Toma Akvinski - Bilješke iz djela

8/17/2019 Toma Akvinski - Bilješke iz djela

http://slidepdf.com/reader/full/toma-akvinski-biljeske-iz-djela 1/36

Toma Akvinski – Država

Čovjek bez razuma koji vlada (živi) prema požudama svoje duše (osjetilna duša) ništa se nerazlikuje od životinje.

Vladavina biva nepravedna po tome što vladar zanemarujući zajedničko dobro mnoštva traži svojevlastito dobro.Vladavina je dakle to nepravednija što se više udaljava od zajedničkog dobra.

Čovjek, po naravi ima samo uopćenu spoznaju o svojim životnim potrebama i tek ga razum dovodiod općih načela do pojedinačne spoznaje što je sve nužno za ljudski život. nemoguće je da jedančovjek svojim razumom do!e do svih tih spoznaja. "ato je nužno za čovjeka da živi u zajedni#i, da

jedan drugoga pomaže, da se različiti ljudi bave različitim razumskim istraživanjima.

$udnja za ljudskom slavom upropaščuje veličinu ljudskog duha, jer tko traži naklonost ljudi, tajsvim svojim riječima i djelima služi njihovoj volji. %ako u nastojanju da se svima dopadne, postajenjihov rob.

&'to je oluja na moru nego oluja u duši& ad je more mirno, brodom dobro upravlja i neiskusančovjek, ali kad se more uzburka olujnim valovima, čak i vješt mornar pada u nepriliku.

prirodnom svijetu i opća i posebna vladavina. *pća je ona kojom su sva bića obuhvaćena božjomvlašću, jer on upravlja svime svojom providnošću. +osebna pak vladavina, koja je veoma sličnabožanskoj, nalazi se u čovjeku koji se zbog toga naziva malim svijetom, jer je u njemu prisutanoblik opće vladavine. er kao što se sva tjelesna stvorenja i sve duhovne sile nalaze pod božjomvladavinom, tako i razum upravlja tjelesnim udovima i ostalim duševnim silama. +rema tome,razum ima u čovjeku na neki način onu ulogu koju -og ima u svijetu.

Vlast je pak to uzvišenija što je prema višem #ilju usmjerena.

+osljednja je svrha ujedinjenog naroda da živi kreposno... obar život je kreposni život, pa je,dakle, krepostan život svrha ljudske zajedni#e.

/eko je biće naime to dostojanstvenije što se više pokazuje dostatnim samome sebi, jer čim neštotreba, time dokazuje da je manjkavo.

0judima koji se predaju nasladama otupe osjećaji, jer naslada tih užitaka utapa dušu u osjetila takoda ona ne može slobodno rasu!ivati o uži#ima. 1toga po mišljenju ristotela, naslada kvari razborit

sud. *sim toga, suvišni uži#i udaljuju ljude od kreposti poštenja. /išta, naime, ne vodi ljude ljudelakše na neumjereno pretjerivanje koje uništava kreposnu ravnotežu nego naslada, bilo zato što jenaslada po naravi pohlepna, pa polazeći od sitne prigode čovjek se strovaljuje u mam#e sramotnihnaslada, kao što malo vatre zapali suho drvo2 bilo zato što naslada ne utažuje čežnju, nego kad jekušamo još više že!amo za njom. osljedno tome, onima koji previše prianjaju uz nasladeomlahovi duša i nemaju odvažnosti da poduzmu bilo što teško i malodušni su u podnošenju napora iu svladavanju pogibelji... /apokon, oni koji se prepuste nasladama često se ulijene, napuštajućinužne poslove i važne dužnosti, samo se brinu za naslade na koje rasipno troše dobra što su ih drugisakupili. %ako postavši siromasi, a nesposobni da budu bez naslada na koje su navikli, predaju sekra!ama i pljačkama da bi imali odakle zadovoljiti svoje požude. 1toga je štetno za grad da obilujesuvišnim nasladama...

Umske kreposti: mudrost (spoznaja najviših uzroka), um (spoznaja osnovnih načela) i znanost(spoznaja pojedinih područja stvarnosti).



razumu se nalazi3 moć (potentia) koja je usmjerena prema svemu što je spoznatljivo, sposobnost(habitus) koja priklanja razum prema posebnim vrstama spoznaje (npr. neposrednom uvi!anju) ikonkretan razumski čin (a#tus).

"adaća je razuma da usmjerava prema svrsi.

ad se čovjek udaljio od -oga, pao je u takvo stanje da je postao ovisan od nasrtaja osjetilnosti2 itome je podložan svaki čovjek tim više što se više udaljuje od razuma.

ao što razum vlada u čovjeku i zapovijeda drugim moćima (duše), tako razum mora usmjeravati inaravne težnje koje pripadaju drugim moćima (duše).

razumijevanju onoga što je rečeno valja poći od uzroka zašto je to rečeno2 jer ne smije stvarnostbiti podre!ena govoru, nego govor stvarnosti. 4 560768

+olitički poredak mora biti primjeren kulturnoj i ćudorednoj razini odre!enog naroda (tj. na kakvoj

je kulturnoj i ćudorednoj razini odre!eni narod takva će mu biti i vlast odnosno politički poredak,op.)

%oma kvinski čovjekovu narav prosu!uje veoma realistički, pa je uvjeren da većina ljudi nijegradivo od koga se može sagraditi idealna država. /e razum, nego sebično uga!anje vlastitimsklonostima upravlja činima velikog broja gra!ana3 "Većina ljudi radije slijedi sklonosti osjetilne

naravi negoli razum... Većina ljudi se ne služi razumom... Ljudski je zakon namijenjen mnoštvu ljudi

od kojih je veći dio onaj koji nije savršeno krepostan."

*sjetilna je težnja ponajviše usmjerena prema onome što se protivi težnji razuma.

9ir uključuje slogu i još nešto dodaje. "ato, gdje god je mir, tu je i sloga. li, nije uvijek svugdjemir gdje je sloga, ako se mir shvati u pravom smislu riječi. er sloga (#on#ordia) zapravo označavaodnos prema drugome, kad se, naime volje različitih srda#a poput jedne u nečemu slože. /o doga!ase da čak i sr#e jednog čovjeka teži za različitim stvarima, a i to na dva načina. /a prvi način premarazličitim moćima težnji, te je tako osjetilna težnja ponajviše usmjerena prema onome što se protivitežnji razuma, kako je rečeno u +oslani#i :alaćanima ;,<=3 tijelo žudi protiv duha. /a drugi način,ukoliko je jedna te ista moć težnje usmjerena na različite poželjne stvari, a istodobno ih ne možedostići. "ato tu nužno dolazi do suprotnosti izme!u gibanja težnje. upravo uskla!ivanje tihgibanja i jest bitno za mir. er čovjekovo sr#e neće biti mirno ako i ima ono što želi sve dotle dokpostoji još nešto što želi, a ne može istodobno postići. %o uskla!ivanje nije bitno za slogu. ok

sloga uskla!uje težnje različitih osoba, mir povrh toga uskla!uje i težnje jedne te iste osobe.9ir se sastoji u smirenju i jedinstvu težnji. li, kao što se može težiti za pravim dobrom ili zaprividnim dobrom, jednako tako i mir može biti pravi i prividan. /o pravi mir može biti povezansamo s težnjom prema pravom dobru. er svako zlo, premda se po nečemu i pričinja dobrom, padjelomi#e smiruje težnju, ipak ima mnogo nedostataka zbog kojih se težnja ne može smiriti i ostajeometena.

+ravo se dobro posjeduje na dva načina, savršeno i nesavršeno, pa zato i postoji dvovrsni pravi mir.edan je savršen i sastoji se u savršenom uživanju u vrhovnom dobru koje ujedinjuje i smiruje svetežnje. to je konačni #ilj razumnog stvorenja.

9ir je jedinstvo nagnuća težnji.

+ravednost je ispravnost volje, koju se slijedi radi nje same. 4 /1809*



7azboritost je spoznaja onoga što treba željeti i onoga čemu se valja uklanjati2 umjerenost jeobuzdavanje požude prema svemu onome u čemu se privremeno uživa2 hrabrost je postojanost dušepred svim onim što je privremeno tegobno2 pravednost je ono što se po svima razlijeva kao ljubavprema -ogu i bližnjemu. 4 :1%6/

7azumom se mogu staviti u red ne samo unutarnja čuvstva duše, već i izvanjske djelatnosti iizvanjske stvari koje čovjek upotrebljava.

Čuvstvima se nazivaju samo pokreti osjetilne težnje.

atkad se dogodi da postoji neka greška u jednome, a da nema greške u drugome, kao kad netkonekome ukrade stvar, ali ne iz pohlepe, nego htijući da mu naškodi, ili obratno, kad netko želi nečijustvar, ali je ne želi ukrasti. +rema tome, valjano usmjeravanje djelatnosti koje su upravljene premaizvanjskim stvarima pripada pravednosti, a usmjeravanje onoga što se ra!a iz čuvstava pripadadrugim ćudorednim krepostima koje se odnose na čuvstva. +ravednost priječi kra!u onoga što jetu!e jer se to protivi jednakopravnosti koja mora biti uspostavljena u vanjskim stvarima, a

darežljivost je priječi zato jer je izvorište kra!e u neumjerenoj žudnji za bogatstvom.

1vaki je grijeh u volji. 4 :1%6/

1mrtni grijeh je sve ono što je protiv božjeg zakona.

1vatko dobro sudi o onome što zna. 4 761%*%80

a bi sud bio čin pravednosti zahtijeva se troje. +rvo, da proizlazi iz sklonosti prema pravednosti.rugo, da proizlazi iz dostojanstva starješine. %reće, da se izriče prema ispravnom rasu!ivanjurazboritosti. ad god nešto od toga manjka, sud je nevaljao i nedopustiv. +rvo, kad je protivpravičnosti pravednosti, taj se sud naziva krivim ili nepravednim. rugo, kad čovjek sudi o onomeza što nije ovlašten, taj se sud naziva neovlaštenim. %reće, kad ne postoji sigurnost razloga, re#imokad netko na osnovi slabih naga!anja sudi o nečemu što je dvojbeno i skriveno, pa se takav sudnaziva sumnjivim ili lakoumnim.

ao što kaže >i#eron, sumnju valja smatrati lošim mišljenjem kad proizlazi iz slabih indi#ija. otoga dolazi iz tri razloga. +rvo, kad je netko sam zao, onda po tome, kao da je svjestan svoje zloće,lako i o drugima loše misli, prema onome što se kaže u +ropovjedniku <?,@3 Idući putem, glupan,

budući da razbora nema, sve ljude smatra glupima. rugo, kad netko gaji loše osjećaje premanekome, pa ga prezire ili mrzi, srdi se na njega ili mu zavidi, tada i na osnovi slabih znakova loše o

njemu misli, jer svatko lako vjeruje u ono što želi. %reće, sumnja proizlazi i iz dugog iskustva, pastoga AilozoB u drugoj knjizi 7etorike kaže3 Stari su najsumnji!aviji, jer su se !esto uvjerili u tue

mane. +rva dva razloga za sumnju očito proizlaze iz izopačena čuvstva. %reći razlog umanjuje onošto se razumije pod pojmom sumnje utoliko što iskustvo pridonosi sigurnosti koja je oprečna pojmusumnje. +rema tome, sumnja uključuje neku poročnost, pa što je sumnja veća, veća je i poročnost.Tri su stupnja sumnje. +rvi je stupanj kad čovjek na osnovi slabih indi#ija počne sumnjati u nečijudobrotu (ili u neku istinu, op.). %o je oprostivi ili laki grijeh, jer sumnja, kako se kaže u navedenoj+rimjedbi na one riječi &#ato ne sudite prerano& iz +rve poslani#e orićanima C,;3 1pada naljudsku kušnju, bez koje nema ovog života. rugi stupanj je kad netko na osnovi slabih indi#ijasmatra sigurnim da je drugi zao (ili da nema istine, jedno je sumnjati u opstojnost -oga, a jedno jebiti siguran da -oga nema, op.). ko se radi o nečemu težem, to je smrtni grijeh budući da nije bez

prezira bližnjega. "ato se u +rimjedbi na istom mjestu dodaje3 ko, dakle, ne možemo izbjećisumnje, jer smo ljudi, ipak se moramo suzdržavati od sudova, tj. konačnih čvrstih osuda. %rećistupanj je kad neki suda# na osnovi sumnje nekoga osudi.



*naj pobožno i pravedno živi koje sve prosu!uje #jelovito, ne priklanjajući se ni jednoj ni drugojstrani. 4 :1%6/

1vatko mora nastojati da o stvarima sudi kakve jesu.

*naj koji ne obrani druga od nepravde, iako može, jednako je kriv kao i onaj koji je čini. 49-7*"68

1mrtni grijeh je ono što se protivi ljubavi koja je duhovni život duše.

"$naj koji ima razuma nipošto nek ne šuti% onaj koji je u izobilju nek ustraje u milosru% onaj koji

ima umijeće voenja nek ga podijeli s bližnjim& koliko god malo netko primio, ubrojit će mu se u

talent" (:rgur). +ovjereni se talent ne smije sakriti, nego je svatko dužan da ga vjerno upotrijebi./e smije se sudjelovati u zlom djelovanju ni savjetom, ni pomoću, ni bilo kakvim pristankom, jeronaj koji savjetuje i pomaže na neki način i čini. "ato postol u +oslani#i 7imljanima <,@D kaže dasu & zaslužili smrt ne samo oni koji griješe već i oni koji odobravaju onima koji to !ine&

1većeni#i moraju odba#iti ne samo ono što je zlo, nego i ono što je nalik na zlo. trgovina jestnalik na zlo, bilo zato što je usmjerena na zemaljski dobitak koji svećeni#i treba da preziru, bilozbog učestalih poroka u trgovini, jer kako se kaže u njizi 1irahovoj DE,DF3 &'eško se trgovu oteti

grijehu usana&. li ima još jedan razlog3 trgovina uvelike zaokuplja duh zemaljskim brigama, pa gastoga odvraća od onoga što je duhovno. "ato postol i kaže u rugoj poslani#i %imoteju D,C3& (itko se koji vojuje za )oga ne upliće u svjetovne poslove&.



TOMA AKVINSKI – IZA!ANO D"#$O

7ad se razuma sastoji u tome da iz jedne spoznaje uvodi u drugu.

Vlastito je pak djelovanje čovjeka kao čovjeka da spoznaje. +o tome se, naime, razlikuje od svih

drugih bića. 1toga čovjek po naravi teži za spoznajom i dosljedno tome za znanjem.

Čovjek se pak jedino svojim umom može sjediniti s nematerijalnim bićima koja su iskon njegovauma i prema kojima se on odnosi kao nesavršeno prema savršenome. 6 upravo se u tome sastojičovjekova konačna sreća.

7azboritost se sastoji u tome da se pomoću prošlih doga!aja zadržanih u pamćenju osigurabudućnost.

1vakim bićem upravlja ono što u njemu ima veću važnost.

9udrost koja istražuje sve... više se sastoji u znanju nego u djelovanju. +rema tome mudra#ima sezovu u prvom redu oni koji više znaju, a ne oni koji su praktičniji.

*nima kojima je poznat uzrok i razlog (propter Guid), učeniji su i mudriji od onih kojima je uzroknepoznat, pa samo utvr!uju činjeni#u. ljudi od iskustva znaju da je nešto tako, ali ne znaju zašto

je tako. 9e!utim, ljudi od umijeća poznaju ne samo činjeni#e nego i njihov uzrok i razlog3 prematome su mudriji i učeniji od iskusnih ljudi.

Veće divljenje i s više prava zaslužuju naziv mudrosti one znanosti koje otkrivaju neki viši smisaonego one koje donose veću korist.

-ližima mudrosti treba smatrati one umjetnike kojih se znanosti nisu pronašle radi koristi, nego radisamoga znanja. to su teorijske znanosti.

1vatko je to mudriji što dublje prodire u spoznaji uzroka.

1poznaja i znanje koji su svrha sami sebi najviše obilježuju onu znanost koja ima u vidu vrhovnipredmet umovanja, jer onaj koji teži za znanjem radi samoga sebe taj će svim silama težiti zanajsavršenijom znanošću, a to je ona koja ima u vidu vrhovni predmet umovanja. %o su pakosnovna načela i iskonski uzro#i. /aime, oni su svrha i izvor spoznaje ostalih stvari, a ne obratno. 4761%*%80

1vi općenito smatramo da je mudra# onaj koji najpotpunije poznaje sve stvari, kako i dolikuje, aline u tom smislu da poznaje svaku pojedinu stvar. %o je, naime, nemoguće, jer pojedinosti suneograničene, a um ne može shvatiti beskrajno.

9udra#em smatramo čovjeka koji je sposoban da vlastitim umnim silama spozna teške stvari i onekoje nisu lako dostupne spoznaji većine ljudi.

9udrost je izme!u svih znanosti jedina za koju se opredjeljujemo radi nje same i slobodno, a ne onakoja je izvor nekih drugih #iljeva prema kojima se možemo usmjeriti, kao što su životne potrebe,uživanje i tome slično.

%ko spoznaje općenitosti, poznaje na neki način i ono što ne obuhvaćaju, jer je u njima prisutno. /oono što je najopćenitije ima na neki način uvid u sve stvari.



0judi vrlo teško shvaćaju stvari koje su posve udaljene od osjetilnog svijeta. *sjetilna spoznaja jezajednička svim ljudima, ona je polazište svekolike ljudske spoznaje. najopćenitije spoznaje sunajviše udaljene od osjetilnog svijeta, jer osjetilima spoznajemo pojedinačnosti. 1toga ljudi vrloteško shvaćaju općenitosti. %ako, dakle, vidimo da je najteža znanost ona koja je u najvećoj mjeriusredotočena na općenitosti.

6stina je ono što jest. 4 :1%6/

6stina je podudaranje stvari i uma. 4 61> 617806

6stina je ispravnost koju samo duh može uočiti. 4 /1809*

"adaća je mudra#a da upravlja. 7azlog je tome taj što je mudrost najviše dostignuće razuma, arazum se posebno odlikuje time da spoznaje poredak.

AilozoBija ćudore!a se dijeli na tri dijela3 +rvi raspravlja o svrhovitim radnjama jednoga čovjeka i

zove se osobno ćudore!e (monasti#a). rugi raspravlja o radnjama kućne zajedni#e i zove segospodarstvo (oe#onomi#a). %reći raspravlja o radnjama gra!anske zajedni#e, a zove se državništvo(politi#a).

0judske radnje imaju dva počela (prin#ipia), to jest um odnosno razum i težnju (appetitus). %o sudva pokretačka počela u čovjeka. umu, odnosno u razumu treba obratiti pozornost na razlikuizme!u teorijskog i praktičnog mišljenja, dok u razumskoj težnji valja razlikovati izbor i izvedbu.1ve te radnje teže za nekim dobrom kao svojim #iljem, jer #ilj je teorijskog mišljenja istina.jelovanje teži za dobrim ukoliko mu se priklanja. 4 761%*%80

1vaka je stvar dobra samo u koliko sudjeluje u vrhovnom dobru i nalikuje na nju.

onačno dobro za kojim teže sva bića predstavlja njihovo konačno savršenstvo. +rvi stupanjsavršenstva im je oblikovni#a (Borma), a drugi djelovanje (operatio). +rema tome, #iljevi serazlikuju tako da jedni teže za samim djelovanjem, a drugi za djelima, to jest za djelima ostvarenimizvan djelovanja. a bi se to jasnije uvidjelo, treba pripomenuti da ima dvije vrste djelovanja. ednase odvija u samom djelatniku, npr. :ledanje, htijenje i shvaćanje. +ravo je ime za to djelovanjeradnja (a#tio). rugo djelovanje prelazi na neki vanjski predmet, a pravo mu je ime proizvodnja(Ba#tio). *no se pojavljuje u dva oblika. /aime, ponekad čovjek uzima neki vanjski predmet samoza upotrebu, npr. konja za jahanje. +onekad pak uzima vanjski predmet da mu promijeni oblik, kaokad obrtnik pravi krevet ili kuću. 1toga u prvoj i drugoj radnji nema nekog djela koje bi bilo #ilj,

nego su #ilj same radnje. akako, prva je radnja odličnija od druge, jer se odvija u samomdjelatniku. %reća je radnja slična nekom pro#esu nastajanja kojemu je #ilj da neka stvar postane, tesu, stoga, u toj trećoj vrsti radnja #ilj sama djela.

-ogatstvo nije svrha nego sredstvo ekonomike... rugim riječima3 #ilj privre!ivanja nije gomilanjematerijalnih dobara.

Čovjek, naime, ne smije težiti za onim što nadilazi njegov razum.

+onekad čovjek svojim razumom ne treba istraživati ono što nadilazi njegovu spoznajnu moć, kadmu to -og priopći objavom, treba prihvatiti vjerom.

7azumski spoznatu istinu o -ogu shvatio bi tek mali broj ljudi, i to poslije dugo vremena i sprimjesom mnogih zabluda.



+o %omi, nijedna znanost, osim metaBizike, ne polazi od neprijeporno jasnih i kritički dokrajautemeljenih načela, pa je tako neka vrst vjerovanja, neobrazloženog prihvaćanja, neizbježnoprisutna u polazištu svih.

6ma dvije vrste znanosti. /eke, naime, kao što su aritmetika, geometrija i njima slične, polaze od

načela koja su poznata naravnim svjetlom uma. ruge pak polaze od načela poznatih svjetlom nekeviše znanosti3 npr. :eometrijska optika polazi od načela koja su razjašnjena u geometriji, a glazbaod načela poznatih u aritmeti#i. 1veta nauka spada u tu drugu vrstu znanosti, jer polazi od načelakoja su poznata u svjetlu neke više znanosti, to jest u znanju -oga i blaženih. +rema tome, kao štoglazba vjeruje u načela koja prima od aritmetičara, tako sveta nauka vjeruje u načela koja joj jeobjavio -og.

1umnja u članke vjere koja se u nekih ljudi javlja ne proizlazi iz nesigurnosti stvari, nego iz slabostiljudskog uma. ipak i najmanji djelić spoznaje koja se može postići o najuzvišenijim bićimapoželjniji je nego najsigurnija spoznaja o neznatnim stvarima.

*va znanost (sveta nauka) nadilazi i sve spekulativne i sve praktične znanosti. 9e!u spekulativnimznanostima jedna se naziva vrednijom od druge bilo zbog sigurnosti, bilo zbog vrijednosti gra!e. ova znanost nadilazi druge spekulativne znanosti s oba gledišta. /adilazi ih u sigurnosti, jersigurnost u drugim znanostima dolazi iz naravnog svjetla ljudskoga razuma koji može pogriješiti,dok sigurnost u ovoj znanosti dolazi od svjetla božanskoga znanja koje se ne može prevariti./adilazi ih i u pogledu gra!e, jer ova znanost prvenstveno raspravlja o onome što svojomuzvišenošću nadilazi razum, dok druge znanosti proučavaju samo ono što je podložno razumu.9e!u praktičnim znanostima ona je vrijednija koja je usmjerena prema višem #ilju. %ako jepolitična znanost vrednija od vojne, jer dobro vojske usmjereno je dobru države. /o svrha je ovenauke, ukoliko je praktična, vječno blaženstvo prema kojemu su usmjereni svi drugi #iljevipraktičnih znanosti. 1toga je očigledno da je sveta nauka u svakom pogledu vrednija od drugihznanosti.

-udući da je, naime, zadaća mudra#a da upravlja i prosu!uje, a sud o nižim stvarima se donosi povišem uzroku, onaj se naziva mudra#em na svakome području koji promatra najviši uzrok togapodručja. /a primjer, na području graditeljstva, umjetnik koji odre!uje oblik kuće naziva semudra#em i arhitektom u odnosu na niže djelatnike... 6sto tako na području #ijeloga ljudskogaživota mudra#em se naziva razborit čovjek koji usmjerava ljudske čine prema dužnoj svrsi.../ajvećim mudra#em, se, dakle, naziva onaj koji promatra naprosto najviši uzrok #ijeloga svemira, ato je -og.

-udući da na mudra#a spada da prosu!uje, mudrost se uzima na dva načina prema dva načinaprosu!ivanja. oga!a se, da netko prosu!uje na jedan način po sklonosti, npr. *naj tko imasposobnost kreposti, ispravno sudi o tome kako valja kreposno živjeti, jer je sklon takvu životu...rugi je način prosu!ivanja po spoznaji. /pr. Čovjek koji je poučen u moralnoj znanosti, mogao bisuditi o kreposnim činima, premda on sam ne bi bio krepostan. +rvi način prosu!ivanja božanskezbilje pripada mudrosti ukoliko je dar uha 1vetoga... drugi način prosu!ivanja pripada ovojnau#i ukoliko se stječe proučavanjem.

/emoguće je izraziti što je -og. 4 6V/ 9'H/6/

'to su neka stvorenja uzvišenija, to su -ogu sličnija.

+o sebi je jasno da postoji istina, jer tko niječe njezino postojanje, zapravo dopušta da istina postoji, jer ako istina ne postoji, onda je istinito da nema istine. ko je pak nešto istinito, nužno je da istina



postoji.

+ostoje dvije vrste dokazivanja. +rvo polazi od uzroka i zove se &zbog čega&3 ono polazi odnaprosto prvobitnoga. rugo polazi od učinka i zove se dokazivanjem &da&3 polazište mu je ono što

je prvobitno za nas. -udući da nam je neki učinak jasniji od njegova uzroka, od učinka polazimo daspoznamo uzrok. po bilo kojem učinku može se dokazati da postoji njegov vlastiti uzrok (samo

ako su nam njegovi učin#i jasniji od njega). /aime, budući da učin#i zavise od uzroka, čim sepostavi neki učinak, nužno mu mora porethoditi postojanje uzroka. 1toga, ukoliko nam -ožjepostojanje nije po sebi jasno, ono se može dokazati po učin#ima koji su nam poznati. beskonačnu -ožju dobrotu spada to da dopušta zlo kako bi iz njih izveo dobro.

Doka%i & putova:'rvi put po(a%i o) *i+anja: 1igurno je, naime i osjetilom se ustanovljuje da se u ovome svijetuneka bića gibaju. sve što se giba, giba se od nekoga drugog bića. /aime, ništa se ne giba, osimukoliko je u stanju mogućnosti u odnosu na ono prema čemu se giba, a giba se ukoliko je u stanjuzbiljnosti. :ibati, naime nije ništa drugo nego izvesti nešto iz stanja mogućnosti u zbiljnost. izvesti nešto iz mogućnosti u zbiljnost može samo neko zbiljsko biće. /pr. ono što je zbiljski toplo,

re#imo vatra, djeluje na drvo koje je toplo u mogućnosti da bude zbiljski toplo, te ga tako stavlja ugibanje i mijenja ga. nemoguće je da isto biće bude istodobno i u istom pogledu u zbiljnosti i umogućnosti, već samo s različitih gledišta3 što je, naime, zbiljski toplo, ne može biti i u mogućnostitakvo, već je istodobno u mogućnosti hladno. /emoguće je, dakle, da nešto bude istodobno i na istinačin davala# i primatelj gibanja, odnosno da giba samoga sebe. 1ve, dakle, što se giba treba bitigibano od nečega drugoga. ko je dakle to drugo biće koje začinje gibanje i samo pokrenuto, ondamora i ono primiti gibanje od drugoga bića, a ovo opet od drugoga. li ovdje je nemoguće ići ubeskraj, jer tada ne bi postojao neki iskonski začetnik gibanja, niti bi dosljedno tome postojao nekidrugi pokretač, jer drugotni pokretači gibaju samo zato što su pokrenuti od iskonskog začetnikagibanja2 npr. štap giba samo zato što ga pokreće ruka. +rema tome, nužno je doći do nekogiskonskog začetnika gibanja kojega nitko ne pokreće.Dru*i put po(a%i o) pojma tvorno* u%roka: svim osjetilnim bićima postoji sustav tvornihuzroka, a ne nalazi se, niti je to moguće, da nešto bude tvorni uzrok samoga sebe, jer bi tada moralopostojati prije sebe, a to je nemoguće. /o nije moguće u tvornim uzro#ima ići u beskonačnost./aime, u svim sre!enim tvornim uzro#ima prvi član je uzrok srednjega, a srednji je uzrokposljednjega, bilo da ima više srednjih članova ili samo jedan. kloni li se pak uzrok, uklanja se iučinak. +rema tome, kad u tvornim uzro#ima ne bi postojao prvi član, ne bi bilo ni posljednjega, nisrednjeg. /o kad bi se u tvornim uzro#ima išlo u beskonačnost, onda ne bi postojao iskonski tvorniuzrok, pa tako ni posljednji učinak, ni srednji tvorni uzro#i. to je očito pogrešno. +rema tome,nužno je postaviti neki iskonski tvorni uzrok.Tre,i put po(a%i o) mo*u,e*a i nužno*a: stvarima nalazimo, naime, neke koje mogu biti i ne

biti, jer neke nastaju i propadaju, te prema tome mogu biti i ne biti. nemoguće je da takve stvaripostoje svagda, jer ono što može ne biti, jednom doista ne postoji. ko bi, dakle, sve stvari bile umogućnosti da ne postoje, onda nekoć nije bilo ničega. /o kad bi to bilo istina, onda tako!er ni sadane bi bilo ničega, jer ono čega nema može početi postojati samo po nečemu što postoji. +rema tome,ako nije bilo nikakva bića, onda bi tako!er bilo nemoguće da nešto počne postojati, niti bi sadaičega bilo. to je očito pogrešno. akle, nisu sva bića moguća, nego mora u stvarnosti postojatinešto nužno. 1ve pak što je nužno ili prima uzrok svoje nužnosti izvana, ili ga ne prima. /o nijemoguće da se kod bića koja primaju uzrok svoje nužnosti ide u beskonačnost kao ni kod tvornihuzroka. +rema tome, nužno je postaviti neko po sebi nužno biće, koje uzrok nužnosti ne primaizvana, nego je ono uzrok nužnosti drugim bićima.-etvri put po(a%i o) stupnjeva koji se na(a%e u stvarima: njima se, naime, nalazi nešto više i

manje dobro, istinito i plemenito2 tako je i u drugim sličnim slučajevima. li &više& i &manje&pripisuje se različitim stvarima prema različitom načinu približavanja nečemu što je u punini takvo,npr. toplije je ono što se više približava punini topline. akle, postoji nešto to je najistinitije,



najbolje i najplepemitije te dosljedno tome vrhunsko biće, jer ono !što je vrhunski istinito, to jevrhunsko biće. 9e!utim, ono što se naziva vrhunskim u nekom rodu, uzrok je svega što pada u tajrod, npr. vatra koja je vrhunski topla, uzrok je svih toplih tijela... +rema tome, postoji nešto što jesvim bićima uzrok postojanja, dobrote i bilo kojega savršenstva.'eti put po(a%i o) uprav(janja stvarima: Vidimo, naime, da neka bića kojima nedostaje spoznaja,to jest prirodna tijela, djeluju radi neke svrhe, što se pokazuje u tome da svagda ili vrlo često djeluju

na isti način kako bi postigla ono što je najbolje. 1toga je očito da svrhu ne postižu slučajno, negonajmerno. /o ona bića kojima nedostaje 1poznaja teže prema nekoj svrsi samo ako ih je tamousmjerilo neko spoznajom obdareno umno biće, kao što strijela# usmjeruje streli#u. +rema tome,postoji neko umno biće koje sve prirodne stvari usmjerava prema odre!enoj svrsi.

6skonski uzrok upravlja svim stvarima, osim što se s njima ne miješa. 4 /6: * "7*>69

9e!u onim stvarima koje pripadaju istom prihvaća se uzajamna sličnost, a ne izme!u uzroka iuzrokovanoga. 4 6*/6"68

ažemo, naime, da je slika slična nekom čovjeku, a ne obratno. slično tome može se na neki

način kazati da je stvorenje slično -ogu, ali ne da je -og sličan stvorenju.

/epostojanje nije po sebi predmet težnje, nego slučajno, to jest ukoliko se doga!a da je uklanjanjenekog zla predmet težnje, to se zlo uklanja nepostojanjem. /o uklanjanje zla nije predmet težnje,osim ukoliko se po zlu lišava neki bitak. -itak je, dakle, ono što je po sebi predmet težnje, anepostojanje samo slučajno, to jest ukoliko se teži za nekim bitkom čije lišavanje čovjek nepodnosi. 6 tako se nepostojanje tako!er slučajno naziva dobrim.

/ijedno biće se ne naziva zlim ukoliko je biće, nego ukoliko mu nedostaje neki bitak. %ako sečovjek naziva zlim ukoliko mu nedostaje bitak kreposti, a oko se naziva zlim ukoliko mu nedostajeoštrina vida.

+rema ristotelu i %omi četiri su vrste uzroka3 tvorni, oblikovni, tvarni i svršni.

1vako biće obdareno voljom naziva se dobrim ukoliko ima dobru volju, jer po volji se služimosvime što je u nama. 1toga se ne naziva dobrim čovjekom onaj koji ima dobar um nego onaj kojiima dobru volju.

"lo lišava neki bitak, npr. sljepoća lišava bitak vida. 1toga ne uklanja svaki način, vrstu i red, negosamo način, vrstu i red koji obilježavaju bitak vida.

1vaki je način kao takav dobar (a to se može reći o vrsti i redu), ali zao način ili zla vrsta, ili zao redili se nazivaju tako jer zaostaju za onim što bi trebali biti ili se ne prilago!avaju onim stvarimakojima bi se trebali prilago!avati2 zlim se nazivaju zato što su otu!eni i neskladni. 4 :1%6/

*vo troje3 način, vrsta i red opća su dobra u stvarima koje je stvorio -og. 6 tako, gdje su te tri stvarivelike, velika su i dobra2 gdje su male, mala su i dobra, a gdje ih nema, nema ni dobra. 4:1%6/

godnim se stvarima navlastito zovu one koje nemaju nikakav drugi razlog privlačnosti osimnaslade, budući da su ponekad škodljive i nećudoredne. orisnim dobrima se nazivaju ona kojanemaju u sebi razlog čežnje, nego se za njima čezne samo ukoliko dovode do nekoga drugoga

dobra, kao npr. uzimanje gorkog lijeka. Hudorednim se pak dobrima nazivaju ona koja sama u sebiimaju razlog čežnje.



6mati način, vrstu i red spada u pojam uzrokovanoga dobra. /o dobro je u -ogu na način uzroka.1toga na nj spada da drugim stvarima nameće način, vrstu i red.

obro je ono za čim sve teži. /o za -ogom ne teži sve, jer ga ne poznaju sva bića, a teži se samo zaonim što se poznaje.

1va bića težeći za vlastitim savršenstvom teže za samim -ogom... 6 tako izme!u bića koja teže za-ogom neka ga spoznaju prema tome kakav je sam u sebi3 to je svojstveno razumskom biću. /ekabića pak spoznaju stanovita udioništva u njegovoj dobroti što seže do osjetilne spoznaje. nekabića imaju naravnu težnju bez spoznaje, naime, ukoliko ih neko više spoznajno biće upravlja premanjihovim #iljevima.

1vako biće teži za svojim savršenstvom.

obar je :ospodin onima koji se u nj pouzdaju, duši koja ga traži. 4 %$08 @,D;

1vaka se stvar može nazvati dobrom i bićem ukoliko ima udjela u onom biću koje je po svojoj biti

prvo dobro.

ako će ono što je stvorive naravi moći vidjeti ono što je nestvorivoI 4 6V/ "0%*1%6

-og nadilazi sve što postoji. 4 6*/6"68

* -ogu se ne kaže da je stvar koja ne postoji u tom smislu kao da nikako ne postoji, nego da jeiznad svega što postoji ukoliko je sam svoj bitak. 1toga iz toga ne slijedi da se ni na koji način nemože spoznati, nego da nadilazi svaku spoznaju, što znači da ga se ne može is#rpno spoznati.-udući da je sve spoznatljivo ukoliko je u zbiljnosti, -og koji je čista zbiljnost bez ikakve primjesemogućnosti po sebi je najviše spoznatljiv. li ono što je u sebi najviše spoznatljivo, nekome umunije spoznatljivo zbog toga što spoznajni predmet nadilazi um. %ako sun#e koje je najviše vidljivo,ne može vidjeti šišmiš zbog prejake svjetlosti. zimajući, dakle, to u obzir, neki su ustvrdili danijedan stvoreni um ne može vidjeti -ožju bit. /o ta je tvrdnja neispravna. -udući, naime, da sečovjekovo konačno blaženstvo sastoji u njegovoj najuzvišenijoj djelatnosti, a to je djelatnost uma,ako stvoreni um nikada neće moći vidjeti -ožju bit, onda ili nikada neće postići blaženstvo, ili će senjegovo blaženstvo sastojati u nečemu drugome nego u -ogu. to je u raskoraku s vjerom. oista,konačno je savršenstvo razumnoga stvorenja u onome što je počelo njegova bivstvovanja. 1vaka jestvar, naime, utoliko savršena ukoliko dopire do svojega počela. /a sličan način to nije u skladu srazumom. Čovjeku je, naime, uro!ena naravna želja, kad vidi učinak, da spozna i uzrok, pa seodatle u ljudi ra!a ču!enje. ko, dakle, um razumnoga stvorenja ne bi mogao dokučiti iskonski

uzrok stvari, njegova bi naravna želja bila uzaludna. 1toga bez daljnjega valja prihvatiti tvrdnju dablaženi vide -ožju bit.

ada -oga upoznajemo, u nama nastaje neka sličnost -ožja. 4 :1%6/

-og je tvora# umske sposobnosti i um ga može vidjeti. budući da sama umska sposobnoststvorenja nije -ožja bit, preostaje da je stanovita udionička sličnost iskonskog uma. "ato se umskasposobnost stvorenja naziva nekim umskim svjetlom koje potječe od iskonske svjetlosti3 bilo da sepod tim razumijeva neka naravna sposobnost, bilo neko dodatno savršenstvo milosti i slave. +rematome, da bi se -og vidio, traži se u vidnoj moći neka -ožja sličnost da pomoću nje um budesposobna vidjeti -oga.

a bi se vidjela -ožja bit od vidne se moći traži neka sličnost, to jest svjetlost slave koja okrepljujeum da vidi -oga.



-oga je nemoguće vidjeti osjetilom vida, ili bilo kojim drugim osjetilom, odnosno moću osjetilnogdjela duše. 1vaka, naime, takva moć je zbiljnost tjelesnog organa. "biljnost je pak razmjerna onomečega je zbiljnost. 1toga se nijedna takva moć ne može protezati dalje od tjelesnig stvari. /o -og jebestjelesan... 1toga se ne može vidjeti ni osjetilom, ni maštom, nego samo umom.

/aš se um... budući je po svojoj naravi na neki način uzdignut iznad tvari, može iznad svoje naraviuzdići do nečega višega pomoću milosti.

Vidjeti -ožju bit pripada stvorenom umu po milosti, a ne po naravi.

uša ima dvije spoznajne moći. ednu koja je zbiljnost nekog tjelesnog organa. *voj je priro!enospoznavati stvari ukoliko su u pojedinačnoj tvari. 1toga osjetilo spoznaje samo pojedinosti. ruga

je pak spoznajna moć duše koji nije zbiljnost nekog tjelesnog organa. 1toga je nama priro!eno daspoznajemo naravi koje doduše imaju svoj bitak samo u pojedinačnoj tvari, ali ih ne spoznajemoukoliko su u pojedinačnoj tvari, nego ukoliko se umskim razmišljanjem odvajaju od nje. "ato poumu možemo spoznati takve stvari općenito, a to nadilazi sposobnost osjetila.

/emoguće je da bi neki um vidio -ožju bit svojim naravnim sposobnostima. 1poznaja, naime,nastaje tako da je spoznato u spoznavatelju. 1poznato je pak u spoznavatelju na načinspoznavateljeva bića. 1toga je spoznaja bilo kojega spoznavatelja u skladu s načinom njegovenaravi. ko, dakle, način bivstvovanja neke spoznate stvari nadilazi način naravi spoznavatelja,nužno je da spoznaja te stvari nadilazi narav toga spoznavatelja.

1ve što se uzdiže do nečega što nadilazi njegovu narav treba biti primljeno nekom raspoloživošću,koja nadilazi njegovu narav... 1toga je potrebno da mu se nadoda neka nadnaravna raspoloživost dabi se uzdigao do tolike uzvišenosti. -udući, dakle da naravna sposbnost stvorenog uma nijedovoljna za vi!enje -ožje biti, potrebno je da mu -ožjom milošću poraste sposobnost shvaćanja. to povećanje umske sposobnosti nazivamo prosvjetljenjem uma.

ko jedan vidi -oga savršenije od drugoga, to se doga!a zbog razlike u umnoj moći. iz togaslijedi da ga jasnije vidi onaj čija je umna moć po naravi uzvišenija.

m koji više sudjeluje u svjetlu slave savršenije će vidjeti -oga. Više će pak sudjelovati u svjetluslave onaj tko ima više ljubavi, jer gdje je veća ljubav, ondje je veća želja, a želja na neki način činiželitelja sposobnim i spremnim za primanje željenoga. 1toga, tko bude imao više ljubavi, savršenijeće vidjeti -oga i bit će blaženiji.

Isrpno s/va,anje: Vi!enjem se shvaća ona #jelina koja se tako vidi da nijedan njezi ndio nijeskriven onome koji vidi ili ona čije se grani#e mogu obuhvatiti pogledom (:1%6/)... grani#e nečega tada se obuhvaćaju pogledom kada se u načinu spoznavanja te stvari stigne do kraja.-ilo kojem stvorenom umu nemoguće je is#rpno shvatiti -oga.

%ko shvaća ono što je veće može shvatiti i ono što je manje. 4 761%*%80

*naj um, dakle, koji #jelovito poznaje uzrok, može u uzroku spoznavati sve njegove učinke i sverazloge učinaka.

/eki um spoznaje toliko više od onoga što -og čini ili može učiniti koliko savršenije -oga vidi.

%ri puta kojim čovjek dolazi do spoznaje -oga3 Via aBBirmativa4potvrdni put, via negativa4niječniput i via eminentie4put vrhunskog odlikovanja.



+o milosti dobivamo savršeniju spoznaju -oga nego po naravnom razumu.

-og nam nije poznat u svojoj naravi, nego ga spoznajemo iz njegovih djelovanja ili učinaka.

vije su moći3 naime, trpna (passiva), koja nipošto nije u -ogu, i djelatna, koju treba -ogu pripisati

u najvišoj mjeri... 1vako je pojedino biće, ukoliko je zbiljno i savršeno, po tome djelatno počelonečega, a trpi svako ono biće koje je manjkavo i nesavršeno.

jelatna moć je počelo djelovanja na nešto, dok je trpna moć počelo trpljenja od nečega. 4761%*%80

:riješiti znači odstupiti od savršenog djelovanja.

9oć se shvaća kao ono što izvršava, volja kao ono što zapovijeda, a um i mudrost kao ono štousmjerava.

obrota nekog bića je dvostruka. edna pripada biti tog bića, kao što biti razuman pripada ljudskojbiti. 1 obzirom na to dobro, -og ne može učiniti da neko biće bude bolje nego što jest... rugadobrota je ona koja je izvan biti nekog bića, kao što je čovjekovo dobro da bude krepostan i mudar.1 obzirom na takvo dobro, može -og bića što ih je stvorio učinit boljima.

%rpljenje je posljedi#a djelovanja. 1toga je razumno misliti da je pasivno iskonsko počeloposljedi#a aktivnog iskonskog počela, jer sve što je nesavršeno zavisi uzročno od savršenoga. iskonsko počelo mora biti najsavršenije.

1vaka je promjena stanovita smrt. 4 :1%6/

"a sv. %omu zlo se dijeli na moralno zlo ili grijeh, malum #ulpae, i kažnjivo zlo, malum poenae.

ako an!eo tako i svako drugo razumno stvorenje, promatra li se u samoj svojoj naravi, možegriješiti3 a svakome stvorenju kojem se dogodi da ne može griješiti, to dolazi po daru milosti, a ne izstanja naravi. %omu je razlog što grijeh nije ništa drugo doli odvraćanje čina od ispravnosti kojutreba imati.

1vaka volja bilo kojeg stvorenja nema ispravnosti u svojim činima, nego se ravna po božanskojvolji kojoj pripada konačna svrha, kao što se volja nižega ravna prema volji višega, npr. voljavojnika prema volji vojskovo!e. %ako, dakle, samo u božanskoj volji ne može biti grijeha3 no u bilo

kojoj volji stvorenja može biti grijeh, već prema stanju njegove naravi.:rijeh se može dogoditi u djelovanju slobodne volje na dva načina. /a prvi način, time što seizabire neko zlo3 kao što čovjek griješi izabirući preljub koji je po sebi zlo. takav grijeh uvijekproizlazi iz nekog neznanja ili zablude3 inače se ono što je zlo ne bi biralo kao dobro... /a druginačin doga!a se grijeh po slobodnoj volji, izabirući nešto što je po sebi dobro, ali nije u skladu srasporedom dužne mjere i pravila. %ako nedostatak (deBe#tum), koji uvlači grijeh, potječe samo odstrane izbora koji se ne drži dužnog reda, a ne od strane izabrane stvari.

'to se stvorenja više približavaju -ogu, koji je sasvim nepromijenjiv, to su više nepromjenjiva.

1vaka se stvar (čovjek) najviše poistovjećuje s onim što je u njoj najznačajnije. 4 761%*%80

+rvi su BilozoBi mislili da u svijetu nema ničeg osim tijela. budući da su primjetili kako su sva



tijela promjenjiva te držali da su u stalnom tijeku, smatrali su da ne možemo steći nakakvusigurnost o istini stvari. /aime, ono što je u stalnome protoku ne može se uočiti sa sigurnošću jer seizmijenilo, prije nego što se umom prosudilo. %ako je 5eraklit rekao "da se ne može dvaput zagaziti

u istu rijeku"

/ije svaka i bilo koja razumska duša prikladna za ono gledanje tj. vječnih zamisli nego samo ona

koja bijaše sveta i čista kao što su duše blaženika.1 obzirom na posebnu narav, žena je nešto nedostatno i neuspjelo... /o u usporedbi sa sveopćomnaravi žena nije nešto slučajno, nego je po namjeri naravi odre!ena za djelo ra!anja.

1 obzirom na napade zloduha treba promotriti dvije stvari3 same napade i usmjerenost napada.1amo napadanje proizlazi iz zloće zlih duhova koji zbog zavisti nastoje spriječiti duhovni napredakljudi... 1amo usmjerenje napadanja je od -oga, koji se redovito znao služiti različitim zlima,usmjerujući ih na dobro.

Čovjek se razlikuje od nerazumnih stvorenja što je gospodar svojih čina. "ato se kaže da su ljudske

u punom smislu riječi samo one radnje kojih je čovjek gospodar. /o čovjek je gospodar svojih činapo razumu i volji, zbog čega se slobodno čovjekovo rasu!ivanje naziva odličjem volje i razuma.osljedno tome ljudske su radnje u pravom smislu riječi one koje proizlaze iz promišljene volje.ad čovjek sam radi nešto radi neke svrhe, onda je i spoznaje. li kad ga netko drugi pokreće,odnosno privodi k njoj, npr. kad izvršava nečiju zapovijed ili kad ga netko prisiljava da nešto učini,onda nije nužno da shvati svrhu radnje. upravo to se doga!a u svijetu bez razuma.

smjeriti drugoga prema svrsi može onaj tko je kadar samoga sebe privesti k njoj. onaj tko utežnji za #iljem ovisi o drugome, usmjeravan je.

Volja je u razumu. 4 761%*%80

ko se u nizu me!usobno ovisnih uzroka ukloni glavni uzrok, neminovno iščezavaju i ostali uzro#i(npr. ako se ukloni pohlepa, neminovno će iščeznuti sve ono što proizlazi iz pohlepe, op.)

ao što odre!enje u razumnih bića proizlazi iz razumske težnje koja se zove volja, tako ono kodostalih bića proizlazi iz neke prirodne naklonosti koja se zove prirodna težnja.

7azumna bića privode sama sebe k nekoj svrsi, jer su gospodari svojih radnji. nerazumna bićateže za nekom svrhom na temelju prirodne naklonosti, pokrenuta u izvjesnom smislu od drugihbića, a ne sama po sebi... 6z toga slijedi da je posebna odlika razumnog bića da teži za nekom

svrhom, i u tome smislu da samo sebe pokreće, odnosno privodi svrsi, dok je nerazumnom bićusvojstveno da ga neko drugo biće pokreće, odnosno privodi k #ilju, bez obzira na to zapažaju li taj#ilj, kao životinje, ili ga ne zapažaju, kao bića kojima potpuno nedostaje spoznaja.

/aša su djela pogrešna ili pohvalna ovisno o tome je li im svrha pogrešna ili pohvalna. 4:1%6/

*sjećajem čovjeka vlada ono u čemu se on smiruje kao u konačnoj svrsi, jer upravo ta svrha vladanjegovim #jelokupnim životom. 1toga se o izjeli#ama kaže u *oslanii +ilipljanima ,- da je"njihov bog kruh", to jest da za konačnu svrhu života odabiru naslade želu#a. 9e!utim, u /ateja

0,12 čitamo da "nitko ne može služiti dvojii gospodara", to jest dvoji#i od kojih jedan ne bi bio

podre!en drugome. 6z toga slijedi da jedan te isti čovjek ne može imati više konačnih svrha u životuod kojih jedna ne bi imala prednost nad drugom.



/arav teži samo za jednim.

0judi koji griješe odvraćaju se od dobra u kojem se zbiljski nalazi konačna svrha života, ali se neodvraćaju od traženja konačne svrhe koju pogrešno stavljaju u neka druga dobra.

* konačnoj svrsi možemo govoriti na dva načina. +rvo, možemo govoriti o samom značenju

konačne svrhe i drugo možemo uzeti u obzir stvarnost u kojoj se sastoji konačna svrha. zmemo li,u obzir značenje konačne svrhe, svi se ljudi slažu u njezinom traženju, jer svi teže za tim dapostignu savršenstvo, a to zapravo označuje konačna svrha... li s obzirom na stvarnost u kojoj sesastoji, ljudi se ne slažu, jer neki teže za materijalnim blagostanjem kao za konačnim dobrom, nekiza požudom, neki pak za nečim drugim.

onačna se čovjekova svrha sastoji u blaženstvu, koje traže sva bića, kako kaže ugustin. /o istiugustin izjavljuje da "nije svojstveno nerazumnim bićima da budu blažena". akle, ona nesudjeluju u konačnoj svrsi ljudskog života.

/ov#u se pokoravaju svi tjelesni ljudi koji čine mnoštvo budala i koji poznaju samo materijalna

dobra što se mogu nabaviti nov#em. li mišljenje o ljudskim dobrima ne valja tražiti u budala negou mudra#a, kao što i mišljenje o tečnim stvarima treba tražiti u onih koji imaju izvrstan okus (zbogtoga su uzori važni jer loš uzorJloš način života, op.)

'to savršenije posjedujemo vrhovno dobro, to ga više ljubimo, a ostale stvari preziremo. 'to ga višeimamo, to ga bolje poznajemo. 1toga se kaže u 3njizi Sirahovoj 12,1& "$ni koji me budu jeli, još

će gladovati". 9e!utim, obratan je slučaj kad težimo za bogatstvima ili bilo kojim vremenitimdobrom, jer kad ih postignemo, preziremo ih pa težimo za drugima. tom smislu donosi Ivan 2,-3"'ko pije te vode", pod kojom se misli na vremenita dobra, "opet će ožednjeti".

-laženstvo je trajno po sebi i traje vječito.

-laženstvo je u onome tko je blažen. čast nije u onome koga častimo, nego ponajprije u onometko iskazuje čast... akle, blaženstvo se ne može sastojati u časti.

:lasovitost je nestalna... ako se ponekad pokazuje stalnom, to se doga!a slučajno.

9ogu se navesti četiri razloga kojima se može pokazati da se blaženstvo ne sastoji ni u jednom odspomenutih vanjskih dobara (bogatstvo, čast, slava, vlast, op.). +rvi razlog3 budući da čovjekovoblaženstvo predstavlja neko vrhovno dobro, ono ne trpi nikakvu primjesu zla. sva spomenutaodličja imaju i dobri i zli. rugi razlog3 u pojam blaženstva ide to, da samo po sebi zadovoljava

čovjeka, iz čega nužno slijedi da čovjeku, kad postigne blaženstvo, nije potrebno nikakvo drugodobro. 9e!utim, kad čovjek postigne neko od spomenutih odličja, još mu mnoga važna dobra mogunedostajati, npr. mudrost i slično. %reći razlog3 budući da blaženstvo predstavlja neko savršenodobro, iz njega ne može proizaći nikakvo zlo drugome. /o to se ne može kazati o spomenutimstvarima, jer u 3njizi Sirahovoj 4,-1 piše da čuvanje bogatstva ponekad znači zlo za svogagospodara, a to se obistinjuje i u ostala tri slučaja. Četvrti razlog3 čovjek teži za blaženstvom natemelju svojih unutarnjih počela, jer po svojoj naravi teži za njim. /o spomenute četiri vrste dobarauglavnom dolaze iz nekih vanjskih izvora, a često dolaze pukim slučajem zbog čega se zovu"zgodne prilike". 1toga je očigledno da se blaženstvo ne sastoji ni u jednom od spomenutih dobara.

%ijelo je radi duše kao što je tvar radi oblikovni#e i kao što su oru!a radi radnika da bi pomoću njih

izvodio radnje. 6z toga vidimo da su sva tjelesna dobra (snaga, zdravlje, op.) usmjerena premaduhovnim dobrima kao svome #ilju.



$iva bića predstavljaju veću vrijednost nego ona koja samo postoje, a razumna bića veću nego onakoja samo žive. 4 6*/6"68

1vrha je onakva kakvo je počelo... %ome počelu nastoje biti slična sva bića prema mogućnostimasvoje naravi3 neka samo tako da jednostavno postoje, neka tako da žive, a neka tako da žive,spoznaju i da su sretna. takvih je malo.

ad bi sreća postojala u tjelesnim uživanjima (tj. požudama, op.), onda bismo i volove nazivalisretnima kad na!u grahori#e da se najedu. 4 58706% A7:9.C

-udući da strah proizlazi "iz predo!be budućega zla", kako kaže AilozoB, sve što uklanja predočbubuduće nesreće, uklanja tako!er i strah.

Čistim se strahom čovjek straši odvajanja od -oga. 4 :1%6/

Čisti strah3 ijete se boji da ne bi uvrijedilo roditelje ili prijatelj prijatelja. Čisti strah je strah koji sera!a iz čiste dječje ljubavi ili iz prave prijateljske ljubavi.

7opski strah3 ad se netko boji u prvom redu kazne, a ne toga da se boji da ne bi uvrijedio roditeljaili prijatelja... taj se strah ra!a iz sebične ljubavi.

$alost i strah se podudaraju u jednoj točki3 zlo im je naime zajednički predmet2 razlikuju se pak udvije stvari. $alost se odnosi na sadašnje, a strah na buduće zlo... žalost se sastoji u požudnomčuvstvu... strah se sastoji u gnjevnom čuvstvu.

ao što je predmet nade buduće dobro koje se teško postiže, tako je i predmet straha buduće zlokoje se ne može lako izbjeći. 6z toga se može zaključiti da nas ono što potpuno ovisi o našoj moći ivolji ne treba strašiti. 1amo ono što ovisi o uzroku koji je izvan nas, može nam ulijevati strah. "logrijeha ima za vlastiti uzrok ljudsku volju (tj. sve ovisi o nama, bez obzira na situa#iju ili trenutak, iu najvećem blatu čovjek može ostati čist, ma kakvo društvo bilo, voljom se svladava grijeh islabost, op.)

1trah djelomi#e proizlazi iz vanjskog uzroka, a djelomi#e podliježe volji.

1trah nije samo jedan, nego prema različitim predmetima straha različiti su i strahovi... 1trah seočito ne razlikuje samo po različitim zlima koje ulijevaju strah, nego isto tako prema naravi iraspoloživosti onih koje &hvata& (npr. dijete i odrasla osobaJdrugačiji strah, op.)

'to se o nekim stvarima više razmišlja, toliko nam više ulijevaju strah. 1toga AilozoB kaže u trećoj

knj. 8tike da "neki izgledaju jaki iz neznanja, a bježe kad spoznaju da su stvari druga!ije od onogašto su o!ekivali".

+ostoje dva lijeka protiv zla. +rvim se lijekom spriječava da se buduće zlo ne dogodi... rugi lijekprotiv zla jest lijek kojim se uklanja već prisutno zlo.

*d svih stvari kojih se treba strašiti, strašnije su one stvari koje se, ako se krivo učine, ne moguispraviti ili za koje nema pomoći ili je nije lako pronaći. 4 761%*%80

o*os(ovne kreposti: vjera, nada i ljubavStožerne kreposti: razboritost, pravednost, jakost i umjerenost

+redmet je vjere iskonska istina ukoliko obuhvaća samo ono što je usmjereno prema -ogu. /asličan način zdravlje je predmet liječničke znanosti, jer ona sve promatra isključivo radi zdravlja.



1ve što se spoznaje, prisutno je u spoznavatelju prema njegovim mogućnostima... +redmet vjeremožemo promatarati s dva stajališta3 prvo, sa stajališta samog sadržaja vjerovanja. tom slučajupredmet vjere nije složena stvarnost, to je sam sadržaj koji vjerom prihvaćamo. rugo, može sepredmet vjere promatrati sa stajališta onoga koji vjeruje, a u tom slučaju on je neka složenastvarnost, i to u obliku izričaja.

9oguće je da se čovjek vjernik na temelju ljudskog naga!anja u nečemu prevari. li da se prevarina temelju vjere, to je nemoguće.

ljubav spada to da čovjek ljubi -oga u bilo kome. 1toga za ljubav nije važno je li -og zaistanazočan u ovom ili onom čovjeku, jer dotični se ljubi radi -oga.

6stina je dobro uma, a ne moći ljudske težnje. +rema tome, sve vrline koje usavršavaju ljudski umpotpuno isključuju zabludu (vrlina usavršuje um, a zabluda je zlo uma, op.)

onih bića koja su obdarena umom snaga djeluje u skladu s njihovom voljom i spoznajom (npr.snagom pobje!ujemo grijeh i sebe, a tu snagu razvijamo putem volje i spoznaje, sukladno tome,

koliko je čovjekova volja i spoznaja razvijena tolika će mu biti i snaga, moja op.)

1veopća #rkva ne može rasti u zabludi, jer njome upravlja uh 1veti koji je duh istine.

ok se, naime, dijete (čovjek, op.) ne počne služiti razumom, ne razlikuje se od nerazumnog živogbića.

Čovjeku koji snažno čezne za nečim velikim, neznatnim se čini sve što je manje od toga.

/isli na nj na svim svojim putovima. 4 978 6"788 @,E

5eligiozan !ovjek... jest onaj koji prosuuje i na neki na!in iš!itava ono što spada na božansko

štovanje. 4 6"6*7

ao što bogoštovlje nije vjera, nego očitavanje vjere izvanjskim zna#ima, tako je i praznovjerjesvojevrsno očitavanje nevjere izvanjskim štovanjem.

/iži trebaju biti poslušni višima.

ao što se grijeh sastoji u tome da čovjek prezrevši -oga, prione promjenjivim stvarima, tako se,obratno, zasluga kreposnog čina sastoji u tome da čovjek, prezrevši stvorena dobra, prione uz -oga.

#ilj je vredniji od onoga što vodi #ilju.+ostoje tri roda ljudskih dobara koje čovjek može prezreti radi -oga. 9e!u njima su najnižaizvanjska dobra, srednja su tjelesna dobra, a najviša su duševna dobra, od kojih je... glavna volja,utoliko što se voljom čovjek služi svim ostalim dobrima (izvanjskim, tjelesnim, op.) 1toga jekrepost poslušnosti, po kojoj se radi -oga prezire vlastita volja, sama po sebi hvalevrijednija odostalih ćudorednih kreposti, po kojima se radi -oga preziru neka druga dobra.

Čovjek je podložan -ogu apsolutno, u svemu, unutrašnjem i vanjskom, pa mu se zato mora usvemu pokoravati.

Tri vrste pos(u0nosti: jedna je dovoljna za spasenje, kad se čovjek pokorava u onome na što jeobvezan2 druga, savršena, kad se čovjek pokorava u svemu onome što je dopušteno3 treća,nerazborita, kad se čovjek pokorava i u onome što nije dopušteno (sukladno tome većina stvari se



može gledati ili kao razborite ili nerazborite, npr. ljubav prema -ogu4razborito, ljubav premastvorenjima4nerazborito, moja op.)

'reba se više pokoravati )ogu negoli ljudima. 4 80 +*1%*01 ;,DK

svemu onome što pripada unutrašnjim pokretima volje čovjek nije dužan slušati čovjeka, već

samo -oga.

+odčinjenost kojom se čovjek čovjeku podlaže odnosi se na tijelo, a ne na dušu koja ostajeslobodna.

"adaća je naravnog ljudskog razuma unositi mjeru u vanjsko ukrašavanje.

"'ko god se služi vanjskim stvarima (odjeća, materijalna dobra ili pak isti#anje &svoga znanja&,moja op.) tako da prekora!uje granie... taj ili time nešto hoće ozna!iti ili zaslužuje prijekor" (ugustin), to jest ukoliko se tim stvarima (odjećom ili nečim drugim, moja op.) služi za vlastitusamodopadnost ili hvalisavost (nikada ne smijemo biti hvalisavi onime što radimo niti samodopadni

već samozatajni, čitajući ne poradi znanja da bi se mogli njime hvalisati već poradi znanja samog,svrha nam je znanje, a ne hvaljenje njime ili isti#anje vlastite pameti, moja op.)

Umska krepost: usavršava čovjeka u pogledu spoznaje istineo*os(ovna krepost: usmjeruje čovjeka prema -ogu

/a temelju vanjskog ukrasa donosi se stanovit sud o društvenom položaju čovjeka (isto tako natemelju onoga što čovjek priča4govori ili čak kako živi donosi se stanovit sud o čovjeku, mojaop.).+rema tome krepost istinitosti je ona pomoću koje se u ovim stvarima prosu!uje što jepretjerivanje, pomanjkanje i prava mjera.

vanjskim stvarima kojima se čovjek služi nema nikakva poroka, već ga ima u čovjeku koji senjima neumjereno služi... ndronik donosi tri kreposti za vanjsko njegovanje3 +oniznost L kojaisključuje težnju za slavom, zadovoljstvo s onim što je nužno L što isključuje težnju zanasla!ivanjem (sukladno tome i patnju jer ako čovjek ima težnju za nečim ispraznim i ako to potomne ostvari patiti će i zato je 9ajmonid u pravu kad kaže da ako čovjek ima težnju za nečim da tutežnju treba napustiti, ako čovjek pati za nečim ispraznim može se reći da postoji isprazna, posvebeskorisna i plodonosna patnja, moja op.), jednostavnost L koja isključuje pretjeranu zabrinutost zatakve stvari... 'to se tiče pomanjkanja u vanjskim stvarima mogu se pojaviti dva oblika poremećaja3ljudska nemarnost (manjak marljivosti i napora, moja op.), drugi je kad pomanjkanje služi kaosredstvo da se čovjek proslavi ili hvalisa.

>iprijan kaže da "dižu ruku na )oga, kad ono što je on oblikovao, nastoje preobli!iti" (npr. estetskeopera#ije koje nisu nužne kao što je povećanje grudi ili opera#ija nosa zbog toga što se čovjeku nesvi!a, kao takve su dizanje ruku na -oga nastojeći popraviti njegovo stvaranje, moja op.)

ko se žene ili muškar#i urešuju s tom nakanom da druge potiču na požudu, smrtno griješe (npr.današnji Bitness i teretane zapravo su tvorni#e požude jer mnogi vježbaju ne poradi zdravlja već im

je namjera poti#anje na požudu, sa druge strane ako je nekome proBesija izgradnja tijela od kojezara!uje tada nije grijeh, moja op.) /o ako to čine iz lakoumnosti ili taštine... čine laki grijeh. 48.A6/



SUMA '!OTIV 'O1ANA – TOMA AKVINSKI

"adaća je mudra#a upravljati. 4 761%*%80

1vaka je stvar najbolje raspore!ena kad je prikladno upravljena prema svome #ilju3 #ilj je naime

dobrobit svake pojedine stvari.

*bilježje je mudra#a "promatrati najviše uzroke"

9e!u svim ljudskim zanimanjima proučavanje je mudrosti najsavršenije, najuzvišenije, najkorisnijei najugodnije. /ajsavršenije, jer ukoliko se čovjek posvećuje mudrosti, utoliko ima već udio ublaženstvu. "ato i veli 9udra# u Sir -2,11& ")lago !ovjeku koji razmišlja o mudrosti."

/ajuzvišenije, jer time (proučavanjem) čovjek postaje naročito sličan -ogu, koji je &sve mudroučinio.& budući da sličnost izaziva ljubav, proučavanje mudorosti na poseban način združuje s-ogom po ljubavi. "ato se kaže u /udr 6,-2& "$na 7mudrosti8 je neisrpljiva riznia ljudima, i koji

se njome služe, postaju prijatelji )ožji." /ajkorisnije jer se mudrošću dolazi u kraljevstvo

besmrtnosti. oista, "žudnja za mudrošću dovodi do kraljevstva vje!nog" kako stoji u 9udr E,D<./ajugodnije, jer "u drugovanju s njome nema gor!ine, i nema bola u zajedništvu s njom, već samo

užitak i radost", kako piše u 9udr F,<E.

+ametan čovjek teži za tim da se domogne takve sigurnosti koliko dopušta narav stvari. 4761%*%80

6ma dakle umski spoznatljivih -ožjih obilježja koja su dostupna ljudskom razumu, a ima ih kojapotpuno nadilaze snagu ljudskog razuma. %o se može lako vidjeti dok promatramo razne stupnjeveumskih sposobnosti. zmimo dva čovjeka od kojih jedan uočava neku stvar dublje od drugoga.*naj čiji je um jači, shvaća mnoge stvari koje drugi ne može dokučiti.

ažemo da duša u smirenosti i mirovanju stječe znanje i postaje razborita. 4 761%*%80

*sjetilno zapažanje nije zapravo uzrok neistine, nego mašta... 7azličitost sudova o osjetilnimstvarima ne proizlazi iz osjetilnog zapažanja, nego iz mašte2 od nje potječu varke osjetila, i to zbogneke prirodne smetnje.

Čovjek je po svojoj prirodi slika -ožja, ne ukoliko postoji i živi, nego ukoliko misli.

%ime što je ljudska duša učinjena na sliku -ožju, sposobna je za -ožju milost. 4 :1%6/

pravo po -ožjoj milosti, koja uzdiže ljudski um i #ijeloga čovjeka do tolike visine, može ljudskium gledati -ožju bit li#em u li#e.

9oramo se, koliko god je to moguće uzdizati k besmrtnom i božanskom. 4 761%*%80

+remda je malo toga što znamo o višim bivstvima, ipak ta &sitni#a& većma budi našu ljubav i čežnjunegoli #jelokupno znanje što ga posjedujemo o nižim bivstvima. 4 761%*%80

%ko sa strahopoštovanjem teži prema beskonačenome, makar i nikad ne dosegne #ilja, ipak ćeuvijek napredovati i bit će mu to na korist. 4 560768

a -og postoji, po prirodi je razumljivo, jer čovjek po prirodi teži za -ogom kao posljednjim#iljem.



-og ipak nije dopustio da budemo u potpunom neznanju. *n je naime svima u narav usadiospoznaju da -og postoji. 4 6. 9'H/6/

*no nevidljivo -ožje... umom se po djelima vidi. 4 769 <,D?

ko dakle (pogreška) nije jednaka, očito je da jedan od njih (onaj koji zamišlja da je četiri jednakopet) čini manju pogrešku, tako da je bliži istini (nego onaj koji kaže da je četiri jednako tisuću). ko je dakle bliži, jamačno postoji nešto istinito, tako da je ono što je tomu bliže, ujedno istinitije. 4761%*%80

ko su dakle pori#anja koja se odnose na božanske stvarnosti istinita, a tvrdnje neprimjereneskrivenosti tajna, onda je puno prikladnije da se nevidljive zbilje očituju s pomoću slika koje nisuslične (onomu što označuju) L 6*/6"68

repost svakoga pojedinog i čini dobrim onoga koji je posjeduje i njegovo djelo čini dobrim. krepost jest neko usavršenje, jer nešto nazivamo savršenim tada kada postigne vlastitu krepost. 4

761%*%80

1vako pojedino biće teži za svojim savršenstvom kao za vlastitim dobrom.

obro je ono čemu sve teži. 4 761%*%80

+ojam se dobra sastoji u tome da je vrijedno težnje. to je #ilj. *n djelatelja pokreće na djelovanje.

obro i savršenstvo #jeline imaju prednost pred dobrom i savršenstvom dijela.

+okazano je da je -og savršen te da mu ne nedostaje nijedna savršenost. +rema tome, ako ima višebogova, treba da postoji više tako savršenih bića. 9e!utim to je nemoguće, jer ako nijednom odnjih ne nedostaje neka savršenost niti u njemu nema primjese neke nesavršenosti L a to je nužno daneko biće bude naprosto savršeno L nema ničega po čemu bi se razlikovali. +rema tome nemoguće

je pretpostaviti više bogova.

9išljenje je savršenost bića koje misli. /aime um je toliko savršen ukoliko u zbiljnosti misli2 a to sedoga!a kad je jedno s onim što se misli.

1avršenosti svih bića nalaze se u -ogu u najvišem stupnju. me!u ostalim savršenostima što ihsusrećemo u stvorovima, najveća je da poznaju -oga. /aime umska se bićai ističu nad ostalima, a

njihova je savršenost mišljenje2 najodličniji je pak predmet mišljenja -og."namo svaku stvar kad spoznajemo njezin uzrok. 4 761%*%80

akva je neka stvar, takve stvari i čini.

*dličnija su bića primjer#i manje odličnih. 4 0898/% 081/7616

6stina je izjednačenje uma i stvarnosti. 4 761%*%80

6stina je neka vrednota uma. 4 761%*%80

Nutarnja osjeti(a: zajedničko osjetilo, mašta, nagonska slutnja, pamćenje i sjećanje.



'to je neki um u spoznavanju proni#aviji i bistriji, to lakše može jednim pojmom spoznati višestvari.

*dličnost znanja o#jenjuje se po onom k čemu je znanje u prvom redu usmjereno, a ne po svemušto god u nj ulazi.

o(je je +e%vrije)ne stvari ne spo%navati ne*o spo%navati. 4 761%*%80

Spo%navanje se +e%vrije)ni/ stvari ra%(ikuje o) spo%navanja o)(i2ni/ i promatranje+e%vrije)ni/ stvari smeta promatranju oni/ o)(i2ni/.

ako se koja stvar odnosi prema bitku, tako i prema istini. 4 761%*%80

1vaka stvar naime posjeduje toliko spoznatljivosti koliko posjeduje bitka.

umskom dijelu naime ima htijenje (volja), a u nerazumskom žudnja i gnjev. 4 761%*%80

Volja je u području uma.

msko se zadovoljstvo doživljava u volji, kao što se osjetilno zadovoljstvo doživljava u požudnojtežnji.

"a svakoga koji hoće glavna je htjena stvar njegov konačni #ilj2 jer #ilj je po sebi htjen, a na temeljunjega hoće se ostalo. /o konačna je svrha sam -og, jer je on najveće dobro.

umskim stanjima nema trpnosti, nego samo u sjetilnim.

živanje potječe iz stvarnog sjedinjenja s dobrom, dok se za radost to ne traži, nego je za pojamradosti dovoljno smirenje volje u htjenoj stvari. 1toga, strogo govoreći, uživanje potječe odsjedinjenja s dobrom, a radost od vanjskog dobra.

pravom pojmu ljubavi sadržano je da ljubitelj hoće dobro ljubljenoga.

1hvatimo ljubav L bilo božansku, bilo an!eosku, bilo umsku, bilo sjetilnu, bilo prirodnu L kaosnagu koja spaja i združuje. 4 6*/6"68

1vojstvo je ljubavi da pokreće k sjedinjenju. 4 6*/6"68

0jubav je počelo svakog čuvstva.1tanje pripravnosti je nedovršena zbiljnost, nešto posredno izme!u mogućnosti i zbiljnosti. 1toga seoni koji su u stanju pripravnosti uspore!uju s onima koji spavaju.

$ju)ski je život )vojak3 motri(a2ki i )je(atni.

7azboritost je sposobnost ispravnog razuma za ćudoredna djela. 4 761%*%80

mijeće je sposobnost ispravnog razuma proizvoditi tvorevine. 4 761%*%80

avati nešta ne radi koristi što je zbog dara očekujemo, nego radi same dobrosti i prikladnostidarivanja L to je čin darežljivosti.



1amo je -og L kako veli vi#enna L darežljiv u doslovnom smislu riječi, jer svaki drugi djelatelj,osim njega, svojom djelatnošću stječe neko dobro, koje je namjeravani #ilj.

Čovjek (razumne) sredine, koji je iskren, drži se istine i u životu i u riječi, te priznaje ono što ima. 4761%*%80

Motri(a2ke su kreposti: mudrost (sapientia), znanost (s#ientia) i umnost (intelle#tus). %o su vrlinepromatračkog (spekulativnog) uma, dok su umijeće (ars) i razboritost (prudentia) vrline činidbenog(praktičnog) uma.

-laženstvo je vlastito dobro svake umske naravi.

Vječnost je dakle u jedan mah #ijelo i savršeno posjedovanje beskrajnog života. 4 -*8%68

mska narav najviše želi ili hoće ono što je u njoj najsavršenije, a to je blaženstvo. najsavršenijeu svakom pojedinom biću jest njegova najsavršenija radnja, jer moć i stanje pripravnosti usavršujuse radnjom.

blaženstvu se svaka želja smiruje. er je ono posljednji #ilj.

1ve dok nekome nedostaje nešto što treba (npr. -og, op.), on nije blažen, jer njegova želja (težnja,op.) još nije smirena. +rema tome, tko god je sam sebi dostatan te ništa ne treba, taj je blažen.

'to je neko biće bliže blaženstvu, to je savršenije blaženo.

0ažna i zemaljska sreća nije drugo doli sjena najsavršenije sreće. *na se naime sastoji, prema-oetiju, u pet stvari3 u nasladi, u bogatstvu, u vlasti, u dostojanstvu i ugledu.

/e može se imati savršena spoznaja u bilo kojoj stvari ako se ne spoznaje njezina radnja... 1vakopojedino biće po prirodi radi prema tome kakvu narav u zbiljnosti ima.

/emoguće je da (ono što nastaje) nastaje iz ne4bića. 4 761%*%80

/eophodno je da djelatelj i primala# s jedne strane budu isto, a s druge strane drukčiji i različiti jedan od drugoga. 4 761%*%80

jelatelj proizvodi sebi sličan učinak.

1vaki djelatelj proizvodi sebi slično.-iće koje nije gospodar svoga djelovanja, ne djeluje po sebi2 naime djeluje kao vo!eno od drugoga,a ne kao da vodi samo sebe.

Vo(ja se pokre,e na )je(ovanje na osnovi neke spo%naje (onakva kakva je spoznaja subjekt će ponjoj i živjeti, na primjer, ako netko vjeruje da je život besmislen i sam će provoditi besmislen život,čovjek koji se netom zaljubio sve će vidjeti šareno, a nesretan čovjek sve će oko sebe vidjeti kaonesretno jer kako %oma kaže kakva je čovjekova spoznaja djelovati će u skladu sa tom spoznajom,op.)

'to je neka stvar udaljenija od onoga što je biće po sebi, tj. od -oga, to je bliža nebitku. +rematome, koliko je neka stvar bliža -ogu, toliko je udaljenija od nebitka. stvari koje su zemaljske,bliske su nebitku zbog toga što imaju mogućnost za nebitak.



0ažno je mišljenje neka slabost uma, kao što se lažni sud o osjetilnom predmetu dogodi zbogslabosti osjetila.

oliko je neka stvar na više načina -ogu sličnija, toliko se savršenije približava sličnosti s njime. u -ogu postoji dobrost i širenje dobrosti na ostala bića. +rema tome, stvorena stvar se savršenije

približuje sličnosti s -ogom ako je ne samo u sebi dobra nego ako tako!er može i pridonositidobrosti drugih.

oista uvijek je časniji onaj koji čini nego onaj koji prima (trpi), i djelatno počelo od tvari. 4761%*%80

1ve što djeluje umom, uprisutnjuje u tvorevinu sliku svoga uma2 tako naime djelatelj umijećem činisebi slično. 9e!utim -og je učinio stvorenje kao djelatelj umom, a ne po prirodnoj nužnosti...+rema tome, slika -ožjeg uma biva uprisutnjena u stvorenju što ga je utvorio.

oista, u svim se bićima nalazi težnja za dobrom, jer dobro je za čim sve teži, kako uče BilozoBi.

%akva se težnja u bićima koja nemaju spoznaju zove prirodna težnja2 tako se kaže da kamen teži bitidolje. bićima koja imaju osjetilnu spoznaju, zove se osjetilna težnja, koja se dijeli na žudljivu ignjevljivu. bićima pak koja misle, zove se težnja umska ili razumska, a to je volja.

iobu težnje (appetitus) na osjetilnu i umsku nalazimo već kod ristotela. *sjetilnu težnju dijeli nažudljivu i gnjevljivu. $udljivoj težnji pripadaju ovi osjećaji3 ljubav, požuda, želja2 mržnja spramosjetilnog zla2 užitak, žalost, dok gnjevljivoj težnji pripadaju slijedeći osjećaji3 nada, očaj2 smjelost,strah, gnjev. *sjećajnost kao moć različiti od težnje uveo je u BilozoBiju ant. mska težnja je volja.6 u njoj se doga!aju slični osjećaji kao u osjetilnoj težnji.

m se ne giblje... nego se radije usavršava i u mirovanju shvača, dok gibanjem biva u shvaćanjuspriječen.

'to u umskom bivstvu biva primljeno, treba da bude primljeno na njegov način, tj. misaono. što jetako u umskom bivstvu primljeno, to usavršuje umsko bivstvo, a ne vodi k nestanku. oista,misaoni je predmet savršenost onoga koji misli.

+redmet umske spoznaje jest vlastita savršenost uma. 1toga su um u zbiljnosti i njegov predmet uzbiljnosti jedno.

ažemo naime da duša stječe znanje i postaje razborita pošto se smirila i zaustavila. 4 761%*%80

m se ne usavršuje gibanjem, nego nečim što postoji izvan gibanja3 naime gledom na umsku dušuusavršujemo se znanjem i razboritošću, smirivši prije poremećaje, bilo tjelesne bilo one što potječuod duševnih osjećaja.

1toga on (um) nema nijednu drugu prirodu nego to da je u mogućnosti (spoznati sve). 4761%*%80

o dijelu duše kojim duša spoznaje i rasu!uje L bilo da je on odijeljen ili neodijeljen po nosio#u,nego samo po pojmu L treba razmotriti koju razliku sadrži... 9ora dakle biti nepodložan trpnji, alisposoban primiti lik te u mogućnosti (postatiK takav, ali ne to... -udući dakle da sve shvaća, nužno

je da bude nepomiješan (s tijelom) L kako veli naksagora L kako bi vladao, a to znači3 kako bispoznao... 4 761%*%80



:dje se nalazi viša radnja živog bića, tu se nalazi i viša vrsta života što odgovara toj radnji.

biljkama se nalazi samo djelatnost koja spada na hranjenje. životinjama pak nalazi se višadjelatnost, tj. osjetilno zamjećivanje i mjesno gibanje2 stoga životinja živi višim načinom života. /ou čovjeka se nalazi životna radnja još viša nego u životinji, a to je mišljenje. Čovjek će dakle imativišu vrstu života. /o život je posredstvom duše. +rema tome čovjek će imati višu dušu kojom živi

nego što je osjetilna duša. 9e!utim nema više duše negoli je um. +rema tome um je duša čovjeka.

razumskom dijelu naime nastaje htijenje, a u nerazumskom dijelu požuda i gnjev. 4 761%*%80

*pćenite spoznajne slike ne mogu biti u trpnom umu, budući da je to moć koja se služi organom,nego samo u primalačkom umu. +rema tome znanje nije u trpnom umu, nego samo u primalačkomumu.

*sjetilo biva razoreno od svoga prekomjernog predmeta. m, naprotiv, ne propada odprekomjernosti misaonog predmeta. 'toviše, tko shvaća veće stvarnosti, kasnije može bolje shvaćatione manje. +rema tome jedno je osjetilna, a drugo umska sila.

m spoznaje netjesne stvarnosti.

9ašta je gibanje proizvedeno od osjetilne djelatnosti. 4 761%*%80

"amišljanje se odnosi samo na tjelesno i pojedinačno... m se pak tiče općenitog i netjelesnog.

'toviše L reče ebet L po onoj riječi koju ti, 1okrate, često običavaš kazati, da naše učenje nijedrugo doli sjećanje, i po toj riječi, kažem, ako je istinita, neophodno je da smo to čega se sadasjećamo naučili u nekom prijašnjem vremenu. 4 +0%*/

+rimljeno je u primatelju na način primatelja. /o um je po sebi iznad gibanja. 'to god dakle unjemu biva primljeno, biva primljeno stalno i nepomično.

uša se usavršava znanjem i krepošću3 znanjem se pak to više usavršuje što više promatra netvarnezbilje, a savršenstvo kreposti sastoji se u tom da čovjek ne slijedi tjelesne strasti, nego ih u skladu srazumom svodi na pravu mjeru i obuzdava.

ad je duša spriječena da se bavi vlastitim tijelom, postaje sposobnija da shvati neke više zbilje.1toga i krepost umjerenosti, koja dušu udaljuje od tjelesnih užitaka, na poseban način čini ljudeprikladnima za mišljenje.

-udući da se ljudska duša, kako je prije pokazano, nalazi na razme!u tjelesnih i netjelsenih bića,postojeći kao na grani#i vječnosti i vremena, kad se ona udaljuje od najnižega, približuje senajvišemu.

bilo kojoj stvari koja može postići savršenost, nalazi se naravna težnja za tom savršenošću.

Čini se kako svatko voli ono što je njemu dobro, te da je dobro uopće ono što je dostojno voljeti, inekomu pojedinomu ono što je njemu samome takvo2 ali svatko ne voli ono što jest dobro njemu,nego što mu se čini takvim. 4 761%*%80

mski se dio duše od ostalih odvaja kao propadljivo od nepropadljivoga. 4 761%*%80

6stina je dobro uma i njegov #ilj. 4 761%*%80



1vaki djelatelj djeluje ili po naravi ili po umu.

jelatelj po umu djeluje radi #ilja kao onaj koji sebi #ilj odre!uje, dok djelatelj po naravi, premdadjeluje radi #ilja ipak sebi ne odre!uje #ilj, budući da ne spoznaje narav #ilja...

što netko smjera takvim dobrima koja u većini slučajeva prati lišenje razumskog dobra, potječeod toga što većina ljudi živi po osjetilima... 9e!utim, vrlo mnogo takvih dobara praćeno je lišenjemrazumskog dobra.

"lo nije ništa drugo doli lišenost nečega što je nekomu priro!eno i što mora imati.

stvarima ćudore!a mjerilo je razum. +rema tome, treba da se čini s gledišta ćudore!a nazivajudobrima ili zlima po #ilju razumu primjerenom. osljedno, što s gledišta ćudore!a dobiva vrsnuodre!enost po #ilju koji je u skladu s razumom, na osnovi svoje vrste zove se dobrim2 a što dobivavrsnu odre!enost po #ilju koji je suprotan razumu, zove se na osnovi svoje vrste zlim... "lo je začovjeka ukoliko ga lišava razumnog usmjerenja, koje je čovjekovo dobro.

aže se da je stvar više ili manje loša već prema većoj ili manjoj udaljenosti od dobra... 1toga sevećim zlom zove što je više lišeno dobra, jer je od dobra udaljenije.

orijen i podrijetlo grijeha s gledišta ćudore!a treba tražiti u činu volje.

zrok zla je dobro.

ko je zlo uzrok dobra, a zlo ne djeluje doli silom dobra, treba da samo dobro bude prvotni uzrokzla.

'to ne postoji, nije uzrok nečega. +rema tome, treba da svaki uzrok bude neko biće. zlo nije nekobiće... +rema tome, zlo ne može biti uzrok nečega. osljedno, ako neka stvar uzrokuje zlo, treba dato bude dobro.

+o tom se neka stvar zove zlom što šteti. 4 :1%6/

"lo ne može postojati samostojno, budući da nema biti. +rema tome, treba da zlo postoji u nekomnositelju. budući da je svaki nositelj neko bivstvo, on je neko dobro. +rema tome, svako se zlonalazi u nekom dobru.

obro naravne sposobnosti može se zlim ponašanjem do u beskraj umanjivati, ali se nikad potpunoneće poništiti3 ono uvijek prati narav, koja ostaje.

obro je naroda božanskije od dobra jednoga čovjeka. 4 761%*%80

oliko je neka stvar bolja, toliko dalje širi svoju dobrost.

1vaka pojedina stvar najviše želi svoju konačnu svrhu. ljudski um više želi i ljubi spoznajubožanskih zbilja i više u njoj uživa L premda od nje može malo dohvatiti L nego u savršenojspoznaji što je ima o najnižim stvarima.

6straživanje oboga (propadljivih i nepropadljivih bića) donosi zadovoljstvo2 jer ako nešto i malo onjima (o nepropadljivim bićima) spoznamo, ipak je to, zbog odličnosti spoznaje, ugodnije nego kadspoznamo sve što nas okružuje. 4 761%*%80



>ilj uma #ilj je svih ljudskih djelatnosti.

1vrha pak i dobro uma jest istina. 4 761%*%80

onačna je čovjekova sreća (blaženstvo) motriteljska, a sastoji se u motrenju najboljeg predmeta

motrenja. 4 761%*%80

-udući da su svi stvorovi, pa i oni bez uma, usmjereni -ogu kao posljednjoj svrsi, a s druge stranesva bića tu svrhu dostižu ukoliko udioništvuju u sličnosti s -ogom, umski ga stvorovi dostižu naneki posebniji način, naime vlastitom djelatnošću time da ga umom spoznaju. 1toga to treba dabude svrha umskog stvora3 umom spoznati -oga.

Ve,ina nji/ traži ve,ma užitak ne*o(i spo%naju.

Više je onih koji traže sjetilne užitke negoli spoznaju uma i užitak što je prati2 jer ono što je vanjskovećini je poznatije, zbog toga što ljudska spoznaja počinje od osjetnih stvari.

/ajveća čovjekova savršenost ne može biti u onom što se povezuje sa stvarima nižim od njega,nego u onom što se povezuje s nekom višom stvari.

reposni su čini pohvalni zbog toga što su usmjereni sreći.

%jelesni uži#i spriječavaju čovjeka da se najviše približi -ogu, jer to biva motrenjem, kojespomenuti uži#i najviše priječe jer čovjeka najviše uranjaju u osjetilne zbilje i, dosljedno, odvraćajuga od zbilja umom spoznatljivih.

1lava je raširen glas o nekom praćen hvalom. 4 >6>87*/

1poznavati je odličnije nego biti spoznat.

m je bolji od osjetila. +rema tome, dobro je uma bolje od dobra osjetila.

-udući da je čovjek po tome čovjek što ima razum, treba da njegovo vlastito dobro, bude u skladu sonim što je svojstveno razumu.

onačna je sreća čovjekova u motrenju istine.

7azlikuje se znati da je nešto i zašto (što) je nešto. 4 761%*%80+reostaje dakle da je samo um unišao izvana (za razliku od hranidbene i osjetilne duše, op.) i da jesamo on nešto božansko2 jer u njegovoj djelatnosti ne udioništvuje tjelesna djelatnost. 4761%*%80

-udući da je blaženstvo djelatnost duše, prema savršenoj kreposti, valja razvidjeti što je krepost2tako ćemo možda bolje uvidjeti i što je blaženstvo. 4 761%*%80

ko je blaženstvo djelatnost u skladu s krepošću, razložno je da bude ona u skladu s najvišomkrepošću, a to će biti ona najboljeg dijela... već je rečeno da je to misaono promatranje. 4

761%*%80

*naj koji djeluje u skladu s umom, te ga njeguje, čini se da je u najboljem stanju uma... bjelodano



je kako sve to najviše pripada mudra#u... takav je vjerojatno i najblaženiji. %e bi i po tome mudra#bio onaj tko je najviše blažen. 4 761%*%80

+oteškoća oko shvaćanja dolazi od nas.

ao što se oči šišmiša odnose prema svjetlu danjem, tako i um naše duše prema stvarima koje su po

naravi najbjelodanije od svih. 4 761%*%80

ao što se jedno li#e u ogledalu odrazuje u mnogo slika, tako se prva istina u ljudskim pametimaodrazuje u mnogo istina. 4 M0A761 1%7-1

-ožansku je istinu moguće u ushitu motriti bilo s pomoću maštovnih slika, bilo s pomoću misaonihučinaka, bilo s pomoću same -ožje biti. 4 . +V0*V6H

'to netko više shvaća, to se u njemu većma povećava želja za shvaćanjem, a to je ljudima naravno3osim ako ima netko tko sve shvaća. /o to se u ovome životu nikada ne doga!a nikomu tko je samočovjek, a nije moguće ni da se dogodi.

onačna čovjekova sreća nije u ovome životu.

onačna čovjekova sreća bit će u spoznaji -oga što je ljudska pamet ima poslije ovoga života.

"bog ču!enja ljudi se danas počinju baviti mudrošću, kao što su i prvotno počinjali, čudeći se upočetku očitim neobičnostima, a zatim napredujući pomalo stali su dvojiti i o krupnijim stvarima. 4761%*%80

ao što u svim umskim naravima postoji naravna želja za znanjem, tako u njima postoji i naravnaželja ukloniti nepoznavanje ili neznanje.

oliko je neka stvar bliža #ilju, to s većom željom #ilju teži.

onačnu sreću ne valja tražiti ni u čem drugomu doli u radnji uma, budući da nijedna želja ne voditako visoko kao želja za shvaćanjem istine. er sve naše želje, bilo za užitkom, bilo za čim mu dragodrugim što čovjek želi, mogu se smiriti u drugim stvarima, ali prije spomenuta želja ne smiruje sedok ne stigne do -oga.

U naravi )u0e i(i +i(o koje* ra%umsko* stvora na(a%i se neka prik(a)nost %a primanje mi(osti...*rije/ umanjuje prik(a)nost i(i sposo+nost... %a mi(ost.

/ije moguće da vidimo -oga tjelesnim li#em, budući da tjelesni vid, koji je na našem li#u, ne moževidjeti nego samo tjelesne stvari.

'to je neki um viši, to više spoznaje.

9nogo se više može u -ožjoj biti spoznati nego što neki stvoreni um može u njoj vidjeti.

9e!u odima koji ga gledaju (-oga) jedan vidi njegovo bivstvo više ili manje od drugoga, ukolikomu se više ili manje približuje.

edan može savršenije od drugoga gledati -oga.

1vaka pojedina stvar smiruje se kad do!e do svoje konačne svrhe, budući da je svako gibanje zato



da se postigne svrha. konačna je svrha uma gledanje -ožjega bivstva.

mska je duša stvorena na razme!u vječnosti i vremena. 4 /6: * "7*>69

9otrenje počinje u ovom životu, ali se u budućem dovršava, dok djelatni i gra!anski život neprelazi grani#e ovoga života.

oliko je nešto bliže uzroku, toliko više udioništvuje u njegovu učinku.

1vaka pojedina stvar koja smjera nekom #ilju većma vodi brigu o onom što je bliže konačnom #ilju.

"9ko )og postoji" kaže "odakle zla" odakle dobra ako ne postojiI 4 -*8%68

"la ne bi bilo kad ne bi bilo poretka dobra2 zlo se sastoji u njegovu lišenju.

ao što su najviša stvorenja podre!ena -ogu i on njima upravlja, tako niža stvorenja treba da budupodre!ena višim stvorenjima i da ona njima vladaju. 9e!utim, najviša me!u svim stvorenjima jesu

umska stvorenja... +rema tome, narav -ožje providnosti traži da razumska stvorenja vladaju ostalimstvorenjima.

*ni koji se ističu umom, po prirodi gospodare3 oni pak koji su umom zaostali, a tijelom krepki, činise da su od prirode odre!eni da služe.

ao što u djelima jednog čovjeka neurednost proizlazi iz toga što um slijedi sjetilnu silu, tako i uljudskoj vladavini neurednost proizlazi iz toga što je na vlasti netko ne zato što se ističe umom,nego ili sebi prisvaja vlast uz pomoć tjelesne snage ili je zbog sjetilne privrženosti stavljen da vlada.

Du0a postaje ra%+orita i mu)ra smirivanjem *i+anja. 4 761%*%80

Čak početno stje#anje znanja nije nastanak2 jer kažemo da duh, kad se smirio i stao, razumije ipostaje razoborit. 4 761%*%80

razumnom djelu duše je htijenje, a u nerazumnom požuda i gnjev. 4 761%*%80

-og ispunja želje razumne naravi ukoliko ono želi dobro. /o kadšto se doga!a da ono što ište nijepravo, nego prividno dobro ili, jednostavno rečeno. "lo. +rema tome, takvu molitvu -og neuslišava. 8to zašto se kod :ak 2, kaže3 "Ištete, a ne primate, jer ravo ištete"

Svaka %a+(u)a proi%(a%i i% ne)ostatka s/va,anja. nama se grijeh uvuče u samu težnju, jer je naša narav sastavljena od duhovnog i tjelesnog te je unama više dobara. edno je naše dobro u skladu s umom, a durgo u skladu s osjetilima ili tako!er uskladu s tijelom. /o me!utim tim raznim dobrima koja pripadaju čovjeku, ima neki poredak,ukoliko ono što je manje treba usmjeriti prema glavnijem. 1toga se grijeh volje u nama dogodi kadne obrdžavamo taj poredak te težimo za onim što je za nas dobro s nekoga gledišta, protiv onoga što

je dobro naprosto.

5tjeti drugima rukovoditi po svojoj mjeri, a ne dopustiti da viša volja rukovodi vlastitom voljom L to je htjeti biti ispred drugih i na neki način ne podložiti se3 a to je grijeh oholosti.

ao što u nama biva grijeh zbog toga što težimo za nižim dobrima, tj. dobrima tijela, mimorazumskog poretka, tako se u !avlu zbio grijeh zbog toga što vlastito dobro nije usmjerio -ožjem



dobru.

1lobodan je onaj čovjek koji opstoji poradi sebe, a ne poradi drugoga. 4 761%*%80

ad god su stvari usmjerene prema nekom #ilju, ako koje od njih ne mogu #ilj doseći2 treba ihusmjeriti onima koje #ilj postižu i koje su po sebi usmjerene #ilju.

mski su stvorovi najodličniji, jer se većma približuju sličnosti s -ogom.

a se čovjek može baviti božanskim stvarima, treba smirenosti i mira.

%ko god je u zabludi glede -oga, -oga ne spoznaje.

0ažno mnijenje na umskom području isto je kao porok, oprečan kreposti, na ćudorednom području.

ao što je čovječji duh podre!en -ogu, tako je tijelo podre!eno dušu, a niže sile razumu.

$ena naime treba muškar#a ne samo radi ra!anja, nego tako!er radi upravljanja, jer je muškara# irazumom savršeniji i snagom jači.

Ve(iko prijate(jstvo nije mo*u,e spram mno*o oso+a.

/e može se u smislu savršena prijateljstva biti prijatelj mnogima, kao što se istodobno ne moguljubiti mnogi. 4 761%*%80

ažemo da je nešto grijeh ukoliko nered nastane u volji.

-ožji zakon tako ljude me!usobno ure!uje da svaki pojedina# poštuje svoj red.

9ir je tijela uredna toplina i kakvoća dijelova. 9ir nerazumske duše uredno je mirovanje težnji.9ir razumske duše jest suglasje spoznaje i djelatnosti. 4 :1%6/

/aravni poredak iziskuje da se niže podloži višemu.

Ka) je )u/ jako o+u%et (ju+av(ju i že(jom %a nekom stvari3 )os(je)no se )o*a4a )a )ru*estvari %apostav(ja. 'rema tome3 i% to*a 0to 2ovje2ji )u/ s ve(ikom (ju+av(ju i že(jom žarko /itik +ožanskim %+i(jama – a o2ito je )a se u tom sastoji savr0enstvo – s(ije)i )a o)+auje sve 0to3kako se 2ini3 može usporiti nje*ov žurni /o) k o*u3 a to je ne samo skr+ %a vanjske stvari te

(ju+av prema ženi i potomstvu ne*o tako4er i (ju+av prema se+i.ad netko daje za ljubav sve što ima, smatrat će to kao ništa. 4 + F,=

raljevstvo je nebesko kao kad trgova# traga za lijepim biserjem3 prona!e jedan drago#ijeni biser,ode, rasproda sve što je imao i kupi ga. 4 9% <@,C;4CE

-udući da ljudski život treba ne samo tjelesnih stvari nego još većma duhovnih, nužno je tako!er dase neki bave duhovnim stvarima, za oplemenjivanje ostalih, a treba da ti budu oslobo!eni od brigeza vremenite stvari.

Veća je stvar drugome pomoći u duhovnim stvarima negoli u vremenitim, jer je duhovno vrijednijeod vremenitog, i nužnije da se postigne svrha.



Čovjek gubi slobodu duha samo zbog onoga što vlada u njegovu sr#u.

$u)o je3 )oista3 /tjeti i(j3 a mimoi,i ono 0to je usmjereno i(ju.

Nije siroma0tvo samo po se+i )o+ro3 ne*o uko(iko 2ovjeka os(o+a4a o) ono*a 0to *a prije2i )asmjera )u/ovnim stvarima.

Ko(iko se 2ovjek ve,ma s(uži stvarima 0to )onose užitke3 to ve,ma u njemu raste težnja %aužitkom.

A ako ne +u)e pos(u0na 5težnja %a u*o)nim3 op.6 i po)vr*nuta v(asti na2e(a3 ona ,e ra%rasti: jer u nera%umnu stvoru težnja %a u*o)om je ne%asitna i navire o)asvu)a3 i )je(atnost sameže(je pove,ava ono 0to je priro4eno3 te ako su žu)nje snažne i žestoke3 one osuje,uju ra%um. 4761%*%80

potreba onoga što donosi tjelesne užitke većma odvodi duh s njegove visine. 4 :1%6/

'to je krepost jača, to teže može nečim biti izbačena sa svoje visine.

ad čovjek čini nešto što je nužno za #ilj, to je već zbog toga hvalevrijedno2 to vrednije što je #iljbolji.

Čini dobivaju vrsnu odre!enost od svojih predmeta. +rema tome, koliko je predmet bolji, toliko će ičin biti po svojoj vrsti kreposniji. /o #ilj je bolji od onoga što služi #ilju... +rema tome, izme!uljudskih čina najbolji je onaj koji neposredno smjera konačnom #ilju, tj. -ogu.

0judski su čini dobri ukoliko se ravnaju po razumu.

ljudskim se činima doga!a grijeh samo zbog toga što čovjek mimoilazi pravilo razuma. pravilorazuma mimoilazi i onaj koji od razuma odstupa u maloj stvari i onaj koji od njega odstupa uvelikoj.

7to se vi0e o)stupa o) sk(a)a3 to ve,a je %(o,a.

"nak je nerada u čovjeku da stvari ne #ijeni takvima kakve su u sebi.

onačna je svrha dobro uma. 1reća je pak nespojiva s umom, jer se slučajne zgode dogode a da toum nije uredio. neprilično je da um svoju svrhu postigne drukčije nego na umski način.

'to god hoćeš, a ne možeš, -og ubraja kao učinjeno. 4 :1%6/

Čovjek se susreće s mnogo zapreka na putu do #ilja. oista, priječi ga slabost razuma, koga lakoprivuče zabluda, a ona ga opet izba#uje iz ispravnog puta prema #ilju. %ako!er ga priječe strastisjetilnog dijela njegova bića i čuvstva koja ga privlače osjetnim i nižim stvarima, a što većmaprianja uz njih, to se više udaljuje od konačnog #ilja2 one su naime ispod čovječje razine, a čovječja

je svrha viša od njih.

U naravi je (ju+avi )a onaj koji vo(i /o,e )o+ro onomu ko*a vo(i.

1vojstveno je prijateljima da isto hoće i isto neće, i da se zbog istih stvari raduju i žaloste.

Ako je)an ostane umom )je2ak3 )ok )ru*i u tom postane veoma mo,an muž3 kako +i mo*(i



+iti prijate(ji3 ka) niti o)o+ravaju iste stvari3 niti pak uživaju u istim stvarima3 niti i/ +o(i%+o* isti/ stvari8 Oni vi0e ne,e ni osje,ati isto je)an u% )ru*o*a3 a +e% to*a ne mo*u +itiprijate(ji. 4 761%*%80

1ličnost je pak uzrok ljubavi, doista svako biće voli sebi slično biće.

bilo kojem nositelju spoznaje način spoznaje odgovara načinu postojanja njegove naravi.

*nim što je teže uvijek se bave umijeće i krepost, jer i ono što je dobro bolje je ako je teže. 4761%*%80

1vako biće koje je po sebi nestalno, zato da bi se ustalilo u jednom, treba pomoći nepokretljivogbića koje pokreće. čovjek je biće nestalno te prelazi kako iz zla u dobro tako iz dobra u zlo. +rematome, za to da bi nepokretno ustrajalo u dobru... treba -ožje pomoći.

Čovjek ustraje u dobru s pomoću -ožje milosti.

9ilost je neka trajno pohranjena raspoloženost u duši.

-ožjim djelima nema ničega uzalud kao ni u djelima prirode... /eko bi se biće uzalud kretalo kadne bi moglo doći do kon#a kretanja. /užno je dakle da ono što se po naravi kreće nekom #ilju, budeu mogućnosti na #ilj i stići.

*korjelost je kad čovjeka utvr!uje svoju odluku da prianja uz grijeh.

1amo oni bivaju lišeni milosti koji u sebi njoj stavljaju zapreku.

/išta stvoreno ne može se zvati -ogom doli po nekoj sličnosti s -ogom.

ontemplativni život po sebi, u samoj svojoj prirodi, je superioran aktivnom životu.

*soba je pojedinačno bivstvo razumske naravi. 4 -*8%68

'to je narav odličnija, to je s njome dublje povezano ono što iz nje proizlazi.

+ostoji razlika izme!u uma i osjetila3 jer osjetilo dohvaća stvar u njezinim vanjskim pripa#ima, kaošto je boja, okus, kolikoća i slično, dok um prodire u nutrinu stvari.

1vaka se spoznaja doga!a na osnovi sličnosti koja je izme!u nosio#a spoznaje i spoznatogpredmeta.

7o!enje 1ina -ožjega nije tvarno, nego misaono.

+rijateljstvu je, kako se čini, najviše svojstveno da se druži s prijateljem. druženje se čovjeka s-ogom odvija motrenjem -oga (kontempla#ijom)... +rema tome, budući da nas uh 1veti činiljubiteljima -oga, slijedi da po uhu 1vetome postajemo motritelji -oga.

Volja je usmjerena onomu što je uistinu dobro. 1toga, ako se čovjek odvrati od onoga, što je uistinudobro, bilo zbog osjetilnog čuvstva bilo zbog lošeg stanja pripravnosti ili trenutačnog raspoloženja,

on radi ropski ukoliko ga L uzevši u obzir prirodno usmjerenje volje L priklanja nešto njoj tu!e.

akle, te se stvari tako nazivaju lažne3 ili zbog toga što same nisu ili zbog toga što privid koji tvore



pripada nebiću. 4 761%*%80

*no što proizlazi iz istog korijena, proizvodi i sliče plodove.

1vaka pojedina stvar postiže bolji bitak kad se sjedinjuje s dostojnijim od sebe nego kad postoji posebi.

* grijehu treba suditi po onom dobru kojega je razumska narav lišena.

ad se prvi čovjek grijehom izmakao podložnosti -ogu, posljedi#a je bila da se ni niže sile nisuviše savršeno podvrgavale razumu, ni tijelo duši.

/ositelj je grijeha razumska duša.

%reba imati na pameti da je &po sebi djelovati& svojstveno samo razumskom stvoru2 naimenerazumski stvorovi više bivaju vo!eni naravnim nagnućem nego što djeluju sami po sebi.

1hvaćanje je istine ono glavno u čovjeku.

-udući da sva stvorenja izlaze od -oga kao od iskonskog +očela, opaža se neko kruženje(#ir#ulatio) i vraćanje natrag (regiratio), zbog toga što se sve kao k svrsi vraća k *nomu od kojega

je kao od +rvog +očela proizašla.

/ema savršenijeg djela ljubavi nego kad čovjek iz ljubavi prema nekomu čak i smrt podnese.

repost se poniznosti sastoji u tom da se netko drži u svojim grani#ama, a ne traži ono što je iznadnjega, nego se podvrgava višemu.

u)u,i )a se prijate(jstvo sastoji u nekoj je)nakosti3 +i,a koja su veoma neje)naka ne mo*use – kako se 2ini – spojiti prijate(jstvom.

/epromjenjivost volje čovjeku pristaje samo kad dostigne konačnu svrhu.

1vaki se grijeh doga!a zbog nekog neznanja. 1toga AilozoB kaže3 "#ao !ovjek ne zna što treba

!initi..." +rema tome čovjek može biti siguran od grijeha u volji samo kad je u umu siguran odneznanja i zablude.

Čovjek biva krepostan ili ustraje u kreposti po tome što razumom obuzdava i ure!uje osjetilne

osjećaje duše, a čovjek postaje poročan po tome što razum ide za osjetilnim čuvstvima.Vječna se kazna, sastoji u odijeljenosti od -oga.

+rva šteta koju čovjek trpi zbog grijeha jest nered u duhu ukoliko se duh odvraća odnepromjenjivog dobra, tj. od -oga, a obraća se grijehu. ruga je pak šteta što upada u dug kazne2kako je naime pokazano... najpravedniji upravitelj, -og, svaku krivnju kažnjava. %reća je šteta nekooslabljenje naravnog dobra, ukoliko čovjek griješeći postaje skloniji tomu da griješi, a tromiji zadobro djelovanje.

uhovno spasenje sastoji se u obraćenju duha k -ogu, a to spasenje možemo postići samo po

liječniku duša naših 6susu ristu.

1vaki naime grijeh razumskog stvorenja potječe od toga što se posluhom ne podlaže -ogu. kazna



mora razmjerno odgovarati krivnji, tako da volja za kaznu pati od nečega što je suprotno onomu što je prije grešno ljubila. +rema tome razumskoj naravi koja je sagriješila pristaje kazna da budepodložna nižim tjelesnim stvarima time što je uz njih na neki način privezana.

uše, čim se odijele od tijela, postaju nepromjenjive u volji, tako da se čovjekova volja više nemože mijenjati, niti iz dobra u zlo niti iz zla u dobro.

oliko više volja teži za neprimjerenim #iljevima, toliko se teže vraća vlastitom i dužnom #ilju. %o je jasno kod onih kod kojih je stanje pripravnosti za poroke stečeno time što su se navikli griješiti.+rema tome, dobro naravne sposobnosti može se zlim ponašanjem do u beskraj umanjivati, ali senikad potpuno neće poništiti, ono uvijek prati narav koja ostaje.

9ašta je kretanje proizvedeno od osjetila u zbiljnosti. 4 761%*%80

*sjetilo se nalazi kod svih životinja. /o sva bića obdarena osjetilima, osim čovjeka, nemaju uma.%o je očevidno po tome što ne rade razne i oprečne stvari kao bića koja imaju um, nego, kao bićapokretana od naravi, rade neke odre!ene radnje, i jednolike u istoj vrsti, kao što svaka lastavi#a na

sličan način pravi gnijezdo. +rema tome nije isto um i osjetilo.

/ijedno osjetilo ne spoznaje sebe ni svoju radnju. oista, vid ne vidi sebe, i ne vidi da vidi, nego jeto svojstveno višoj moći... 9e!utim um spoznaje sebe, i spoznaje da shvaća.

*sjetilo biva razoreno od svoga prekomjernog predmeta. m, naprotiv, ne propada odprekomjernosti misaonog predmeta. 'toviše, tko shvaća veće stvarnosti, kasnije može bolje shvaćatione manje.

1vako pojedino biće naime radi prema onome što jest.

'to u nečem biva primljeno, u njem postoji na način primatelja. 4 /6: * "7*>69

"nanje se stječe na dva načina3 bez poučavanja, na osnovi pronalaženja, te s pomoću poučavanja.

1vako učenje polazi od pretpostojeće spoznaje. 4 761%*%80

oji god su dakle toliko različiti koliko duša od tijela i čovjek od životinje... ti po naravi služe2 zanjih je bolje da se tom gospodstvu pokoravaju, a najviše za spomenute (ti spomenuti su tijelo uodnosu na dušu, čuvstveni život u odnosu na um, životinje u odnosu na čovjeka, tijelo se morapokoravati dušu, a čuvstva umu, op.)

1vako je pojedino biće toliko dobro koliko je savršeno.

1ve tvorbene (i činidbene) znanosti i umijeća i sposobnosti vrijedne su ljubavi samo radi drugoga3 jer je njima #ilj ne znati, nego raditi. /o motriteljske su znanosti ljubavi vrijednije radi njih samih.er je njihov #ilj samo znanje.

želji za znanjem nailazimo na ovo3 što netko više toga zna, to s većom željom žudi znati.

/ajveća čovjekova savršenost ne može biti u onom što se povezuje sa stvarima nižim od njega,nego u onom što se povezuje s nekom višom stvari.

+o prirodnom je redu uživanje radi radnje, a ne obratno. +rema tome, ako radnje nisu konačnasvrha, onda ni uži#i što ih prate nisu ni konačna svrha ni pratnje konačne svrhe. smjereni su,



doista, nekim očitim #iljevima, npr. jedenje uzdržavanju tijela, a spolno sjedinjenje ra!anjupotomstva (ako stoga ne prate ovakav #ilj, čovjek je bezuman jer svrha jedenju je uzdržavanje tijela,a ne užitak, svrha spolnom sjedinjenju je dijete, a ne užitak, op.) +rema tome, spomenuti uži#i nisukonačna svrha, a niti prate konačnu svrhu. osljedno, ne valja u njih postaviti sreću.

ko je bolje tako (umom, učenjem, radom, naporom, op.) biti blaženim nego slučajem, onda je i

razložno da bude tako... +repustiti slučaju ono najviše i najljepše bilo bi odveć promašeno. 4761%*%80

/ajviše čovjekovo dobro ne podliježe dobroj sreći2 jer slučajevi se dogode bez zahvata razuma, ačovjek ipak treba da svoju svrhu postigne zalaganjem razuma.

uša je bolja od tijela, ona živi i spomenuta dobra ima samo po duši. +rema tome, dobro duše, kaošto je mišljenje i drugo takvo, bolje je negoli dobro tijela.

*sjetilna spoznaja biva usmjerena umskoj spoznaji2 stoga osjetilna živa bića koja nemaju uma, uosjetilnoj spoznaji uživaju samo u odnosu na tjelesnu korist.

onačna je čovjekova sreća u najboljoj čovjekovoj radnji. najbolja čovjekova radnja, ukoliko jesvojstvena čovjeku, jest ona koja se odnosi na najsavršenije predmete.

ljudsko se istraživanje ponajviše umiješa neistina. 7azlog je tome slabost našeg uma uprosu!ivanju i uplitanje mašte u njegov rad.

%ako vjeruje, daje pristanak na ono što mu drugi predlaže a što on ne vidi, stoga je vjera spoznajakoja većma liči na slušanje nego na gledanje. 9e!utim, čovjek ne bi vjerovao onomu što mu drugipredlaže, a on ne vidi, kad ne bi mislio da taj drugi nema svršeniju spoznaju o predloženim stvarimanegoli ima onaj koji ne vidi.

*bičaj je da se mislilačka moć pripiše umu... jelovanje uma razlikuje se od djelovanja mislilačkemoći, koju je ristotel nazvao trpnim umom. 4 V877*81

*pćenite spoznajne slike ne mogu biti u trpnom umu, budući da je to moć koja se služi organom,nego samo u primalačkom umu. +rema tome znanje nije u trpnom umu, nego samo u primalačkomumu.

NUTA!N"A OS"#TI$A: 9islilačka moć, mašta, pamćenje, sjećanje spadaju u nutarnja osjetila učovjeku, ona nisu um pošto proizlaze iz osjetilnog dijela. +rema ristotelu ono spada pod trpnim

umom.Ka) je )u0a sprije2ena )a se +avi v(astitim tije(om3 postaje sposo+nija )a s/vati neke vi0e%+i(je.

Voljenje se čini kao čuvstvo dok je prijateljstvo sposobnost. 4 761%*%80

O DU7I N#!AZUMNI9 IVOTIN"A 5'A!A$#$A SA $"UDIMA6<. /ijedan radnja osjetilnog dijela ne može biti bez tijela. kod nerazumnih životinja ne možemonaći radnju koja bi nadmašivala radnje osjetilnog dijela, one naime ne shvaćaju niti zaključuju.D. od nerazumnih životinja ne nalazi se težnja za vječnim bitkom, osim da se ovjekovječi njihova

vrsta... oista, budući da osjetilna duša spoznaje ovdje i sada, nemoguće je da spozna vječni bitak.@. 1vi se uži#i nerazumnih životinja odnose na ono što im služi za uzdržavanje tijela3 uživaju,doista, u zvukovima, mirisima i pogledima samo utoliko ukoliko su im znak hrane ili spolnih



užitaka, u tomu se sastoje svi njihovi uži#i. +rema tome sva njihova radnja smjera k tome dasačuvaju svoj tjelesni bitak3 to im je #ilj (doslovno, #ilj im je samo tijelo, ne vide dalje od tijela, kaoi ljudi koji za dušu svoju ne mare, op.)C. aže se naime u *ost ,2 o duši nerazumne životinje3 ";uša je njezina u krvi." ao da kaže3"(jezin bitak ovisi o trajnosti krvi."

;. 7adnja životinjske duše, tj. osjetilno zamjećivanje, nije bez tijela. to se još više opaža u

njezinoj radnji koja se zove težnja. er svi doživljaji što pripadaju težnji osjetilnog dijela očito sedoga!aju s nekom tjelesnom promjenom2 stoga se i zovu trpnje (strasti, čuvstvo) duše.

/eki ovako umuju. +ošto od -oga izlazi htjeti i budući da je od -oga djelovati, ako želimo zlo i akočinimo zlo, to nam dolazi od -oga. ko je to istina, mi tada nismo slobodni... /a to trebaodgovoriti3 postolova riječ ne kaže da htjeti zlo dolazi od -oga... postol ima pred očima općenito&htjeti& i općenito &djelovati&... *d stvoritelja smo dobili moć htijenja. li mi se htijenjem služimona dobro odnosno zlo. 4 *76:8/

+rovidnost se tiče onoga što nije u nama, a ne onoga što je u nama. 4 /898"68

pravljanje providnosti potječe iz -ožje ljubavi, kojom -og ljubi stvari što ih je stvorio2 ljubav senaime sastoji osobito u tome da ljubitelj hoće dobro ljubljenomu. oliko dakle -og neke stvari višeljubi, toliko one više potpadaju pod njegovu providnost.

-og se najviše brine za one koji ljube um, kao za svoje prijatelje.

/utarnja dobra čovjekova, koja ovise o htijenju i djelatnosti, svojstvenija su čovjeku od onih kojasu izvan njega, kao što su3 stje#anje bogatstva ili ako ima što drugo takvo. 1toga se čovjek nazivadobrim po onima, a ne po ovima.

/eka dakle ljubiti bude3 htjeti nekomu što se misli da je dobro, radi njega, a ne radi sebe, i činit toprema mogućnosti. 4 761%*%80

0judsku spoznaju koja spada na um -og ure!uje posredstvom an!ela.

*tkrivamo da je sve što se u nama nalazi, mnogostruko, nestalno i podložno promašaju.

/aš um sadrži mnogostrukost... %ako!er je i promjenjiv, jer postupa zaključujući od jednoga nadrugo, polazeći od poznatoga na nepoznato. %ako!er je podložan promašajima, zbog uplitanja maštei osjetila, kao što pokazuju zablude ljudi.

Viša umska bivstva savršenije u sebe primaju utje#aj -ožje mudrosti budući da svako pojedino bićeprima u skladu s načinom svoga postojanja (važno, op.) mudrost -ožja upravlja svime. 6 takotreba da ona bića koja većma udioništvuju u -ožjoj mudrosti, upravljaju onima koja manjeudioništvuju.

naravi duše ili bilo kojeg razumskog stvora nalazi se neka prikladnost za primanje milosti... grijehumanjuje prikladnost ili sposobnost... za milost.

+rirodna je težnja umskog bivstva da spozna rodove i vrste i sile svih stvari, a tako!er i #ijeliporedak svemira3 dokaz je tomu ljudsko proučavanje svih tih stvari. +rema tome, bilo tko tko gleda-ožje bivstvo spoznat će sve spomenuto.

/emoguće je da se netko hoće udaljiti od dobra u kojem uživa, osim zbog nekog zla koje zapaža uuživanju toga dobra, barem zbog toga što mu priječi veće dobro.



oista, postoji neka želja u čovjeku ukoliko je umsko biće, a to je spoznati istinu. 6 tu želju ljudislijede baveći se motrilačkim životom.

6zme!u ostalih načina života (djelatni i gra!anski, op.) u 1vetom pismu se većma preporučujemotrilački život, jer :ospodin kaže, Lk -<,21& "/arija je izabrala najbolji dio", tj. motrenje istine,

"koji joj se neće oduzeti." oista, motrenje počinje u ovom životu, ali se u budućem dovršava, dokdjelatni i gra!anski život ne prelazi grani#e ovoga života.

/a kakve se radnje naviknemo, osobito od mladosti, spram takvih posjedujemo stanja pripravnosti(zato je važno imati dobe navike nasprem onih loših, op.)

I% je)naki/ )je(atnosti nastaju i je)naka stanja... Naime3 nije ma(a ra%(ika )a (i je tko*o) o)m(a)osti naviknuo na ovakve i onakve o+i2aje3 ne*o je ona ve(ika3 pa i je(okupna ra%(ika. 4761%*%80



Documents

Toma Akvinski - Bilješke iz djela