Upload
sava-savic
View
286
Download
1
Embed Size (px)
DESCRIPTION
Seminarski rad
Citation preview
BEOGRADSKA POSLOVNA ŠKOLA
SEMINARSKI RAD
TRŽIŠTE FAKTORA PROIZVODNJE I TRŽIŠTE KAPITALA I PRIRODNIH RESURSA
Mentor - prof. dr Jovo Jednak Jovana Španović Mladenovac 1011982715313
1
Beograd, decembar, 2010.
SADRŽAJ
1. Tržište rada.........................................................................................................3Tražnja i ponuda preduzeća za inputima na konkuretskom tržištu u kratkom roku....................................................................................................3Tražnja preduzeća za inputima u drugom roku i efekat autputa pri povećanju plata................................................................................................7Ponuda radne snage-dohodak, dokolica i oportunitetni trošak...............................................................................................................8Tražnja za radom, izvedena tražnja, transferne zarade i ekonomska renta................................................................................................................9Granični fizički proizvod rada, vrednost graničnog proizvoda i opadajuća granična produktivnost rada.....................................................10Smanjenje graničnog fizičkog proizvoda rada i graničnog prihoda proizvoda rada...............................................................................................11Odluka preduzeća o autputu, angažovanje radnika i tražnja za radom...............................................................................................................12Ravnoteža na tržištu rada i promena produktivnosti rada..................................................................................................................13Pomeranje krive tražnje i krive ponude rada i uspostavljanje ravnoteže tržišta rada.................................................................................................14
2. Tržište kapitala i prirodnih resursa..........................................................15Fizički i finansijski kapital, zemljište, rentali, stopa prinosa na kapitalna dobra i cena imovine.................................................................15Kamatna stopa, ponuda i tražnja i kreditnim sredstvima......................16Kamatna stopa kao cena upotrebe kreditnih sredstava i determinante kamatne stope.................................................................................................17Nominalna i kreditna kamatna stopa.........................................................18Kamatna stopa i sadašnja diskontovana vrednost finansijskih resursa............................................................................................................18Tražnja za uslugama kapitala i vrednost marginalnog proizvoda kapitala..........................................................................................................19Kratkotrajna i dugoročna ponuda usluga kapitala...................................20Uspostavljanje ravnoteze na trzistu usluga kapitala u kratkom I dugom roku……20Zemljišna renta, prirodni resursi, korisnički trošak i cena upotrebe iscrpivih resursa.........................................................................21
Zaključak.....................................................................................................................22Literatura..................................................................................................................23
2
1. TRŽIŠTE RADA
1.1. TRAŽNJA I PONUDA PREDUZEĆA ZA INPUTIMA NA KONKURETSKOM TRŽIŠTU U KRATKOM ROKU
Opis ekonomskih pojava, događaja i međuzavisnosti u mikroekonomiji se vrši
pomoću osnovnih pojmova i kategorija kao što su: tržište, tražnja, ponuda, troškovi, cene,
dohodak, profit, korisnost, ravoteža, i drugo.
Ovi pojmovi kategorije predstavljaju osnovu kategorijalnog i analitičkog sistema
mikroekonomije. Veoma bitan činilac na tržištu jeste nacionalni dohodak. Pored toga
potrebno je u ovome radu nešto više reći o pojmu tržišta, tržišnim akterima,
proizvođačkim jedinicma, raspodeli oblicima tržišta, zatim o faktorima koji utiču na tu
raspodelu, raspodeli društvenog proizvoda i nacionalnog dohodka, politici dohodka i
drugo.
Inputi tražnje i ponude na tržištu su povezani i uslovljeni jedan drugim. Slično kako
izgledaju krive tražnje za finalnim dobrima i uslugama koje znamo dobijamo putem
procesa proizvodnje, krive tražnje sa inputima proizvodnje su u ovom slučaju opadajuće.
Izvedena tražnja nije ništa drugo do tražnja za inputima proizvodnje koja zavisi od
obima proizvodnje nekog preduzeća i troškova inputa. Na osnovu ovoga kao i u knjizi
profesora Jove Jednaka može se zaključiti: Izvedena tražnja za inputima zavisi od nivoa
autputa preduzeća i troškova inputa, i iz njih je izvedena.1
Kako bi smo razumeli raspodelu navešćemo u radu sve o neoklasičnoj
ekonomskoj teoriji raspodele. Raspodela se po ovoj teoriji razmene, odnosno
graničnu produktivnost inputa proizvodnje. Cena inputa proizvodnje se
formira kao i cena bilo koje druge robe, a od njihovih cena zavisi raspodela.
Kriva je u ovom slučaju određena njihovom graničnom proizvodnjom. Oni
učestvuju u stvaranju bruto domaćeg proizvoda, pa svakom inputu pripada i odgovarajući
dohodak:
radu najamnina,
1 Јово Једнак, Економија, Београдска пословна школа, Висока школа струковних студија, Београд 2009, стр. 220
3
kapitalu profit,
a zemljištu renta.2
Prema obrascu angažovanje inputa u proizvodnji teče sve dotle dok je vrednost
graničnog proizvoda svakog pojedinog inputa proizvodnje veća od njegovog graničnog
troška, odnosno od cene određenog inputa proizvodnje. To znači da je:
a) nadnica = graničnom proizvodu rada
b) renta = graničnom proizvodu zemlje i
c) profit = graničnom proizvodu kapitala
Znamo da u svemu tome veliki udeo ima inflacija. Sa inflacijom se ne može boriti
bez nekakve kontrole plata i cena. Samo regulisanje ukupne tražnje to ne može osigurati.
Bez toga i osiguranja nacionalnog konsezusa za to u perspektivi će stalna primena
politike stani-kreni biti na jednom mestu.
Veoma je bitno tržište za nacionalni dohodak kao i njegova raspodela. O tome
kako sve to treba raditi videćemo u našem diplomskom radu čija je to tema. Danas je
kako tržište tako i njegove jedinice veoma bitno. Čovek sve što radi ne može uspešno
raditi bez pravilnog tržišta.
Tražnja za inputima proizvodnje kada je u slučaju jedan input samo promenljiv. Ako
pretpostavimo da je preduzeće zaposlilo određen broj radnika i ako još želimo da je
isplativo zaposliti još jednog radnika. To bi bilo isplativo samo u slučaju da da dodatni
auput tog radnika bude veći od njegovog troška. Dodatni prihod koji ostvaruje dodatna
jedinica radne snage naziva se vrednost dodatnog proizvodnog rada.
Na konkuretskom tržištu gde je proizvođač prihvatač cena tražnja kupaca inputima je
zadata krivom vrednosti graničnog proizvoda. Kriva MRPl je opadajuća,jer granični
proizvod rada opada sa povećanjem radnih sati. I u monopolističkim uslovima, tražnja za
inputima je određena krivom MRPl koja je opadajuća i zbog opadanja graničnog
proizvoda rada i zbog opadajućeg graničnog prihoda.
Na grafikonu 1 ćemo prikazati zapošljavanje radne snage na konkuretnom tržištu.
Grafikon 1. Zapošljavanje radne snage na konkuretnom tržištu.
2 Јово Једнак, Економија, Београдска пословна школа, Висока школа струковних студија, Београд 2009, стр. 220
4
Preduzeće prodaje autput pri određenoj ceni i angažuje radnu snagu za nadnicu w.
Ono je suočeno sa savršeno elastičnom ponudom rada, pa je profitabilno da zaposli
radnu snagu uz platu. Tražnja za radom je određena vrednošću graničnog proizvoda rada.
Kriva MRPl je opadajuća zbog opadajuće granične produktivnosti rada.
Sledeći grafikon br. 2 prikazuje promene u ponudi rada i smanjenje plata.
Grafikon 2. Promene u ponudi rada i smanjenje plata
Kada je preduzeće suočeno sa ponudom rada, ono smanjuje jedinica rada uz platu.
Međutim kada se plata smanji, i ponuda rada se menja tako da preduzeće maksimizira
profit, kada se niža plata izjednači sa graničnim prihodom rada.Možemo iz svega istaći
da je kriva koja pokazuje dodatni trošak kupovine dodatne jedinice dobra.3
3 Јово Једнак, Економија, Београдска пословна школа, Висока школа струковних студија, Београд 2009, стр. 221
5
Osnovna kategorija robne privrede je tržište. Određeni stepen razvitka
proizvodnih snaga i društvena podela rada jesuosnovne pretpostavke i uslov za njegovu
pojavu i razvitak. U uslovima tržišne privrede proizvodi ljudskog rada pretvaraju se u
robu i putem razmene postaju dostupni onima kojima su potrebni, a koji su spremni i
imaju mogućnosti da ih kupe.
Privredni sistem u kojem se proizvedena materijalna dobra razmenjuju na tržištu
uz pomoć novca naziva se robno-novčana privreda. Odnosi koji se između ljudi u
ovakvoj privredi ostvaruju dobijaju robno-novčani oblik, odnosno oni se iskazuju kao
tržišni odnosi.
Kriva graničnih izdataka predstavlja trošak dodatne jedinice koju preduzeće kupuje.
Kada je tržište konkuretno, krive graničnih i prosečnih izdataka su horizontalne za
konkuretno preduzeće na tržištu autputa.
Grafikon 3. Kriva ponude inputa na konkuretnom tržištu
Sadržajem i obeležjem tržište je veoma složena društveno-ekonomska
kategorija.Tržište predstavlja sistem odnosa i veza u razmeni između stvarnih i
potencijalnih prodavaca i kupaca, a njegovi glavni faktori su:
Ponuda
Tražnja
Cene i
Dohodak
6
Izraz tržište odnosi se na tržište određenog ili grupe proizvoda, na određenu
geografsku regiju, zemlju ili grupu zemalja. Tržište nije pasivno polje kupovine i prodaje.
Ono predstavlja živi, dinamički, samoregulirajući sistem na kojem se njegovi učesnici
susreću s odrđenim pravilima i zakonitostima tržišnog mehanizma.
1.2.TRAŽNJA PREDUZEĆA ZA INPUTIMA U DRUGOM ROKU I EFEKAT
AUTPUTA PRI POVEĆANJU PLATA
Ekonomski subjekti na tržištu prolaze sebično i nužno od svojih ličnih interesa i
ciljeva, a njihovim akcijama upravlja nevidljiva ruka tržišta. Porast cena nekog proizvoda
na tržištu često smanjuje njegovu tražnju i obrnuto, pad cena na tržištu povećava njegovu
tražnju.
Tržište u užem smislu, predstavlja izvesnu vrstu mernog instrumenta koji sondira
položaj i stanje privrede. Treba istaći da mikroekonomija ne izdvaja, i ne posmatra
pojedine tržišne učesnika izvan privrede. Treba istaći da mikroekonomija ne izdvaja i ne
posmatra pojedine tržišne učesnike izvan privrede.Tržište je inače nastalo na određenom
stupnju razvoja ljudskog društva, proizvodnih snaga i društvene podele rada kao uslov i
potreba za regulisanje proizvodnje i potrošnje.
U drugom roku svi inputi mogu da se prilagode potrebama. Menadžment preduzeća
razmišlja i potencira o proizvodnji autputa koji iziskuje najniže troškove, a potom bira
nivo autputa koji maksimira profit. Ako je u pitanju tehnika skupa, više će se angažovati
radne snage - radno intezivno privređivanje, i obrnuto, ako je radna snaga, onda će se više
angažovati tehnika- kapitalno intezivno privređivanje.
Primer za to mogu biti nadnice poljoprivrednih proizvođača u našoj zemlji i
okruženju i da tada donesemo odluku koji input ćemo više angažovati proizvodnju. Viša
nadnica uslovljava da preduzeća, pri proizvodnji autputa, preusmere radnu snagu na
kapital i obrnuto. A to znači da viša cena bilo kog inputa menja nivo autputa koji
maksimira profit.4
4 Јово Једнак, Економија, Београдска пословна школа, Висока школа струковних студија, Београд 2009, стр. 224
7
Više nadnice utiču na dugoročnu tražnju za kapitalom, pa se preduzeće preusmerava
na angažovanje radne snage na angažovanje kapitala za proizvodnju autputa. Kada je
autput niži, treba i manje kapitala. Ali vremenom se tražena količina kapitala povećava.
1.3. PONUDA RADNE SNAGE - DOHODAK, DOKOLICA I
OPORTUNITETNI TROŠAK
Tržište čine svi odnosi ponude i tražnje koji se uspostavljaju radi razmene roba i
usluga u određeno vreme i na određenom mestu. Ponuda je količina određene robe koja
se u određeno vreme, na određenom mestu i po određenoj ceni nudi kupcima. Tražnja je
određena količina novca kojom se kupuje određena vrsta robe.
Društveno ekonomski odnosi između kupaca i prodavaca uspostavljaju se na
tržištu, putem razmene. Značaj tržišta raste sa razvojem robne proizvodnje i danas je
život nezamisliv bez tržišta. Razmena je faza društvene proizvodnje u kojoj se
uspostavljaju odnosi između privrednih subjekata. Roba prelazi iz ruku proizvođača u
ruke potrošača. Pojavni oblici razmene su naturalna razmena-trampa i robno-novčana
razmena.
Postavlja se pitanje šta je radna snaga. Radna snaga obuhvata sve pojedince koji rade
ili traže posao. Po tome znači da svi koji su zapošljeni i oni koji nisu predstavljaju radnu
snagu. Ponuda predstavlja broj sati koje radna snaga želi da radi na poslovima koji
donose zaradu bilo da je reč o fabrikama, na poljoprivrednim imanjima, trgovini,
državnoj administraciji ili ustanovama. Glavne odrednice ponude rada su:
brojnost stanovništva i
način na koji oni provode svoje vreme.
1) Stanovništvo je veoma bitno u ostvarivanju nacionalnog dohodka. Brojnost
stanovništva je određena:
natalitetom
mortalitetom i
imigracijom.
8
2) Način na koji stanovništvo provodi raspoloživo vreme možemo posmatrati sa
aspekta radnih aktivnosti, u toku, recimo, nedelje, meseca, godine i drugo.
3) Dohodak naspram dokolici (slobodno vreme). Najočiglednija korist od rada je
realna plata.
Realna plata predstavlja odnos nominalne plate ili nadnice, podeljene sa cenama
dobara i usluga, što pokazuje realnu kupovnu moć. Što je ponuđena plata veća- veća je
spremnost da se radi. Koliko god da je plata važna, ljudi ipak priznaju da posao traži
istinske žrtve.5
U novcu je vezan dakle, i oportunitetni trošak. Uopšteno kažemo da je oprtuitetni
trošak rada količina slobodnog vremena koje se mora žrtvovati u tom procesu.
1.4. TRAŽNJA ZA RADOM, IZVEDENA TRAŽNJA, TRANSFERNE ZARADE
I EKONOMSKA RENTA
Tržišni akteri ili učesnici su sva lica, organizacije i grupe koje svojim
proizvođačkim ili potrošačkim aktivnostima neposredno uplivišu tržišne tokove i procese
i svi oni koji se, s aspekta tržišnih pojava i događaja, mogu smatrati ekonomskim
jedinicama. Pojedine delatnosti i nastaju upravo radi postizanja određenih tržišnih
efekata.
Tražnja za radnom snagom i tražnja za radom je količina rada koju su poslodavci
spremni i u stanju da angažuju po različitim platama, odnosno nadnicama, u datom
periodu. Tražnja za radom se vidi u novinskim oglasima za zapošljavanje. Poslodavci
koji plaćaju u novinama oglase spremni su i mogu da zaposle određen broj radnika uz
određenu platu.
Transferne zarade i ekonomska renta predstavlja na tržištu inputa razliku između
plaćanja za input proizvodnje i minimalnog iznosa koji se mora platiti da bi se mogao
koristiti taj faktor. Transferne zarade nekog inputa, dakle koji se koristi predstavljaju
5 Јово Једнак, Економија, Београдска пословна школа, Висока школа струковних студија, Београд 2009, стр. 226
9
minimalna plaćanja, neophodna da bi se input angažovao za dati rad. Renta se pojavljuje
samo ako je ponuda donekle neelastična.
1.5. GRANIČNI FIZIČKI PROIZVOD RADA, VREDNOST GRANIČNOG
PROIZVODA I OPADAJUĆA GRANIČNA PRODUKTIVNOST RADA
Prohtevi i želje ne znače istovremeno i tražnju, te ne mogu predstavljati ni
predmet izučavanja u mikroekonomiji sve do pojave određene platežne sposobnosti
potrošača. Potrošnja je, dakle, novcem pokrivena ostvarljiva potreba. Kategorija tržišne
tražnje izražava ukupnu veličinu platežno sposobne tražnje svih potrošača-kupaca datog
proizvoda.
Granični fizički proizvod rada- Opadajući nagib krive koja predstavlja težnju za
radom odražava promenu produktivnosti zaposlenih. Svaki pojedinačni radnik ne postiže
cenu rada po kojoj je plaćen sledeći radnik. Čim se više radnika prima, svaki sledeći
radnik ima tendenciju da bude uposlen po nižoj ceni rada.
Granični prihod proizvoda rada ili vrednost marginalnog proizvoda rada je takođe
značajan i ako se opet uzmu maline kao primer. Većina berača ne želi da im se rad plati
malinama. Da bi smo znali koliko treba da plati treba da znamo koliko košta gajba
malina.
To je lako izračunati. Tržišna vrednost maline je cena po kojoj uzgajivač je može
prodati. Prema tome, vrednost graničnog proizvoda rada je dodatni prihod od prodaje
autputa.
Zakon smanjenja graničnih prinosa i opadajuća granična produktivnost rada postoji
na svim nivoima zaposlenosti. To znači:
a) ako je vrednost marginalnog proizvoda rada veća od plate, preduzetniku dodatni
radnik donosi profit i zato će ga preduzetnik zaposliti;
b) ako je vrednost marginalnog proizvoda manja od plate, tada se preduzetniku ne bi
isplatilo da zaposli dodatnog radnika, pošto bi imao veće troškove od prihoda, čime bi
smanjio profit, pa nema zapošljavanja.
10
1.6. SMANJENJE GRANIČNOG FIZIČKOG PROIZVODA RADA I
GRANIČNOG PRIHODA PROIZVODA RADA
Granični fizički proizvod rada je povećanje ukupne proizvodnje koja nastaje kada se
angažuje jedan dodatni radnik. Granični fizički proizvod rada ima tendenciju pada kada
se angažuju dodatni radnici. Ovaj pad se javlja zato što svaki sledeći radnik ima manje
drugih inputa sa kojima radi, zbog čega konstantno opada marginalni fizički proizvod
rada.
Ovo ćemo prikazati putem grafikona. To je grafikon 4.
11
1.7. ODLUKA PREDUZEĆA O AUTPUTU, ANGAŽOVANJU RADNIKA I
TRAŽNJI ZA RADOM
Pojedini tržišni akteri ne stupaju neposredno u vezi s celim tržištem, već samo s
njegovim, za tog učesnika, relevantnim, parcijalnim delom ili segmentom tržišta. U
okviru ukupnog tržišta moguće je diferencirati nekoliko osnovnih segmenata i veliki broj
parcijalnih tržišta. Svaki segment, odnosno svaki parcijalni deo ukupnog tržišta, takođe se
naziva tržištem.
Tendencija smanjenja graničnog prihoda proizvoda svakako će smanjiti želju
uzgajivača malina da angažuju čak 1000 radnika. Prikazaćemo grafikonom krivu
graničnog prihoda proizvoda rada kao krivu tražnje za radom.
Grafikon 8.
Poslodavac je spreman da plati rad radnika do granice njegovog graničnog prihoda
proizvodnog rada.
12
1.8. RAVNOTEŽA NA TRŽIŠTU RADA I PRIMENA PRODUKTIVNOSTI
RADA
Osnovni delovi tržišta u mikroekonomskoj analizi su: tržište proizvoda ili
potrošnih dobara i tržište faktora proizvodnje. Ekonomski procesi u mikroekonomiji se
analiziraju kao odnosi partnera suprotnih ekonomskih interesa.
Osnovna pokretačka snaga tržišta jeste konkurencija. Njena uloga u procesu
saglašavanju ponude i tražnje je odlučujuća. Na svakom tržištu postoji određena vrsta
konkurencije.
Ekonomska teorija razlikuje dva ekstermno različita tipa tržišta: tržište potpune ili
perfektne konkurencije i monopolisano tržište. Između ova dva ekstermna postoje brojni
prelazni oblici tj. različita stvarna tržišta.
Tržišna tražnja za radom zavisi od:
broja poslodavaca i
graničnog prihoda proizvoda rada u svakom preduzeću ili industrijskoj grani
Ravnotežna plata je plata pri kojoj je količina ponuđenog rada u datom periodu
jednaka količini traženog rada.
Ravnoteža na konkuretskom tržištu je postignuta kada se cena inputa izjednači sa
ponudom i tražnjom. Kriva tražnje za inputima meri koristi koje korisnici proizvoda
polažu na dodatno korišćenje inputa u proizvodnji. Visina plate odražava trošak
preduzeća i sredstava pri korišćenju dodatne jedinice inputa.
13
1.9. POMERANJE KRIVE TRAŽNJE I KRIVE PONUDE RADA I
USPOSTAVLJANJE RAVNOTEŽE TRŽIŠTA RADA
Funkcija tržišne tražnje izražava veličinu platežno sposobne tražnje date vrste
dobara i funkciji visine njegove tržišne cene. Funkcija tržišne tražnje je opadajuća,
opadanjem tržišne cene tražnja proizvoda se povećava, i obratno, porast tržišne cene
uslovljava smanjenje tražnje.
Oblik funkcije tržišne tražnje određuju sledeći faktori: broj i veličina kupovne
moći potrošača, njegov sistem preferencija i cene proizvoda. Valja razlikovati dve
različite pojave u vezi s funkcijom tržišne tražnje.
Pomeranje krive ponude rada dolazi usled povećanja doseljenika sa Kosova. Kada se
ponuda rada poveća, zbog raseljenih ljudi sa Kosova i iz Hrvatske, ravnoteža nadnica
opada.
Grafikon 5.
14
2. TRŽIŠTE KAPITALA I PRIRODNIH RESURSA
2.1. FIZIČKI I FINANSIJSKI KAPITAL, ZEMLJIŠTE, RENTALI, STOPA
PRINOSA NA KAPITALNA DOBRA I CENA IMOVINE
Nivo tržišnih cena koji dovodi do uravnoteženja ponude i tražnje naziva se
ravnotežnom cenom. U uslovima perfektne ili potpune konkurencije, u dužem periodu,
može opisati samo ravnotežna cena.
Tržišnu cenu valja razlikovati od ravnotežne. Svaka trenutna važeća cena je
tržišna, a ravnotežom se naziva samo ona koja uravnotežava ponudu i tražnju datog
proizvoda. Dugoročno posmatrano, i visina ravnotežne cene će se promeniti u zavisnosti
od tendencije promena elemenata ponude ili tražnje. Ravnoteža cena, u mikroekonomiji,
predstavlja centar oko kojeg nastaju kolebanjlja svakodnevnih tržišnih cena. Ravnotežna
cena, u mikroekonomiji , predstavlja centar oko kojeg nastaju kolebanja svakodnevnih
tržišnih cena.
Uloga cena u mikroekonomskoj analizi, ali i u ukupnoj privredi, je različita.
Ekonomska analiza deli inpute u tri kategorije:
zemljište,
rad i
kapitalna dobra.
Novčani kapital ne može dugo da postoji u svom pojavnom obliku, jer se tada ne
oplođuje, ne donosi prinos. Zato kapital teži da se pretvori u jedan od svoja dva osnovna
oblika:
fizički (realni) i
finansijski kapital.
Zemljište predstavlja dar prirode, za razliku od fizičkog kapitala koji se proizvodi.
Rentali od kapitalnih dobara su rezultat kapitalnih vrednosti. Naknadae za privremeno
korišćenje kapitalnih dobara nazivamo rentalima.
Jedan od najvažnijih zadataka svake privrede i svake porodice je da svoj kapital
asocira na različite investicije. U svakom slučaju, za izbor najbolje investicije je
neophodna mera tog prihoda ili prinosa na kapital. Jedna od najvažnijih mera je:
15
stopa prinosa od kapitala, koja označava neto prinos u dinarima ili drugim
valutama, na godinu dana na svaki dinar investiranog kapitala.
Cena imovine- kapitalna imovina i usluge mogu da se kupe i prodaju. Cena
imovine je iznos za koji data imovina može odmah da se kupi. Vlasnik kapitalne imovine
u budućnosti ostvaruje niz usluga od date imovine. Cena korišćenja usluga kapitala je
visina rente kapitala.
2.2. KAMATNA STOPA, PONUDA I TRAŽNJA ZA KREDITNIM
SREDSTVIMA
Naveli smo da privredni sistem u kojem se proizvedena materijalna dobra
razmenjuju na tržištu uz pomoć novca naziva se robno-novčana privreda. Odnosi koji se
između ljudi u ovakvoj privredi ostvaruju dobijaju robno-novčani oblik, odnosno oni se
iskazuju kao tržišni odnosi.
Prema iznetom pojmu, suštini i ulozi tržišta, koji ono ima u društvenoj
reprodukciji, proizilaze mnogobrojne funkcije, među kojima se izdvajaju četiri kao
najvažnije. Informativna funkcija tržišta sastoji se u pružanju relevantnih informacija o
stanju ponude i tražnje na njemu.
Mnogi ljudi štede, kupuju obveznice, akcije, ulažu novac na štedne knjižice, dižu
novac sa računa i ulažu drugde. Ljudi štede da bi zaradili, da bi bili sigurniji u životu, ili
da bi se obezbedili za stare dane. Ko ima novac, zaradu obezbeđuje preko kamate.
Kamatna stopa je finansijski prinos na novčane fondove ili godišnji prinos na
pozajmljene fondove.6
6 Јово Једнак, Економија, Београдска пословна школа, Висока школа струковних студија, Београд 2009, стр.246
16
Kamatna stopa ili prinos do dospeća je cena zajma (novca), ili cena koja se plaća
na dobijena novčana sredstva.7
Pored toga je veoma značajno i to da se treba pomenuti ponuda i tražnja kreditnih
sredstava. Ova ponuda potiče od građana koji žele da uštede deo svojih prihoda. Veličina
kapitala i stopa prinosa određena je presekom između:
ljudske nestrpljivosti da više troše sada nego da akumuliraju više kapitalnih
dobara za buduću potrošnju i
investicijskih mogućnosti koje nude više ili niže prinose na tako akumulirani
kapital.
Ako je stopa prinosa veća od tržišne kamate po kojoj preduzeće može da pozajmi
novac, preduzeće ulazi u investicije. Ali ako je kamatna stopa veća od stope prinosa,
preduzeće ne ulazi u investicije.
Tržišna kamatna stopa ima dvostruku funkciju:
da racionalizuje društveno ograničenu ponudu novčanih fondova;
da podstiče ljude da žrtvuju sadašnju potrošnju da bi imali koristi u
budućnosti.
2.3.KAMATNA STOPA KAO CENA UPOTREBE KREDITNIH SREDSTAVA I
DETERMINANTE KAMATNE STOPE
Kreditna sredstva su vrsta finansijskog kapitala koji se koristi za odobravanje
kredita. Na strani ponude je uvek zajmodavac, a na strani tražnje zajmoprimac novčanog
potencijala. Banke prikupljaju slobodna novčana sredstva i plasiraju ih kao zajmovni
kapital svojoj klijenteli. Banke na štedne uloge plaćaju pasivnu kamatnu stopu, a za
odobrene kredite naplaćuju aktivnu kamatnu stopu. Razliku čini kamatna margina ili
marža, koju prisvaja banka kao finansijski posrednik.
Glavne determinante kamatne stope su:
rok dospeća,
rizik naplativosti duga,
likvidnost,
7 исто, стр.246
17
inflaciona premija i
administrativni troškovi.8
2.4. NOMINALNA I REALNA KAMATNA STOPA
U ovom delu ćemo objasniti nominalnu i realnu kamatnu stopu. Nominalna
kamatna stopa pokazuje koliko se dinara ili druge valute zarađuje pozajmljivanjem 1
dinara ili druge valute na godinu dana.
realna kamatna stopa = nominalna kamatna stopa - stopa inflacije
Realna kamtna stopa zajma se prikazuje kao dodatna količina dobara koja može
da se kupi. Kada banke očekuju porast celokupnog nivoa cena, one će naplatiti inflacionu
premiju, da bi sprečile podrivanje stvarne kupovne moći budućih isplata
zajma.Nominalne kamatne stope moramo korigovati za očekivanu inflaciju.
2.5. KAMATNA STOPA I SADAŠNJA DISKONTOVANA VREDNOST
FINANSIJSKIH RESURSA
Sve ovo može se prikazati tabelarno. Veoma je dobro navesti da pojedinac, ili
finansijska institucija koja daje pozajmicu, čine uslugu onome ko uzima pozajmicu, koji
se slaže da plati ukupnu sumu novca nekog datuma u budućnosti.
Tabela 1: Kamatna stopa, buduća vrednost i diskontovana sadašnja vrednost
8 Јово Једнак, Економија, Београдска пословна школа, Висока школа струковних студија, Београд 2009, стр. 249
18
Sadašnja vrednost 1 evra što se da videti u tabeli u budućnosti je suma koja bi se,
da je pozajmljena danas, uvećala do 1 evra.
2.6. TRAŽNJA ZA USLUGAMA KAPITALA I VREDNOST MARGINALNOG
PROIZVODA KAPITALA
Analiza tražnje za realnim kapitalom slična je analizi tražnje za radnom snagom.
Pri definisanim količinama ostalih inputa proizvodnje, vrednost marginalnog proizvoda
kapitala, kada se koristi dodatna jedinica kapital usluga opada sa povećanjem kapitala, a
sva ostala ulaganja se drže konstantnim.
Vrednost graničnog proizvoda kapitala je dodatna vrednost autputa preduzeća
kada se koristi dodatna jedinica kapitala, a da pri tome svi ostali inputi ostaju
nepromenjeni. marginalna vrednost proizvoda kapitala više opada ako se kapital više
koristi. Preduzeće zakupljuje kapital do tačke na kojoj je njen marginalni trošak
izjednačen sa njenom vrednošću marginalnog proizvoda kapitala. Firma potražuje usluge
kapitala pri visini rente.
Grafikon 6. Tražnja za uslugama kapitala
19
2.7. KRATKOROČNA I DUGOROČNA PONUDA USLUGA KAPITALA
U kratkoročnom periodu, ukupna ponuda usluge kapitala, a samim tim i usluge
koje pruža kapitalna imovina su fiksne veličine. Nove fabrike i mašine ne mogu da se
izgrade preko noći.
Rentu ili rentalnu stopu određuje:
cena kapitalnog dobra,
realna kamatna stopa,
trošak održavanja i
amortizacija.
Amortizacija zavisi od tehnologije kako se vrši njen obračun i koliko mašina brzo
zastareva. U kratkom roku količina kapitalnih dobara i usluga je fiksna veličina. Za
proizvodnju kapitalnih dobara je potrebno vreme. Da bi se inicirala proizvodnja, potrebno
je da tržište inicira više cene. To bi uslovilo trajno veću ponudu kapitala. Međutim, veća
renta neutrališe veću cenu kapitalnih dobara.
2.8. USPOSTAVLJANJE RAVNOTEŽE NA TRŽIŠTU USLUGA KAPITALA U
KRATKOM I DUGOM ROKU
Dugoročnu ravnotežu industrije na tržištu usluga kapitala prikazaćemo
grafikonom 7, kao i kratkoročnu. U kratkoročnom periodu ponuda usluga kapitala je
fiksna a ravnoteža je pri visini rente. U drugom roku industrija se suočava sa
horizontalnom krivom ponude uz višu rentu. Ako su sindikati izborili višu nadnicu za
rad, onda se kriva tražnje za kapitalom pomera ulevo, tako da se nova tačka ravnoteže
nalazi uz visinu rente.9
Grafikon 7.
9 Јово Једнак, Економија, Београдска пословна школа, Висока школа струковних студија, Београд 2009, стр.257
20
2.9. ZEMLJIŠNA RENTA, PRIRODNI RESURSI, KORISNIČKI TROŠAK I
CENA UPOTREBE ISCRPIVIH RESURSA
Zemljište predstavlja trajno dobro u nečijem vlasništvu koje donosi prinos u
nekom vremenskom periodu. Zemljište se ne može proizvoditi, ali ima presudnu ulogu u
razvoju svake nacionalne ekonomije. Zemlja i prirodni resursi imaju fiksnu ponudu, te je
bitno uočiti kako tržište određuje njihovu cenu.
Za razliku od drugih inputa, osnovna specifičnost zemljišta je i to da je ukupna
ponuda određena neekonomskim činiocima. Zemljište se obično ne može povećavati kao
odgovor na više cene, ili smanjivati kada je u pitanju niža cena. Svako plaćanje upotrebe
fiksnih činilaca jeste renta. Svi proizvođači koji imaju manje troškove proizvodnje od
vrednosti graničnog proizvoda zemljišta ostvaruju ekstra dohodak-rentu.
21
ZAKLJUČAK
Naveli smo da privredni sistem u kojem se proizvedena materijalna dobra
razmenjuju na tržištu uz pomoć novca naziva se robno-novčana privreda. Odnosi koji se
između ljudi u ovakvoj privredi ostvaruju dobijaju robno-novčani oblik, odnosno oni se
iskazuju kao tržišni odnosi.
Prema iznetom pojmu, suštini i ulozi tržišta, koji ono ima u društvenoj
reprodukciji, proizilaze mnogobrojne funkcije, među kojima se izdvajaju četiri kao
najvažnije. Informativna funkcija tržišta sastoji se u pružanju relevantnih informacija o
stanju ponude i tražnje na njemu.
Alokativna funkcija tržišta podrazumeva razmeštaj proizvodnih resursa u
odgovarajuća područja, grane i delatnosti u kojima će se ostvariti optimalni ekonomski
efekti prosečan profit i ekstra profit.
Distributivna funkcija tržišta odnosi se na raspodelu novostvorene vrednosti
između učesnika u društvenoj reprodukciji. Ona se vrši putem primarne raspodele
nacionalnog dohodka i određivanja cena faktora proizvodnje.
Nivo tržišnih cena koji dovodi do uravnoteženja ponude i tražnje naziva se
ravnotežnom cenom. U uslovima perfektne ili potpune konkurencije, u dužem periodu,
može opisati samo ravnotežna cena.
U radu smo naveli nešto više o finansijskim tržištima. Finansijska tržišta se mogu
posmatrati u širem i užem smislu. U širem smislu, finansijska tržišta postoje svuda gde se
obavljaju finansijske transakcije. U užem smislu, mogu se definisati kao organizovana
mesta na kojima se susreću ponuda i tražnja za različitim oblicima finansijskih
instrumenata (ili aktive).
Preko finansijskih tržišta privredni subjekti dolaze do sredstava neophodnih za
finansiranje svog poslovanja. Ona olakšavaju povezivanje subjekata koji raspolažu
viškovima finansijskih sredstava i subjekata kojima nedostaju finansijska sredstva,
odnosno povezuju dve značajne makroekonomske kategorije – štednju i investicije.
22
LITERATURA
1. Jovo Jednak, Ekonomija, Beogradska poslovna škola, Visoka škola
strukovnih studija, Beograd 2009
2. Mrkušić, Ž., Međunarodna ekonomija, Međunarodna trgovina i
trgovinska politika, drugo izdanje, 1965
3. Slobodan Jokić, Osnovi ekonomije, Proinkom, Beograd, 2004.
4. Petrović S., Časlav i Hajdini A.,Politička ekonomija, Nauka i društvo,
Priština, 1996.
5. Keunes, J. M.; Opšta teorija zaposlenosti kamate i novca, Beograd,
Kultura, 1956
6. Dragana Kragulj, Ekonomija, Fakultet Organizacionih Nauka,
Beograd, 2009
7. N. Gregori Mankju, Principi ekonomije, Centar za izdavačku delatnost,
Ekonomski fakultet u Beogradu, 2007
Sajtovi:
www. tržište.com
www. ponuda i tražnja.com
www.input i autput.com
23