Tri Poslednja Sata

8/3/2019 Tri Poslednja Sata

1/92

1


2/92

2

Izdava

ADVENTUS d.o.o.Maruevec 82, 42 243 Maruevec

Tel. 042/729-977, faks 042/209-610

IzvornikThree Hours to Liveby Willliam A. Fagal

Glavni urednikmr. Drago Obradovi

Odgovorni urednikdr. Dragutin Matak

Prijevod

mr. Drago Obradovi

Lektura i korekturaMarijan Malai, prof.

PrijelomGENESIS, Zagreb

TisakDALI-GRAF, Zagreb


3/92

3

William A. Fagal

TRI

POSLJEDNJASATA

ADVENTUSMaruevec, 2003.


4/92

4

CIP - Katalogizacija u publikacijiNacionalna i sveuilina knjinica - Zagreb

UDK 821.111(73)-94=163.42

FAGAL, William A.Tri posljednja sata / William A.

Fagal ; [prijevod Drago Obradovi]. -Maruevec : Adventus, 2003.

Prijevod djela: Three hours to live.

ISBN 953-7119-00-9

430513052


5/92

5

Samuel W. Tannyhill

Prolo je dvanaest minuta otkako smouli u eliju smrti Dravnog zatvora u Colum-busu u dravi Ohio. Ti trenuci inili su namse kao vjenost. Tiinu je prekinuo tihi glasozbiljnog zatvorskog lijenika dok je skidaostetoskop s golih grudi ovjeka koji je sje-dio ispred njega, uzeo slubeni formular izsvojeg depa i oklijevajui rekao: Gospodine Alvise (tako se zvao zatvorski uvar), kroztijelo Tannyhilla prola je dovoljna koliinaelektrine struje i prouzroila njegovu smrtu 20 sati i 12 minuta.

Na taj je nain dvadeset sedmogodinjiSamuel Woodrow Tannyhill platio svoj dugdrutvu u potpunosti, a njegov zvonki glaszauvijek je umuknuo. Usudio sam se ak iu tome trenutku ponadati da e utjecaj nje-govog novog naina ivota i dalje ivjeti jer

smatram da je on jedan od najljepih pri-mjera Boje milosti koja preobraava ovje-ka. Za mene je Sam Tannyhill, nakon svojegduhovnog obraenja, ganutljiv primjer pro-


6/92

6

mjene koja se dogaa u ovjekovom ivotukad se upozna sa Spasiteljem.

Sam se nikad nije mogao osvrnuti na svoje djetinjstvo i prisjetiti se dana ispunjenihugodnim, sretnim i bezbrinim trenucima,kao to je to sluaj s mnogim djeacima.Premda su ga roditelji jako voljeli, kad mu je bilo pet godina, oni su razorili obitelj irastavili se. Novonastalo stanje bacilo je dijete u vrtlog ivota koji ga je donio rodbinii prijateljima spremnima da se za njega brinu.

Sam je ivio u desetak domova prije ado-lescentne dobi. inilo mu se kao da nitkone shvaa njegove potrebe. Posljedica svegabila je da se nenormalno razvijao, dok je nje-govo djetinje srce eznulo za ljubavlju. Gle-dajui unazad na to ivotno iskustvo i to je ono znailo za njega, mnogi njegovi ro-aci poslije su poalili to nisu na vrijemeshvatili njegove potrebe i pruili mu sigu-

ran dom i ljubav u krugu svojih obitelji. Ali kad su to neki shvatili, bilo je vekasno. U nekim domovima u kojima je Samivio postupalo se s njim skoro grubo, doksu istodobno mislili da ga na taj nain ueposlunosti. Njihove stroge i neljubazne me-

tode nisu na njega djelovale osim to su po-budile strahovitu ozlojeenost.Kad je Samu bilo dvanaest godina, nje-

gov otac, teko bolestan na srce, to e ubrzo


7/92

7

ugasiti njegov ivot, pozvao je Sama da ivis njim. U to vrijeme Sam se poeo druitis pokvarenom druinom i esto je izbivaoiz kue po cijelu no sve do ranih jutarnjihsati. Otac bi za to vrijeme leao u krevetuborei se za svaki dah koji je udisao, bri-nui se za njegov ivot. Tada bi ustao iz kre- veta, iziao na ulicu i etao u nadi da eugledati svojeg sina. Kada je Samu bilo sa-mo petnaest godina, ova brinost bila je pre-kinuta preranom smru njegovog oca. Opetga je zahvatila bujica ivota.

Samova nesigurnost u djetinjstvu pove-zana s estim seobama loe se odrazila nanjegovo uenje u koli, tako da, iako je bio vrlo inteligentan, nije ni jedan razred zavr-io sa zadovoljavajuim uspjehom. Ipak jeprelazio u vie razrede iako nije s uspjehomsvladavao gradivo iz prethodnih razreda. Kadje doao u esti razred, njegovom kolovanju

bio je kraj. Ogranieni odgoj odrazio se unjegovom pisanju i gramatikim pogreka-ma. Za vrijeme posljednje godine njegovogivota, u zatvoru, kad je svakodnevno i mar-ljivo prouavao Bibliju, njegova pisma poka-zivala su zadivljujuu promjenu. Sricanje slo-

va bilo je mnogo bolje, a pisma su poprimilaoblik i sadraj koji odgovara dobro obrazo- vanoj osobi. Evanelje doista izaziva revo-lucionarne promjene kod ovjeka!


8/92

8

Moe se rei da je Samov ivot krimi-nalca otpoeo kad mu je bilo deset-jedana-est godina. Tada je prvi put doao u sukobsa zakonom. U to vrijeme nitko na to nijeobraao veliku pozornost jer se sluaj sma-trao beznaajnim. Uobiajeno miljenje bilo je da e se on jednoga dana sigurno opa-metiti i da e te protudrutvene sklonostikoje je tada oitovao ieznuti. Zbog toganitko nije poduzeo nita da bi ga uputio nabolji nain ivota. Sam nikad nije bio odga- jan na podruju morala, nikad u svojem i- votu nije zakoraio u crkvu.

Kako je vrijeme prolazilo, umjesto da seopameti i napusti loe navike i gledita, Sam je bivao sve vie upleten u krae i krimi-nal. Manji prekraji zakona postupno su po-stali ozbiljni prijestupi. Nikakve kazne, pani zatvor, nisu mogle zaustaviti njegov brzipad. Konano je bio osuen na kaznu zatvora

zbog krivotvorenja. Kaznu je izdravao udravnom zatvoru drave Missouri. Nakon peti pol godina provedenih u zatvoru puten je na slobodu. Ali samo dva tjedna nakonizlaska ve je bio upleten u kriminal. Ovogaputa, budui da je dobro upoznao zatvor-

ski ivot, nastojao je po svaku cijenu izbjeiuhienje. Nekoliko tjedana poslije, buduida mu je bio potreban novac, odluio je usvojem mjestu prebivanja, u Fermontu u dr-


9/92

9

avi Ohio, obaviti posljednji posao prijenego to e sa svojom djevojkom krenuti udrugu dravu.

U Fermontu se nalazio restoran koji seu to vrijeme zvao The Hut. Ovaj restoranbio je otvoren cijelu no, a u njemu je radila jedna jedina osoba, gospoa Shirley Brad-ford, koja je pripremala hranu i posluivalagoste. Budui da ju je prije nekog vremenanapustio mu, dvadesetogodinja Shirleyizdravala je sebe i svoju malu djevojicu ra-dei nou.

U namjeri da opljaka restoran, Sam jeuao u The Hut negdje oko dva sata izaponoi. Na nesreu, s obzirom na njegovenamjere, tu je zatekao jednog taksista kojije neto jeo. Nadajui se da e taksist ubrzootii, Sam je sjeo za stol i dosaivao se ali-com kave. Taksist je zapazio njegovo neo-bino dranje i odluio se jo malo zadrati.

Konano je Sam, budui da nije mogao smi-sliti razlog da jo ostane u restoranu, otiao.Taksist, vidjevi nervozno i neprirodno Samo-vo ponaanje, zapisao je broj registracije nje-govog automobila. Takoer je zapamtio neo-binu boju automobila marke Hudson s cr-

nom karoserijom i smeim krovom. Iduegdana taksist je mogao dati vane informacijekoje su konano dovele do toga da Sam budelien slobode.


10/92

10

Ubrzo nakon to je taksist otiao iz resto-rana, Sam se vratio natrag. Uperio je pitolju gospou Bradford i uzeo sav novac iz bla-gajne. Onda, ne elei je ostaviti u restoranuda odmah ne telefonira policiji koja bi mubila brzo za petama, primorao ju je da poes njim. Njegova namjera bila je da je odve-de nekoliko milja izvan grada na neko napu-teno mjesto odakle bi joj bilo potrebno ne-koliko sati da se vrati kui. On e iskoristitito vrijeme i sa svojom djevojkom pobjeimnogo milja prije nego policija sazna to sedogodilo.

Njegov plan ve je od samog poetkakrenuo naopako. Dok su se vozili, ena izrestorana prilino ga je iznenadila kad ga jeoslovila njegovim imenom i kad mu je re-kla da dobro poznaje njegovu sestru. Buduida je nedavno iziao iz zatvora, Sam nije do-bro poznavao prijateljice svoje sestre. A ba

ta njegova sestra njemu je bila idol, i Shir-ley je primijetila da ga je pogodila u osjet-ljivo mjesto. Brzo razmiljajui i pokuava- jui iskoristiti njezin strah, Sam joj je obe-ao da joj nee uiniti nikakvo zlo ako muobea da nee rei njegovoj sestri o ovom

njegovom zloinu. Ali mu Shirley nije htjelatakvo to obeati. Ona je iskoristila svojuprednost do krajnosti gnjavei ga dok su se vozili, opisujui mu u pojedinosti kako e


11/92

11

priati njegovoj sestri da ima rasputenogbrata.

Stvari se nisu ni izbliza razvijale onakokako je Sam zamiljao. On nije ni slutio dae ga konobarica prepoznati, a kamoli da ega osloviti imenom i prijaviti ne samo poli-ciji nego i onima koji su mu na ovom svije-tu neto znaili.

Konano, kad su stigli do usamljenogmjesta blizu nekog potoka, naredio je kono-barici da izie. to se dogodilo nakon toga,nije sasvim jasno. Sam je tvrdio na suenjuda je Shirley posegnula za njegovim pito-ljem koji mu je ispao iz depa. Bojei se daona ne iskoristi ovu priliku da ga ubije, do-grabio je automobilsku dizalicu koja se na-lazila na podu i snano je njome udario. Idu-eg jutra pokraj potoka je bilo pronaenonjezino strahovito unakaeno tijelo.

Ljudi onoga kraja bili su zaprepateni i

ogoreni ovim okrutnim i besmislenim uboj-stvom. Kad je i taksist obavijestio policijuo neobinom ponaanju ovjeka u restoranu,krenula je velika potjera za Samom Tanny-hillom.

Budui da je Sam dobro prikrio sve tra-

gove, nitko nije mogao biti potpuno siguranda je on izvrio zloin. Prije zloina boravioje nekoliko dana u hotelu u Fermontu, i kad je naveer prije ubojstva krenuo u svoju so-


12/92

12

bu, posebno je pazio da pozdravi slubeni-ka na recepciji tako da je ovaj poslije posvje-doio da je Sam rano otiao na spavanje teveeri. Zatim je iziao kroz prozor svoje sobei otiao izvriti krau u restoranu gospoeBradford. Nakon to je likvidirao ShirleyBradford, opet se vratio u sobu kroz prozor,paljivo sve oistio i ostavio svoj krevet ne-ureen kako bi ostavio dojam da je tu spavaocijele noi. Zatim je ponovo iziao kroz pro-zor i konano otiao.

Idueg jutra, kad je policija dola u ho-tel da tu pronae osumnjienu osobu, Samje ve bio otiao. Ipak, noni slubenik jas-no se sjeao da je vidio Sama kad je iao usvoju sobu prethodne noi, i bio je isto takosiguran da cijele noi nije nikamo izlazio.Ova izjava sve je zbunila i dovela u nedou-micu trae li oni pravog ovjeka. Nijedantrag nije ukazivao na to gdje se Sam ovog

trenutka nalazi.Poto je ubio Shirley Bradford, Sam jeotputovao sa svojom djevojkom u Kansas,gdje je odmah izvrio oruanu pljaku dabi doao do novca za ivot. Kad je nekolikotjedana kasnije bio uhvaen, pokazalo se da

je na popisu traenih osoba u Ohiju u vezis jednim ubojstvom. U Ohiju su ga odvelina mjesto ubojstva i on je odmah priznaozloin.


13/92

13

Na suenju je Sam tvrdio da je poiniodjelo u samoobrani. U naim kasnijim razgo-vorima, kad je Isus osvojio njegovo srce, re-kao mi je, i to ozbiljno, da na suenju nijeuvijek govorio istinu o svim dogaajima kojisu se dogodili. Nikad nismo govorili o tomekoje od njegovih izjava nisu bile istinite. Ni-sam smatrao da ja to moram znati, a on samnije bio spreman ponovo oivljavati taj tu-ni dogaaj u naim razgovorima.

Premda je sud ustanovio da ubojstvo nijebilo izvreno u samoobrani, oklijevao je osu-diti Sama na elektrinu stolicu. Nakon vie-satnog konzultiranja porota je upitala sucabi li ovaj ovjek ikada bio puten iz zatvo-ra ukoliko bi bio osuen na doivotnu robiju.ini se da su lanovi porote eljeli biti si-gurni da on vie nikada nee postati prijet-nja za drutvo. Sudac je odbio odgovoriti nanjihovo pitanje rekavi im da oni sami moraju

razmotriti i vidjeti je li osuenik kriv za djeloza koje je okrivljen i mogu li nai neke raz-loge na temelju kojih bi mogli predloiti bla-u kaznu ili pomilovanje. Uslijedilo je jo jed-no dugo konzultiranje nakon ega su porot-nici obavijestili suca da smatraju kako je Sam

kriv za djelo za koje je optuen i da ne mogupronai nikakav razlog da predloe pomilova-nje. Tako je Sam bio osuen na smrt na elek-trinoj stolici Dravnog zatvora u Ohiju.


14/92


15/92

15

vih deset godina. U to vrijeme izvrio samprovalu u kolsku zgradu, krau novca s bla-gajnikog stola gdje je moj otac radio da bihkupio cigarete, krau par pitolja od susje-da, i krau novca kod Vica Hayesa.

Kad sam navrio deset godina, moji sit-ni prekraji zakona poeli su rasti zajednosa mnom. Tijekom iduih est godina ukraosam est automobila dvaput sam bio uhva-en, ali sam uspjeno izvrio krau ostalaetiri automobila.

Nakon nekog vremena zakljuio sam daposao s automobilima nije dobar, pa sam tui tamo poeo varati s ekovima. Ostavljaosam ih u Marionu, Daytonu, Akronu, Limi,Louisvilleu i Kentuckyju. Neki su bili moji vlastiti, a neki poslovni.

U to vrijeme stvari su krenule loe. Kamogod sam iao, murija me pokuavala strpatiu uzu. Na mene je ujedno bio vren priti-

sak to redovito ne pohaam kolu. Zatimsam otiao raditi u cirkus Cole Brothers.Nakon toga sam radio za Wild West ShowGeorgea Sweeta. Odande sam preao raditiza Animal ActClydea Beattyja. Konano mi je toga bilo dosta kad su vlasti uvidjele da

prevelik broj ljudi dobiva po glavi i ostajebez svojeg novca.Poslije sam otiao u Cleveland gdje sam

stupio u vojsku. To nisam uinio zato to


16/92

16

volim vojniki ivot. Plaa nije bila onolikakoliku sam oekivao, ali me je zato rukapravde prestala progoniti neko vrijeme. Na-kon toga poslali su me u Fort McCleland u Alabami na izobrazbu.

Ali vrlo brzo sam zakljuio da nisam zatakav nain ivota. Tamo sam dobio suna-nicu i otiao u bolnicu. U bolnici sam bionekoliko mjeseci i tada sam dobio prvu do-zvolu za izlaz u grad preko vikenda. Nakondva krivotvorena eka i vesele potjere rukepravde, vratio sam se u bolnicu.

uvar u bolnici bio je prilino nezgodanbudui da sam se dvadeset sedam puta vra-tio kasnije od doputenog roka. Rekao mi je da e mi od plae oduzeti dvije treinetijekom est mjeseci. Zatraio sam da me po-alje u Fort Dix u New Jerseyju. Dao mi jevoznu kartu i moje dokumente. Shvatio samda e me teko pronai bez mojih dokume-

nata; tako sam ponovo ispario.Nakon krivotvorenja mnogih ekova,opet sam dospio u zatvor. Ovog puta odvelisu me u Fort Hayes u Columbusu, u draviOhio. Konano sam jednog dana sjeo u kolai krenuo u stari, dobri Marion u Ohiju. Za-

kon je bio brz i uhvatio me istog poslijepod-neva. Ja sam im ispriao kako sam u nevoljii tako su me oni smjestili u djeji dom. Kad je stigla vojna policija, zatekla me je goto-


17/92

17

vo na izlazu iz rupe koju sam iskopao ispod vodovodne cijevi, te sam se ponovo vratiou Fort Hayes.

Ljudi u Fortu bili su bijesni, pa su mestavili u pritvor na etrnaest dana. Onda sume premjestili u Fort Knox u Kentuckyju.Stavili su me u straarnicu i dali mi neki po-sao u automobilskoj bazi gdje sam bio podnadzorom naoruane strae. Tamo sam radiooko dva tjedna kad sam naiao na neke piliceza piljenje metala. Te smo noi nas sedmo-rica prepilili reetke na prozoru, ali su nasuhvatili nakon dan i pol. Bili su izbezumljenii rekli mi da me, budui da su moji doku-menti izgubljeni i da nemam plau od kojebi mi mogli obustaviti primanja, otputaju.To je zvualo kao pjesma u mojim uima. Itako sam u rujnu 1947. godine iziao iz voj-ske.

Vratio sam se u Marion na neko vrijeme

i krivotvorio nekoliko ekova kako bi rukapravde imala posla. Zakon je bio na straniMariona i pokuavao me je dohvatiti. Sklo-nio sam se u kuu jednog prijatelja. Tride-set dana poslije jo nekoliko ekova i ponovosam u bijegu. Dohvatio sam neka kola i os-

tavio ih izvan grada.Nakon nekoliko mjeseci ovakvog ivotasreo sam svoju buduu enu. Zabavljali smose nekoliko tjedana, a onda smo otili u Fort


18/92

18

Worth u Texasu, uzevi njezino prezime, ane moje. ivjeli smo zajedno oko dva mje-seca. Dosadilo mi je. Ostavio sam je i vratiose u Kansas City. Koliko je meni poznato,ona je jo uvijek tamo. Otad je vie nisamvidio.

Zatim sam naletio na svoju buduu druguenu. Ona je bila dobra djevojica i nije mo-gla shvatiti zato se moramo tako mnogo se-ljakati. Nakon to sam ukrao plae za slu-benike jednog poduzea, otiao sam u SanAntonio u Texasu, a nakon nekoliko tjedanau Rio Grande Valley. Odlazei odande, oi-stio sam sve stvari iz motelske sobe, ali sunas zaustavili nakon desetak kilometara. Iz-grdio sam svoju enu to je uzela motelskestvari i tako sam se ne samo izvukao iz ne- volje, nego smo ak dobili motelsku sobuza jo jednu no. U to vrijeme sam biovorc. Jeli smo voe cijeli tjedan, a ja sam

se zaelio i nekog odreska pa sam odluioopljakati jedan mali restoran. Te noi smootili u 23 sata s etiristotinjak dolara.

Nakon dvomjesenog odmora u Old Me-xicu konano smo stigli u Austin u Texasus trideset est centi i s dva psa koje je tre-

balo hraniti. (Psi su ivjeli na grejpfrutu tri-deset dana.) Dobio sam posao vozaa kamionza smee i dobro smo prolazili. Onda sam jedne noi poistio jednu krmu i tada su


19/92

19

stvari postale prilino vrue. Ispunio sam parekova na ime ovjeka za kojeg sam radio ionda smo otili za Kansas City. (Za vrijemeboravka u Austinu moja ena je ostala u dru-gom stanju.) Onda sam otiao s Frankom S.,ali budui da je njemu bilo prilino vruepod nogama, otiao sam raditi za Jacka G.raznosei liker po gradu. Radio sam i u Klu-bu demokrata skupljajui neplaenu lana-rinu.

Bilo mi je dosta ovog svatarenja pa samodluio nai poten posao. Dijete je trebalopristii za etiri, pet mjeseci i ja sam razmi-ljao kako da se pripremim za taj dogaaj. Od-selili smo se u mjesto gdje su ivjeli rodite-lji moje supruge i dobio sam posao na jednojfarmi za 120 dolara mjeseno. Nakon nekoli-ko mjeseci vidio sam da neu nita zaraditi.

Tako sam nabavio nekoliko ekovnihblokova te smo napustili to mjesto i krenuli

u Iowu bogatiji za 1.100 dolara. Tamo samradio za jednog farmera u Polk Cityju, i to je trajalo dok me nisu uhvatili kako skidamgume s automobila svoga gazde i stavljamih na svoj. Vlasti su mi rekle neka idem odan-de ili u u zatvor, i tako sam otiao odande.

Onda sam otiao raditi za jednog farmera ususjednom kraju. On je bio krtac i plaaome je samo devedeset dolara mjeseno, a zah-tijevao je da mu radim kao konj. Kad je do-


20/92

20

ao dan isplate, odluio sam ga napustiti iuzeti svoju plau. Odlazei, uzeo sam usputnovi hladnjak, krevet s madracem, jedan stol,etiri stolca, tri saga, jedan radio, dvjestopilia i jedno lijepo prasence.

Zatim sam radio za jednog farmera kojise zvao Fritz K. On mi je plaao 135 dolaramjeseno, ali je mnogo priao; zato smo gaodluili napustiti jednog dana dok je on biona sajmu. Uzeo sam njegov novi gramofon,tri tapa za pecanje, jedan pitolj i dva novabloka ekova Travellersa i ispisao nekolikoosobnih ekova na njegov raun; zatim smootili.

Proli smo Ohio, Indianu, Illinois i vratilise u Missouri. Moja je ena htjela da se dijete rodi u njezinoj dravi. Zaustavili su nasu blizini Kansas Cityja zbog prevelike brzi-ne. Pomislio sam da e me otkriti broj kola,to se i dogodilo. Strpali su me u zatvor. Mo-

joj supruzi dali su sobu u hotelu.Tu su mi predoili sve prekraje. Priznaosam svoju krivicu za krivotvorenje jer bi uprotivnom moja supruga bila okrivljena kaosudionik djela. Nisam imao drugog izborapa sam priznao. Tako sam 8. rujna 1949. oti-

ao u Jefferson City s kaznom od sedam go-dina.Trebao sam dobiti dopust tek nakon dva-

deset sedam mjeseci. Moja supruga je uspjela


21/92

21

nekako preivjeti s djetetom i isposlovati midopust nakon sedamnaest mjeseci. Ja jo uvijek ne znam kako je uspjela. Bio sam pu-ten na dopust u Cariton, ali pod pratnjomslubenika iz Kansas Cityja. Konano mi ga je bilo dosta pa sam, ostavivi enu i dijetes djedom i bakom, otiao raditi s ekovima.Nakon jedanaest unovenih ekova bio samna putu (pogaate) u Marion, Ohio.

U Marionu sam bio samo dvanaest danakad me je zakon dohvatio u Triangle Baru,pijanog, dok sam se opskrbljivao likerom izatezge. Strpali su me u hladnjak teretei mesa sedam optubi. Stvari nisu izgledale dobropa sam se opskrbio s nekoliko listova za piluza eljezo. Uhvatili su me na djelu, i bijegiz zatvora dodali su ostalim optubama.

Nekoliko dana prije suenja erif RayRutter zatekao me je kako grijem vodu kojom sam ga htio politi kad otvori vrata. Re-

kao mi je da e se pobrinuti da dobijem malodulju kaznu. I uspio je dobio sam tridesetdana zato to sam nosio oruje i devedesetdana za pokuaj bijega iz zatvora. Onda sambio vraen u Missouri da dovrim svoju ro-biju. Rastavio sam se sa enom godinu dana

poslije, kad mi se rodilo i drugo dijete, ibio puten iz zatvora 12. veljae 1955.Moja je majka u to vrijeme radila u Enidu

u Oklahomi te sam otiao tamo. Kod nje sam


22/92

22

proveo tjedan dana i zatim odluio otii uIndianapolis. Radio sam u Holland Furancedanju, a nou unovavao ekove i izvrio dvije krae. Stvari su postajale vrue i zato samotiao u Fremont 5. oujka 1955. Ve znateto se ovdje dogodilo.

Nakon to sam napustio Fremont, otiaosam u Kansas City. Tamo sam vidio svoje dvo-je djece i izvrio jednu krau. Tu sam zatvo-rio i jednog ovjeka u hladnjak. Onda samotiao u Springfield i sreo se s jednim prijate-ljem. Izvrili smo jednu krau u tome mjestunakon ega sam otiao u Wellington u Kan-sasu. Tu sam potraio prijatelja s kojim samprovodio vrijeme u Missouriju, ali se on nala-zio u zatvoru u Kansasu. Naao sam samonjegovog brata s kojim sam isplanirao po-sao s bankom. Potroio sam i posljednji centkoji sam imao pripremajui se za posao, akad je doao dan da se posao obavi, on me

je iznevjerio.Naao sam se u situaciji kad mi je biopotreban novac. Trebalo je platiti najam zasobu, a imao sam i zakazan sastanak s dje-vojkom te veeri. I tako, vidjevi jednu kr-mu otvorenu, izvrio sam krau. Promijenio

sam odijelo i uzeo taksi da vidim svoju novuljubav, Phyllis. Njezin stari je ustrajavao natome da uzmemo njegov auto. Tako smo seodvezli dvadesetak milja u susjedno mjesto


23/92

23

i naruili odreske. Moja djevojka, njezina ki(bile su joj dvije godine), i ja vratili smo seoko 23 sata. Sve je izgledalo mirno i uli smou kuu. Jedva sam sjeo, kad su ula tri poli-cajca iz toga mjesta. Saznao sam da me jeprijavio neki starac, poznanik mojeg prija-telja u Missouriju.

To je otprilike sve. Uvijek sam govorio:Ako neto radim, bilo dobro ili zlo, ja stojimuz to do kraja. Ne krijem se iza nikoga, sma-tram se mukarcem spremnim da podnesesve to ga zadesi i nikoga ne mrzim zbogtoga. Kad bih rekao da u primijeniti svojegledite, morao bih pogaziti zakletvu kojusam dao svojim prijateljima. Svoju rije ni-sam nikada iznevjerio.


24/92

24

Autobiografija pisana

poslije

Ali lou zakletvu bolje je iznevjeriti ne-go odrati, i nekoliko tjedana poslije, kada je Isus uao u njegovo srce, Sam je doistapromijenio nain ivota. Nakon toga iskustvaon je ponovo napisao svoju kratku autobio-grafiju, ali ovaj put nije bilo ponosa kad jegovorio o svojem zloinu. Njegovo novo gle-danje na ivot tako se razlikovalo u odnosuna staro kao to se razlikuje dan od noi.Sada je naglaavao samo ono to je Bog ui-nio za njega i kako je promijenio njegov ivoti srce.

Piem ovu kratku povijest iz elije smrtiu Dravnom zatvoru u Ohiju gdje oekujemizvrenje smrtne presude za kriminalno uboj-stvo.

Prije nego to nastavim s izlaganjem,

elim rei da ni od koga ne traim pomoniti oekujem bilo ije suosjeanje. Ovo pi-em jedino na slavu Bogu koji je uinio sveovo moguim.


25/92

25

Netko e rei: Mene to ne zanima, janeu tamo zavriti. To je ono, moj prijatelju,ime se moda zavaravate. Jednom sam i jatako mislio.

Sve ovo nije poelo ubojstvom. Dalekood toga. Poelo je to u mojem rodnom mje-stu dok sam jo bio djeak. Do mojeg prvogsukoba sa zakonom dolo je jo u djetinj-stvu, u desetoj ili jedanaestoj godini. Nijeto nita strano, svi su govorili. S vremenome se opametiti. To je bila prva pogreka.

Kako su godine prolazile, tako su pro-lazile i sve prilike da postanem pristojan mla-di. S vremenom nisam postao bolji, naprotiv,postajao sam sve lukaviji, a moji prijestupipostajali su sve ozbiljniji. Do 1949. godinenijedan moj prijestup nije bio nasilniki.

Moj prvi veliki prijestup zakona bio jekad sam bio osuen na sedam godina zatvorazbog krivotvorenja. Kaznu sam odleao u Dr-

avnom zatvoru drave Missouri u JeffersonCityju. To je bila, moe se rei, moja prvakola kriminala.

Dok sam bio u tom zatvoru, imao samse prilike upoznati sa svim vrstama krimi-nalaca. Na takvom mjestu svi su susretljivi

i rado e vas upoznati s tajnama kako danapravite velike stvari.Bili su tu, naravno, i kapelani koji su bili

vie nego spremni da vam pomognu. U mo-


26/92

26

jem sluaju bila su tri kapelana na tri tisu-e i pet stotina ljudi. Od njih sam mnogouo o njihovom Bogu, ali nikada nisam biou crkvi i tada nisam imao nikakve elje oti-i u crkvu.

Poto sam odleao pet i pol godina, pu-stili su me iz zatvora zbog dobrog ponaa-nja, zato to sam se promijenio i postao oz-biljan ovjek, spreman da zauzme svoje mje-sto u drutvu. To je smijeno. Ja sam pro-ao sve ispite i bio sam spreman napredo-vati, ali ne kao dobar lan ljudskog drutva.

Moj prvi zloin dogodio se dva tjednanakon to sam bio puten iz zatvora. Otiaosam u Indianapolis u Indiani, ali sam moraoodande otii zbog nekoliko zloina koji bi,prije ili poslije, bili stavljeni na moj raun.Moja idua stanica bila je Ohio. Imao samsamo nekoliko dolara u depu i punu glavuideja sve su bile loe. Naao sam posao u

pristojnoj tvrtki i dobro sam poeo. Kupiosam automobil i pronaao djevojku; moe serei, sve mi je ilo na ruku. Tijekom sljede-e godine ukazala mi se prilika da kupimmali restoran i servisnu radionicu. Napustiosam svoj posao i prihvatio punudu, spreman

da stvorim bogatstvo.Ubrzo sam uvidio da moram trati dva-deset etiri sata na dan. Da, mnotvo ljudi,a malo vremena za posao. Idue ega sam


27/92

27

bio svjestan bilo je da sam ispunio vie e-kova nego to sam imao novca za njihovopokrie. Tu sam nainio veliku pogreku. Ku-pio sam pitolj i odluio svoje znanje steenou zatvoru staviti na ispit. Izvrio sam kraui konobarica je platila glavom. Stvari nisu ileni izbliza onako kako sam ja to isplanirao.Nije ilo onako kako su mi drugi objanja- vali. Morao sam bjeati.

Nakon nekoliko kraa uhvatili su me uKansasu zbog jo jedne krae. Zbog toga sambio poslan u Dravni zatvor za kanjenikeod deset do dvadeset jedne godine. Tu samse nalazio nekoliko tjedana, kad su me vlastiiz Ohija nale i vratile me da mi sude zbogokrutnog ubojstva.

Dok sam oekivao suenje, pobjegaosam iz zatvora, i poslije lude vonje u kojojsam slupao dvoja kola i prouzroio ozljei- vanje sedam osoba, bio sam uhvaen i vra-

en u zatvor sav u posjekotinama i ranama.Tada je poelo suenje na kojem sam se mo-rao suoiti sa svim tim nevinim ljudima kojisu morali stradati zbog mojih nedjela. Sue-nje je trajalo osam dana nakon ega sam osu-en na smrt i poslan ovamo 1. veljae 1956.

Ovdje sam se sjetio svih onih besanihnoi provedenih u strahu. Svih onih trenu-taka kad sam bio tako blizu smrti, ali samje nekako izbjegao za dlaku. Za vrijeme mo-


28/92

28

jeg boravka u zatvoru posjetilo me nekoli-ko propovjednika i krana. Jedan od njihiao je tako daleko da mi je donio Biblijukoja je pripadala njegovom devetogodinjemsinu. On mi je dao tu Bibliju nakon to sammu obeao da u je itati. Kad sam proitaosve knjige, poeo sam itati i nju, jednostav-no da mi bre proe vrijeme.

Doao sam do mjesta gdje je ovjek ime-nom Isus poslao neke iz svoje druine daMu dovedu magarca. To me je potaknulo dapomislim da je On kradljivac konja. Ondasam doao do mjesta gdje je oivljavao mr-tve, lijeio sve vrste bolesti i izgonio demo-ne. Sad sam se pitao kakav je to ovjek? Po-eo sam itati od Mateja i proitao cijeli diokoji se zove Novi zavjet. Kad sam zavrio,upoznao sam Ga ne kao konjokradicu nitikao krmara, nego kao Sina Bojeg. Pozna-jem ljude koji su se molili i sluili tome Bogu

i koji su ivjeli u skladu s Njegovim zako-nom, ali ja to nisam inio. Ja sam bivi ro-bija, ubojica, ali sam itao kako su i ljudikoji su opisani u Bibliji takoer bili u suko-bu sa zakonom. elio sam taj duevni mirkoji Bog daje, ali su me poele muiti misli:

Kako da stupim u vezu s Njim? uje li meOn stvarno kad Mu se molim? Hoe li odgovoriti nekome tko nikada nije uo za Nje-ga?


29/92

29

Traio sam odgovor na ovo i mnoga dru-ga pitanja. Pokuao sam se moliti. Moje mo-litve nisu ile dalje od stropa moje elije.Molio sam se za pomo, ali sam se draoza svijet objema rukama. Otkako sam doaoovamo primio sam pisma od vie krana.Sva sam ih proitao, ak sam ih itao i svojem kolegi u susjednoj eliji. Jedna mi je go-spoa, osjetio sam to itajui njezina pisma,pisala upravo o onome za im sam ja teio.Odluio sam slijediti njezine upute i poku-ati jo jednom. I na zatvorski kapelan is-priao mi je priu nakon koje sam se poku-ao moliti. Tijekom sljedea tri dana nije bilojadnije due na svijetu od mene. Molio samse, plakao i opet molio, i to je due trajalo,postajao sam sve jadniji.

etvrtog studenog pokuao sam jo jed-nom doi do tog Boga koji mi moe dati du-evni mir. Kleknuo sam na koljena, iskreno

priznao svako nedjelo kojeg sam se mogaosjetiti i molio Boga da mi pomogne. Moliosam Ga da mi se smiluje ako sam zaboravioneke od svojih grijeha; neka i njih doda po-pisu, jer sam kriv i za njih.

Mogu vam rei da nikad u ivotu nisam

imao takav osjeaj. elio sam vikati od rado-sti i to objaviti cijelom svijetu. Da, ja samosjeao kako je Boji Duh stvarno donio svo-ju ljubav u moje srce. Poslije toga sam otiao


30/92

30

u krevet; bilo je skoro jutro. Spavao sam mir-no prvi put u svojem ivotu nakon djetinj-stva. Idueg jutra, kad sam ustao, zahvaliosam Bogu prije nego to sam se obukao. Togasam dana o tome govorio ljudima s kojimasam dolazio u dodir. Moj straar je uo tajrazgovor. Rekao mi je da, itajui potu kojusam slao iz zatvora, moe zakljuiti da samu potrazi za Kristom. Nisam znao to e ui-niti sa mnom kad uje da zatvorenicima go- vorim o svojem Gospodinu pa sam mu re-kao: Moete me zatvoriti u eliju, ali akone elite sluati o Bojoj ljubavi prema gre-niku, morat ete ispumpati zrak iz mene.Rekao mi ja da i on ljubi Spasitelja i da minikad nee zabraniti takve razgovore.

Doao me je posjetiti moj kapelan i mismo se zajedno molili; to je bila moja prvamolitva u neijoj nazonosti. Nikad se neumaram govorei o svojoj ljubavi prema Isu-

su. Svako pismo koje piem ispunjeno je Nji-me. Nalazim se u eliji osuenika na smrt,ali sad sam slobodniji nego to sam ikadabio dok sam hodao ulicama. Ni najmanje sene bojim smrti. Za mene smrt znai samokorak blie Isusu.

Ljudi mogu uzeti moje tijelo; mogu gaspaliti ili sasjei na komade, mene se to nitane tie. Isus mi je obeao novo tijelo, a duami je u rukama moga Gospodina. Da, ja sam


31/92

31

bio ovjek s kamenim srcem. Bio sam u gri-jehu do grla, a ruke su mi poprskane krvlju.Bog je odrao svoju rije kao to to On uvijekini. Oprostio mi je grijehe. Krv NjegovogSina brie sve moje grijehe i sada sam spre-man da se susretnem s Bogom pod Njego- vim uvjetima. Spreman sam uhvatiti se zaIsusovu ruku i stati pred velikog Suca. Moguiskreno rei da nema tako crnog grijeha kojiKristova krv ne moe oprati da bude bjeljiod snijega.

Molim svako Boje dijete koje ovo itada se moli da ovo moje iskustvo pomognenekoj izgubljenoj dui pronai duevni miri ono divno osvjedoenje i sigurnost kojuovjek moe nai samo u Bojoj ljubavi i mi-losti.

Neka ovo bude moje svjedoanstvo zaNjega i neka je samo Njemu slava. Moja plaanije od ljudi, nego od Boga.

Bojom milou,Sam W. Tannyhill


32/92

32

Prvi korak prema Kristu

Samovo zanimanje za duhovno poelo jekad su se dva vjernika Crkve adventista sed-mog dana u Fermontu u Ohiju zainteresiralaza njega. Odluili su posjetiti Sama im suproitali u novinama da je dokazana njegovakrivnja za ubojstvo i da je osuen na smrtpogubljenjem na elektrinoj stolici.

Otili su do erifova ureda i zamolili odo-brenje da posjete Sama u njegovoj eliji. Ob-jasnili su mu da nisu pastori, ali da ele po-moi tome ovjeku. U poetku je njihovamolba bila odbijena. Sam, koji se nalazio o

okrunom zatvoru, nije u poetku bio koope-rativan. On je ak pobjegao iz zatvora i svimazadavao mnogo muka. Posljedica svega bila je da nitko nije bio oduevljen prijedlogomovih nepoznatih ljudi, pa ak ni opunomo-eni pastor, da im se izda odobrenje za po-

sjet ovakvom zatvoreniku.Slubenici su se pokuali otarasiti posje-titelja objanjenjem da je Samu ve dan du-hovni savjet. Jedan ga je sveenik jednom


33/92

33

posjetio, i oni su smatrali da je to dovolj-no.

Ova dva ovjeka bila su tako razoaranada su jednostavno ostala sjediti u uredu itiho se molila nadajui se da e Bog nekakopromijeniti odluku nadlenih slubenika.Nakon nekog vremena erif je ponovo progo-vorio i rekao: Mislim da mu nee nita na-koditi ako vam i dopustim da ga vidite, ipoveo ih do Samove elije.

Njihov pristup ovjeku koji je sam u za-tvorskoj eliji ne bi se mogao smatrati savr-enim. Stojei izvan njegove elije, odralisu mu propovijed kao da je pred njima mno-tvo ljudi. U toj propovijedi oni su naglaa- vali Boju ljubav i spremnost da spasi sveljude. Bog je upotrijebio njihovu jednostav-nu ali ozbiljnu vijest. Nakon propovijediuli su k Samu i pitali ga bi li elio da mudaju Bibliju. Jedan od dvojice objasnio mu

je da ima posebnu Bibliju kod kue koju bimu drage volje poklonio. Jedino ga je zamo-lio da mu obea da e je itati. Takoer sumu ponudili da ga upiu u Dopisnu biblij-sku kolu i objasnili mu da e mu ona po-moi razumjeti Bibliju.

Ovi ljudi su se nekako razlikovali od os-talih. Iako nisu bili kolovani niti upuenikako treba svjedoiti za svoju vjeru, njihovaiskrenost je bila oevidna i Samovo je srce


34/92

34

bilo ganuto. Rekao im je da e uzeti Biblijui obeao da e je itati. tovie, pristao jeupisati se i u Dopisnu biblijsku kolu.

Idueg dana jedan od one dvojice pono-vo je posjetio Sama. Nije mogao pronai onuposebnu Bibliju koju mu je obeao pa je biou dvojbi kako da ispuni svoje obeanje. Nje-gov sini upravo je dobio novu Bibliju zaroendan i djeak je konano predloio ocuda odnese njegovu novu Bibliju Samu. Odu-evljeni otac, K. Collins, krenuo je natragu okruni zatvor s Biblijom u ruci.

Ovaj put imao je potpuno isti problems doputenjem da ga posjeti. erif, koji jesmatrao da je prethodne veeri prekrio za-tvorska pravila pustivi ih unutra, nije mo-gao smisliti nain kako da opet opravda pu-tanje posjetitelja. Ipak, jo jednom, nakondugog savjetovanja, dopustio je posjetiteljuda ue. Pruajui Bibliju Samu, Collins mu

je naglasio da je ona poklon od njegovogdevetogodinjeg sina. To je na Sama ostavi-lo trajan dojam i pokrenulo ga da ita i pro-uava Bibliju ne bi li u njoj pronaao netoza sebe. Njegov ivot poslije toga vie nijebio isti.


35/92

35

Na prvi susret

Moj prvi susret sa Samom bio je u trav-nju 1956. godine u Dravnom zatvoru u Ohi- ju, kamo je Sam bio prebaen. Kazna je pr-vobitno trebala biti izvrena u veljai, ali jeizvrenje odgoeno za kasniji datum.

U subotu ujutro, kvartet Faith for Todayi ja imali smo bogosluje u krasnoj crkvi uColumbusu u Ohiju. Dok sam promatraookupljene vjernike koji su se tu okupili dase mole Bogu u tako lijepim uvjetima, ni-sam mogao odoljeti a da im ne kaem da,dok se mi nalazimo na mjestu koje je posve-

eno za slubu Bogu, mislim na jednu osobuu ovom gradu koja je u dui s nama i s namase moli Bogu. Rekao sam im da znam da bise on radovao kad bi mu bilo doputeno pri-sustvovati bogosluju u naoj sredini. Kazaosam im da u depu imam pismeno dopute-

nje da posjetim toga ovjeka u zatvoru.Odmah nakon bogosluja pourio samu zatvor. Poto sam predao svoje pismo uured, bilo mi je reeno da priekam dok se


36/92

36

ne provjeri jesam li ja ta osoba kojoj je stra-ar pisao i nije li pismo krivotvoreno. Ko-nano mi je bio dodijeljen poseban uvarda me prati do Sama i da bude sa mnomcijelo vrijeme mojeg posjeta.

Brojio sam elina vrata kako su se za-tvarala iza nas bilo ih je pet. Poto smoproli kroz dvoja vrata, doli smo do jednogpulta gdje nam jedan slubenik mora izdatiposebnu propusnicu da moemo ii dalje.Tu su pretraili i mene i mojeg pratioca dabi bili sigurni da ne nosimo neko skrivenooruje. Onda sam s Biblijom u ruci poaosa svojim pratiocem preko velikog dvoritau sumornu, sivu kamenu zgradu.

Zatvorenici su etali preko dvorita i ula-zili u zgrade koje su se nalazile oko njega.Uli smo u jednu od zgrada i ili dugim hod-nikom u kojem su sa strane bile smjeteneelije, u svakoj po etiri zatvorenika. Ovaj

blok s elijama imao je est katova. Ali tonije bio na cilj.Ili smo dalje hodnikom dok nismo do-

li na neto to je izgledalo kao mala eli-na kabina izboena iz zida. uvar u odorisjedio je ispred nje. Kad smo mu dali nau

specijalnu propusnicu, ustao je, otkljuao vrata kabine i moj pratilac i ja uli smounutra. Vrata su se za nama zatvorila uz me-talan, jeziv odjek.


37/92

37

U tom sam trenutku pomislio: to miuope traimo u ovoj skuenoj sobici? Jouvijek zbunjen, konano sam zapazio pro-zori na stranjem kraju prostorije i shva-tio da su to jo jedna vrata. Zapazio sam jed-no oko na otvoru i shvatio da nas straarodande promatra. Kabina je zapravo biomali elini hodnik sa zatvorenim vratimaispred kojih je straario uvar. im je stra-ar bio siguran da su vrata iza nas zaklju-ana, otvorio nam je vrata i mi smo proli.

Naao sam se u prostranoj sobi u kojojje bilo vie elija poredanih jedna do drugeuzdu jednog zida. Ovo je bilo najuvanijemjesto u najdubljem dijelu zatvora. Sad samse nalazio ispred elija smrti. Dok sam ispi-tivao situaciju i promatrao ove elije smrti,straar koji je bio na dunosti pokazao mije stolicu ispred jedne od njih i rekao: Ona je za vas; idite i sjednite tamo. Dok sam

sjedio na svojoj stolici, moj pratilac je takoeruzeo jednu stolicu, stavio je koja tri metraod moje i sjeo. Iako nam je dao do znanjada e malo zadrijemati, ja sam znao da jeon tu da pozorno slua svaku rije naeg raz-govora.

Zapazio sam da je stanovnik elije ispredmene mlad ovjek, njenije grae, lijepogizgleda, na ijem se licu vidio izraz iekiva-nja. Od njega su me razdvajala dva reda re-


38/92

38

etki. Na reetkama koje su bile s moje stranebila je postavljena mrea s unutarnje stra-ne: mjera opreza da netko od posjetitelja nebi gurnuo neto u eliju. Drugi red reetkibio je udaljen od prvog oko jedan metar, aiza njih je bila elija. Metar i pol iroka itri metra dugaka, elija je bila osvijetljenasamo jednom malom elektrinom svjetiljkomkoje je visjela na stropu.

Brzo sam pogledom obuhvatio namjetajelije: zatvoreniki krevet, mjesto za WC ijedna ili dvije slike prilijepljene na inae golebetonske zidove. Jedino svjetlo koje je dola-zilo u eliju izvana dolazilo je s prozora kojise nalazio iza mene i jednoga koji se nalazio visoko iznad mene. Nekoliko trenutaka na-kon mojeg dolaska zatvoreniku je bilo dopu-teno da proe kroz unutarnje reetke i dasjedne na stolicu odmah ispred mene, ali jouvijek su nas rastavljale prve reetke s mre-

om.Pogledavi zatvorenika, upitao sam: Jesili ti Sam? na to je on odgovorio: Da, jasam Sam. Onda me je oslovio imenom iakose nikada dotad nismo vidjeli. Odmah smose osjeali kao dobri znanci jer smo se du-

go prije toga dopisivali. Kako je Sam napre-dovao s lekcijama Dopisne biblijske kole,smatrao sam da bi se u njegovom ivotu mo-gle zapaziti velike promjene. Bio sam ga e-


39/92

39

ljan osobno vidjeti i zakljuiti jesu li te pro-mjene stvarne i potpune kako se to moglozakljuiti iz njegovih pisama. Za vrijeme ovogposjeta, i ostalih koji su uslijedili, bio sampotpuno uvjeren da nije bilo nikakve prije-vare niti pretvaranja u pogledu njegovog kr-anskog iskustva. Ovo obraenje bilo je is-tinsko. Slubenici zatvora koji su bili s njimu svakidanjem dodiru zapazili su tu inje-nicu isto kao ja. Gledajui u njegovu eliju,pitao sam se kako da otponem razgovor.to da kaem u ovakvoj situaciji? Vjerojat-no sam loe otpoeo jer sam jednostavnoizjavio: Sam, teko mi je to se sastajem stobom na ovome mjestu, to vie to shva-am zato si ovdje i to te oekuje.

On je odmah odgovorio: Pastore, nemoj-te me aliti; ja sam najsretniji ovjek na svi-jetu.

Na temelju ega to kae, Sam? upitao

sam ga.Nato je on odgovorio: Dok sam bio vanina ulici (pokazao je rukom van, prema svije-tu), bio sam bez nade. Ali otkad sam doaoovamo, pronaao sam svojeg Spasitelja. Sadaosjeam da nije vano to e se sa mnom

dogoditi. Sva moja nada je u onom svijetutamo.Sjeli smo i utonuli u razgovor o predmetu

koji mu je bio najblie srcu o radosti koju


40/92

40

je pronaao u svojem prijateljstvu s Isusomi prihvaanju Njega kao osobnog Spasitelja.elio mi je ispriati doivljaj svojeg prvogpokuaja da se moli. Kad je u Bibliji prona-ao da postoji Osoba koja je spremna opro-stiti grijehe i koja obeava mir i sigurnostonima koji je prihvate, Sam je odluio za-traiti od Boga pomo koja mu je bila po-trebna. elio je poeti iznova i smatrao jeda je za njega sada najvanije da izie iz za-tvora i da ivi novim ivotom.

Njegova prva molitva, rekao mi je s osmi-jehom, nije otila dalje od zatvorskog krovajer je bila zasnovana samo na njegovom prija-njem iskustvu i spoznaji. Traio je od Bogada mu da pitolj kako bi mogao pobjei izzatvora i onda ii pravim putem s drugestrane zida! Kad mi je to ispriao, Sam senasmijao i dometnuo da smo svi mi sklonizakljuiti kako bismo radili ono to je isprav-

no kad bi nam se pruila jo jedna prilika! Ali na njegovu molitvu pitolj s neba nijepao.

Tijekom jednog sata Bog mu je pomogaoda shvati kako bijeg iz zatvora nije njegovanajvea potreba niti bi to bilo rjeenje njego-

vog stvarnog problema. Tijekom nekoliko idu-ih dana pod osjeajem dubokog osvjedo-enja poeo je razmiljati o pravu koje Isuspolae na njegov ivot. Konano je zaklju-


41/92

41

io da mora odbaciti misli o pokuajima dase izbavi iz situacije u kojoj se nalazi i danajprije treba obratiti pozornost na svoje po-mirenje s Bogom.

Drugi put se molio, nastavio mi je pria-ti, nakon nekoliko nemirnih dana koje je proveo hodajui amo-tamo po eliji. Molio seoko zalaska sunca u subotu naveer. Rekaomi je da je kleknuo pokraj svojeg zatvorskogkreveta i molio se nabrajajui sve grijehe kojih se mogao sjetiti. Jednostavnim jezikomrekao mi je kako se molio: Boe, oprostimi ovaj grijeh, i onaj, i onaj. Konano jezavrio molitvu traei: Boe, oprosti misvaki grijeh koji sam uinio jer sam kriv zasve njih. Ushiena lica rekao mi je da muse inilo kao da mu je veliko breme spalos lea kad je ustao s molitve. Kad je te noiotiao na poinak, slatko je zaspao, kao ljudikoji imaju istu savjest. Od toga vremena,

prvi put otkad se sjea, mogao je spavatikao malo dijete. Iskusio je onaj mir koji do-lazi kad su grijesi oproteni i kad nestaneosjeaj krivnje.


42/92

42

Razgovarali smo

o kranskom nauku

Bio sam iznenaen kad sam prilikom svo-jega prvog posjeta zapazio kako duboko Samshvaa Bibliju. Gutao je svaku rije, a Bog je otvorio njegov bistri um da moe brzoshvatiti njezine velike istine.

Sam, rekao sam, jutros sam u crkvirekao vjernicima da ti svetkuje subotu ov-dje u eliji kao i mi tamo na slobodi.

Da, nasmijao se. Pokazao je na netoto je visjelo na zidu iza njega i rekao: Tamo je moj kalendar na kojemu su oznaeni za-lasci sunca. Onda je, gledajui me ravno u

oi, dodao: Sino je subota poela u 18 satii 21 minutu. Ba u to vrijeme istili su elije.Pozvao sam ih i rekao: Molim vas da mojuoistite prije 18 sati i 21 minutu jer tadapoinje subota, a ja elim biti siguran daje drim ispravno. Uinili su to i ja sam mo-

gao svetkovati subotu od samog poetka.Sam mi je priao kako je esto elio pri-sustvovati makar jednom bogosluju u crkvi.Rekao mi je kako bi se volio susresti s Bo-


43/92

43

jim narodom na bogosluju. esto je zami-ljao kako bi izgledalo kad bi se susreo u su-botu s ljudima koji imaju istu vjeru. Neri- jetko je na svojem radioaparatu pratio prije-nos bogosluja i pokuavao sebe zamisliti kaodio mnotva koje se tamo nalazi. Rekao jeda s enjom oekuje susret s Bojim naro-dom na novoj Zemlji gdje emo, prema rije-ima Biblije, svi dolaziti pred Boga svake su-bote.

Nakon njegovih rijei, izgovorenih s to-likom enjom, razmiljao sam o tome kakoneki malo cijene priliku da se sastaju s Bo-jim narodom svakog tjedna. Dok sam ga slu-ao kako govori o odlasku u crkvu s takvimstrahopotovanjem i ozbiljnou, elei i samu tome sudjelovati, zaelio sam da svaki vjer-nik, kad bi to bilo mogue, vidi ovoga mla-dog ovjeka i uje to za njega znai zajed-nitvo s Bojim narodom. esto je razmiljao

o tome da zamoli za posebno odobrenje daprisustvuje jednom protestantskom bogo-sluju koje se odravalo u zatvoru, ali je odu-stao znajui koliko je teko stanovniku e-lije smrti dobiti takvo odobrenje.

Toga mi je dana spomenuo i neto o e-

mu smo se ve dopisivali injenicu da ni-kada nije bio krten uronjavanjem. Zatraioje da bude krten, ali nije bilo mogue oba-viti takvo krtenje u tome dijelu zatvora gdje


44/92

44

su se nalazile elije smrti. Jednoga dana nekimu je protestantski kapelan ponudio da gakrsti na licu mjesta. Kao odgovor na Samovopitanje postavljeno s nevjericom kako bi seto moglo obaviti u samici, kapelan je odgo-vorio da bi on jednostavno poprskao Samovuglavu s nekoliko kapljica vode. Sam mi jepriao kako je uvjeravao dobronamjernog ka-pelana da za njega to ne bi bilo dovoljno ida on to ne smatra krtenjem. elei pot-puno prihvatiti Isusa Krista i sudjelovati usvemu to mu je stajalo na raspolaganju, Samje konano pristao da kapelan obavi obred.Ali to mu iskustvo nije donijelo zadovoljstvo;u razgovoru sa mnom rekao je kako smatrada nije jo stvarno krten. Pitao me je moguli osobe kao to je on, kojima je to pravoonemogueno, jo uvijek biti spaene za Bo- je kraljevstvo.

Za mene je to bila prilika da ga osvjedo-

im kako Bog ima naina da spasi i takveljude. Objasnio sam mu kako je Isus bio kr-ten ne zato da bi Mu bili oproteni grijesi jer je On bio bez grijeha. Kristovo krtenjepostiglo je dva vana cilja: prvo, On nam je svima ostavio primjer; i drugo, ovaj dio

Njegovog ivota, Njegovo krtenje, brie grijehe svih onih koji Ga prihvate a kojima jeto pravo onemogueno. Razbojnik je visiona kriu odmah do Spasitelja kad je prvi put


45/92

45

izrazio svoju vjeru u Isusa Krista. Krtenjanije bilo niti je moglo uslijediti, a ipak muje Isus dao obeanje da e biti s Njim u Nje-govom kraljevstvu. Rekao sam Samu da jeto jedino mjesto u evaneljima gdje je neko-me obeano spasenje bez krtenja. Izraziosam i svoje osobno uvjerenje da je u Biblijizapisano samo jedno takvo iskustvo kako nit-ko ne bi gradio krive pretpostavke o Bojojmilosti, a da ipak nitko ne misli kako je nje-gov sluaj beznadan.

ini se da je ova misao donijela utjehuSamu. Prilikom naeg posljednjeg susreta re-kao mi je da on ne ovisi samo o Kristovojrtvi na kriu koja brie njegove grijehe, negoda ovisi i o Kristovom krtenju. Ipak, vr-sto je odluio da e se krstiti ukoliko muBojom providnou bude poteen ivot iako bude puten iz zatvora. etiri dana prijeizvrenja smrtne kazne u pismu mi je izra-

zio tu misao dodavi da se jo uvijek nadada e se jednoga dana imati prilike pojavitiu jednoj od naih crkava i biti krten.

Prilikom naega prvog susreta Sam mi je rekao da se potpuno pomirio s onim tomu donosi budunost. Izjavio je da svatko

eli ivjeti i da je to, naravno, i njegova elja.Izrazio je veliku elju da postane pastor ida sada upotrijebi ivot i snagu koju ima nadobro umjesto na zlo. Zbog jednog osobnog


46/92

46

razloga nadao se da e njegov ivot biti jopoteen neko vrijeme. Evo kako je on toizrazio: Tako bih volio da moja majka upo-zna Isusa Krista i Njegovu istinu, to bi mimnogo znailo. Ona nikad nije imala prilikeupoznati ono to je promijenilo moj ivot.Volio bih ivjeti da joj pomognem da i onapostane kranka.

Predloio sam mu: Molimo se za to zajedno. Ti joj pii i u pismu joj izrazi svojuelju da se obrati, a i ja u joj pisati. Moda je moemo upisati u istu Dopisnu biblijskukolu koja je promijenila i tvoj ivot; tko znato se sve moe dogoditi. Kad sam se vratiood njega, pisao sam njegovoj majci i dobiovrlo ljubazan odgovor. Shvatio sam da joj Samesto pie. Prilikom jednog kasnijeg posje-ta Sam mi je priopio radosnu vijest da nje-gova majka i ouh prouavaju Bibliju triputtjedno s posveenim adventistikim vjerni-

kom. Za njega je to bilo veliko ohrabrenje.Na kraju mojega prvog posjeta, Sam i ja smo se zajedno molili. Bog je bio blizunas kod smo Mu posvetili svoje srce i ivot.

Nakon molitve, kad sam se spremao daodem, upitao me je: Hoete li porazgova-

rati i s Earlom dok ste ovdje? Pokazao jena eliju, treu od njegove, u kojoj se nalaziomladi takoer osuen na smrt. Sam je nago-vorio Earla da se i on upie u Dopisnu biblij-


47/92

47

sku kolu, ali nam nije spomenuo injenicuda se i on nalazi u eliji smrti. Upitao samsvojeg pratioca smijem li razgovarati i sEarlom, to mi je on dopustio. U nekolikotrenutaka razgovora koje sam s njim proveootkrio sam da i on doivljava sretno isku-stvo kranina. Rekao mi je da on i Sam pro-vode mnoge sate zajedno razgovarajui krozreetke o Bogu i o onome to su nauili uDopisnoj biblijskoj koli.

U jednom od svojih pisama Sam je pi-sao: U ovom trenutku ima nas etiri osue-nika na smrt, ali mi je drago da vam mogu javiti da smo trojica prihvatili Kristovu r-tvu. Molim vas, molite se da pomognemo ietvrtom prije nego to bude prekasno.

Poslije sam saznao da prekasno ima po-sebno znaenje za osuenike na smrt. U trav-nju sam se prvi put susreo s Earlom, a kadsam se vratio nakon nekoliko mjeseci, njega

vie nije bilo jer je kazna bila izvrena u lip-nju. Saznao sam da je svoje posljednje tre-nutke ivota proveo s jednim kraninom kojise posvetio radu sa zatvorenicima i pomogaomnogima da nau Spasitelja. Sam me je uvje-ravao da je Earl umro u vjeri i s nadom u

uskrsnue. Opisao mi je njihov rastanak kaoiskustvo u kojem je bilo puno nade. Oboji-ca su nedavno postala krani, ali su oboji-ca izrazila nadu u skori Kristov ponovni do-


48/92

48

lazak i radosni sastanak koji oekuju tom pri-likom.

Moram priznati da sam, otiavi od Sa-ma, osjeao da kao pastor nisam postigaopotpuni uspjeh. Cilj mojeg posjeta bio je damu donesem malo vedrine i ohrabrenja. Gle-dajui unatrag, ini mi se da je on dao vie vedrine i ohrabrenja meni nego ja njemu.Tu u eliji smrti osjetio sam Isusovu prisu-tnost u promijenjenom ivotu kriminalca.


49/92

49

Pun vjere

Ubrzo nakon povratka kui pisao sam Sa-mu izrazivi mu svoju radost to sam ga mo-gao osobno vidjeti i razgovarati s njim. Evonjegovog odgovora:

22. travnja 1956.

Columbus, Ohio

Dragi pastore Fagal,

Primio sam Vae pismo i drago mi je toste mi se javili. Molim se da ovo pismo nae Vas i Vae u dobrom zdravlju i uvijek sret-ne u Isusovoj njenoj ljubavi i brizi.

Upravo je prola jo jedna lijepa subotai kakve mi je blagoslove donijela! inilo mise kao da je nebeski Otac siao sa svojegprijestolja i proveo dan sa mnom u mojojkui. Mi znamo, naravno, da je Njegov dobriDuh svugdje prisutan, ali nikad nije tako bli-zu kao kada tijelo poiva onako kako je Bogpoinuo. Rekli ste da ste sretni to ste vidjeli


50/92

50

da sam naao mir u voljenom Spasitelju. Pas-tore Fagal, ovo e Vam moda zvuati udno,ali to je istina. Ja sam sretniji ovdje negodok sam hodao ulicama i neizmjerno samzahvalan Bogu to se borio sa mnom. Jedno-stavno nije bilo drugog naina da me pro-budi, i sada sam, evo, tu.

Mojsije je morao otii u pustinju prijenego to e biti spreman za slubu. VoljeniPavao bio je tako daleko, oboren na putu ioslijepljen. Da, Sam je takoer bio tvrdoglav.Moj sluaj moda izgleda sasvim razliit odnjihovog, ali nije. Svi mi imamo istoga Bo-ga, svima nam je potreban oprost i, napo-kon, potujemo naeg Boga, molimo Mu sei oekujemo da provedemo vjenost na isto-me mjestu.

Da, Isus e skoro doi u svoj svojoj slavi.elim biti spreman za taj dan. Tada u modabiti ovdje, moda u nekom grobu, ali u sva-

kom sluaju elim biti spreman. Ovaj svijet jednostavno vie nema ljepote koja bi privu-kla moje oko. elim ii svojem domu i ta-mo oekujem mnoge koji imaju istu vjeru.

Na kraju Vam elim opet zahvaliti toste me doli posjetiti. Bio mi je drag taj po-

sjet mojeg pastora i ako sam dobar, stvarnodobar, Gospodin e mi moda ponovo datitu priliku. Recite svim mojim prijateljima uDopisnoj biblijskoj koli Faith for Today da


51/92

51

se molim za njih svakoga dana. Neka Vas Bogblagoslovi, moj pastore, i neka Vas uvijekuva svojom njenom ljubavlju i brigom. To je moja ponizna molitva.

Bojom milou,Sam

Rije milost znai nezasluena naklo-nost. Sam je oigledno razumio smisao overijei i volio razmiljati o tome jer njegovasu pisma uvijek zavravala: Bojom milo-u, Sam.


52/92

52

Izvrenje Samove

kazne odgoeno

Sam je danas u grobu gdje oekuje pozivKrista kojem je sluio. est datuma bilo jeodreivano za izvrenje njegove kazne. Petih je ve prolo. Mi koji smo ga poznavalinadali smo se da e biti odgoen i esti. aksmo se usudili sanjati da e on moda imatipriliku ivjeti za Krista pod presudom doi- votne robije. Katkad smo si u svojim nada-ma dopustili pomisliti da e jednoga danabiti otputen iz zatvora i da e moi posve-titi cijeli svoj ivot u svesrdnoj slubi za IsusaKrista.

Iako se i Sam ovomu nadao, znao je daje njegov ivot u rukama Drugoga, koji trebaostvariti svoje planove. Bio je spreman pri-hvatiti te planove kakvi god oni bili.

Prvi datum koji je bio odreen za Samovopogubljenje bio je 15. veljae 1956. Da je

tada umro, ja ga ne bih imao prilike vidjeti jer je do naih kontakata dolo poslije. Iduidatum bio je 15. svibnja. Prvi put sam gaposjetio u travnju kada me je pitao smije li


53/92

53

me zvati svojim pastorom. Objanjavajui mida nikad nije imao pastora, s oklijevanjemme je pitao bih li ja imao neto protiv akobi mene smatrao svojim pastorom. Neto mije u nainu na koji je on postavio to pitanjegovorilo da oekuje da u ga odbiti s obzi-rom na to tko je i gdje se nalazi. Odgovoriosam mu da mi dotad nitko nije ukazao veuast. Onda me je zamolio da ja kao njegovpastor budem s njim 15. svibnja kada trebabiti pogubljen. Pitajui se jesam li dorastaoza takvo iskustvo, ipak sam mu odgovorioda pristajem.

ini se da je dva-tri tjedna poslije zaklju-io da Bog ima neki razlog potedjeti nje-gov ivot jo neko vrijeme pa mi je pisao:elim Vam svakako zahvaliti na spremnostida budete sa mnom 15. svibnja, ali to neebiti u svibnju. Treba obaviti jo malo poslaza mojega Gospodina prije nego doe moj

trenutak. Neki e rei da sam zastranio totako mislim, drugi da sam poludio, ali vrijeme e to dokazati. Zato priekajmo da vi-dimo, ako Bog da.

Moram priznati da me je zabrinjavalo nje-govo optimistino gledite jer u to vrijeme

nije bilo razloga da se nadamo u odgodu nje-govog pogubljenja. Bio sam uznemiren dabi se, poto se njegova oekivanja ne ispune,mogao obeshrabriti na samom kraju. Ipak,


54/92

54

moja strahovanja bila su potpuno bez osnove.Dva dana prije 15. svibnja dobio sam tele-gram s obavijeu da nee biti potrebno do-laziti jer je Samovo pogubljenje opet odgo-eno. Samova vjera nije bila uzaludna; bio je u pravu on, a ne ja. Isti sluaj se ponav-ljao iz mjeseca u mjesec, tijekom ljeta pasve do jeseni. Stalno su bili odreivani novidatumi i onda u posljednjem trenutku odga-ani. Bog je oigledno potedio Samov i- vot zbog nekih samo Njemu poznatih raz-loga.

Idueg listopada, kad sam ponovo posje-tio Sama, bio je sav ushien zbog nekih rado-snih vijesti. Tijekom toga tjedna posjetila gaje njegova majka. Dogodilo se pravo udo,rekao je. Mama je sjedila upravo tu gdje vi sjedite. Bio je i moj ouh, a i jedna go-spoa koja prouava Bibliju zajedno s nji-ma. Dva sata su moja majka i ouh govorili

o Isusu, Njegovom skorom dolasku i o po-trebi da Mu budemo posluni. Izgledalo jekao da su godinama ekali da ih obasja svje-tlo istine i da eljno gutaju istinu koja imje bila otkrivena. Bio sam zadivljen kada samvidio promjenu koju je istina uinila u njiho-

vom ivotu.Sam, rekao sam mu, ti e imati zvijez-de na svojoj kruni na Nebu za due koje sunale Isusa zbog tvojeg obraenja.


55/92

55

Sam je spustio glavu i odgovorio: Pas-tore, nemojte mi govoriti takvo to. Nisamto zasluio. Vidite, ovamo sam doao s krva-vim rukama. Nema niega dobrog u meni.Onda je dodao s osmijehom, podigavi glavu: Ali ja imam divnog Spasitelja.


56/92

56

Samovi posljednji sati

Svaki datum koji je bio odreivan biosam spreman provesti sa Samom, ali je uvijek u posljednji trenutak stizao brzojav dase datum odgaa. Svaki put prije brzojavastizalo je Samovo pismo u kojem mi je pi-sao da je uvjeren da sada jo nije vrijeme.Izgleda da je svaki put bio duboko uvjerenda mu je Bog ostavio jo malo vremena. Ko-nano se pribliavao 26. studenog. Izvre-nje Samove presude bilo je odreeno za dva-deset sati.

U nedjelju, budui da nisam primio uobi-

ajeni brzojav da je izvrenje presude odgo-eno, odluio sam telefonirati zatvorskomslubeniku. Kad sam ga konano dobio, re-kao mi je da je guverner upravo izjavio darazmatra cijeli njegov sluaj i da e donije-ti konanu odluku idueg jutra.

Rekao sam slubeniku da, elim li tamostii na vrijeme, moram krenuti zrakoplovomiz New Yorka u 9.30 pa sam ga zamolio dame telefonski obavijesti im neto sazna.


57/92

57

Obeao mi je da e to uiniti, ali je rekaoda do tog vremena vjerojatno nee znati od-luku. Kad sam ga pitao to bi mi savjetovao da uinim s obzirom na situaciju, on je rekao kako misli da bi bilo najbolje daovaj put doem.

Budui da me slubenik nije nazvao, idu-eg jutra krenuo sam na put. Kad sam dopu-tovao u Columbus, poeo je padati snijeg ipadao je itav dan. Taj tmurni dan tono jeodgovarao mojim osjeajima. Telefonski po-ziv zatvorskom slubeniku donio mi je obes-hrabrujuu vijest da je guverner upravo izja-vio da, poto je razmatrao ivot Sama Tanny-hilla, smatra kako ne bi bilo koristi da muse presuda promijeni u doivotnu zatvorskukaznu. Kao posljedica ove odluke, izvrenjekazne uslijedit e te veeri kako je bilo plani-rano. Slubenik me je pozvao da doem uzatvor oko pet sati i rekao da e mi biti do-

puteno provesti sa Samom tri posljednja satanjegovog ivota.To poslijepodne proveo sam u svojoj ho-

telskoj sobi itajui Bibliju, traei tekstoveza koje sam smatrao da mogu ohrabriti o- vjeka osuenog na smrt. Budui da nisam

htio govoriti Samu iz zabiljeaka, nauio samte tekstove napamet. Znao sam da mi se neeukazati druga prilika da nadoknadim ono topropustim ovom prilikom.


58/92

58

Oko 16.30 krenuo sam pjeice po snijeguprema zatvoru koji se nalazi u donjem dije-lu Columbusa. Bio sam iznenaen kada samvidio upadljive naslove u novinama s vijeu:Tannyhil umire veeras na elektrinoj sto-lici. Kupio sam jedne novine da ih naveerproitam u svojoj hotelskoj sobi. Znajui jakuvjeru i duhovno stanje Sama Tannyhila, i go-lemu promjenu koja se dogodila u njegovomivotu, gledite tiska bilo je u otroj suprot-nosti s onim to sam ja znao o njemu. Zanjih se pravda upravo treba izvriti. Uboji-ca treba umrijeti i time platiti cijenu za velikanedjela. U svojoj dui znao sam da ovjekkoji e te veeri zavriti na elektrinoj sto-lici nije isti ovjek koji je oduzeo ivot kono-barici prije godinu i pol dana. Isus Krist jenainio tako veliku promjenu u njegovomivotu da je on bio potpuno drugi ovjek.Ubojice vie nije bilo: on je uistinu bio na-

novo roen.Kad sam stigao u zatvor, dobio sam pro-pusnicu koju je zatvorski slubenik ostavioza mene da mogu odmah ii u zgradu zaizvrenje kazne. Bio mi je dodijeljen vodikoji me je trebao odvesti u taj dio zatvora,

kamo je Sam ve bio doveden. Ovaj put mije bilo doputeno da budem bez pratnje, sa-mo sam trebao pokazati odobrenje prilikomizlaska iz zatvora. Kad smo stigli do kontrolne


59/92

59

toke, pregledu je ovaj put bio podvrgnutsamo moj pratilac, a mene nisu ni pokualipregledati. Kao odgovor na uenje mojegpratioca to su zaboravili pregledati i me-ne, straar je rekao: On je pastor; znam da je on u redu.

Tako smo proli kroz jo jedna teka e-ljezna vrata u sada vee poznato dvorite.Ovaj put, umjesto da idemo prema sivoj zgra-di gdje su se nalazile elije smrti, ili smou suprotnom smjeru prema niskoj zgradi gra-enoj od opeka. Dok smo hodali, vodi mije objasnio da je Sam ve prebaen iz svojeelije ovamo i da mu sada posluuju posljed-nji obrok. Savjetovao mi je da se pridruimSamu i da s njim veeram uvjeravajui meda bi to bilo korisno, i da se ponaam to je vie mogue prirodno kako bi cijela taprilika izgledala kao ugodno druenje. To bi,izjavio je on, umanjilo napetost koja kod nje-

ga vjerojatno postoji. Odgovorio sam da udati sve od sebe da mu pomognem.Kad smo uli u kuu smrti, nali smo

se u velikoj sobi podijeljenoj po sredini de-belim reetkama. Nekoliko uvara etalo jeu vanjskom dijelu sobe, a s druge strane re-

etaka Sam i jo jedan njegov zatvorski pri-jatelj sjedili su za stolom pokrivenim bijelimlanenim stolnjakom. Jedan zatvorski slube-nik posluivao im je hranu. im sam uao,


60/92

60

brzim pogledom otkrio sam s desne straneteka drvena vrata za koja sam ispravno sma-trao da vode u sobu smrti.

Odmah mi je bilo doputeno da uemu unutranju prostoriju gdje se nalazio Samsa svojim prijateljem. To je bilo prvi put danas ne razdvajaju reetke. Rukovali smo se,to nam je bilo doputeno prvi put, i sjeli jedan kraj drugoga, takoer prvi put.

Stol je izgledao nekako sveano, spremanza svetkovinu, kao da su svi uinili posebannapor da ovaj trenutak uine sretnijim. Ia-ko sam uao s namjerom da im se pridru-im za vrijeme jela, moram priznati da me je pomisao na razlog zato se tu nalazimopotpuno liila apetita. Ispriku to neu je-sti naao sam u izgovoru da jednostavno e-lim sjesti za stol i razgovarati. Jedino to sammogao pojesti bio je sladoled koji smo do-bili za desert. Bio sam nespretan u otklanja-

nju napetosti. Ipak, Sam je jeo s apetitom ipokuavao sve to je bilo u njegovoj moida se osjeamo ugodno.

U njegovom srcu oigledno nije bilo stra-ha, niti ga je pokazao dok smo razgovarali.Mirno je jeo svoj obrok i raspoloeno razgo-

varao tijekom jela. inilo se da se on i njegovprijatelj dobro poznaju, i njihov je razgovorbio vedar i lak, bez spomena na razlog na-eg okupljanja i strani zavretak nakon ovog


61/92

61

sastanka. Kada je obrok bio zavren, Samovprijatelj je otiao, oigledno smatrajui dabi smetao kad bi ostao dulje. Bio sam ganutnjegovom izjavom kad je posljednji put pru-io Samu ruku: Pitam se hou li ikada viesresti takvu osobu. Onda mu je zahvalio zaprijateljstvo koje je mu mnogo znailo za nje-govo duhovno uzdizanje. Tada su se rastalibez posebnog izljeva osjeaja, kao da e seopet za koji trenutak sastati.

Sam i ja ostali smo sami i razgovarali oduhovnim stvarima. Objasnio mi je svoje gle-dite u pogledu onoga to ga oekuje te ve-eri: Veeras idem spavati kao to sam toinio svake veeri dosad. Nitko me ne trebaaliti, ja ne elim da ovo bude vrijeme tugo-vanja s oaloenim licima. Evo kako ja gle-dam na taj trenutak: moj posao je zavren.Sve je sreeno izmeu mene i Boga. Na Nebu je moje svjedoanstvo isto. Spavat u sa-

mo trenutak, a idui glas koji u uti bit eglas Isusa Krista koji e me probuditi i po-zvati da provedem vjenost s Njim na ob-novljenoj Zemlji. Umjesto da me alite, tre-ba biti obrnuto; ja trebam aliti vas, jer vimorate ostati ovdje da se borite u borbi vjere.

Ja sam svoju borbu izvojevao.Za mene je bilo otkrie kad sam vidiokako ljubav prema Isusu Kristu i povjerenjeu Njegovu Rije moe uiniti da netko ova-


62/92

62

ko razmilja. Njegove misli u posljednjim tre-nucima ivota nisu bile zaokupljene sobom,nego drugima. Priao mi je o svojoj obitelji,o supruzi s kojom se rastavio i o svoje dvojedjece. Izrazio je radost to se njegova supru-ga ponovo udala i oigledno nala valjanogsupruga koji e biti dobar otac njegovom si-nu i keri. Priao mi je i o svojim drugimroacima koje cijeni i voli.

Jedan od biblijskih tekstova koje sam munamjeravao itati bio je 2. Timoteju 4,7.8.U ovim redcima apostol Pavao izjavljuje svojuvjeru uoi smrti. Ali Sam me je predusreo,i prije nego to sam stigao proitati taj tekst,on se pozvao na te retke.

Znate li, rekao je Sam glasno razmi-ljajui, koji mi je biblijski tekst danas naj- vie znaio? esto sam razmiljao o rijei-ma apostola Pavla: Plemenitu sam borbuizvojevao, trku dovrio, vjeru sauvao. Ve

mi je pripravljen vijenac pravednosti koji emi u onaj Dan dati Gospodin, pravedni su-dac, i ne samo meni nego i svima koji bu-du eljeli njegov dolazak.

Onda je, osvrnuvi se na svojih dvadesetsedam godina ivota, dodao: Prvih dvadeset

est godina nisu bile tako dobre. Ne bih ihelio ponovo proivjeti; ali ova posljednjagodina, kad sam naao Isusa, bila je divnagodina. Volio bih ovu godinu proivljavati


63/92

63

uvijek. Iako je to bila godina koju je proveoiza reetaka elije smrti, ivio je s Kristomu srcu. To je bilo ono to je uinilo ovu go-dinu posebnom.

Poslije mi je protestantski kapelan ispri-ao kako se toga poslijepodneva zaustavioda posjeti Sama u njegovoj eliji smrti. Za-tekao ga je kako s Biblijom u ruci lei nasvojem krevetu i gleda u betonski strop. Ko-nano je uskliknuo: Kapelane, ovo je divnomjesto! Kad ga je kapelan upitao to jeprouzroilo takve osjeaje u njegovom srcu,odmah je odgovorio: Zato to je ovo mjestogdje sam pronaao Isusa Krista kao svojegSpasitelja. Sam nije bio prvi ovjek koji jeotkrio da prisutnost Isusa Krista moe za-tvor, pa i eliju smrti, uiniti divnim mje-stom.

Osuenicima se ne doputa da se obukuna uobiajeni nain za izvrenje smrtne ka-

zne. Sam je bio obuen u jednostavnu bijelukoulju, bez kravate, u zatvorske radnikehlae plave boje s crvenom crtom sa strane,cipele i arape. U depu koulje imao je maliNovi zavjet u platnenom uvezu koji je stigaopotom upravo toga jutra. Predao mi je taj

Novi zavjet upravo prije svoje smrti i ja uga uvijek uvati kao dragocjenost. Zajednosmo itali iz Biblije mnoge retke kojih se onsjeao i koji su mu mnogo znaili. Ponovo


64/92

64

smo itali obeanje o novoj Zemlji, o Isuso- vom ponovnom dolasku i mnogim drugimobeanjima koja tako mnogo znae svakomkraninu koji oekuje Kristov skori dolazak.

Biblijski redak koji je Sam posebno cije-nio bio je onaj u 1. Ivanovoj 5,14 koji sadr-i rijei po njegovoj volji. Dok smo zajednoitali ovaj redak, Sam je rekao: To je sveto elim. Sve to je u skladu s Njegovom voljom, bit e dobro za mene. Tada mi jerekao da je, otkad je pronaao Isusa kao svojeg Spasitelja, provodio po pet sati svakogadana prouavajui Bibliju. To znai da je,koliko je on to mogao priblino izraunati,proveo dvije tisue sati u prouavanju Bo- je rijei. Nije onda udo da im je netkopoeo citirati koji redak iz Biblije, Sam ga je napamet dovrio. Samo prije godinu da-na ovaj je ovjek prvi put uzeo Bibliju u svoje ruke. Ali budui da ju je duboko cijenio,

sada mu je njezin nauk postao potpuno ja-san, a njezina su naela promijenila njegovivot.

Konano, u 19.25 Sam je rekao: Znamda se veeras namjeravate sa mnom moliti.Uinimo to sada. Jo jednom me je predu-

hitrio inilo mi se da je uvijek bilo tako.Namjeravao sam se moliti s njim malo prijedvadeset sati. Ali na njegovu molbu molilismo se odmah. Tada nam se pridruio i pro-


65/92

65

testantski kapelan i tako smo nas trojica sje-dili jedan pokraj drugoga. Obrativi se ka-pelanu, zamolio sam ga: Kapelane, poveditenas u molitvi; zatim neka se moli Sam, a jau se moliti posljednji. Kapelan je odmahpognuo glavu i molio se lijepom molitvomu kojoj je zahvalio Bogu za divno kranskoiskustvo ovoga mladog ovjeka koji je biopreobraen Evaneljem.

Jo uvijek smo sjedili kad je doao redna Sama da se moli. Kapelan i ja pitali smose to namjerava uiniti kad je ustao sa svojestolice, ali on se jednostavno okrenuo i klek-nuo na koljena ispred stolice. On nije razgovarao s Bogom sjedei. Naravno, i ja samkleknuo na koljena pokraj njega.

teta to sa sobom nisam imao diktafonda snimim rijei njegove molitve kako bi sei drugi mogli osvjedoiti u njegovu dubokuvjeru i sigurnost, to je bilo tako oigledno

i u tonu njegova glasa!Njegova molitva glasila je otprilike ova-ko:

Dragi Oe, Ti zna da sam prije vieod godinu dana predao svoj ivot u Tvojeruke. Nita to se dogodilo tijekom prole

godine nije promijenilo moj odnos premaTebi ni u emu. Ni ono to e se dogoditi veeras nee promijeniti taj odnos; moj i- vot je jo uvijek u Tvojim rukama. ini s


66/92

66

njim ono to je Tvoja volja. I, Boe, ja znamda Ti nikada ne pogrijei. Amen.

Moram priznati da mi se bilo teko molitinakon tako ganutljive molitve, ali sam daosve od sebe. Kada sam ja zavrio, Sam seponovo molio jer je u prvoj molitvi netozaboravio. Ova druga molitva podsjetila me je u neku ruku na molitvu Stjepana, prvogkranskog muenika. Sam se molio: Gospo-dine, nemoj uzeti za zlo ovim straarima onoto e veeras uiniti. Oni su na to primoranizbog onoga to sam ja uinio. Ako je to grijeh, Gospodine, pripii ga meni, i oprostiga kao to si mi oprostio sve ostale grijehe.Amen.

To je bila ljubav, opratanje i razumije-vanje koje je Isus Krist stavio u njegovo sr-ce. Mislio sam u sebi kako sam svjedok plo-dova uda obraenja u najneobinijim okol-nostima.

Kad smo ustali s molitve, Sam je otiaok reetkama razgovarati s uvarima s drugestrane. Budui da sam za trenutak bio zau-zet razgovorom s kapelanom, nisam obraaopozornost na njihov razgovor sve dok nisamuo kako mu jedan straar pokuava citirati

Pavlove rijei iz 1. Korinanima 15: I akose samo u ovom ivotu uzdamo u Krista, naj-nesretniji smo od sviju ljudi. Sam je izraziovrsto uvjerenje da ovo nije kraj i da imamo


67/92

67

nadu u budui ivot. I straar je bio kra-nin pa je odgovorio ovim divnim obeanjemo uskrsnuu. Bilo je divno oitovati duh vjereu naim srcima u ovom asu.

Jedna od Samovih posljednjih briga bio je Earl kojeg je upoznao s Kristom i koji jetrebao biti pogubljen tjedan dana nakon nje-ga. Dok smo sjedili oekujui signal smrtiu 20 sati, nekoliko puta je spomenuo Earlai injenicu da e tono za tjedan dana Earlbiti u toj sobi. Rekao je: To e vjerojatnobiti najtei tjedan u Earlovom ivotu jer vi-e nee biti mene da ga hrabrim. On sepaljivo dogovorio s nekoliko osoba da stu-pe u kontakt s Earlom tijekom idueg tjed-na kako njegova vjera ne bi klonula na kra-ju.

U 19.30 ulo se jako kucanje na vratimasobe smrti. Vrata su se otvorila i u elijusu ula dva straara. Donijeli su malu kutiju

u kojoj se nalazio pribor za brijanje. Sam oi-to nije znao da mu moraju oiati kosu i obri- jati glavu za elektrodu. Kad su mu to objas-nili, njega je, ini se, uznemirilo to trebabiti podian na udan nain, ali je pokornosjeo na stolicu. karama su odrezali dulje pra-

menove kose, a onda su ga oiali elektri-nim aparatom za ianje tako da elektrodamoe biti stavljena na golu kou. Dok ga jejedan straar iao, drugi je zavrnuo nogavicu


68/92

68

njegovih hlaa da drugu elektrodu mogu pri-vrstiti za nogu odmah iznad glenja. Cijelipostupak trajao je oko pet minuta nakon e-ga su nas ova dva straara napustila.

Neki drugi straar objasnio nam je dau dvadeset sati Sam treba odloiti svoje nao-ale na stol gdje je jeo posljednji obrok itada emo svi zajedno ui u sobu smrti. Sam je zamolio straara da ih zadri ako je mo-gue do posljednjeg trenutka jer bez njih nevidi dobro. Straar se za trenutak zamislio ionda odgovorio da bi on to dopustio to senjega osobno tie, ali da je dobio uputu daSam mora ostaviti naoale na stolu. Ne elimi zbog toga stvarati neprilike, zar ne? Pu-no e mi pomoi ako postupi u skladu suputom koju sam dobio. Sam se odmah slo-io.

Mnogo puta tijekom posljednjih pola sataSam me je pitao koliko je sati, a ja sam stalno

gledao na svoj runi sat kako bih mu mo-gao dati tu vanu obavijest. Minutu prije dva-deset uinio je jo jedan od svojih estih ipromiljenih pokuaja da ublai napetost re-kavi: Nema mnogo ljudi na svijetu koji zna- ju da imaju jo samo jednu minutu ivota.

Ja se nalazim u jedinstvenoj situaciji. Bilismo zaueni njegovom mirnoom da mo-e davati ovakve izjave u trenutku kad bi sedrugi jednostavno izgubili od straha. Do sa-


69/92

69

moga kraja ponaao se s kranskom pa-njom prema nama koji smo bili s njim uovom stranom trenutku.

Tono kad je otkucalo dvadeset sati, ulose jako kucanje na vratima i zaas su u sobibila tri straara. Protestantski kapelan kre-nuo je prvi prema vratima elije. Dogaajisu se odigravali tako brzo da sam jedva mo-gao vjerovati da se to doista zbiva. Poto jeodloio svoje naoale na stol, Sam je slijediokapelana, a ja sam iao posljednji. Dva stra-ara pratila su Sama svaki s jedne strane itako smo proli kroz teka drvena vrata usobu smrti.

Nisam tono znao to u tamo vidjeti.Iako sam smatrao da sam emotivno spremanna sve, u ona tri sata koja smo proveli u takougodnom ozraju, osjeajui blizinu BojegDuha, donekle sam zaboravio razlog nae na-zonosti.

U sobi smrti nalazilo se sedamnaest ljudikoji su sveano promatrali dok smo mi ula-zili. Elektrina stolica nalazila se s nae lijevestrane, neto uzdignuta na postolju. Mi smose morali popeti na to postolje i proi pokrajrune elektrine stolice da bismo doli u dio

sobe gdje smo trebali stajati.Protestantski kapelan je stao ispred elek-trine stolice i okrenuo se licem prema njoj.Sam je sjeo i straari su ga odmah poeli


70/92

70

vezati. Proao sam pokraj njih i siao da sta-nem pokraj kapelana.

Kapelan uvijek obavi kratku slubu uovakvim prilikama itajui 23. psalam i izgo- varajui molitvu Oena. Elektrode su bileprivrene za Samovu glavu i noge; remeni-ma je bio privren oko vrata, ruku i nogu,a preko lica su mu stavili masku koja je li-ila na crnu zavarivaku masku. Tada su stra-ari stali nekoliko koraka unatrag. Iako ka-pelan nije zavrio molitvu Oena, stao je jer je bilo jasno da nee biti vremena da jedovri.

ef odjela dao je znak glavom. Njegovpomonik koji je stajao Samu s lijeve stranepritisnuo je dugme na zidu nakon ega jezazvonilo zvono u susjednoj prostoriji. U idu-em trenutku upalilo se svjetlo iznad elek-trine stolice, a struja je prola kroz tijelo.ovjek na stolici nije pustio ni glasa. Oi-

gledno je prvi elektrini udar milostivo one-svijestio Sama. Jedini zvuk koji se uo u sobibio je zvuk napinjanja svakog miia Samo-vog tijela pod udarom elektrine struje. Iako je ovjek bez svijesti, njegov organizam nataj nain reagira na elektrini udar.

Stajali smo, napeti, u tiini. inilo namse da je prola itava vjenost dok nije do-ao lijenik i stavio svoj stetoskop na golegrudi ovjeka ispred nas. Poto je nekoliko


71/92

71

trenutaka sluao, iskoraio je unatrag bez ri-jei. Onda je kroz tijelo privezano za stolicuispred nas bio puten jo jedan elektrini val, ponovo napinjui svaki mii. Ponovosu prole dvije-tri minute duge kao vjenost.Lijenik je ponovo priao i stavio stetoskopna Samove grudi. Poto je paljivo sluao,uspravio se i, pogledavi efa odjela, rekao:Gospodine Alvise, kroz tijelo Tannyhilla pro-la je dovoljna koliina elektrine struje iprouzroila njegovu smrt u 20 sati i 12 mi-nuta.

ef odjela je rekao: Hvala vam. Vratasobe su se otvorila, i svi prisutni brzo sunapustili prostoriju.

Poto sam se vratio u eliju da uzmemsvoj kaput i Bibliju, voen nagonom vratiosam se u sobu smrti. Svi su otili osim Sa-ma. On je jo uvijek sjedio na stolici. Reme-nje je bilo poputeno i maska s njegovog lica

skinuta, te je izgledao kao da spava.Ovaj prizor podsjetio me je na neke odSamovih posljednjih rijei koje mi je rekaoupravo prije dvadeset minuta. Primio me jeza ruku i gledajui me ozbiljno u oi, rekao:Pastore, potrait u vas na novoj Zemlji.

Odgovorio sam: Same, znam da e biti ta-mo, a i ja u Bojom milou biti tamo. Tadaje zavrio: Onda, zbogom. Vidimo se onoga jutra. Tako smo zakazali ponovni sastanak,


72/92

72

tako stvarno kao to sam zakazivao mnogedruge sastanke u svojem ivotu. Dogovorilismo se da emo se nai na drugoj obali,onoga jutra, kad svaki grijeh, bolest, smrti bol i tuga zauvijek nestanu.

Onda je Sam zamolio: Vratite se i reciteonima koji rade u Faith for Today da senikada ne umore u poslu koji rade, da senikada ne obeshrabre u svojem radu za onekoji propadaju. Ima mnogo ljudi u svijetukoji su kao ja; ljudi kojima je potrebno Evan-elje i koji e ga prihvatiti ako im se onodonese. U svakom sluaju recite im da ni-kad ne napuste posao koji rade za Boga.

Dok sam tako stajao i gledao njegovo mir-no i blijedo lice, pognuo sam glavu i tihose u sebi pomolio da Bog obilno blagoslovisada tiho svjedoanstvo ovoga obraenog i-vota. Sjeao sam se njegovih rijei: Nemojtese nikada umoriti Nemojte se nikada obes-

hrabriti u svojem radu za one koji propa-daju. Ima mnogo ljudi u svijetu koji su kaoja; ljudi kojima je potrebno Evanelje i kojie ga prihvatiti ako im se ono odnese. Usvakom sluaju recite im da nikad ne napu-ste posao koji rade za Boga.

Prije nego to sam otiao iz zatvora, pri-ao mi je protestantski kapelan i rekao dabi me htio predstaviti efu odjela. Poslije,u razgovoru sa efom odjela rekao sam mu


73/92

73

da mi nije bilo lako promatrati smaknuete veeri, ali da mi je drago to sam vidioda je Sam bio potpuno posveen Bogu. Do-dao sam: Pretpostavljam da ste ovakav prizorvidjeli mnogo puta i da on nije djelovao na vas kao na mene.

Nikad neu zaboraviti odgovor efa odje-la: Iako sam vidio mnoga smaknua, nijed-no nije bilo lako. ini mi se da je ovo bilonajtee.

Kada sam te veeri iziao iz zatvora, ho-dao sam ulicama Columbusa oko dva satadok je padao snijeg. Konano sam se vratiou hotel, ali nisam mogao ni pomisliti na spavanje; molio sam se i itao dobar dio noi.Stalno sam se prisjeao rijei kojima je Samzavravao svoja pisma radujui se to imanadu u vjeni ivot: Bojom milou, Sam.

Netko moe zakljuiti da je Samov kratkiivot, ispunjen nasiljem i nemirom, zavrio

konano pravdom. Ali ja znam da je umrokao pobjednik nadajui se vjenom ivotupo zaslugama Isusa Krista i Njegove proli- vene krvi. Njegov glas se vie ne uje, alidivna promjena njegovog ivota dugo e bitisvjedoanstvo koje e privlaiti mukarce i

ene k Spasitelju svih nas.


74/92

74

to stvara tu promjenu?

to je potpuno promijenilo ovjeka kojije skoro itav ivot inio zlo? Koja ga to silaili poticaj moe preokrenuti i promijeniti cje-lokupno njegovo ponaanje i pogled na i-vot?

Takvo dostignue zahtijeva vie od jed-nostavne odluke da se ini ono to je pravo.Mnogi su samo to uinili, donijeli dobre od-luke na novogodinju veer, da bi ih poga-zili i zaboravili prije nego to je proao prvitjedan. Kad se ovjek pokuava sam promi-jeniti, alosna iskustva pokazuju da su rezul-

tati u najboljem sluaju samo privremeni.Samova promjena karaktera udesno jeiskustvo koje stoljeima doivljavaju kra-ni na samima sebi i vide ga kod drugih. Mikrani nazivamo to iskustvo biblijskim izra-zom: novoroenje. Isus je upotrijebio tu

rije kad je jedne veeri razgovarao s heb-rejskim voom Nikodemom.Iako je Nikodem po vanjtini izgledao do-

bar i bio duhovni voa svojeg naroda, nije


75/92

75

bio spreman da Krist u njemu izvri promje-nu. Isus je udario u korijen problema kadmu je jednostavno rekao: Valja ti se nanovoroditi odozgo. Nespreman da u tom trenutkuprizna svoju duhovnu potrebu i da se pod-vrgne velikim, ak revolucionarnim promje-nama obraenja, alostan je napustio Uite-lja. Ali nije mogao zaboraviti poziv koji mu je uputio Krist ni svoju unutranju tenjuda Mu se odazove. Postupno, tijekom iduetri i pol godine, njegov ivot se toliko izmi- jenio da je doista postao novoroen. Prili-kom Kristove smrti javno je priznao da jeNjegov uenik i bez oklijevanja je upotrije-bio svoje bogatstvo da pomogne jo nejakojCrkvi.

Samov promijenjeni ivot bio je tiho svje-doanstvo stvarnosti njegovog duhovnog is-kustva. Njegov novi pogled na ivot i izmije-njeni ivotni ciljevi govore da je obraenje

i danas tako stvarno kakvo je uvijek bilo. Bib-lija kae da ovo iskustvo ponovnog roenjaodozgo mora doivjeti svaki ovjek ako e-li doi u Boje kraljevstvo. Kao rezultat ovogadinaminog duhovnog iskustva, Sam je po-stao sasvim druga linost, i svi koji su ga

poznavali mogli su posvjedoiti o toj pro-mjeni. Njega su pokretale druge elje, sklo-nosti, ambicije, ciljevi i namjere. To je zapa-ao svatko tko je s njim dolazio u dodir. On


76/92

76

je bio doslovno novi ovjek, s novim namje-rama, novim sklonostima i novom voljom.Kao i svaki obraeni ovjek, on je bio novostvorenje, doslovno ispunjenje smjele biblij-ske tvrdnje: Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor; staro je nestalo, novo je, evo,nastalo. (2. Korinanima 5,17)

Netko je obraenje usporedio sa zaokre-tom od sto osamdeset stupnjeva na autoce-sti ivota. Povijest biljei primjere bezbrojivota koji su bili potpuno promijenjeni si-lom Gospodina Isusa Krista. Biblija spominjenekolicinu njih.

Na primjer, tamniar u Filipima, obuzetstrahom kada je vidio vrata zatvora otvorenaBojom silom, uskliknuo je Pavlu: to dainim da se spasim? Pavlov jednostavni od-govor sadravao je neprolaznu istinu: Vjeruju Gospodina Isusa pa e se spasiti ti itvoj dom. (Djela 16,31) Biblija kae da je

tamniar povjerovao i da ga je apostol Pa-vao krstio na licu mjesta. Odmah nakon svojeg obraenja tamniar se pobrinuo za ranesvojih zatvorenika i zauzeo se za njihove fi-zike potrebe bio je to siguran dokaz unjegovom vanjskom ivotu o unutarnjoj pro-

mjeni srca. I apostol Pavao je zapazio te zna-kove obraenja, jer je i on proao to istoduhovno iskustvo na putu u Damask prijemnogo godina. On nije nikada zaboravio to


77/92

77

je za njega znailo kad je Isus preuzeo vod-stvo njegovog ivota. S autoritetom je mo-gao izjaviti da ovjek u ijem je srcu Kristpostaje novo stvorenje, jer je to i sam pro-ivio.

Pitanje tamniara u Filipima: to da i-nim da se spasim? postavlja se i danas mno-go puta. Ljudi i danas smatraju, kao to jesmatrao ovaj ovjek u novozavjetno vrijeme,da spasenje zavisi od neega to mi samimoemo i moramo uiniti.

Mnogi zakljuuju da e onaj tko vodiestit ivot biti spaen. Ali u Bibliji nigdjene nalazimo izriitu zapovijed da vodimoestit ivot i da emo na taj nain zadobitispasenje. Pavlov odgovor tamniaru bio jekratak i neopoziv: Vjeruj u Gospodina Isusapa e se spasiti ti i tvoj dom. Prema bib-lijskom nauku spasenje je tako jednostavno.Ako ovjek u svojem srcu stvarno vjeruje u

Gospodina Isusa, on je uinio taj veliki, sud-bonosni korak koji e ga konano dovestido Bojeg kraljevstva. Nitko ne moe kupitisvoj ulazak u Nebo, nitko ga ne moe zara-diti svojim dobrim djelima. Spasenje je darIsusa Krista svakoj dui koja Ga prihvati kao

svojeg Spasitelja.Vano je shvatiti da ovjek ne treba po-praviti svoj ivot prije nego to e prihva-titi Isusa za svojeg Spasitelja i Gospodina.


78/92

78

Ljudi ne mogu promijeniti svoj ivot svojomsilom. Iako je Sam mnogo puta pokuavaopromijeniti svoj ivot, nije mogao. Donosio je mnoge izvanredne odluke, ali se uvijekvraao na iste zle putove ivota. ini se dagrijeh tako obuzme ovjeka da ga on samne moe svojom silom pobijediti.

Iako nam se to moda ini udnim, Pi-smo nikad ne kae da se mi trebamo po-praviti, ostaviti grijehe i onda predati svojivot Kristu. injenica je da bi takav po-stupak bio potpuno nemogu. Redoslijed jesasvim suprotan. Krist nas poziva da najprijedoemo k Njemu. A onda nas uvjerava dae ostalo logino uslijediti.

Sjeam se da sam jo kao djeak sluaokako vjernici u crkvi pjevaju onu divnu pje-smu: Ja idem takav kakav sam da Tebi svojesrce dam, jer zove k sebi grene sve; o JanjeBoje, evo me. Jedini nain da netko doe

Kristu jest da doe takav kakav jest. Mi nemoemo promijeniti svoju grenu narav. Svimi potpuno zavisimo od Krista da u nama iz-vri promjenu karaktera koju toliko elimo.

Jeste li ikada zapazili kako u proljee sdolaskom novog ivota u drvo neki stari, suhi

list koji se jo zadrao otpadne na zemlju?Kada doemo Kristu u svojem grenom sta-nju, On nam daje udotvoran novi ivot kojiini da nai stari grijesi i navike otpadnu kao


79/92

79

beivotno lie. Taj novi ivot koji primamood Njega struji naim biem i itav na svi-jet postaje nov i lijep. Tada emo u vlastitomivotu iskusiti istinitost Pavlovih rijei da sKristom u srcu ovjek postaje novo stvore-nje. Na svoje veliko oduevljenje, Sam je ot-krio da je to istina.

Sam je otkrio, kao to to mora otkritisvaki ovjek, da je najvanije da doemoKristu onakvi kakvi jesmo. Mi ne trebamoni pokuavati sebe promijeniti, ve to mora-mo dopustiti Njemu budui da smo sami ne-moni. Koliko je stoga vano zapamtiti danas samo Bog moe promijeniti!

Kad se ovjekov ivot udesno promi-jeni kao to se promijenio Samov, mi kaemoda se on obratio. to zapravo mislimo kadaupotrebljavamo ovaj struni, teoloki izraz?Pokuajmo ga analizirati i primijeniti na svojeosobno iskustvo.

Ako bismo pokuali ralaniti pojam obra-enja, ispravno bismo zakljuili da on sadridva glavna elementa: pokajanje i vjeru. Obasu ova osnovna elementa od najveeg zna-enja za promjenu ivota.

Pokajanje je prijeko potrebno i mora

prethoditi obraenju. Isus je uio da je ne-mogue da se ovjek spasi nepokajan. Onje rekao: tovie, ako se ne obratite, svi etetako izginuti. (Luka 13,3)


80/92

80

to je Isus mislio kad je govorio o pokaja-nju? Jednostavnim rijeima reeno, pokaja-nje je svijest o tome kakvi smo zapravo iosjeanje iskrene alosti za uinjene propu-ste. To znai da sebe poinjemo gledati ona-ko kako nas Bog vidi, pa kao posljedicu osje-amo vlastitu nemo i potrebu za Njegovompomoi. Job je ovo iskustvo saeo rijeima:Po uvenju tek poznavah te dosad, ali sa-da te oi moje vidjee. Sve rijei svoje zato ja poriem i kajem se u prahu i pepelu.(Job 42,5.6)

Kad se ovjek vidi iz Boje perspekti- ve, on jasno zapaa svoje jadno duhovnostanje i potrebu za pomo s Neba. ApostolPavao

Documents

Tri Poslednja Sata