prvi model puške pokazao se umnogome nepouzdan tijekom vijetnamskoga rata, što je ispravio model A-l.M-19 - teroristička skupina u Kolumbiji, utemeljena sedamdesetih godina uz Cas-trovu podršku. Tijekom osamdesetih udružuje se s medeUinskim narko-kartelom.M-203 I >aeae grana I a, oružani sustav kupiifiiih siim^'isaslavljcn od puške M-Ih i ci levnoga bacala 'Kl milimetarskih granala postavljenoga ispod puSčane cijevi. Krajnji domet 400 mclani. U uporabi od 19/0.godine.M( I30K -vidi (.'-130MG-3 - zapadnonjemačka strojnica razvijena iz strojnice MG-42.MG-42 - njemačka strojnica iz Drugoga svjetskog rata, čuvena po svojoj jednostavnoj gradi, pouzdanosti i brzini ispucavanja koja iznosi 1200 zrna u minuti. Iz nje se razvila zapadnonjemačka MG-3, takoñer i američka M-60.MH-53J "Pave Low" III - vidi CH-53/HH-53MILES - vježbovni sustav koji dojavljuje da je neki od vojnika pogoñen. Temelji se na laserskoj zraci.MP-5 SD2/MP-5 - zapadnonjemački automat. Proizvodi ga Heckler&Koch. Kalibar 9 milimetara, spremnici od 20 ili 30 metaka; brzina 100 zrna u minuti. Težina praznoga oružja 2,5 kilograma. Čvrsto, pouzdano, maleno i jednostavno oružje,

Page 326

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnostčesto ga i rado rabe protuterorističke postrojbe kao što su GSG-9, SAS i FBI-ev odjel za spašavanje taoca.NATO (North Atlantic Treatv Organization) - Sjevernoatlantski savez NR-20 Cl - ručna granata belgijske proizvodnje.OMB (Office of Management and Budget) - odjel izvršnog predsjedničkog ureda kojinadzire raspodjelu i uporabu državnog budžeta OPFOR - kratica za neprijateljske postrojbe. OSWR - uprava za istraživanje strateškog naoružanja.P-3 Orion - Američki četveromotorni turboelisni zrakoplov za protupodmorničku borbu i izviñanje nad morem; proizvoñač Lockheed. Brzina 400 milja na sat, borbeni dolet 1500 milja; oružje za protupodmorničku borbu (torpeda, dubinske bombe), rakete AIM-9 (rakete zrak-zrak), HARPOON (protubrodne rakete), MAD; sedam članova posade.SAW (Squad Automatic Weapon) - američki laki mitraljez, kopija belgijskoga Mini-mana FN. Kalibar 5.56 milimetara, brzina 200 zrna u minuti, učinkoviti domet 600 metara; težina napunjenoga oružja 11 kilograma. U uporabi od 1979. godine. Uveden kao oružje kopnenih snaga s namjerom da se pješaštvo opskrbi oružjem lakšim od mitraljeza M-60, ali i snažnijim od puške M-16.SEAL (Sea, Air and Land) - američka elitna izviñačka i borbena postrojba koja sena neprijateljsko područje iskrcava malim brodicama, helikopterima, padobranima ili mini-podmornicama koje do mjesta djelovanja prevoze velike podmornice. Prva zabilježena djelovanja SEAL izvršava tijekom kubanske krize 1962. godine.Sikorskv S-76 - američki turbinski transportni helikopter.SOG (Special Operations Group) - postrojba za specijalne namjene (vidi SEAL).Spetznaz (Specialnoje Naznačenije) - postrojbe za specijalne namjene. Sovjetske elitne postrojbe za izviñanje, napad, diverzije i protugerilska djelovanja. Vjerojatno stvorene tijekom pedesetih godina; novaci prolaze najstrože ispite i obuku. Nadzirani od GRU-a, predstavljaju glavnu udarnu snagu za tajna djelovanjaizvan granica bivšeg Sovjetskog Saveza.Super Jolly HH-3 - vidi CH-53/HH-53.A (SU) ii vojnoj postrojbi, po|eiliuae koji voill Nknpinu, i/vii1ac\ piellioñnica.I'IS (ii i/vmnikli SAU Scaivh aml Uescuo) operacijo traganja i spašavanju. TmIii llrrch niueiieki ñvoinoloim dišni laki transportni zrakoplov, proizvod tvrtke Hiti Ii I'ivi model zrakoplova Heech Model IK, ušao je u uporabu 1937. godine, nakon logu i/veñenc su mnogobrojne preinake i poboljšanja.1111-60 A lllnckhiivvk američki dvoliubinski transportni helikopter, Sikorskv. Usastavu amciickih oružanih snaga oil I('7H. godine, dolazi kao zamjena čuvenoga III1 I. le je poslužio za izradu modela SI 1-60 SEAHAVVK ASW, posebno prilagoñenoga za prolupoñniornieku borbu.III ,A (Ulslerl .iliei ation Anny) - maoistička frakcija PIRA-e; povezana s Action Di-reelc.IISN (United States Navy) - Ratna mornarica Sjedinjenih Američkih Država. I ISN (I Initcd States Ship) - plovilo američke Ratne mornarice.VII' (Very Imporlant Pcrson) - istaknuta i važna osoba.Vuleai« američki 20-milimetarski top, M-61. Oružje tipa Gatling sa šest rotirajućih cijevi i brzinom od 2000 zrna u minuti. U uporabu ušlo 1958. godine.Standardno naoružanje američkih vojnih zrakoplova; B-52 (repna kupola), F-105, F-4, F-14, F-l.s, I'VA-IS, i A-7.VVAJ'S (VVide Area Tclccomunication Service) - služba koja telefonskome pretplatniku omogućuje neograničen broj poziva za dogovorenu i stalnu cijenu mjesečne pielplalc.VVild VVi-asel ratni zrakoplov prilagoñen za otkrivanje i ometanje neprijateljskih railaiskih sustava i raketnih baterija SAM (rakete zemlja-zrak);opremljen je specijalnim elektronskim ureñajima i raketama ARM.Nakladnik ALGORITAM d.0.0. Zagreb, Gajeva 12Za nakladnika Neven AntičevićGrafički urednik Katarina IvankovićPriprema naslovne stranice BAKAL d.o.o.Korektura Marija ŠpiranovićObrada i prijelom ALGORITAM DTP-StudioTisak: Tiskama OPTIMA, LjubljanaCIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica, ZagrebUDK 821.111 (73)-31 =163.42CLANCY, TomJasna i neposredna opasnost / Tom Clancv ; [preveo s engleskoga Petar Vujačić] -1. izd. - Zagreb : Algoritam, 1999. - 719 str.; 24 cmPrijevod djela: Clear and Present Danger. ISBN 953-6166-73-9

Page 327

CLANCY, TOM-Jasna i neposredna opasnost990305011Ova knjiga je tiskana na beskiselinskom papiru proizvedenom bez upotrebe klora.Prijelom knjige na računalu ALR Dual6, s programom ® QuarkXPress 3.32korišteni fontovi ® Bitstream Century Schooibook, Dutch 801, Swiss 721izlaz na XANTE Accel a VVriter 8200D

Page 328