Traditional Mountain Cattle Breeding on the Mountain of Velebit and Ethnogenesis of Bunjevci

7/26/2019 Traditional Mountain Cattle Breeding on the Mountain of Velebit and Ethnogenesis of Bunjevci

1/28

5

Stud. ethnol. Croat., Vol. 16, str. 5-31, Zagreb, 2004.Vitomir Belaj: Tradicijsko planinsko sto!arstvo na Velebitu i bunjeva!ka etnogeneza

TRADICIJSKO PLANINSKO STO!ARSTVO NA VELEBITU

I BUNJEVA!KA ETNOGENEZA

VITOMIR BELAJFilozofski fakultetOdsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju10000 Zagreb, Ivana Lu!i"a 3

UDK 39:636>(497.5)(234 Velebit)Izvorni znanstveni rad

Original scientic paperPrihva"eno: 30. 10. 2004.

Polaze!i od dosad slabo poznatoga posebnoga tipa sto"arstvaprakticiranoga do sredine 20. stolje!a na Velebitu, autor ukazujena mogu!nost da su u zapadnim dinarskim planinama o"uvani,uz transhumantne, i tragovi planinskoga sto"arstva koje tipolokiodgovara alpskome. Su"eljavaju!i ga s tipi"nim transhumantnim

sto"arstvom koje do najnovijega doba prevladava na planinamabalkanskoga poluotoka, pokazuje na mogu!nost otkrivanjakulturnopovijesnih procesa u kojima je neko staro, po podrijetlu

predindoeuropsko, stanovnitvo sa svojim speci"nim na"inomivota sudjelovalo u nastajanju etni"ke skupine poznate pod imenom

Bunjevci.

Klju"ne rije"i: planinsko sto"arstvo, Bunjevci, etnogeneza

POLAZITA

U hrvatskoj je etnologiji velebitsko sto"arstvodobro poznat pojam.Pri njegovu uvrtavanju u skupinu poznatih tipova sto!arstva dodaje muse u pravilu epitet transhumantno1, odvajaju"i ga time od ostala tri jakorairena oblika sto!arenja: nomadskoga, stajskoga i alpskoga. Zasluga tome

neprijeporno lei na Milovanu Gavazziju, najve"em etnolokom autoritetusrednjih pedesetak godina XX. stolje"a.

1Rije!i transhumancija, transhumantan(nema ihRje"nik stranih rije"iVladimira Ani"a i IveGoldsteina, Novi Liber, Zagreb 1999.) preuzete su iz francuskoga transhumer"presa#ivatisadnice", "tjerati selila!ka stada", to je pak nastalo od lat. trans"preko" i humus"zemlja";ta francuska rije!ozna!ava u pastirskome ivotu tjeranje stada na nove panjake prekovelikih udaljenosti, "preko zemlje".

02_BELAJ indd 502_BELAJ.indd 5 25 8 2005 9:00:5125.8.2005 9:00:51


2/28

6


Taj je tip sto!arenja Gavazzi naveo ve"god. 1928. u svojojKulturnojanalizi etnograje Hrvata(1928:131-132) me#u elementima kojima sunosioci balkanski Rumuni ili Vlasi. Oni su potomci dijela davnih balkanskih

Romana i poromanjenih inorodnih balkanskih starosjedilaca i kao takviizraziti predstavnici i nosioci sto"arske kulture i na"ina ivota, redovito

ivota sela"koga, polunomadskoga. Ove utjecaje, dodaje Gavazzi, "estoodaju i rumunski nazivi, uporedo primljeni s preuzetim pojavama. Detaljnijega je opisao u knjiiciPregled etnograje Hrvata(1940:60-68), ozna!ivi

ga danas ustaljenim izrazom transhumantno, i ponovno, potkraj stolje"a, uprera#enoj (zapravo prestiliziranoj, s malo novih podataka) ina!ici (1991:58-65). Istom je prigodom ponovno objavio i ve"spomenuti rad iz 1928., gdje jetu vrstu sto!arstva tako#er nazvao, uz polunomadsko, jo i transhumantnim(1991:94).

Naalost, Gavazzi nije niti jedan, niti drugi rad ni u prvoj, ni u drugojina!ici opremio biljekama o izvorima iz kojih je crpio svoje podatke. Tek jeu radu iz god. 1940. lako prepoznati crte iz Nim!eva !lanka #obanovanje(Nimac 1940:109, Gavazzi 1940:62, 1991:60), odakle su uzete i pojedinostizaPregled.2

2Fra Franjo Nimac pripravio je svoj rad #obanovanje. ivot i tradicije pastira dalmatinskeZagore na bosanskim planinamaza objavu u godinjaku Etnografskoga muzeja u ZagrebuEtnografska istraivanja i gra#a jo prije god. 1935. No u valu tekih represija nakonatentata na kralja Aleksandra (1934.) bio je god. 1935. ravnatelj Muzeja Boidar irolapremjeten kraljevskim ukazomna gimnaziju u Ba!ki Petrovac(!), a za novoga ravnateljaimenovan Ivo T. Frani"koji je po!eo s reorganizacijom muzeja. Jedan od prvih pothvata

bio mu je obustavljanje izdavanja Etnografskih istraivanja i gra#e, umjesto kojih jepokrenuo Vjesnik Etnografskog muzeja u Zagrebu. Dovoljno je samo pogledati uvodne!lanke i jezik novoga !asopisa, pa da se vidi kakav je vjetarzapuhaomuzejskim prostorimaTek je godine 1939., nakon to je bila uspostavljena Banovina Hrvatska, Frani"maknut izMuzeja, a za privremenoga ravnatelja imenovan Gavazzi.Ovaj je odmah ukinuo Frani"evVjesnik i ponovno pokrenuo Etnoloka istraivanja i gra#u (o tome je opirno pisaoTomislav Pletenac u svojem magistarskom radu god. 1999.). U drugom, obnovljenom,sveskuEtnografskih istraivanja objavljene sutri tematski povezane studije: Ov"arstvo u

selu Iv"evi!Kosi u LiciMare He"imovi", spomenuta studija fra Franje Nimca iPrilozi o"obanovanju na ator-planiniIvana Perii"a. Rije!je o trima radovima studenata MilovanaGavazzija. Profesor je pak iskoristio prigodu to je bio ne samo privremenim ravnateljemEtnografskoga muzeja, nego i urednikom Etnografskih istraivanja, pa je pojedinosti iztih radova unio u svoju studiju.



3/28

7


Godine 1970. snimio je, pod Gavazzijevim nadzorom, etnolog AndrijaStojanovi"za Etnoloki zavod Filozofskoga fakulteta Sveu!ilita u Zagrebusvoj dokumentarnilm Tragom bukovi"kih sto"ara3o ivotu transhumantnihsto!ara na Velebitu. Snimao je bukovi!ke pastire Breulje i Leaje s njihovimstadima na panjacima Oglavinovac, Javornik, Marasovac. Sve to je prikazanou lmu, posve se uklapa u sliku koju je dao Gavazzi u svojim radovima i nasvojim predavanjima o dinarskome transhumantnom sto!arstvu na studijuetnologije na Filozofskome fakultetu Sveu!ilita u Zagrebu, te dopunio

Bratani"svojim eurazijskim usporedbama.Gavazzi se u svojem vi#enju velebitskoga sto!arstva kao trans-

humantnoga o!ito poveo za srbijanskim antropogeografom Jovanom Cviji"emkoji je u svojoj knjiziBalkansko poluostrvo i junoslovenske zemlje. Osnoviantropogeograje(objavljenoj u Zagrebu god. 1922.) prikazao transhumancijukao dominantnu u dinarskim planinama, pa je to i potkrijepio kartografskim

prikazom sto!arskih kretanja.

Velebitskim su se sto!arstvom pozabavili i antropogeograf MirkoMarkovi"(1980) i etnolog Tomo Vin"ak (1984). Prvi si je za zadatak postavioopisati razli!ite na!ine sto!arenja na dinarskim planinama, pri!emu nije ulazio

u pitanja o kulturnopovijesnim vezama koje bi se iz njih dale i!itati, kao nio podrijetlu pojedinoga od njih. Drugi je pak, u skladu s naslovom svojegamagistarskoga rada Transhumantni sto"ari izme$u Primorja i Velebita,svusvoju panju posvetio transhumantnomu sto!arstvu pastira koji su sa svojimstadima dolazili na Velebit iz oblinje Bukovice.

Markovi", ina!e strastveni planinar, jo je godine 1971. bio u !lankuSto"arska kretanja na dinarskim planinamaobjedinio u jednu cjelinu svojespoznaje o planinskome sto!arstvu na dinarskim planinama od Velebita do izaProkletija, dijelom pokupljene u stru!noj literaturi, dijelom ste!ene vlastitimobilaskom tih planina. Pritom se u velikoj mjeri oslanjao na ve"spomenutoga

Jovana Cviji"a(Jovan Cviji!je, koriste!i svoja golema iskustva iz terena,prvi pokuao da kartografski predo"i geografski raspored svih postoje!ihsto"arskih kretanja na balkanskom poluotoku...Tom kartom Cviji!je punozasluan, da su sto"arska kretanja na Balkanskom poluotoku shva!ena u

3Dokumentarnilm Tragom bukovi"kih sto"ara,45 minuta, 16 mm, crno-bijeli, sa zvukomi govorenim komentarom Andrije Stojanovi"a.



4/28

8


svojoj pravoj veli"ini i opsegu... Markovi"1971:542) No kao antropogeograftragao je za prirodnimzakonitostimakoje su usmjeravale nastanak i razvojsto!arstva, a nije uo!avao njegovu tradicijsku, kulturnopovijesnu dimenziju:Vano je, da sto"arska kretanja nisu obi"aj ili tradicija ove sredine, ve!odraz nude i najpovoljniji na"in privre$ivanja u odre$enoj prirodnoj idrutvenoj sredini. (1971:524) Dakako,Dinamika i godinji ritam dinarskih

sto"arskih kretanja dosta su me$usobno raznoliki. Me$utim, neke zakonitostipostoje. (1971:526). Sto!arenja na Velebitu dotaknuo se jedva usput. No

zato je desetlje"e kasnije objavio poseban i opsean !lanakNarodni ivoti obi"aji sezonskih sto"ara na Velebitu (1980:5-139). Tu je na str. 53-58ra!lanio velebitsko sto!arstvo:Zavisno od toga odakle su potjecali sto"arimogu!e je razlikovati "etiri na"ina gospodarskog iskoritavanja planine.Jedan je na!in bio onaj to su ga prakticirali Li!ani. Oni su odlazili na manjeudaljenosti, s manjim stadima, na kra"e vrijeme (lipanj-srpanj), njima je to

bila dopunska djelatnost.

Drugi je bio primorski: na planinu polazili su svi, ili gotovo sviuku!ani. Nastamba, sto"arski stan, bio je solidnije gra#en, a planinsko

sto"arstvo nije bilo dopunski dio u narodnoj privredi ve!njegov glavni i

jedini dio(str. 56). Markovi"je, dodue, rekao da svi idu na stanove (kojezove sto"arskima), spomenuo je i skromno obra#ivanje dolaca, ali ne i

skupljanje sijena. To mu se, o!ito, nije !inilo vanim, jer da je kod njih"planinsko sto!arstvo" "glavni i jedini dio" "narodne privrede".

Tre"i i !etvrti na!in bili su svojstveni Bukov!anima. Jedan je klasi!natranshumanca (Markovi"je napisao da rijetko gdje u Evropi nalazimo na

sli"ne primjere,str. 58, to ba i ne stoji), a drugi jegotovo posve nomadskina!in sto!arenja (str. 57). No taj posljednji nije opisao, a ni kasnije ga nijespomenuo, pa zapravo ne znamo o !emu je rije!.

Markovi"ev je !lanak zapravo obiman i vrvi zanimljivim podacima

koje je prikupio iz preko 130 bibliografskih jedinica to ih je na koncunaveo, ali nigdje se u tekstu nije pozivao na njih pa su, na alost, ti podacineprovjerljivi. Isto su tako samo rijetko prostorno to!no odre#eni, pa cijelirad, osim to prua osnovnu orijentaciju, ne moe sluiti za daljnji ozbiljni

posao na toj temi.

Premda je Markovi"opisao vie razli!itih vrsta sto!arenja uz Velebiti na njemu, me#usobno dovoljno razli!itih da se posumnja u jednozna!nu



5/28

9


deniciju velebitskoga sto!arstva kao transhumantnoga, pa je !ak kaotranshumantno izdvojio jedno od ta !etiri tipa, ono je i dalje u svijesti etnologau cijelosti ostalo transhumantnim.

TRANSHUMANTNI NA!IN PLANINSKOGA STO!ARENJA

Sada je trenutak kada treba denirati transhumanciju. Osnovnazna!ajka transhumantnoga sto!arenja jest da su vlasnici stada (u pravilu

je rije!o ovcama) nastanjeni u stalnim naseljima gdje se bave skromnomzemljoradnjom, dok su sama stada i ljeti i zimi na panjacima gdje ih !uvaju

pastiri. Ovo potonje bilo je uvjetovano !injenicom da pojedini vlasnici stadasve donedavna nisu prikupljali krmu (sijeno) za zimu, pa je stoka moralazimi traiti pau u toplijim, tzv.upskimkrajevima uz more, ili su pak pastiriodlazili sa stadima u velike ravnice gdje su morali kupovati sijeno od seljakakako bi im stoka preivjela zimu.

Ova se sto!arska shema na Velebitu, kako je to dobro uo!io Markovi",u potpunosti realizirala u sto!arenju bukovi!kih ov!ara. U Bukovici su oJosipovu (19. III.) zapo!ele pripreme za odlazak u planinu. Birao sestarjeinaili strugovo$akoji je predvodio kumpaniju, skupinu pastira (u zadnje je

vrijeme, kada se tim na!inom sto!arenja bavilo jo samo nekoliko obitelji, tuulogu preuzimao koji ro#ak ili blii susjed). Pastiri su dobili svoje dunosti,

prema kojima su ih zvali muzeni"ari, jalov"arii sl.Izdigje, po zavretkusvih priprema, zapo!injao na Sv. Antuna (13.VI.).

Prvo su se na planini pojavilastada volova (ne muznih krava, njihnisu izdizali). Pojedina!na manja stada iz bukovi!kih sela skupila su se iujedinila naBravaruiznad Zrmanje, odakle su ih volarizajedni!ki tjeralicestom preko Tulovih Greda do Maloga Halana. Odatle su ili dalje stazamado Duica, Sv. Brda, Vaganskoga vrha pa sve do Velikoga Javornika ispodBadnja. Drugoga dana izgonili su iz seoskih torova ovce i tako#er se okupljali

na Bravaru, a zatim kretali na velebitske panjake. Tako su, primjerice,Brevulji iz Kruevca ili sa svojim ovcama preko Tulovih Greda i Duicado Libinja. Tu su drugi puta no"ili (prvi puta su no"ili na Bravaru), a tre"egasu dana ili dalje preko Marasovca i Velikoga Javornika na Oglavinovac.Tamo su neko"drali stado od preko tisu"u ovaca. Leaje su iz sela Leajeili istim putem kao i Brevulji, a cilj su im bili panjaci od Marasovca doOglavinovca. Jurjevi"i su iz Krueva odlazili samo na Duice, gdje je jo



6/28

10


godine 1983. paslo 1027 ovaca. Seljaci iz doline Zrmanje pasli su svojastada na panjacima oko Tulovih Greda, pa su za izdig trebali samo jedandan. Transhumancijom su se bavili i stanovnici Lukova ugarja; posljednji

je pastir iz Lukova ugarja, osamdesetih godina XX. st., dizao stotinjakovaca na panjak Rudeli".

Na planini su ivjeli pastiri (kojima se pridruila iplaninkailikuharica)nastanu, katunukoji se sastojao od kolibice (bajtice, ku!are) za pastire i,

posebne, za planinku, te toraza ovce. Neko"je sva panja bila posve"ena

pravljenju sira, a posljednjih godina sve vie tovu janjaca za prodaju. Prekodana pastiri su usmjeravali stada na panjake, pojila, ponekad na solila i!uvali ih od raznih nesre"a, a predve!er bi ih vra"ali u torove, prebrojali ih4i pomuzli.

Dan prije Male Gospe, 7. IX., po!eo je silazak. No"sa 7. na 8. rujnanipoto se nije smjela provesti na planini! Silazili su istim putem kojim su

pred ljeto uzdizali stada. Nakon prelaska Zrmanje ovce supolu"ili(razdijelili)pojedinim vlasnicima i napravili obra!un, nato je slijedila zajedni!ka ve!erau jednoj od obrova!kih kr!mi ili kod strugovo$e. Istovremeno s ovcamadoveli su s planine i volove koji su, oja!ani dobrom ispaom, sada bili orni

za jesenske poslove. Stoka je tijekom listopada i studenoga bila u mati!nomselu, no kako Leaje, Brevulji i Jurjevi"i nisu pripremali sijeno za zimu,

pastiri su u prosincu, izaprvih ledova, odvodili ovce prema Bokanja!komblatu gdje su imalizimske stanove. Tamo je stoka imala dovoljno pae svedo travnja kada su ju doveli u selo, opet na kra"e vrijeme, do Antunova,kada je po!eo novi izdig.

Ovaj je opis uglavnom slijedio Vin"akov prikaz iz god. 1984., aodgovara i ostalim, znatno kra"im biljekama o velebitskoj transhumanciji.

4Jo su sredinom XX. stolje"a pastiri, i Hrvati i Srbi, znali brojati ovce po dvije, parnimbrojevima do, pato, asto, op!i, ze!i(dva, !etiri, est, osam, deset). To su balkanorumunjski(aromunski) brojevi koji u knjievnome rumunjskom glase doi, patru, hase, opt, zece, aoboji su izvedeni iz latinskih duo, quattor, sex, octo, decem.

Jednaki se proces dogodio kod sto!ara u sjevernoj Humbriji (u sjeveroisto!noj Engleskoj),gdje su jo potkraj XX. stolje"a ov!ari brojili svoje ovce kumbrijskim brojevimaYan, Tan,Tethera, Methera, Pim. Kumbrijski je jezik ina!e odumro u XI. stolje"u, a bio je srodankimri!kome (velkome keltskom jeziku, cymraeg,u kojem ti brojevi danas glase dyn, dau,tair, pedwar, pump "jedan, dva, tri, !etiri, pet").



7/28

11


On, osim toga, odgovara samoj sri transhumantnoga sto!arenja. Dakako dase, ve"prema prirodnim uvjetima i lokalnoj tradiciji, to sto!arenje ponegdjerealizira u druk!ijim ina!icama, no u pravilu su osnovne crte posvuda jednake.Tek se ponegdje naputa zimska ispaa jer je ponestalo zimskih panjaka,

pa su vlasnici stada primorani poskrbiti za krmu (sijeno i li"e). To je bilovidljivo i u Bukovici, gdje su spomenute tri obitelji bile posljednje koje su

jo u potpunosti ostvarivale staru shemu sto!arskoga kretanja.

Domovinski je rat takvome sto!arenju donio kraj. Prvo je bilo iz

Bukovice protjerano katoli!ko (bunjeva!ko, tj. hrvatsko) stanovnitvo, azatim je pobjeglo pravoslavno (srpsko). Preko Velebita protezala se bojinica,

pa su posvuda bile posijane mine. Jo danas je veliki dio junoga Velebitaopasan za kretanje. Premda se i jedno i drugo stanovnitvo vra"a u svojasela, velebitsko je tradicijsko transhumantno sto!arstvo danasprolo svrenovrijeme.

Kretanje sto"ara iz Bukovice na Velebit (ljeti) i k moru (zimi)



8/28

12


DRUGI OBLICI PLANINSKOGA STO!ARENJANA VELEBITU

Transhumancija ipak nije bila, kako sam ve"istaknuo, jedini obliksto!arstva na Velebitu. Osim transhumantnih sto!ara u pravome smislu,koji su na Velebit dolazili iz Bukovice, Markovi"je kako sam bio naveo

spomenuo i opisao sto!arstvo Li!ana, zatim od njega razli!ito sto!arstvoPodgoraca, pa nedovoljno denirano "gotovo posve nomadsko"sto!arstvo Bukov!ana.

I Vin"ak je svoju panju posvetio transhumantnomu sto!arstvubukovi!kih ov!ara koji su dizalisvoja stada na juni Velebit, no spomenuoje i sto!arenje Podgoraca koje je bilo druk!ije organizirano (1984:6-9). Nijese dalje udubio u pitanja koja se nisu uklapala u temu njegova magistarskogarada, a nije ni trebao. No pronaao je i doslovce naveo jedan drevni izvor onjihovu ivotu koji je promaknuo i Gavazziju i Markovi"u. Rije!je o !lanku

Horvatski nomadinekoga J. S. iz god. 1847., objavljenu uDanici hrvatskoj,slavonskoj i dalmatinskoj1848. godine (vidi i Vin"ak 1983:102; ni on nijeodmah shvatio speci!nost podgorskoga sto!arstva!). U njemu je pak opisan

jedan posve druk!iji na!in seoskoga gospodarstva na Velebitu, a nipoto ne

transhumancija. Upravo "e podaci iz toga !lan!i"a biti predmetom ovogaizlaganja. Evo ga u cijelosti, sa svim zna!ajkama ondanjega pravopisa:

Ovi ovdie naseljeni ljudi kroz cielu godinu putuju za vremenom, kaonieki rodovi pticah, jerbo na njihovih tako uzkih stanitih temperatura

svih europijskih krajevah vlada. Dokle morsko podnoje Velebitajuno taliansku toplotu i vegetaciju uiva, vlada u sredini visineVelebita temperatura i vegetacia sieverne Niema"ke ili Pruske, a

po vrhu njegovom studen vedske i sievero-ruska. I to je uzrok,da itelji ovoga prediela nomadno ive tj. da se neprestano sele.

Svaka obitiel (sic!) ima najmanje dva, a obi"no tri, nieka i "etiri

stana u razli"itih visinah Velebita, i kad zimna studen stegne, svi kpodnoju Velebita priteknu sa svom marvom i peradi, i tu u zimnihku!ah i stajah od biesne bure zaklon trae; a "im prolietje nastupi i

snieg sa sriedine planine skine, i oni se iz ziminih stanjah povuku, tese dalje u planinu do sriedine penju. Ovdie imadu svoje druge ku!ei staje i ovdie su im po dolja"ah i drgah zemlje njihove, na kojih

je"am siju i krtoju (krumpir) sade. Kad arko lieto nastupi, pokose



9/28

13


travu, poanju je"am, pak ve!dalje neimaju!i vie nita na zemljitihposla, a i radi toga, to im je pripeka sunca privela pomanjkanjepae, brsta i vode, poberu marvu, te se pod vrhove Velebita natretje stanove presele, gdie obilnu pau i brst za marvu, a led po

gudurah za rastapanje i napajanje marve nalaze. Tu prebivaju dojeseni a s po"etkom nje, kada u toj visini zastudeni, povuku se niena sriednje stanove, gdie se medjutim poslie poznolietnih kiah

zelen za marvu obilna od naravi pripravila. Iz"ekivaju!i ovdie zimnu

studen, marvu pripasaju, a pri tom plodove muke i zemlje njihovetj. je"am, sieno i krtoju (krumpir) pobrane i polako na ziminastanja prenose, pa se na posliedak pred zimu i sami sa marvom iivinom tamo se (sic!) prenesu.To je njihov neprestano se sele!i ivot, i po tome ih alom"Nomadima" nazvah, no, drug"ie ih obi"no "Bunjevce" zovu; zato?

Neznam!**Iz primorja oto"anskog 1847.

Opis je neobi!no zanimljiv i za po!etak dovoljno precizan. Autorjedino nije korektno uporabio izraz "nomadi", jer se tom rije!ju ozna!avajuskitala!ke skupine bez stalnih nastambi i stanita i, barem prividno, bez

planskoga kretanja. To sve kod velebitskih Podgoraca nije bio slu!aj. Oni suimali u pravilu tri stalne naseobine: jednu (zimsko selo) blizu mora, drugu(selo nastanjeno od prolje"a do jeseni, gdje su obra#ivali njive i prikupljalisijeno) na podima oko 800 m nadmorske visine, a tre"u pod vrhovimaVelebita (ljetnistan,samo za pastire). No, kako sam ve"rekao, to nije bioni transhumantni na!in sto!arenja, nego neto posve tre"e! No on ne samoda dopunjuje, nego znatno mijenja predodbu koju je posredovao Markovi".

Nipoto ne stoji da "planinsko sto!arstvo nije bilo dopunski dio u narodnojprivredi ve"njegov glavni i jedini dio". Naprotiv, Podgorci gore na planini,

kako vidimo, "je!am siju i krtoju (krumpir) sade" i travu za krmu kose,dakle, ne ponaaju se nimalo kao transhumanti.

Otkri"e ovoga izvora otvorilo je neo!ekivana pitanja koja sam izniou !lanku objavljenu god. 1986. u jednom, naalost teko dostupnom,austrijskom zborniku posve"enu profesoru Hansu Korenu. Posve neovisnonaiao je na opis izDanicei politi!ar i publicist ime Balen te ga uporabioza polazite svojim esejima god. 1983. i 1985., pa smo onda nas dvojica



10/28

14


idu"ih ljeta raspravljali o velebitskim Podgorcima, sjede"i pred njegovomku"om u Kalima, a pred nama se rastvorio isti taj Velebit u cijeloj svojojveli!ini i sjaju.

to danas znamo o sto!arenju Podgoraca? Zimska sela nalaze se uPodgorju, na primorskome podnoju Velebita, stotinjak metara iznad obale,!esto zaklonjena od pogleda s mora (posljedica opreza pred gusarima). OkoJurjeva su ta sela ispraznili. Svi su stanovnici, sa svim ku"anskim predmetima,stokom i peradi, s psima i ma!kama (i s upnikom!) otili izselana oblinje

ljetno selo na podima, na visoravnima od oko 800 m nadmorske visine.Predmete su dijelom natovarili na magarce i mazge, a dijelom si sami naprtilina le#a. Da bi sve prenijeli na pode, morali su se vie puta vra"ati u donjeselo pa je selidba trajala i po nekoliko dana. Tek po!etkom svibnja zaivio

je na podima normalni ivot.

Na podima su stajale ljetne nastambe i tu su obra#ivali vrtove i njive(i na danas presuenu potoku mljeli ito!). I sve"enici su tu imali ku"e svrtovima i male zidane kapele, pa su u njima preko ljeta misili. Neke od tihkapela potje!u jo iz srednjega vijeka, to svjedo!i o dugu kontinuitetu takvana!ina ivota. Ako pak selo nije imalo ni upnika ni kapele, jednostavno

su improvizirali oltar da bi im barem na vanije blagdane mogao sve"enikiz susjedstva sluiti misu (Glavi!i"19815). Neka su sela imala dvojepode,prve na oko 700 metara nadmorske visine, a druge (na kojima je urod bioosjetno slabiji) na oko 1100 do 1200 m.

Izme#u Antunova (13.VI.) i Petrova (29.VI.) sva se panja posve"ivalasjenokoi. Prema shva"anju Podgoraca, to je bilo vanije od obra#ivanjazemlje.$lanovi obitelji, koji su u drugoj polovici XIX. i prvoj polovici XX.stolje"a odlazili raditi u francuske i belgijske rudnike, nastojali su dobiti svojdopust u vrijeme sjenokoe, da bi mogli pomo"i obitelji.

Po Petrovu su pastiri sa stadima odlazili pod vrhove na nedaleke

planinske panjake. Poneki su imali panjake tako blizu da su svaku ve!ervra"ali stada na pode. No ve"ina ih je tjerala svoja stada na visine od preko1600, !ak i preko 1700 m, gdje su imalistanove.Tu su ne samo boravili,nego i prera#ivali mlijeko u sir i druge mlije!ne proizvode. Na stanovima su

boravili do Male Gospe (8.IX.), a nakon toga bi vra"ali stada na pode.

5Podatak o tome dobio je Ante Glavi!i"od vl!. Drage Babi"a, upnika iz Jablanca.



11/28

15


Kao primjer mogu navesti stanovnike podgorskih sela Klade (Donje

i Gornje) i Legci, upe Starigrad, koji su koncem travnja odlazili na podeBabrova!a (prosje!no 900 m nadmorske visine), Pale, Dolac (oko 1000 m) iPodstrane (!ak na 1250 m). Iza Petrova su pastiri ili sa stadima na Zavianskukosu (15001600 m; sam vrh visok je 1644 m), gdje su u blizini dananjega

planinarskog doma na Zavianu i meteorolokoga opservatorija imali svojstan. U kasnome ljetu (15.VIII.-8.IX.) boravili su na velikom panjaku Jezera(1400-1500 m), na li!koj strani Velebita. Ovdje su, gdje se jo vide ruevinestanova i jedne stare, neko"jako tovane crkve, preko ljeta napasivali svojastada Li!ani iz Krasnoga, no budu"i da su se oni jo prije Velike Gospe vratiliu svoje zaselke, panjaci su bili slobodni za Podgorce.

Vrativi se o Maloj Gospi na pode, pastiri su se priklju!ili ostalimsuseljanima i polako pripremali silazak u donje selo, posve onako kako jeto opisao J. S. godine 1847. Zimu su proveli u Kladama i Legcima, krme"istoku sijenom koje su bili pridobili na Podima.

Ovakav je ivot prestao znatno prije no to je nestalo transhumancijeBukovi!ana. Posljedica je to, prije svega, nastojanja komunisti!kih vlastida iz velebitskoga podru!ja isele nepo"udno i po reim potencijalno opasno

Presjek Velebita na potezu D. Klada Krasno



12/28

16


hrvatsko stanovnitvo, to im je u dobroj mjeri i uspjelo, pa da tako jednomprotegnu kontinuirani!isti srpski etni!ki teritorij od isto!ne Like ("o!i"ene"od Hrvata jo tijekom II. svjetskoga rata) sve do Jadrana.

ime Balen (sam je ro#en 1912. u Jablancu) je god. 1983. i ponovno1985. objavio esejPosljednji "Horvatski nomadi".Naslovom je htio podsjetitina !lanak iz god. 1847. to ga je uzeo za polazite svojem prikazu ivota

posljednjih osoba koje su do kasnih sedamdesetih ustrajali u ivotu na podimau Mirovu, sve dok se od drugih ve"smatrani !udacima nisu odselili

djeci u grad. Ekspresivni prikaz doivljaja jednoga umjetnika omogu"ujenam i danas pogled u unutranji ivot tih ljudi, posljednjih "nomada". Piscisu svoje u!inili, etnolozi su ostali dunici.

Na junome Velebitu je tako organiziran ivot trajao jo dulje. Saznajemoto iz kratkoga prikaza objavljena god. 1985. u kr"anskoj obiteljskoj reviji

Kana. Rije!je o !lan!i"u nekoga A. R. (vjerojatno je rije!o naalost ve"pokojnome Anti Rukavini, planinaru i zaljubljeniku u Velebit). Autor je opisaoVeliko i Malo Rujno, dvije gotovo spojene zaravni na junome Velebitu,i ivot ljudi na njima. Ukupno su duge oko 7 km a iroke oko kilometar,i lee na nadmorskoj visini od 800 (Malo Rujno) odnosno 900 m (Veliko

Rujno). Nii dijelovi Rujna, na koje su oborinske vode naplavile dovoljnoplodne zemlje, bili su briljivo ogra$eni. Oni su se orali, na njima sesijalo ito ili sadilo povr!e, a to danas "ine samo rijetki pojedinci, pisao jegodine 1985., samo 6 godina prije Domovinskoga rata, A.R. Tu je joprijetridesetak godina(dakle, oko 1955.) bilo !akpedesetak u"uvanih i redovitoobnavljanih i zato solidnih ljetnih sto"arskih stanova iz Podgorja, tj. izokolice Starigrada Pakleni"kog.No ratarski je ivot i ovdje ve"bio zamro:

Posljednjih godina preko ljeta boravi u tim stanovima samo nekoliko starijihsto"ara koji ovdje napasaju ovce, koze, konje, mazge i pokoju kravu. A.R.pie i o anti!kim villama rusticama!iji da su ostaci bili uo!eni na Velikome

Rujnu, kao i o drugim lokalitetima, o (vjerojatno pretpovijesnoj) gradini nalokalitetu istoga imena (Gradina), odmah iza dananje crkve Majke Boje,gdje se I danas mogu prona!i brojni ostaci keramike, kostiju, izrazitocrne zemlje, ljake i ostaci jakih bedema Ima toga i na Malome Rujnu:toponimi Gradina, Gradinica, Vrtal pred crikvomto potvr#uju.

Ovdje moram upozoriti na nekoliko momenata. Prvo, iz !lanka se vidida je A.R. podlegao ustaljenu vi#enju Podgoraca na Velebitu kao izrazitih



13/28

17


s t o! a r a , premda i sam spominje da su na Rujnu obra#ivali svoje njive.Drugo, bit "e, o!ito, ubudu"e vano u raspravljanje o nastanku ovoga na!inaivota uvesti i arheologe, no pitanje je imaju li oni ve"danas razra#enekriterije pomo"u kojih "e prepoznati razliku izme#u stalno nastanjenihseoskih naselja (kakva isprva pretpostavlja A.R.: S obzirom na "injenicu da

je na Rujnu i okolnim panjacima bilo dosta sto"ara koji su ljetom napasalistoku, a moda i stalno naseljenih, da ih, na kraju !lanka, ve"smatragotovom povijesnom !injenicom: S vremenom, moda i u vezi s turskim

provalama, stanovnici su se iselili iz ovih stalnih naselja, a nakon togakoristili su se ovim panjacima samo sezonski i tako odravali tijek ivotana ovom prostoru.) i sezonskih, u kojima seljaci borave samo preko ljeta,dok traju radovi na njivama i dok se pripravlja sijeno, kakvo je A.R. doistaopisao. Tre"e, A.R. u !lanku na nekoliko mjesta ukazuje na kontinuitetsvetih mjesta na Rujnu, koji nedvojbeno svjedo!i i o kontinuitetu ivota natoj visokoj junovelebitskoj terasi.

Tu nije rije!samo o kontinuitetu kr"anskoga svetoga mjesta o kojemgovore tragovi srednjovjekovne crkve na Malome Javorniku, srednjovjekovnaMarijina crkva na Velikome Rujnu kojoj je ostao samo oltarni kamen

(Arheolozi su skloni tvrdnji da je tu nekada bio poganski rtvenik) i,kona!no, nova crkva posve"ena Velikoj Gospi gra#ena godine 1930. Imaovdje i tragova starijih, pretkr"anskih obreda. Prigodom proslave VelikeGospe na Velikome Rujnu uprili!ila bi se procesija (A.R. o tome pie 1985.

jo u prezentu koji o!ito nije tzv. etnografski prezent):Nakon procesije kipse postavlja pred crkvena vrata i sudionici procesije provla"e se ispod njegas nadom da !e im se ispuniti elja koju zaele u tom trenutku. Posljednjihgodina sadanji mladi starigradski upnici nisu oduevljeni tim provla"enjemi "ini se da !e ovaj dio proslave biti ukinut.

Jo je o!itija pretkr"anska starina ponaanja ena kodBabe, velikoga

kamena uz put izme#u Velikoga i Maloga Rujna. Od davnine je bio obi"aj, azadrao se do unatrag nekoliko desetlje!a, da planinke pri izlasku na planinusa svojom stokom prospu po njemu malo ita i proliju malo ulja da bi paatoga ljeta bila izdana, a stoka plodna i zdrava. O tom je kamenu, kae A.R.,

poznati planinar i antropogeograf, akademik Branimir Gui"negdje napisaoda je to bio kultni kamen paleomediteranskog "ovjeka.



14/28

18


Jasno se zaokruila slika ne samo posebnoga planinskoga sto!arstva(koje nije bilo transhumantno), nego cjelokupnoga ustrojstva ivota seljakau Podgorju. No u svezi s planinskim sto!arstvom Podgoraca valja spomenuti

jo nekoliko pojedinosti. Veterinar Ivan malcelj pohodio je Velebit godine1936. i prora!unao, da je tada po jednome stanu na planini boravilo u prosjeku200-400 koza, 150-300 ovaca, 40-60 krava, nekoliko svinja, mazge, magarcii dovoljno peradi (malcelj 1939:27). Uo!ljiva je prevaga koza, to bitnoodudara od stada bukovi!kih (i drugih) transhumanata koja su se sastojala

mahom od ovaca, a valja uo!iti i znatan broj goveda.Tome valja dodati da su ve"pred vie od 200 godina vojne vlasti

ograni!ile broj koza po selja!kome gospodarstvu na 14, i to zbog navodnihteta u umama (Degen 1936:205). Nakon Drugoga svjetskoga rata nove su,komunisti!ke, vlasti iz istih razloga posve zabranile dranje koza. Posljedicesu bile dvojake: na Velebitu je to doprinijelo brzome nestajanju planinskogasto!arstva, a posvuda je u krajnjoj liniji nanijelo ogromne tete umama

jer vie nije bilo koza koje bi brstile podrast i oduzimale "hranu" ljetnimumskim poarima.

malcelj je uo!io i to da su neki Podgorci svoja polja obra#ivali jako

arhai!no, samo s motikama. Da tu nije rije!o redukciji, tj. o naputanju rala(ili pluga), svjedo!i izraz "motika":povrina njiva ra"una se prema motikama,to je ona povrina koju jedan"ovjek moe obraditi u jednome danu. (malcelj1939:25). Moti!arsto je tu o!ito bilo odavna, ako ne "oduvijek" u praksi.

Poznatome je pak botani!aru rpdu v. Degenu (po njemu je jednavelebitska endemi!ka biljka dobila ime "velebitska degenija") palo u o!i,da su suprotno svim dinarskim patrijarhalnim shva"anjima stanove

ponegdje v o d i l e planinke,gospodarice(Degen 1936:216); ve"sam nazivgovori dosta o poloaju i vanosti tih ena.

PRVO POSTAVLJANJE PROBLEMAUsporedimo li me#usobno ova dva, na Velebitu neko"dominantna

na!ina planinskoga sto!arenja, postaje jasno da osim nekih zajedni!kih crta(izdig na ljetne panjake sa stanovima i povratak) postoji znatna strukturnarazlika koja ih bitno odvaja. To se lako razabire na sljede"oj tablici:



15/28

19


BUKOVICA PODGORJE

ZIMA Obitelji prezimljuju umati!nome selu.

Pastiri su sa stokom zimiu toplijim krajevima uzmore, 2 dana udaljeni odsela.

Stoka pase na zimskimpanjacima.

Cijela je obitelj zajedno sastokom u mati!nome seluna podnoju Velebita.

Stoku krme sijenom.

PROLJE%E Pastiri su na prolazu umati!nome selu u kruguobitelji, stoka pase okosela.

Obitelj je u selu, obra#ujezemlju.

od 23.IV. 1.V.:

izdig cijeloga sela zajednosa svom stokom na pode.

LJETO 13.VI. 8.IX.:

Pastiri su sa stokom(ovcama) na planinskim

panjacima.

Obitelj je u selu, radi se nanjivama. Ne prikupljajusijeno.

od oko 1.V. do 13.VI.:

svi ive na podima,zajedno sa stokom (koze,manje ovaca, goveda),obra#uju zemlju.

13.VI. 29.VI.: sviprikupljaju sijeno.

29.VI. 9.IX. (visokoljeto): pastiri odlaze sastadima na planinske

panjake, a obitelj ostaje na

podima.

JESEN Pastiri su na prolazu umati!nome selu u kruguobitelji, stoka pase okosela.

Obitelj prikuplja plodine.

Opet su svi na podima,pripremaju se za silazak udonje selo. Sa sobom nose

plodine i sijeno za krmu.



16/28

20


To postavlja pitanje odakle ta velika razlika izme#u na!ina sto!arenjarazli!itih stanovnika na jednoj samoj planini. Ja sam pokuao na nj odgovoritigodine 1986. u spomenutuFestschriftuHansu Korenu, polaze"i od !lan!i"aiz 1847. uDanicii Vin"akova magistarskoga rada (!lanak uKaniobjavljen

je tek nakon to sam predao svoj rukopis uredniku). Nije mi bilo tekou podgorskome sto!arstvu prepoznati sve bitnije zna!ajke tzv. alpskoga

sto"arstva. Evo ih u pregledu:

ZIMA Cijela je obitelj zajedno sa stokom u mati!nome selu udolini, na podnoju Alpa. Stoku krme sijenom.

PROLJE%E 1.V.: izdig cijeloga sela zajedno sa svom stokom namajska selita (francuski maj, talijanski i prati, monti,furlanskistalis, njema!kiMaiensss, Voralpe, slovenski

pristava,katalonski borda). Ovdje obra#uju vrtove(moti!arstvo!) i, nerijetko, njive te marljivo prikupljajusijeno za zimu.

VISOKO

LJETO

Srpanj, kolovoz:

Dok obitelj i dalje ivi i radi u ljetnome selu na majskimselitima, pastiri odlaze sa stokom na planinu (francuskialpe, talijanski i monti, alpi, furlanski malghe, njema!ki

Alpe, u AustrijiAlm, slovenskiplanina), tj. na visokeplaninske panjake gdje imaju stanove i kolibe zaspravljanje sira.

Alpski sto!ari uzgajaju prvenstveno goveda, a u znatnomanjoj mjeri jo i koze i svinje. Ovce uzgajaju samo naisto!nome rubu Alpa, gdje se unatrag stotinjak godina

primje"uje uzmak goveda pred ovcama. Ponegdje uAlpama stanom upravlja ena (Sennerin).

JESEN Pastiri su se sa stokom vratili na majska selita. Svi sepripremaju za silazak u donje, zimsko selo. Sa sobom "eponijeti plodine i sijeno za krmu.



17/28

21


Na ishodino pitanje: odakle razlika izme#u planinskoga sto!arenjaPodgoraca i Bukovi!ana na Velebitu, jednim dijelom kao da se ve"znadeodgovor. Transhumancija Bukovi!ana je zna!ajka vlakoga, predslavenskoga,starobalkanskoga stanovnitva na ovim prostorima. Podgorsko planinskosto!arenje pak po svojim osnovnim zna!ajkama nipoto nije transhumantno,nego odgovara alpskome. A budu"i da to podgorsko sto!arstvo nikako nemoe u"i u sklop pojava !ije je postojanje na zapadnome dijelu balkanskoga

poluotoka Gavazzi godine 1961. protuma!io kao posljedicu dugotrajnoga,

postupnoga prodiranja pojedina!ih alpskih kulturnih elemenata premaistoku, valjalo je drugi dio pitanja izotriti, pa je glasilo: odakle Podgorcimaalpski tip sto!arstva?

U spomenutom sam !lanku iz god. 1986. ovo, dinarskome gorju strano,sto!arstvo pokuao protuma!iti kao ostatak predindoeuropskoga alpskogasupstrata koji sam pripisao povrno indoeuropeiziranim Liburnima. Sitni, avani indiciji bili su mi pritom podaci o gospodaricama, planinkama koje suupravljale stanovima i jedna rije!s otoka Krka. Prvi je indicij vaan stoga,to se u jednome periplu (perplouV, oplavljanje, opis pomorskoga puta)iz III. stolje"a prije Krista, krivo pripisivanu Skylaxu iz Karyande, spominju

matrijarhatske crte kod Liburna (Sui"1955:136). Liburni su pak prvi poimenu poznati narod u tim krajevima, a u vrijeme kada se o njima izvje"ivalo,

ve"su bili jezi!no ilirizirani. No i u njihovu jeziku, kao i u kulturi, moguse utvrditi stariji, predindoeuropski elementi (Sui"1962-63). Predstavljajuli gospodarice dokaz o kontinuitetu tradicije od predindoeuropskogastanovnitva pa sve do horvatskih nomada?

Drugi je pak indicij posve jasna rije!alpa6u zna!enju panjak, kojaje, izgleda, bila u uporabi jo u XX. stolje"u na neko"liburnijskome otokuKrku. To mi je priop"io ve"90 godinji profesor Gavazzi prigodom obradeVin"akova magistarskoga rada god. 1984. Uvjeravao me je da je podatakapsolutno pouzdan, no na alost se vie nije mogao sjetiti odakle mu. To bi

bio, da je valjano dokumentiran, upravo neoborivi dokaz o jezi!nim vezama

6Ta rije!potje!e od nekoga jo predindoeuropskoga alpskoga jezika (Alpensprache) koji seu Alpama govorio u neoliti!ko doba. Korijen joj je bio *alp- u zna!enjuplaninski panjak,

prijevoj i sl. (latinskiAlpesAlpe, alpis > njema!kiAlp(e),bajuvarskiAlb(e[n])>Alm,ladinski alp, slovenskiAlpe).



18/28

22


nae Liburnije s alpskim podru!jem. Ovako se moe samo vjerovati ina!edokazano pouzdanoj profesorovoj memoriji.

Alpsko je sto!arstvo vrlo jasno prolirano, napose u odnosu prematranshumantnome, a rasprostranjenost obaju tipova planinskoga sto!arstvagovori o njihovoj velikoj starini. Alpski je tip rairen, dakako, u Alpama, naoblinjem Jurskom gorju, pa na visokim Pirinejima, u Skandinaviji i Uralu (stragovima u Karpatima), !ak i u kotskoj7, pa zatim u Armeniji, na Pamiru,Hindukuu i u isto!nome Tibetu.

Transhumantni je pak tip nazo!an na cirkummediteranskim planinama(Atlas, gorje na Iberskome poluotoku osim na samim Pirinejima, Abruzzi,

balkansko gorje), a podru!je njegova rasprostiranja protee se dalje u Aziju(Kavkaz, Himalaji, Sinkjang).

Premda je svojedobno Josef Dominik Wlfel zaklju!io da transhumantnai alpska kultura predstavljaju jedan samostalni kulturni/jezi!ni sloj (Die

Ziehbauern- und die Gebirgsbauernkultur stellen wohl eine selbstndigeSchichte dar, 1955:173), danas se !ini vjerojatnijim da su te dvije kulturerazli!ite prema izvoru. Korijene transhumanci valja, izgleda, traiti u kasnimfazama epipaleoliti!kih kultura kao to je bila, primjerice, junokaspijska

Ghar-i-Kamarband (pilja Belt), gdje su najkasnije u 6. tisu"lje"u (5840 300pr. Kr.) imali pripitomljene ovce i koze, a uzgajali su i itarice.

Alpskoj sto!arskoj kulturi tee je odrediti izvore. Innsbruki Institutza istraivanje visokih planima (Institut fr Hochgebirgsforschung an derUniversitt Innsbruck) je, iskapaju"i jednu naseobinu na Beilsteinu nad

7U pojedinim dijelovima kotske svi su stanovnici sela proboravili zimu, zajedno sa svojomstokom (govedima), u zimskom naselju (wintertown). Na prolje"e su svi poli na ljetne

panjake,shieling,sa skoro svim svojim stvarima (nisu ih imali dovoljno da bi imali dvakompleta opreme, za wintertowni zashieling). Mukarci su prionuli poslu da poprave iurede kolibe za stanovanje, a potom bi se vratili u wintertown(zapravo u selo) gdje su se

bavili obrtima. e n e (!) su, s djecom i starcima, ostale nashielinguuza stoku.

Za taj je tip sto!arenja najuobi!ajeniji nazivshielingkoji je u kotsku prodro iz Northumbrije,a norvekoga je podrijetla. Jo danas prepoznajemo lokacije negdanjih ljetnih stanova

prema toponimima s do!etkom -shieling. Toponimi s nastavkom -setrzastupljeni su nasjeverozapadu kotske i isto su norveki, a nastavak -ary izveden je pak iz gaelskoga(keltskoga) airidh. Navedeni nazivi lijepo otkrivaju podrijetlo pojave: ona je u kotskojstara, poznavali su ju jo keltski domorodci, a ni doseljenim Norveanima o!ito nije bilastrana. (Fenton 1976:124-146)



19/28

23


Obergurglom (tztalske alpe, 2100 m), otkrio tragove koritenja planinskihpanjaka jo u neoliti!ko doba, oko 5000 pr. Krista. Sto!arsko-zemljoradni!kaje kultura (tragovi mlijeka na posudama!) doprla sredinom tre"ega tisu"lje"ai na britansko oto!je (Windhill-mill kultura), jo prije megaliti!ke, a svojealpske zna!ajke o!uvala je na shielinzima do oko god. 1800. (na otokuLewis i do 1900.).

Na svaki na!in, alpska se planinska sto!arska kultura ve"tisu"lje"imaprepoznatljivo razlikuje od transhumantne. To je zna!ilo, da su Bunjevci,

naseljeni u velebitskome Podgorju, o!ito morali batiniti drevni na!inorganiziranja ivota pod planinom i na njoj od neke predindoeuropske

populacije koja je "od po!etaka" razli!ita od nositelja transhumantneplaninske kulture.

Zbunjivalo me jedino to to su recentni nositelji toga sto!arstva bilipodgorski Bunjevci koji su se ovamo doselili nakon Be!koga rata iz isto!nijihkrajeva, na gotovo posve ispranjeno podru!je, pa se teko moglo mislitio odravanju kontinuiteta iz drevnih vremena, !ak od Liburna u njihovoj

predindoeuropskoj fazi. A u podru!jima iz kojih su Bunjevci doli, bili supoznati samo opisi dinarske transhumance.

NOVO POSTAVLJANJE PROBLEMA

No uskoro sam, opisuju"i studentima ovu neobi!nu iznimku u dinarskimplaninama, od pojedinaca dobivao signale da je takvih pojava donedavnabilo i znatno isto!nije. Vijesti sa sjevernoga ruba Imotskoga polja i iz gornjeRame, da je donedavna bilo sezonskoga izdiga cijeloga sela u via, ljetnaselita gdje su obra#ivali zemlju, sjajno je potvrdila Dinka Alaupovi"-Gjeldum 2001. god. u svojem magistarskom radu Antropologija prostora(na primjeru sela Biteli!, Sinj), u kojem je dobro opisala gotovo identi!nakretanja stanovnitva sela Biteli"u Sinjskome polju, podno Dinare.

Stanovnici Biteli"a (Dinka Alaupovi"-Gjeldum je posebno obradilaobitelji Juki"i&api") imaju u samome mjestu primarne nastambe, u kojimasu svi preko zime. No naplaniniVrdovo (to je visoravan pod Dinarom, naoko 900 m nadmorske visine) imaju svoje zemlje i ljetne nastambe, staje.

Neko"je tu bila i crkvica sv. Jakoba, kojoj se jo vide tragovi. Jo sada, uXXI. stolje"u, pojedine se obiteljuprtljajuu prolje"e na Vrdovo (iznose sve

potreptine, perad, stoku), gdje imaju svojestaje. Danas je to jednostavno,



20/28

24


jer je HV izgradio tijekom Domovinskoga rata cestu na Vrdovo pa idutraktorima s prikolicama, no ranije su pjea!ili, a tovari su nosili stvari.Vrijeme prtljanja nije odre#eno. Juki"i, koji imaju dobre panjake ve"blizusvojega zas elka, odlaze na Vrdovo tek sredinom lipnja, a&api"i, koji nemaju

panjaka u blizini, prtljaju se ve"u velja!i, najkasnije po!etkom oujka. Udvadesetome su stolje"u pojedine obitelji po!ele za stalno naseljavati svojeljetne stanove na Vrdovu, no danas ih opet naputaju. Zemlju obra#uju i udolini oko sela, i na planini na Vrdovu.

Poslije obavljene etve, a to je o Petrovu (kao i na velebitskim podima),pastiri su kretali sa stokom na vie panjake na Razdolju (oko 1300 mnadmorske visine, ve"na bosanskoj strani Dinare), gdje su tako#er imali

staje. Iz njih su, kao iz baze, odlazili jo vie na Dinaru, gdje su imali malekaelice, koarice, kolibe koje su im sluile kao sklonita za nevremena, ano"u !uvaru koji je radi zatite od vukova ostajao uz stado. Koncem ljeta

pastiri su se sa stokom vra"ali na Vrdovo. S Vrdova su seJuki"isprtljalikoncem studenoga natrag u Biteli"(selo), a &api"i tek pred Boi". No zaBoi"su svi morali biti kod ku"e u selu.

ZADACI ZA DALJNJI RADPodi, koje smo susreli na Velebitu kao naziv za teren na kojem se nalaze

majska selita, javljaju se kao toponimi za oznaku terena na velikom podru!ju.Taj je toponim poznat u slovenskim Alpama (no ondje ne ozna!uje koristivo

podru!je,nego kamenu visoravan pod najviim vrhovima, primjerice,Kaninskipodi). Veliki atlas Hrvatskeu mjerilu 1:100.000 iz god. 2002. donosi ga i uina!icamapod, pode, podi!na cijelome krakom podru!ju od Velebita na

jugoistok, sve do zale#a Herecegnovoga.Indeks donosi, na alost, sloenaimena samo prema prvoj rije!i, pa "ete tako u njemu pod slovom p uzaludtragati za velebitskim toponimima kao to suDundovi! Pod, Bari"evi!

Pod, toki! Pod, Star"evi! Pod, svi nad Jablancem, a !itko su upisanina kartu br. 111. Poda ima u zale#u ibenika, pa pod Svilajom, ima ih ioko Neretve i u zale#u Hercegnovoga. Ljubiteljima nogometa moda ne"e

biti nepoznato, da podgori!ki klubLeotarima svoje igralite na Podima.Ovome odgovara i austrijski alpski toponimBoden, no, o!ito, s razli!itimzna!enjima. Valjat "e bolje prou!iti rairenje i zna!enja tih naziva, kao isemanti!ki srodni naziv tavanna planinama u zapadnoj Bosni, te analizirati



21/28

25


i protuma!iti razlike u zna!enju koje se javljaju na pojedinim podru!jima.Zna!enja pokrivaju pojmove kao to su "tlo po kojem se hoda" (usporeditelatinski pes, pedis "noga"), "strop", "potkrovlje", "planinska visoravan","da!ani pod".

Najednom opis velebitskih sto!ara nije vie izolirana pojava. Budu"ida se, izuzmemo li slovenske Alpe (gdjepodi, uostalom, zna!e neto drugonego na Velebitu), ti toponimi nalaze mahom tamo gdje imamo posla sBunjevcima ili njima kulturno srodnim stanovnitvom, valjat "e ponovno

promisliti ulogu Bunjevaca kao nositelja toga nedinarskogatipa sto!arenjau dinarskim planinama.

U tom poslu trebat "e se nadovezati na istraivanja Milane $erneli",predstavljena u njezinoj doktorskoj disertacijiOdabrane pojave iz svadbenihobi"aja bunjeva"kih Hrvata kao izvor za prou"avanje njihove etnogeneze(1997).

U Zaklju"ku disertacije usporedila je svoje etnoloke zaklju!kes rezultatima istraivanja lingvista i povjesni!ara te postavila smjelu idalekosenu tezu prema kojojza"etke nastajanja bunjeva"kih Hrvata valjatraiti na prostorima tzv. Crvene Hrvatske. Taj prostor, juno od Neretve

pa prema Albaniji, nastavali su po nekim bizantskim izvorima iz XI. i XII.stolje"a (Joan Skilica, Nikifor Brienij i Nikita Akominat), pa i popu Dukljaninu,Hrvati, a Dukljanin ga zove Crvenom Hrvatskom. Na tom je podru!ju, premaautori!inu miljenju, dolo do stapanja junoga ogranka ikavskih Hrvata sazate!enim romanskim, a dijelom moda i albanskim stanovnitvom. Njihovim

preplitanjem zapo!elo bi formiranje Bunjevaca kao posebne hrvatske etni!keskupine. irenjem pravoslavne srpske drave prema Jadranu, jedan se diotoga katoli!koga (hrvatskoga) stanovnitva povukao prema sjeverozapadu(to bi bili preci dananjih Bunjevaca, !ija je formacija, izgleda, dovrena na

podru!ju zapadno od Neretve), a drugi poijekavio i ve"im dijelom izgubio

hrvatsku svijest i ime, no, dijelom zadrao kulturni inventar koji je danasvaan povijesni dokument za utvr#ivanje njegove povijesti.

Vjerodostojni podaci s Velebita i Dinare otvaraju mogu"nost (koju"e jo valjati razra#ivati), da je predindoeuropsko stanovnitvo nositeljalpskoga tipa sto!arenja bilo nazo!no i u dinarskim planinama, ovdjese indoeuropeiziralo i romaniziralo (Vlasi), zadravi batinjeni na!insto!arenja. Liburni bi u tom slu!aju bili samo jedna od komponenti u tim



22/28

26


zbivanjima. Isto!nije, u sredinjem balkanskom prostoru, bio je zastupljen drugitip sto!arstva, transhumantni sa svim svojim zna!ajkama i u vie varijacija,tako#er noen od staroga, u rimsko doba romaniziranoga stanovnitva (crniVlasi, Morlaci), ali koje se razlikovalo od prvoga. Prigodom povijesnoutvr#enih migracija tijekom srednjega vijeka, potenciranih prodorom Turakau ove krajeve, Morlaci su nosili sa sobom novoste!eno isto!no (pravoslavno)kr"anstvo, ijekavtinu i transhumantni tip sto!arstva, te se mijeali, gotovo donerazlu!ivanja, sa starijim, alpskim Vlasima koje poznajemo kao Bunjevce.

Pojedini alpski tragovi vide se, prije svega, u organizaciji gospodarskogaivota, dok su oni u odje"i, nakitima, oruju, vjerojatno i u nastambama,spravama za rad i sl. nestali.

No do sigurnijih zaklju!aka mo"i "e se do"i tek poto se prikupidovoljno dodatnoga relevantnoga gradiva o ivotu na zapadnodinarskim

planinama.8Prikupljati ga treba ciljano, da se utvrde komparabilni elementikoji mogu posluiti za jasniju diferencijaciju pojedinih tipova sto!arstva.

Differentiae specicaesu, primjerice, oblici eljeznih prijeklada na ognjitu(alpski su !etverononi, transhumantni trononi), sirila (alpska biljna,transhumantna ivotinjska), poloaj ene kod alpskih sto!ara i sl. Takva

detaljna istraivanja mo"i"e, otkrivaju

"i elemente alpskoga kulturnogasupstrata, potkrijepiti moja ovdje iznijeta razmiljanja, ili ih pak odbaciti

kao prematovita.

8Ovamo valja pribrojiti i U!ku, gdje su iznad zaselka Trebi!a, na lokalitetuPretrebi!a aispod vrha zvanaPerun, gradani Mo"enica imali svoje dvoreu kojima su boravili preko ljetadok su obra#ivali njive (sadili su napose kupus i krumpir) i napasivali stoku (ovce i goveda).Toponimi Perun, Trebi!a, Pre- odnosno Potrebi!a i, moda, Voloskonedvosmislenoukazuju da organizirani ivot na ovome planinskom prostoru datira najkasnije iz vremena

prije pokrtavanja Hrvata, dok je njihova poganska vjera bila jo jako iva.



23/28

27


LITERATURA

A. R. (1985): Veliko i Malo Rujno. U:Kana. Kr"anska obiteljska revija,XVI-2(168):36-37.

ALAUPOVI%-GJELDUM, Dinka (2001): Antropologija prostora(na primjeru sela Biteli!, Sinj). Magistarski rad, izra#en i obranjen naFilozofskome fakultetu Sveu!ilita u Zagrebu. Neobjavljen.

BALEN, ime (1983): Posljednji "Horvatski nomadi". U:ForumXXII/1983,

br. 10-12:580-600.BALEN, ime (1985): Posljednji "Horvatski nomadi", u njegovoj zbircieseja Velebit se nadvio nad more, Znanje, Zagreb.

BELAJ, Vitomir (1986): Auf den Spuren einer liburnischen Alpwirtschaft.U: Hnsel, Volker, Maria Kundegraber, Oskar Moser (Hgg.): Tradition und

Entfaltung. Volkskundliche Studien In memoriam Hanns Koren. Trautenfels.Str. 133-140.

CVIJI%, Jovan (1922):Balkansko poluostrvo i junoslovenske zemlje. Osnoviantropogeograje. Zagreb.

$ERNELI%, Milana (1997): Odabrane pojave iz svadbenih obi"ajabunjeva"kih Hrvata kao izvor za prou"avanje njihove etnogeneze, doktorskadisertacija, izra#ena i obranjena na Sveu!ilitu u Zagrebu. Neobjavljeno.

DEGEN, rpd von (1914/1936): Alp- und Weidewirtschaft im Velebitgebirge.U:Jahrbuch ber neuere Erfahrungen auf dem Gebiete der Weidewirtschaftund des Futterbaues. Ergnzungsheft zum 2. Jahrgang. Objavljeno i uFloraVelebitica, Budapest 1936.

FENTON, Alexander (1976): Scottish Country Life. Edinburgh.

GAVAZZI, Milovan (1928/1991): Kulturna analiza etnografije Hrvata. U:

Narodna starina17 [VII/2]:115-144., dopunjeno i osvjeeno pod naslovom"Sadraj kulture i ivota Hrvata u prolosti i sadanjosti" u: Milovan Gavazzi:

Batina hrvatskoga sela, Otvoreno sveu!ilite, Zagreb, 1991:76-108.

GAVAZZI, Milovan (1940/1961):Pregled etnograje Hrvata. Klub ABC,Zagreb 1940. dopunjeno i osvjeeno pod naslovom "Osnovni elementi

batinjene materijalne kulture i ivota Hrvata" u: Milovan GAVAZZI:Batinahrvatskoga sela, Otvoreno sveu!ilite, Zagreb, 1991:11-75



24/28

28


GAVAZZI, Milovan (1961): Die Reichweite der ostalpinen Kultureinflsseauf die benachbarten Gebiete Sdosteuropas. U: Volkskunde imOstalpenraum. Vortrge auf der II. Internationalen Arbeitstagung der Freien

Arbeitsgemeinschaft fr Ostalpenvolkskunde in Graz,Mai 1959. Graz, str.9-16.

GLAVI$I%, Ante (1981): Prilog istraivanju starohrvatske sakralnearhitekture na primorskim padinama Velebita i Velike Kapele (1. dio). U:Senjski zbornikIX/1981-82:91-114.

J. S. (1848): Horvatski nomadi. U:Danica hrvatska, slavonska i dalmatinska,te!aj 14, br. 6, 5.II.1848. (str. 21/22).

MARKOVI%, Mirko (1971): Sto!arska kretanja na dinarskim planinama.U:Zbornik za narodni ivot i obi"aje 45:523-550.

MARKOVI%, Mirko (1980): Narodni ivot i obi!aji sezonskih sto!ara naVelebitu. U:ZbNO48:5-140.

MILEUSNI%, Zlatko (1993):Organizacija tradicijskog sto"arstva i sto"arskakretanja na planini Vlai!.Magistarski rad, izra#en i obranjen na Filozofskomefakultetu Sveu!ilita u Zagrebu. Neobjavljen.

NIMAC, Franjo (1940, 1996): $obanovanje. ivot i tradicija pastiraDalmatinske zagore na bosanskim planinama. U:Etnografska istraivanjai gra$aII:102-130, i kao posebna knjiga, Benkovac 1996.

PLETENAC, Tomislav (1999): Odnos politike i etnologije polemikaFrani!-Gavazzi. Magistarski rad, izra#en i obranjen na Filozofskome fakultetuSveu!ilita u Zagrebu. Neobjavljen.

SUI%, Mate (1955): Isto!no-jadranska obala u Pseudo-Skilakovu Periplu.U:Rad JAZU306.

SUI%, Mate (1962-63): Iz mediteranske batine jadranskih Ilira. U:RadoviFilozofskoga fakulteta u Zadru 4:46-52.

MALCELJ, Ivan (1939): ivot Podgoraca na Velebitu s kratkim opisomovce junovelebitskog podgorja. U: Veterinarski arhivIX.

VIN%AK, Tomo (1984): Transhumantno sto!arstvo na Velebitu. U:Etnolokipregled 18/1983:101-105.



25/28

29


VIN%AK, Tomo (1984): Transhumantni sto"ari izme$u primorja i Velebita.Magistarski rad, izra#en i obranjen na Filozofskome fakultetu Sveu!ilita uZagrebu. 84 str. tipkopisa i brojne snimke, karte i crtei. Neobjavljen.

WLFEL, Dominik Josef (1955): Eurafrikanische Wortschichten alsKulturschichten. Acta Salamanticensia. Filosofa y Letras Tomo IX, nm.1. Universidad de Salamanca.

TRADITIONAL MOUNTAIN CATTLE BREEDING ON THEMOUNTAIN OF VELEBIT AND ETHNOGENESIS OFBUNJEVCI

Summary

On the mountain of Velebit, which is the longest and biggest mountainin Croatia, several different types of cattle breeding were practiced up tothe second half of the 20thcentury, but in ethnological writings this area iscommonly found as the area typically known for the transhumanic type of

cattle-breeding. The author of this article contrasts this type of cattle breeding,which was, on the mountain of Velebit, practiced by the shepherds from theneighbouring region of Bukovica, with the type of cattle breeding practiced

by local population ofBunjevci, from the region of Velebitsko Podgorje.

The people of Bukovica have practiced the typical type of transhumaniccattle breeding. The owners of theocks (sheep, mostly) live in the permanentdwellings from small-scale agriculture, while theirocks are, both during thesummer and winter, tended by the shepherds on the pastures. Furthermore,up until recently, they had not collected hay for the winter, so the cattle hadto travel to warmer regions by the sea to seek winter pastures. The precise

timings of the departure to the mountains, the period spent on it, and thereturn to the village in the Bokanja!ko blatonear the town of Zadar, weretraditionally well determined. That type of cattle breeding, typical for thefarmers in the Bukovica region was known as the Velebit type of cattle-

breeding.

However, one source from the year 1846 describes another type ofcattle breeding found in the region of Velebitsko Podgorje. Generally, they



26/28

30


had three different permanent dwellings: one (winter village) near the sea,the second one ( a village inhabited from spring until autumn, where theywould work on their elds and collect hay) situated on approximately 800m above sea level, and the third one situated just under the high peaks ofthe Velebit mountain (inhabited only by the shepherds).

In spring, all the villagers, together with their household itinerary, theircattle and poultry, their cats and dogs and their village priest, would leavetheir winter village for the near-by summer village, situated on a plain at

around 800 metres above sea level. Their summerhouses were situated thereand there they would plant their gardens and elds, and mill the corn on themill on the spring, which has dried out in the meantime.

In July, their whole attention was focused on preparing the hay, whichwas, according to the opinion of the inhabitants of Velebitsko Podgorje,more important than work on the elds. During high summer, the shepherdswould take the ocks to the near-by mountain pastures, where they had theirdwellings,stanovi. They would not only spent their summers there, but theywould also make all the dairy products there, including cheese. Then theywould return to the summer village and with their co-villagers organise

the return to the winter village. This is a typical example of the type ofcattle-breeding called Alpine cattle-breeding, not only because differentorganization of life, but also because some other elements (sheep are notdominant cattle, women had an important role in the shepherds dwellings

stanovi, on the Island of Krk, situated near-by, the word for pasture wasalpa, the elds were dug using a hoe, etc.).

In the last ten years, there was an increasing number of data on similarlyorganised life style, coming from different regions. The best documentedones described the life in the village of Biteli",situated at the foot of themountain Dinara (Alaupovi"-Gjeldum:2001), where people to this day livevery similarly as the people from Podgorje, but similar data were also found

in the region of Imotska krajinaand the western region of Herzegovina.The place name podi (theoors), which on the Velebit mountain is usedas the name of the region in which they worked on the elds during thesummer, can also be found in the Eastern regions, all the way to Podgoricain Montenegro.

However, these place names are, in majority of the cases, found in theregions inhabited byBunjevcior a population culturally related to them, so



27/28

31


we can maybe consider the Bunjevci as the carriers of this non-Dinaric typeof cattle-breeding in the Dinaric mountains.

According to the detailed ethnological research by Milana $erneli"(1997), the beginnings of the formation of Bunjevci Croats could be foundin the region of so-called Red Croatia. That is a region south of the riverof Neretva, towards Albania, which was, according to the sources fromthe 11thand 12thcentury, inhabited by Croats, and called in the writings ofDukljanin,Red Croatia.This was the region were, according to the author of

the research, the southern branch of the ikavian Croats merged with the olderRomanic, and partly, Albanian population, thus resulting in the formationof Bunjevci as a separate ethnic group.

The valid data from the mountain of Velebit and Dinara suggesta possibility that the pre-Indo-European population the carriers of theAlpine type of cattle breeding was present in the Dinaric Mountains, thereunderwent Indoeuropaisation and Romanisation, but preserved the old typeof cattle breeding. In the eastern regions, in the central Balkan, anothertype of cattle breeding, transhumanic, was also existent and contained itstypical elements, but was also present in several variants, and also possibly

inherited from the older population (Morlaci) which was Romanised duringthe Roman rule in this region, but which differed from the rst one. Duringthe historically conrmed migrations during the middle ages, which wereinitiated by the Turkish occupation of the region, the Morlacs carried withthemselves the newly accepted eastern (Orthodox) Christianity, ijekaviandialect and the transhumanic type of cattle breeding and were mixed, almostto the point of non-recognition, with the older Alpine Vlachs which weknow as Bunjevci.

Key words: mountainous cattle-breeding, Bunjevci, ethnogenesis



28/28

Documents

Traditional Mountain Cattle Breeding on the Mountain of Velebit and Ethnogenesis of Bunjevci