Učenički dom - Sve o nama 14

List Učeničkog doma Virovitica - Školska godina 2011./2012. - broj 14

SVE O NAMA - LIST UČENIČKOG DOMA VIROVITICA

2

Ispraćaj maturanata prošle školske godine odvijao se manje uobičajeno nego prijašnjih godina i to u dva dijela. Prvi dio je predstavljala večera prije odlaska maturanata, a drugi dio podjela darova i nagrada za vrijeme proslave šezdesete godišnjice

postojanja učeničkog doma u Virovitici. Drugi dio programa na koji su došli poneki roditelji maturanata odvijao se u Kazalištu Virovitica.

Son

Ispraćaj maturanata2010-2011. školske godine


3

Prigodni program održan je u Kazalištu Virovitica gdje su uz domaćine u programu sudjelovali učenici i voditelji iz učeničkih domova iz Bjelovara, Vukovara, Zagreba, Čakovca, te katoličke gimnazije iz Virovitice.

Ravnatelj Stjepan Brlas upoznao je nazočne s povijesti doma naglašavajući između ostalog kako su sa promjenama sustava školstva domovi u Virovitici nestajali, spajali se, pa je tako Narodni odbor općine Virovitice 1960. godine donio je Rješenje o spajanju srednjoškolskog djačkog doma i doma Srednje tehničke škole. Spajanjem se formirao jedan đački dom pod nazivom „Srednjoškolski đački dom“ – Virovitica. Pod tim nazivom radit će do 1973. godine kada mijenja naziv u Đački dom za djecu i omladinu a 1992. u Učenički dom pod kojim nazivom radi i danas.

Od 1999. u domu borave samo učenici srednjih škola. Najveći dio polazi Tehničku školu koja još uvijek razvija program drvne struke a zadnjih godina i šumarski smjer. Školske godine 2010/11. u domu boravi oko108 učenika koji polaze svih pet srednjih škola (Tehnička škola, Strukovna škola, Industrijsko obrtnička škola, Gimnazija Petra Preradovića te Katolička klasična gimnazija).

Učenici su organizirani u 5 odgojnih grupa. Odgojnu grupu vodi odgajatelj koji daje podršku i prati učenike kroz obrazovni program za vrijeme trajanja školovanja.

Obilježeno – Šezdeset godina postojanja Učeničkog doma u Virovitici

Bogat program uz gosteU lipnju pred kraj školske godine prigodnim programom i ispraćajem maturanata obilježeno je šezdeset godina postojanja učeničkog doma u Virovitici na sadašnjoj lokaciji

Pored učenja i izvršavanje ostalih zadaća iz odabranog obrazovnog programa učenici mogu birati rad u grupama slobodnih aktivnosti te drugim izbornim programima koji se sastoje od programa podrške učenika i osnaživanje njihove osobnosti do različitih preventivnih programa.

Pored osnovnog program vođenja učenika učenicima se nude programi slobodnih aktivnosti i posebni programi kao što su preventivni programi ovisnosti, nenasilno rješavanje sukoba, ravnopravnost spolova, zdravlje i zdrav život, kako učiti i drugi programi)

Od slobodnih aktivnosti učenici mogu birati sportske programe i programe u kulturnom stvaralaštvu. Svoja postignuća u slobodnim aktivnosti učenici imaju prilike prikazati na programima doma za prigodna događanja te na natjecanjima učeničkih domova - Domijadi. Natjecanja se odvijaju u dvije razina, regionalan Domijada i državna Domijada na koju se ostvaruje pravo sudjelovanja osvajanjem prvog mjesta u 9 sportskih disciplina i 14 izraza u kulturnom dijelu stvaralaštva učenika.

Godine 1973. izlaz prvi broj učeničkog lista Pitomac koji je s povremenim prekidima i raspoloživoj dokumentaciji izlazio desetak godina na tada suvremenom šapirografskom stroju zahvaljujući tadašnjem direktoru i odgajateljima. Prvi broj učeničkog lista

Sve o nama tiskan je 1999. godine i izlazi svake godine početkom mjeseca svibnja. Oko 2005. postavljene su prve Internet stranice s događanjima u Učeničkom domu, koje se uz razne poteškoće nastoje redovito održavati.

Projekt nove zgrade Učeničkog doma je pripremljen izabrana je lokacija uz srednje škole, a kada će biti dovršen pokazat će vrijeme.

Nakon raznolikog programa i podjela darova maturantima koji su na ovaj način ispraćeni na svoj životni put, program je nastavljen u dvorištu doma zabavno glazbenim programom učenika iz Zagreba.

SoN


4

Prvi dan u Učeničkom domu Virovitica. Kao i uvijek prva nedjelja u rujnu, dan prije početka nastave je svakodnevna i neobična. Svakodnevna užurbanost odgajatelja i učenika koji ne slave kod kuće Malu Gospu, pojačana roditeljima, braćom, sestrama… Treba doseliti pune torbe stvari za ovu školsku godinu, dogovoriti kupovinu knjiga od onih starijih, treba upoznati nove učenike, ako ih već ne poznajemo iz svog mjesta ili susjednog sela. Vidjeti da li smo dobili novu sobu, novog sustanara u sobi i još puno toga. Odgajatelji raspoređuju nove učenike, razgovaraju s njihovim roditeljima o svemu što trebaju znati, isto tako i novi učenici. Ravnatelj održava sastanak sa svim novim učenicima i njihovim roditeljima. Upoznaje ih sa svim odgajateljima koji su tu nazočni. Poslije tog sastanka je večera ili odlazak s roditeljima ili prijateljima do grada u šetnju. A neki se uplaše, odustanu i odu isti ili drugi dan kući.

Prvih dana u domu osjećala sam se loše. Bila sam udaljena od obitelji i svoje kuće. Kada sam došla, upoznala sam se sa svojim cimericama i jako su mi se svidjele. Imala sam sreće pa nisam morala čekati na tuširanje. Svakako mi je bilo teško prvih dana jer mi je sve bilo novo i nepoznato. Očekujem da će s protekom vremena sve biti bolje i bolje.

Mojoj prijateljici Kristini bilo je i prvih dana u domu dobro jer je imala više poznanika i prijatelja od kuće nego ja. Sve joj je lijepo i osjeća se kao kod kuće. I druge prijateljice i cimerice upoznale su ovdje puno novih prijatelja i otkad su u domu osmjeh im je sve

Tako obično započinje prvi dan boravka u domu. A, zatim škola, pa putovanja s domom u Lovran, pa radionice, pa navikavanje na nove ljude koje traje ne samo ovu godinu, nego za neke i iduće godine. Treba naučiti živjeti sa još pet osoba u sobi pet puta pet metara ili manjoj. Nije lako, svađamo se, mrzimo, volimo, tražimo svoja uvijek opravdana prava,… Iz godine u godinu svima se dešava isto. Shvatili smo kako brže postajemo samostalniji i zreliji,..

Samo treba preživjeti prvi dan.

više na licu. Svi volimo puno slušati pjesme, poneki i pjevati i puno pričati. Posebno se raspričamo prije spavanja i nikako da prestanemo pa nas noćni pazitelji stalno opominju. Kažu stariji da je to „prokletstvo sobe 16.“, odnosno da su u ovoj sobi uvijek djevojke bile krive za sve, ali i puno opominjane za kasna glasna pričanja.

Prošlo je polugodište. Super sam se snašla u domu i u školi. Prošao je onaj moj prvi strah. Pokušavam poboljšati svoje ocjene na kraju prve godine. Naravno, i dalje najviše volim otići vikendom kući.

Valentina Rončević

SoN

Prvi dan u domu

I prođe godina...

5

Kako bi pospješili prilagođavanje novih učenika na uvijete rada i života u domu u rujnu i početkom listopada uz pomoć starijih učenika organizira niz radionica s igrama. Igre pomažu da se novi učenici te novi i stari učenici što bolje upoznaju. Većina učenika su iz nekih istih mjesta i istih škola, na primjer, Voćina i Zdenca. U sklopu ove radionice novi učenici sa starijima upoznaju grad i prikazuju drugima što su vidjeli, igraju se zabavnih sportskih i igara vještine. Ovako se pomalo opuštaju i ulaze u novi život. Stvarno uklapanje traje cijelu godinu ili godine. Privlačno je zbog zabave živjeti s više ljudi jer se možeš s njima družiti, učiti i raditi sve što kod kuće ne možeš. I sa suprotnim spolom. Adaptacija je i prihvaćanje brojnih pravila i zabrana, video kamera, višekrevetnih soba, manje privatnosti i drugih važnih sitnica koje do tada nisu prodirale u svijet mlade osobe koja dolazi u novu sredinu. Ovu radionicu organiziraju svi odgajatelji, a vodile su je gospođe Suzana i Gabrijela.

SoN

Radionica

Adaptacija

6

Razgovor s ravnateljem Stjepanom Brlasom

Učite, uživajte i živite dok ste mladi

Imate li kakve poroke?Bio sam pušač. Počeo sam pušiti u trećem razredu srednje škole i pušio sam jako dugo. Prestao sam prije deset godina. Alkohol ne pijem, apsolutno.

Znate li kuhati?Ne bih se mogao pohvaliti da sam neki ekspert, a i supruga ne dopušta da se miješam u kuhinju. Ona dominira u kuhinji. Možda neki roštilj znam napraviti, ali ni to baš najbolje.

Recite nam nešto o djevojkama iz mladih dana?Imao sam specifičan odnos prema djevojkama. Imao sam jednu prijateljicu s kojom sam odrastao i jako smo se dobro slagali. Ona je imala dečka, a ja djevojku i unatoč tome zajedno smo išli na zabave i družili se. Smatram da smo mi tada bili iskreniji i manje sebični i grubi nego današnja mladež.

Je li vam žao što odlazite u mirovinu?Svjestan sam da je došlo vrijeme za mirovinu i nije mi žao jer sam se psihički

pripremio za odlazak. Mislim da sam dosta doprinijeo radu doma u tom dugom razdoblju. Možda će mi nedostajati posao, taj kontakt s mladima te mnoštvom drugih ljudi, ta komunikacija i dinamika stalnog pokreta.

Je li vam brzo prošlo dosadašnje vrijeme?Da, kada prođe razdoblje mladenaštva vrijeme prolazi sve brže i brže, ali ne dam se godinama. Ni sam ne vjerujem koliko imam godina.

Što planirate raditi u mirovini?Ne planiram ništa i ne mislim raditi ništa, dovoljno sam se naradio do sada. Ali ipak, imam obiteljsku kuću pa oko kuće ima uvijek dosta posla. Posvetit ću se više obitelji i unucima. Bavim se uzgojem cvijeća već jako dugo, a inače sam zaljubljenik u fotografije i fotografiranje te naučnu fantastiku, sve što se tiče svemira i postanka ljudi i svega što nas okružuje. Malo sam to potisnuo zbog nedostatka vremena i financijskih mogućnosti pa se sada planiram malo više posvetiti tomu i pročitati puno knjiga o takvim stvarima.

Planirate li nas posjećivati?Naravno da ću ponekad navratiti, iako kada se ode u mirovinu može se doći posjetiti na kratko jer tu rade ljudi koji imaju posao i nemaju baš puno vremena pričati o nekim umirovljeničkim temama, stoga ne treba pretjerivati. Al’ ću svakako dolaziti na neke programe, događaje i priredbe, no ostavit ću mlade ljude da rade svoj posao.

Imate li kakav savjet za mlade?Završite školu koju ste započeli, budite čvrsti i svoji i ne dopustite drugima da vam određuju što i kako treba. Isto tako mladost nosi svoje pa stoga uživajte i živite dok ste mladi!

Anita Matić i Mihaela Kupanovac

Što ste po zanimanju?Moje školovanje i obrazovanje je onakvo kakvo se sada potiče – učiti cijeli život. Prvo zanimanje koje sam završio je nastavnik povijesti i zemljopisa, zatim sam završio Višu defektološku školu za rad s djecom s psihofizičkim poteškoćama i na kraju za potrebe rada u domu diplomirao socijalnu

pedagogiju. U biti učio sam i usavršavao se cijeli život u

struci i poslu u kojem sam radio.

Recite nam jeste li putovali u školu ili ste i vi boravili u domu?Nisam imao priliku boraviti u domu. U vrijeme kad sam ja išao u srednju školu bili su drugačiji uvjeti pa sam putovao, odnosno pješačio svaki dan sa svojim kolegama deset kilometara do škole i natrag.

Jeste li bili odličan učenik?Prolazio sam s odličnim uspjehom u osnovnoj školi, a u srednjoj sam bio uglavnom vrlo dobar. Tadašnji uvjeti bili su puno složeniji što se tiče putovanja i malo je bilo odlikaša.

Smatrate li da su ocjene najvažnije, ili je i nešto drugo važno u učenju i školi?- Ocjena je uvijek mjerilo tj. procjena znanja koje je učenik usvojio ili koje on ima u tom trenutku kad odgovara ili piše test. Ona je pokazatelj učeničkog znanja i njegovih vještina što se tiče zanimanja.

Jeli li vam bolji život na selu ili u gradu?Porijeklom sam sa sela i imam prekrasne uspomene na svoje djetinjstvo. Selo pruža neizmjernu slobodu kretanja, promatranja i življenja s prirodom pa bih dao prednost selu. Ali život na selu je težak, stoga bih radije živio u gradu pod uvjetom da imamo osiguran posao i stambeno pitanje, jer grad pruža puno više mogućnosti.

Koliko dugo ste u domu?Jako dugo, od prvog travnja 1971.godine, a prije toga sam radio kao nastavnik u osnovnoj školi.

Jesu li djeca bila bolja prije ili sada?Mislim da su djeca uvijek ista, jer je to takvo razdoblje kroz koje svi moramo proći, samo ovisi o stilu života, neki ga provode burno, a neki na svoj smireniji način. Želim reći da razlike nema.

Imate li facebook profil?Nemam, nisam osoba koja bi željela imati profil, nema mi smisla pisati o svom poslu, a ni o privatnom životu jer se to može zlorabiti. Smatram da su te mreže neuređene, nema kulture komuniciranja i nemam potrebu za njima.

Recite nam nešto o svom obiteljskom stanju?Imam dvoje djece, sina koji je diplomirani psiholog i radi u Virovitici te kćer koja je diplomirani pravnik i radi kao sudski savjetnik u Zagrebu. Imam i dvije unučice, jedna ide u školu, a druga će sada krenuti. Inače, potječem iz jako velike obitelji.

7

Što ste po zanimanju?Završila sam srednju ekonomsku školu i ekonomski fakultet s čim se dobije naziv magistar ekonomije.

Koji posao trenutno radite?U domu sam voditelj računovodstva i obavljam razne poslove s novcem, obračunima, proračunima, uplatama i isplatama…

Kako vam se za sad sviđa u domu?Super mi je u domu. Zadovoljna sam poslom i sviđaju mi se suradnici s kojim radim u domu.

Imate li puno posla i jeste li očekivali takav posao?Posla ima puno, no nije mi problem jer sam imala iskustva na sličnim poslovima. Očekivala sam takav posao. U početku su mi svi pomogli savjetima, i sada pomažu ako zatreba, pa sve ide kako treba.

Kakav je vaš kontakt s učenicima i što mislite kakvi su oni?Posao je takav da slabo kontaktiram s učenicima, možda neka uplata, pečat ili

Voditelj računovodstva – Melita Žeravica

pitanje. Oni koji su kontaktirali sa mnom bili su dobri, nemam zamjerki i stvarno je sve super.

Što mislite o uvjetima u domu i jeste li vi možda boravili u domu?Koliko sam do sada vidjela, meni su uvjeti života u domu u redu i mislim da nije loše. Sama nisam boravila u domu, ali sam imala prijateljicu u domu pa sam dolazila kod nje.

Kako vam se čini hrana u domu?Hrana je stvarno super. Ja volim kuhano tako da nemam zamjerke, a svu tu hranu jedem i doma.

Čime se bavite u slobodno vrijeme?U slobodno vrijeme vježbam, prije sam se bavila aerobikom, zumbom i pjevala sam u zboru. Volim čitati knjige i stručnu literaturu. Najdraža knjiga iz srednjoškolskih dana bila mi je „Ann od zelenih zabata“. Od glazbe najviše slušam domaći i strani pop.

Znate li kuhati i što najviše?Znam kuhati, kuham od svog petog razreda i jako volim isprobavati stranu kuhinju i slastice. Volim praviti tortilje i plodove mora.

Da li izlazite i imate li kakvih poroka?Izlazim još uvijek, a poroka nemam, osim kave.

Recite nam nešto o svojoj prvoj ljubavi?Prva prava ljubav mi je moj sadašnji dečko s kojim sam u vezi već jedanaest godina i još uvijek se super slažemo i namjeravamo uskoro ozakoniti svoju vezu.

Što želite u budućnosti, koji vam je krajnji cilj?Planiram se dalje obrazovati i usavršavati jer je današnja situacija jako teška i bez škole se ne može. Namjeravam osnovati obitelj, imati djecu. Voljela bih putovati u egzotične krajeve.

Imate li neki savjet za nas mlade?Budite dobri, školujte se i učite, borite se u životu i nemojte stati na prvoj prepreci, budite uporni.


Borite se u životu i nemojte stati

Što ste po zanimanju, tj. koje škole ste završili?Završio sam srednju tehničku školu, a nakon toga sam diplomirao pravo.

Koji bi posao željeli raditi u budućnosti?Želim raditi posao u struci i najviše me zanima upravno pravo, što sada i radim. Prije nego što sam dobio stalni posao radio sam i druge poslove, na primjer kao voditelj sportske dvorane.

Imate li puno posla i jeste li očekivali takav posao?Da, očekivao sam ovakav posao. Posla ima puno, ali kada se dobro isplanira sve ide kako treba. Ponekad se dogodi mali kaos zato što je ovo novi posao i novo radno mjesto u domu, ali onda opet dođe sve na svoje mjesto. Prilično sam zadovoljan sadašnjim poslom i ne bih ga za sada mijenjao Jako mi se sviđa kolektiv i smatram da je to vrlo bitno. Također, nemam poriv za puno novca, tako da je posao sasvim u redu.

Kako vam se sviđa u domu?Sviđa mi se u domu. Otprije sam na neki način povezan s domom jer mi je djevojka boravila u domu.

Razgovor s tajnikom doma - Mario Jakša

Učiti i učiti Kakav je vaš kontakt s učenicima? Što mislite kakvi su učenici?Dosadašnje iskustvo i kontakti su mi zaista bili super. Zapravo, nemam previše kontakta s učenicima osim kada trebaju pečat za ispričnicu ili kada se susretnemo u hodniku. Za sada sam zadovoljan ponašanjem učenika i tim kontaktima.

Što mislite o uvjetima stanovanja u domu?Koliko sam uspio vidjeti uvjeti u domu su mi o.k., super. Ja nemam zamjerke. Ali ipak bi neke stvari mogle bit bolje.

Kakvom vam se čini domska hrana?Meni je hrana sasvim u redu i zadovoljan sam njome.

Recite nam nešto o vašem slobodnom vremenu, kako ga provodite?U svoje slobodno vrijeme volim odigrati dobar meč tenisa, te trčati. Ako nisam negdje u prirodi ili s djevojkom onda sam za računalom. To mi je druga ljubav od mladosti, odnosno od srednje škole.

Izlazite li gdje i imate li kakvih poroka?Sada slabo izlazim. Prošla me ta želja za izlascima. Kad izlazim, ne izlazim na narodnjake jer ih ne slušam. Poroka nemam.

Sjećate li se svoje prve ljubavi?Ah da, mislim da je nešto ozbiljnije bilo negdje u sedmom razredu.

Recite nam nešto o sadašnjoj ljubavi i kakve planove imate za budućnost?Sada imam djevojku s kojom sam u vezi deset godina. U budućnosti želim osnovati obitelj i položiti pravosudni ispit.

Imate li kakav savjet za nas mlade?Pa ovako - učite, učite i samo učite. Za sve ostalo će biti vremena i za izlaske i djevojke i mladiće, jer bez škole se ne može. Ja i dalje učim. Postavite si ciljeve u životu, slušajte samo sebe i budite uporni da ono što želite i ostvarite!



U ovoj školskoj godini kao i svake godine zaposleni u učeničkom domu obilježili su božićno-novogodišnje blagdane i Dan žena (8. ožujak). Drugi praznik bio je prigoda da se malo počaste i dobiju po koji cvijet zaposlene žene doma, a sve u organizaciji sindikata doma i njegovog povjerenika u to vrijeme, Staniše Žarkovića. U to vrijeme, kažemo, zato što je od travnja ove godine

novi povjerenik sindikata Ivana Štetić.

Božićni domijenak zaposlenih organiziran je kako bi se obilježile i neke obljetnice rada. Ovaj put nagradu za 45 godina rada dobio je ravnatelj Stjepan Brlas, Tatjana Kauf dobila je nagradu za 15 godina rada i nova umirovljenica Nadia Korotaj dobila je nagradu za 40 godina rada.

Radnici Učeničkog doma

Susreti radnika doma

8

SoN

Dan žena u domu

Izleti

9


10 od umora. Kad je većina počela otvarati svoje umorne okice, kroz prozor busa se već vidjelo more. Neki od učenika prvi su put vidjeli to ogromno plavetnilo što ih je činilo prilično sretnima.

Na putu smo zastali u poznatom turističkom starom gradu Opatiji. Imali smo dva slobodna sata za šetnju, a u Opatiji se zaista ima što vidjeti i uslikati za uspomenu. Krenuli smo nešto kasnije prema Lovranu gdje smo u učeničkom domu ručali, a zatim smo se, uz lijepo vrijeme, uputili na plažu. Super! Mogli smo se kupati, pa smo se cijelo poslijepodne brčkali u slanoj vodi i izležavali se na suncu. Neki su učili plivati, drugi su se igrali i špricali u vodi, treći su lovili ježeve,…

Na kraju smo, umorni od uživanja, otišli u njihov dom na večeru. Primijetila sam, kao i ostali, da je naš dom puno ugodniji, bolji i ljepši nego ovaj u Lovranu.

Najurednije sobe i novi učenici

Put u Lovran u rujnu

I na kraju, zadovoljni i umorni smjestili smo se u bus i krenuli kući, odnosno u naš dom u Viroviticu. Kako smo bili sretni i zadovoljni, put natrag protekao je u dobrom raspoloženju i pjesmi.

Bio je to zaista lijep nagradni izlet, a većina nas ga je iskoristila maksimalno.

Anita Matić foto: Anita Matić i Kristina Galešić

Ove školske godine učenici iz najurednijih soba prošle godine i novi učenici koji su to željeli, uz naše odgajatelje, gospođu Snježanu i gospođe kuharice Ljerku i Željku, krenuli su put Lovrana. Željeli su uhvatili malo sunca i babljeg ljeta i okupati se u moru, te uživati u razgledanju prirodnih ljepota. Putovanje je započelo veselo u ranim jutarnjim satima i ubrzo smo klonuli

11

Već nekoliko godina gospođa Suzana vodi po troje ili četvoro učenika na radionice u učenički dom Marije Jambrišak u Zagreb gdje se odvijaju praktične umjetničke radionice. Tamo su se do sada učili izrađivati božićne ukrase, razne ukrasne predmete od suhe kukuruzovine i slame, a ove godine su učili raditi nakit i torbe, pa je i ogrlica koju nosi gospođa Suzana njezin uradak na toj radionici. Ovaj put na radionici su radili nekakve torbice Ivana i Ana Marija, a Dino se i ovaj put izvukao i iskoristio fotoaparat kao vanjski član novinarske grupe. Samo da je još napisao i pokoji tekst tako dobro kako zna to bi bilo super.

SoN

Umjetnička radionica

Radionica

djevojkama organizira radionicu. Gošća frizerka-vizažistica Vesna Vukomanović i ove je godine, početkom ožujka, pokazala na primjeru kako se pravilno njeguje i održava higijena lica i tijela, kako se uređuje vlasište, kako se pravilno šminka, uređuju nokti. Neke djevojke su na radionici bile i prošlih godina. Djevojke su imale što naučiti uz pitanja i stručne odgovore, te uz prezentaciju na dobrovoljkama kojima su uređivani nokti, čupane obrve i kojima je šminkano lice. Pored toga, djevojke su upoznale i neke kozmetičke proizvode koji su primjereni njihovom uzrastu.

medicinska sestra Snježana Brkić

Ogledalce reci meniŠto to ima u djevojačkim sobama, a kod muških uglavnom nema? Ako napregnete vijuge sjetit ćete se da je to ogledalo. Ogledalo nalijepljeno na ulazna vrata ili vrata ormara, pokoje manje ogledalo i slično. Jedno bi i dečkima dobro došlo da vide kako su se obukli, a za cure je ono najdraži predmet. Uvijek se mora vidjeti kako stoji to što se obuklo ili treba potrošiti nekoliko minuta na šminkanje.

Kako bi bila zadovoljena djevojačka znatiželja o njezi kože i nanošenju kojekakvih kemikalija po licu, oko očiju, na usne i druge dijelove tijela, naša se medicinska sestra prije nekoliko godina dosjetila da

1212 Sveti Nikola


13

Radionica o spolnosti kojoj uz organizaciju gospođe Snježane gostuje poznati virovitički ginekolog dr. Josip Tonković održana je početkom drugog polugodišta. Dr Tonković se ovaj put pojavio sa svojom novom medicinskom sestrom Magdalenom Leš, koja je završila školu za medicinske sestre i tehničare u Bjelovaru u primaljskom smjeru i po svojoj mladosti bliska je našim učenicima, posebno medicinskim sestrama.

Radionica o spolnosti – dr. Tonković

Sve veći interes i muških

S obzirom na veliki interes djevojaka radionica je organizirana u dvorani, a na poziv njihovih djevojaka došli su i pojedini dečki. Bilo je još zainteresiranih dječaka ali ovaj put nisu došli. Idući put bi na radionicu trebalo pozvati i dečke, jer su i oni postavljali pitanja koja zanimaju sve mlade.

Uz kraći uvod gospođe Snježane, dr Tonković je sa svojom suradnicom počeo odgovarati na brojna koja su uz djevojke postavljali i dečki. Sva su pitanja i odgovori bili posebno zanimljivi i atmosfera je bila super. U drugom dijelu javili su se dobrovoljci da demonstriraju kako se postavlja kondom na bananu. Kako su se javile djevojke iz medicinskog usmjerenja iz prve godine i dečki iz treće godine spontano su stvorene dvije ekipe – muška i ženska koje su se u biti natjecali tko će bolje. Djevojkama je pomogla jedna starija učenica. Dr. Tonković je ovaj put bio sudac i procijenio da su djevojke uspješno riješile zadatak, a dečki baš i nisu bili uspješni pa će na dodatnu obuku kod svojih djevojaka. Nastavilo se sa konkretnim pitanjima, sa slatkišima i sokovima, a na kraju su pojedinačno ili po grupicama učenici razgovarali sa medicinskom sestrom ili dr. Tonkovićem o

osobnim problemima ili problemima bližnjih i kako ih riješiti. Neki su dogovorili i prve preglede. Djevojke se mogu u Virovitici javiti u ordinaciju kod dr. Tonkovića i dogovoriti termine kada mogu doći sada kod mlađe i njima bliskije medicinske sestre. Za sve informacije mogu pitati domsku medicinsku sestru gospođu Snježanu.

SoN


14

Na putovanje smo krenuli rano ujutro, naravno, svi mamurni od prerana buđenja nedjeljom. No, nekima rano buđenje nije teško palo sudeći po tome da su neki ustajali i daleko prije, samo kako bi se stigli ulickati na vrijeme. Tokom putovanja stali smo jedanput, pred samim Zagrebom na jednom stajalištu, kako bismo nešto pojeli i popili, a po običaju imali smo sendviče, vodu i sokove. Raspoloženje u autobusu bilo je odlično. Uz glazbu, šale i smijeh put je brzo protekao. Već oko jedanaest sati stigli smo pred Tehnički muzej koji se nalazi pred samim kipom Dražena Petrovića, odnosno pred Cibonom i velikim okruglim Ciboninim tornjem. Uranili smo pa smo morali pričekati pola sata pred ulazom. Kada je vrijeme napokon došlo ušli smo u muzej gdje je bilo veoma hladno, valjda zbog kombinacije zime vani i velikih prostorija unutra.

Nagradno putovanje u Zagreb za najuređnije sobe

Vodič nas je najprije upoznao sa povijesti rudarenja u svijetu i kod nas, pokazao nam je neke osnovne tipove podzemnih prolaza, te zaštitnu opremu. Svi smo veoma pomno slušali što nam se priča što je uvelike olakšavalo komunikaciju. Proveo nas je kroz jedan umjetno načinjeni rudnik koji se protezao ispod cijeloga muzeja, vjerojatno i dulje. Ondje smo doznali kako je on funkcionirao, kako se dolje radilo i kroz što su radnici prolazili u tim uvjetima. Nakon izlaska smo pošli u odjel Nikole Tesle. Tamo smo posjedali na tribine, te uz našeg otvorenog vodiča ponovili neke osnove elektronike i povijest najvažnijih Teslinih izuma s tog područja. Pogledali smo nekoliko pokusa koje je sam Nikola Tesla provodio u svoje vrijeme kako bi dokazao neke od teorija elektronike. To je vjerojatno bio i najzanimljiviji dio cijelog pregleda muzeja jer smo doista mogli vidjeti kako se struja kreće kroz zrak u određenom trenutku, što je izgledalo veoma impresivno. Čak su za neke pokuse tražili i

dobrovoljce iz publike kako bi pripomogli u izvođenju pokusa, kao što je električni kavez. Predzadnje odredište bio je planetarij koji su mnogi skoro i prespavali, vjerojatno zato što ih zvijezde i planeti nisu nimalo zanimali, a uz to je u prostoriji u kojoj je stvoreno umjetno nebo bio potpuni mrak. Uglavnom, u njemu smo upoznati s osnovnim pojmovima astronomije i našeg sunčevog sustava. Prikazano nam je kako i kada prepoznati određene planete koje možemo vidjeti na nebu, te kako pronaći sjever pomoću zvijezda i kako prepoznati zviježđa na nebu. Tu se bližio kraj našem posjetu muzeju te nam je dopušteno desetak minuta slobodne kretnje najvećom dvoranom u kojoj su bile izložene makete starih brodova svih namjena, te prva prijevozna sredstva, poput aviona i automobila. Nakon izlaska iz muzeja krenuli smo u autobus gdje smo pokupili još sokova i sendviča. Napokon smo krenuli prema našem odredištu, Avenue Mallu. Putem smo zbog inzistiranja nekih od učenika stali kraj Dinamova stadiona, čisto kako bismo ga vidjeli dok smo u prolazu, a potom smo se zaputili u Avenue Mall malo obilaznim putem, kraj katedrale i još pokoje znamenite građevine. Napokon smo i ondje stigli, i to već malo iza podneva. Imali smo oko dva i pol sata slobodnog vremena kako bismo stigli razgledati sve trgovine i izloge po volji, te štogod i potrošili, ako smo kojim slučajem pri novcu. Tako je svatko našao svoju zanimaciju. Raspršili smo se u manjim grupicama, većina je jednostavno šetala po trgovinama odjeće i obuće pa potom otišla na kavu. Imali smo dogovoreno vrijeme u koje ćemo se sastati pred ulazom u CineStar u koji smo išli gledati film Angeline Jolie, „U zemlji krvi i meda“. Film se mnogima nije svidio jer je vjerojatno bio pretežak, sa ratno-ljubavnom tematikom. Većini bi svakako bilo draže da smo pogledali neku komediju ili avanturu nego jedan film na socijalnoj razini, tragediju iz ratnih vremena. Čak i da smo imali interes za nekom edukacijom o tim zbivanjima, film nam ne bi dobro sjeo, meni barem, mada ne govorim da nije bilo onih kojima

se film i svidio. Radnja je previše nasumična i premalo je dijaloga, te razjašnjavanja vremena i zbivanja oko glavnih uloga. Sve je ostalo na jednoj romantičnoj, ako bi se tako moglo reći, osnovi između glavnih likova. Ljudima sa ovih prostora bilo bi jasno mnogo, no nekom strancu koji po prvi puta ovo gleda ne bi bilo apsolutno ništa. Ne objašnjava se razlika ni podijeljenost vjere i nacionalnosti, unutarnja mržnja niti zašto i kada… U svemu tome netko nov bi se lako izgubio i taj mu film ne bi pružio nikakve odgovore na pitanja koja su ga zanimala. Sve u svemu, putovanje je proteklo bez incidenata, svi su se odlično slagali, bilo je zanimljivo i mnogo smo toga novog doznali. Da mogu, sve bih opet ponovio. Svi smo krenuli natrag u dom autobusom koji nas je i dovezao, ovoga puta budnije, veselije i zadovoljnije. U Viroviticu smo stigli kasno uvečer, a dočekali su nas domski kolege i odgajatelj, kojima smo imali materijala za prepričavanje. Svima je ovo bilo predivno iskustvo koje nas je samo još više spojilo i koje će nam ostati u uspomeni i u dubokoj starosti. Da svi ti

trenutci ostanu zabilježeni za sva vremena, da ih vide i naredne generacije, pobrinuo

se nitko drugi nego odgajatelj Vojo sa svojim fotoaparatom. Svi se nadamo idućem putovanju koje će nas odvesti tko zna gdje, možda čak i na more. Ako

da, odgajateljima i našemu ravnatelju, bili bismo jako zahvalni. Upravo uz njih stekli smo i očekujemo mnoga nova lijepa iskustva tokom našeg suživota u domu.

Matej Štefinovec III. š


15

Radionica o pravilnoj, zdravoj prehrani i vladanju u blagovaonici

Radionica o ovisnosti

Ova važna radionica zbog bolesti gospođe Snježane prebačena je u drugo polugodište i ovaj put uglavnom su joj bili prisutni učenici prvih razreda. U našem domu ima bezbroj primjedbi na hranu i jelovnik koji je na rasporedu svaki dan. Više je primjedbi na količinu nego kvalitetu hrane, pa veći broj učenika nakon večere krene u kupovinu hrane u trgovine ili restorane brze hrane. Nekoliko djevojaka slabiju večeru ili pojedu ili čak „preskoče“ držeći dijetu. Ali vratimo se mi našoj radionici. Lijepo je naučiti što je

dobro jesti i kako se vladati za stolom. Kako upotrebljavati žlicu, viljušku i nož pravilno. Da se ne bismo osramotili negdje kada dođemo jesti u neki restoran. Ali i da bismo naučili kako lakše rezati hranu u tanjuru, a da ne pobjegne u susjedov, kako razgovarati dok jedemo ili kako ne proizvoditi zvukove. Kako upotrebljavati čačkalice i konce za zube, kako začiniti salatu i slično. Učili ste kako jesti jabuku i bananu viljuškom i nožem i to je super vratolomna vježba. Inače banana i jabuka se jedu rukama bez viljuške, a može se tko hoće pomoći nožem za guljenje. Prstima se u restoranima jede i piletina ako je dio kosti zamotan aluminijskom folijom, kao i pojedini morski plodovi ako uz sve takve obroke dobijete posudicu s toplom vodom u koju je iscijeđen limunov sok. Ta voda nije za piće, kao što su to neki napravili, već da se operu masni prsti i zatim obrišu platnenim salvetama.

U svakoj radionici naučimo nešto korisno pa vjerujem da je i većina vas nešto naučila. Dobar tek.

SoN

Pušenje, piće, droga, kocka, hrana, cura/dečko, izlasci, spavanje, učenje,…

Svatko je o nečemu ovisan, a ovom zadnjem mislim najmanje. Ma nije ta ovisnost toliko ni strašna ako ne preraste u opsesiju koja te proganja, koja postaje tjelesna ovisnost, od koje se teško možeš osloboditi.

Ipak na radionici profesor psihologije Brlas održao je jedno od svojih predavanja o istraživanjima koje su radili psiholozi na području Virovitice o ovisnostima, prije svega drogi. Oni koji su došli upoznali su neke rezultate istraživanja te neke ovisnosti. Oni koji nisu došli konzumirali su svoju ovisnost praktično u gradu prema svojim mogućnostima. Tu ćemo stati jer nismo dobili naručeni tekst o ovisnostima.

Par podataka prema našim istraživanjima, odnosno što ste kao učenici prve godine

izjavljivali ove i prethodnih godine. Prije dolaska u dom prema vašim izjavama nešto više od trećine (37 %) je već probalo alkoholno piće ili ga povremeno pije kada je društvu. Kao početak pijenja navodi se vrijeme od 11 ili 12 godina, ali i ranije u obitelji. Najčešće je riječ o pivu ili mješavinama vina s kolom ili vodom, no pojavi se i koje žestoko piće. Alkoholna pića našeg podneblja poznata su kao droga ovog podneblja. Duhan i druge biljke od kojih se proizvodi droga poznati su kao druga uglavnom američkog, afričkog i azijskog podneblja u prošlosti. No globalizacija je sve raširila na sve kontinente. Droga je još uvijek većini skupa, alkohol je dostupniji, jeftiniji i pravi se od raznog voća, bar kod kuće. Industrijska pića koja su gazirana kao sokovi, negazirana kao ledeni čajevi, alkoholna kao vinjaci, votke i slična, rade se

od vode (sokovi, čajevi) i alkoholna od čistog alkohola, šećera, umjetnih aroma i boja. Šećerna melasa iz virovitičke šećerane i čisti alkohol iz virovitičkog PIK-a prije 25 godina bili su glavni izvor za pravljenje takvih pića, posebno na istoku Hrvatske gdje su bile tajne tvornice lažnog pića. Posebno takvo žestoko piće je čisti otrov. Pivo kao često piće ne radi se samo od ječmenog slada i hmelja već odavno i od kukuruznih klica, a sad otvoreno da bi prikrili njegovu pravu aromu i kvalitetu i od raznih drugih aromatičnih dodataka koji u jeftiniji, ali se skuplje prodaju. Neću vam pričati kako u bazenima za varenje piva plivaju štakori. Idite u koju pivovaru i provjerite. U slast.

Pušiti je probalo oko pola novih učenika još u osnovnoj školi. Neki su već prestali, a drugi koji sada više izlaze u društvo u prvoj, drugoj ili trećoj godini ponovo ili prvi put počelo. Ipak, većina učenika ne puši. Vidite i sami. Neka istraživanja su pokazala da djevojke više puše nego dečki. Po vašem mišljenju je li to točno? Da li je štetno? Jeste! Već sve znate, kao što su vaši vršnjaci izjavili u jednom prošlom istraživanju u domu. Zato neću dalje pričati, soliti vam pamet.

SoN


16

Domski život nije mala stvar tu svakim danom dešava se dar-mar. Sobe poredane jedna do druge sve su luđe i luđe. Tu se uvijek netko žuri, Šumari blato a medicinari veselje donesu.

I u našem Domu Božić se bliži. Vrijeme je to kad kući odlaze svi, i najljepši blagdan dolazi. Sa blagdanom dolazi zimski školski odmor, pa smo još veseliji mi.

U našoj sobi Božićni duh šeta i dečkima to smeta. Ali ako prema nama curama budu dobri bili možda se i oni budu veselili i pod borovima darove dobili.

Na kraju ćemo se svi Nakon blagdana, grudanja i sanjkanja u dom sretni vratiti.

Mateja Plažanin

Domski život i Božić

Napokon, bliži se Božić, Nova godina, snijeg i zima. Ove godine se tim blagdanima veselim isključivo zbog školskih praznika. Ljudi to znači odmor od škole! Eh, da nekada sam se veselila i Sv. Nikoli, samo sam čekala dan kad ću morati oprati ono blato sa čizama i ulaštiti ih i na kraju smjestiti u prozor. Uvijek sam mislila kako da stavim što veću čizmi u koju će stati što više poklončića, naravno. Nakon toga bližio se Božić, puno ukrasa, šarenila, žaruljica i pokoja pahulja snijega za onaj pravi božićni ugođaj.

Danas meni nije više tako kao nekada. Nema tog silnog veselja i ugođaja iščekivanja. Ma i dalje se veselim i volim ove blagdane u prosincu. Ali imam osjećaj kao da to više nije to, nije isto kao kad sam bila mala, kad me sve fasciniralo, kada sam veselo skakutala po kući slušajući božićne pjesme, te pravila poslastice sa mamom i bakom. Uživala sam s tatom ukrašavati kuću žaruljicama i igrati se snijegom. Ali, bilo je to nekada… Danas nije više isto. Ti divni običaji su najednom postali kao

Gdje je nestalo veseljeneka obaveza, nešto što moramo učiniti i prođe ta dva, tri dana i gotovo. Možda smo sami krivi što smo prihvatili svu tu galamu i kome r c i j a l i z a c i j u . Trebali bismo istinski uživati, darivati male darove od srca i uživati s veseljem i iskrenošću sa svojim obiteljima, ljubavima, prijateljima,…

Možda ako probudimo ono malo dijete koje u svakom od nas čuči sakriveno iza žurbe i obaveza, možda tada se vrati blagdanski dašak Božića, veselje, sreća i mali užici u međusobnom darivanju ljubavi.

Anita Matić


17

U jednoj noći netko će doći Sa neba će sići anđeo sad I radosnu vijest razglasiti nam Marija po duhu začeta Sinoć na Zemlju Isusa donijela On nam život otkupi sad I Božić podari nam Dan kad nitko nije sam Pahulje tiho noćas sipe A djeca svoj bor već kite Darove ujutro će naći tu Al prvo će otrčat na ponoćku Djedica naš svijet će obići I na zemlju veselje donijeti Božić će ujutro zablistati I tugu sa lica odnijeti Najljepše sjećanje će ostati.

Mateja Plažanin

Najljepši dan

Božić

Branko Lovrenovićšumarski tehničar Daniela Ristić

medicinska sestra

David Santoračunalni tehničar u strojarstvu Dijana Borovac

medicinska sestra

Luka Holubekšumarski tehničar

Matija Rajningeršumarski tehničar

Valentino Moučkašumarski tehničar

Marijan Lovrenčićautoelektričar

Mislav Peićgimnazijalac

Jelena Ivanovićkuhar

Marta Volfgimnazijalka

maturantimaturanti


Dominik Jurmanovićšumarski tehničar

Igor Đerišumarski tehničar

Romano Luščićšumarski tehničar

Sven Jambrušićšumarski tehničar

Nikolina Milkovićekonomski tehničar

Igor Kotaranračunalni tehničar u strojarstvu

Ivan Peicašumarski tehničar

Sanja Magenheimhotelijer

Tanja Kranjecmedicinska sestra

Nino Kneževićšumarski tehničar

maturantimaturanti2011/2012.


20

Sredinom veljače i ove godine u domu je kratkim programom obilježili dan zaljubljenih. Ljubavne stihove naših učenika čitali su oni sami ili njihovi prijatelji. Neki su se i prvi put predstavili sa svojom poezijom. Jedan dio domskih ljubavnih parova odlučio je prihvatiti izazov natjecanja u kojem se ispitivalo međusobno poznavanje, pokazali spretnost u igrama s jabukom i papirom i slično. Pobjednici su dobili za nagradu

pizze i čokolade. Program se nastavio uz mladu virovitičku grupu Flaiguete. A dio je parova se počastio izlaskom u grad. Skoro smo zaboravili ljubavnu poštu, te da su u dom došli i gosti, uglavnom dečki pojedinih djevojaka, koji su bili naši učenici do prošle godine.

SoN

Valentinovoza zaljubljene


21

Maskenbal


22

Nekad sam znala tko će mi prvi prići kada sam se loše osjećala... Znala sam tko će doći i zagrlit me bez razloga, onako snažno kako sam u tom trenu i željela... Nekad sam znala tko će uvijek biti uz mene kad budem mislila da sam sama na svijetu... Tko će mi dati savjet, tko će mi pomoć riješiti sve moje probleme... Nekad sam znala tko će me držati za ruku dok budem plakala. Pomoći mi da krenem dalje ma koliko teško bilo. Znala sam kome mogu plakat na ramenu satima ne govoreći ništa. Znala sam tko će me nasmijat i kad mi bude najteže. Nekad sam znala sve tajne, i govorila mu sve tajne. Znala sam da imam osobu koja me razumije, koja mi je pomogla da pređem preko najružnijih stvari, osobu koja mi je pomogla otvoriti oči da shvatim tko mi je pravi prijatelj. Nekad sam tu osobu znala više od same sebe. Nekad sam sate i sate proplakala jer sam ju povrijedila. Nekad kad smo se pogledali znali smo šta mislimo, a sada smo stranci, prolaznici. Sada mi je žao jer nisam uspjela reći da ju jako volim i da mi oprosti!

Ivana Đurasek

Ja sam jedna od onih osoba koje vole pomagati drugima. Ne tražim nikada ništa zauzvrat, ali mi je nagrada osmjeh osobe kojoj pomažem, njen sjaj u očima, toplina kojom zrači i time mi odaje svoju zahvalnost. Meni je to njena uzvraćena usluga. Njena sreća. Osjetila sam ljubav prema njoj kao da je moja baka. Bila je tako nježna, bezbrižna poput djeteta koje je dobilo svoju najdražu igračku, dok sam ju kupala i pomogla joj da se obuče. Slušala samo ju dok mi je pričala o životu koji je vodila dok je bila mlada, o vremenima i okolnostima u kojima je živjela, o svojoj djeci. Sada joj je teško jer nema nikoga, svi su otišli, ostala je sama. Usamljenost je najteže što se čovjeku može dogoditi kada ostari. Njeno ozareno lice i oči u kojima je navirala pokoja suza dok je sa mnom razgovarala, bio je za mene prekrasan prizor. I meni su se oči napunile suzama, a srce je nekako brže zakucalo. Osjećala sam se ispunjeno, radosno, kao da cijeli svijet držim u svojim rukama. Bila sam snažna poput odraslih, a bila

sam samo dijete. Pružila sam ruku i pomogla joj, ali ne samo njoj nego i samoj sebi. Tek tada sam shvatila kako i mi „mali“ ljudi možemo puno učiniti samo svojim gestama, slušanjem i razumijevanjem. Koliko je samo ljudi potrebna naša pomoć, a nemaju nikoga da im se nasmiješi, podijeli s njima koju lijepu riječ. Učili su nas od početka našeg života, od prvog koraka, da trebamo pomagati, voljeti druge nesebično i da činimo dobre i lijepe stvari, ali ne kako bi isto dobili natrag nego kako bi izgradili sebe, svoj život, kako bi postali pošteni i dobri ljudi. Koliko ljudi u ovim minutama umire u samoći, bez ikoga. Zato svaki tren svojim bližnjima i prijateljima trebamo pomagati, brinuti se za njih, krijepiti ih svojom ljubavlju i pažnjom. Sitnice su te koje čovjeka u minuti mogu učiniti sretnim, bez obzira koliko mu u tom trenutku bilo teško i bez obzira koliko mi mislili da je to nemoguće. Ipak, čuda se događaju.

Ivana Đurasek 3.d

Okrećem jastuk na suhu stranu.Još jedna u nizu besanih suznih noći.

Polako sviće jesenjom maglom ovijen grad.Ležim nepomična.

Gledam u neku točku na zidu.U mislima sam s tobom kao i posljednje večeri.Osjećam tvoje ruke oko svoga struka, grliš me.

Tvoj topao dah na vratu. Ljubiš me, nježno.Je li ovo san?

Svaki pokret je tako stvaran.Pred očima mi lebde slike naših silueta u moru.

Sobu ispunjava miris mora, drhtaji tijela, poljupci...Iz sanjarenja me trgnuo šum vjetra jesenje krošnje.

Još uvijek je snažna i oštra slika našeg rastanka i nedorečenih pogleda.

Koliko može biti snažno sjećanje na jedno ljeto, na jednog dečka, na jednu ljubav. Na majicu uprljanu suzama i šminkom.

Naš posljednji zagrljaj i stisak ruke koje se nisu željele odvojiti.Zar je od toga svega ostalo samo „Posljednje zbogom“ ?

Ivana Đurasek

U gluho doba noći mojom nutrinom odzvanja tupa potištenost,

razara me praznina. Glavom i tijelom mi struji oštra bol.

Hladnoćom ispunjeno srce nejednako ubrzanootkucava.

Ostajem sama.Poput gradskih skitnica.

Nema više onog nasmijanog lica, samo oronule crteispucalih usana.

Vlažan pogled praćen pokojim teškim treptajem.Moj odraz u ogledalu,monoton, nepotpun.

Bože, u što se to pretvaram?Ja? Ona djevojka koja je zračila optimizmom, vedrinom ...

Potonula sam poput stare, istrunule lađe.Igraš se sa mnom kao voštanom figurom.

Postala sam tvoja marioneta.Upravljaš mojim životom preplićući konce koje držiš u rukama.

Igram onako kako ti to želiš. Ti si vladar. Ja sam robinja. Ne daješ mi izbora.

Ne mogu se oduprijeti. Ne mogu se suprotstaviti tebi, ne mogu se suprotstaviti sebi.

Nema mi pomoći.Ne mogu ništa reći.

Što si učinio od mene?Moj pogled te pita: „ Kako možeš?“

Ivana Đurasek

Jednom su rekli neki nevažni ljudi, da se ljubav krije u osobama za koje to nikada ne bismo rekli.Tako sam ja tu ljubav pronašla u tebi....Ljubav se rađa, raste polagano poput zasađenog drveta, ako ga ne promatramo dovoljno dugo nećemo vidjeti pomaka.Ali ako svaki dan, od svitanja do zalaska sunca gledamo kako se ono budi, shvatit ćemo kako je iz minute u minutu, iz sata u sat sve ljepše, sve življe.Nikada nisam tražila savršenu osobu s kojom želim biti cijeli svoj život, jer savršenih ljudi nema. Tražila sam nekoga koga ću voljeti, nekoga tko će dolaziti u moje sne, koga ću svaki dan iznova i iznova gledati s divljenjem. Nekoga tko će mi svojom pojavom nacrtati onaj neizbrisivi osmjeh na licu. Tko će mi svojim iskrenim pogledom punim sjaja, dočarati ljubav poput nekog lijepog dijela iz bajke. Nekoga zbog koga će brže zakucati moje srce, a tijelo zadrhtati,nekoga zbog koga ću nastavljati borbu sa stvarnošću. Nekoga zbog koga ću živjeti i disati i kada jednom svemu dođe kraj... Netko zbog koga se vrijedi probijati kroz trnje kada ono ostavlja duboke i neizlječive rane, ne samo po tijelu, nego i po mojoj duši. Neki, neki bi odavno odustali da tako moraju teškim koracima koračati dalje... Ja, ja ne. Ustrajem, borim se, igram igru vremena. Pronašla sam te. Mog anđela, koji nije uz mene, ali živi u svakom mom uzdahu. Ne želim i ne mogu te pustiti. Iako znam da se neću buditi u tvom zagrljaju, iako me nećeš držati za ruku kada budem bila na rubu ponora koji se naziva život. Ne mogu i ne želim se prestati nadati. Jer ti, ti si netko poseban zbog čega vrijedi otići čak i u nepovrat kada to postaje nepodnošljivo i neizdrživo, zbog tebe to sve vrijedi trpjeti, nadati se i čekati te.

Ivana Đurasek

Kako možeš? Pomaganjem drugima postajemo bolji

Sjećanje na ljeto

Nekad

Jednom su rekli neki nevažni ljudi

23Anđele moj mali. Ne boj se, nasmiješi se, obriši suze s lica. Pogledaj me dobro i zapamti moje crte lica. Tužne oči, drhtave usne, bolne suze i jecaje zaboravi. Neću te ja napustiti, bit ću uz tebe. Samo će nas nebo razdvajati. Voljet će te moje mrtvo srce svakog dana sve više . Bebo moja mala, gledat ću te kako rasteš, uživaš u životu na zemlji.Ja ću biti gore s oblacima i od tamo ću te promatrati.Prije nego što zatvorim oči i zaspem, želim

te u naručju držati, dok mi srce otkucava posljednje trenutke.Dijete moje lijepo, bit ćeš sretna, voljet će

te tata i neka nova mama. Smijat ćeš se glasno, postat ćeš hrabra, snažna, neće te ništa moći slomiti. Tvoje srce će dugo i ponosno kucati, veselo i zdravo. A kada jednog dana sklopiš oči, mama te čeka ponosna i sretna.Do tog dana proći će mnogo godina, ali ja

te neću napustiti i zaboraviti.Srećo moja mala sad lijepo spavaj i čekaj tatu da se vrati iz rata, dok vas mama gleda iz raja.

Ljiljana Krnjaić

Četrnaesti siječnja. Dan na koji sam rođena. Zvoni telefon. Mama se javlja. Čudna tišina je zavladala u zraku. Mama u jednom trenutku izgovara riječi. Riječi me slamaju. Robert je mrtav. Srce se steglo. Usta nisu mogla govoriti. U glavi zbrka stotinu pitanja. Kako? Zašto?Sjela sam u kut zamračene sobe. Sjedila sam satima. Vrijeme nije imalo vrijednosti. Suze su lijevale niz moje obraze. Danas je dan kad se trebam veseliti.

Na moj rođeni dan si me napustio i zauvijek nestao. Zanemario si budućnost, sve trenutke koje smo mogli provesti zajedno, sve lijepe događaje što nam je život mogao donijeti. Sve si zanemario i odlučio se i dalje trovati. Bio si mi više od brata, bio si moj prijatelj, moj oslonac, podrška. Nisi nikome dopustio da ti pomogne. Gledao si svaki dan kako ti se tijelo uništava. Nisi se pitao što će se dogoditi. Možda bi postao ono što si uvijek želio – slavni gitarist u nekom popularnom rock bendu za kojim bi cure ludjele. Pronašao bi onu pravu, imao djecu… Uvijek si govorio kako želiš imati kćer Lenu i sina Liama. Ali svoju budućnost si zamijenio iglama, bijelim prahom i tabletama. Zar te je to usrećivalo više od autograma, hitova, nagrada, pozornice, više od dječjeg smijeha? Zašto si svoje mlado tijelo odlučio uništiti, svoju obitelj zamotati u crnu vječnost, pustiti im suze na lice? Sada se već ljutito kao i ostali pitam – zašto? Zašto ti je heroin bio važniji od nas, od mene. Bio si uvijek na prvom mjestu, ponos i krv, a sad se u zemlju pretvaraš.

Ljiljana Krnjaić

Živim u Hrvatskoj. To je moja mala zemlja puna financijskih problema. Ali snalazimo se. Zanemarimo pučke kuhinje, socijalne ustanove, prosjake na trgovima, polusrušene zgrade, prosvjede na ulicama, krađe političara, ulične tuče maloljetnika, koje često završavaju smrću.Ostaje nam lijepo more koje zagađujemo. Opet je lijepo, jer je naše. Imamo predivne gradove pune znamenitosti i kulturnih spomenika, a kulture nigdje.Stanovnici naše zemlje sve više zrače hladnoćom i mržnjom.Mi smo zemlja dobre hrane i reklame.Puni smo dobrih ideja, udruga za zaštitu

svega i svakoga, a političkih stranaka puni smo kao brod. Toliko ih nemaju ni puno veće zemlje.Svoje sportaše toliko volimo i cijenimo da ih uopće ne plaćamo za njihov trud. Imamo i svoje „zvijezde“, pjevačice, glumce, manekenke, televizijske voditeljice, spisateljice autobiografija. Naše zvjezdice ponašaju se problematično do nemoralno i takav primjer daju svojim obožavateljima i svima drugima. Korumpirani smo i problematični. Sve smo gori i gori. Hrvatska je moja zemlja, lijepa je, volim je i snalazim se.

Ljiljana Krnjaić Lili

Bol, hladnoća, trnciprolaze mojim tijelom.

Sjedim zgrčena u mraku,čujem svaki otkucaj svog srca

ispod bijele krvave košulje,srcem koje užasnuto u strahu

drhti i krvari zajedno sa mnom.

On je čovjek mog života,moja ljubav, moja slabost,

najveća bol, najveća pogreška.Život svoj za njega bih dala,

a on meni moj oduzimasvakog dana.

U zagrljaju mu drhtim,a on mi krvave poljupce i dodire dijeli.

Čim mi priđe ja polako nestajem,moja duša svakog dana vene,

više se ne bojim,sada umirem.

Prišao mi tiho s leđa,grubo me primio za ruku,

ne da mi da dišem,udara me snažno,srce mi se slama,

krvave dodire mi daje,ja vrištim od nemoći,

nema nikog da me čuje,nema nikog da me spasi.

Bijesno me odgurne prema stolu,padnem, glavom udarim u nešto tvrdo

osjećam kako mi iz glave teče nešto toplo, krv,

slama mi srce koje sam mu dala.Konačno... umrem...

Mrtva sam, a počinjem živjeti,dišem, vidim nebo, svijetlo, slobodu.Nema više tame, nema više straha,

krvi, suza, patnje i bolisamo spas za moju dušu bolnu,

slomljenu, izmorenu.

Što su mi njegovi krvavi dodiri oduzelinebo mi je vratilo.

Moj osmijeh, mir, spokoj,...

Ljiljana Krnjaić

Krvavi dodir

Umrijeti mlad

Anđele mamin

Hrvatska


24

BožićDok snijeg tiho pada,

u kući blagdanska atmosfera vlada.Obitelj na okupu veselo pjeva,

Isusu malom dolazak srdačan priprema.Običaje stare iz naraštaja u naraštaj,

djeci svojoj roditelji prenose u dan taj.Molitvu malu poklone mu i sreću,

i želju da ih prati i pomaže još veću.Dobrota i toplina srca osmjeh na lica vraćaju,

probleme i brige svakidašnjih dana zaboravljaju.

Crkvena zvona odjekuju složno,i cijela obitelj polazi na misu sretno i važno.

Poslije mise obilni ručak na stol nose,dok vesela lica djece zalogaj prose,

željno iščekuju i bogu zahvaljuju na svemu,spremno i složno započinju neku veselu temu.

A poslije su na redu darovi skromni,ispod bora što su za djecu tajanstveni.

Ana Čukljaš

Imam te rad

Već dukše vreme nekaj z menom ne štima.

Vučiti se nemrem,glava mi ko zna gde.

V školi pratiti nastavu nemremjer crtkaram po biležnici

kojekakve gluposti.Sam šutim celo vreme,

i ne obraćam pažnju na druge,se oko mene je nebitno više.

Dok me neko nekaj pita,a ja ne znam kaj bi rekla.

Navika mi je čuti:Pa ti ko’ da si z marsa opala!?

Em nesem, to ja sam poskrivečkimislim o jednom dečecu.

Bojim se priznati, reći nekomukak i ja imam o komu sad senjati.

Bojim se da drugi zeznajupa me ne zezaju kaj me bu sram.

Moje prijateljice se čudetomu kaj sem im rekla.

Skupila sem hrabrosti doksu me nagovarale jer su me skužile.

Dok malo razmislim,opće, baš me briga.

Više me ne sram.Nek i on zezna.

Najrajše bi mu rekla:Mali, imam te rad!

Ana Čukljaš

Ja sem kajkavka

V mojemu kraju pripoveda se kaj,i tak ide z naraštaja na naraštaj.

Rodila sem se v selu,gde se ljudi poznaju po delu.Sak je na svoj način poseben,

i zbog puno posla truden,al vreden.Tam sak svojega brani,jer si su si v rodu nekaj;

ko grana na grani.Drži se marva v štalaj i sega živlenja,

al ponajviše ima goric i feštanja naveliko,tam je veselje,pijaća,pesma ne traje kratko.

Ma v tem kraju nema čega nema,i zato se ne sramim reći sema:

JA SEM KAJKAVKA!

Ana Čukljaš

Zakaj se mora vmrtiSi se bar jenput zapitaju

zakaj se v životu mora vmrti?Em to je pitanje na kojese ne zna reći odgovor.

Nekoji vele da je tonajbližeši način kakdojti Bogu pred sud.Nekoji pak da takodredil sam Bog.

Ima sakakvijov odgovorov,al’ onaj pravi se nemre

baš nikak najti.Al’ dok vidiš kak mladi ljudivmrnu v nekakvih nesrećiil’ v alkoholu i cigaretlinezapitaš se jel to tak mora

biti?

Mladi ljudi vmernu ten čas,kak bi rekli naši stari - Denes jesi, zutra nesi.

Al’ najviše ti srce zbegnedok ti oni najdrakši vmernu,

il oni koje si poznal, zakoje si znal da su uzor odčoveka, pa da im se samjednoga dana zbriše svaki

tragna ovem svetu.

To je stvarno žalosno začuti al’ najteže za videti.Onda se pak zapitaš -

Zakaj opće živeti?E pa ja mislim da na toopće ne treba misliti!

Treba živeti saki dan ko’ da je zadnji!

Treba se smrti v lice nasmejati

i uživati dok god moreš,jer život je jeden.

Jeden i neponovljiv.

Ana Čukljaš

Dugo planirani odlazak sportaša na sportsku utakmicu u Zagreb na kraju je realiziralo dvadesetak učenika s voditeljima gospodinom Stanišom i gospodinom Draženom. Svi zajedno bili smo na košarkaškoj utakmici u Ciboni u Zagrebu i u shopingu u Arena centru. Na utakmici smo bili dobrodošla publika jer smo za sto posto povećali gledanost utakmice između Cibone i Slavonskog Broda. Utakmica je bila napeta, a posebno je bilo zanimljivo kad su na teren istrčale navijačice, one što plešu u minicama i mašu onim rezancima. Ma, kao i uvijek, većina je skoro cijelu utakmicu provela s mobitelima i facebookom pred očima. Uglavnom, Cibona je pobijedila. Aktivne u slikanju bile su Anita i Kristina. I to vam je uglavnom to.

Anita Matić

Putovanje sportaša u Zagreb

Bili smo u Ciboni

25

26

Po ukazanoj potrebi održana je još jedna radionica posvećena kućnom redu i poštivanju kućnog reda ne samo kao pravilnika doma već kao pravilnika svakog prostora gdje zajedno živi više osoba. Tko određuje kućni red u kući, odnosno obitelji učenika, tko izrađuje i donosi kućni red u jednoj stambenoj zgradi, tko donosi pravila ponašanja slična kućnom redu u nekom mjestu, gradu? Uspoređujući načine donošenja određenih pravila zajedničkog života kao i mogućnost i potreba kućnog reda kao regulatora zajedničkog života u nekom prostoru bila je nit vodilja ove radionice koju su proveli stručna suradnica Ivana i odgajatelj Vojo sa grupom učenika. Ideja je da se radionica održava i ubuduće sa svim godištima učenika, a posebno prvom godinom. Ovaj rad nije zamjena radu s grupom već nadopuna koja naglašava dio problema zajedničkog života u učeničkom domu.

Kućni red

prijatelji iz škole i razreda, tako da sam se brzo prilagodio. U sobi stanujem s dva prijatelja iz razreda, i s prijateljem koji pohađa medicinski smjer. Boravak u domu mi se svidio, uvijek se nešto događa pa mi je rijetko kad dosadno. Najvažnije je da nema više ranog buđenja i napornog putovanja svaki dan. Ostaje mi više vremena za učenje. Kući u Orešac odlazim svaki vikend kao i većina drugih učenika iz doma. Jedva čekam da dođem svojoj kući, vidim obitelj i odmorim se. Također se radujem susretu s prijateljima koji su u Orešcu i koje ne vidim preko tjedna. Ova dva mjeseca što sam proveo u domu prošla su jako dobro. Boravak u Virovitici mi je omogućio da upoznam nove prijatelje i, što je najvažnije, jednu divnu curu koja je također u domu i s kojom je divno provoditi slobodno vrijeme. Do sada još nisam požalio zbog ovog koraka i očekujem da će mi ovo prilično olakšati školovanje i biti jedno lijepo životno iskustvo. Zadovoljan sam i volim društvo koje me okružuje i okolinu u kojoj se trenutno nalazim. Za sada je ne bih mijenjao. Što donosi budućnost ne znam, ali svakako želim završiti školu i nastojati upisati fakultet ili se zaposliti, naravno ne zanemarujući svoje prijatelje i simpatije!

Domagoj Marek

Moja okolinaOd rođenja živim u Orešcu, selu

nedaleko Virovitice. U tom ravničarskom kraju,

gdje se ljudi odavno bave poljoprivredom, živim s mamom,

tatom, starijim bratom i bakom, a ja sam naravno najmlađi. U mom mjestu ima puno mladih osoba te se često družimo i zabavljamo. Većina nas primorana je zbog udaljenosti putovati u školu u Slatinu ili Viroviticu. Prije tri godine upisao sam se u Tehničku školu u Virovitici, šumarsko usmjerenje, jer kao svako seosko dijete volim prirodu. Sada sam učenik trećeg razreda. Razred u kojemu se nalazim je dobar jer smo složni, te nam i razrednica uvelike pomaže. Nakon dvije godine putovanja u školu, autobusom od Orešca do Virovitice, odlučio sam stanovati u učeničkom domu u Virovitici. Na ovu moju odluku utjecalo je to što sam morao svaki dan rano ustajati i autobusom putovati do Virovitice, te se nakon škole kasno vraćati svojoj kući. Kako je u mojemu razredu bilo učeniku koji stanuju u učeničkom domu, nekoliko sam puta bio u domu i shvatio da ne bi bilo loše da i ja sam dođem stanovati ovdje. Moju su odluku prihvatili i roditelji te sam se na kraju ljeta upisao i uselio u učenički dom. Nije mi bilo ništa neobično jer su tu bili moji

Domski životRadionica

Kako?Znam da je tvoj duh sa mnom, ali ipak mi nedostaješ…Tužno je kad osobe koje poznaješ postanu osobe koje si poznavao. Kad možeš proći pored nekog kao da nikad nije bio veliki dio tvojeg života. I kako si nekada mogao pričati s nekim satima, a sada ga jedva možeš pogledati. Ne razumijem, kako se možeš smijati cijeli dan, a navečer zaspati u suzama. Kako se slike nikada ne mijenjaju, a ljudi u njima da. Kako najbolji prijatelj može postati najgori neprijatelj, a kako li je tek čudno kad najgori neprijatelj postane najbolji prijatelj. Kako se „zauvijek“ pretvara u nekoliko mjeseci za koje bi dao sve da se vrate. Kako ljudi koji su jednom htjeli provesti svaki trenutak s tobom, sada misle kako je nekoliko minuta previše. Kako ljudi daju obećanja i daju vam srce da će ih ispuniti, makar znaju kako se često dogodi da se obećanja prekrše. Kako vas ljudi mogu izbrisati iz svog života samo zato što je to jednostavnije nego pokušati ispraviti stvar.

Ivona Klucki

SoN


27

Domski život

Kako?

28

I ove godine za nove učenike, ali i za sve koji su zainteresirani nakon ankete provedene s novim učenicima o navikama učenja provedena je radionica o učenju. Radionica o učenju je zvučna i animirana prezentacija koju je napravio autor radionice. Prezentacija obuhvaća sveukupan raspon znanja o učenju uz zvučnu kulisu popularne glazbe i pojedinih zvukova i animacija. Ove godine prezentacija je dopunjena i djelomično promijenjena sa novim podacima i novim znanstvenim spoznajama.

Sama radionica uz ispitivanje koje je provedeno putem upitnika o navikama učenika i nekim drugim karakteristikama koje djeluju na učenje samo je početni dio godišnjeg kontinuiranog rada na učenju učenika kako pravilno učiti.

SoN

Radionica Učenje

Radionicu o asertivnom djelovanju je i ove godine proveo odgajatelj Staniša Žarković, kao dio radionica o nenasilnom ponašanju i prevenciji nasilja. Naime asertivnost je pokušaj da se postigne cilj mirnim putem uz pregovore, molbe ili na drugi miroljubiv način.

U radionici koja se prikazuje i putem prezentacije objašnjene su mogućnosti

Radionica asertivnostponašanja na agresivan i ponašanja na asertivan način. Asertivno ponašanje je na primjer u prošlosti bilo karakteristično za Isusa, za indijca Mahatma Gandhija ili na primjer za borca prava crnaca u SAD-u Martina Luthera Kinga. Oni su svi postigli svoj cilj bez obzira što su ubijeni.

SoN


29

30

Kad snijeg padne

Kad padne prvi snijegi prekrije stazu malu

ti napravi korak kroz njuda me vidiš opet u snu.

U crveni obraz me poljubiI svom snagom me zagrli.U toploj sobi punoj tuge Zaboravit ću sve druge

A dok pahuljica niz prozor kliziČiniš mi se sve bliži i bliži.

Dragana Mirčić

Kreni dalje

Ako anđelu slome krila,ako te u srce to dira,

kao nehotice se spotaknei tanku nit u duši dotakne

nemoj na to nasjesti,nego digni glavu

i dalje kreni,jer s ljubavi nema šale, srce će ti

slomit svi.Samo rijetki će tu ostati

i toplinu oko srca napravitisuze ti s lica odnijeti

te na kraju života anđelima odnijeti.

Mateja Plažanin

U jednoj noći netko će doćiSa neba će sići anđeo sad

I radosnu vijest razglasiti nam Marija po duhu začeta

Sinoć na Zemlju Isusa donijela On nam život otkupi sad

I Božić podari nam Dan kad nitko nije sam Pahulje tiho noćas sipe

A djeca svoj bor već kite Darove ujutro će naći tu

Al prvo će otrčat na ponoćkuDjedica naš svijet će obići I na zemlju veselje donijeti

Božić će ujutro zablistati I tugu sa lica odnijeti

Najljepše sjećanje će ostati.

Mateja Plažanin

Ooo da, doslovno mi je muka. Sjećam se svog prvog poljupca, to je bilo nešto strašno… Zapravo to nije bio poljubac, to je bila mala pusica koja je trajala nekoliko sekundi. Bljak, užas. Tad, sa sedam godina, mi još nije bilo jasno kako i zašto se veliki dečki i cure mogu ljubiti! Tada nisam bila neki romantičan tip, a ne znam da li me i danas to drži. Eh, da… Nakon nekog vremena sam malo porasla. Preko ljetnih praznika upoznala sam jednog dečka. Bili smo svaki dan zajedno i družili se. Sve je to bilo divno-krasno dok se jedne večeri svi nismo našli na onoj žabokrečini od jezera. Zapalili smo cigaretu i otišli prošetati. Nismo daleko dospjeli. Voda je talasala na zadnjim zrakama sunca, a ja sam željela vrištati od muke i sama sebi govorila - Molim te Bože, bit ću dobra, ići ću u crkvu i svaki dan se moliti, samo da me on ne poljubi! I da, Bog je vjerojatno otišao na ljetne praznike ili uzeo godišnji kao i sav normalan narod, pa nije doživio ništa od mojih velikih prohtjeva. Da se vratim na priču, on je najednom stao zureći malo u vodu, malo u mene. Čvrsto me uhvatio za ramena i upitao: „Da se utapam ‘el bi mi dala umjetno disanje??!“ Ja sam ga samo blijedo gledala i u glavi vrtjela čudan film. Hhh… Kada je shvatio da ga ja blijedo gledam, vjerojatno više nije znao što bi rekao pa me poljubio. To nije bio pusa poljubac, nego me doslovno poljubio. Gurnuo je svoj jezik u moja usta. Tako nešto ljigavo i odvratno mi se nije dogodilo do tada u životu. Veća je mogućnost bila da će on mene ugušiti svojom jezičinom, nego što će se on utopiti u onoj žabokrečini. Pa da ga još spašavam!? Sačuvaj Bože!

Uglavnom, s vremenom sam se polako navikla na to ljubakanje i navikla se na taj njegov jezik. Bili smo jedno vrijeme skupa, ali to nije nešto dugo potrajalo. Kao što to uglavnom biva, nakon nekog vremena upoznala sam novog dečka. Moja frendica je imala dečka, a meni je pripao njegov najbolji

kolega. Njega sam motala oko malog prsta. Znate ono, kad god je meni puknulo u glavu da on dođe, on je došao, išao je gdje god sam ja htjela… Ma sve je bilo kako sam ja poželjela. Kako se kaže:„Gdje ja okom, tu on skokom.“ Sigurno je bio zaljubljen, šta ti ja znam. Uskoro je došla Nova godina koju smo slavili zajedno u kući njegovog prijatelja. Taman kad sam pomislila da je ljubakanje sve od te grooozne ljubavi, dogodilo se nešto još groznije. Počeo me pipkati po raznim mjestima (znate već i sami po kojima). Mene to ništa nije uzbuđivalo, čak me nije ni škakljalo. Mene je to živciralo… U jednom trenutku mi je došlo da uzmem ciglu i da ga tresnem po glavi, a i u drugom trenu isto. On očito nije bio svjestan da sam se ja došla zabavljati, a ne drpat s njim. Odmaknula sam se od njega i zapalila cigaretu, jer da to nisam učinila velika je mogućnost da bi uzela onu vazu sa stolića i tresnula ga po glavi, kad već u blizini nije bilo cigle. Dok sam ja tako pušila, on je šutio i gledao me sa svojim velikim, plavim očima, kao malo štene. U sobi je bila potpuna tišina. Najednom se začulo neko kreštavo pričanje, nešto je ponavljalo jednu te istu stvar sto puta. Ispod krljetke prekrivene plahtom javio se veliki zeleni papagaj. Kričeći, uzastopno je ponavljao - Umoči ga, umoči ga! Prasnula sam u smijeh kad sam shvatila da sjedim u sobi s napaljenim tipom i „napaljenim“ papagajem koji viče „umoči ga“ . Ugasila sam cigaretu i pokupila se van da nastavim zabavu s društvom. Idući dan su mi objasnili da papagaja dok viče - Umoči ga! treba pitati - Koga?, a on tada odgovara - Keksa u mlijeko! Dobro, na kraju papiga je nebitna. S tim dečkom sam bila malo duže u vezi, ali to je sve bilo iz navike, a zatim sam ga ostavila. Nisam mogla vjerovati da muški rod može tako nisko pasti. Uvukao me u WC, kleknuo na koljena, uz to se još rasplakao ko’ malo dijete i molio me da ponovno budemo skupa. Ja sam naravno bila hladna i hladno ga odbila.

Poslije njega sam imala još puno dečki, ali svi su htjeli istu „stvar“, a ja sam mlađa (znate kako se kaže - mlado-ludo), volim izlaske i zabavu, a ne zatvaranje u kuću s nekim i ostale gluposti. Zapravo, poslije toga dečka svi su mi bili jedna veeelika šala, a život igra u kojoj ili igraš ili gubiš. Sve sam ih od reda vukla za nos, ali ni dan danas mi nije baš najjasnije što su svi vidjeli i što još uvijek vide u meni. Godine su prolazile, a ja sam postajala sve odraslija i, nažalost, počela sam shvaćati neke stvari. I ja sam se jednom zaljubila, ali to je neslavno završilo. Ljubav je jedna velika GLUPOST… Mislim, to sam znala i prije, ali sada mi je sve jasnije. Jedne ljetne večeri upoznala sam jednog dečka. Bio je to brat dečka s kojim sam se kupila dvije godine. Kada je ovaj prokužio da se svakodnevno družim s njegovim bratom, doslovno je poludio. Njih su dvojica u kafiću sjedili za odvojenim stolovima. Nisu se mogli ni pogledat. Čak su se i potukli. Sve se to dogodilo zbog toga što si je dotični ljubomorni „gospodin“ zatucao u glavu da ja imam nešto s njegovim bratom. Ta agonija je trajala sve dok nisam pukla i prestala pričati s obojicom. I ta je epizoda prošla kao i sve.

Upoznala sam još jednog dečka. S njim sam imala sve i nikada nije tražio od mene ono što mu neću dati. To je bio prvi put da mi je u životu s nekim bilo lijepo. Puno smo pričali o životu, o ljubavi, prijateljstvu… S njim sam pričala više nego sa svim svojim dečkima prije njega. I ne samo to, razumjeli smo jedno drugo. Ali ja kao i inače sve uništim jer je ljubav za mene nešto neshvatljivo i previše cijenim slobodu. Prošla sam mnogo toga za svoje godine i neke stvari koje nisam napisala tu (a ima ih dosta) također nikada neću zaboraviti. Ljubav, koliko god da je glupa i odvratna, ostavlja ožiljke na tuđim, a ponekad i na našim sjećanjima i srcu ma koliko se mi pravili hladni. I sad neka mi netko kaže da mu nije muka od te ljubavi…

Jelena Litz

Najljepši dan

Muka mi je od ljubavi


3131

Nekoliko godina održavana suradnja s učeničkim domom iz Osijeka je zamijenjena sportskim susretima s učenicima učeničkog doma iz Pakraca. Ove godine sportska natjecanja su održana u Pakracu i uzvratno

u Virovitici. Kako ovom prilikom sportski rezultati nisu važni, tj. izgubili smo, bilo je važno međusobno upoznavanje i druženje. Dio učenika se poznavao i od prije jer su došli u ova dva doma iz istog mjesta ili

osnovne škole. Susret su s virovitičke strane organizirali gospodina Staniša i gospodin Dražen.

SoN

Sportski susreti

Suradnja s Pakracom


Na ideju i inicijativu odgajateljice Gabrijele pokrenut je kviz znanja. Kviz je trebao privući više zainteresiranih učenika koji će se natjecati i još više onih koji će gledati ovaj kviz kao gledatelji. Uz znanje iz geografije i povijesti pokazivale su se ovdje spretnosti u brzom nošenje jaja u žlici. Natjecanje je se odvijalo svaki ponedjeljak u večernjim

satima od 25. listopada do finala 5. prosinca 2011. godine. Ekipe su imale po tri člana. U prvom kvizu natjecatelji su bili učenici iz grupe gospođe Suzane. Kasnije su se priključili i drugi učenici, a u jednom krugu član jedne ekipe bio je odgajatelj Dražen uz Domagoja Mareka i Zlatana Brekala. Ta ekipa je na kraju pobijedila. Ekipe koje su se

natjecale imale su slikovita imena. Nagrade su bile po želji natjecatelja uglavnom jestive – jumbo pizze, velike čokolade i slično.

Sudionici su se izvrsno zabavljali, ali na žalost i po običaju nije bilo previše gledatelja.

Ana Čukljaš

Kviz znanjaSVE O NAMA - LIST UČENIČKOG DOMA VIROVITICA

32


3333

JARACZdravlje: neki organi odumiru ako se ne koriste (npr. mozak) uključite ga u rad. Ljubav: dečki - smanjite alkohol – to nisu dvije ljepotice, nego vidite duplo cure – samo se vi držite knjige, doći će dečki sami u sobu Škola: mogući popravak iz matematike, profesorica vas ne voli.

RIBEZdravlje: smirite živce i ne derite se toliko, tjerate ljude od sebe Ljubav: dečki - cura vas vara s bratom ili bar cimerom cure - dečko vam je jako neozbiljan, nađite novog Škola: bez brige ocjene su super, svi vas profesori vole

ŠKORPIONZdravlje: ne živcirajte se, jetra su organ koji se obnavlja Ljubav: dečki - nađite curu i skrasite se cure - vodite ljubav, a ne rat Škola: krenite već jednom u školu i smanjite izostanke

DJEVICA Zdravlje: moguća voda u koljenu i kamen u bubregu, izvadite građevinsku dozvolu Ljubav: dečki - sretno ste zaljubljeni, bar ste tako uvjereni cure - nađite si nekoga starijeg, mlađi su neozbiljni Škola: pomognite prijatelju iz klupe ispraviti ocijene

STRIJELACZdravlje: pripazite se gnojne angine partnera Ljubav: dečki - u vlaku ćete srest ljubav svog života cure - ne trčite za dečkima, pustite da oni trče za vama Škola: pripazite da ne padnete godinu

RAKZdravlje: krenite na dijetu ili u teretanu, debeli ste Ljubav: dečki - bit ćete s blizankama cure - budite s jednim, a ne s njih deset. Zaboravit ćete kako se koji zove Škola: nema prevelikih briga, proći ćete godinu

OVANZdravlje: zdravi ste, nema nikakvih problema Ljubav: dečki - napokon ćete naći curu koja će vas voljeti cure - recite roditeljima za vezu, bolje u sobi nego na klupici Škola: ne budite bezobrazni prema profesorima i oni su ljudi pa griješe

VODENJAKZdravlje: idite na pregled pluća Ljubav: dečki - ne čekajte da cura napravi prvi korak cure - nisu svi dečki svinje, ima i majmuna Škola: profesori vas vole

LAVZdravlje: muči vas zadah iz usta, gljivice na nogama, hemeroidi i celulit, ne brinite, sve je to normalno Ljubav: dečki - očekuje vas ugodna večera, izlazite vi, vaša cura i njezin dečko cure - smanjite želju za majčinstvom, još ste mlade Škola: profesorica iz hrvatskog je razočarana vama, popravite se

BIKZdravlje: pripazite na ruke, neko će vam pokušati polomiti prste Ljubav: dečki - nisu igrice jedina zanimacija, postoje i cure cure - bolje budite slobodne, nego sa bilo kim Škola: sve je super, sve je za pet

BLIZANCIZdravlje: manji problemi s grlom, ali ima lijeka za sve Ljubav: dečki - ne sramite se cure nego recite „da, to je ta“ cure - imate savršenog dečka, ne varajte ga Škola: polugodište nije najbolje prošlo, ali kraj godine je jako zadovoljavajući

VAGAZdravlje: bavite se jogom i smirite živce Ljubav: dečki - ne budite ženskaroši cure - ne možete biti s pravim dok ne zaboravite pogrešnog Škola: recite roditeljima za neopravdane, možda vam ih opravdaju

Brigita Matić

Domoskop

Učenici u domu u ovoj školskoj godiniMihael Ament, Alen Begović, Marija Bengez, Ivana Benkus, Josip Birčić, Krešimir Borković, Tomislav Borković, Dijana Borovac, Marina Brekalo, Zlatan Brekalo, Marta Burcar, Marin Celin, Filip Čiček, Matea Čizmarević, Ana Čukljaš, Mihael Dundović, Igor Đeri, Mateo Đokić, Mario Đorđević, Ivana Đurasek, Martina Đuzel, Marko Ević, Matej Farago, Kristina Galešić, Žaklina Gali,

Antonija Gegić, Stjepan Gusić, Luka Holubek, Dino Hrgetić, Marija Hržić, Ivan Ivačić, Ankica Ilijević, Jelena Ivanović, Viktorija Ivanović, Domagoj Ivić, Josip Ivšić, Josipa Jaković, Lucija Jaković, Martina Jaković, Sven Jambrušić, Zvonimir Jerabek, Igor

Jergović, Marko Jerman, Karlo Jukić, Nikolina Jukić, Slavko Juren, Dominik Jurmanović, Silvija Kižlin, Endrina Kladušić, Ivona Klucki, Nino Knežević, Borna Kokorić , Matej Kolesarić, Igor Kotaran, Szebastian Kovač, Filip Kovačević, Filip Kožarić, Tanja

Kranjec, Nikola Kristić, Ljiljana Krnjaić, Mihaela Kupanovac, Mirela Laštović, Marijan Lovrenčić, Branko Lovrenović, Ivan Lozer, Romano Luščić, Sanja Magenheim, Niko Majstorović, Antonia Makar, Domagoj Marek, Ana Mataz, Anita Matić, Brigita Matić, Ivan Mikšić, Nikolina Milković, Tena Mimić, Dragana Mirčić, Valentino Moučka, Nives Ostović, Ante Pašalić, Ivan Peica, Mislav Peić, Anamarija Perić, Tomislav Peterfai, Mateja Plažanin, Ivan Premec, Darko Puljić, Matija Rajninger, Ines Ratkajec, Martina Ratkajec, Daniela Ristić, Valentina Rončević, Marin Samardžić, David Santo, Jurica Sertić, Adrijana Strupar, Anamaria Šipoš, Matej Štefinovec, Zlatko Tivanovac, Maja Tomola, Matej Tomola, Mario Vicić, Andrea Vinaković, Andrija Vinaković, Andreja

Vlašić, Marta Volf, Leo Zdelar, Marko Žuger.


Upornošću na sportskim terenima i brojnošću kvalitetnih radova u kulturnom dijelu na ovogodišnjoj regionalnoj domijadi pokazali smo da smo u samom vrhu Hrvatske po mogućnostima. Drugi je problem što nas procjenitelji nisu prepoznali.

Nakon što smo prošle godine kao organizatori zavirili u kutke državne domijade, mislim pri tome na nas novinare, možemo zaključiti

kako smo većinom umjetničkih radova i izvedbi te u sportskim igrama u kojima smo nastupili bili pri vrhu kvalitete koja se ostvaruje na državnoj razini. U sportovima smo osvojili druga mjesta u ženskom rukometu i muškoj košarci, treće mjesto u stolnom tenisu i četvrto mjesto u nogometu. Naši maštoviti učenici izložili su fotografije, reljefne instalacije, crteže, žive instalacije, slikanje na tijelu (licu), snimili su igrani film,

recitirali i izveli scenski prikaz. U kulturnom dijelu prvo mjesto učeničkog prosudbenog suda osvojilo je slikanje po licu.

Nadamo se kako ćemo biti uzorni domaćini iduće, 38. regionalne domijade, ako bude novca.

SoN foto: Anita Matić

37. Regionalna domijada u Varaždinu

Bili smo konkurentni


34


“Sve o nama”, tiskane i zidne novine interna su izdanja učenika i odgajatelja Učeničkog doma Virovitica. Novine se dijele besplatno svim učenicima i zaposlenim djelatnicima Učeničkog doma i gostima. Izdanja su napisali i fotografirali učenici članovi i suradnici novinarske skupine, a obrađeni su i pojedini izvještaji s radionica koje su napisali odgajatelji organizatori radionica. Fotografirali i pisali su članovi novinarske

Impresumskupine i suradnici. Autori su potpisani ispod tekstova, a redaktorski tekst je potpisan s kraticom novina „SoN“. Voditelji učenici su Anita Matić (fotografija) i Dominik Jurmanović (urednik). Voditelj skupine Vojo Božić, dipl. pedagog, novinar (prijelom, korektura).

Lektura: Gabrijela Rakhel, prof. hrvatske kulture i filozofije

Ravnatelj Učeničkog doma – Virovitica: Stjepan Brlas, dipl. socijalni pedagog

Priprema za tisak po stranicama: Novinarska skupina

Grafičko oblikovanje i digitalni tisak: Grafiti Becker, Virovitica (Grafička obrada u tiskari - Dario Pintar i Matija Sudar).

Internetske stranice: www.udv.hr.

Documents

Učenički dom - Sve o nama 14