Unisa Suljagic - BiH Pjesadijska Regimenta Br. 2 u Svjetskom Ratu Od 1914-1918

8/6/2019 Unisa Suljagic - BiH Pjesadijska Regimenta Br. 2 u Svjetskom Ratu Od 1914-1918

1/51

SAVEZNO MINISTARSTVO ODBRANE REPUBLIKE AUSTRIJEOdjeljenje za obrazovanje i kulturuDomovinski odgoj

BOSANSKO - HERCEGOVAKA

PJEADIJSKA REGIMENTA BR. 2

U SVJETSKOM RATU OD 1914. DO 1918. GODINE


2/51

SAVEZNO MINISTARSTVO ODBRANE REPUBLIKE AUSTRIJEOdjeljenje za obrazovanje i kulturuDomovinski odgoj

BOSANSKO - HERCEGOVAKAPJEADIJSKA REGIMENTA BR. 2

U SVJETSKOM RATU OD 1914. DO 1918. GODINE

OVA KNJIICA JE POSVEENA PRVOM KORPUSU VOJSKE EB/H, U ZNAK

SJEANJA NA MOG OCA EDOMIRA URBANA, KOJI JE BIO OFICIR PRVE

BOSANSKO-HERCEGOVAKE PJEADIJSKE REGIMENTE U OKVIRU VOJSKE

AUSTROUGARSKE MONARHIJE.

PA VOJUSUF URBAN


3/51

Vlasnik i izdava: Savezno ministarstvo odbrane Republike Austrije,Odjeljenje za obrazovanje i kulturuPripremilo tradicionalno Udruenje pripadnika bive bosanskohercegovake

pjeadijske regimente br. 2 pod vodstvom majora u penziji SigmundaGANDINI-a.Prevodna bosanski: Uni sa Suljagi, Austrijska ambasada u Sarajevu


4/51

Savezno ministarstvo odbraneOdjeljenje za obrazovanje i kulturu

Bosansko-hercegovaka pjeadijska regimenta br. 2 u svjetskomratu od 1914. do 1918. godine

Ovdje predoenu istoriju bosansko-hercegovake

pjeadijske regimente br. 2 sastavili su, pod vodstvom majora upenziji Sigmund-a GANDINI-a pripadnici tradicionalnogudruenja ove regimente, a izdalo ju je Savezno ministarstvoodbrane, Odjeljenje za obrazovanje i kulturu, i to, u sutinskomsadraju, potpuno neizmjenjenu, da bi se sauvala osobenostizprianog doivljaja u odnosu na nauno-istorijsku predstavu.

U Graz-u stacionirana obrazovna regimenta 10 austrijskesavezne vojske, pored tradicije bive graceke domaeregimente, k.u.k. pjeadijske regimente br. 27, kao i k.u.k.streljakog bataljona br. 9, neslubeno njeguje i predanje

bosansko-hercegovake pjeadijske regimente br. 2.

Poto se oficirski kadar svih bosanskih regimenti

najveim dijelom regrutovao sa podruja dananje Austrije, apripadnici 1. odnosno 2. bosanske regimente su bili stacioniraniu Beu odnosno Grazu, neslubeno ubrajanje pripadnika

bosansko-hercegovakih regimenti u njegovanje tradicijeaustrijske savezne vojske se javlja kao potpuno opravdano.

Dodatak:

Preustrojem vojske 1979. je glavna domobranska regimenta54 u Graz-u preuzela njegovanje tradicije obrazovne regimente 10.

i


5/51

Odlukom Saveznog ministarstva odbrane od 17. j u ^ a

1987, br. 32.310/608-3.15/87 je glavna domobranska regimenta54 i slubeno zaduena za njegovanje tradicije k.u.k. b.h. IR Nr.2 (bosansko-hercegovaka pjeadijska regimenta br. 2).

U v o d

Bosna, ona divlja brdovita zemlja u nemirnom srcuBalkana, koju je Berlinski kongres 1878. godine dodijelio

Austro-ugarskoj monarhiji na upravu, dobila je tim inom nakonetiri stoljea osmanske vladavine ureenu upravu jednog starogevropskog centra kulture. Ovaj vaan civilni zadatak preuzeli su

naroito birani visoki inovnici. Vojno je na ovaj nainosigurano, daje izmeu 1885. i 1892. postepeno oformljeno 12streljakih bataljona, iz kojih su 01. januara 1894. godine nastaleetiri pjeadijske regimente:

Br. 1 iz dodatnog okruga Sarajevo sa garnizonom u BeuBr. 2 Banjaluka Grazu

Br. 3 Tuzla BudimpetiBr. 4 Mostar Trstu

1903. je tome dodan jo jedan bosansko-hercegovaki streljakibataljon.

U garnizonski grad dolazili su samo bataljoni I, II, i IV,

dok je III. bataljon ostao u glavnom gradu svog dodatnogokruga.

Dodatni okrug Banjaluka je za svjetski rat 1914-1918 ukupnodao 38.000 vojnika.

Kada je u ljeto 1914. izbio veliki rat, tri graceka

bataljona 2. bosansko-hercegovake pjeadijske regimente su bilismjeteni u Dominikanskoj kasarni u Grazu, odakle su krajem

2


6/51

1914. preselili u, za ovu svrhu sagraeni, logor baraka kodLebringa ca 20 km istono od tajerskog glavnog grada. Tamo jekadar ostao do kraja rata.

Na ovaj veliki vojni logor danas podsjea samo jo jednoidilino ratno groblje. Ono se nalazi u oblinjoj umici iobuhvata 1.662 vojnika groba Bosanaca, drugih Austrijanaca i

ratnih zarobljenika. Stanovnici oblinjih sela i jo ivi pripadniciregimenti njeguju ga i svake godine, posljednje sedmice oktobra,tamo odravaju svoju komemorativnu sveanost.

Bosansko-hercegovaka pjeadijska regimenta br. 2 je ve zbog svoje nacionalnosti, jezika i uniforme padala u oi uglavnom gradu tajerske. Jedinice su dolazile iskljuivo izBosne i Hercegovine, ali su oficiri bili razliitih nacionalnosti.Korpus rezervnih oficira koji su poli u rat poticao je iz gotovosvih dijelova monarhije. Tako je regimenta "gracekihBosanaca" postala uzorom austrijske zajednice naroda, i to, topredstavlja dodatnu osobenost, i na konfesionalnom planu. Uovim trupama bile su, naime, zastupljene sve u dravi priznate

vjeroispovjesti. Medu vojnicima je npr. bilo pripadnika grko-pravoslavne, islamske i katolike vjeroispovjesti, medu oficirima

je pored katolika bilo i protestanata i jevreja. Kod "Bosanskihdvojkaa", kako su ih u narodu zvali, mogla su se razlikovati dvaglavna tipa. Jedni su bili visoki i vitki, drugi nii i puniji. Prvi suu pravilu bili pravoslavnog, a drugi veinom muslimanskogporijekla. Sve to je za stanovnitvo Graza, naravno, bilointeresantno. Ovi vojnici nisu samo budili zanimanje, bili sukonano i vrlo omiljeni.

Komandni jezik u regimenti bio je njemaki, a govorni jezik srpsko-hrvatski. Regruti su dolazili gotovo samo izseljakih krugova. Njihova "obuka" je sukladno tome bilamukotrpna. Vojno obrazovanje prirodnih momaka, odraslihodsjeeno od svijeta, kojima je komandni jezik bio stran, aodnosi potpuno novi, iziskivalo je sa obje strane puno strpljenja idobre volje. Ali je zato jednom naueno bilo pouzdanoupameno i uvijek prvoklasno izvodeno. Zbog toga Bosanci u

3


7/51

miru nisu padali u oi samo zbog jezika i uniforme, nego i zbogodsjenosti i tanosti. Najupadljivije su se Bosanci razlikovali odpripadnika ostalih trupa po svojim kapama. Vojnici su, ali i nekioficiri, nosili orijentalni fes. On je u miru bio izraen odcrvenog, a u ratu od sivog filca i predstavljao je zatitni znak isimbol pripadnika bosanskih regimenti. Naroito na junom

frontu je njegova pojava u borbi izazivala panini strah i vrloesto prestraeni krik "ecco i coloniali crudeli!" I u odnosuizmeu nadreenih i podreenih pripadnici bosanskih regimentirazlikovali su se od ostalih. Svaki aktivni oficir bosansko-hercegovake pjeadijske regimente br. 2 je ve u svojoj prvojgodini slubovanja premjetan u Banjaluku, da bi tamo na licumjesta upoznao narod i njegov jezik, kao i njegov nain ivota.

Oficiri, a naroito rezervni oficiri, morali su se najprijenaviknuti na nain ophoenja sa vojnicima. To je bilo utoliko vanije, to su se kod Bosanaca oficiri i vojnici meusobnooslovljavali sa u toj zemlji uobiajnim povjerljivim Ti. Izvjesno

je zauujue, ali to je nepobitna injenica, da ovaj prijepatrijarhalni nego vojni odnos medu pripadnicima "Bosanskihdvojkaa" nikada, ni u miru ni u ratu, nije zloupotrebljen usmislu povrede vojne hijerarhije.

Ako se je vojnik jednom uvjerio, da je njegovpretpostavljeni njegovo povjerenje zasluio svojom pravednou,hrabrou i dobrim primjerom u svakom pogledu, pa i u brizi zapodreene, onda je on svoju zahvalnost uvijek spremnoizraavao bezuslovnom poslunou, vjernou iportvovanocu.

Tako se, naroito za vrijeme potvrivanja regimente na bojnom polju, razvilo stvarno zajednitvo, ne samo u vojnikomsmislu, nego i u smislu jednog duboko emocionalnog pravogdrugarstva izmeu oficira i vojnika.

4


8/51

Bosansko-hercegovaka pjeadijska regimenta br. 2ubraja se u one trupe austrijsko-ugarske armije, koje su za vrijeme cijelog prvog svjetskog rata bile na frontu, svuda sepotvrdile i istakle. "Bosanski dvojkai" su u vojnim izvjetajima,uvijek iznova, naroito isticani.

Sljedei korak je jedan pokuaj, da se na osnovudokumentacije, izvjetaja o pojedinim bitkama i poruka vezanimza njih, na osnovu dnevnika i sjeanja drugova da jedan, to jemogue saetiji, izvjetaj o tome, kako je ova regimenta usvjetskom ratu od 1914-1918. ispunila svoju vojnu dunost,

vjerna datoj zakletvi. Zbog toga hoemo da preemo njen putkroz mnoga bojna polja i da pri tome istaknemo pojedine

dogaaje, koji su bili naroito karakteristini za Bosance kaoratnike. Ova herojska djela pokazala su neuobiajeno velikumjeru vrijednih vojnikih vrlina, kao to su poslunost,umjerenost, skromnost, hrabrost, postojanost i portvovanost,nesebino drugarstvo i vjernost.

Istorija "Bosanskih dvojkaa" u prvom svjetskom ratu bi

bez pomoi bivih pripadnika ove regimente bila nepotpuna.Prije svega zahvalnost zasluuju Major Kurt ADAMUS, KapetanEdmund EDELSBRUNNER, Major Sigmund GANDINI,Potpukovnik Julius HAUPT, Dvorski savjetnik dr. Richard

WEBER, kao i porodice ve umrlih drugova, iz ije suzaostavtine stavljena na raspolaganje brojna vrijednadokumenta.

Graz, novembra 1969.

5


9/51

I P r o t i v R u s i j e

V a t r e n o k r t e n j e

Tri bataljona bosansko-hercegovake regimente br. 2,koji su bili stacionirani u Graz-u, poloili su zakletvu 09. avgusta1914. na Bolnikom polju. Dan poslije toga regimenta jerasporeena u industrijskoj hali. Komandant regimente PukovnikKINDL i Major MIHALIC drali su govore, i to prvi nanjemakom, a drugi na hrvatskom jeziku. Poto su bosanskeregimente postojale tek od 1894, ovi se govori nisu moglipozivati na ispunjenje dunosti i slavna djela predaka, kao to jeto u pravilu bio sluaj sa starim trupama austro-ugarske armije.Stoga su se ograniili na ozbiljnu opomenu, da se neprekidno

bude svjesno poloene zakletve i da se u miru steene vojnike vrline sada trebaju dokazati na bojnom polju. Iako je oficirskikadar, koji je obuavao vojnike i koji ih je sada trebao voditi u

borbi protiv neprijatelja, poticao iz svih dijelova Monarhije, znaoje dobro, da se na hrabre Bosance moe osloniti. Ovo povjerenjenije iznevjereno.

15. avgusta je 2. bosansko-hercegovaka pjeadijskaregimenta u sastavu III. ("elinog") korpusa 6. pjeadijskedivizije i 11. pjeadijske brigade (Generalmajor FABINI)ukrcana na junoj glavnoj eljeznikoj stanici u Graz-u u vagoneza transport na front. Voz je u 11.30 krenuo na istok. Cilj je bionepoznat. Openito se pretpostavljalo da e biti rasporeeni uSrbiji. Zbog toga su bili iznenaeni na maarskoj granici, kadtransprt nije skrenuo prema jugu, nego je nastavio prema istoku.Ilo se, dakle, na rusku ratnu pozornicu. I stvarno, regimenta je18. avgusta iskrcana u Winiki istono od Lemberga i tusmjetena na prenoite. Ovdje je na jednostavan nainproslavljen carev roendan. Dva dana iza toga regimenta je vemarirala cestom Lemberg-Zloczow u pravcu Mogila-visoravni.Ovdje se ve mogla uti artiljerijska paljba. Nou je mar

6


10/51

nastavljen prema Mikolajowu, gdje je regimenta 21. avgusta naotvorenom polju zauzela pravougaoni odbrambeni poloaj.

22. avgusta se bosansko-hercegovaka pjeadijskaregimenta br. 2 ulogorila kod Lahodow-a, 15 km istono odMikolajow-a. Sa te pozicije je u dnevnim i nonim marevimaila na istok u susret neprijatelju. Nou je dolazilo dosporadinog arkanja sa kozakim patrolama. 24. avgusta jekolonu u maru uznemirilo pomraenje sunca. Vjerovalo se da tomora biti lo predznak i s olakanjem odahnulo, kad je konanoponovo bio dan.

25. avgusta je armijski komandant naredio napad naZloczow. Ilo se na to, da se uvezu najjae neprijateljske snage,da se odluno udari na njih i time sprijei njihov prodor do ZlotaLipa i do Dnjestr-a. Kad je bosansko-hercegovaka pjeadijskaregimenta br. 2 26. avgusta stigla na cestu izmeu Gologory-a iBortkow-a, 6. pjeadijska divizija je dobila nareenje da, izlazeisa Gologory-vrhova, napadne Zlozcow. Pri tom je bosansko-hercegovaka pjeadijska regimenta br. 2 u umovitom, tekoprohodnom kraju naila na jake neprijateljske snage, sa kojim jedolo do naizmjeninih borbi punih gubitaka. Bilo je to vatrenokrtenje, koje je regimenta asno poloila.

Prvi bataljon bosansko-hercegovake pjeadijskeregimente br. 2 napao je pod vodstvom Majora SCHNEIDER-aoko 15.00 sati ruske poloaje iza visova. Vojni orkestarregimente svirao je iza jednog privrednog dobra mar-muziku,dok je bataljon u mirnodopskoj formaciji, sa oficirima ispredmnotva vojnika, iao u borbu. Uprkos snanoj pjeadijskoj vatrii mnogobrojnim ranjavanjima bataljon je dosljedno iznio ovajnapad, probio se u ruske poloaje, zauzeo Gologory i negdje oko15.30 sati, nakon krae umske borbe, prodro ak u artiljerijskepoloaje protivnika. U ovim prvim tekim borbama svojom

hrabrou naroito se, izmeu ostalih, istakao porunikADAMUS. Kada su Rusi, uprkos viestruko veoj brojnosti, bili

7


11/51

odbaeni sa Gologory-visova, on je strelovito navalio sa svojom jedinicom na zauzimanje mjesta, koje je bilo prvo doneprijateljskih artiljerijskih poloaja. Porunik ADAMUS je bioprvi nii oficir, koji je odlikovan Kriem za vojne zasluge III.

klase.

Ovaj je prvi susret "Bosanskih dvojkaa" sa ratnikiiskusnim i znamo jaim Rusima, meutim, uprkos velikomnapadakom duhu morao biti skupo plaen: komandant bataljonaMajor SCHNEIDER, Kapetan SCHAUFLER, koji ga jezamjenio i Potpukovnik RODI su pali, Potpukovnik MENGES

i Porunik ADAMUS su bili ranjeni. Ovog skupo otkupljenoguspjeha se je k tome jo moralo odrei, poto je 3. divizija satimaprekasno stigla do Zlota Lipa, do kojeg je u meuvremenu stigaoprotivnik i zauzeo ga. U noi je Rusima uspjelo da se etiri puta

jaim snagama probiju izmeu 2. i 3. armije i da na jugu zauzmugradove Stanislau i Czernowitz. Time je 3. armiji prijetiloopkoljavanje s desne strane. Da bi to izbjegla cijela se armija

morala povui do Lemberga. Bosansko-hercegovakapjeadijska regimenta br. 2 zauzela je poloaj kod Przemyslany-a. Prilikom povlaenja morala se braniti od viestrukihprotivudara dijelova III. korpusa potisnutih neprijateljskih snaga(gardna regimenta velikog kneza Nikolaja NIKOLAJEWITSCH-a). Veliki knez je svojoj armiji naredio brzi protivudar ikoncentrino napredovanje prema glavnom gradu Galicije, da bi

ga to je mogue prije zauzeli. U ovoj bici za Lemberg je 29.avgusta, kod Przemyslany-a, teko ranjen komandant bosansko-hercegovake pjeadijske regimente br.2 Pukovnik KINDL.Komandu je preuzeo Major MIHALI. Uprkos herojskomotporu poloaji su 02. septembra ponovo morali biti naputeni idignute ruke od Lemberg-a. Potpukovnik GANDINI trebao je dapokriva povlaenje sa dvije jedinice i dva pukomitraljeza. U

ovu svrhu on je sa svojim snagama na rubu ume kod fabrikeduhana u Winiki-u zauzeo liniju dugu 14 km i drao je 14 sati.Ovu su liniju vie puta napadali uveni Kozaci na konjima.

a


12/51

Bosanci su, meutim, drali ovu liniju bez gubitaka ioistili poloaje tek 03. septembra u 09.00 sati.

G r o d e k

Poto su Rusi sada imali glavni grad Galicije u rukama,sa ustezanjem su pokuavali napredovati. Tako je bosansko-hercegovaka pjeadijska regimenta br. 2 bez spomena vrijednihsmetnji mogla osvojiti novododjeljeno bojite kod Grodek-a.Komandant regimente Major MIHALI je 08. septembra dobiosljedee nareenje: "I. bataljon i jedinica pukomitraljezaca

probijaju se naprijed preko planinske zaravni preko MeierhofPeterwalden-a. IV bataljon se razvija lijevo od tog poloaja. II. bataljon je rezerva regimente". Neprijatelj se nalazio 1.500 do2.000 m udaljen jako utvren ispred jedne ume. Vlastitaartiljerija napredovala je zauujuim kasom bez obzira nagubitke, ali je ipak bila preslaba podrka, dok je, s druge strane,ruska artiljerija sa dobro rasporeenom vatrom rapnela nama

nanijela velike gubitke. estoko, i gotovo kao na vjebalitu,napredovanje regimente izazvalo je na ovom preglednomprostoru najtee gubitke. Kapetani LAHORA, WETTENGEL IBRUGGER su pali, a cijeli niz oficira je bio ranjen. Jedinice suse svele na 50 puaka. Njima su djelomino komandovali samokadeti, a grupu pukomitraljezaca vodio je narednik ALAGI,zahvaljujui ijem energinom angamanu je u ovom pokolju za

nau regimentu dolo do vanog obrta. Kapetan BRUGGER, jedan hrabri i uope omiljeni oficir pao je na elu svoje jedinice.Regimenta je ve imala velike muke, da se odupre neprekidnojnavali neprijatelja. Tu je ALAGI ustao pored svog mrtvogkapetana, podigao teki pukomitraljez na lijevo rame i,naslonjen na zidinu, poeo tako bijesno da puca na neprijateljakoji je napadao, da ga je natjerao da zastane. Sve je ustuknulo na

as od uda i to je iskoristio komandant regimente, da svojeBosance odluno povede u napad. Tako je neprijatelj odbaen ukritinom momentu, a narednik ALAGI je osvetio smrt svog

9


13/51

oficira. Za ovaj hrabri i uspjeni in on je kao prvi u regimentidobio zlatnu medalju za hrabrost.

U borbama kod Grodek-a je bosansko-hercegovakaregimenta br. 2 isplela jo jedan slavni list u svom lovorovom vjencu: po nareenju, II. se bataljon pod komandom kapetana

DURLACH-a, koji je do tada bio u rezervi, u noi 09. na 10.septembra morao probiti kroz umu, koja se nalazila ispredregimente, a za koju se pretpostavljalo da skriva neprijatelja.Naredba je bila, da se razbiju neprijateljski poloaji i da seprodre do Bartatow-a. I stvarno, bataljon je u unutranjosti umenaiao na veoma jakog neprijatelja. U tmini je dolo do ogorene borbe prsa-u-prsa, koja je okonana pobjedom Bosanaca.

Bataljon je oistio umu i protjerao protivnika u bijegu do izaBartatow-a. Time je bataljon briljantno izvrio svoj vrlo riskantnizadatak. Kapetan DURLACH je za to kao prvi u regimenti dobioorden eline krune III. klase sa ramim ukrasom.

Izvjetaj o znamenitom pokolju kod Grodek-a bio binepotpun, ako se ne bi pomenula sanitetska sluba u velikom

dvoru Peterwalden-a, gdje je glavni ljekar dr. WEBER sa svojim vjernim saradnicima ispunjavao asne zadatke svoje profesije.Sve vie ranjenih je moralo biti medicinski zbrinuto, amedicinske opreme i lijekova bilo je sve manje. Bio je toneprekidan, teak, portvovan i savjestan rad uz esto zalaganje vlastitog ivota. Sanitetskoj slubi bosansko-hercegovakeregimente br.2 moglo se potvrditi, da njena dostignua nisu

zaostajala za onima boraca na bojnom polju. U Peterwalden-u jedr. WEBER sa svojim ljudima uinio gotovo netonadovjeansko. Ovaj uzorni vojni ljekar je u kritinimsituacijama vie puta skidao traku sa crvenim kriem i samuestvovao u jurinom napadu. Kada su ga u 85. godini ivotapitali, zato je to radio, on je odgovorio: "Zato to sam biomegdandija!" Bio je to izbjegavajui odgovor iz skromnosti. On

zapravo nije bio samo izvrstan ljekar, nego i pravi oficir

10


14/51

Bosanaca, koji je takodjer, uskoro bio odlikovan ordenom Franz-a Joseph-a.

P o v l a e n j e

Nakon pokolja kod Grodeka vrhovni komandant armijedao je operativnom odjeljenju nalog, da priprema daljepovlaenje. Sa izdavanjem nareenja je, meutim, jo oklijevao.Pjeadijski general CONRAD von HOTZENDORF napisao je11. septembra svom prijatelju pjeadijskom generalu von

BOLFRAS-u " Voenje rata u istonoj Pruskoj, koje potpunoignorira veliki cilj, dolo je do toga, da moramo ustuknuti predmnogo jaim neprijateljskim snagama. Njemaka se konanomora odluiti, hoe li se odmah ukljuiti kod nas ili e nas pustitida nestanemo u krvi". Kakvo je raspoloenje medu trupama bilomoe se zakljuiti iz injenice, da oficiri kao i vojnici nisu

vjerovali u svoje ordenje, kad su dobili nareenje za novopovlaenje, kojim su morali dii ruke od tako portvovanihpobjeda nad ve umornim neprijateljem. Pjeadijski general vonCONRAD sam je o tome rekao: "Ovo prekidanje stvarno nije

bilo potrebno, jer nije se stajalo tako loe, iako odnosi operacija vie nisu bili odrivi". Odvajanje od neprijatelja uspjelo je beztrvenja. Cijelo povlaenje se zbod gotovo neprestane obilne kiepretvorilo u muenje. Ceste su bile razlokane transportimamunicije i topova, a sporedni putevi puni razmekalog blata. Sve

eljeznice bile su zakrene rijekom izbjeglica. Izgladnjela stokaza vuu, koja vie nije imala snage, da vue svoj teret, leala jeustrijeljena i ostavljena na rubu puta. Opte raspoloenje bilo jesve prije nego dobro. Povlaiti se pod kiom koja lijeva,putevima, za koje se od blata i ne zna, cestama zakrenimcrkotinama ivotinja, a esto i tijelima poginulih, mokri do golekoe, izgladnjeli i mrtvi umorni, i jo se pri tom braniti od

neprijatelja s ledja, to je najgore mogue stanje za vojnika.

11


15/51

Zajednika patnja, u kojoj se istiu samo jaki karakteri iistaknute linosti, budi i pravo drugarstvo, najvii stepen ivota uzajednici.

U^ Przemzsl-u su se kolone sakupile u nerazmrsivoklupko. tabovi su imali veliku muku da zavedu red i odre

transport u toku. Slika trupe prilikom njenog dolaska na San bila je deprimirajua. Ona se, meutim, stvarno nije trebala stidjetisvojih djela prije povlaenja. To je izmeu ostalog dokazivalo isve bojaljivije napadanje protivnika. Rusi su uzimanjeLamberga osjeali, kako je izvjetavao tadanji austro-ugarski

vojni atae u Konstantinopolju general-major POMIAKOWSKI,kao Pirovu pobjedu. Njihovi gubici bili su ogromni,a nisu

raunali sa takvom eljom za napadom i borbenim revnouaustrijske armije. O zauzimanju Lemberga ruski generalDANILOW u svojim sjeanjima kae: "Strahovita iscrpljenost iteki gubici ruske armije onemoguavali su praenje neprijatelja"Slino glasi i presuda slubenog ruskog istorijskog zapisa:"Uspjeh je skupo otkupljen. Pobjednik se ne razlikuje odpobijeenog. On nije imao snage da djelotvonim progonom

iskoristi prednosti pobjede".Bosansko-hercegovaka pjeadijska regimenta br. 2 prvi

se put zaustavila sjeverno od Przemysl-a kod Hrusatice, da bi setu ukopala i zauzela poloaj prema protivniku. Na djelu su biladrva, krampe i lopate, iskopani su zatitni i povezujui rovovi. IRusi su se ukopali na istonoj obali San-a. Bili su mirni.

U vremenu koje je slijedilo bio je neophodan odmor, itada se pojavio jedan drugi bespotedni neprijatelj, kolera. Ona

je na obje strane fronta uzimala svoje rtve i irila potpuno borbeno zatije. Kasnije statistike svjedoile su o velikom brojuumrlih medu ruskim vojnicima. Bosance ova opaka bolest nijepogodila tako snano, jer je glavni ljekar dr. WEBER vojnicimaodmah dao djelotvorne upute ponaanja i naredio da piju samo

prokuhanu vodu. Ljekar regimente "Bosanskih dvojkaa" dr.

12


16/51

JANECKY preuzeo je voenje kolera-bolnice u Przemy, gdje je,medu ostalim, i porunik HOJNI postao rtva kolere. Dr.JANECKY je kasnije, izgarajui na svojoj funkciji, pao u ruskozarobljenitvo. Epidemija je zahvatila i civilno stanovnitvo, azaustavljena je tek kad je mogla biti izvrena vakctnacija uveem obimu.

U Karpatima

Novo nareenje za povlaenje dovelo je bosansko-hercegovaku regimentu br. 2 do Karpata, gdje su konano vepostojali pripremljeni i dobro sagraeni poloaji. Bilo je ve

sasvim hladno i nedostajala je samo jo topla zimska oprema.Dok je oprema stigla, smrzavanje je odnijelo jo vojnikihivota, to je jo vie smanjilo ionako ve malobrojno ljudstvo.Poetkom decembra stiglo je konano i pojaanje u vidu jednogmarnog bataljona. Bilo je i krajnje vrijeme za to, jer u prvojpolovini mjeseca Rusi su sa dvije armije udarili na poljski frontpreko Dunajec-a prema Krakovu i Novosadencu. Time se javila

opasna bona prijetnja austro-ugarskim odbrambenim redovimau brdima Karpata. Zbog toga je armijski komandant smatraopotrebnim da u noi na 28. novembar vrati 6. pjeadijsku divizijuna visove izmeu Laborcza i Ondave kao rezervu. Ruski jepritisak iz Neu-Sandez-a prisilio 3. armiju da 02. decembra oistigrad Bartfeld. Meutim, i protivnik je sada vei imao velikegubitke i probJeme sa pristizanjem pojaanja. I on se, dakle,povukao na visinske linije u Karpatima. Dubok snijeg i estokmraz sprijeili su vee akcije. U malim arkama su, meutim, i u

boinoj sedmici bjesnile mjestimine borbe. Takav pozicioni ratnije bio po ukusu Bosanaca.

Januar godine 1915. je bio naroito teak mjesec zatrupe, koje su u dubokom snijegu leale na oko 400 kilometaradugoj liniji fronta na visovima i prevojima Karpata. Ranjeni,

koje se nije moglo odvlaiti natrag, smrzavali su se, na stotine

13


17/51

njih. Prevozna sredstva i vuna stoka nisu se uspjevali probitikroz neizmjerno velik snijeg, pri temperaturi od 20 stepeni ispodnuie danima nije bilo nikakve opskrbe. Pri tom je vojnik ivio veinom napolju. Krajem februara je otopljeni snijeg preplaviodoline i poplava je poruila mostove i logistike puteve. Ali u to vijeme je regimenta "Bosanskih dvojkaa" ve bila dodijeljenaXIII korpusu (pjeadijski general RHEMEN) 7. armije(konjaniki general PFLANZER-BALTIN) na junom kriluruskog fronta.

Proljetna ofanziva

Podmaral knez SCHONBURG vodio je tada 6.pjeadijsku diviziju. Pukovnik MUELLER 12. brigadu, apotpukovnik MIHALIC 2. bosansko-hercegovaku pjeadijskuregimentu. Oni su sredinom januara u Kis-Sepen-u presjeli, a 23.

januara sili s voza u Koerosmezoe, koji je leao u dubokomsnijegu. Onda su saonicama dovezeni do Brusztura, odakle su

marirali do Rafailowa. Ovdje je regimenta nakon 4 sedmiceopet bila u borbi. Broj ranjenih je bio toliki, da ih je moraloodvoziti 20 saonica. Iz jedne bitke kod Pasziczna bosanska jeregimenta dovela 500 zarobljenika i dva pukomitraljeza.Odavde su marirali preko Pniow-a, Bitkow-a i Babcze-a premaSolotwini. Poto su tamo potisnuli neprijatelja, probili su seprema Dolini. Na putu tamo Bosanci su morali skrenuti udesno,

da bi pritekli u pomo 42. Honved-diviziji (ugarska odbrana). UKosmacz-u je regimenta otjerala jedan odred Kozaka iz sela imarirala onda preko Lachowce i Rosulne prema Maidan-u. Kad

je tamo stigla, ve je bio mrak. Iznenada iz crkve nahrupie Rusi.U optoj pometnji dolo je do divlje pucnjave, koja jeobustavljena tek austrijskom komandom iz roga: "Obustavitipaljbu!". I kod Iasienowice dolo je do sudara sa bitkom koja sepomjerala tamo-ovamo. Zatim se regimenta povukla uNiebylow, da se ponovo sakupi i zbrine ranjenike. 2. marta je

14


18/51

veoma umorna stigla u Jablonku. Sutradan je u Lubienecudoivjela snjenu oluju sa munjama i grmljavinom. Nevrijeme jetrajalo samo nekoliko minuta, ali je prouzrokovalo takav padtemperature, da je opet bilo smrzavanja. Nakon to su "Bosanskidvojkai" 14. marta zauzeli mjesto Kryczka, ono je danima bilopod puanom paljbom, emu je sigurno doprinjela izdaja civila.

Rusi su 22. marta osvojili izgladnjeli Przemysl. Trupe, koje suusljed toga postale slobodne, odmah su bacili na front. Tako je iu podruju 7. armije postalo ivlje. 6. pjeadijska divizija borilase do 20. maja protiv jake ruske nadsile kod Nadworna. Zapadnood ovog grada "Bosanski dvojkai" su se borili na BystrzycaSolotwinca. Tamo je 04. juna divizija iz Graz-a osvojila nekoliko

visova i probila se u tami do Jablonka. 09. juna su grupe armije

uspjeno napale Schoenburg i Rhemen u podruju Ottynia-Zukow-a i time potisnuli lijevo krilo 07. armije prema sjeveru.14. juna doepali su se Dnjestra.

D n j e s tr

Teka ratna godina puna rtava u Karpatima je prola iofanziva, koja je poela u maju kod Gorlice, sretno je okonana,uprkos velikim naporima protivnika i nekim protuudarcima.

Sredinom juna 1915. godine lijevo se krilo austrougarskog fronta nalazilo 30 kilometara od Lemberg-a, desno sa7. armijom na obalama dugog i krivudavog Dnjestra. Bilo jekrajnje vrijeme da se prorjedeno i premoreno ljudstvo popuni iponovo ustroji. Pri tom je dolo do pregrupisavanja. Bosansko-hercegovaka pjeadijska regimenta br. 2 je 16. juna 1915. bilakod Okna, ca. 10 km zapadno od Horodenka, spremna daumarira u ovaj grad. Tamo je II. bataljon sa kapetanomDURLACH-om rasporeen na rusko-besarabijsku granicu, dokoje su doli 20. juna. Prilikom napada, do kojeg je dolo vesutradan, ivot je poloio kapetan DURLACH, jedan naroito

hrabar i istaknuti oficir Bosanaca. Ostatak regimente, koji se u

15


19/51

meuvremenu kretao uzvodno i uz velike gubitke je preko jednog improvizovanog mosta stigao na istonu obalu, upleo se23. jula kod Duninow-a u jednu teku borbu, u koju seodluujue ukljuila 2. jedinica pod komandom kapetanaKUMMER-a. Zastavnik EDELSBRUNNER ve je zauzeosjeverni rub mjesta, kad su se Rusi probili desno odatle. Da bi

izbjegao opkoljavanje, on je Bosance povukao malo nazad, ali ih je odmah zatim poveo u napad, odbacio protivnika sa zauzetogpoloaja i ponovo zauzeo mjesto. To mu je donijelo medalju zahrabrost i prijevremeno unapreenje u porunika. U borbamaposljednja 2 mjeseca je regimenta imala tako velike gubitke u

vojnicima i oficirima (poginuo je i komandant, potpukovnikMIHALI), da su angaovane i rezerve divizije. Knez

SCHOENBURG posjetio je regimentu 25. jula. 08. avgustastigao je 13. marni bataljon sa kapetanom JIHN-om vonSOLWEGEN. Pukovnik HANIKA preuzeo je komandu nadregimentom, major MAURETTER nad I., a kapetan TASSILOkomandu nad II. bataljonom.

Bitka kod Sinkow-a

Septembra 1915. godine naoe se "Bosanski dvojkai"na velikoj krivini Dnjestra kod Sinkow-a naspram Rusa, koji suna lijevoj obali drali jedan jaki mostobran. 03. septembra su I. iIV. bataljon osvojili ovaj istureni poloaj i time odbaciliprotivnika na Szuparku. Ruse su njihovi oficiri etiri dana uvijekiznova tjerali u protivnapad i vie puta je dolo do borbe prsa uprsa. Poto je pri tom neprijatelj uvijek gubio, Rusi su 07.septembra konano digli ruke od mostobrana.

I Bosanci, koji su doveli 4.400 zarobljenika, morali suovaj uspjeh skupo platiti. Iz IV. bataljona ostala su samo 2oficira i 187 ljudi sposobnih za borbu. Dva dana kasnije je 14.

marni bataljon doveo hitno potrebno pojaanje.

[6


20/51

Jo jednom se podmaral BENIGNI dao u proboj odSinkow-a prema sjeveru. Istovremeno je, meutim, ruskiarmijski general IWANOWS zapoeo ofenzivu prema jugu.Uspjelo mu je da 07. oktobra izmedju Trembowla i Tarnpola

jakim snagama probije linije njemake june armije. Neposrednoposlije toga je 6. austrijska pjeadijska divizija tako snano

napadnuta od strane ekih regimenti, da se je, umjesto danapadne, morala ograniiti na odbranu. Tek poto su odbili ruskinapad, poeli su ponovo napredovati, najprije desnim krilom.Komanda 7. armije, koja je zbog novog poloaja njemake junearmije morala promijeniti svoje dispozicije, povukla je diviziju izGraz-a sa borbene linije sredinom oktobra, da bi je prebacila naitalijansku ratnu pozornicu, gdje su na Frontu Isonzo bili hitno

potrebni.

II NA B A L K A N U

P r o t i v S r b i j e Austro-Ugarska je nakon izbijanja rata 14. avgusta 1914.

godine svojom 2. i 6. armijom umarirala u Srbiju sa sjevera,dok je 6. armija pod direktnom vrhovnom komandom balkanskihoruanih snaga marala POTIOREK-a trebala da 19. avgustaprodre izmeu Bijeljine i Viegrada preko Drine. Ovoj armijipripadao je XV. korpus sa 48. pjeadijskom divizijom, koja jepoticala iz Sarajeva (podmaral EISLER), koja se sastojala odII. i 12. brdske brigade, a u okviru 12. borio se izmeu ostalihIII. bataljon 2. bosansko-hercegovake pjeadijske regimente,najprije pod vodstvom SPINDLER-a, a kasnije pod vodstvompotpukovnika COUDENHOVE. 48. Pjeadijska divizija je nadesnom krilu Armije ve 20. avgusta na juri osvojila visoveiznad Viegrada. Ali uspjeh se nije mogao iskoristiti, poto je u

ovo vrijeme 2. Armija bila hitno potrebna na ruskoj ratnoj sceni i

17


21/51

njihov je odlazak doveo u estoku nevolju 5. armiju kod abca.Isturena 6. Armija je stoga opet morala biti povuena preko

Drine natrag. Tek je 22. oktobra jednoj borbenoj grupisastavljenoj od Bosanaca, Dalmatinaca i Tirolskih jurinika podvodstvom marala WURM-a. uspjelo da ponovo prodre na istoki zauzme Viegrad. Time je III. bataljon "Bosanskih dvojkaa"

bio stalno i uvijek na naroito vanim mjestima. Ovaj se bataljonpri tom uvijek pokazivao kao hrabar i spreman na napad, kaonpr. 28. septembra prilikom ponovnog osvajanja "mrtvakihrovova" na Biljeg-u i 08. novembra prilikom zauzimanja

Prevlake u Zadarskoj dolini.Najvei dio ovog marevskogproboja bio je obiljeen kiom, snijegom i hladnoom,razlokanim putevima i drugim preprekama, a stalno je bilo i velikih tekoa sa logistikom. Uprkos tome, III. je bataljon"Bosanskih dvojkaa" u sasatavu 48. divizije 25. novembra vedoao do irokih lanaca Prostruga planina i time i podrujaMorave. Ovog dana divizija je dobila nareenje, da napadne

visove Bukve.

Uprkos snanoj vatri srpskih artiljeraca i bonimnapadima protivnika (nasuprot je stajala Moravska divizija II sa8 bataljona) napad je uspjeno izveden. Pri tom je bosanskiporunik Gojkomir GLOGOVAC zasluio najvee vojnoodlikovanje Austrije, orden Marije-Terezije. Evo jednog opisanjegovog herojskog oruanog djela:

Ujutro 26. novembra su se na visu Bukve nalazile dvijeaustrijske brdske brigade, br. 10 (desno) ibr. 12 (lijevo) jednapored druge u stanju borbene gotovosti. Gusta magla je obavijala brdo. Sa srpskim trupama odbaenim iza visova izmeu borbenih poloaja postojala je samo labava veza. Malo prije07.00 sati su iznenada napali na kotu 552 i poloaje 10. brigade i

time ugrozili desno krilo 12. sa porunikom GLOGOVCEM injegovim mitraljeskim odredom. Dan prije jedan od njegovihpukomitraljeza je morao biti poslan u pozadinu zbog kvara upunjenju, tako da je u tom memontu odjeljenje raspolagalo samo

18


22/51

sa jednim pukomitraljezom. S njime su oficir i njegova tri vojnika skoili pored mjesta na kojem je upao protivnik isaekali tu da proe glavni kontigent protivnike vojske u

juriu, da bi mogli napasti s leda. Prepad je izazvao pravu

paniku. Sto koraka od zaklona nastala je strana zbrka medu vojnicima u bijegu i onim koji su pogoeni padali. Srbi suuskoro pobjegli sa ve osvojenog visa ponovo u dolinuDragoviljske, ostavljajui za sobom 500 mrtvih i veliki brojranjenih. Komisija za ocjenjivanje oruanih djela i njihovihposljedica dola je do sljedeeg zakljuka:

"Drugi put u istoriji ordena Marija-Terezija javlja semlado oruje pukomitraljez kao alat u jednom djelu vrijednomordena. Ono je postalo odluujui faktor u ruci jednog sranogoficira u jednoj krajnje kritinoj borbenoj situaciji i dokazalosvoju teko vjerovatnu nadmo u borbi: na neprijateljskoj strani

jaka divizija sa 6 bataljona, a na vlastitoj samo jedanpukomitraljez. Psiholoki, odluka porunika GLOGOVCAzasluuje visoku ocjenu."

U srpskom zapisu Generaltaba u VII. svesci stoji o tome nastrani 144 sljedee:

"Napad moravske divizije, koja se sastoji od tri bataljonapjeadijskih regimenti 6/1 i 6/II, koji poeo u 07.00 sati, najprije

je zabiljeio uspjeh, ali je ubrzo zaustavljen. Naiavi na snanupaljbu pukomitraljeza nae su trupe ve na poetku borbe imale

znatne gubitke. Komandant divizije je stoga naredioobustavljanje napada, koji u sudaru sa ubilakom vatrompukomitraljeza nije imao izgleda da uspije, i ograniavanje naglavnu odbrambenu liniju."

Gojkomira GLOGOVCA emo u ovoj istoriji regimentesresti ponovo kod proslavljenog osvajanja Monte Melette. Alielimo ve ovdje, na vrhuncu njegovog vojnikovanja, istainjegov dalji put. Po zavretku rata GLOGOV AC je ivio usvom hrvatskom zaviaju. Nova jugoslovenska drava hitno je

19


23/51

trebala oficire i iako Srbi nisu zaboravili njegovo herojstvo navisovima Bukve, uzeli su ga u svoje oruane snage.

Kad je GLOGOV AC u proljee 1919. trebao biti poslanna osvajanje Koruke, izvukao se od izvrenja ovog naloga,otiao u Maarsku i umro u bolnici Crvenog krsta odtuberkuloze plua. Svoje izbjegavanje odlaska na Koruku je

jednom drugu obrazloio sljedeim rijeima: "Za mene je borbaprotiv Austrijanaca, mojih jedinih dobrih saboraca nemogua,upravo nezamisliva!" Pukovnik Karl COUDENHOVE, krilni

adutant nadvojvoda EUGEN komandant bataljona u 2. bosansko-hercegovakoj pjeadijskoj regimenti, pie u svojimratnim sjeanjima o bataljonu Bosanaca, koji je on 13. avgusta1914. vodio nedaleko od Bjeljine preko Drine, sljedee: "Za

vrijeme ovih kritinih dana su moji srpski (misli se pravoslavni)Bosanci imali puno prilika da prebjegnu svojoj brai, naimprotivnicima. Ali ni jedan to nije uinio. Naprotiv: Iz naeg

bataljona su se javili 40 rasturenih, meu njima je bilo i lakoranjenih, nakon povlaenja, kod komandanta. Moji gubici bili susamo mrtvi i teko ranjeni. Za nas je oficire to uvijek bio dirljivprizor, kako su nai Bosanci u napadu u preziruu smrtnapredovali polako, ali ustrajno i nepokolebivo.

29. novembra 1914. godine se 48. brdska divizija sa III bataljonom "Bosanskih dvojkaa" ve bila probila do vrhaParloga na Ljegu. 02. decembra, na dan zauzimanja Beograda,prodrla je preko Lipeta prema Motiki. 07. decembra je divizijana Mramoru upala u borbu prsa u prsa sa Drina-divizijom I. Dannakon toga je oko ponoi digla u zrak most kod Slovaca. Zatimse 48. brdska divizija umorna od borbe i potpuno icrpljena

vratila do Uba. Bosanski bataljon je brojao jo samo 200 puaka.Cijela 6. armija je hitno trebala mir i oporavak. Prihvaena je iza

Save. Bosanski dvojkai su odatle u maju 1915. Otili na Isonzo-front.

20


24/51

U C r n o j G o r i

Crnogorski kralj, ija se zemlja na jugu graniila saHercegovinom je, odmah poto je izbio rat izmeu Austrije injemu bliske Srbije, iskoristio priliku, da zauzme 1850 metara visoki Loven, koji dominira Kotorskim (Cattaro) zalivom. Alikrajem 1915. se na sjeveroistoku podigla za njega teka oluja.Prijateljska Srbija je izgubila rat. 24. novembra je biladefinitivno pobjedjena na istorijskom Kosovom polju. Ostacipotuene armije bjeali su sa bolesnim kraljem PETR-om u brda

Albanije i Crne Gore. Austrijska armija pod vodstvom generalaKOEVESS-a nadirala je naprijed i 07. decembra zauzela Ipek.Snane snijene padavine sprijeile su je daljeg napredovanja.Poetkom januara je ve bila zala u crne gore i 10. januara1916. godine nakon dva dana estokih borbi austrijske su trupeosvojile Loven. 13. januara zauzeli su glavni grad Cetinje. Time

je rat za Crnu Goru praktino bio zavren. Ostaci trupa predali su

se 25. januara, a kralj je preko Rima pobjegao u Francusku.U spomena vrijednom osvajanju snano utvrenog i

hrabro branjenog Lovena je V. bataljon bosansko-hercegovakepjeadijske regimente br. 2 pod vodstvom kapetana STARKEL-aimao izvanrednog udjela. Nakon to je potuena Crna Gora, on

je upotrijebljen u junom Tirolu u brdskom ratu. Krajem aprila1916. ovaj se bataljon naao u sastavu 21. brdske divizije(generalmajor GOIGINGER). U maju 1916. istakao se kaoborbena grupa brdske divizije ve u brdima Pustertal-a.

U R u m u n i j i

Rumunija, koja sa centralnim silama nije bila povezanaugovorom, ali je ipak bila prijateljska s njima i paljivo je pratilatok rata izmeu njih i antante, ekala je na potez jaih.

21


25/51

Odluujuom za njen izbor partnera pokazla se velika ruskaofanziva pod generalom BRUSSILOW-im sa svojm poetnimuspjesima 1916. Rumunija vie nije dalje odugovlaila. Okrenulase od centralnih sila i prikljuila se antant, koja je zrailanadom. Sa etiri armije, ija je snaga brojala okruglo 600.000ljudi napala je Austro-Ugarsku. 3. armija se u svom marevskomcentru, pod vodstvom generala AVARESCU-a, probila izmeuprevoja Oitos i Toelzburskog prevoja preko oba erdeljska gradaKronstadt-a i Schaessburg-a na sjever.

Austro-Ugarska je na svojoj granici imala 25.000 ljudi u

izmjeanim trupama pod vodstvom generala ARZ-a. U njihovomsastavu nalazio se i VI. bataljon bosansko-hercegovakepjeadijske regimente br. 2, koji je nakon rumunjskog ratnograzjanjenja bio stacioniran u logoru u Lebring-u i odatle ga je useptembru 1916. godine general MALACAK poveo narumunjski front.

Ovaj bataljon "Bosanskih dvojkaa" se, pramasauvanim izvjetajima, istakao svojom hrabrou i to naroito utekim borbama za sedam gradova graninog pojasa na Oito-u.

U o r i j e n t a l n o m k o r p u s u

U prvim mjesecima 1918. godine je u prostoru Beogradaformiran orijentalni korpus. Sastojao se dijelom od bosansko-hercegovakih trupa. Po jedan bataljon bosansko-hercegovakepjeadijske regimente br. 1,2,3 i dvije jedinice bosansko-hercegovakih strijelaca br. 5 sluili su u orijentalnom korpusu.Komanda ovim specijalnim korpusom prenesena je na heroja saMonte Melette, potpukovnika DUIC-a. Komandna mjesta su,

medu ostalim, povjerena sljedeim aktivnim oficirima"Bosanskih dvojkaa": kapetan BOSNJAKOVIC, kapetanGLOGOVAC, kapetan ROESSLER i porunik ADAMUS.

22


26/51

Orjentalni korpus je izvorno bio odreen da osigurava bagdadskiprolaz prema Palestini. 20. juna 1918. godine je ipak nakonneuspjele "Piava-ofanzive" dospio na italijansku ratnu pozornicu.

To to seje vojna komanda jo godine 1918. odluila, daprije svih, upravo bosansko-hercegovake regimentae, koji sudo tada ve bili isprobani na svim ratnim pozornicama, izabereza orjentalni korpus, svjedoi ne samo o mnogostrukimmogunostima angaovanja ovih trupa, nego je, takoer, i astandokaz bezuslovnog povjerenja, koje je vrhovna komanda Armijeimala u ove regimentae.

III P R O T I V I T A L I J E

3. B a t a l j o n

04. maja 1915. godine Italija je raskinula ugovor osavezu sa Austro-Ugarskom, koji je postojao od 1882. godine, i23. maja objavila rat, za koji se ve bila odgovarajue ipripremila. S naporom je k.u.k. vrhovna armijska komandamogla da izdvoji trupe za novu ratnu pozornicu. Od Bosanskih

dvojkaa je doao III. bataljon pod komandom majoraRUZICIC-a, koji je do tada bio angaovan u Srbiji, sada na

jugozapadni front. On se istakao ve u prvim od jedanaestspomena vrijednih Isonzo bitaka. U drugoj Isonzo bici se III.

bataljon borio na vreloj osporavanoj Monte San Michele.Krajemavgusta 1915. godine doao je na koruki front. Tamo je zaradionove lovorove vijence prije svega osvajanjem Findenig-Kofels-a

06. septembra 1915. godine. Bataljon je bio rasporeen u sastav12. brdske brigade, sa kojom se, pokriven artiljerijskom vatrom i vatrom minobacaa, bacio na protivnika u Pass Lodinut-u i

23


27/51

Findenig-u. Osvajanjem ovog posljednjeg su Bosanci pomakliliniju fronte na italijansi teritorij i otvorili pogled u dolinugornjeg Chiarsa.

U novembru 1915. godine je III. bataljon opet bio naIsonzo-frontu, i to oblasti Goerzer Brueckenkopf. Vojni izvjetajslavno istie herojsku odbranu vrha od 383 m istono od Plava12. decembra 1915. godine od strane bataljona Bosanaca.Bataljon je drao vrh uprkos snanim napadima etverostruko

jae sile. Sredinom decembra je III. bataljon opet bi na Isonzo-usjedinjen sa svojom regimentom, u ijem je sastavu onda i ostao

do kraja rata.

N a I s o n z u

Druga tri bataljona "Bosanskih dvojkaa" su 14. oktrobra1915. godine kod Kotzmann-a povueni sa ruskog fronta iprebaeni na italijansku ratnu pozornicu. Oni su sa 6.

pjeadijskom divizijom ( podmaral SCHOENBURG) 27.oktobra stigli u Schoenpass kod Goerz-a, i to 2 bataljona sa 12. brigadom (pukovnik MUELLER) i jedan bataljon sa 16. brigadom (pukovnik TESTA). Od 21. oktorbra je italijanskaarmija pokuavala da uz najvei mogui angaman u 4. pokoljuprodre do Trsta.

Krajolik i priroda, kao i nain borbe, ovdje su se pokazalidrugaijima nego na istonom frontu. U najveu nedoumicu je

neprijateljsku artiljeriju dovodilo zbunjujue dejstvo baenogkamenja. Pri tom nije bilo zaklona za borce, ak ni rovova, negosamo zatitne rupe u kamenitom tlu, iz kojeg su rasprskavajuimeci pokretali cijele slapove odronjenog kamenja. Nije bilo nizatiene veze sa pozadinom. Nedostatak vode muio je trupe ukru. Bura je ledeno hladno brijala preko visova. 1. novembra jenakon tri sata italijanske topovske paljbe bjesnila estoka borba.

Bosanci su u protunapadu odbacili protivnika, koji je bio prodrokod Peteana. Regimenta se zatim nala na samom Monte SanMichele, koji se u ravnici izdizao 275 m u vis istono od

24


28/51

Gradia u sljedeim krvavim bitkama na Isonzu, okruenaartiljerijom i pretvorena u rtveni brijeg. 13. novembra jeprotivniku, nakon jednog takvnog elino-vatrenog udara,

uspjelo da zauzme dio teritorija u duini od otprilike 600koraka. Ali su mu u nonom protivnapadu Bosanci to opetoduzeli. Samo ova jedna borbena epizoda je Italijane po vlastitimpodacima kotala 8 oficira i 476 palih vojnika. Dan nakon togasu italijanske jurine trupe juno od Peteana zauzeli poloaj cirka400 koraka irine i traei zatitu u tmini pokuavali se proiriti.I opet su "Bosanski dvojkai" bili ti koji su isukali ma. 15.novembra ponovilo se isto na vrhu Monte San Michele. Ovaj suput Bosanci poli u protivnapad zajedno sa strelcima br. 8.Snjena meava je 16. i 17. novembra donijela prekid. Ali ve24. novembra su Italijani nastavili svoj sve intenzivniji pokuajda ostvare prodor prije duboke zime. Napad je, meutim, propaoi time se i zavrila 4. Isonzo-ofanziva bez pomena vrijednihosvojenih teritorija od strane protivnika. "Bosanski dvojkai" su bili tako umorni od borbe i sa puno palih, da su morali biti

povueni sa fronta. Najprije je slijedio kratki oporavak uRanzianu, odakle je regimenta, popunjena marnim bataljunima,prebaena na junotirolski front.

U " s e d a m o p i n a "

Austro-ugarski naelnik generaltaba, CONRAD vonHOETZENDORF, elio je da masivnim napredovanjem iz brda junog Tirola u proljee 1916. ostvari odluujui potez naitalijanskoj ratnoj pozornici. Ovaj je plan zbog neuobiajeno

jakih snjenih padavina u brdima bio odloen do sredine maja.Tek tad su putevi veze bili unekoliko prohodni i za tekuartiljeriju. U planiranoj ofanzivi je 6. pjeadijska divizija, u ijemsu se sastavu borili "Bosanski dvojkai" dobila zadatak, da

prevlada posljednje neprijateljske prepreke prije stupanja nagornjoitalijansku udolinu. V. bataljon regimente borio se u ovo

vrijeme zajedno sa V. bataljonom "Bosanskih keeva" i

25


29/51

bosanskim jurinicima br. 3 u rejonu V Pustertal-a. 29. maja sudijelovi bosansko-hercegovake pjeadijske regimente upodruju sjeverno od Monte Fiara po prvi put od poetkaofanzive dospjeli direktno u borbu i natjerali Bersaglieri-regimentu u bijeg. Time je bio otvoren put preko gornje dolineCampo Mulo. 1. jula se 6. Pjeadijska divizija sakupila u ovojdolini ispred visoko streeg planinskog stupa Monte Melette.11. brigada je dobila nareenje, da razbije ovu silnu bravu preddolinom Brenta.

Z a u z i m a n j e n a j u r i M o n t e M e l e t t a - F i o r

Ve je 2. juna prijepodne potpukovnik von BRUNFAUT,komandant 11. brigade, naredio pjeadijskoj regimenti 27 dakrene u napad. Regimenta je 3. juna dospjela do uvale zapadnood glavnog vrha. "Bosanski dvojkai" su se probili do Mga.Mandrielle, tamo ih je smjenila 8. brdska brigada, a oni suodvueni u dolinu Campo Mulo. 5. juna je komandant brigadeponovno naredio napad na podruje Monte Meletta - MonteCastelgomberto, i to sa II. i IV. bataljonom pjeadijske regimente

br. 27, dok je III. bataljon 27. regimente trebao da se probija juno od tog dijela. III. bataljon "Bosanskih dvojkaa" je trebaloda slijedi IV. bataljon Belgijanaca, i to tako da im prilikom juria

bude pri ruci. I. i IV. bataljon "Bosanskih dvojkaa" su trebali dabudu rezerva brigade preko Mga. Slauper i da daju odgovarajuupodrku artiljeriji prilikom napada.

Do zastoja u napadu je, zbog velikih gubitaka usljeddejstva italijanske artiljerije i pukomitraljeza, dolo na platouistono od Mga. Slauper. Nakon toga je III. bataljon Bosanacapokuao da pri prvom sumraku iznenada preko kote 1559zauzme vrh Monte Meletta-Fior. Mladom poruniku ECKER-u

je uspjelo i da se sa 100 vojnika na juri probije u neprijateljske

26


30/51

poloaje. Poto, meutim, zbog jake odbrambene vatre veeformacije nisu mogle slijediti, ova je hrabra grupa ivotomplatila svoju neu strai vost. Svi do jednog su izginuli.

7. juna je komandant brigade naredio sljedei napad:"Pjeadijska regimenta br. 27 treba da na juri osvojiGastelgomberto, a bosansko-hercegovaka regimenta br. 2Meletta (Fior). U ovu svrhu e se dosadanjoj artiljeriji dodati

jedna teka baterija i jo jedan top. Ova teka artiljerija treba dase probije do 10.00 sati. Zatim slijedi jedan sat djelotvorne vatrekompletne artiljerije. Pjeadija treba da u 11.00 sati pone sanapredovanjem. Istovremeno se ukljuuje i unitavajua vatraartiljerije. Taan poetak i trajanje odreuje potpukovnik DUICkao komandant jurine trupe i voda ovog pothvata. Pukovnik

DOROTKA treba da tei da u dva poteza iz pravca Mga. diRonchetta s leda zaobie Castelgomberto. Pjeadijska regimeta br. 27 treba da ide lijevo od bosansko-hercegovake pjeadijskeregimente br. 2 u pravcu Castelgomberto i prevoja izmeu njegai Meletta (Fior). Njegov II. bataljon kao desno krilo treba daodrava vezu sa "Bosanskim dvojkaima". Iza ove linije napada

je pjeadijska regimenta br. 11 trebala da dri zalede vrha sakotom 1732".

Bosansko-hercegovakoj pjeadijskoj regimenti br. 2 bila je dodijeljena sljedea napadaka pozicija:

"Na desnom krilu potpukovnik Stevo DUIC sa III. i polaIV. bataljona i odjeljenjem pukomitraljezaca na stijeni cirka 700koraka jugozapadno od kote 1824. Lijevo od tog mjesta Adalbert

GLOSSNER sa I. bataljonom i jednim odjeljenjempukomitraljezaca. Kod Mga Slapeur major Karl PAYER sa polaIV. bataljona kao rezervom brigade. Grupa Glossner treba danakon osvajanja poloaja na vrhu nastavi prema Monte Miela,grupa Dui da rasturi neprijateljski front du linije grebena upravcu jugoistoka.

27


31/51

Nakon proboja puanom paljbom i djelotvornomartiljerijskom vatrom e se 5 minuta oglasiti dobo, 5 minuta e

biti pauza, a zatim jo 5 minuta udaranje doboa. Neposrednonakon drugog oglaavanja doboa treba da krene napad.

Za vrijeme djelotvorne artiljerijske paljbe treba da secirka 450 koraka od neprijateljskih poloaja kod jedne grupestijena sastanu grupa koju vodi potpukovnik DUIC (9., 10. i 12.

jedinica), kao i grupa koju vodi kapetan GLOGOVAC (vodpukomitraljezaca i vod rovovskih vojnika). Odmah iza treba dauskoi 11. jedinica pod vodstvom kapetana GROSCHEL-a. Dva

voda obojice porunika STROHRIEGEL-a i SINKOVEC-a trebada idu prema bonim poloajima istono od grupe kod stijena.13. i 14. jedinica pod vodstvom potpukovnika BOSNJAKOVI-a treba da se, u zatitu prednje grupe, takode nade kod grupe krajstijena, im napusti liniju juria".

7. juna je u 10.00 sati planinski masiv bio obavijengustom maglom. Pjeadija je na vrijeme zapoela prodor, iako jedjelotvorna artiljerijska paljba zbog nedostatka odgovarajue

vidljivosti morala izostati, a u izvidnicu poslane patrole su javljale, da su neprijateljski poloaji netaknuti i potpuno zauzeti.Nakon toga su dvije jedinice bataljona majora PAYER-a poslaneza polovinom bataljona, kojeg je vodio potpukovnikBOSNJAKOVI. U ovoj fazi napada istakao se zastavnikSIEGELHUBER. On je sa svoja dva pukomitraljeza zadraoneprijateljsku pjeadiju i olakao napredovanje jurinicima, takoda je I. bataljon mogao da se priblii neprijateljskim rovovima

ve na 300 do 400 koraka. Kada se oko 18.00 sati maglakonano poela razilaziti, potpukovnik DUIC je odmah ponovopokrenuo artiljeriju. Ona je nadoknadila djelotvornu paljbu i

jurini odredi su opet mogli napredovati.

Odredi pjeadijske regimente br. 11 su, kao podrka,puanom i vatrom iz pukomitraljeza poistili neprijateljske


32/51

poloaje sa kote 1732. Ovo se odigralo, naalost, sa udaljenostiod dobrih 1900 koraka. Poto su, meutim, jurinici djelomino

bili ve na 400 koraka od neprijateljskih poloaja, ova je vatra

vie tete nanijela u vlastitim redovim nego kod dobrozatienog protivnika. Medu ostalim je tom prilikom ranjen ipotporunik SINKOVEC. Morala je biti nareena trenutanaobustava vatre. Do tad je, meutim, prolo 20 dragocijenihminuta. U 19.20 sati je jurini komandant naredio produenjeartiljerijske paljbe do 20.00 sati. Najtee je bilo grupi koju je

vodio potpukovnik DUI, koja je trpjela artiljerijsku

neprijateljsku vatru s boka i s leda iz pravca Col del Rosso iMonte Val Bella.

Uprkos tome, kapetan je GLOGOVAC sa svojomduboko ralanjenom grupom u 20.00 sati naredio nastavaknapada preko strme padine bez zaklona. 10 minuta nakon toga jei I. bataljon opet napao. Ve u 20.25 sati je I. bataljon (kapetanBARTA) dosegao neprijateljski poloaj na sjevernoj padini brda

i napao u juriu sa bajonetama. Vodnik Huse KORI savladao je jedan italijanski pukomitraljeski odred. U meuvremenu su jurine trupe ve svuda bile blizu neprijatelja. Tu je potpukovnikDUI u 20.35 veem broju trubaa naredio da daju znak za juri,nato je cijela regimenta Bosanaca uz odjekujui pokli"Hurra'navalila na protivnika. U 20.45 sati je Monte Meletta(Fior) nakon divlje borbe prsa-u-prsa bila u rukama Bosanaca. S

njima je s lijeve strane zajedno hrabro juriala jedna jedinica 27.pod vodstvom porunika SCHWARZ-a. Italijani su se naroitokod trougla branili vrlo hrabro i ilavo. Jedna grupa se nakonzauzimanja njenog poloaja odmah ponovo uvrstila jedva 50koraka od vrha. Na udaljenosti od cirka 300 koraka jepotpukovnik DUI juno od trougla vidio dvije neprijateljske

jedinice kako se pribliavaju u urnom maru. Odmah jepostrojio svoju jurinu grupu i majoru PAYER- u i kapetanu

GLOGOVC-u je naredio da svoje odrede razvijaju prema desno.Na koti su stajali kapetan GROSCHEL, potporunikBOSNJAKOVI i vod pukomitraljezaca potporunika KUNZ-


33/51

a, istono od kote 1559 u nastavku na grupu GLOGOVAC bio jeporunik SCHREINER sa jednom polujedinicom. Tako jeregimenta doekala neprijateljske protunapade i sve ih odbila, priemu je pao major PAYER. Poto je, osim njega, jo prilikomosvajanja brda, to zbog pogibije to zbog ranjavanja, izostalo

vie drugih oficira, jo u toku noi je moralo biti izvrenopregrupisavanje. Nova postavka bila je sljedea: kapetanBARTA lijevo, u nastavku potporunik CERNOCH, kod trouglakapetan GROSCHEL sa vodom pukomitraljezaca porunikKUNZ-a, zatim kapetan GLOGOVAC, porunik SCHREINER ikonano vod pukomitraljezaca potporunika HOCEVAR-a. U

ovoj postavci je regimenta do 01.00 sati u noi (8. juni) moralada odbije ponovljene protunapade. Onda je nastupila pauza u borbi do jutra. Ali ve u zoru su se nastavili pokuaji protivnika,da ponovo zauzme ovu vanu poziciju. Tek kasno popodne 8.

juna su Italijani digli ruke od svog nauma i zatieni sumrakomkonano se povukli u pravcu Monte Miela i Tondareca.

Slijedei bosanski oficiri su se naroito istakli prilikomosvajanja Monte Melette: potpukovnik DUI, majoriGLOSSNER i PAYER, kapetani BARTA i GLOGOVAC, kao izastavnici SIEGELHUBER i PETERI.

Komandant 11. brigade, pukovnik von BRUNFAUT, je o

ovom oruanom djelu izvjetavao sljedeim redovima:"Bosansko-hercegovaka pjeadijska regimenta br. 2, koju jezapao najvei udio u osvajanju, je svojim ilavim i herojskimdranjem, svojim izdravanjem najteih uslova i svojimgubicima s obzirom na veliinu uspjeha stekla vjeitu slavu idostojnost, da se u ratnoj istoriji njeno herojstvo posebnoobiljei".

Slijedeim slubenim aktom je regimenti dodijeliozadubinu Dr. Rauscher:

30


34/51

K.u.k Grpkdo G.O. knez Eugen br. 38.611 Ant. Reg. R. Dr.Rauscher-StiftungK.u.k. 3. armija - komanda

Zadubina savjetnika vlade dr. RAUSCHER-a u iznosuod 500,- kruna dodjeljuje se 1. borbenom bataljonu bosansko-hercegovake pjeadijske regimente br. 2 za njena sjajnapostignua prilikom osvajanja Monte Melette 7. juna 1916.godine u ratu protiv Italije. Ovaj iznos se prenosi na komandu 6.pjeadijske divizije na njen zahtjev br. 1560 od 1916. godineratnom potom.

Upuuje se komandi 3. armije, personalni br. 5906/V, komandi11. armije na br. 1138 LVKRatna pota br. 239, 04. avgusta 1916.K.u.k. komanda 3. armije

Pras Nr. 5906/VI Prilog

Videat potpukovnik korpusa generaltaba DUI kao bivi komandant ovog bataljona u navedenoj ofanzivi.

Za naelnika generaltaba armijePEREVI-a m.p.

Komandant ovog bataljona bio je hrabri majorGLOSSNER. Ja sam samo vodio napad "Bosanskih dvojkaa"DUI m.p.

Gradska vijea gradova Graz i bosanska Dubica poklonilisu regimenti srebreni simbol roga kao priznanje slavnog ratnogpodviga.

Generalpukovnik SCHONBURG, dugogodinjikomandant 6. Pjeadijske divizije napisao je septembra 1931. osvom iskustvu sa Bosancima:

31


35/51

"Medu bosanskim trupama naroito se istakla bosansko-hercegovake pjeadijska regimenta br. 2, ije je ponaanje u

borbi prsa-u-prsa bilo uzorno za sve. Njen svijetli podvig je

osvajanje vrha Monte Meletta 07. juna 1916. godine i taj dan se spravom obiljeava svake godine kao slavni dan regimente".

Osvajanje Monte Melette je tako opirno obraeno, jer seono vrednuje kao vrhunac doprinosa "Bosanskih dvojkaa".Znaaj ovog podviga moe se ispravno ocijeniti tek nakonsueljavanja okolnosti i mogunosti. Za italijansku stranu jeMasiv Meletta bio bastion protiv udara sjever-jug, ali prije svega bastion za Primolano od izvanredne vanosti. Stoga je oduvijek bio snano armiran, poloaji odgovarajue postavljeni i dovoljnoopskrbljeni za artiljeriju. Dvije regimente i dvije brigadeodabranih Alpinaca branili su stup brda u dobro izgraenimrovovima sa jakim pukomitraljeskim gnijezdima i naoruanitopovima. Jedanaest mobilnih baterija i pored toga artiljerija saoklopnjacima Mte Lisser sa dvije dodatne baterije, kao i obje

velike artiljerijske grupe Monte Val Belle i Col del Rossoapredstavljali su masivnu odbranu koja je bila na raspolaganju.Ova izdana artiljerija je bila djelotvorna naroito zbog toga to

je italijanski prednji front njome mogao biti zatien frontalno i bono, pa ak i s leda. I samo vrijeme je bilo povoljno zaodbranu. Dani su bili magloviti i kini, noi vrlo svjee, to senaravno lake moglo podnositi u dobrim zaklonima, nego na

slobodnim poloajima napada.

Prilikom zauzimanja Monte Melette sljedei su Bosansipoloili svoje ivote: major Karl PAYER, porunik dr. ThomasSCHUSCHING, potporunik Hermann ECKEER, zastavnikJulius PALME i kadeti Leopold KUPKA i August

WEISSENSTEIN. Oni su sahranjeni sa jo 202 pala vojnika

svoje hrabre regimente i 236 Italijana u dolini Campo Mulo.

Italijani su jo 1916. hrabrim braniocima Monte Meletteuredili groblje na brdu, na kojem se na jednoj zelenoj mramornoj

32


36/51

ploi visokoj dva i po metra moe proitati poasna porukapalima.

Mi naim herojima elimo zahvaliti jendostavnim

rijeima i toplim srcem i nikad neemo zaboraviti ni njihovizvanredni podvig ni njihovu veliku rtvu. Zbog toga njihovi jouvijek ivi drugovi, uz snanu podrku gradskog stanovnitva,svake godine u Grazu odre sveano bogosluenje, na ijemkraju se odsvira Mar "Monte Meletta", koga je komponovaobivi kapelan regimente Eduard WAGNER.

N a v i s o r a v n i A s i a g o

Kao vie puta ranije Bosanci su i ovaj put svoju teku iskupo plaenu pobjedu na Monte Meletti morali rtvovati zboginteresa ukupnog poloaja. Koliko god da to bilo gorko za svekoji su tu bili i koliko god da je to deprimirajue djelovalo nacijelu regimentu, ne samo da je ofanziva zaustavljena, nego su setrupe sa naprijed pomjerenih poloaja morale povui na skraenelinije odbrane. "Bosanskim dvojkaima" je dodijeljen novi

"poloaj" na liniji od istone padine 1819 metara visokog MonteZebio preko prepreke na cesti prema Asiagou i opet preko 1827metara visokog Monte Colombaroa ukljuujui i njegovuzapadnu padinu. To, meutim, nije bio poloaj, nego jednamarkirana linija, koju je regimenta zauzela 25. juna i cijelu jednugodinu vie nije naputala. Najprije se morala izgraditi zaodbranu. Jo prije nego to se sa tim stvarno moglo poeti,neprijatelj je ve snano navaljivao. Sa velikim brojem trupa ipuno materijala, prije svega puno artiljerije, protivnik je elio darazbije ovaj planinski front i da se probije prema Trientu.

33


37/51

Od 27. do 30. juna je pet italijanskih brigada pokuavaloovaj proboj. 6. jula je neprijateljska artiljerija izmeu 05.00 i08.00 sati zasula oba brda topovskom paljbom. Nakon toga je

uslijedio jurini napad pjeadije, koji je morao biti odbijen u bjesomunoj borbi prsa-u-prsa. Tri dana nakon toga desio se jedan neuspio pokuaj Italijana na desnom krilu. 11. jula su dvijeitalijanske brigade bezuspjeno iskrvarile na Monte Interotto, a23. i 24. jula su jai neprijateljski savezi nakon viesatnetopovske paljbe ponovo pokuali zauzeti Monte Colombar. Poto

je i ovaj napad bio odbijen, nastupila je konano jedna duapauza, koja se mogla iskoristiti za hitno potrebnu izgradnjunovih zaklona. Poto je nedostajala mehanika pomo, to nijebila laka stvar u kamenitom tlu. Krampama i lopatama, ekiimai dlijetama su se morali graditi rovovi dubine u visini ovjeka, irupe u stijenama kao vojnike zatitne prostorije od artiljerijske

vatre i vatre minobacaa. Kad su radovi bili zavreni,nemilosrdno je zagospodarila zima.

N a M o n t e P a s u b i o

Jedno od uvijek iznova pominjanih brda, za koje seestoko borilo i koje je postalo poznato po uzetom danku u krvi,

koje se nalazi na tirolskom fronu je Monte Pasubio, koji se izdieiz jednog planinskog masiva cirka 20 kilometara jugoistono odRovereto, visok 2236 metara, a koji je postao vaan potpornistup austrijskog fronta protiv Italije. Tirolski kraljevski strijelcisu ga branili hrabro i uz velike gubitke. Oktobra 1916. godine,nakon to je jedan poloaj na grebenu morao biti poien, odarmijske komande je traeno hitno pojaanje. Ona je izdala

nareenje 22. marnom bataljonu bosansko-hercegovakepjeadijske regimente br. 2, koju je kapetan KONAKOVIupravo bio doveo u Tajo juno od Bozen-a, da odmah poalje

jednu jedinicu na Pasubio. Bio je to dobar izbor, jer je ubrzo

34


38/51

nakon toga ponovo vraen izgubljeni poloaj na visu. Armijskakomanda br. 47 od 11. novembra 1916. izriito slavi udioporunika ROSTACHER-a navedene jedinice Bosanaca u ovom

poduhvatu, u kojem se medu ostalim naroito istakao kadetRIMPLER. Ova naredba glasi: "Armijski komandant jenaknadno iz jednog izvjetaja o bici saznao, da se je 1. jedinica22. marnog bataljona bosansko-hercegovake pjeadijskeregimente br. 2 od 9. do 19. oktobra u tekim bitkama naPasubio-u, borei se sa kraljevskim strijelcima, sa izvanrednomhrabrou asno pridruila ostalim braniocima i dala bitandoprinos slavi ovih spomena vrijednih dana. Sa velikimzadovoljstvom armijska komanda daje na ope znanje slavnoponaanje Bosanaca i izraava oficirima i vojsci 1/XXII marne

jedinice bosansko-hercegovake pjeadijske regimente br. 2svoju zahvalnost i svoje puno priznanje.ROHR m.p. generalpukovnik

Strana 48: fotografija XXII marnog bataljona bosansko-

hercegovake pjeadijske regimente br. 2 prije ukljuenja u borbe na Monte Pasubio (samo 19 vojnika sa ove fotografije jepreivjelo napad)

Z i m a u p l a n i n i

Jesen i zima 1916/17. bila je vrlo hladna i sa punosnijega. Ve u oktobru je palo toliko snijega, da su se rovovistalno morali istiti, a putevi veze se uskoro vie nisu moglikorisiti. Oko nove godine su snijene mase bile katastrofalne.Prosjeno su dosegle visinu od 4 metra. Bilo je nemogue oisitirovove lopatama, tako da nije ostalo nita drugo, nego da seprohodni rovovi urade kao tuneli. Iako se sve to nekako dalo

urediti, poloaj je ipak bio opasan po ivot, jer dotur opskrbe vie nije funkcionirao, a goloj gladi pridruio se i gorki mraz.Usljed pothranjenosti i smrzavanja strahovito je porastao brojonesposobljenih. Tek u februaru je doao as olakanja. Do tada

3?


39/51

su malobrojne zgrtalice snijega i brojne neumorne ruke vojnikauspjeli toliko oistiti puteve, da je saobraaj od ivotne vanostiprema i od linija fronta konano ponovo bio mogu. To je bio

spas u najveoj nevolji. Bosansko-hercegovaka pjeadijskaregimenta br. 2 je ovom zimom bila toliko desetkovana, da jehitno povuena na jedan mjesec oporavka i dopune u Pergine blizu Caldonazzo-jezera. Odatle je 17. marta 1917. godine dolana Dolomitski front, i to I. i II. bataljon u Vigo de Fassa, III.bataljon u Predazzo i IV. bataljon sa tabom regimente u Moenu.Regimenta se u Dolomitima ipak nije morala vojno angaovati,

jer su tamo stacionirane borbene trupe, kad su uli da dolazeBosanci, da bi odbranili vlastitu ast, sami korigovali gubitkepoloaja i sami vratili izgubljeni vrh. Smotru "Bosanskihdvojkaa" je u prekrasnom planinskom svijetu Dolomita 24.marta 1917. izvrio komandant vojne grupe Bozen, maralCONRAD.

O p e t u s e d a m o p i n a

8. aprila 1917. godine je bosansko-hercegovakapjeadijska regimenta br. 2 dobro oporavljena i svjeeopremljena ponovo zauzela stari poloaj na Monte Colombaro iMonte Zebio, koji je dva mjeseca ranije napustio u jednomstvarno bijednom stanju. U meuvremenu je dolo proljee iprotivnik, koji usljed teke zime sigurno nije manje patio, se umaju ponovo poeo javljati, najprije ivljom vatrom sa poloaja ipojaanom patrolnom aktivnou. Novina su bili italijanski bacai svjetla, koji su svake noi sa Monte Fiara osvjetljavali vlastite poloaje pokretnim snopovima svjetla. Krajem maja jekonano i neprijateljska artiljerija prela u akciju. Prvi pokuaji

napada su, dodue, sluili samo kao izvidnica. Kad su odbijeni,opet je nastupio relativni mir.

36


40/51

26. juna 1917. je car KARL posjetio komandu korpusa uBaitle-u. Htio je da lino upozna "elini korpus" i da lino uruidodijeljena odlikovanja za hrabrost. "Bosanske dvojkae"

predstavio mu je i sam vie puta odlikovani kapetan GANDINI.Ova je posjeta dala naslutiti predstojee nove zadatke zaregimentu. Krajem avgusta je regimenta stvarno smjenjena odstrane udruenih njemakih trupa i prebaena na Isonzo-front,gdje je stigla sredinom oktobra 1917.

P r o b o j k o d F l i t s c h - a

Dodijeljena I. korpusu (pjeadijski general KRAUSS) i55. pjeadijskoj diviziji (generalmajor SCHWARZENBERG)

bosansko-hercegovaka pjeadijska regimenta br. 2 je bilaangaovana na sljedeim borbenim pozicijama: komandantregimente pukovnik MIHAJLIC sa svojim tabom, I. bataljon(kapetan PUTEANY) i jedna jedinica pukomitraljezaca premazaleu Krn-a, IV. bataljon (potpukovnik BIZZARO) i jedna

jedinica pukomitraljezaca za napad na 2245 metara visok vrhKrn-a i III. bataljon (potpukovnik COUDENHOVE) sa jednom

jedinicom pukomitraljezaca na 1549 metara visoki Jawortschekkao pozadina za tamonji napad pjeadijske regimente br. 7. 24.oktobra, prvog dana pobjedonosne probojne bitke kod Flitsch-a iTolmein-a, ukljuen je samo IV. bataljon. Zapoeo je italijanskiprotunapad, odbio ga nazad i za rezultat imao veliki brojzarobljenih. Austrijska je ofanziva zapoela topovskom paljbompo neprijateljskim poloajima, pri emu je po prvi put obilnokoritena i gasna municija. Ovoj vatri Italijani nisu mogli

odoljeti. Oni tada jo nisu imali na raspolaganju filter-gas-maske.Tako su u bijegu napustili svoje poloaje, ostavljajui iz sebe velike koliine municije i zimske opreme. Za vrijeme topovskepaljbe IV. se bataljon "Bosanskih dvojkaa" probio pema Krnu.

37


41/51

Sa strme padine 2000 metara visokog Vria pao je komadstijene i ubio bataljnoskog adutanta potporunika u rezerviPetera CLOSS-a, koji je svojim tijelom zatitio komandanta

bataljona. I "Bosanski dvojkai" su kod Flitsch-a doivjeli svojprvi gasni napad. Zbog nedovoljnog iskustva on je ne samo kodprotivnika, nego i u vlastitim redovima izazvao velike gubitke.

Ali proboj je uspio i regimenta se 27. oktobra po prvi putsakupila u Bergogna-u na dobro zasluenom jednodnevnomodmoru. Zatim je u sklopu 38. pjeadijske brigade (pukovnikZEDWITZ) snanim marem otila prema rijenoj dolini

Tagliamento, gdje su Bosanci ponovo trebali dokazati svojuhrabrost i odanost.

N a T a g l i a m e n t u

Idealna pretpostavka za dalji uspjeh ofanzive, koja je sad bila u velikom zamahu, bio bi, naravno, neposredni progon veoslabljenog neprijatelja. Ali to je bilo jednostavno nemogue satrupama, koje su bile potpuno rasute usljed silovitih mareva odpo 35 do 45 kilometara dnevno, uz niz razruenih mostova prekoiroke rijeke. Osim toga, pjeadija je bila preputena sama sebi,poto je ne vozi teka artiljerija, naravno, nije mogla tako brzoslijediti, a laka, ionako brdska artiljerija, je imala samo jo malomunicije. Najprije je pjeadijska regimenta br. 30 pokualaprelazak kod Cornin-a, 8 kilometara uzvodno od Osoppo-a, ali

ga nije mogla ostvariti. Da se ne bi dalje gubilo dragocijeno vrijeme, neposredno poslije toga je ukljuena bosansko-hercegovaka pjeadijska regimenta br. 2 sa tri svoja bataljona i

jednim bataljonom "Bosanskih etvorkaa". Opet su, dakle,dovedeni Bosanci, da bi se jednom kritinom situacijom moglopouzdano ovladati. A oni ni ovaj put nisu razoarali.Odgovarajue doekani od strane neprijateljske artiljerije, a od

strane vlastite nezatieni, Bosanci su nou akrobatski prelipreko ostataka razorenog i preko jednog improvizovanog zanudu izgadenog mosta. U 03.00 sata ujutro dospjeli su nazapadnu obalu Tagliamenta. U ranu zoru "Bosanski etvorkai"

38


42/51

su upali u borbu prsa-u-prsa na prvoj neprijateljskoj liniji izauzeli cestu s one strane rijeke. U meuvremenu su "Bosanskidvojkai" formirali mostobran i rairili ga tako da je najvei dio

trupa, koje su trebale prijeko, to nesmetano i izveo. Nakonuspjenog okonanja ovog pothvata bataljoni regimente su dobiliodvojene zadatke. III. bataljon je postavljen na San Rocco, gdje

je doslovno svaka kua pojedinano morala biti osvajana, takoilavo se tu branio protivnik. IV. bataljon je kao obezbjedenje brigade prema sjeverozapadu poslao 16. jedinicu u Anduins.Prilikom ispunjavanja ovog zadatka dolo je, zahvaljujuihrabrosti komandanta jedinice porunika EDELSBRUNNER-a,u prvim novembarskim danima do jedne senzacije, koja seproula nadaleko: iako premorena od dotadanjih mareva 16. se

jedinica, odmah po prijemu nareenja, opet dala u mar. Okoponoi ovog dana je dosegla mjesto na zapadnoj obaliTagliamenta, gdje su se "Bosanski etvorkai" jo uvijek borili.Odavde su skrenuli pema sjeveru. EDELSBRUNNER, koji je poslubenom nareenju izviao teren, udario je prije mjesta Grap

na jednu italijansku polujedinicu u maru. On ju je odlunonapao, alarmirao svojim pucnjima sljedeu jedinicu, kojoj jenaredio da opkoli neprijatelja. Tako je zarobio iznenaenogneprijatelja, snage od 200 ljudi. I Forgaria se mogla osvojiti teknakon tekih borbi. Sjeverno odatle je energinojEDELSBRUNNER-ovoj grupi uspjelo da, presretne jedanitalijanski artiljerijski voz i da ga zarobi. Ukupno je ovoj hrabroj

bosanskoj jedinici, koja se borila 3 kilometra ispred linije svoje brigade, kod Anduinsa palo u ruke 50 oficira, 618 vojnika,sedam pukomitraljeza i velike koliine druge ratne opreme.Hrabrom poruniku je ovaj vojni podvig donio nadimak"Ramassurimann od Anduinsa" i orden eline krune 3. klase.

39


43/51

Na P i a v i

Regimenta se u Flagogni opet sakupila za dalji zatvoreni

mar. 8. novembra ujutro je kamenitim putem dosegla snjeniregion Monte Cav alla, a l l . novembra Belluno. 17. novembra je bosansko-hercegovaka pjeadijska regimenta br. 2 udarila na vrh 55. pjeadijske divizije (princ SCHWARZENBERG) kodSanta Marie sjeverno od Quera na upadljivo jak neprijateljskiotpor. Za savladavanje ovog otpora odreen je jedan njemaki

jurini bataljon (kapetan GREVE) i 1. bataljon "Bosanskihdvojkaa" (kapetan von PUTEANY). Jednu jedinicu bosanskog bataljona vodio je kapetan GANDINI. Njemu je 15. novembranareeno da sa svojom jedinicom i polovinom pukomitraljeskogodreda u sumrak odmarira u Santa Manu i da se tamo javikapetanu GREVE-u. Tamo je GANDINI-u nareeno zauzimanjeeljeznike stanice u Santa Marii, a zatim uspinjanje na hrbatCornelia. Na Cornelia hrbaru se jedinica trebala zadrati dodolaska preostalih bosanskih bataljona, da bi s njma zajednoosvojila tamonje neprijateljske poloaje.

Napad na eljezniku stanicu poeo je 16. novmbra u06.00 sati ujutro. Sa jednog dobro odabranog pripremnogpoloaja grupa GANDINI je napala kompleks eljeznike stanicei neprijateljskoj vojsci koja ju je drala, nanijela je tom prilikomtakve gubitke, da je ve oko 07.00 sati cijeli komplekseljeznike stanice bio u rukama Bosanaca. Bez odlaganja sekapetan GANDINI zatim sa svojom grupom, zatien gustommaglom, ispeo na hrbat Cornelia. Uspjelo mu je da seneprimjeen priblii neprijatelju na oko 200 koraka i da zauzmesiguran poloaj iza jednog bloka stijene. Grupa je iz ovogsigurnog zaklona odmah zasula neprijatelja jakom vatrom idrala ga pod paljbom dva sata. U meuvremenu se i jurini

bataljon ispeo na hrbat brda, koji je onda u zdruenom juriupotpuno oien od neprijatelja.

40


44/51

Osvajanje vrha Cornelia je bilo nareeno za 18.novembar. Ovaj je zadatak bio naroito teak zbog toga, to jeprvi vrh bio dostupan samo preko 4 metra iroke litice sa gotovo vertikalnim padinama, a iza ove strme stree kupe se moralosavladati jedno sedlo, koje je vodilo prema monom glavnom

vrhu, koji je zauzet sa 6 alpskih jedinica i dva brdska topa.

Brdo je, kao to je i nareeno, zauzeto 18. novembra uz velike gubitke njegovih ilavih branitelja. Time je bio osloboenput za dalji mar naprijed.

III. i IV. bataljon su pritom bili rezerva brigade ueljeznikom tunelu kod Santa Marie, kojeg je tekimpoloajima obezbjedivala neprijateljska artiljerija. rtva ovepucnjave su bila dva oficira regimente: adutant regimentekapetan HUBER je poginuo, a kapetan MOLTINI, koji je poslijerata jo slubovao u saveznoj vojsci, je bio ranjen. Za uzornozauzimanje Monte Cornelia je kapetan PUTEANY kao uspjean

komandant bataljona dobio Leopoldov orden, a kapetanGANDINI orden eline krune 3. klase, kao i njemaki elinikri.

Nakon nekoliko dana odmora u prostoru Quero-Colmirano-Alano, regimenta je nastavila mar prema Feltri. Tu

je stigla i dopuna za kojom se eznulo i kojom su mogli biti

popunjeni teko razrijeeni borbeni redovi.

U p o d r u j u M o n t e G r a p p a

Ofanziva, koju su austrijske oruane snage poduzelezajedno sa njemakim trupama, kod Flitscha i Tolmein-a,

uspjenim probojem ostvarila je cilj opsenog proboja u dolinuvon Bassano. Ovaj pothvat je do ovog momenta bio sretan i sadase pribliavao svom vrhuncu. Sredinom decembra je austrougarski I. korpus dobio nareenje, da savlada posljednju i

41


45/51

najveu prepreku prema svom cilju, snano utvren i armiranimasiv Monte Grappa.

Bosansko-hercegovaka pjeadijska regimenta br. 2ulogorila se najprije na teko izborenim poloajima na Monte

Asolone i Monte Pertica, koji su oba leali na nadmorskoj visiniod preko 1500 m. Ove poloaje makar malo izgraditi je bilonemogue, poto ih je neprijatelj uoio i drao pod neprekidnom

jakom artiljerijskom vatrom sa Grappa i Costona. U takvojsituaciji su rovovi na pojedinim mjestima bili duboki samo oko60 cm. Po danu se njima moglo samo puzati. Tek bi tmina

omoguavala uspravno dranje. Neprekidnoj izloenostioruanoj paljbi bez adekvatnog zaklona pridruila se i tekazima. To je i u periodima kad se nije napadalo rezultiralo velikimgubicima. Uprkos tome je 55. pjeadijska divizija oko novegodine vrsto drala u rukama sve vrhove Alpa, koji su jojizmeu Belluna i Bassana bili dodijeljeni kao polazine take zaodluujuu zavrnu borbu ofanzive. Bilo bi nepravedno i

nezamislivo pri sjeanju na vrijeme tako tekog ispita na Monte Asolone i Monte Pertica ne odati potu i hrabrim vodiimaivotinja za prenos stvari i njihovim konjima. S kakvim su samostrpljenjem oni u uslovima teke zime uskim izlokanimplaninskim putevima opskrbljivali borce municijom, hranom,drugim potrebama i eljno ekanom ratnom potom, to se izperspektive bezbjednog civilnog ivota teko moe zamisliti.

Natovareni dijelovima brdskih topova, tekih pukomitraljeza,municijom, kuharskim sanducima, daskama, bodljikavom icomitd. mali su, malim zadovoljni i ilavi bosanski konjii sa svojim

vodiima esto savladavali padine, koje je ovjek bez prtljagasamo s mukom mogao proi. Nerijetko bi se neka od ivotinja sasvojim teretom sruila u dubinu. Ovu teku i odgovornu dunostsu borbene trupe dodue vrlo cijenile, jer im je olakavala njihov

dio posla, ali je, naalost ipak nisu toliko priznavali, kao to jeona to zasluila. I u ratnim izvjetajima jedva da neto stoji otome. Mi, meutim, ne moemo i neemo da zaboravimo ovetihe i premalo uvaavane drugove, ove nijeme heroje.

42


46/51

Sredinom januara 1918. je potpukovnik COUDENHOVEpreuzeo komandu regimente. Tek kod primopredaje se pokazalo,kakvim je gubicima rezultirao angaman na oba brda zimi.Jedinice su brojale samo 145 ljudi. Bataljoni su opet dobilispecijalne zadatke. Dok su tri bataljona trebali da zauzmu visokepozicije na Monte Colombaro i Monte Zebio, 1. je bataljon pod

vodstvom kapetana PEI-a bio izabran za juri na MonteGrappa. Bataljon je jo od 21. novembra 1917. kao privremenarezerva brigade bio stacioniran na izduenom grebenu MonteFontana Secca u sjevernom dijelu planinskog lanca oko snanoutvrenog Monte Grappa.

O f a n z i v a n a P i a v u

15. juna 1918. poela je ofanziva u Veneciji, koju jeaustro-ugarska armijska komanda ve dugo pripremala. Ona jezapoela opom topovskom paljbom na cijeloj, preko 100 kmdugoj, liniji fronta prema Italiji. Umjesto ponitavajue vatreubrzo se razvio artiljerijski duel, koji je, naalost samo jasnopokazao materijalnu nadmo protivnika. Pogodci vlastite armijesu ipak bili tako precizni i tani, da su se nai jurini odredi jo usumrak bez veih gubitaka mogli pribliiti neprijateljskimpoloajima i onda ih zauzeti. Desno od "Bosanskih dvojkaa"

juriala je bosansko-hercegovaka pjeadijska regimenta br. 4 na1672 metra visoki Monte Solarolo. Piramidnu kupu, koja jeleala izmeu njega i Fontana Secca, zauzeo je jedan juriniodred "Bosanskih dvojkaa" pod vodstvom rezervnogpotporunika KRAFTNER-a. Lijevo od tog mjesta prodirala jepjeadijska regimenta br. 7 prema Monte Spinuccia. Na ovenapade protivnik je reagovao pojaanom artiljerijskomdjelatnou i trenutanim protunapadom.

Poto je vlastita artiljerija utjela, dvjema je italijanskim jedinicama uspjelo, da ponovo zauzmu piramidnu kupu i dazaobidu novi poloaj "Bosanskih etvorkaa". Da bi

43


47/51

preduprijedio ovu opasnost, kapetan je PEI narediokomandantu 1. bataljona "Bosanskih dvojkaa", da sa svojom 1.

jedinicom pod vodstvom potporunika Max-a CLOSS-a, ovajupad neutralise. Kada je izostanak artiljerijske podrke trebao

biti nadoknaen faktorom iznenaenja, bila je stvarno potrebnahitna reakcija. Tako je 21-godinji oficir zgrabio svoju jedinicuonako u oporu kako ga je okruivala i pojurio na kupu. Tek jeusput razvio liniju maa i stvarno uspio da uz srazmjernominimalne gubitke ponovo zauzme brdo. Potporunik CLOSS jei sam u ovoj akciji zadobio teke rane. Prijetnja bratskeregimente za leima je time ipak bila otklonjena.

Ofanziva u Veneciji nigdje nije mogla ostvariti svojeoperativne ciljeve i 6. jula 1918. su se borbe potpuno stiale. Veu septembru su Itallijani u podruju Monte Grappa sa velikim

brojem trupa i snanom artiljerijom pokuali zapoeti ofanzivu.ali nigdje nisu mogli probiti austrijske linije. Novi pokuaj sapoveanom snagom u vojsci i naoruanju 24. oktobra je ponovo

bio bezuspjean. Protivnik je sebi mogao pritedjeti muku, jer jeaustro-ugarska borbena volja ve bila hendikepirana dogaajimau pozadini. 27. oktobra Ugarska je povukla svoje trupe sa fronta.Dan iza toga otpali su esi. U podruju Grappa su se, dodue,

borili jo 30. oktobra, ali su pregovori o opem primirju, koje jestupilo na snagu 4. novembra, ve bili u toku.

Rami pohod se na jugozapadnom frontu zavrio za jedandio "Bosanskih dvojkaa" zbog razliitih tumaenja odredabaprimirja od strane Italijana i Austrijanaca u zatvoru. Najvei dioregimente, koji je do kraja istrajavao na vrhu Monte Grappa sunjeni oficiri u potpunom redu vratili u njihov zaviaj.

Bosanski seljak je sigurno bio sretan, to je poslije toliko

vremena opet kod kue. Ali, pobunu i nedostatak dostojanstvaon nije poznavao. Navikao je, da sudbinu uzima onako, kako muse ponudi. Mogue je, dodue, da sada klimne glavom, kadrazmilja o toku stvari. Ali tada je jednostavno otiao na njivu, sa

44


48/51

koje je prije vie godina odveden, da nastavi svoj raniji posao.Moda je pri tom zvidukao poznatu stvar, uz koju je njegovaregimenta svojevremeno marirala cijelim carstvom:

Marirala, mariraladruga regimenta...

P o g o v o r

Pogled u prolost iziskuje ocjenu. U ovom kratkom slovusmo "Bosanske dvojkase" pratili veinom samo povrno krozsudbonosne godine 1914. do 1918. Ko danas hoe da procjenjuje

ovu ratnu slubu, sljedee ne smije ispustiti iz vida:

Prvi su svjetski rat u sutini na svojim pleima iznijeliljudi. Tehnika je startala u svijetu tek u pobjednikom hodu.Njen tadanji trijumf na vojnom polju je bio tenk. Amerikanci suga uveli tek krajem rata. Ratni avioni su bili rijetka poslastica,koja je koritena samo na frontu, a ne za bombardiranje

pozadine. Jo uvijek se eznulo za motoriziranjem trupa, a prijesvega logistike. Jedina zatita boraca bio je rov, koji su samiiskopali, najee u urbi, a u kojem su esto mjesece moraliizdrati, izloeni vjetru i svakakvom vremenu. Tako je tadateina rata leala na pleima vojnika, koji je svojom voljom da se bori i izdri odluivao i svoj izlaz, u velikom zahvaljujuigenijalnosti stratega, u malom i na kraju krajeva dobrim

primjerom hrabrosti i vjernosti svojih voda grupa ili jednostavnihljudi. Postoje mnogobrojni primjeri za to kod skoro svihformacija. I ovaj se izvjetaj bavio ovakvim vojnim podvizimapojedinano.

45


49/51

Da bi se vojnik ispravno procjenio pod ovakvimokolnostima, on se ne smije poznavati samo kao hrabar borac,nego i kao neko ko posjeduje veliko strpljenje. Prvi je svjetski ratod njega traio oboje u neuobiajenim razmjerama. Civilnom

licu iz perspektive redovne zbrinutosti jednog razmaenog bivstvovanja moe teko pasti da to procijeni. Kojeg nas samosamo savladavanja kota sama nunost, da se podredimo neijojtuoj volji! A to je osnova egzistencije vojnika. Kod Bosanaca jeu prvom svjetskom ratu dolo jo i do toga, da su u Srbiji, CrnojGori i Rusiji kao Slaveni bili suprotstavljeni Slavenima i da je

Austrija ranije anektirala njihovu domovinu. Njihovo uzorno

vojniko ponaanje ima zbog toga dvostruku vrijednost. Kakose, meutim, moe objasniti ovaj uzorni angaman Bosanaca?Na ovo pitanje sigurno ima vie odgovora. Jedan od njih mogao

bi biti, da se od prirodnih, jednostavnih ljudi, otrgnutih od rodnegrude i odvedenih u rat moe oekivati upravo opa hrabrost,potenje, vjernost i bezuslovna borba, ako se s njima postupapravedno. Dokazanog, pravednog pretpostavljenog oni potuju,

vole ga i slijede uvijek, ak i u situaciji koja izgleda beznadeno.

Bosanci su u sudbonosno tekim godinama u svijetu,1914. do 1918. dali velik primjer hrabrosti i vjernosti. Oni su,

barem u svom dijelu, opovrgli tvrdnju junoslavenskihseparatista, koju su oni strasno irili, da je, naime, Austrougarska jo na poetku rata bila pred raspadom, jer su je njeni

narodi vie mrzili nego voljeli.

Ima ljudskih vrijednosti, pored kojih one line, ak i vezanost za naciju i politiku, ne mogu prevagnuti. U takveosobine spada zalaganje ivota u zatitu domovine, rtvovanje

vojnika. Kakav god da se stav zauzme prema vojnicima i ratnimdogaanjima, jedno je sigurno:

Mi Austrijanci imamo dobar razlog, da se trajno i sazahvalnou sjeamo sinova Bosne i Hercegovine kao svoje

brae po oruju u prvom svjetskom ratu!

46


50/51

O d l i k o v a n j a bosansko-hercegovake pjeadijske regimente br. 2 u svjetskomratu 1914. do 1918.

Zakljuno sa avgustom 1918. godine dokazan je sljedei broj odlikovanja, koja su dodijeljena regimenti.

a) Visoka oficirska odlikovanja:

1 Vitez ordena Marije Terezije4 Viteza Leopod ordena

23 Viteza orden eline krune5 nosilaca ordena Franz Josef1 nosilac zlatne medalje za hrabrost za oficire

Veliki broj oficirskih odlikovanja se vie sa sigurnou nijemogao utvrditi.

b) Odlikovanja za vojne formacije:

42 zlatne medalje za hrabrost590 srebrnih medalja za hrabrost I. klase1937 srebrnih medalja za hrabrost II. klase4300 bronanih medalja za hrabrost.

47


51/51

SADRAJ

Uvod. 2I Protiv Rusije 6

Vatreno krtenje 6Grodek 9Povlaenje 11U Karpatima 13

Proljetna ofanziva 14Dnjestr. 15Bitka kod Sinkow-a 16

II Na Balkanu 17Protiv Srbije 17U Crnoj Gori. 21

URumuniji. 21U orijentalnom korpusu 22

III Protiv Italije 233. Bataljon 23Na Iso

Documents

Unisa Suljagic - BiH Pjesadijska Regimenta Br. 2 u Svjetskom Ratu Od 1914-1918