Gabriele, Wiirzburg

1. hrvatsko izdanje 2005. Licencijsko izdanje s odobrenjem izdavača:

Verlag DAS WORT GmbH Max-Braun-Strasse 2

D-97828 Marktheidenf&lcl-Altjelcl, Deutschland

djela s izvornim njemačkim naslovom: Lch • ich • kli

Die Spimie im Netz Broj knjige S 325 kr

Prijevod autoriziran: veljača 2005. od izdavača Verlag DAS WORT

Za sva pitanja od značaja za sadržaj mjerodavno je izvorno njemačko izdanje

Prevedeno s njemačkog

U Hrvatskoj izdaje UNIVERZALNI ŽIVOT Zagreb, Brešćenskoga 4

Sva prava pridržana Naklada 1000 primjeraka

ISBN 952-6284-24-3

Sadržaj:

Uvod 13

Predgovor 19

Preko projekcije odgovaranja, utjecanje na bližnjeg i manipulacija bližnjim 23

Programski mikspult Kompjutor čovjek prikriva svoje istinske namjere 25

Naša odgovaranja, naši grijesi, naši unosi su naš karakter i naša sudbina - programi iz projekcija također 29

Zaštita od utjecaja: Spoznaj sebe, postigni posto­janost u Kristu i obrati se pozitivnim snagama. «Što ne želiš da ti čine ...» 35

Iz čuvstava, osjećaja, misli i postupaka čovjeka nastaju njegov karakter, njegovo ponašanje i njegova tjelesna grada. Programi što ih danas izgrađujemo su sastavni elementi naših budućih utjelovljenja 38

Nijedan čovjek nije bespomoćno izručen svojim unosima, svojim odgovaranjima, programima i njihovim posljedicama. Spoznaj sebe! Tvoja te savjest opominje 42

Sve je zakon - božanski zakon ili zakon našeg ega. Isto privlači isto 46

5

Pretvorbom svoga Ja-zakona i ispunjavanjem Božjih zakona stvaramo svijetlu sliku svog opstanka i približavamo se Božjoj slici i prilici. Projekcijom miješanih programa odgovaranja nastaje naša osobna komunikacijska mreža 49

Preko grijeha čovjek je stvarao i stvara svoje indivi­dualno opažanje. On vidi i čuje sebe sama 53

Uzajamno obilježavanje naših osjetila i našeg čuvstvovanja, osjećanja, mišljenja, govorenja i djelovanja izgradnje naše uzorke ponašanja. Reakcije dovode do akcija 55

Slika karaktera sveznalice. Tko preuzima mišljenja i predodžbe drugoga, postaje njegov dio; oboje je vezano 60

Svaki čovjek ima udjela u razaranju Zemlje, prirodnih carstava i atmosfere; on će morati snositi posljedice 62

Mjera je puna. Reinkarnacija - ključ zakona sjetve i žetve 66

Snage koje odašiljano svojim mišljenjem i življe­njem djeluju u našoj sudbini 70

Je li Bog pravedan? 73

Dan govori nama. On nam pokazuje dijelove naših unosa koje možemo očistiti. Želje proistekle iz volje ega preokreću se u suprotnost 76

6

Ništa nije slučajno. Naša nas odgovaranja obilježa­vaju. Svatko je sam odgovoran za svoje unose SI

Cijela beskonačnost je život i evolucija. Oblici pri­rodnih carstava su stupnjevi svijesti u Božjoj struji stvaranja 84

Svojim svijetom programa bića Pada su stvorila svoje osobno nasljedstvo. Opterećenja pojedinca određuju njegove buduće inkarnacije 88

«Bog stvori Nebo i Zemlju.» Duhovno zbivanje iza «velikog praska>> 90

BOG JEST-duhovna bića su božanska. Bog je izraz duhovnih oblika. On je u materijalnim oblicima, ali nije materijalni oblik sam 92

Čovjek ne potječe od majmuna. Razvoj čovjeka. Materija je oblikovana čovjekova volja 95

Tko snagu začeća i čuvanja pretvori u užitak osjetila, Ogrješuje se o Božju snagu stvaranja. Tko drugima infiltrira svoje programe, time pokazuje nedostatak energije, ujedno slabost 99

Programirani tuđim programom jedva da živi svoj vlastiti život; on je siromašan čuvstvima i njime se upravlja. Mreža kanue koja obuhvaća svijet i svjetski lanac gena 105

Telepatski utjecaj na bližnjega daje povoda za djelo. Posljedice vezanosti preko projekcije u konkretnom primjeru 108

7

Kako možemo naći izlaz iz luđeg programiranja? .... I ti

Dalja zapetljavanja u mrežu sjetve i žetve preko špi­junske djelatnosti za interesne grupe duša 118

«Bfoj okrelaja» ljudskog Ja određuje naš zemaljski opstanak 122

Naš partner - naš naj-bližnji. Izgradnja i dogradnja mreže vezanosti u braku i partnerstvu 127

Izgovori... Tko ispunjava Božje zapovijedi, siječe dalekovidnost i otkriva Božju ljubav i mudrost 135

Mudri, svijetli čovjek s jakim duševnim zračenjem i finom tjelesnom strukturom 137

Povezanost između izvanjskoga i unutarnjeg držanja. Odgovaranja i slabosti koja se skrivaju iza po/c prikazivanja 140

Ljudi s visokim stupnjem ostvarenja proziru svoje bližnje. Oni rade s unutarnjom snagom 142

Poze samoobmanjivanja 144

Mnogo govorenja, gestikuliranja, baratanja - sve to nas izdaje 146

Onaj koji gleda duhovnim okom viri iza maske svoga bližnjeg. Onaj koji živi svjesno u Bogu može biti sve više i više voden od Unutarnjeg svjetla 148

Na putu do produhovljenosti svoje duše i prosvjcl-Ijenja svojeg čovjeka dolazimo u božanski zakon suglasja, u jedinstvo i u komunikaciju s Bogom 151

Zakon odgovaranja prekriva istinu i sužava vidno polje čovjeka - na vlastitu dobrobit, na sebe sama ... 154

Kako se izgrađuje čovjekov programski svijet 156

Ako nismo spremni spoznati i očistiti svoja odgo­varanja, s nama se može upravljali 159

Utjecaj niskih duša na ljude preko njihovih programa pohlepe 162

Život u svijetu slika - ispunjavanje želja od duša? Velika opasnost u «bezazlcnim» igrama slika 165

Svakom životnom izrazu prethodi komunikacija. Analizom svijeta svojih čuvstava možemo dokučiti što leži u osnovi naših uzbuđenja 171

Svaki susret je povezivanje i hoće nam nešto reći. Poštenim promatranjem svog svijeta čuvstava i misli s pomoću Krista Božjeg možemo razriješiti

vezanosti I 73

Karakter i beskaraklernost; pozitivna i negativna promjena slike našeg karaktera. Povezanost programa pojedinca predstavlja njegov životni svijet 179

Preko programa znatiželje: stres, nesklad u živčanom sustavu i izgradnja sljedećih odgovaranja. Razlog svakog događaja je uzajamno djelovanje: Jednake se vibracije susreću i izazivaju posljedice 182

9 8

Želje, požude, zavist vode do pijanstva, proždr-ljivosti, seksualnih izgreda, ovisnosti o drogama, čak do ubojstva. Uzroci: neočišćeno, možda iz prijašnjih egzistencija. Vraćanje natrag u prethodne inkarnacije nije zakonito 187

«Podčinitc sebi Zemlju» ne znači: Iskoristite je, mučite životinje, manipulirajte biljke. Duša biva privučena od svojih vlastitih pohrana 190

Transplantacije, transfuzije: preuzimanje tuđih informacija 192

Genetička manipulacija - šahovski potez demona. Stvaranjem homunkulusa «lijepi, novi svijct»? 197

Čovjek s teško opterećenom dušom nema čuvstvo za stvorenje koje pati. Što čovjek počini prirodnim carstvima, pada natrag na njega 202

Čovjek koji teži za visokom duhovnom etikom, oplemenjuje svoja osjetila i sve više stupa u komu­nikaciju s Božjim zakonom 206

Tko traži, naći će. Spoznaj se u svojim odgovaranjima i nadi sebe, sebstvo, kao sina, kćeri Vječnoga 208

10

Ego čovjeka može utjecati

na ljude oko njega samo dok oni ne prestanu plaćati

danak svome vlastitom ljudskom egu i sve više i više uzdižu svoju svijest

k Bogu. Nisko će najbrže napustiti čovjeka

ako se on u svakoj situaciji povjeri Bogu.

Uvod

U mome srcu je velika bol za svu moju braću i sestre koji se nazivaju k r šćan ima , ali ne iskazuju čast ve l i kome Duhu , Kris tu Bož jem, i spun javan jem Njegovog učenja koje je On kao Isus iz Nazareta dao nama ljudima.

Više od 20 godina smjela sam i smijem doživjeti koliko nam je Bog blizu. Njegova svemoćna ljubav, mudrost i veličina bila je utjelovljena u Isusu, u čovjeku Isusu nama ljudima bliskom, čujnom, shvatljivom koji je Svojim životom jamčio istinu koju je objavljivao i naučavao.

Isus iz Nazareta, muž iz Davidovog roda, donio nam je Otkupljenje i put u Očevu kuću. Isus - čovječje ime, da u svijetu iskazuje čovjeka, «osobu». Ono je u sebi skrivalo neosobno, bezimeno, božansko biće, suvladara Nebesa, djelomičnu snagu iz prasnage, sveprisutnu u stvaralačkim snagama univerzuma - Božjeg Sina.

Vječni Duh ljubavi, mudrosti i veličine prihvatio je vidljivi oblik u čovječjem sinu iz malog gradića Nazareta, Brat Svoje braće i sestara. Njegovi su roditelji bili Marija, jedna prosta i jednostavna žena, i tesar Josip. Kod njega je utjelovljeni veliki Duh ljubavi i mudrosti, Krist Božji u Isusu, izučio tesarski zanat. Kada bismo mi ljudi bili duboko svjesni tih povezanosti - Marija, jednostavna žena, Josip, tesar iz Nazareta, tesar Isus - tada bismo sasvim postupno mogli shvatiti što nam je Bog, naš vječni Otac, htio reći preko Svog Sina Isusa, tesara.

13

Već se više od 20 godina veliki Duh, Krist Božji, objavljuje preko mene. Imam zemaljsko ime. Ali u svom srcu ja sam bezimena, jedino sestra među braćom i sestrama. U toj svijesti jesam, živim i služim. U preko 20 godina kao instrument Božji smjela sam i smijem uvijek iznova iskusiti što je Vječni preko Svog Sina, tesara, htio reći nama ljudima i što nam danas ponovo hoće reći:

Ne trebaš studirati teologiju da bi iskusio Boga. Bou se ne može studirati. On se ne može naći niti u studiju teologije, nego isključivo u bezimenim srcima onih koji ne teže za položajem, imenom, titulom i novcem, već jedino svoje srce otvaraju za velikog Duha koji je ljubav, mudrost i veličina.

Krist, nekada tesar Isus, koji je vodio jednostavan život , iz jednačen sa Svojom l judskom braćom i sestrama, koji je molio i radio, a nije vladao jezikom i pismom «pametnih» Svoga vremena, ne može se naći ni pod čijom doktorskom kapom. On nije karika službenog lanca u kojem «dostojanstveniei» ovog svijeta imaju svoje mjesto. Nećemo ga naći niti u um­jetnički ukrašenom križu optočenom draguljima, što ga papa, kardinali i biskupi nose preko svojih skupo­cjenih odora. On nije s usiljenim držanjem niti carskih i kraljevskih obitelji, niti najviših državnika, čak i onda kada papi ljube prsten. On nije s opojnim gozbama bogataša niti s razuzdanim pivskim i vinskim pi­jankama srednje klase. On također nije riječ onih kojima su usta puna govora o Kristu i Bibliju prepo­ručuju kao jedino kompetentnu za istinu, ali sami ne žive po tome.

1-1

Veliki Duh, Krist Božji, je bezimena snaga ljubavi, mudrosti i veličine - bezimena, iako smo toj snazi dali ime Krist - koja svjesno djeluje u srcima onih koji se pokore Njemu, velikome Duhu, i svakog dana više ispunjavaju Njegovu volju. Oni ne pitaju da li moraju biti dostojni toga - oni znaju: Tko vjeruje da je «dostojan» studirati i zastupati Njegovo Sveto ime, on nije visoki dostojanstvenik, nego drznik v i sokog stupnja. «Visoko dostojni» hoće ljudima približiti veliki Duh, jednom u tesaru Isusu, ali sam još nije istesao svoje srce kako bi jedini «dostojni» mogao djelovati u njegovom srcu.

Veliki, bezimeni Duh - zovemo ga Krist - bio je u Isusu, tesaru. On, tesar, morao je nositi križ za čitavo čovječanstvo. Morao je - zato jer su tako htjeli ljudi kojima nije bilo stalo do ispunjavanja Božje volje. To nije bio umjetnički križ optočen draguljima, nego grubi drveni križ što izražava sramotu, jer tko je bio pribijen na njega, bio je zločinac, ljaga za društvo i za mnoge gledatelje koji su uživali u j ez ivom događaju i to smatrali ispravnim.

Tko postane svjestan događaja pribijanja na križ Isusa iz Nazareta, postupno će naslutiti s t o j e Krist u Isusu učinio za sve ljude i duše. Isus nije bio počinio grijeh i ostao je u zakonu, Bogu, u ljubavi, mudrosti i veličini za vrijeme Svog mučenja i pribijanja na križ. Isus je dopustio da ga ubiju. On se nije tome protivio, premda je Njegov Otac, koji je i naš Otac, mogao poslati legije anđela da bi sačuvao Svog Sina od te sramote i tih bolova. Bog, Vječni, to nije učinio. Utjelovljeni veliki Duh u Isusu bio je čovjek i prema tome Sin čovječji, što znači da je bio izjednačen sa svim ljudima.

15

Kao što se Bog nije umiješao kod Svog Sina, premda je taj bio nedužno pribijen na križ, tako se On ne miješa ni u naš život, u naše grješno. Svojom predanošću vječnome Ocu i nama ljudima, pri čemu je utjelovljivao veliku ljubav vječnog Oca, Krist u Isusu donio nam je Otkupljenje; u njemu takoreći leži izjava: JA ljubim Vječnoga č i tavim srcem, svim Svoj im snagama, cijelom Svojom dušom, a Svoju braću i sestre kao Sebe samog. Predajem se kako bi oni postali janjad koja slijedi jedino Jaganjca Božjeg, velikog Pastira, Krista Božjeg, koji jedini zna put u Očevu kuću i koji je Svojom snagom u njihovim srcima sam Put, Istina i Život.

Dok pišem riječi uvoda ove knjige srce mi postaje sve teže jer osjećam stoje naš Otkupitelj, Krist, učinio za sve duše i ljude i s toje On htio. On, Sin Vječnoga, istovremeno Brat svih ljudi, žrtvovao se da bismo mi ljudi zadobili snagu na temelju Njegovog Otkupi-teljskog djela - Njegovu bezimenu snagu ljubavi, milosrđa i dobrote - kako bismo izišli iz zatvora svog ega, iz mreže svojih zapletenosti.

Sto su kršćani učinili u 2000 godina? Dopustili su se zavesti od vođa slijepaca s umjetničkim križevima na prsima, daleko od jednostavnog učenja Isusa, tesara iz N a z a r e t a , u umje tnu re l ig i ju , s l i čnu sjajnim križevima, ali praznu i hladnu.

Moja braćo i sestre u čitavom svijetu, jedan bez­imeni čovjek, kojeg mnogi zovti Gabriele jedino za

16

oslovljavanje, poziva vas da iskažete čast Kristu, velikome Duhu ljubavi i mudrosti, našem Otkupitelju. Ispitajte sebe: Donosi li vam teologija sa svoj im dogmama vodu života za kojom žeđate? Nasiti li vas ona kruhom života tako da su vam dani mirni i plodni u vašim djelima? Daje li vam ona pravu uputu i uzor za osmišljeni život, zahvalno iz Boga i u Bogu, koji nakon tjelesne smrti utječe u Boga'/

Braćo i sestre, zovem vas kao sestra koja zove u pustinji svijet: Otvorite svoja srca za Krista, koji je kao Isus bio onakav kao Ti i ja, jednostavan i prost. Imao je zlatno srce. On nas je volio i voli. Braćo i sestre, pozlatite svoja srca, ne s prividom da ste kršćani. Pozlatite ih, ne s dogmama i ceremonijama, ne s teolo­škim frazama kako bi Bog morao biti. Doživite Krista u sebi! On dopušta da Ga nađemo u sebi.

Zahvaljujemo li za Deset zapovijedi i Govor na Gori tako što ih korak po korak ispunjavamo, tada raste ljubav za Boga i za bližnjega i mi među sobom pos­tajemo svjesno braća i sestre, kao što Krist hoće. Zahvalimo Kristu što nam je kao tesar pokazao da trebamo isključivo ispunjeno srce, blago nutrine, da bismo izišli iz svojih zapletenosti, iz mreže u koju smo se začahurili poput pauka koji čeka svoju žrtvu d a j e pojede.

Krist je prisutan u nama. Ne dopustimo prvo sebi samima da Ga uvijek iznova pribijamo na križ, dakle da Ga žrtvujemo svojim grijesima. Idemo li Kristu u sebi, tada se otvara unutarnji tabernakul i mi nalazimo svoj izvor koji je Bog u nama i mi smo u Njemu. Tada

17

iskopavamo blago ljubavi prema Bogu i bližnjemu, i svjesno smo braća i sestre preko svih granica. Tada u nama uskrsava Krist.

Tko dopusti da u njemu uskrsne Krist, on je brat, on je sestra; nisu mu potrebna «dostojanstva» - on udostoji jedino Onoga koji je dostojan sve časti. U svome Otkupiteljskom djelu Krist je izabrao svakoga pojedinog od nas. Izaberimo mi Njega kao središte svog života, tada ćemo Ga častiti, hvaliti Ga i slaviti, voljeti Ga i činiti ono za što nas je kao Isus iz Nazareta molio: Slijedite Me.

Bezimena, koja ime Gabriele nosi samo da bi se legitimirala u ovom svijetu, Isusova isto Kristova sljedbenica, moli svoju braću i sestre: Slijedimo Ga -i bit će mir.

Mir

Gabriele

18

Predgovor

Zemaljski opstanak u kauzalnom zakonu je bizaran i višestruko opasan za dušu i čovjeka. Iz tog labirinta, mreže uzroka i posljedice, poneki teško nalaze izlaz.

Ljudi na putu prema istini uvijek iznova spoznaju da nije uvijek dovoljna samo spoznaja duhovnih povezanosti koje sadrže rješenje, da bi se probilo kroz šikaru ljudskog ega ili čak iskrčilo čitavu džunglu. Uvijek iznova je potrebno promišljanje i primjena duhovnog znanja da se osvijetle svi kutovi previše ljudskih polarizacija kako bi se tamo unijelo svjetlo i napravio red.

Zbog toga je dobro da se iste i slične činjenice uvijek iznova osvjetljavaju i promatraju iz drugoga duhovnog kuta gledanja. Jer se naš zemaljski opstanak sastoji od našeg svijeta isprepletenih programa, od komunika­cijske mreže zablude, obmane i vezanosti, u koji je svaki od nas zapleten na razne načine. Danas nam za spoznaju pomogne j edan aspekt , sutra drugi . Na primjer, danas će nam možda munjevito postati jasno ako čitamo o «karakteru», «sveznalici» ili «plazmi», sutra naša savjest zvoni kod izlaganja o djelovanju misli skitnica, i pokreću se procesi spoznaje koji nam daju m o g u ć n o s t da o d l o ž i m o p o n e š t o š to nas opterećuje.

U Univerzalnom živom Božji Duh objavljujući se, beskrajnom strpljivošću objašnjava nam uvijek iznova zakonitosti ljubavi prema Bogu i bližnjemu, kako bismo se oslobodili tjeskobe i vezanosti, onoga što nas tišti i podjarmljuje.

19

Razlaganja naše sestre Gabriele također prihvaćamo zahvalno kao satove spoznaje iz božanske mudrosti koji nam pomažu da postanemo svjesni svog stanja u zakonu uzroka i posljedice, kako bismo našli put izlaska iz njega, koji za svakoga individualno, ide preko Krista.

Ova knjiga neka svakome bude ne samo uputa, već i upozorenje.

Naša sestra Gabriele, proročica Vječnoga, prešla je 60. godinu života. Prorok je Božji instrument. On ima pregled Nebesa, ali i onostranih svjetova što se nazivaju područja čišćenja ili astralni svjetovi, i svijeta tvarnosti. Svaki prorok zna da njegov život leži u Božjoj ruci i zna da će ga jednog dana Bog pozvati natrag u vječnost. Prije nego dođe taj dan koji leži u Božjoj ruci, naša sestra izvještava što se odvija u svijetu i u nevidljivome.

Već preko dvadeset godina naša sestra Gabriele gleda u visine božanskog bitka, ali i u najdublje dubine Pada i u ponore ljudske niskosti. Ona vidi kakav je čovjek, kako se ponaša prema životu, Bogu. Ona vidi što mu prilazi i također prepoznaje različite utjecaje na ljude oko njega. Ona također doživljava iz zračenja ljudi oko nje njihove svijetle i tamne strane. Ona prepoznaje jesu li njeni bližnji pod utjecajem ili su slobodni od utjecaja; ona mnogostruko prepoznaje tko se infiltrira u njih i zna kako se princip «odašiljanje i primanje» odražava u životu pojedinca.

U najužem krugu naša je sestra ponekad govorila o tim procesima i otkrila svoje brige, najdublje boli o

nekim svojim bližnjima. Nakon više od dvadeset godina ona u ovoj knjizi opisuje detaljno i dijelom zastrašujuće zorno što se događa u zakonu sjetve i žetve - dakle u mračnome, nevidljivome - gdje na temelju aktivnih odgovaranja ljudi i duša i na temelju njihovoga negat ivnog odašiljanja i primanja još uvijek važi: «Razdvoji, veži, vladaj)). Gabriele djelomično otkriva veo koji našim očima skriva što se događa u nevidlji­vome na Zemlji i u područjima duša, da bismo mi ljudi spoznali kako djeluju negativne snage, da one bez obzira na slobodnu volju utječu na ljude. Gabriele prepoznaje kako se poduzimaju ubrizgavanja. Ona to po zakonu slobodne volje ne smije reći pojedincu. Ipak sada izvještava općenito što je tijekom više od dva desetljeća vidjela i doživjela na svojim bližnjima.

Gabrijelina duša živi u Bogu. Da bi nama, svojoj braći i sestrama pomogla da iz daljih faseta spoznamo labirint ega, u ovoj knjizi ona nas svojim poučnim riječima vodi još jednom duboko u more sjetve i žetve, kako bi nam pokazala plićine kao i ponore, ono što SČ tamo vrtloži i klokoće i čovjeka i dušu želi povući u ponor. Ona to čini iz želje da se još mnogi ljudi os­vijeste, da dođu do samospoznaje i da se postupno odreknu pokretanja mračnih sila koje koriste ljude kao generator, kako bi s tom energijom mogli i dalje tu i tamo djelovati, zavoditi i povlačiti iz svjetla u tamu.

Naša sestra Gabriele zna da je Bog, naš Otac, u Kristu, našem Bratu i Otkupitelju, svakome od nas blizu, da se On sasvim konkretno može iskusiti ako

21 2 0

Mu se u sebi obratimo, ako Mu se povjerimo i ako se u Njega pouzdamo. Gabriele se nada i želi da ovom knjigom može nama ljudima približiti Krista, našeg Otkupitelja koji je na stalnom promatračkom položaju, kako bi pomagao i služio.

Svatko od nas ima slobodnu volju odlučili slobodno za ili protiv Krista. Ako se odlučimo za Krista postup­nim ispunjavanjem Deset zapovijedi i Isusovog Govora na Gori. tada nam On odmah dolazi više koraka ususret i pomaže nam da iziđemo iz svoje mreže uzroka i posljedice šio smo je sami ispreli, iz zakona odgo­varanja i zakona projekcije.

Prakršćani

u Univerzalnom životu

Wiirzbiirg, kolovoza 1995.

2 2

Preko projekcije odgovaranja, utjecanje na bližnjeg i manipulacija bližnjim

Zakon odgovaranja odgovara osobi koja ga je svojim grješnim načinom mišljenja, govorenja i pos­tupanja unijela u sebe. Svojim čuvstvovanjem, mišlje­njem, govorenjem i postupanjem svaki je pojedinac programirao i programira svoju budnu svijest i pod­svijest i također svoju dušu. Iz toga nastaje ljudska osobnost koja se sastoji od zemaljskih životnih prog­rama i životnih tokova, programa opažanja zemaljskog opstojanja i programa grijeha, koji opet odgovaraju osobi.

Svaki pojedinac živi, djeluje i radi s programima opažanja koji određuju tokove svakidašnjeg života, i s našim odgovaranjima, grijesima. Programi opažanja i programi odgovaranja, viđeni kao cjelina, tvore trenu­tačno stanje osobe. K tome pripada i ponovno otvoreni dio svijesti, već slobodni dio duše.

Zakon odgovaranja jednoga nije zakon odgovaranja drugoga. Svatko čtivstvuje, misli, govori i postupa primjereno svome specifičnom zakonu opažanja i odgovaranja, primjereno stanju svoje svijesti. S njime on radi i s njime također utječe višestruko na drugoga, kako bi u njega projicirao svoje odgovaranje, svoje mišljenje. Projekcije odgovaranja jednoga u drugog zbivaju se često s lukavštinom i podmuklošću ili s ciljanim pritiskom, kako bi se postiglo da drugi prihvati odgovaranje prvoga - njegovo mišljenje.

2 3

Ako jedan uspješno sugerira svoje mišljenje dru­gome, tako da ga projicira u njega, tada može odlu­čujuće utjecati na onoga kome je nametnuo dio svog odgovaranja; j e r uspješnim programiranjem bio je stvoren kanal utjecaja. Jedan, koji je vještom suge­stijom utjecao na dugoga - takoreći ga programirao -u pogledu svog potencijala opterećenja postao je dio drugoga.

Na taj način zakon odgovaranja postaje zakonom projekcije - što je jednome odgovaralo, to sada preko sugestije djelomično odgovara i drugome. Osobno formulirano: To što je meni odgovaralo, sada preko izvršene sugestije odgovara i tebi. Programiranje, j ednako manipulaciji , tada je uspjelo. Iz mojeg je odgovaranja nastala projekcija. U svoga bližnjeg unio sam svoj način mišljenja, svoju predodžbu. Zbog toga je moj karak ter - a lime i dio moje sudbine - isprepleten s karakterom moga bližnjeg, jer taj proces je kao unos ušao i u planete spremnike kozmosa Pada.

Svaki je čovjek opsežan spremnik koji je preko svojih osobnih, ljudskih - dakle zemaljskih i grješnih - u n o s a povezan s kauzalnim spremnikom materijalnog kozmosa i spremnikom razina čišćenja. Ipak mi jesmo i također kao ljudi ostajemo djecom Božjom. Srce svake duše u čovjeku je neopteretiva jezgra bića, Bog, koja dušu i čovjeka povezuje s vječnim bitkom, vječ­nim zakonom.

Preko jezgre bića, Boga, sve čisto je u komunikaciji s čistim. Nečisto svakog pojedinca, njegovo grješno, komunicira opet s njegovim grješnim stoje pohranjeno u njegovoj duši i u kauzalnoj mreži isprepletenosti.

2 4

Na osnovi principa «jednako privlači jcdnako», čisto komunicira s čistim, a nečisto s nečistim.

Programski mikspuh. Kompjutor čovjek prikriva svoje istinske namjere

Čovjeka se može usporediti s kompjutorom. Kom­pjutor, kao s toje poznato, može ispisati samo ono što mu se unese, dakle pospremi. Slično je s kompjutorom čovjek. Čovjek od sebe može dati samo ono stoje sam unio u sebe, dakle što je pohranjeno u njemu. Kod tehničkog kompjutora ne govori se o odgovaranjima zato jer on unesene podatke ispisuje bez utjecaja, osim ako u kompjutorskom sustavu nema takozvanog virusa preko kojeg nastaju pogrešne informacije ili čak mogu biti uništeni programi.

Kompjutor čovjek koji je sebe programirao , u usporedbi s tehničkim kompjutorom raspolaže s v iš" mogućnost i načina ispisa. On je u stanju miješati dijelove svojih programa. Zbog toga se kompjutorski sustav čovjek može usporediti s mikspultom; pomi­ješani programi, alati ljudske umjetnosti prikazivanja i umjetnosti prikrivanja i obmane, sastoje se često od lijepo obojenih riječi i postupaka.

Iz toga proizlazi: Kompjutor čovjek istina može kao i tehnički kompjutor prenijeti samo ono stoje pohranio; ali povrh toga on je još u stanju prirediti mješavinu iz

25

dijelova svojih programa, pri čemu ne iznosi istinito stvari i okolnosti, nego uljepšano i obojeno. Dodatno on je u stanju da svoja odgovaranja projicira u ljude oko sebe kako bi manipulirao njima, dakle zloupotre­bljavao ih u vlastite svrhe.

Pojedinac dakle može svoja odgovaranja, svoje emocije kao gnjev, mržnju, zavist kao i svoja mišljenja, predodžbe i namjere, obojene i ukrašene — to znači: lukavo i ciljano promijenjene - učiniti primamljivim svome bližnjem tako da ovaj prihvati njegovu mje­šavinu, dopuštajući tako da ga on programira, a time utječe na njega i manipulira njime.

Jedan primjer za takvu mješavinu: Jedan službenik zavidi svome kolegi napredovanje

na viši položaj, što je povezano s odgovarajućom povišicom plaće. Mješavina što se razvija iz njegovog odgovaranja, zavisti, može se formulirati ovako: «Taj je štreber radio prekovremeno bez naknade; savijao se i klanjao pred pre tpos tav l jen im sve dok on nije primijetio toga tobože vrijednog suradnika. Ali ću se ja», lako misli od zavisti problijedjeli kolega «pobrinuti za to da mu na novome radnom mjestu ne bude dugo dobro. Svaku ću grešku otkriti i njegove slabosti objaviti.»

Tako misli zavidnik - njegova mješavina međutim zvuči drugačije. Bivšem kolegi on govori slatkorječivo: «Zaslužio si to promaknuće jer si zaslužan za firmu. Ako ikad zatrebaš pomoć ili imaš druge brige, bez ustezanja mi se možeš obratiti. Svakako ću uvijek naći vremena da ti pomognem. Na tvome novom radnom

26

mjestu želim ti svako dobro i ljubazne i požrtvovne suradnike.»

Odakle uzima riječi kolega obuzet zavišću, koje ne boje samo njegov misaoni program, njegova odgo­varanja, nego koje njegovu zavist čak ukrašavaju s uvjeravanjem o naklonosti i ponudom pomoći, koje njegovo odgovaranje, čuvstva zavisti , uljepšavaju takoreći čokoladnom glazurom? Aspekte uljepšavanja svoje zavisti, dakle čokoladnu glazuru, on uzima iz dijelova svog svijeta programa - npr. iz svijeta svojih želja - j e r dvoličnost u svim njenim aspektima, ti svim njenim varijantama i oblicima izražavanja može doći opet samo iz kompjutora čovjek.

Kako je nastao programski mikspult? Cisto duhovno biće, iz kojeg je proizišao čovjek, ne zna za obmanu, za dvoličnost. Biće neba j e s t . To što jest, zakon, Bog, to zrači, to «izražava», to djeluje, i u tome se kreće. Duhovno biće je istina i jest u istini. Ono je istinito; njegovo djelo je j ednako njegovoj riječi, njegova riječ jednaka njegovom božanskom osjećanju.

Čisto se dakle očituje neposredno i neiskvareno. Dvoznačnost koja stvara obmanu - dvoličnost - nastala je Padom. Prvo biće Pada htjelo je zatajiti svoje drukčije osjećaje od božanskog; u tom su slijedu nastale misl i . Misao pada m o ž e m o dakle nazvat i p rvom nebožanskom misli. Spoznajemo: Pad nije bio samo otpadanje od Boga, nego i pad iz jedinstva-u-sebi. Nastupila je jedna vrsta raskola. Bića Pada su izgradila «dmgo značenje», «drugo lice)), naime svoj misaoni svijet koji je glasio drugačije nego su to pokazivali

27

njihovi osjećaji i čuvstva. Kada su k tome došle izgovorene riječi, ljudski govor, stiglo je takoreći «treće značenje», «treće lice)).

Možemo dakle reći: Programski mikspult je nastao zato j e r čovjek misli drugačije nego što osjeća i čuvstvuje, ali također drugačije postupa nego što govori, misli, osjeća i čuvstvuje. Iz šarenog repertoara njegovih čuvstava, osjećaja, misli i postupaka, nastaju nebrojene varijacijske mogućnosti . Čovjek sastavlja svoju odgovarajuću kombinaciju za svoje izjave ili postupke prema svojim trenutačnim namjerama.

Natrag našem primjeru: Ako sada onaj promaknuti na viši položaj prihvati

ulagivanja svoga bivšeg kolege kao iskrenu izjavu i iskoristi to što mu je bilo ponuđeno, dakle ako se stalno pitanjima i brigama obraća svome prijašnjem kolegi, tada je ovome uspjelo da svoja odgovaranja projicira u njega. Nadređeni, koji se popeo nekoliko prečaka na ljestvama uspjeha, koji je «progutao)) mješavinu i koji u sebi nosi dijelove odgovaranja b ivšeg kolege -njegovo častohleplje, ambiciju i zavist, pomislit će dakle odmah na ovoga kada se ne bude snalazio u svom poslu ili kada bude imao druge brige. On povjerava tobožnjem pouzdaniku, koji ga stvarno hoće samo špijunirati, svoje teškoće i probleme, u dobroj vjeri da će od njega dobiti pomoć i rješenja. Njegov bivši kolega koji muje lijepo obojeno - znači licemjerno - ponudio pomoć, zloupotrebljava međutim povjerenje da bi mu naškodio.

28

Ovo je samo jedan primjer od bezbrojnih spletki što p ro i z l aze iz m i k s p u l t a p r o g r a m s k o g svi je ta pojedinca. Slično se događa danomice u pogonima i ustanovama našeg svijeta.

Primjer se može prenijeti na sva područja našeg života, od mišljenja, govorenja i postupanja utjecajnog autoriteta sve do školskog djeteta koje suučenicima zavidi na brižno sagrađenom dvorcu od pijeska u pješčaniku i pogazi ga s razlogom: «Pa mi ne trebamo graditi dvorce)), ili «Tvoj dvorac nema iskopanjaralo>. Već se u tome školskom djetetu zavist obojila. Jedna naizgled pozitivna izjava što zvuči susretljivo i lju­bazno, skriva u sebi zavist.

Naša odgovaranja, naši grijesi, naši unosi su naš karakter i naša sudbina -programi iz projekcija također

Tehnički kompjutor, kao s to je izloženo, pokazuje ono s to je uneseno u njega. On samovoljno ne miješa programe. On se također ne ponaša drugačije od onoga što jest na temelju svoje memorije; on također neće obmanjivati kompjuterskog stručnjaka ili onog tko ga opslužuje. Ovdje se postavlja pitanje: Nije li tehnički kompjutor bolji kolega od kompjutora «čovjelo>, koji takoreći uključuje svoj mikspult i pokazuje ono što mu koristi?

2 9

Tehnički kompjutor ima svoju boju i svoj oblik, svoje diskete, svoju memoriju, svoje pogonske sustave, svoje da to teke za koj ima može posegnut i uvijek iznova. Onim s to je u njemu on može stupiti u komu­nikaciju preko vodova ili telefona s drugim komp­jutorima. Preko različitih sustava unosa 011 može primiti nove podatke ili promijeniti postojeće - ali uvijek samo u okviru postojećeg programa i po­hranjenih podataka. On obično neće nikada sam za­početi potpuno nove akcije koje nisu predviđene kao program.

Kompjutor čovjek isto tako ima svoj oblik primjeren njegovim pohranama. Programi odgovaranja čovjeka mogu se usporediti s alatima kao dlijetom ili kistom. Kao što kipar dlijetom kleše skulpturu iz kamena, tako se čuvstvovanjem i mišljenjem čovjeka stvara njegov tjelesni oblik. Kao što kist ili olovka slikara potez po potez slika portret, tako čovjek svojim odgovaranjima, ljudskim čuvstvovanjem, mišljenjem, govorenjem i postupanjem obilježava svoje fizičko tijelo.

To se događa svakog trenutka, jer u svakom trenutku mi čuvs tvujemo, os jećamo, mis l imo, govor imo i postupamo. Zbog toga se iz minute u minutu mijenja također naše zračenje. Mi smo ono što iz nas izlazi. Time pojedinac oblikuje svoj život i svoju okolinu - i takav kakav je on utječe direktno ili indirektno na svoga bližnjeg.

Sto i kakvi jesmo, što i kako se izražavamo, što i kako postupamo, sve nebožansko - ukoliko ga prije ne spoznamo i čišćenjem ne otplatimo - pohranjuje se

u kozmosima Pada. Tako je svaki čovjek obilježen svojim vlastitim pohranama. Jučer pohranjeno može biti njegov danas, a danas njegovo sutra.

Jedna poslovica glasi: «Svatko je kovač svoje sreće». Jedan nosi mnogo grješnih pohrana; njegova duša kao i njegova budna svijest i podsvijest su teško opterećene. Uslijed toga njegova duša i njegovo tijelo imaju nisku vibraciju. S tom vibracijom on utječe i na svoju okolinu. Drugi se, naprotiv, obraća sve više i više božanskome tako da svoje grješno prepoznaje, okajava, čisti, više ne ponavlja i korak po korak is­punjava Božje zakone. I ovaj čovjek je obilježen odgo­varajuće svom mišljenju i ponašanju; duša i fizičko tijelo titraju više jer ih više snage prožimaju. On oda­šilje pozitivne zrake, pozitivne misli koje dolaze do onih ljudi koji traže istinu i teže ZLI istinom.

Naša pohranjena odgovaranja , naši grijesi , su gravura našega fizičkog tijela. Mi nosimo svjetlo svoje duše ili pokazujemo sjene svoje duše, grijehe. Svatko od nas je iskaznica svoje nutrine, onoga što odgovara njemu, onoga što je unio u sama sebe. To je naš ka­rakter.

Dopuštamo li da nam se predodžbe i želje drugih, trećih ili četvrtih sugeriraju, pr imamo li projekcije svojih bližnjih, tada je to moguće samo zbog toga što je u našoj duši ili u našoj podsvijesti ili budnoj svijesti već pohranjeno nešto slično. Ti već postojeći dojmovi tvore bazu, takoreći magnete koji privlače isto ili slično. To možemo formulirati i ovako: Sjetva jednoga pada na plodno tlo drugoga.

31 3 0

Uzimamo li programe drugih u repertoar svojih programa, svojih odgovaranja, tada širimo svoj svijet programa. Preuzimanjem dijelova programa drugih mi se istovremeno vezujemo na njih.

Zakon odgovaranja može se nazvati i zakonom prijenosa. U kojoj mjeri?

Mi ljudi imamo običaj da dugo razmišl jamo o negativnome. Ako npr. jedan mrzi drugoga, tada on dugo razmišlja o tome kako mu može izreći svoje pakosti. Jedan zakon fizike glasi: Energija se ne gubi.

Da si zorno predočimo, jedna slika: Negativnu misao možemo usporediti s osom koja svoj «otrov» nosi u sebi. Tako je čovjek koji mozga i razmišlja okružen čitavim rojevima «osa» koje se agresivno kreću. Usijane, mržnjom ispunjene misli jednoga dakle zuje uokolo kao rojevi osa u atmosferi i traže sebi ravna. One možda uopće neće sletjeti kod onoga kojeg laj čovjek mrzi, nego posvuda gdje zateknu «nešto odgovarajuće)) - isti ili sličan milje, isti ili sličan svijet čuvstava i misli.

Kada «ose», misli skitnice u nekome čovjeku nađu isto ili slično titrajuće unose, tada ubadaju kako bi svoj otrov «ubrizgale» u odgovarajuće programe žrtve. «Žrtva» koja u sebi već nosi energije iste vrs te-čuvstva mržnje, misli mržnje - uzrujava se još više. Otrov j e d n o g a ubada emoci je - ov i sno o oko lnos t ima nepoznatog — čovjeka sve više dok on napokon ne prijeđe na djelo, dakle postaje zločincem, kojeg naši sudovi pozovu na odgovornost i u danom slučaju osude. Počinitelj biva kažnjen. Ali začetnik, koji je svoje teške misli mržnje odaslao i na taj način pridonio da drugi prekrši zakon, naizgled slobodno hoda uokolo.

3 2

Po zakonu uzroka i posljedice pokretač je vezan na počinitelja. Moguće ga uopće ne poznaje, ali za­pletenosti u kauzalnoj mreži učine da j ednog dana postane vidljivo što je posrijedi. «Sunce» iznese tu krivicu na svjetlo dana; po učincima ili po posljedicama prepoznajemo da smo se opteretili i da smo izgradili karmičku nit, jednu vezanost.

Mi dakle svoje misli pune emocija možemo pre­nositi drugima. Taj se postupak naziva i telepatijom. Cesto je jedna misao što izlazi iz nas, iskra koja izaziva eksplozi ju «bureta s barutom)), zadnji poticaj na kažnjivo djelo našeg bližnjeg, što ga ovisno o okol­nostima učini kriminalcem. Za njegovo djelo i sve što dalje rezultira iz toga, snosimo sukrivnju.

Spoznajemo jednostavno učenje Isusa iz Nazareta, Krista Božjeg, koji je govorio i govori: Što čovjek sije, on će to žeti - osim ako pravovremeno ne spozna svoje uzroke da bi ih snagom Krista očistio i više ne po­navljao.

Promislimo li ova kratka izlaganja u njihovim pos­ljedicama, tada će sigurno ponetko reći: «To je grozno» ili čak «To je jezivo)). Oboje je točno. Jer na temelju pr incipa «odašil janja i primanja)) mnogo je toga moguće. Preko projekcija koje dopuštamo da nam se sugeriraju ili koje nam se prenose telepatijom zbog istih ili sličnih odgovaranja, p reuz imamo dijelove karaktera drugih kojima smo npr. podložni. Dopuštamo se programirati i manipulirati.

Mreža pauka je njegov svijet. Kao pauk mi ljudi pletemo svoju mrežu, mrežu svojih odgovaranja, svojih

3 3

programa. U njoj mi živimo, ona je svijet našeg Ja, u njoj smo ulovljeni - a nitima svojih projekcija vezani smo također na mrežu svojih bližnjih.

Ipak princip «odašiljanja i primanja» djeluje i na pozitivno.

Ako odašiljemo pozitivne, miroljubive, povezujuće misli, tada one prenose i tu poruku u sebi. Npr. može ih primiti čovjek koji razmišlja o mogućnostima da počini ubojstvo. Naše pozitivne leteće misli mogu naći pristup u vaganje za i protiv onoga koji misli negativno. Jezičac na njegovoj vagi srca biva dotaknut od pozi­tivne energije naše misli, valovi njegove mržnje se smiruju, njegov razum i njegova savjest dobivaju prevlast . Ako na taj način m o ž e m o toga - nama nepoznatog čovjeka - odvratiti od groznog čina, tada postajemo, a da nismo ni mi ni on toga svjesni, oslo­bodilac i nepoznat prijatelj onoga koji je propustio djelo i čiji je život sada možda preokrenut na dobro.

3 4

Zaštita od utjecaja: Spoznaj sebe, postigni postojanost u Kristu i obrati se pozitivnim snagama. «Sto ne želiš da ti čine ...»

Ponetko će se pitati: «Kako se mogu zaštititi od utjecaja, od tuđe projekcije ili čak od telepatskog prijenosa?»

Postoji samo jedna zaštita koja glasi: Spoznaj sebe, svoje ponašanje, svoj karakter što se sastoji od tvojih osobnih čuvstava, osjećaja, misli, riječi i postupaka, svakodnevno s p o m o ć u Krista Božjeg očisti ono grješno što ti Danas pokazuje i taj grijeh više ne ponavljaj. Tako ćeš postići postojanost u Kristu i više nećeš dopuštati da na tebe utječu želje, strasti, mišljenja i predodžbe ljudi oko tebe. Nađemo li oslonac u bo­žanskom bitku, više se nećemo naslanjati niti druge oponašati.

Mijenjamo li se na taj način, tada se mijenja i naš karakter, a time i vanjska obilježja našeg tijela. Tako se netko pogrbljen počinje ispravljati kada se obrati pozitivnim snagama. Tako poneka borića nestaje kad čovjek sve više i više pozitivno čuvstvuje i misli, kada u svima i u svemu potvrđuje pozitivne snage i počinje ih razvijati.

Dojmovima svojih osjetila, svojim čuvstvovanjem i svojim načinom mišljenja i govorenja mi svako­dnevno utječemo na svoj karakter. On opet obilježava naše fizičko tijelo.

3 5

Ukoliko ovo ne smatramo mogućim, tada i ogledalo u kojem promatramo sliku svoje vanjštine može biti dobra «lektira» za nas. Pogledajmo u ogledalo naročito kad nas nešto uzbuđuje, kad smo radosni ili utučeni, zlobni ili zavidni! U svojoj slici u ogledalu možemo pročitat i mnogo toga o sebi. T ime dož iv l javamo neposredno crtež svog karaktera koji je svakodnevno nov, primjereno situacijama što ih donosi dan, a također primjereno svojim svakodnevnim čuvstvovanjem, svojim načinom mišljenja, govorenja i postupanja, dakle svojim dnevno novim programiranjem.

Hoćemo li svoj život oblikovati pozitivno, hoćemo li iskren karakter, otvoreno biće, tada možemo započeti s uv ježbavan jem dobronamje rnos t i . Pr i tom n a m pomaže ona zakonitost koja glasi: «Što ne želiš da ti čine, ne čini ni ti drugima.»

Svatko od nas želi da ga drugi razumije i prihvaća. Svatko od nas želi da bližnji o njemu misli pozitivno i dobronamjerno. Vježbajmo dakle prvo sami dobro­namjernost! To ne znači da svome bližnjem trebamo govoriti što rado čuje, nego da u njemu potvrđujemo dobro, jer u svakom čovjeku je dobro, budući da je Bog, sveznajuća ljubav i mudrost , u duši svakog čovjeka, a također u svakoj stanici fizičkog tijela. Ako vježbamo povezanost s ljudima oko sebe, umjesto da se razdvajamo od njih, tada posta jemo prijazniji, pos ta jemo puni razumijevanja i dobronamjerni j i . Razumijevanje, dobronamjernost i dobrota vode do pravog viđenja i razumijevanja bližnjega.

Vježbajmo se i u slobodi, ne vezujući više na sebe svoga bližnjeg svojim projekcijama kada ga hoćemo

3 6

zadobiti za svoje želje ili svoje misaono blago. Do­pus t imo li mu s lobodu u mišl jenju, govoren ju i djelovanju, tada postajemo tolerantni. Tolerancija postupno dovodi do jedinstva sa svojim bližnjim.

Tko sebe strogo disciplinira da odagna svoju ne­iskrenost, taj također uči bolje upoznati svoga bližnjeg i vidjeti ga u pravom svjetlu. Ako sami sebe zauzdamo kako bismo odložili svoje vlastite poročnosti , tada također učimo razumjeti svoje bližnje i s njima nala­zimo unutarnje jedinstvo.

Isus je po smislu rekao: «Zašto vidiš trun u oku svoga brata, a ne primjećuješ brvno u vlastitom oku?» - Obradimo li najprije brvno u vlastitom oku, tada imamo i snagu razgovarati s ljudima oko sebe o trunu u njihovom oku, ne poučavajući, ne postajući zajedljivi ili netolerantni.

Tko promatra i kontrolira sebe i tko uvijek iznova sebi zapovijeda: «Što ne želim da mi čine, ne činim ni ja drugome», tom će samodisciplinom odstraniti brvno iz svog oka. Tako on čini korake što ga približavaju bližnjem i dobronamjemošću, razumijevanjem i dobro­tom stječe pravo viđenje i razumijevanje ljudi oko sebe. Tada mu više ne pada teško dopustiti slobodu svakome i biti tolerantan prema svima.

Na taj način nastaje osnova stjecanja poštovanja ljudi oko sebe. Tko poštuje svoga bližnjeg, sve više i više će iskazivati čast i Bogu, vječnoj ljubavi, ispunja­vajući korak po korak ono za s to je na Zemlji: Držati se Božjih zapovijedi.

Sve promjene prema dobrome, prema božanskome u nama mijenjaju naš karakter; postajemo plemenitiji.

3 7

Iz iskrenog karaktera izrasla iskren čovjek koji cijeni ljude oko sebe, budući da se on mijenja sam, umjesto da hoće mijenjati svoje bližnje.

Tko u svojim karakternim osobinama, u svome čitavom svijetu mišljenja iskazuje čast Bogu, u njemu se budi ljubav prema Bogu i prema bližnjemu. Takvi ljudi stoje na tlu činjenica. Oni su postojani, jasni, uspravni i iskreni. To su oni ljudi koji su sposobni naći odgovore i rješenja u teškim situacijama i sve preo­krenuti na dobro.

Iz čuvstava, osjećaja, misli i postupaka čovjeka nastaju njegov karakter, njegovo ponašanje i njegova tjelesna građa. Programi što ih danas izgrađujemo su sastavni elementi naših budućih utjelovljenja

Promjenom prema dobrome učimo gledati dublje. Ljudi nas mogu zavaravati i obmanjivati sve dok mi sami sebe zavaravamo i obmanjujemo. Razvijemo li iskren karakter, tada često možemo gledati što ljudi oko nas skrivaju i vidimo ih kakvi su stvarno. Mi doduše vidimo greške i slabosti ljudi oko sebe, ali ne cijenimo i ne sudimo.

Na svakom se čovjeku može, kako je već rečeno, pročitati s toje on stvarno. Crtež pojedinca oblikuje se raznoliko, prema njegovim pozitivnim i negativnim

programima. Mi se svaki dan, svaki sat iznova mije­njamo primjereno svom načinu ponašanja. Odgo­varajuće svom crtežu mi se krećemo i ponašamo.

Ne postoje slučajnosti. Čovjek sam nacrta čitavoga sebe od glave do pete. Sve do najsitnijih detalja, rupice, boriće - sve je pojedinac sam unio u svoju dušu i u svoje gene.

Prema tome nije slučajno što imamo ovu svoju tjelesnu građu; svatko ima svoju specifičnu tjelesnu gradu koja ovisi o njegovom karakteru. Nije slučajno što jedan ima ovu, a drugi opet drugu boju kose, što nam je početak kose više ili niže, čelo šire ili uže. Čini li čovjek razdjeljak u svojoj kosi ili ne, je li razdjcljak desno, lijevo ili u sredini - sve leži u slici njegovog karaktera. Nije slučajno da je npr. kosa čvrsta ili meka ili - sasvim ili djelomično - ispada. Također ni vrsta frizure nije slučajna. Nije slučaj daje nos dug ili kratak, kriv ili prav, da čovjek ima istaknute jagođične kosti, široko razmaknute ili usko primaknute oči. 1 njegove obrve i boja njegovih očiju, njegova boja lica i njegove crte lica rezultiraju iz gena i slike karaktera. Oblik ušiju i nosa, male i dublje bore lica, nisu slučajne. Već samo ravna ili isturena, široka, ši 1 jata ili čak rasječena brada iskazuje mnogo toga o karakteru.

Sve je to naslikano kistom naših bezbrojnih čuv­stava, osjećaja, misli, riječi i postupaka, naših strasti, čežnji, želja i sličnog. Obilježja karaktera, ujedno slike karaktera, koja nas obilježavaju, velikim smo dijelom unijeli u svoju dušu i preko nje u svoje gene, u prethod­nim inkarnacijama. Tko zna za reinkarnaciju, za njega ne postoje slučajevi.

3 9 3 8

Cijela beskonačnost je zakon. Prema tome je i naš programski svijet - ono što smo unijeli u svoju budnu svijest i podsvijest, u dušu i u planete spremnike -zakon; to je naš zakon osobnosti koji se odvija u ritmovima i ciklusima, koji nas obilježava i utječe na nas.

Naše se programiranje tiče najmanjih sastavnih elemenata našeg tijela. Nijedan od nas nema iste ruke. Svaka ruka je drugačije i detaljno obilježena; svatko ju je sam obilježio svojim programiranjem u ovoj ili u ranijim egzistencijama. Nije slučajno što jedan ima ravna, a drugi spuštena ramena, ili što su ramena široka ili uska. Jesu li nam ruke duge ili kratke, struk i bokovi uski ili široki, je li nam gornji dio tijela voluminozan ili nježan, imamo li iskrivljene ili ravne noge - čak i broj cipela odredili smo sami svojim programiranjem. Je li nam hod uspravan ili pognut, radimo li velike ili male korake, odredili smo to sami svojim unosima koji su istovremeno smjernice za naše tijelo.

Svaki pigment kože hoće nam nešto reći, zubi nam govore, nokti imaju svoj jezik. Tko je naučio gledati, tko je spoznao sebe i prevladao svoje grješno, taj čita vanjštinu čovjeka kao otvorenu knjigu.

Sve, ama baš sve, je naš osobni izraz. Naše kretnje, naša gestikulacija i mimika, izraz naših usta, svaka borića na tijelu, svaka pjega - sve smo sami zadali pojedinim crtama svog karaktera koji obilježava i daje pečat kako tijelu tako i našoj sudbini .- Sami smo odredili također oblike i boje odjeće koju izaberemo, izraz svojih iznošenih cipela, uređenje svog stana i kako živimo u njemu, također okolicu u kojoj živimo, svoj

ukus, svoje navike. Način na koji sjedimo na stolici ili u naslonjaču, način ležanja na postelji odgovara našim programiranjima. Svaki smo si korak zadali. Sve naše mišljenje, govorenje i djelovanje dolazi iz svijeta naših programa, našeg karaktera. Sve, ama baš sve smo obilježili sami i nitko drugi.

Koju hranu i pića uz imamo, kako pr ipremamo hranu, kako jedemo, kako u ruci držimo žlicu, vilicu i nož i kako ustima prinosimo čašu s tekućinom - sve stoji u slici našeg karaktera, obilježava naše tijelo i određuje naše ponašanje.

Svoju tjelesnu strukturu koju smo stvorili u pret­hodnim inkarnacijama, viđeno u cijelosti, ne možemo promijeniti danas. Međutim možemo sebi dati drugo zračenje, titrajno višu ili nižu frekvenciju zračenja. To se opet događa preko naših pet osjetila koja nas obilježavaju, preko našeg čuvstvovanja, mišljenja, govorenja i postupanja kao i preko svijeta naših želja. Svoje ponašanje koje odgovara našem unutarnjem stavu, našem karakteru, možemo profiniti ili ogrubiti. Tako se djelomični aspekti - npr. oblik i boja naše odjeće, naše navike jedenja, gestikulacija i mimika, hod, g o v o r - m o g u promijeniti, ali ne osnovna struktura našeg tijela.

Svaki dan crtamo sebe iznova i svaki dan unosimo odgovarajuću sliku karaktera koja se zatim posredno očituje na našem sadašnjem fizičkom tijelu. Kad materijalno tijelo premine i duša, u inkarnacijskom ciklusu što ga je sama zadala, ide ponovo u utjelov-

4 0 41

ljenje, tada ono što danas unosimo u svoju dušu i također u kozmose razina čišćenja i materije, može sutra, dakle u sljedećem utjelovljenju, doći neposredno do izražaja. To što danas, u ovoj inkarnaciji unesemo u dušu i u gene, to možemo - onda kad današnji unosi u zviježđima, u duši i u genima budu potpuno aktivni - biti sutra, u nekome drugom obliku egzistencije.

Preminemo li danas, tada bi unosi za sutra, za slje­deći hod po Zemlji ili za put duše u mjestima čišćenja, bili gotovi. S tim bezbrojnim pohranama, dakle pro­gramima u duši i tijelu mi smo priključeni na kompjutor materijalnog kozmosa i kompjutor razina čišćenja. Zračenjem zvijezda spremnika koje se nalaze u tim kozmosima svakodnevno nam se pokazuje koji su programi u nama aktivni, što bismo ih trebali spoznati, analizirati i očistiti.

Nijedan čovjek nije bespomoćno izručen svojim unosima, svojim odgovaranjima, programima i njihovim posljedicama. Spoznaj sebe! Tvoja te savjest opominje

Uvijek iznova čujemo: Bog u nama. Time se misli na neopteretivu jezgru bića, Boga, ljubav koja stanuje u svakoj duši. Preko božanskog u sebi, neopteretive jezgre bića, mi smo u neposrednoj komunikaciji s vječno čistim svjetovima Nebesa, s vječnim bitkom.

4 2

Preko našega grješnog, opterećenja naše duše su naprotiv u komunikaciji s onim zviježđima razina čišćenja koje su pohranile naše grješno. To su onda putovi, energetske putanje, koji dušu vode u onostrano i eventualno odatle opet u ovostrano.

Naše fizičko tijelo što se sastoji od vode i zemlje, povezano je također s materijalnim kozmosom koji nakon smrti tijela uvodi raspadl j ivost , koji prali pretvaranje ljudskog omotača u vodu i zemlju i koji j o š čuva pohranjene programe našega negdašnjeg zemaljskog života što nam služe kao smjernice za sljedeće utjelovljenje.

Nijedan čovjek međutim nije neopozivo izručen svojim vlastitim unosima, svojim programima, dakle svojim odgovaranjima. Ako je on svakodnevno budan i ako ispituje svoj svijet čuvstava i svijet misli, svoje riječi, svoje postupke i strasti, tada može iz toga spoz­nati svoj karakter i ukloniti negativno obilježje.

Osnovni princip da bismo istražili sebe, tko uistinu jesmo, glasi: Spoznaj sebe. Za to postoje mnoga ogle­dala: Naše greške i slabosti, naša opterećenja, odraža­vaju se u našem tijelu i na njemu, na našem licu, u našoj obitelji, u rođacima, prijateljima, kolegama i kolegicama, pretpostavljenima; tu su također efekti ogledala prolaznika na cesti sa svim onim što oni pokrenu u nama. I naše ponašanje kod jela i pića nam je ogledalo, isto tako naše držanje kod sjedenja, naša odjeća, njene boje i oblici, također uređenje i boje i oblici našeg stana, naša okolina - sve nam je ogledalo.

Zakon odgovaranja moglo bismo nazvati i «zakon ogledala». Susret i iskustvo sa svojim zrcalnim slikama

4 3

je od neprocjenjive pomoći za onoga tko se želi spoz­nati kako bi prevladao svoje nisko ljudsko i postao slobodan.

Za samospoznaju nam služi još mnogo više ogledala: Naše ponašanje kada se osjećamo da nismo promatrani ili kada jesmo promatrani. 1 situacije u cestovnom prometu mogu nam biti ogledalo, npr. kad nas drugo vozilo protuzakonito pretiče, ili kad neki auto dođe preblizu našem vozilu. Također kako parkiramo svoja kola ili svoj bicikl, kako se ponašamo na blagajni robne kuće - je naše ogledalo. Sve, ama baš sve nam govori. Ne našem bližnjem, već nama samima hoće reći nešto naše akcije i naše ponašanje nakon toga.

Preko svih ovih i bezbroj drugih vanjskih znakova očitujemo svoj istinski karakter, dakle programe koji nas obilježavaju i upravljaju nama. Različita obilježja našeg karaktera su one bojice koje našem tijelu daju izraz karaktera. Također stil našeg govora, naš izbor riječi, naglasak riječi, zvuk našeg glasa, naše mišljenje, ali i naš svijet čuvstava su izraz pohrana u našoj duši, u budnoj svijesti i podsvijest i , dakle izraz našeg karaktera. Da li ćemo odlučivati o svome bližnjem, sugerirati mu svoje predodžbe projicirajući u njega svoja odgovaranja, prenoseći mu telepatski svoje jako sebične misli ili mu ostaviti s lobodu u n jegovom mišljenju i postupanju, sve su to dijelovi naših osobnih unosa koji nas obilježavaju.

Zbroj svih programa u našoj duši i u našoj budnoj svijesti i podsvijesti tvori naše stanje svijesti. To što j e smo, zračimo, i to iz svega zrači također na nas.

•II

Neprekidno primamo impulse iz svojih unosa u pla­net ima spremnic ima kozmosa Pada - po principu «odašiljanja i primanja».

Neopteretiva jezgra bića, Bog, dobro u nama, isto tako neumorno odašilje signale. Ti impulsi - pored ostalih božanskih pomoći preko zašt i tničkih bića vječnog bitka - tvore našu savjest. Ona kuca kod svih nebožanskih težnji i sklonosti u nama, npr. kod agresija, zavisti, pohlepe, kod sebičnih postupaka i sličnog. 1 onda kada govor imo uljepšavajući , ali ne i skreno mislimo, pokreće se naša savjest.

Na različite načine djeluje naša savjest koja se očituje preko najfinijih slojeva naše čuvstvene razine, najprije osjetno u sunčanom spletu. Tamo primjeću­j emo nelagodu koja može sličiti laganom osjećaju mučnine. Slijedimo li te najfinije signale ispitujući svoju čuvstvenu razinu, tada takoreći otvaramo dveri kroz koje u naš misaoni svijet struje impulsi iz jezgre bića, Boga, i impulsi zaštitničkih bića. Po mislima koje se tada podižu u nama možemo pročitati što nam signalizira savjest.

Tko međutim umrtvi svoju savjest zadržavajući načelno svoje egoistično ponašanje, v remenom će ostati bez svoje savjesti. Prekrit će je mnogim slojevima svog egoizma i time će jedva imati pristup svojim čuvstvima. Tko je bez savjesti, taj je također bez karaktera. On je dakle nesavjestan i beskarakteran i zaokupljen isključivo svojim egom, svojim niskim sebstvom. Također, njime je čovjek obilježen. On je osim toga izraz svoje beskarakternosti.

45

Sve je zakon -božanski zakon ili zakon našeg ega. Isto privlači isto

Tko pažljivo čita ovu knjižicu i ispituje sebe, taj ponire u dosad još nespoznate dubine svog svijeta osjet i la, težnji i sk lonost i . Tek onda postaje naš zemaljski život stvarno zanimljiv, jer tko postane istraživač svoga niskog sebstva naći će i pristup do najdubljih programa koje si je stvorio u svojim pret­hodnim egzistencijama i koji utječu na njegov sadašnji zemaljski život. Tko se nenašminkan promatra u ogledalu činjenica postaje postupno svjestan da svaki čovjek stvara svoj vlastiti zakon i da osobne zakonitosti nastaju od osobnih unosa, čuvstvovanja, mišljenja, govorenja i postupanja, dakle od njegovog cjelokupnog ponašanja.

Sjetva koja se sastoji od našega osjctilnog svijeta, od našeg čuvstvovanja, mišljenja i ponašanja i koju unosimo u njivu svoje duše, postaje našom žetvom. Sijemo li dobro, tada ćemo dobro žeti. Sijemo li loše sjeme, tada ćemo loše požeti. Nemir, nezadovoljstvo, sebičnost, strast, mržnja, zavist, neprijateljstvo, poh­lepa i mnogo drugoga je naš ego, to su aspekti koji tvore našu sudbinu. To je žetva naše sjetve.

Mnogi se od nas uvijek iznova pitaju: «Što će sudbina uistinu donijeti meni samome i mojima?» 1 tako ponetko misli da naša sudbina leži u magli ne­shvatljivog. Međutim to nije tako. Nama se mnogo toga

4 6

otkriva ako izvršimo uvid u svoj svijet mišljenja, u svoje cjelokupno ponašanje. Tko istražuje na površini, lako će se prevariti. Moramo duboko zahvatiti svoje životne izraze, istražiti ih.

Misli i riječi su npr. poput šalica koje često drugačije glase njego njihovi sadržaji. Upravo sadržaji šalica -dakle ono što je iza misli, riječi i postupaka također, npr. motivacija, sadržaj čuvstava, istinska namjera su aspekti unosa koji određuju sudbinu, koji su često predznak za izbijanje sudbine.

Po sadržaj ima svojih misl i , riječi i pos tupaka možemo pročitati aspekte sudbina što smo ih ugravirali. K a d a one počinju djelovati, određuje akcija zvijezda u koje su pohranjeni naši unosi. Da l i sudbina počinje djelovati, određuje svaki pojedini od nas sam. Tko sa snagom Krista Božjeg svakodnevno spoznate grijehe okaje, očisti i više ne ponavlja, njemu Krist dolazi ususret više koraka i u njemu razrješava neku sudbinu; On pretvara opasno negativno u pozitivnu životnu snagu, u snagu ljubavi i milosrđa.

Sve što nas okružuje, ono što vidimo i ono što fizičko oko nije u stanju opaziti, je zakon. Bilo da pr ičamo o zvjezdanim putanjama, o gravitaciji , o zbivanjima u carstvima prirode, o ponašanju našega bližnjeg, ili bilo da razmišljamo o svome vlastitom djelovanju - posvuda susrećemo zakonitosti. Bilo da se ovuda ili onuda krećemo, bilo da izaberemo ovaj ili onaj smjer putovanja, bilo da putujemo u ovu ili onu zemlju, bilo da putujemo avionom, brodom, auto­mobilom, ili vlakom, sve je u nama već predodređeno.

4 7

Naša predodređen ja su mehanizmi upravljanja. Ona su alati zvijezda u kojima se nalaze, kao što je već objašnjeno, naši unosi. Oni utječu na svijet programa naše duše i na programski svijet budne svijesti i podsvijesti našega materijalnog tijela. Oni dovode u pokret našu sliku karaktera i obilježavaju naše tijelo.

Za svakoga pojedinog od nas je važno razlikovanje Božjeg zakona, zakona ljubavi i mira, s jedne strane, i zakona našeg ega, s druge strane.

Naše se besmrtno duhovno tijelo sastoji od bezbroj zakonitosti vječnog /akona. Boga. Iz toga sveobu­hvatnog zakona ljubavi i mudrosti primili smo preko Mojsija Deset zapovijedi, a od Isusa, Krista, Govorna Gori. Te zakonitosti trebaju nam biti zapovijedi vodilje po kojima se možemo orijentirati da bismo došli do sveobuhvatnoga, vječnog zakona Božjeg, ljubavi. Iz ljubavi, iz Boga, struje sloboda, radost, sreća, harmo­nija, jednakost, jedinstvo i pravednost. Čisto duhovno tijelo je dakle bit svega čistog iz beskonačnosti.

Zakon koji se odnosi na osobu, na «ljudskost» čovjeka, je zakon osobnog ega. On se sastoji od pro­grama, odgovaranja svakoga pojedinog, od osobnih, egoističnih zakonitosti koje se odnose na naš mali svijet, svijet našeg ega. Te naše Ja-zakonilosti, što smo ih sami sebi stvorili, prekrivaju božansko u nama. S tim svojim programskim unosima mi radimo. Oni su, u prenesenom smislu, naši alati. Njima mi utječemo na svoje bližnje i na svoju okolinu.

Zakonitost beskonačnosti «lsto ide istome» ili «lsto privlači isto» vrijedi i za naša odgovaranja. Ono što odašiljemo od svojih ljudskih, grješnih programa, što

4 8

time započinjemo i činimo, isto ili slično privlačimo opet na sebe To nas obuzima i obilježava.

Po zakonu odašiljanja i primanja - Isto privlači isto - n a nas se opet vraća samo ono što smo odaslali. Čista bića privlače samo čisto, jer oni ispunjavaju čisto, božanski zakon. Nečisto biće, čovjek, često privlači nečisto, ono s toje sam unio u sebe, ono što obilježava njega, čovjeka. Sve dok stvaramo odgovaranja, mi stvaramo i proširujemo i svijet svojih osobnih za­konitosti, koji su nam odjek, jer što odašiljemo, to primamo.

Pretvorbom svoga Ja-zakona i ispunjavanjem Božjih zakona stvaramo svijetlu sliku svog opstanka i približavamo se Božjoj slici i prilici. Projekcijom miješanih programa odgovaranja nastaje naša osobna kom un ikacijska m reza

Božji zakon se sastoji od sedam osnovnih snaga: Red, Volja, Mudrost, Ozbiljnost, Strpljivost - ujedno Dobrota - Ljubav i Milosrđe - ujedno Blagost.

Egoistični zakon, što g a j e svaki pojedinac osobno stvarao i stvara, sastoji se od nereda, samovolje, inte­lektualne težnje, od lakoumnosti, nestrpljivosti, samo­ljublja - ujedno sebičnosti - i nemilosrđa - ujedno ne-milostivosti.

4 9

Sedam božanskih osnovnih snaga. Božji zakon, odvraćanjem bića Pada i stalnim griješenjem ljudi bilo je preokrenuto u sedam egoističnih radnih snaga koje su ljudski ego. S tih sedam egoističnih snaga svaki čovjek pravi svoje grijehe i svoj udio u kanui svijeta, krivnji svijeta. To je njegovo egoistično nasljedstvo. Individualni unosi su ljudski karakter, osobnost svakog pojedinca; njome se ne može opteretiti druge. Taj naš individualni zakon je naš radni volumen. Iz njega crpimo i iz njega utječemo na svoje bližnje i na svoju okolinu.

Svoja odgovaranja možemo vidjeti i kao radni stol, onda kad na njima tokar imo i iz rađujemo druge programe, kao npr. lukavost i podmuklost da bismo izvukli svoje koristi. Radni stol naših odgovaranja služi nam također da proizvedene programe tako istokarimo i opskrbimo naizgled logičkim argumentima, da ih opremimo s uputama koje uzimaju u obzir slabosti našega bližnjeg kako bi naš bližnji nasjeo na njih i mi lako mogli svoje programe projicirati u njega, ujedno sugerirati.

Tko se sam ne istražuje i ne iskuje sebe tako da svoje grješno obradi i promijeni u mišljenje i ponašanje Bogu po volji, j ednog će ga dana iskovati njegovi bližnji koji mu sugeriraju svoje uzorke mišljenja, svoje htijenje i želje, dakle projiciraju u njega ili prenose telepatijom.

Budući da u svakom čovjeku prebiva Bog, svaki čovjek u sebi također ima snagu Krista Božjeg da pre­tvori svoja odgovaranja, dakle svoje grješno, kako bi iz svoga individualnog zakona, ego-zakona, dospio u

5(1

Božji zakon. Svakom je čovjeku dakle zapovjeđeno da sedam osnovnih snaga Božjih, koje je svaki poje­dinac na različite načine preokrenuo, dovede u red, od nereda u red, od samovolje u Božju volju, od inte­lektualne težnje u božansku mudrost, od lakoumnosti u ozbiljnost, od nestrpljivosti u strpljivost, od samo­ljublja - ujedno sebičnosti - u ljubav prema Bogu, od nemilosrđa - ujedno nemilostivosti - u milosrđe.

Božji zakon je neuništiv. Bilo kad moramo svoj Ja-zakon promijeniti i ispunjavati Božje zakonitosti, jer zakon Vječnoga je apsolutan, nepromjenjiv. Ili ćemo se promijeniti i tako opet postati ljubazni, miroljubivi, zdravi, veseli, sretni, dakle svjesni Boga, ili ćemo dalje raditi na svom egu, zakonu odgovaranja i nadalje žeti to što smo posijali, takoreći napravili.

Sijemo li nadalje mržnju i zavist, tada će nas po­goditi mržnja i zavist; sijemo li nadalje nemir i svađu, tada će nam doći isto ili slično; sijemo li neprijateljstvo i drugi zbog nas stradaju, tada ćemo isto ili slično privući na sebe.

Slika karaktera koju smo sami naslikali o sebi samima je , kao s to j e izloženo, višestruko snimljena. Cjelokupni kompleks naših unosa tvori našu osobnu komunikacijsku mrežu. Čovjek je dakle pauk koji je ispleo svoju mrežu, i on je taj kojeg povlače niti mreže.

Energetske «niti» te mreže idu od nas kako do ljudi oko nas, do mjesta, do stvari do životnih oblika tako do bestjelesnih duša, do planeta spremnika u ma­terijalnom kozmosu, do planeta spremnika u razinama čišćenja. Naši unosi u zvijezdama spremnicima koz-

51

mosa Pada, koji imaju svoj par u unosima, programima naše duše, u našim moždanim stanicama, u našim genima i u svim tjelesnim stanicama, određuju našu sudbinu.

Ako dijelovi naših istih ili sličnih unosa iz različitih zviježđa djeluju na nas povezano, nanizani kao niz bisera, tada se u nama povezuju dijelovi naših programa koji zatim utječu pojačano na naše tijelo i izazivaju bolesti, udarce sudbine, nevolje i slično.

Svatko od nas danas unosi to što će biti sutra ili što će ga sutra pogoditi. Naše ponašanje je odlučujuće. Ili se ob raćamo Bogu i s tvaramo svijetao, p lemeni t karakter, svijetlu sliku svog opstanka, koja se približava božanskoj slici i prilici, ili i nadalje izrađujemo svoj egoistični portret, koji se iskazuje kao loš karakter, što se prikazuje slikovito u formi i obliku i pokazuje tko je čovjek stvarno.

Hoćemo li spoznati sebe, tada bismo trebali gledati u mnoga ogledala s kojima se svakodnevno suoča­vamo: ljude oko sebe i mnoge situacije dana. Oni nam odražavaju naše božansko ponašanje ili naša odgo­varanja.

Tko počne vježbati samospoznaju pomoću zakona odgovaranja, njemu će često biti malo neugodno, jer lakše je jednostavno pokazati na bližnjeg i njemu dodijeliti i pripisati sve loše. Ali brzo će primijetiti da se svatko može osloboditi samo preko samospoznaje - zahvaljujući Kristu Božjem koji je preko Svoje otkupiteljske snage naš Spasitelj i Osloboditelj.

52

Preko grijeha čovjek je stvarao i stvara svoje individualno opažanje. On vidi i čuje sebe sama

Kao što je već izloženo, svatko je od nas graditelj svoga vlastitog personificiranog zakona. Svatko se međut im svakodnevno može mijenjati na dobro s pomoći Krista Božjeg u sebi. Ako se posvetimo duhu Krista Božjeg u sebi, tada naš karakter postaje pleme­nitiji, osjetila nam postaju finija, misli nescbičnije, riječi iskrenije, a naša djela sve više i više Bogu po volji. Sve su naše misli i težnje tada usmjerene na iskrenost. Tada postajemo pravedni, tolerantni, do­bronamjerni , ljubazni. Naša osjetila tada sve više obuhvaćaju pozitivno, jer nam misli i težnje postaju svjesnije Boga. Tada ispunjavamo također riječi Krista Božjeg koje po smislu glase: «Ono što želiš da ti drugi čine, učini prvo ti njima.»

Odvrat imo li se od Boga, zakona ljubavi, tada preokrećemo riječi Krista Božjeg i kažemo: «Drugi trebaju činiti to što ja hoću. Tada ću razmisliti hoću li im i ja ispuniti mrvicu njihove volje.» Odvraćanjem od Boga naši grijesi, dakle naša odgovaranja, sve više utječu na naš svijet osjetila koji opet obilježava naš karakter. To se događa ovako: Grijeh zasjenjuje unu­tarnje oko koje gleda vladanje božanstva. Preko grijeha čovjek je stvarao i stvara svoje individualno opažanje. Grijeh vidi opet samo sebe: grijeh.

5 3

Tko npr. zavidi imućnim ljudima oko sebe, time obilježava svoj organ vida. Zavidno oko vidi uvijek samo imućne, ljude koji više zarađuju od njega. To odmah sa sobom donosi emocije i misli. Dotični vidi sebe kao uvijek-prikraćenog kojem su mnogi drugi uskraćivali i uskraćuju ponešto, čak sve vrijedno truda.

Svijet zavidnika je pun ljudi dostojnih zavisti. On je uvijek začuđen i uzrujan jer mu kroz njegove naočale zavisti izgleda da većina ljudi ima više od njega i to -kako on misli - nezasluženo. Ako smo puni zavisti, tada vidimo, čuvstvujemo, mislimo, čujemo, uvijek ono što nam zavist unosi.

Sto češće razmišljamo o imućnome i podupiremo zavist, to brojnije će tada biti asocijacije prema tom čovjeku. Bezbrojni trenuci koji stvaraju misli, želje i čuvstva, obilježavaju našu budnu svijest i podsvijest i ekran oka. Unesene slike misli i želja oko reflektira. Tako obilježeni organ vida tada je naša individualna vidna slika koja je za nas realnost. Božanski impulsi ljubavi i čestitosti bivaju zasjenjeni grijehom, porokom zavisti.

Zavidnik čuje npr. kako imućni govori . Što se događa? Njegov organ vida koji je već odgovarajuće programiran sada sastavnim elementima slikovnih obilježja utječe na osjetilo sluha. Time ono s to je čuo biva odgovarajuće obilježeno unaprijed. Zbog utjecaja vidnog organa zavidnik tada misli: «Lako je njemu pričati! Taj posjeduje to što ja nemam. Život sije uredio ugodno i pušta da drugi rade za njega.» On misli dalje otprilike: «Njegove su mi riječi mrske. Ne želim ga ni čuti ni vidjeti.» To što zavidnik čuje odgovara slikama

54

koje su već pomutila njegova osjetila. Sastavni ele­menti određenih slika koja obilježavaju organ vida sada utječu na osjetilo sluha i odgovarajuće ga programiraju.

Tako čovjek dospijeva u slijepu ulicu vlastitog ega. Mi više ne vidimo jasno. Zbog grješnog koje nama vlada, sve više i više gubimo odnos prema realnosti. Da bismo ponovo pronašli nju i sebe same, trebali bi­smo umjesto da predbacujemo bližnjem, pronaći u sebi uzrok svoje ljudske slabosti, svoje zavisti, kako bismo je očistili, više ne ponavljali i umjesto nje izgradili snagu u životu božanskih zakonitosti

Uzajamno obilježavanje naših osjetila i našeg čuvstvovanja, osjećanja, mišljenja, govorenja i djelovanja izgradnje naše uzorke ponašanja. Reakcije dovode do akcija

U čitavoj beskonačnosti ne postoji ništa statičko. Tako naše osjetilo vida utječe na osjetilo sluha, a osjetilo sluha na osjetilo vida; oba utječu na osjetila mirisa, okusa i opipa, a oni opet na osjetila vida i sluha. Slikovnim materijalom osjetila bivaju obilježena naša čuvstva, naše misli, riječi i postupci, naše želje i strasti, koji zatim opet utječu na slikovni materijal naših osjetila. Tako nastaje naš mali Ja-svijcl, svijet želja, također svijet naših nagona i strasti kao i svijet boja, oblika, mirisa i zvukova koji odgovara našoj naravi.

5 5

Bilo je rečeno da programi osjetila vida i sluha utječu na osjetilo mirisa. Osjetilo mirisa biva obilježeno odgovarajućim elementima slikovnog materijala naših osjetila vida i sluha. Čovjek tada biva upravljan prema onim mirisnim tvarima što odgovaraju upravljačkim mehanizmima osjetila vida i mirisa. Nakon toga čovjek počinje preferirati određene mirise, jela i pića. Prefe­rirane mirisne tvari, preferirana jela i pića, te želje i misli potaknute njima obilježavaju opet osjetilo mirisa. Ti različiti mirisni programi koji su istovremeno meha­nizmi upravljanja ostalih osjetila, imaju svoj specifičan miris koji se izlučuje preko žlijezda tijela. Pohranjeni programi osjetila mirisa i sva ostala programiranja od­ređuju uzorak ponašanja čovjeka, njegov karakter i miris njegovog tijela.

Mnogima je poznata podcjenjivačka izreka: «Ne mogu ga pomirisati». Tko se dublje uživi u ovu svoju izjavu zna zašto ne može pomirisati svoga bližnjeg, što ima prigovoriti svome bližnjem. Tjelesni miris jednoga budi kod drugog odgovaranja koja se potiču i aktiviraju preko područja osjetila vida i sluha, ali čiji korijeni mogu ležati u sasvim drugom području. Riječi «Ne mogu ga pomirisati» sadrže za nas dublje značenje preko kojeg nam naše razine čuvstava i osjećaja mogu dati razjašnjenje. Moramo dakle analizirati svoju izjavu da bismo mogli naći razloge, uzroke, zašto svoga bližnjeg «ne možemo pomirisati», što znači, njega odbijamo.

Mi smo ljudi skloni prelaziti preko ovakvih i sličnih misli ne postajući svjesni njihovoga dubljeg značenja,

56

dakle ne stječući jasnoću o tome što nam to želi reći. Sve dok ne analiziramo uzbuđenja svoje naravi, svoje negativne misli, riječi i postupke koji uvijek iznova dovode do uzbuđenja naravi, da bismo našli razloge uzbuđenja - koje bismo tada trebali također očistiti s pomoću Krista Božjeg u sebi i više ne ponavljali - mi i nadalje programiramo svoju budnu svijest i podsvijest i svoju dušu sa svojim pogrešnim ponašanjem, što tada opet obilježava naše ponašanje, i prema tome i naš karakter. Naše ponašanje - dakle naši grješni programi koji su naša opterećenja-u zadanom kozmičkom ritmu biva segmentarno potaknuto od zviježđa koja nose naše pohrane, kako bismo pravodobno mogli očistiti svoje pogrešno ponašanje, prije nego se ono odrazi u tijelu i na njemu.

Životarimo li bezbrižno iz dana u dan, ne osvrćući se na ono što nam dan želi pokazati, tada će nas jednog dana jedan takav potaknuti segment odgovaranja, ujedno grijeha, obilježiti bolešću, patnjom, brigom, nevoljom i sličnim. Tada moramo žeti to što smo posijali.

Programiramo li svoja osjetila, npr. osjetilo mirisa, okusa i opipa s daljim pogrešnim ponašanjem, tada će na to novo programiranje utjecati već postojeći progra­mi naših osjetila, našeg načina mišljenja, govorenja i postupanja kao i naših strasti i čežnji. Obilježavanje jednog osjetila dakle povlači za sobom dalja progra­miranja i obilježavanja.

Svaki je čovjek doduše kompjutor, ali svaki kom­pjutor čovjek ima svoje specifične programe. Mi ljudi

5 7

za jednu stvar više puta biramo iste rijeci, ali svatko cesto time misli nešto drugo. Mi dakako imamo svoj rječnik, ali svatko puni riječ, čahuru, svojim karak­terom, svojim uzorcima ponašanja, svojim čežnjama i strastima, što su u najužoj komunikaciji s naših pet osjetila.

Ovisno o programu jedan preferira ovu hranu i onaj miris, drugi opet drugo jelo i neki drugi miris. Ako desetero ljudi uzme istu hranu i isto piće, tada će svaki pojedini iz toga osjetiti svoje programirane nijanse okusa i mirisa. Ako se pojedinca pita u svezi s hranom i mirisom, tada će svatko dati drugačiji komentar, odgovarajuće svom programiranju. 1 onda kad dva čovjeka daju iste izjave o okusu neke hrane ili mirisu nekog jela, ipak svatko misli nešto drugo, jer mi svojoj riječi dajemo druge misli i čuvstva - odgovarajuće svojim već postojećim unosima.

Također osjetilom opipa upravljaju već postojeći programi osjetila vida, sluha, mirisa i okusa, ali i naš svijet čuvs tava , mišljenja i riječi. Osjet i lo opipa programira se dodatno preko onoga što pipamo, jer na svim predmetima prianja bezbroj vibracija. Ako su j edna ili više tih vibracija sl ične našim unosima, odgovaranjima, tada stupamo s njima u komunikaciju. Tom komunikacijom preko našeg osjetila opipa mogu se probuditi čuvstva ili misli koje odgovaraju onim vibracijama što su prianjale na predmet kojeg smo opipali. One utječu na naše osjetilo opipa; mi ga time programiramo.

Svatko od nas opipa svakodnevno različite predmete i u ruke uzima raznovrsne stvari. Često se pozdra-

58

vljamo stiskom ruke. Hvatamo kvaku vrata da ih otvo­rimo; pritišćemo dugme zvonca; uzimamo u ruke ko­vanice i novčanice na kojima prianjaju vibracije vrlo mnogih i različitih karaktera.

Posvuda prianjaju nebrojene vibracije, a one koje odgovaraju našem svijetu programa preuzimamo na različite načine preko osjetila opipa. Na taj način, preko neposrednog poticaja našeg osjetila opipa, mogu se opet aktivirati aspekti iz programa drugih osjetila koji zatim utječu na naša čuvstva, na naše mišljenje, govo­renje i postupanje, na naše želje i čežnje.

Spoznajemo: U velikoj komunikacijskoj mreži sve je povezano i isprepleteno jedno s drugim, tako da, ovisno o okolnostima, j e d n a mirisna nijansa ili j e d n a misao dovodi do titranja velike dijelove te komunikacijske mreže i aktivira iste i slične aspekte odgovaranja u drugim osjetilnim organima ili u nekome misaonom programu ili u nekom programiranju čuvs­tava. Te reakcije tada postaju akcije u našoj budnoj svijesti. Počinjemo se odgovarajuće ponašati. Tada ćemo i odgovarajuće postupati i ovisno o okolnostima činiti ovo ili ono što do sada nismo držali mogućim.

59

Slika karaktera sveznalice. Tko preuzima mišljenja i predodžbe drugoga, postaje njegov dio; oboje je vezano

Svaki program našeg svijeta osjetila, čuvstava i mišljenja ima bezbroj slika. Svaki aspekt pojedine slike odašilje, utječe na nas i upravlja nama.

Već smo imali primjer zavisti. Zavist ima različite varijante i varijacije. Zaviđnik je u širem smislu čovjek koji zgrće i žudi, koji želi prigrabiti sve što odgovara njegovom osjetilu vida i opipa. Onako žestoko kako se ponaša, tako on i uzima. On hoće sve opipati, sve isprobati, sve prigrabiti. On često smatra da također sve zna bolje. Tako on hoće opipati sve kako bi ocijenio po mjerilu svojih programa osjetila. Na taj se način on odvraća od unutarnjeg opažanja i stvara sve više odgovaranja, svoje osobne zakonitosti.

Svaka sveznaliea točno pazi na to da drugi prihvaća njegovo mišljenje i da stvari vidi kao i on. Ako sve­znaliea primijeti da ga drugi sluša, tada mu se on često ulaguje i dodvorava riječima. Na taj način on pokušava, svjesno ili nesvjesno, bližnjemu sugerirati svoje miš­ljenje. Ako je slušatelj labilan, ako je slabo otporan, tada dopušta đa grlati utječe na njega. Tada mjerilo ovoga postaje njegovo mjerilo. To je projekcija iz odgo­varanja drugoga.

Recimo još jednom: Tko preuzme mišljenja i pre­dodžbe, svijet želja i egocentričnost svoga bližnjeg.

60

taj postaje dio njega. Aspekti što su bili projicirani tada djeluju i u onome koji je dopustio da mu sveznaliea dade svoje mjerilo.

To isto vrijedi kada ljudi svjesno prenose misli drugim ljudima ili ih hoće potaknuti na djelo. I duše mogu telepatski utjecati na ljude, onda kad u čovjeku postoje programi odgovaranja koji su slični pro­gramima duše vezane za Zemlju.

Čovjek živi u kotlu mnogostranih utjecaja dok s Kristom ne napusti posudu egoističnog ponašanja koja isparava i ključa, u kojoj vrijedi samo: Ovaj je loš, ja sam dobar. Ovaj je zločinac, ja sam nevini koji pati zbog njega. Ovaj je netolerantan, ja sam tolerantni čija se sloboda ograničava. Ovaj je nepošten, ja sam čestiti čija se iskrenost tako loše nagrađuje. Ovaj treba za mene učiniti ovo i postići ono. Ovaj me treba podići na ljestvama uspjeha, a ovaj treba za mene obaviti prljavi posao. Ovaj je zlikovac; ovaj, ovaj, ovaj - a ja grlati, kojemu se događaju svakakve nepravde . . .

Objasnimo si još jednom: Prijenosom odgovaranja preko sugestije, ujedno projekcije, i preko telepatije, podložnik, u aspektima što su mu usađeni, postaje dio drugoga, a drugi postaje njegov dio u zakonu uzroka i posljedice, sjetve i žetve.

Ove se niti za vezuju mnogo češće nego što smo toga svjesni. Posvuda gdje «zapravo» imamo drugi nazor ali ipak kažemo da; tamo gdje svoj «zdravi razum» isključimo ili čak ušutkamo svoju savjest da bismo mogli vjerovati i potvrditi ono što nam drugi serviraju; tamo gdje za ljubav mira kažemo ili učinimo

61

nešto što sami ne bismo rekli ni učinili - tamo bismo trebali posvuda biti veoma budni i pitati se zašto tako postupamo. Pomoć za novu orijentaciju naći ćemo u Deset zapovijedi i u poukama Govora na Gori i u bo­žanskim principima Jednakost, Sloboda, Jedinstvo, Bratstvo i Pravednost.

Ako projekcija proteče uzajamno, pri čemu jedan d r u g o m e i drugi p rvome usađuje di je love svojih odgovaranja, tada tijekom vremena to utječe i na gene oboga. Tim približnim izjednačavanjem oni se lijepe jedan na drugoga kao čičci. Oni su zavezani. U odnosu na dalje inkarnacije to znači: Oni se uvijek iznova sastaju j e r ih povezuje isto i slično. To je slučaj npr. u mnogim partnerstvima na ovom svijetu, ali ne samo tamo. Projekcije, ovisnosti, oslanjanje i slično su jako prošireni. Sve dok se još nalazimo u šikari svog ega teško da ćemo moći reći da smo slobodni.

Svaki čovjek ima udjela u razaranju Zemlje, prirodnih carstava i atmosfere; on će morati snositi posljedice

Prije nego se pozabavimo carstvima prirode saž-mimo još jednom zakonitosti i tokove:

Našim mozgom u svakom trenutku jure nebrojena čuvstva i misli. Većina ih dolazi iz vlastitih programa. Odašiljačkim potencijalom svojih programa utječemo

62

i na svoju okolinu i odatle pozivamo opet ono što nam je slično, što nam odgovara.

Aspekti energija što smo ih potakli svojim oda­šiljanjem u okolinu formiraju se u čuvstva i misli u našoj budnoj svijesti. Ako se tim mislima zaokupljamo dulje vrijeme, one se potenciraju i povećavaju naš odašiljački potencijal. Na taj način proširujemo svijet programa svoje odašiljačke i prijemne stanice. Svakog trenutka možemo utjecati na svoje programe, po­većavati ih i pojačavati ili ih korak po korak pretvarati, pri čemu svoje negativno, svoje grješno, s pomoći Krista Božjeg okajemo, očistimo i više ne činimo. Svaka promjena, kako u pozitivnom tako i u nega­tivnom, odražava se u nama i na nama, a također i u zviježđima u kojima su pohranjeni naši programi.

Svatko od nas je višestruko registriran. Ti su unosi postojano u akciji zato jer u trenucima svojih dana imamo mnoge osjetilne dojmove iz kojih opet nastaje bezbroj osjećaja i misli koji postojano drže u pokretu pohrane, kako u pozi t ivnom tako i u negat ivnom. Svoj im osobn im p rogrami ran j ima , dak le svoj im odgovaranjima, koja su naše osobne zakonitosti, mi utječemo i na svoju okolinu, npr. na prirodna carstva koja mijenjamo prema svom mjerilu, prema svojim predodžbama.

Na isti način kako u malome utječemo na svoje bližnje, tako djelujemo i u velikome. Masa ljudi s istim i sličnim programima pokušava svakoga i sve podrediti svome mjerilu vrijednosti. Time oni utječu i na prirodna carstva i mijenjaju ih, među ostalim, križanjem živo-

63

tinja, načinom držanja životinja pri čemu čovjek određuje kako životinje moraju živjeti i ponašati se, «oplemenjivanjem» biljaka i sada također promjenama gena u biljkama, životinjama i ljudima. Sve se dakle mora događati po nahođenju čovjeka koji je opsjednut zabludom da je gospodar stvaranja. Ipak: Čovjek doduše može promijeniti izvanjski, materijalni oblik prirodnih carstava i svojom predodžbom vrijednosti utjecati na zemaljski svijet životinja, biljaka i minerala, može životinje podjarmiti, mučiti i nametnuti im svoju volju; naprotiv, u kozmičke tokove, u koje su uključena i prirodna carstva u njihovu jezgru, njihovu unutarnju strukturu koja je duhovna - on ne može unijeti svoje predodžbe vrijednosti i mjerila; on također ne može utjecati na duhovne kolektive biljaka i na struje djelo­mičnih duša životinja.

To što pojedini čovjek počini prirodnim carstvima ulazi u njegov grješni svijet programa, a time i u njegove polirane u materijalnom kozmosu i u razinama čišćenja. Brutalni zahvati u prirodna carstva daju pečat karakteru čovjeka i obilježavaju njegovo tijelo.

Često se čini kao da će se priroda podrediti ljudima. Ali to vara. Čim se mjera mučenja i iskorištavanja napuni, priroda se brani, zato jer ona ne preuzima programe ljudskog ega kao svoju životnu kvalitetu. Ona se ne dopušta trajno manipulirati, dakle progra­mirati. Ona nije niti subjekt niti objekt. Ona je Božje stvaranje.

Mnogi ljudi ne vjeruju u zakon sjetve i žetve. Oni smatraju da ako ne prihvaćaju taj zakon da on i ne postoji.

64

Kad nas snađe zlo kažemo često: «Tome je drugi kriv». Prema kršćanskom učenju se međutim kaže: «Zašto vidiš trun u oku svog brata, a ne primjećuješ brvno u svom oku?» Mi dakle rijetko hoćemo svoj udio u događaju pogledati i analizirati. Vrlo rado krivicu pripisujemo slučaju, «drugome» ili Bogu.

Promotrimo li i analiziramo stanje naše Zemlje, tada ćemo reći - i to s pravom: Priroda je uništena u velikoj mjeri zato jer se čovjek ponaša protiv prirodnih zakona.

M e t o d a m a koje se supro ts tav l ja ju p r i rodn im carstvima čovjek zahvaća u tok prirode i elemenata. Ako pomislimo na mnoge štetne tvari koje razaraju pluća Zemlje, šume, tada nam se postavlja pitanje: Čime će disati Zemlja i kako će opskrbljivati čovjeka sa zrakom bogat im kis ikom? Tko će preuzimati i pretvarati štetne tvari kad to više neće biti moguće šumama?

Regulacija riječnih tokova, popločavanje zelenih površina i još mnogo toga su zahvati u prirodu kojima se među ostalim remeti krvotok organizma Zemlje kojeg tvore vode. I atmosfera jedva više nudi zaštitu Zemlji, budući daje pretežno razorena uzrocima ljudi. U slučaju toga globalnog prekršaja i njegovih poslje­dica mnogi su ipak uviđavni, npr. u iskazu: To s to j e čovječanstvo prouzročilo, to što je učinilo prirodi, pogodit će opet čovječanstvo. - Neki također spoznaju: Svaki je čovjek, dakle svatko od nas, pridonosio ili pridonosi razaranju Zemlje, a i atmosfere i morat će snositi posljedice svog udjela.

U odnosu na prirodna carstva postoji dakle uvid u zakonitosti kauzalnog zakona. U svome osobnom

65

životu mi najčešće n ismo u istoj mjeri sp remni prihvatiti zakon uzroka i posljedice, sjetve i žetve i prepoznati ga u posljedicama svojih vlastitih uzroka. Ako naime saznamo da naši osobni uzroci rezultiraju također našim osobnim posl jedicama, tada često uzvikujemo i bunimo se: «To ne može biti!» Nećemo povjerovati da smo npr. sami krivi za svoju bolest, da je našoj patnji razlog vlastito pogrešno ponašanje ili da smo, kada u našoj obitelji dođe neki udarac sudbine, i mi sami prouzročili jedan dio.

Koji je razlog tome? Glavni je razlog da je znanje o zakonu sjetve i žetve i o reinkarnaciji već više od 14 stoljeća protjerano iz kršćanskoga vjerskog i misaonog blaga.

Mjera je puna. Reinkarnacija - ključ zakona sjetve i žetve

Pozabavimo se još j ednom s carstvima prirode. Oskvrnjivanje prirode provodilo se generacijama. Do prije nekoliko godina činilo se kao da je priroda zdrava. Sada doživljavamo - kao iz vedra neba - d a j e mjera puna . Sada pr i roda kao že tvu iznosi ono što su generacije sijale, dakle učinile prirodi.

Slično se događa i kod nas ljudi. Naša sjetva može biti stara generacijama. To što nismo dosad očistili može sada, u ovom utjelovljenju postati aktivno.

66

Sad će ponetko reći: ^Reinkarnacija, u to ne vje­ruj em.» Međutim za sve više ljudi reinkarnacija je među ostal im ključ svijeta njihovih odgovaranja , njihove sjetve. Iz toga proizlazi uvid da nam Bog, ljubav, ne šalje bolest, nevolju ili sudbinu, nego da mi žanjemo sjeme, sjetvu koju smo sami unijeli u njivu svoje duše.

Mi ljudi vrlo brzo svome bližnjem pripisujemo krivnju za svoju nevolju. Ako međutim vjerujemo u kauzalni zakon, u zakon sjetve i žetve, tada se prije ili kasnije podiže pitanje: Kada sam to posijao? Ne mogu se sjetiti da sam u ovom životu ovo ili ono mislio, govorio ili učinio što bi moglo dovesti do tog udarca sudbine ili do te bolesti. - Ali ako promotrimo izreku «Što čovjek sije, to će on žeti», tada dosljedno proizlazi: Jednom smo u svoju dušu morali unijeti tu sjetvu koja danas, u ovom životu, niče kao bolest, patnja, udarac sudbine ili nešto drugo.

Od Kris ta , našeg Otkupi te l ja , p reko Njegove božansko-proročke objave znamo da za dušu na ra­zinama čišćenja postoji isključivo otplaćivanje krivice. Na Zemlji, gdje duša posjeduje tijelo, čovjek u svome svijetu misli i čuvstava može pravodobno prepoznati svoju krivicu; može se pokajati, očistiti i grješno više ne ponavljati. Ako ne obraćamo pažnju na svoju savjest i ne koristimo dnevnu energiju, tada je moguće da u ovom životu nikne jedan dio sjetve što smo je posijali u prethodnim inkarnacijama. Dakle žanjemo.

Zbog toga je Zemlja, zemaljska škola Boga za Njegovu palu djecu, mjesto otplaćivanja i dokazivanja. Ako točno pogledamo, spoznat ćemo da u razinama

6 7

čišćenja postoji isključivo otplaćivanje; na Zemlji, u zemaljskoj školi, postoji otplaćivanje i pravodobno čišćenje. Iz toga slijedi da j e dopuštenje reinkarnacije čin Božje milosti, jer duša može doći opet da bi s po­moći Krista Božjeg očistila ono što bi inače morala otplaćivati u onostranome.

Reinkarnacija je posve logična zakonitost u zakonu sjetve i žetve. Ona nam donosi ključ za to, zašto se jedno dijete rađa bolesno, a drugo zdravo, zašto jedan čovjek ima ovu, a drugi onu nevolju, zašto j ednog čovjeka snalazi teška sudbina a drugi prilično dobro prolazi kroz ovaj zemaljski opstanak. Reinkarnacija je prakršćansko učenje i prema tome učenje Isusa iz Nazareta, iako u Bibliji samo još malobrojni tragovi upućuju na to.

Kad se reinkarnacija više ne bi mogla primjenjivati za objašnjenje naših različitih životnih okolnosti i sudbina, mnoga bi pitanja ostala bez odgovora. Na mjesto vjerodostojne, logične istine postavljene su «tajne Božje».

Još kratko ćemo se udubiti u «Božje tajne» koje n isu niš ta d rugo nego izgovor inst i tuci ja c rkve . Razjasnimo si: Da je Bog čuvao neku tajnu od nas, bio bi nesavršen kao što smo nesavršeni mi ljudi. Sto On ne smije reći Svojoj djeci? Sto ona ne smiju znati? Što ona moraju jednostavno vjerovati? Na ovo nam institucije crkve ne daju odgovor. Ali Isus, Krist, daje nam odgovor, jer On je po smislu rekao: «Najprije težite za Božjim kraljevstvom, sve ostalo će vam se dodati».

68

Isus nam je time objavio da smo baštinici Božjeg kraljevstva, a ne samo djelomični baštinici vječnog kraljevstva, jer On je rekao: «Božje je kraljevstvo u vama». Da nam je Bog kao čistim bićima poklonio samo dijelove Svog kraljevstva, tada bi drugi dio On zadržao za Sebe, i tada bi taj bio Njegova tajna. Ali Bog je svakome Svom djetetu dao bit i svjetlo cjelo­kupnog božanskog kraljevstva. Našim riječima rečeno: On nije za Sebe prištedio nikakav kut; ništa nam nije uskratio.

Ako je međut im kraljevstvo nutrine zasjenjeno gri jehom, tako da čovjek više nema pris tup tome Unutarnjem kraljevstvu - osim ako on s Kristovom pomoći ne razriješi grijehe, sjene - tada se tamne mrlje koje prekrivaju svjetlo Božjeg kraljevstva u njemu, lažno prikazuju kao «Božje tajne». Bog nema tajni pred Svojom djecom, niti onda kad institucije crkve dru­gačije misle. One su već mnogo toga tvrdile što se napokon pokazalo kao puko mišljenje, npr. da se Sunce okreće oko Zemlje.

Ako se okrećemo oko Sunca Krista, tada nam nije potrebno mišljenje institucija crkve, j e r tada nam sine svjetlo. Logika re inkarnac i je o m o g u ć u j e nam da spoznamo da Bog nema tajni.

Zakon sjetve i žetve je također uvjerljivo logičan. Budući da smo mnogim stoljećima bespomoćno puko vegetirali pod ja rmom «tajni», m o r a m o se najprije uputiti na razne načine u te temeljne zakonitosti koje određuju naš zemaljski život, koje su tako jednostavne kao i genijalne.

69

Jedna slika: Kada bismo u svoju njivu posijali pšenicu i kad bi netko drugi požeo zrelo zrno - što bismo rekli? «Čuj, to je moja njiva, to je moja pšenica! Ja sam je posijao.» Ali kada se radi o našem grješnom sjemenu što smo ga posijali u njivu svoje duše, tada se često uzrujamo i kažemo: «To je sjetva moga bližnjeg. To je krivnja moga muža, moje žene, moje djece, krivnja mojih roditelja, mojih rodaka» - ili čak: »Bog je krivac, Bog me ne voli; On je nemilosrdan.»

Mi smo ljudi još često nelogični. Ali kad se malo sami promatramo i analiziramo svoje uzorke mišljenja i ponašanja, umjesto da ljude oko sebe stalno motrimo kroz lupu svojih programa, procjenjujemo i često osuđujemo kao krivce, utvrdit ćemo da zakon sjetve i žetve djeluje i da zakonom odgovaranja možemo prozreli sebe same i druge, i također skinuli okove nekih dijelom mnogo stoljeća starih projekcija i manipulacija.

Snage koje odasiljemo svojini mišljenjem i življenjem djeluju u našoj sudbini

Razjasnimo si još jednom: Što bismo rekli kad bi neki naš znanac tvrdio da

jedno zrno sjemena može niknuli za neko drugo zrno sjemena i donijeti njegove plodove? Rekli bismo da je

70

to besmislica i daje izvan svake diskusije. Jer svakome od nas je sasvim jasno da nijedno zrno sjemena ne može niknuti za drugo zrno sjemena i donijeti plodove. Mi međutim možemo nešto od svoje loše sjetve unijeli u njivu drugoga ako je tlo spremno za to. Kada se onda kaže da čovjek koji je utjecao na drugoga snosi krivicu za njegovu sudbinu, tada se onome koji to tvrdi sami­losno smješkaju, jer mnogi smatraju da nisu krivi za bolest, nevolju i sudbinu svoga bližnjeg. Oni vjeruju da nikome drugom nisu ništa učinili.

Stvarno ništa? Pitajmo se: Jesmo li bili i jesmo li svojim mislima prema lju­

dima oko sebe uvijek iskreni? Jesu li bile i jesu li senzibilne naše misli i riječi

prema našem bližnjem? Ne utječemo li ni na koga drugog namećući mu da

za nas učini ovo ili ono, premda bismo to mogli sami napraviti?

Nismo li vršili i ne vršimo li pritisak na određene ljude da ispunjavaju našu volju, pa i onda kada oni to neće?

Koliko smo često u razgovoru s drugima ili u mislima - pojedine svoje bližnje opisali kao ogra­ničene, glupe ili nesposobne?

Nismo li još nikada mrzili ili zavidjeli drugima na ovome ili onome? Nismo li još nikad l icemjerno govorili?

Nismo li se još nikada svađali s drugima ili s dru­gima živjeli u neprijateljstvu?

71

Nismo li još nikada pojedine ljude oko sebe pod­cjenjivali i možda ponekoga podjarmili?

Jesmo li obuzdali svoju ljubomoru prema ljudima oko sebe?

Nismo li još nikada naizgled pozitivno govorili, a negativno mislili, nismo li dakle još nikada bili dvo­lični?

Koliko često smo bili ravnodušni prema svome bližnjem?

Čitatelj će reći: «Tko to ne čini!» To je točno. Čovjek nije savršen, ali svatko od nas zna za Božje zapovijedi koje kažu: Ljubi svoga bližnjeg, dakle niti u mislima mu ne želi ništa neljubazno, odnosno loše. - Izgovor bi mogao biti isto tako: «Ne smije se sve tako točno shvaćati. Drugi kažu i čine još gore, a ide im blistavo!»

Da, mnogi su zabljesnuti od lažnog sunca čas-toljublja, zavisti, mržnje, iskorištavanja, utjecaja na druge do želje za ubijanjem - i ide im blistavo. Kad sunce ega međut im više ne sija j e r oblaci uzroka nadolaze i iz oblaka pada ono od čega se sastoje, tada smo zaprepašteni zbog toga jer smatramo da nismo prouzročili nešto takvo ili slično tome što nas pogađa, a pogotovo nismo učinili svome bližnjem.

Iz fizike znamo da se energija ne gubi. Naša čuvstva, osjećaji, misli, riječi i postupci, također mržnja, zavist, neprijateljstvo, svađa i još mnogo drugoga su energije koje se ne raspadaju. Snage koje smo odaslali prije ili kasnije se skupljaju - poput olujnih oblaka. "lb znači da se iz naših pohrana u zvijezdama isti i slični unosi spajaju prema vibraciji, preko naše duše u kojoj se

72

javlja isto ili slično postaju aktivni i pokazuju se u našem tijelu i na njemu ili u našoj neposrednoj okolini. Tada saznajemo posljedicu svojih uzroka, svoju sjetvu. Niče dakle n a š a sjetva, a ne nečija druga.

Je li Bog pravedan?

Uvijek iznova, kao što je već spomenuto, dolazi prigovor da postoje ljudi koji su tokom cijeloga svog života bili jako zločesti. Oni su iskorištavali i pljačkali ljude oko sebe, ništa dobrog nisu rekli o svoj im bližnjima - a ipak im je bilo dobro. Ostarjeli su. a u času svoje smrti spokojno su usnuli. U snu su dakle prešli u drugi svijet. Naprotiv, postoje ljudi koji su t o k o m c i j e loga s v o g ž ivo ta pos tupa l i b r i ž n o i prijateljski, koji se sigurno nisu opteretili takvom krivnjom, a ipak ih muče bolesti i trpe udarce sudbine. A ponekad u času tjelesne smrti dosuđena im je teška borba.

Koliko je doista točna izjava kao: «Ovaj brižni i požrtvovni čovjek nije si natovario takvu krivicu.»? Znamo li to? Možemo li čitali misli čovjeka pored sebe? Možemo li pogledati u njegovu dušu? Imamo li uvid u njegove prethodne inkarnacije?

Gdje se nije sijalo, tamo se i ne očekuje žetva. Ako nas pogodi sudbina, time kao prvo postaje očigledno da smo nešto prouzročili, dakle posijali. Kao drugo, iz vrste i okolnosti toga što se zbiva možemo spoznati

73

koje je vrste bila naša greška. Razjašnjenje o tome naći ćemo u svom svijetu misli i čuvstava.

Ako ne znamo o reinkarnaciji i o zakonu o sjetvi i žetvi tada nismo u stanju tumačiti promjene u svom životu i izvlačimo krive zaključke. Tada ostajemo na površini događanja, uspoređujemo, vrednujemo, i ne rijetko sudimo. Vidimo jednog koji je svoje bližnje iskoristio i opljačkao, kojem je do posljednjeg daha bilo dobro, i drugoga, kojeg smo doživjeli kao pri­jaznog čovjeka, koji je morao trpjeti bolest i patnju. Tada eventualno postavljamo pitanje: Je li Bog pra­vedan Bog? - Iz neznanja mnogi optužuju Boga zato jer naizgled dijeli nepravedno i samovoljno, ljude čini siromašnima ili bogatima, bolesnima ili zdravima i sretnima.

Usmjerimo još j ednom svoju pažnju na izričaj «reinkarnacija». Ako se s njim pobliže pozabavimo mogli bismo postupno razumjeti zašto kod svakog čovjeka nastupaju različite životne situacije i okolnosti. Znanje o reinkarnaciji pomaže nam spoznati pravedno poravnanje s t o j e zasnovano u zakonu sjetve i žetve. Tek ponovnim utjelovljenjem, dakle ponovnim do­laskom u meso posta jemo svjesni smisla ž ivota , također da unosi jednoga počinju djelovati danas, a drugoga tek sutra.

Tko prizna reinkarnaciju kao posljedicu zakona poravnanja - «Sto čovjek sije, to će on žeti» - taj u njemu također spoznaje pravednost Boga koji nijedno svoje dijete ne favorizira niti zapostavlja. Bog u Svome zakonu nema ni žalost, ni bolest, ni nevolju. Božji

7-1

zakon ljubavi koja uvijek daje, glasi za nas: «Ljubi Boga svim srcem, čitavom svojom dušom, svim svojim snagama, a svoga bližnjeg kao sebe sama.»

Ako Bog u Svom zakonu ljubavi nema dakle ni žalost, ni bolest, ni nevolju, tada ih On ne može niti dodijeliti, jer odakle će ih uzeti ako ih ne posjeduje? Zašto bi trebao Bog, koji je beskrajna ljubav, Svojoj djeci nametati kazne, kad im je dao slobodnu volju da se slobodno odluče za ili protiv Njega? Kao posljedicu odluke slobodne volje svatko snosi ono što posije.

Naše patnje - svejedno u kojoj odjeći nastupaju prouzročili smo mi sami zbrojem svoga negativnog djelovanja. U spremniku budne svijesti i podsvijesti, u duši kao i u oba kozmosa, u kozmosu materije i kozmosu razina čišćenja, su naši unosi s kojima pos­tojano komuniciramo, to znači da se u principu oda­šiljanja i primanja nalazimo u razmjeni. Ako dio naših pohrana postane aktivan i ako one teže za djelovanjem, tada ćemo ih kao čovjek doživjeti. Ako nam je duša u područjima duša, tada nas ti aktivni unosi mogu odvesti u inkarnaciju ukoliko hoćemo da kao čovjek grješno očistimo.

Tko se bavi zakonom reinkarnacije, zna da svaki uzrok ima svoju posljedicu i da se svaki uzrok prije ili kasnije u ovome ili u drugim životima ili u mjestima čišćenja mora otplatiti - osim ako ga ne spoznamo i pravodobno očistimo.

75

Dan govori nama. On nam pokazuje dijelove naših unosa koje možemo očistiti. Želje proistekle iz volje ega preokreću se u suprotnost

Zakon odgovaranja iz kojeg može nastati projekcija, za nas je pomoć da pravodobno i korak po korak spoznamo svoje uzroke i da ih s pomoći otkupiteljske snage Krista Božjeg okajemo, očistimo i grješno više ne ponavljamo. To je prosto i jednostavno.

Krist nam pokazuje neposredni put u slobodu, u sreću, u zdravlje, u mir i tako nas vodi u Božju blizinu. Put glasi: Spoznaj svoje grijehe, okaj ih iz sveg srca, očisti ih s pomoći Krista koji prebiva u tebi, moli za oproštenje, također oprosti svome bližnjem koji se ogriješio o tebe, nadoknadi koliko se još može na­doknaditi, i taj grijeh više ne ponavljaj. To je središnje učenje Isusa, Krista, u Njegovome Govoru na Gori.

Ako slijedimo ovo jednostavno učenje tada se korak po korak mijenja mnogo toga. Mijenja se naše po­našanje; misli nam više ne kruže oko naših vlastitih interesa, postajemo sve više nesebični; djelotvorna snaga i životna radost se povećavaju; sve nam lakše pada da odložimo još postojeće nisko ljudsko; čuv-stvujcmo se bliže Bogu i Kristu; nastupaju zahvalnost i radost; naša se svijest širi. Tako sazrijevamo do is­punjenja visoke zapovijedi ljubavi, dok ne budemo mogli - poput čistih bića Nebesa - reći: «Bože, moj

76

Oče, Ljubim Te čitavim srcem, svim svojim snagama koje si Ti, Vječni, položio u mene. Duša mije ispunjena Tvojim svjetlom. Moja braća, moje sestre u zemaljskoj odjeći su mi bliski; oni su dio mene. Oče, mi Ti zahva­ljujemo za Tvoju dobrotu.»

To je put u Očevu kuću. To što su ljudi izmislili, filozofije, rituale, kultove,

sakramente , dogme, različite doktr ine, takozvane «tradieije», institucije s nadređenima kao župnicima i svećenicima, ekselencijama i guruima, sve su to stran­putice, a ne učenje Isusa iz Nazareta, put prema Bogu.

Svaki nam je dan, svaki sat, svaka minuta, svaka sekunda, štoviše čak svaki trenutak, pomoć na našem putu. Sastavnice naših zemaljskih dana daju nam različite mogućnosti da aspekte svojih grijeha, dakle svojih odgovaranja, koji su postali našim svijetom programa, spoznamo i očistimo, dakle da ih otplatimo.

Uvijek kada se uzbudimo, kad nam se lice zacrveni, kad ljutito uzvraćamo riječima ili gestama ili u mislima grdimo ljude oko sebe, podcjenjujemo ih, mrzimo ih, zavidimo im na ovome ili onome, govori nam dan. On nas upozorava na dijelove naših unosa. Niti naše mreže vibriraju i pokazuju nama, što smo se začahurili poput pauka da tamo postoji grješni unos.

Ako živimo u danu, to znači ako smo koncentrirani i usmjereni na to što trenutačno radimo ili trebamo obaviti, tada se često puta na dan zatečcmo da po­stajemo nesigurni, da nam ovo ili ono ne uspijeva, da nam npr. neki predmet padne na nogu, da se spo-taknemo na kamen, o stolicu ili o nogu bližnjega. Ako

77

smo budni tada opažamo da nam dan govori i želi nas upozoriti da na osnovi tih događaja preispitamo svoja čuvstva i misli i istražimo koji je njihov razlog. Tako dolazimo do korijena svojih grijeha i prema kršćanskoj zapovijedi možemo ih očistiti. Nisu nam dakle potrebni crkveni glavari, sakramenti, ispovijedi i slično, već jednostavno ispunjavanje najviše zapovijedi ljubavi prema Bogu i bližnjemu.

Idemo li putom kršćanskog čišćenja svojih grijeha, tada grijehe koje smo okajali i očistili Krist u nama pretvara u svjetlo i snagu. Oni su tada dakle izbrisani u duši i u kozmosima Pada. 1 u našoj budnoj svijesti i podsvijesti ti se negativni programi razrješavaju jer tada postupno ispunjavamo Božje zapovijedi. Pogrešno ponašanje koje smo očistili i više ne ponavljamo, koje više ne činimo, više nam se ne može vratiti. Pogrešno ponašanje međutim što je u nama i što ostaje, može nam doći danas ili sutra ili kada smo bez tijela u carstvu duša, ili snaći naše tijelo u drugim inkarnacijama.

Naše bi stanje bilo beznadno da nismo imali Krista Božjeg, našeg Otkupitelja. Tko smatra da se može osloboditi «vlastitim snagom», što znači grijehom konačno pobijediti grijeh, taj mora prije ili kasnije spoznati da to nije put. Za osobni život u malome, kao i za metež svijeta u velikome važi: Bez Krista Božjeg nema ništa.

Kad budemo gospodari svojih osjetila i misli, lađa će u nama biti tiho, a u tišini se objavljuje Bog. Sve dok naša osjetila i misli imaju vlast nad nama, mi smo nemirni i gonjeni, okrenuti od Boga i okrenuti grijehu. Tada se u nama objavljuje naš grijeh.

78

lb stoje bilo posijano, a nije pravodobno uklonjeno, dakle što nije izvađeno iz njive duše, mi ćemo požeti prije ili kasnije. Dakle prije ili kasnije će na našem tijelu ili u našoj neposrednoj okolini početi djelovati to što smo posijali. Kod jednoga će u ovom životu postati aktivan dio njegovih unosa, kod drugoga se skupljaju dijelovi njegovih uzroka poput olujnih oblaka koji će ispustiti kišu u nekome drugom utjelovljenju. Ili će bestjelesna duša otplaćivati teret svoje krivnje u obliku boli i patnje u razinama čišćenja na onom planetu gdje su njeni unosi, njene negativne energije pohranjene kao slike.

Mnogi su ljudi zapali u pogrešno učenje koje kaže: Smiješ željeti sve. Moraš samo uvijek iznova odašiljati jednu te istu misao, tada će ti se ispuniti to što želiš. Isus nas je međutim učio: «Vama međutim mora biti stalo do Kraljevstva Božjeg i do Njegove pravednosti; tada će vam k tome dati se sve ostalo.» To znači da prvo u sebi trebamo otkriti svoje božansko nasljedstvo, Kraljevstvo Božje, dakle da dopustimo da se u našem načinu mišljenja i ponašanja očituje Kristova moć, tada će nam Bog dati ono što nam je potrebno - ne ono što hoćemo.

Energija naših misli, našeg htijenja i želja, dakle naši unosi, teži za ostvarenjem. To što stalno želimo, hoćemo i što time unosimo, ispunit će se dakle na jedan ili drugi način. Međutim: Ako ključem Krist nismo otključali Unutarnje kraljevstvo, ako nismo otkrili blago nutrine, tko će biti taj što će tada ispuniti našu akciju volje? Sigurno ne Krist, već onaj koji vlada ovim

79

svijetom. Taj traži natrag svaku paru i lipu energije koju je uložio za ispunjenje naše želje. Jer protivnik ne zna za milost i za oprost. Za njega vrijedi: «Oko za oko, zub za zub», sve do zadnje pare.

Mogu nastati teške posljedice za nas ako se zava­ravamo i živimo u svijetu slika želja koji glasi: Hoću novac i imanje. Hoću kneževsku kuću. Hoću «robove» koji rade za mene. - Hoću. Hoću vlast, bogatstvo i ugled. Hoću, hoću . . .

Možda smatramo da su to misaone igrarije koje, ako ne dovedu do cilja, ipak nikome ne štete. No htijenje čovjeka može postati klopka za njega. Razmislimo:

To što hoćemo nismo zaradili zato jer nismo stekli kraljevstvo nutrine, nismo ga otvorili životom prema Božjim zapovijedima. Zbog toga će se jednog dana naša ego-volja preokrenuti, naše htijenje će se okrenuti protiv nas samih. Zašto?

Misao u zakonu, dakle u Božjoj volji, već u sebi nosi svoje ispunjenje. Ona će se ispuniti i na Zemlji, samo je pitanje vremena.

Ako naša volja međutim nije božansko «Neka bude» zato jer u njoj ne leži htijenje davanja, već htijenje uzimanja, mi nismo u struji, u Božjem zakonu. Zakon sjetve i žetve tada glasi: Kao što si uzeo, tako će ti se uzeti.

Naši će se egoistični unosi dakle ispuniti na svoj način u zakonu sjetve i žetve. Tako napokon nećemo imati ni novca ni imanja, nego ćemo živjeti u siro­maštvu. Umjesto kneževske kuće posjedovat ćemo možda kuću od gline. Umjesto da zapovijedamo slu­gama i «robovima», morat ćemo negdje raditi robovski.

NO

Umjesto da uživamo vlast, bogatstvo i ugled, bit ćemo razvlašteni, za svijet bezvrijedni ljudi, bez novaca i ugleda koji za svoj kruh možda moraju teško raditi ili ga čak prosjačiti.

Možda će nam knez ovoga svijeta prvo ispuniti našu ego-volju, jer postojano ponavljanim unosom «ja hoću, ja hoću» oslobađamo snage koje nam ispunjavaju to što hoćemo. No tada je to posudba protivnih snaga, a ne dar Božji. To što imamo ne samo da će nam se uzeti, nego ćemo patiti zbog toga što smo oteli energije, umjesto da stvaramo energije otvaranjem unutarnjeg kraljevstva.

Ništa nije slučajno. Naša nas dgovaranja obilježavaju. Svatko je sam odgovoran za svoje unose

Ništa, ama baš ništa nije slučajno. Sve što čini naš život do najfinijih nijansi našeg držanja tijela i nez­natnih situacija naših dana, zadali smo mi sami. Za svaki svoj unos odgovorni smo mi - pojedinac. Zakon sjetve i žetve traži polaganje računa.

Sjetimo se Isusovih riječi po smislu: «Dakle i sve dlake na glavi su vam izbrojene.)) «Izbrojene» - to znači d a j e i dlaka, iako je samo je sićušan detalj čovjeka, ipak popisana.

Ne postoji slučaj ni u carstvima prirode. Sve je koz­mička pohrana i kozmičko vodstvo iz zakona stvaranja

81

prirode. Životni obliei prirode se ne mogu opteretiti. U njima ne postoji pogrešno ponašanje. To što na­nosimo prirodi mijenjajući zakone stvaranja, stavlja se na teret svakome pojedinom od nas, prema udjelu pojedinca u kolektivnoj krivnji ljudi naspram prirode.

Već mnogo stoljeća čovjek izigrava gospodara, takoreći stvoritelja prirode i vjeruje da to može bolje od Boga. Umjesto da Božje upravljanje poštuje, cijeni i voli, on je dohvaćao i dohvaća grabilicu i iskorištava prirodu. Posljedice su uzroci zbog kojih već danas pati čitavo čovječanstvo.

Svatko je od nas sam odgovoran za svoje unose. Žena, muž, majka, svekrva, svekar, dijete, kolega, kole­gica, šef, ne mogu se učiniti odgovorni za naše unose. Kako povičemo u šumu, tako se vraća natrag. Naša je sjetva povik u šumu, a naša žetva jeka što se vraća.

Uobičajeni prigovor glasi: «Ali ako me moja žena, moj muž, moj svekar, moj kolega razljuti da mi popuste živci, zar sam tada j a odgovoran za svoju ljutnju?))

Mi se međutim moramo pitati: Zašto je prag po­dražaja naše ljutnje bio tako nizak da nas je naš bližnji mogao pogoditi da nam popuste živci? Zato jer u svojoj duši i u svojoj budnoj svijesti i podsvijesti imamo odgovaranja koja su slična odgovaranj ima našega bližnjeg koji nam je bio ili još jest smutnja. Trenutak ljutnje je opomena iz naše dnevne energije koja kuca na našu savjesti govori: Pogledaj kod sebe zašto se toliko uzbuđuješ. Koja su tvoja čuvstva, misli, riječi ili postupci izazvala to jako uzbuđenje?

Ako u trenucima svog uzbuđenja promatramo npr. svoje tjelesno držanje ili kuda gledamo, za čim pose-

82

žemo, kamo idemo, što zapostavljamo ili tko nam je u našoj okolici trenutačno neugodan, tada doživljavamo dio svojih odgovaranja, svojih programa koji upravljaju nama i također daju pečat našem tijelu, ujedno obilje­žavaju.

Ako u trenucima svoga najjačeg uzbuđenja imamo pri ruci ogledalo, tada bi nam ono bilo od velike pomoći: Ogledalce, ogledalce na zidu, pokaži mi moja odgovaranja da ih vidim:

Neke bore na licu postaju dublje, čelo je naborano, lice postaje sivo, blijedo ili crveno. Čitavi se dijelovi lica mijenjaju; usne su stisnute, kutovi usana povijeni na dolje, izraz lica postaje mračniji, iz očiju nam vrca zavist, želja za osvetom, odbijanje, gnjev. Isprobajmo to - isplati se zbog samospoznaje. Možda će nam tada lakše pasti kajanje i čišćenje.

Naša uzbuđenja dolaze iz naših odgovaranja, iz pojedinih programa. Mi reagiramo prema motivu uzbuđenja koja se mogu sastojati od gnjeva ili straha.

Ako smo postojano napregnuti, ako su nam misli od jut ra do noći u stanju uzbune , tada postajemo nemarni ili ravnodušni, ili reagiramo svađom i na­siljem.

Posljedice toga trajnog stresa zbog naših odgo­varanja obilježavaju nas sve više. Postajemo npr. tromi i pasivni ili agresivni, već prema tome što nam naša odgovaran) a signaliziraj u.

Izvanjska raspojasanost često je znak velikoga vanjskog ili unutarnjeg nemira. Tada se kosa više ne

83

uređuje, eipele su neočišćenc, hod nam postaje težak, lice naborano, čitava naša pojava je troma ili u najvišoj napetosti i spremnosti za napad. Tada zapuštamo i stan kojeg pospremamo samo toliko da se može ući u njega. Odjeća jedva više ima za nas neko značenje. Ravno­dušni smo za boje i oblike i ne napokon za svoje tijelo koje tada, ov i sno o oko lnos t ima - t akođer zbog uzimanja previše hrane i jakih pića - dobiva na punini i težini. Stari uzorci ponašanja za koje smo vjerovali da smo ih prevladali, izlaze opet na vidjelo.

Mnogo se toga mijenja! Zašto? Zato jer su neka naša odgovaranja, naši uzroci, aktivni. Jednom će se oni kao posljedice sručiti na nas ako trenutke i situacije koje su nam donijele ljutnju, stres, ne iskoristimo za čišćenje, da bismo se s pomoći našeg Otkupitelja, Krista, riješili tih uzroka.

Cijela beskonačnost je život i evolucija. Oblici prirodnih carstava su stupnjevi svijesti u Božjoj struji stvaranja

Unutarnje biće u svakome od nas je nositelj Kra­ljevstva Božjeg i baštinik beskonačnosti; ono je zakon, Bog. Naše zemaljsko tijelo, naprotiv, pripada Zemlji, zemaljskim prirodnim zakonima. Ono je nositelj i nasljednik našega grješnog.

Prema tome sve je zakon, ili zakon Vječnoga, vječ­nosti, ili zakon grješnoga koji se očituje na Zemlji i na razinama čišćenja. Zakon odgovaranja, grješno, ne

84

može biti trajno, jer Bog nije grijeh nego Čisti koji je stvorio sve čisto.

Preko apsolutnog, nepromjenjivog zakona ljubavi sve će egois t ično, gr ješno, postati opet čis to, ali isključivo s našim sudjelovanjem, budući daje svatko od nas nosilac slobodne volje.

J ednom - makar nakon mnog ih proputovanja Zemljom - budi se naše unutarnje biće koje tada svje­sno cilja i odlučno želi težiti svojoj vječnoj domovini. Tada su i duša i čovjek voljni ispunjavati božansko nasljeđe, Božje kraljevstvo u sebi.

Sve čisto, sve što je Bog, je Božji zakon, ljubav. Prirodna carstva u vječnom bitku su aktivne evo­lucijske zakonitosti Stvoritelja, Duha Božjeg. Prirodno carstvo se razvija u veoma različitim razvojnim stup­njevima. Svaki razvojni stupanj je stanje evolucije u carstvima minerala, biljaka i najmanjih životinja. Svi su oni, prema vrsti i stanju razvoja obuhvaćeni u kolektive koji zrače svoj oblik svijesti i boju svijesti. Svaki stupanj svijesti, dakle svaka kolektivna svijest je evolucijska faseta cjeline, života, Boga. Kako u naj­manjem, tako u velikome, cjelina, Bog, uvijek je ne­djeljiva. Svaki životni oblik je prema svome stanju svijesti jedna faseta Božje objave.

Sve s tupnjeve svijesti nadahnjuje moćni Duh Stvoritelj koji ih vodi do savršenstva, što znači do razvoja cjeline. U svim evolucijskim fasetama različitih razvojnih stupnjeva Duh Stvoritelj usvaja formu i oblik prema stanju svijesti. Oni su izraz Njegove ljubavi. Ali u svakoj faseti On je cjelina, nedjeljiv.

85

Isto tako je u životinjskim carstvima koja su dostigla evolucijsko stanje djelomičnih duhovnih tijela koja se zovu i djelomične duše. I tu postoje vrlo različite vrste životinja koje se prema razvoju djelomičnog duhovnog tijela objavljuju u odgovarajućim oblicima i bojama. Evolucija vodi od jednostavnih oblika sa samo jednim segmentom, jednim aspektom, sve do razvijenoga duhovnog tijela koje zatim prelazi u evolucijsko stanje prirodnih bića. U tim različitim stupnjevima svijesti životinja, koji zrače boju i oblik prema razvoju svoga dje lomičnog duhovnog tijela, Bog je opet objava oblika. Međut im On uvijek jest i ostaje cjelina u svakom evolucijskom segmentu. Bilo da promatramo zviježđa ili komponente materije: Bog je uvijek cjelina u svemu, nedjeljiv.

U čitavoj beskonačnosti ne postoji ništa kruto ili čak mrtvo. Sve je ispunjeno životom, duhom. Sve je energija, iako govorimo o «mrtvoj materiji)). Ako se materija raspadne na svoje sastavne dijelove, tada se mijenja samo zračenje, vibracija, koja odgovara trenu­tačnoj supstanciji.

U Božjem Duhu postoj i pos to jana evoluc i ja . Prasnaga, Bog, u zadanom ritmu nadahnjuje besko­načnost. Elementarni životni oblici prirodnih carstava u vječnome bitku, u koje Bog u cikličkim razmacima udahnjuje uvećanu energiju, razvijaju se u životne oblike sljedećega višeg stupnja. U tome evolucijskom toku ri tmičkog i cikličkog nađahnjivanja duhovnih pr i rodnih cars tava nastala su čista bića, nazvana duhovnim bićima.

Riječ «duhovno biće« kazuje da su sva čista bića proizišla i proizlaze iz evolucijskog zakona, prastruje,

86

Boga, iz ljubavi i mudrosti. Duhovno tijelo, duhovno biće, je oblikovani duh, možemo reći također: obli­kovani Božji zakon. Svako duhovno biće je slika i prilika vječnog Oca koji je Sebe oblikovao od Svoje vječne prastruje, nazvane i Stvoriteljeva struja, od Svoga vječnog sveprisutnog zakona ljubavi i mudrosti. Duhovno tijelo koje se izgrađuje od evoluci jskog zakona, od struje stvaranja duhovnih minerala, carstava biljaka i životinja, savršeno je onda kad prođe sve duhovne evolucijske stupnjeve, uključujući sinovstvo i kćerinstvo Božje.

Kada je duhovno tijelo završeno, kada je dakle duhovno biće sin ili kći Božja, tada je to duhovno tijelo koje je oblikovana duhovna supstancija, dakle kom­pr imirana svjet losna snaga , p roš lo sve d u h o v n e evolucijske stupnjeve, tako da j e duhovno biće zakon Božje ljubavi. Zakon ljubavi je zakon Oea-Majke, jer se Bog, struja stvaranja sastoji od oba pola Oca i Majke, muško i žensko. Duhovno izraženo: Bog je i davanje i primanje.

Vječnome zakonu, Bogu, pripadaju i duhovna sunca i planeti koji su manifestirana čista prat var. Energetske supstancije pratvarnih sunaca i planeta su zakonit sastavni dio duhovnog tijela svakoga savršenog bića. Time je svako savršeno božansko-duhovno tijelo no­sitelj bašt ine beskonačnos t i . Budući da je svako duhovno tijelo nositelj duhovne baštine i t ime u sebi ujedinjuje bit svih snaga, svakom je biću dana apso­lutna sloboda. Preko svemirske pra-baštine, na temelju strukture duhovno-božanskog tijela koje je zakon vječnosti i prema tome savršeni duhovno-božanski

87

pratvarni oblik, duhovno se biće može kretati također po svim zvjezdanim putanjama. U duhovnom tijelu su otvoreni svi planeti čistog bitka. Budući da je Bog sveprisutan, a čisto biće je preko svemirske pra-baštine božansko, njemu su potpuno dostupni svi kozmosi, također kozmosi razina čišćenja i materije.

Svojim svijetom programa bića Pada su stvorila svoje osobno nasljedstvo. Opterećenja pojedinca određuju njegove buduće inkarnacije

U Padu su se čista duhovna bića odvratila od Boga, ne samo da bi bila božanska, nego da bi postala Bog sam. Tako su se ti božanski obliei svjetla odvojili od Boga i stvorili svoj prvi programski svijet za svoje htijenje biti kao Bog. Time se duhovno-božansko tijelo zasjenilo i u bezbrojnim kozmičkim nizovima u sve većoj mjeri prihvaćalo zgušnjavanje iz čega se iskri­staliziralo ljudsko tijelo.

U riječi «pad» leži «padanje». Padom nekih du­hovnih bića, dakle njihovim odvraćanjem od Boga, odvojili su se također dijelovi božanskih pratvarnih planeta i pridružili se njihovom padu u dubinu. Oni su lijekom događaja Pada služili i služe bićima Pada kao mjesta boravka. Svi su dijelovi pratvarnih planeta, razmjerno zgušnjavanju duhovnih bića, prihvatil i odgovarajući oblik i gustoću. Svojim programskim

88

svijetom koji se izgradio na želji htjeti biti kao Bog, nekad čista bića su zasjenila svoje božansko nas­ljedstvo i sve više i više stvarala svoj osobni zakon nasljedstva koji je odgovarao njihovim mislima Pada.

Za razumijevanje: U čovjeku, fizičkom omotaču, nalazi se finotvarno tijelo, duša. Omotači duše koji su zračenja zasjenjene duše, obavijaju naše duhovno tijelo, naš vječni bitak. Oni također tvore čovjekovu auru.

Naše se božansko tijelo sastoji od esencije besko­načnosti i prema tome je nositelj vječnog zakona, Boga, čime smo - i kao ljudi - sinovi i kćeri Božje. Svaki čovjek u sebi nosi svemirsku pra-baštinu vječnog bitka, to duhovno-božansko tijelo koje je zasjenio i okružio svojim grješnim, svojim nasljedstvom opterećenja.

Naše sadašnje zemaljsko tijelo izgrađeno je od nasljednih osobina naših predaka i roditelja koji smo dijelom bili i sami. Tko zna za reinkarnaciju, za njega je logička posljedica da je njegova duša u prošlim inkarnacijama uvijek iznova dolazila kao čovjek u zemaljski opstanak i t ime preko toga nasljedničkog lanca sudjelovala u prekrivanju božanske baštine.

To bezbožno, grješno, što danas nosimo je naše jučerašnje. U jednome ili više svojih zemaljskih života unijeli smo ono što danas jesmo i od čega ćemo, ovisno o okolnostima, sutra morati patiti; to je naše grješno nasljedstvo, odvraćanje od Boga i od svoga božanskog nasljedstva. To nasljedstvo opterećenja obilježava naše fizičko tijelo i našu dušu.

Ako ga kao duša ne otplatimo u onostranome, tada duša svoje grješno donosi opet sa sobom u novi

89

zemaljski opstanak. Budući da isto privlači uvijek isto, uvijek iznova dolazimo k onim ljudima o koje smo se ogriješili ili u koje smo projicirali dio svojih grijeha. Mi smo za njih vezani kako bismo očistili ono što nas je dovelo skupa. Srećemo se ponovo u ulogama oca, majke, djeteta, rođaka, prijatelja, kolega i kolegica na poslu, pretpostavljenih i sličnog. Jučer sam ja imao ulogu oea, danas sam dijete u istoj obitelji. Jučer sam bio šef, danas sam u ulozi službenika šefa te tvrtke. Jučer sam bila majka, danas toj obitelji pripadam kao rođaka. Također mjesta svoga zemaljskog opstanka biramo prema svome aktivnom grješnom nasljedstvu, svom svijetu programa.

«Bog stvori Nebo i Zemlju.)) Duhovno zbivanje iza ((velikog praska»

Bog je Svojoj djeci, bićima Pada koja su htjela biti kao Bog, koja su stvorila svoje osobne zakone obilježja, svoje grješno nasljedstvo, dao postaje za stanovanje ujedno za povratak, dijelove čistih duhovnih planeta, koji su se zbog obilježja bića Pada, kao što je već spomenuto, postupno zgusnuli. Svi ljudi i duše, također svi zgusnuti planeti nose neopterećenu i neopteretivu vječnu iskru bića života, Boga. Budući da je Bog time prisutan u svemu, On će opet sve dovesti u vječni bitak.

90

Zapisano je po smislu: Bog stvori Nebo i Zemlju i načini čovjeka na Svoju sliku i priliku. To znači: Bog ljubi svu Svoju djecu, i onu koja su se odvratila od Njega. Zbog tog On im je dao dijelove duhovnih nebeskih tijela. Oni su tijekom bezbrojnih ciklusa -mi bismo rekli: za ljude nezamislivo dugih razdoblja - stvorili planete razina čišćenja, na kojima žive duše umrlih ljudi, i planete materijalnog kozmosa, kao Zemlja, na kojem stanuju ljudi.

Znanost govori o takozvanom «velikom prasku» koji je dao povoda za stvaranje materije. Na izvjestan način teorija velikog praska koji je izazvao odvajanje grijeha, ujedno gustoće, od čistoga sveprožimajućeg bitka, odgovara duhovnim zakonitostima. Taj neza­mislivi proces odvajanja donio je burne turbulencije koje mi ljudi opisujemo kao veliki prasak.

Razine čišćenja, koje su finija tvar, i materija, koja je gušća tvar, tvore područja Pada. Kako materija, tako i razine čišćenja su stupnjevi koje duše i ljudi imaju proći da bi ponovno postali i bili ono što jesu u središtu duše, u dubini duše: čista bića iz Boga i u Bogu.

Kao stoje izloženo, Bog je nedjeljiv. On je snaga, duh, život - također izvan Nebesa, u svim područjima Pada i u svim njihovim oblicima, snagama i elemen­tima. Postoji samo jedan život, to je Vječni i vječnost, nedjeljiv u svemu. Budući da je Bog nedjeljivi vječni život i da bez njega ne može postojati ništa, Bog je život također u planetima izvan božanskih carstava u svim životnim oblicima prirode, u dušama i ljudima.

91

BOG JEST-duhovna bića su božanska. Bog je izraz duhovnih oblika. On je u materijalnim oblicima, ali nije materijalni oblik sam

Za pojašnjenje ukažimo još jednom na razliku koja postoji između «Bogjes t» i «Bog je u . . . » .

U Božjem kraljevstvu, u vječnim Nebesima, kaže se: B o g j e s t Božje kraljevstvo. Bog j e objava i izraz svih faseta stvaranja čisto duhovnih planeta i svjetova. Bog je izraz i objava čistih duhovnih bića.

Bog je stvarao i stvara iz Svoje vječne sveprisutne struje oblike stvaranja, ujedno evolucijske oblike. On je svaki evolucijski oblik čistih prirodnih carstava.

Bog je sam Sebe oblikovao od Svoje pravječne, sveprisutne struje, od vječnog zakona. Izraz snuje JA JESAM je Vječni, a Vječni je savršeni božanski oblik, čista, finotvarna pratvar: vječni Otac, najviša inte­ligencija bitka, oblik koji nosi vječnu svijest iskonskog Duha: Bio sam i Jesam vječan.

Oblik Boga O č a j e svijest svjetla prije stvaranja, svjetlo misli stvaranja, svjetlo samog stvaranja, izraz pravječnost i , Vječni, Ja Jesam. Njegova djeca su Njegove misli stvaranja. Kao djeca ona su nasljednici stvaranja koji su sudjelovali kod stvaranja bitka.

Prastruja, Duh, naziva se također struja Otac-Majka, jer On, vječni Otac, iz nje je oblikovao Sebe i iz nje je

92

stvarao i stvara Svoju djecu, duhovna bića. Sve oblike koji su proizišli iz prastruje, struje Otac-Majka, Bog naziva «božanski».

U vječnome čistom bitku Bog nije «u obliku». On j e s t sam savršeni božanski oblik. Otac, i sam je izraz savršenih oblika duhovnih bića. On je Stvoritelj i izraz svili evolucijskih faseta koje On vodi savr­šenstvu. Svaki savršeni oblik, svako duhovno biće je božanski zakon sam i ono je nasljednik čistog bitka. Savršeni čisti oblici - božanska b i ć a - n i s u sveprisutni, ali su svesvjesni. Oni ne podliježu nikakvom ogra­ničenju jer su nasljednici svih čistih snaga, nasljednici vječnog zakona ljubavi i istovremeno su sami zakon ljubavi.

Bića u Bogu, duhovna bića, nisu dakle sveprisutna, nego apsolutno slobodna, bez ograničenja u svom opažanju i pokretljivosti. Njihova je domovina besko­načnost, jer su stanovnici i nasljednici beskonačnosti. Svaka svjetlosna zraka bitka je njihovo božansko nasljedstvo; služi njima. Isključivo je prastruja, tekući zakon, Bog, ljubav, sveprisutna, nedjeljiva u svemu.

Područja Pada, uključivši materiju, nisu Božji izraz niti manifestacija božanskog, nego Bog, Nedjeljivi, Prastruja, svevladajući zakon ljubavi, jest u zvijez­dama, jest u carstvima prirode, jest u dušama i jest u ljudima.

U područjima Pada kojima pripada materija. Bog dakle nije oblik, već On je u oblicima. Bog jest u četirima elementima materije, u svakom djeliću, u

9 3

svakom atomu, u svakoj molekuli. On međutim nije materija sama.

Materijalna zviježđa i zviježđa razina čišćenja nisu oblikovani Duh, već Bog jest u materijalnim zvijež­đima i u zviježđima razina čišćenja. Bog jest u svakoj komponenti fizičkog tijela, u svakoj stanici. Bog nije komponenta tijela niti stanice. Bog nije oblik fizičkog tijela, već On je u obliku. Bog također nije oblik minerala, biljaka i životinja. Bog je u obliku minerala, biljaka i životinja.

Bog dakle u svim zgusnutim oblicima nije sam zgusnuti oblik. On je nastao obilježjem Pada. grješnim nasljedstvom svakog čovjeka. Grješnim ponašanjem čovjeka njegova duša obilježava planete razina čiš­ćenja, koji primaju te unose sukladno vibracijama, a također izvanjske oblike prirodnih carstava.

Naše fizičko tijelo je samo odsjaj našega božanskog, čistog oblika koji je slika i prilika Boga-Oea i Božja objava.

Čovjek dakle nije izraz Boga, već izraz svoje duše. To s to je aktivno u duši očituje se u tijelu i na njemu. To je grješno nasljedstvo svakog čovjeka koje obilje­žava fizičke nasljedne osobine, gene. Iz loga nastaje karakter svakoga pojedinca, njegove sklonosti, njegove strasti, njegove predodžbe, njegove želje, njegova čuvstva, njegove misli, riječi i postupci.

Fizičko tijelo je izraz programskog svijeta duše i čovjeka.

Savršenstvo čistog tijela je Božji izraz. Božansko nasljedstvo tada obilježava duhovno tijelo, kao što izraz

9A

grijeha obilježava fizičko tijelo. Grijeh je odvraćanje od Boga i zasjenjenje duše, zastiranje svjetla. Čovjeku je zapovjeđeno dopustiti da mu duša postane opet slika i prilika Boga, vječnog Oca, tako što svakodnevno svoje spoznate grijehe okaje, očisti i više ne ponavlja. Čovjek je dakle na Zemlji da opet uzdigne svoju dušu u sliku i priliku Boga, vječnog Oca.

Čovjek ne potječe od majmuna. Razvoj čovjeka. Materija je oblikovana čovjekova volja

Na ovom svijetu postoji mnogo mišljenja i teorija o tome kako je vjerojatno nastao čovjek. Jedni kažu da se ljudsko tijelo razvijalo preko biljnog i životinj­skog carstva; da u zadnjoj razvojnoj fazi potječe od majmuna. Samo malobrojni govore o misli Pada. o bićima svjetla koja su htjela biti kao Bog, i o zgušnja­vanju stoje napokon dovelo do ljudskog tijela.

Evolucija, što su u duhu ritmovi i ciklusi, dakle skokovi od minerala do biljke, od biljke do životinje, od životinje preko prirodnog bića u savršeni životni oblik, kao onaj od duhovnih bića, postoji samo u čistom bitku.

U kraljevstvu Nebesa ta se duhovna evolucija odvija od duhovnog atoma - usporediv s ljudskom stanicom

95

preko duhovnog carstva minerala, biljaka i životinja sve do duhovnih oblika prirodnih bića iz kojih se postupno razvija savršeno duhovno tijelo. Budući da se duhovno tijelo izgrađuje preko svih Božjih snaga, savršeno duhovno biće je nasljednik svemira, apsolutni zakon. Time ono ima komunikaciju sa svim čistim kozmičkim snagama jer je iz tih snaga proizišlo, dakle u zakonitom je toku postalo duhovno-božanski oblik.

U čovjeku je savršeno biće iz Boga - svakako ono je opterećeno grijehom, zbog toga se ono zove duša. Naše fizičko tijelo dakle ne može nikada potjeeati od majmuna, premda se tu i tamo pojavljuju sličnosti. Sličnosti su nastale programiranjem bića Pada, onda preko ljudi, ali nikada preko materijalnih prirodnih carstava.

Duhovna bića koja su htjela biti kao Bog i tako postala bićima Pada, koja su stvorila svoje osobne misli zgušnjavanja kao osobno nasljedstvo, koja su htjela biti gospodari i vladari sa svojim bogatima i pod­činjenima, stvorila su prvo svoje osobne omotače opterećenja, to znači da su se omotali s negativnim energijama svojih vlastitih želja, čuvstava i misli.

Energetski naniže transformirane snage potekle su iz opterećenih duhovnih čestica duhovnog tijela bića Pada. Iz toga su se stvorili takoreći plinoviti omotači koji su se kao aure slegli oko bića Pada. Nastavljeni postupci protiv božanskog zakona značili su nepre­kidno opterećivanje preko kojeg su u nezamisl ivo dugim vremenskim tokovima ti omotači postajali sve gušći.

96

Prva bića Pada omotala su se dakle sa svojim grješ­nim čuvstvima i mislima, čuvstvima Pada i mislima Pada. Zbog toga neprekidnog postupanja protiv svoga božanskog nas l jeđa sa sv im p o s t u p n o j e nas ta lo zgušnjavanje koje zovemo «čovjekom». Na način kako su sebe omatala i zgušnjavala, ona su svojim zračenjem omatala i zgušnjavala i dijelove duhovnih planeta što su im služili kao mjesta boravka.

Duhovno tijelo bića Pada tijekom njihovoga silaska u čovjekov postanak bilo je omotano na različite načine. Plinoviti ogrtač, omotač jednoga je bio gušći, od drugoga još uvijek svjetliji, već prema tome koliko je veliko ili malo bilo zasjenjenje pojedinog bića Pada. Princip je glasio, a i danas još vrijedi za svakog čovjeka: Ovisno o tome kako je biće Pada čuvstvovalo, mislilo i posmpalo, ono se zasjcnjivalo i zgušnjavalo. Ovisno 0 tome kako čovjek čuvstvuje, misli i postupa, on obilježava sebe.

Kao u vrijeme Pada, tako je i danas kod nas ljudi: Jedni su mislili i misle, djelovali su i djeluju razboritije, trudeći se da čine ono pravo; drugi su naprotiv postupali 1 postupaju sve više protiv božanskog zakona. Odgo­varajuće tome omotavalo se biće Pada i odgovarajuće tome čovjek obilježava svoj karakter i svoje fizičko tijelo.

Po principu «isto privlači isto» privukla su se ista i slična zgusnuta bića. Prema stupnju svoje zgusnutosli koji je odgovarao njihovom svijetu želja, ona su, kao što je već objašnjeno, utjecala i na svoje stambene planete. Ovi su se tada također omatali istim i sličnim

9 7

vibracijama kao njihovi stanovnici. Isti princip vrijedi i kod najveće zgusnutosti, čovjeka: Isto privlači isto. S t anovn ic i , p r imjereno s v o m e gr ješnom, ut ječu negativno na svoj stambeni planet, Zemlju.

U čistom bitku sve je zakon - ali i u naniže trans­formiranom području sve je «zakon». U područjima Pada i u materiji život se odvija na isti način kao u čistom bitku —samo obrnuto. Božji zakon je božansko naslijeđe svakoga duhovnog bića. Grješno svakog pojedinog čovjeka je njegov osobni zakon, njegovo obilježje i njegov karakter. Također materijalne zako­nitosti i oblici prirodnih carstava su izvrtanja božanskih zakona stvaranja, prirodnih zakona čistog bitka.

To s toje obilježavalo bića Pada, programi njihovih želja i njihovog htijenja, bio je također njihov potencijal odašiljanja. Isto tako je vlastito obilježje čovjeka koje se sastoji od bezbroj programa, opet njegov odašiljački potencijal kojim on djeluje. Dok čista bića ispunjavaju Božju volju, bića Pada su to odbijala činiti. Ona su se programirala i obilježavala svojom samovoljom; odgo­varajuće tome su djelovala.

Tako je i kod čovjeka. Samovolja čovjeka je njegovo obilježje. Time on djeluje u svojoj okolini i utječe na druge.

U ljudima nezamislivo dugim tokovima od početka Pada, koji su se odvijali u ritmovima i ciklusima, nas­tala je najveća zgusnutost , materija. Grješnim po­našanjem svakoga pojedinog čovjeka materija je manifestirana čovjekova volja. Kad su omotači duše poslali sve gušći, iskristalizirala se struktura fizičkog tijela koja u svojoj čitavoj konstrukci j i odgovara strujanjima i tokovima materijalnog kozmosa.

98

Slično kao što u materijalnome kozmičkom toku utjecajem energetskih snaga sunca mogu rađati planete, tako žena muževljevim začećem rađa tijelo za jednu dušu, koja se dolazeći iz finijetvarnih područja utje­lovljuje na Zemlji. Na taj način je na Zemlji stvorena mogućnost kružnog toka dolaska i odlaska duše -takozvani kotač ponovnog rođenja. U svakom tijelu je duša koja kod rođenja fizičkog tijela sklizne u njega, a kod smrti materijalnog tijela isklizne iz njega.

Tko snagu začeća i čuvanja pretvori u užitak osjetila, ogrješuje se o Božju snagu stvaranja. Tko drugima infiltrira svoje programe, time pokazuje nedostatak energije, ujedno slabost

U dubini svake duše je neopteretiva jezgra bića koja sadrži djelatnu snagu Stvoritelja. Sve u svemu to je božansko nasljeđe svakoga čistog bića. Budući da je Bog u čovjekovoj duši, čovjeka se može zvati odsjaj božanskoga.

Bog , S tvor i te l j , pos to jano udiše i izdiše . On , stvaralačka snaga, također je evolucijska energija u božanskim prirodnim carstvima, u četirima Božjim djelatnim snagama: Redu, Volji, Mudrosti i Ozbiljnosti. Božja djelatna snaga je u svakom čovjeku snaga začeća i čuvanja, princip Otac-Majka.

99

Začeće i rođenje djeteta su sasvim normalni tokovi. Oni su odsjaj Božje snage stvaranja. Tko međutim snagu začeća i čuvanja pretvori u užitak osjetila, ogrješuje se o prirodni zakon, o princip Otac-Majka.

Svojim putenim užicima utječemo na svojih pet osjetila. Vrstom svojih putenih užitaka, koji j esu programi, mi potičemo svojih pet osjetila, a preko svojih pet osjetila svoje cjelokupno ponašanje - iz toga nastaje naše čuvstvovanje , mišljenje, govorenje i postupanje. Naše ponašanje koje odgovara našim programiranim osjetilima, zatim se opet odražava na naše putene užitke. Na taj se način pojačava i zgušnjava naš programski svijet koji smo uvijek i uvijek iznova mi sami. Taj naš svijet programa je naš stvaralački alat.

Ako svoje putene užitke izjednačimo sa seksu­alnošću koja nam služi samo za zadovoljavanje svojih želja i za opuštanje svoga živčanog sustava, tada je to nagonsko ponašanje. Tim prekomjernim užicima ra­sipamo nezamislivo mnogo stvaralačke i radne ener­gije. To je grijeh protiv stvaralačke snage i dovodi do energetskog osiromašenja, č ime postajemo tromi, nemarni ili izopačeni. S «izopačeni» ovdje su označeni prisilni programi niskoga, previše ljudskoga. Izopa-čenost tada opet obilježava naš karakter i naše fizičko tijelo, tako da ponetko iz toga izvlači zaključak da čovjek potječe od životinje - npr. od majmuna.

Naše grješno nasljedstvo zasljepljuje nas i često čini da krivo tumačimo impulse iz svoje duše. Tada tražimo u krivom smjeru.

100

Naša božanska baština u dubini duše svakog čovjeka je život u svjetlu, u obilju boja, oblika, mirisa i zvukova, u miru, ispunjenom bitku, što se može opisati kao trajna Božja prisutnost. Ako iz dubine naše duše uvis zatitra čežnja za mirom u našeg čovjeka, u naš svijet pro­grama, tada čovjek traži da utaži tu čežnju. Npr. opu­štanje nakon tjelesnog akta prividno mu odražava ispunjenje te čežnje.

Budući da je taj «mir» ipak iluzija i da je opuštanje traje samo kratko, čovjek traži dalje, osjetila traže dalje. Nastaju dalje misli, želje, a time i programi - programi traženja koji nerijetko postaju programi strasti. Čovjek eventualno poseže za užicima da bi ispunio prazninu, npr. za dobrim i obilnim jelom. On puni svoj želudac - međutim ispunjenje izostaje. On uzima - možda sve više - alkoholna pića; međutim s vinskim špiritom ne nastupa duhovnost, proširenje svijesti na osnovi života prema Božjim zapovijedima.

Lepeza sporednih nagona, sekundarnih programa, programa previše l judskoga, je veoma šarena. Tu spadaju i strast za razonodom - npr. svake večeri pred televizorom - za jakim podražajima kao od bučne glazbe, za svjetlosnim čarima diska, za prazničnom vrevom i drugim izlascima.

Bilo proždrljivošću, bilo prekomjernim uživanjem alkoholnih pića, bilo željom za precjenjivanjem, bilo strastima druge vrste, također tim putenim ponašanjem - izopačenošću - obilježavamo svoju dušu i svoje fizičke nasl jedne osob ine ; to su masivni aktivni programi koji traže ljude istog soja kako bi utjecali na njih i odlučivali za njih. Tko to dopusti, dakle dopusti

101

tuđi utjecaj, vezan je za svog programera koji sada i nadalje može utjecati na njega, jer isto privlači uvijek isto.

Negat ivne jednadžbe su u svojim programskim osnovama polazno usmjerene da odlučuju za druge i da upravljaju njima. Zas to je to tako?

Bog, vječni izvor energije čistog bitka daje neis­crpno. Razmjena pozit ivnoga, davanje i primanje, pozi t ivna komunikaci ja , povezuje nas s vječnom strujom, najvišim izvorom energije, Bogom.

Komunikacija na ljudskoj razini, u previše ljud­skome, u grješnome, u svijetu naših ljudskih programa, je razmjena ljudske energije. Bog je sa Svojom snagom uvijek tu za nas ako mu se obratimo da bismo mu se približili; On međutim ne podupire naše negativno, grijeh. Naši grješni programi upućeni su dakle na dovod ljudske energije, negativne energije.

Kod razmjene odgovaranja - čovjek npr. aplaudira bližnjem da bi dobio njegovu energiju, njegovu naklo­nost - energija se brzo potroši. Nastupa pomanjkanje energije. Budući da Bog za to ne daje Svoju energiju, počinje, svjesno ili nesvjesno, traženje i napokon strast za daljom energijom. Tada se čovjek preko projekcije teži nametnuti drugim ljudima, utjecati na njih, dakle programirati ih i tako ih zadobiti kao ovisnike, ujedno izvore energije.

Tko odlučuje o drugima i podčinjava ih sebi, ne čini to zbog jakosti - unatoč tome što tako izgleda -već zbog pomanjkanja energije, zbog slabosti. Da bi postigao svoj cilj, on lukavo koristi slabosti svoga

102

bližnjeg i ne poštuje njegovu slobodnu volju. Zbog toga žrtva njegove manipulacije može izbjeći tom utjecaju samo ako spozna svoje vlastite slabosti i prevlada ih uz pomoć Krista Božjeg.

Ovdje će biti ukratko navedena i druga varijanta u širokom polju zakona odgovaranja i projekcije:

Jedna kategorija ljudi, koje možemo nazvati «opo-našateljima», ide u ovisnost za volju tobožnjih jakosti i prednosti svojih bližnjih. U pomanjkanju vlastitih jakosti i prednosti oni se naslanjaju na jednoga ili na nekoliko čovjeka oko sebe, kako bi na taj način živjeli u njihovom «odsjaju», imali udjela u njima, kako bi ih obasjao njihov tobožnji sjaj. Kao oponašatelji mi preuzimamo osobine ponašanja, govora, načina života drugoga, da bismo se kitili s njegovim perjem, pre­cjenjivali sebe i nalikovali uzoru kojemu pridodajemo određene vrijednosti koje nam nedostaju.

To što preuzimamo od svoga bližnjeg od odgo­varanja, od ljudskih programa, je ljudski balast koji imamo prevladati , očistiti ili ukloniti njegove po­sljedice. Oponašanjem mi se udaljavamo od sebe samih i više ne koristimo, ili samo djelomično, zadaće i mo­gućnosti svoga zemaljskog života. Tada smo vezani na onoga čije smo programe kopirali. Onaj drugi je vezan na nas onoliko koliko je on iz toga izvukao koristi u bilo kom obliku, bilo to makar npr. prihva­ćanjem «energije divljenja».

U tu kategoriju spadaju i fanovi «idola» - bilo na području glazbe, tlima, sporta, politike ili znanosti. Prominentni, popularni i još mnogi drugi vrlo često

103

služe kao «uzori» koji privlače «oponašatelje» na opisani način.

Vezani su mnogi, mnogi ljudi, uhvaćeni u svoju mrežu i uhvaćeni u mrežu drugih. Tek kada spoznamo svoju ov isnos t , svoju vezanos t , Krist Božji , naš Otkupitelj, može nam pomoći da se oslobodimo korak po korak na putu čišćenja.

U knjizi «Unutarnji put. Stupanj Ozbiljnosti)) po smislu se kaže: Ego čovjeka može utjecati na ljude oko njega samo dok oni ne prestanu plaćati danak svome vlastitom niskom Ja i dok ne počnu svoju svijest sve više i više uzdizati k Bogu. Nisko će najbrže na­pustiti čovjeka ako se on u svakoj situaciji povjerava Bogu.

Svojim grješnim nasljedstvom mi smo prekrili svoje božansko nasljedstvo tako da više nismo svjesni tko smo mi ustvari. Svoje božansko nismo izgubili, premda se to prekrivanjem, grijehom, tako čini. Tko svoj prividni svijet promatra kao realnost, njegovo grješno nasljedstvo za njega je istina koju on promatra kao nešto najviše. Tada to nazivamo «svojim životom)), «svojim osjećajem vrijednosti)) kojeg branimo svim raspoloživim sredstvima, sve do ratnih operacija koje jedan narod poduzima protiv drugoga.

Naš život je dakle naš svijet programa, ili naš radni potencijal ili naša ratna sjekira. Svijet naših programa dakle upravlja nama i potiče nas da mislimo, govorimo ili činimo ovo ili ono.

104

Programirani tuđim programom jedva da živi svoj vlastiti život; on je siromašan čuvstvima i njime se upravlja. Mreža karme koja obuhvaća svijet i svjetski lanac gena

Svaki čovjek je okružen svoj im p rog ramsk im svijetom; to je njegov fluid, to je on sam. Sve je energija i prema tome titranje. Jedno tijelo titra niže, drugo više, svako prema svome programskom svijetu.

Kada mi ljudi govorimo o duhu i materiji, tada često materiju opisujemo kao «zgusnutost». Ali zgusnutost nije j ednako zgusnutost; ovisi o frekvenciji tijela. Fizičko tijelo je izraz svoje frekvencije i svoje okoline koje daju pečat obliku.

Kada je Pad počeo, bića Pada su odgovarajuće svojoj zgusnutosti živjela na stambenom planetu koji j e odgova rao n j ihovom stanju svi jes t i , n j ihovoj frekvenciji. Kada se potom iskristalizirala grubo-tvarnost, ljudsko tijelo, počeo je život ljudi na ove-Zemlji. Na Zemlji žive ljudi svih stupnjeva svijesti, dakle oni s višom i s niskom svijesti, grješnici i pros­vijetljeni, dangube i radnici, zločinci i čestiti.

Tko se ne usmjerava na Božje zapovijedi i prema tome ne ide putom natrag svome porijeklu koje je božansko, oslabljuje sebe svojim vlastitim grijesima. Jedan pokušava utjecati na drugoga prema svojoj grješnosti, jer nas grijeh uvijek tjera da budemo najveći. Naši grijesi koji su naša odgovaranja, hoće se potvrditi

105

u drugima da bi iz njih dobivali energiju. Zbog toga uvijek i uvijek iznova pokušavamo programirati svoje bližnje, to znači utjecati na njih, inficirati ih, tako da im infiltriramo svoje predodžbe. Tko dopusti da mu bližnji sugerira i da ga programira, tko dakle dopusti da mu čovjek pored njega usadi anomaliju, kao stoje već spomenuto, taj može postati otuđen. Dijelom on više nije on sam, već onaj drugi.

Zbog utjecaja, manipulacije, moguće je da će onaj koji je programiran tuđim programom jedva više moći živjeti svoj život, da više neće moći iskoristiti ni impulse dana što mu pokazuju njegovo grješno za čišćenje, zato jer je njegov vlastiti životni svijet, njegov programski svijet prekriven tuđim programima tako da uvijek iznova dolaze do izražaja tuđi programi koji ga tada postojano obilježavaju. Vremenom takav čovjek postaje siromašan čuvstvima.

Zbog tih usađen ih p rog rama koji su aktivni i komuniciraju s programerom, ovaj može neprimjetno stalno utjecati na njega i upravljati njime. Aktivni tuđi programi tada postaju dio njegovog života. On misli i govori na osnovi njih. Cesto i ne opažajući on na tim tuđim programima izgrađuje dalje programe, koji doduše mogu biti slični n jegovim ž ivotn im p ro ­gramima, ali koji nikada nisu njegov život.

Tko utječe na svoga bližnjeg, tko mu dakle sugerira svoja odgovaranja, taj ima voljan alat, naime svoga b l ižn jeg koji pr i s i lno čini ono š to h o ć e n jegov programer. To je ovisni, što su ga drugi obilježili. On će j e d n o g dana biti lišen s lobodne volje, sve do podčinjenost i . Njegov p rogramer ima mogućnos t

106

natjerati ga da skače i pleše pomoću niti njegovih slabosti kao lutkar svoju marionetu. Napokon, pro­gramiranome s tuđim programom malo će koristiti da optuži svog manipulatora ili da mu pokuša istom mjerom vratiti milo za drago. On će se tih kandži osloboditi samo ako svoje slabosti spozna, očisti i izgradi božanske vrijednosti i snage uz pomoć Krista Božjeg.

Negativnim utjecajem jedan je vezan na drugoga. Ako oboje s tim j e d n a k o t i t rajućim p rog ramima projiciraju u druge ljude svoja odgovaranja, svoje programe, svoje grješno, tada nastaje mreža karme koja takoreći tvori lanac utjecaja. Virus projekcije je dakle prenosiv na druge ljude.

Svaki usađeni tuđi program obilježava onoga koji ga je pr imio. On postaje sličan onome koji ga je obilježio ili - po principu odašiljanja i primanja - i dalje obilježava. Na temelju zakona «isto prilazi isto-me» tada će se oboje uvijek iznova susretati u ovome svijetu ili kao duše u razinama čišćenja. Njihova će se odgovaranja sudariti ili dopuniti. To u cijelosti ovisi o tome koje su druge programe oboje izgradili.

Iz svih tih procesa nastaje mreža karme koja obu­hvaća svijet, u kojoj su mnogi ljudi i duše isprepleteni jedni s drugima, štoviše, jedni u druge zauzlani i zapleteni. S tim je povezan i svjetski lanac gena, jer čovjek na različite načine predaje dalje svoje gene; razmjena gena preko seksualnog čina je samo jedna od mnogih mogućnosti.

Naši ljudski programi su zabilježeni kako u našem mozgu, u našoj duši i u zvijezdama, tako i u našim

107

genima. Preuzmemo li program nekoga drugog, tada se on isto tako odražava i u našim genima. Zbog svojih nasljednih osobina, koje mogu biti i osobine opte­rećenja, neka se duša npr., koja je kao čovjek u nekoj prijašnjoj inkarnaciji živjela u Europi, moguće inkar-nira u Aziji, zato jer su tamo, u nekom Azijatu, aktivni dijelovi njegovih gena opterećenja koje je on prenio.

Čovjek ne može pobjeći svojoj sjeni. Bilo u koje vrijeme svatko mora prepoznati svoje grješno, bez­brojne aspekte svoga programskog svijeta, kako bi ga očistio.

Telepatski utjecaj na bližnjega daje povoda za djelo. Posljedice vezanosti preko projekcije u konkretnom primjeru

Ne zvuči uostalom tako dramatično kad čujemo: Telepatskim utjecajem jedan prenosi d rugome dio svoga misaonog svijeta; dakle oboje je vezano jedno na drugo. Ali kako konkretno izgleda taj proces i kako izgleda ono što iz toga nastaje kao posljedica?

Primjer: Jedan čovjek obuzet silnom ljubomorom bijesno se zaklinje na osvetu suparniku i proizvodi odgovarajuće misli. Bilo da sada one nadu odjek i u objektu njegove ljubomore ili ne - njegove se misli takoreći roje i privučene istovrsnim, preko telepatije

108

dospijevaju u nekog čovjeka koji nema baš nikakve veze s njegovom ljubomornom pripovijesti, ali koji u sebi nosi također sklonosti želje za osvetom.

Ovaj drugi sa svoje strane upravo izmišlja nešto slično. On kuje planove osvete, razmišlja kako bi lukavo mogao s polja ukloniti svog rivala, ali uvijek iznova odustaje od izvršenja. Zadržava ga misao da bi djelo moglo biti otkriveno ili sluša opomenu svoje savjesti. Kad mu međutim u «trenutku slabosti» iz srca onoga ljubomornog doleti emocijom ispunjena misao koja zuji uokolo u atmosferi, on spremno prihvaća i prima tu «misao skitnicu».

To znači: Rušilački bijes što ga u sebi nosi misao skitnica - «Kad bih samo mogao kako sam htio, učinio bih to!» - u onome koji mozga pojačava valove bijesa i pušta da njegove dvoumice nestanu. On sada ne oklijeva duže, ne razmišljajući brzo ušutkava svoju savjest i izvršava ono što je u mislima već odavna pripremio. Tako sada pored poticatelja i počinitelja imamo još i - prvu - žrtvu.

Počinitelj misli d a j e on sam donio odluku za čin. Uistinu on je impuls za izvršenje preuzeo iz misaonog dobra njemu nepoznatog poticatelja koji gaje ispunjen gnjevom mislio i predao u atmosferu: « . . . učinio bih to!»

Poticatelj i počinitelj su dakle vezani jedan na dru­goga. Kozmički kompjutor registrira svaku mrvicu, jer je pravedan. Svakome se precizno dodjeljuje njegov udio krivice, poticatelju kao i počinitelju. Prema tim udjelima krivice obojica su sudionici i vezani jedan na drugoga, što znači da oni zajedno otplaćuju ono što

109

ih veže skupa, a i ono stoje iz toga proizišlo i što još proizlazi.

Pre tpos tavimo slučaj da počinitel j zbog svoga lukavog postupka ostane neotkriven i da ga zemaljsko pravosuđe ne kazni. Njegova krivica postat će vidljiva sudioniku najkasnije onda kad odloži zemaljsko tijelo. Valovi niske ljudskosti tada će se opet visoko zatalasati kada planeti spremnici ozrače tu karmu, dakle kad postane aktivna.

Ako međutim jedan od te dvojice premine - npr. počinitelj - i kao duša osjeti da zviježđa aktiviraju zajedničku krivicu, tada je moguće da duša premi­nuloga intenzivno utječe na čovjeka za kog je vezana.

Zračenje zviježđa hoće potaknuti oboje, dušu i čovjeka, da očiste zajedničku krivicu jedno s drugim, a i s njihovim daljim žrtvama. Ako čovjek i duša ne iskoriste priliku, tada se može dogoditi sljedeće: Duša i nadalje ispunjena mržnjom preko zračenja zviježđa može utjecati na sukrivca - čovjeka - toliko intenzivno da - ukoliko se sukrivac nalazi u rasponu smrti - ovisno o okolnostima ovaj premine ranije nego je određeno u njegovome životnom planu.

Kako se događa utjecanje duše na čovjeka koji se nalazi u zemaljskoj odjeći? Preko zajedničke pohrane duša poduzima ubrizgavanja. Ona ili povećava neku bolest koja je djelomično povezana sa zajedničkom karmom, ili ga tjera u jako uzbuđenje, tako da npr. posljedica može biti srčani infarkt, ili ona intenzivno utječe na titranje njegove duše tako da se sukrivac ogrješuje o državno zakonodavstvo i ovisno o okol­

no

nostima, zbog velike patnje i očajanja ubrzo premine. Ili duša utječe energično na njega tako da on izazove nesreću i pri tome pogine . Ili dotični zbog svoga poremećenog živčanog sustava i potresenosti od agre­sija i depresija učini kraj svome zemaljskom životu.

Duša koja sukrivcu ne može oprostiti njegov utjecaj, hoće se osvetiti na taj način. Čovjek koga se tiču te aktivnosti duše do svoga smrtnog časa možda ne zna što se tu događa. On bi to mogao spoznati ako pazi na upute iz dnevne energije. Kad bi se sam prepoznao u svom uzroku, svojim čuvstvima pritiska, svojim mis­lima, osjećajima, svojim uzbuđenjima, strahovima, svojim agresijama ili u oživljavanju starih programa koje je smatrao već prevladanima, tada bi putem čiš­ćenja mogao u velikoj mjeri izbjeći direktan utjecaj duše. Njegova je krivica međutim razriješena tek onda kad mu oprosti duša onoga kog je projekcijama misa­onih energija potaknuo na djelo.

Slično se može dogoditi kada duša, koja je vezana na nekog čovjeka zajedničkom krivicom, ide u in­karnaciju. Unosi u zvijezde određuju joj tu putanju kako bi se ona - ovisno o okolnostima u kratkome zemaljskom životnom razdoblju - susrela sa sukrivcem koji je još čovjek, da zajednički očiste krivicu.

Ako je duša koja je sada u zemaljskoj odjeći, čovjek, jako ljut, ako je još pun mržnje i želje za osvetom i neće oprostiti niti moliti za oproštenje, ako je dakle još neuviđavan, tada je moguće da on - opet preko aktivnih unosa koji zrače na obojicu, poticatelja i počinitel ja - p u š t a da negat ivne energije utječu u

111

misaoni svijet drugog čovjeka. 'Iako on može inten­zivno negativno utjecati na njega i smicalicama ga uvući u nesreći ili drugu krivicu ili ga čak na razne načine prijevremeno natjerati u smrt, ukoliko se drugi nalazi u rasponu smrti.

Budući da njihovi unosi u zvijezde spremnike zrače na obojicu, poticatelja i počinitelja, da bi ih potaknuli na oproštenje, ali se to ne događa, duša onoga koji je natjeran u smrt može se opet sresti s dušom onoga koji je smrt prouzročio tako što ponovo ide u inkarnaciju nakon vremenskog razmaka od nekoliko mjeseci ili godina. Tada se obojica susreću kao ljudi i preko svojih odgovaranja bivaju upozoreni da jedan s drugim imaju nešto očistiti. Kako se tada ponašamo, stvar je naše slobodne volje.

Moguć je i sljedeći događaj: Čovjek može privući neku dušu da bi ona utjecala na njega ili je čak potaknuti na inkarnaciju.

Tok događaja opet slijedi slične zakonitosti: Ako neka duša ima iste ili slične sklonosti kao čovjek, tada je potencijal odašiljanja i primanja oboga sličan. Po principu «isto privlači isto», odašiljanjem čuvstava i misli možemo lako privući duše bliske Zemlji ili duše na koje smo vezani, odnosno one na nas.

Unutar «karma udruženja» poticatelja, počinitelja i žrtava stalno se mogu odvijati druge negativne akcije zato jer negativne komunikacije već postoje. Splet krivice takvoga - često velikog - kruga ljudi i duša često je klupko koje bi nas prestrašilo kad bismo ga mogli opaziti.

112

Tako ljudi medu sobom kao i ljudi i duše s istim ili sl ičnim ego-aspekt ima - npr. također poticatel j i , počinitelji i žrtve - mogu vidljivo ili nevidljivo utjecati jedni na druge, jer isto oplođuje uvijek isto.

Zbog jasnoće, kod ovog izlaganja ograničimo se na odnos poticatelj - počinitelj. Imajmo uvijek na umu da ne igra nikakvu ulogu jesu li se poticatelj i počinitelj osobno poznavali u ovom ili nekom drugom životu! Možemo dakle snositi znatan dio krivice za događaje i u odnosu na ljude i duše za koje ne znamo. Međutim naša aktivna odgovaranja, kucanje savjesti, možda i bolna čuvstva smetenosti i patnje signaliziraju nam da U nama postoji nešto što čeka da bude očišćeno.

Možda smo jednom «samo» mozgali, npr. bili smo zaokupljeni mislima samoubojstva. Možda tada nismo bili svjesni toga da smo ih odaslali i da smo pustili da nekom čovjeku padnu kao zadnja kap pelina u kalež njegove svjetske boli, ujedno samosažaljenja, tako da je on načinio korak u smrt. Ali ipak smo tako postali krivi - možda višestruko.

Naravno da kao poticatelji ne djeluju samo misli, nego i pisana riječ. Upravo pisci, novinari i ostali koji izgovorenu i napisanu riječ izdaju u svijet, trebali bi biti svjesni da su odgovorni za svaku riječ i njenu posljedicu u ljudima. To vrijedi i za političare, pape, za župnike, za učitelje - i za svakoga od nas. Svaka misao, svaka riječ je energija i ima svoju posljedicu, prema tome čime je ispunjena.

Mi živimo opasno u zakonu uzroka i posljedice, u svijetu naših odgovaranja! Iz rečenoga osim toga postaje jasno da možemo postati opasni ne samo za

113

mnoge druge, nego i za sebe same, jer sve što napra­vimo, ujedno posijemo - u čuvstvima, osjećajima, mislima, riječima i djelima - vraća se nama samima.

Natrag k poticatelju i počinitelju. Ako unosi postanu aktivni, dakle ako zvijezde spremnici u kojima je pohranjena krivica obojice zrače na njihove duše, tada to u obojici aktivira misli i slično, kako bi duša na onoj strani i čovjek na ovoj strani očistili spoznate grije­he. Jesu li se obojica u ovom životu poznavali pritom ne igra nikakvu ulogu jer se radi o čišćenju grješnoga.

Kako reagira sada čovjek u kojem su zvijezde spremnici potaknule aspekte mržnje, zavisti ili nagona da bi on s Kristom očistio korijene zla i više ga ne ponovio?

Čovjek koji u ovom primjeru možda osjeća raz­buktavanje želje za preljubom - što on čini? Kaže li samom sebi: «Tu se očituje odgovaranje, neki uzrok. Ta uzbuđenja mi hoće nešto reći. Danas mi je dana snaga da očistim krivicu i to negativno uzbuđenje razriješim s Kristom, kako bih se oslobodio za više stvari? Ili on iznova hrani to grješno i odgovarajuće odašilje? Tada on možda opet postaje poticatelj. Ili on čak pos tupa , dakle čini prel jub i izgrađuje novu vezanost?

Ako je duša «sukrivca», negdašnjeg «poticatelja» u tom trenutku u onostranome, tada ovaj čovjek u kojem su postale aktivne stare strasti, želje i nagoni može odašiljanjem, dakle telepatski utjecati na onu dušu, koja se nalazi u istome svijetu želja od strasti i nagona, lako jako da ona beskrajno pati pod pritiskom utjecaja koji

1 I I

uzrokuje da trpi ono stoje nanijela drugima, jer se grije­si pojavljuju u slikama. Planeti spremnici koji unose obojice zrače u njihove duše, mogu biti putanja za prijevremenu inkarnaciju duše kojoj čovjek odašilje. Ako ona pod tim utjecajem ide u inkarnaciju, tada, ovisno o okolnostima, od samog početka opstojanja kao čovjek ona ima jako patiti zato jer je u utjelovljenje otišla s aktivnom krivicom.

Preko ovog događaja zbiva se nova veza: Duša čovjeka koja je odgovarajućim odašiljanjem misli po­taknula na inkarnaciju onu dušu u onostranome koja ima udjela u krivici, dodatno se vezuje upravo na tu prijevremeno inkarniranu dušu.

Ovo je samo nekoliko primjera za povezujuće niti neizmjerno velike mreže naših odgovaranja, ujedno naše krivice.

Na taj način je izgrađena i može se graditi neza­mislivo zauzlana i zamršena mreža karme koju duše i ljudi nikada ne bi sami mogli razriješiti. Zbog toga je u ovaj svijet došao Sin Božji i postao našim Otku­piteljem. On je jedini koji nas može osloboditi tih zapletenosti - ako to hoćemo, jer svatko ima slobodnu volju. Možemo se osloboditi tako što se u iskrenoj molitvi i u dubokom pokajanju obratimo Kristu u sebi, mol imo za oproštenje - bilo da u ovoj inkarnaciji poznajemo te ljude ili ne - a također oprostimo svome bližnjem koji se o nas ogriješio - bilo da ga poznajemo ili ne - i ako više ne činimo iste ili slične grijehe koji su se izgradili i izgrađuju preko naših negativnih misli,

115

riječi i postupke. Tada Krist može razriješiti tu zauzlanu mrežu, a mi postajemo slobodni ako nam onaj drugi oprosti.

Osvi jest imo si još j ednom ono što je u Bibliji zapisano kao izreka po smislu: «Kažem vam: Za svaku beskorisnu riječ što ljudi izgovore, morat će položiti račun o sudnjem danu; jer po tvojim riječima bit ćeš os lobođen, i po tvojim r i ječima bit ćeš osuđen .» «Beskorisna riječ» može dakle biti riječ odvraćena od Boga, riječ ispunjena mržnjom, misao ispunjena zavišću ili nagonska misao želje. Sve je energija. Ništa se ne gubi. Kako pozitivno tako i negativno nalazi odjeka u čovjeku, jer onako kako čovjek vikne u šumu - u svijet i u kozmos - na isti način se odjek vraća.

Kako možemo naći izlaz iz tuđeg programiranja?

Sve dok živimo svoje grješno, naša odgovaranja utječu na nas i upravljaju nama. Postanemo li svjesni toga i počnemo li sasvim postupno izlaziti iz kružnog toka griješenja i utjecanja našega bližnjeg kako bismo sve više i više živjeli iz Duha Božjeg, tada sve više shvaćamo da za taj put postoji samo jedan pomagač: Krist.

Ako Kristu u sebi priđemo jedan korak trudeći se svakodnevno ispunjavati sve više Božje zapovijedi, tada nam Krist dolazi više koraka ususret. Samo na taj način možemo izići iz luđačke košulje svoga grijeha i

1 16

postupno stupati u komunikaciju sa svojim božanskim naslijeđem. To je oslobođenje preko našeg Spasitelja, Krista.

Tko čini korake prema Kristu, sije dobre misli, unosi u a tmosferu dobro s jeme preko pr incipa «dobro odašiljanje - dobro primanje)). Od toga našega dobrog potencijala odašiljanja mogu dobre misli, dobre kapi pasti u zapjenjeno, sebično, opasno mišljenje nekoga bližnjeg. Jedna dobra kap, jedna dobra misao, može pridonijeti tome da svoga bližnjeg odvratimo da ne izvrši djelo što gaje već pripremio. Jedna dobra misao, jedna dobra kap iz potencijala odašiljanja čovjeka koji teži Bogu može potaknuti nekog čovjeka da ne učini nešto što bi prema prilikama moglo upropastiti čitav njegov zemaljski život.

Ako u sebi nosimo mnogo tuđih programa koje smo odgovarajućim ponašanjem još proširili, tada će nam biti j ako teško pronaći negativne programe što smo ih sa sobom donijeli a i one što smo ih u ovom životu dalje stvorili - svoje Ja-programe.

Onaj s tuđim programom, kojim često upravlja drugi, trebao bi se prenijeti u svoje mladenačko doba sve do uzrasta kojeg se još može sjećati. Tada bi trebao početi s samospoznajom svojih prvih programa kojih je svjestan, kako bi stekao uvid u tuđe programiranje u svom životu. On bi se trebao sjetiti kako mu je ono bilo usađeno i s to je od toga učinio.

Postane li svjestan svojih mladenačkih programa tada bi iz njih trebao spoznati svoje pogrešno po­našanje, dakle prepoznate grijehe očistiti s Kristovom

117

snagom i više ne činiti. Ako on tu analizu svog života provede ozbiljno i savjesno, tada je moguće da ponovo nađe dio svojih programa što ih je d o n i o sa s o b o m . Na putu čišćenja svojih grijeha može tada postati svjestan i onih grijeha iz tuđih programa koje je nakalemio na tuđe programe.

Važno je da slijedeći korake svoje spoznaje, svjesno p o d u z m e m o novo programiranje . Puko negiranje starih, grješnih programa nije dovoljno. Da bismo postali slobodni i došli do samostalnost i u svojoj nutrini, u svome vječnom sebstvu, moramo se j a s n i )

odlučiti i odrediti sebi novi pravae cilja kao i korake prema njemu. Ako su novi ciljevi i vrijednosti Božje zakonitosti u smislu Deset zapovijedi i Govora na Gori ili zapovijedi ljubavi prema Bogu i bližnjemu, tada su nam te smjernice potpora, orijentacija i također izvor snage, jer su one dio našega vječnog božanskog bića kojeg sve više razvi jamo potvrđivanjem i ostva­rivanjem, dosljednošću i prevladavanjem sebe.

Dalja zapetljavanja u mrežu sjetve i žetve preko špijunske djelatnosti za interesne grupe duša

U mreži sjetve i žetve postoji bezbroj zapletanja i zavezivanja u kojima mi ljudi stalno sudjelujemo sa svojim odgovaranjima, sa svojom sebičnosti. Pomoću nekoliko opisa zabilježenih u ovoj knjizi treba nam

118

postati jasno koliko su nam blizu protivne snage ili također duše vezane za Zemlju i koliko vješto one znaju iskoristiti naše slabosti, kako bi nas uništile - a preko nas izgradnju pozi t ivnoga na ovoj Zemlji . Jedan primjer:

Jedna grupa ljudi, jedna interesna grupa - nazvat ćemo je A - udruži se kako bi zajednički razvijala svoju zajedničku namjeru, npr. izgradnju nekog uređaja ili unapređenje nekog pogona. Moguće je da se u toj grupi nalazi jedan samo naizgled istomišljenik koji zajed­ničke interese grupe želi iskoristiti za sebe da bi se na zajedničkom poslu osobno obogat io . Taj tobožnji interesent može biti slušalica neke interesne grupe duša u onostranome - nazovimo je B - koja preko ljudske slušalice u grupi A osluškuje ono što interesna grupa duša želi upotrijebiti u svoje svrhe.

To bi primjerice moglo biti da se informacije iz grupe A putem grupe B trebaju infiltrirati u neki drugi pogon ili u neku drugu zemaljski interesnu grupu -nazovimo je C - koja je bliska s onostranom interesnom grupom B. Možda ta onostrana interesna grupa (B) i ona zemaljska interesna grupa ( C ) imaju zajedničku želju, npr. zajednički plan - kao korak za postizanje određenih ciljeva - uvesti u svijet detaljnu genetsku manipulaciju. Ili ta grupa duša (B) ima interesa da se jedno veliko poduzeće posebno razvija zato j e r se nekolicina iz grupe (B), prema svojim unosima koji se preko planeta upravo aktiviraju, tada mogu ponovo inkarnirati kako bi kasnije bili primljeni u to veliko poduzeće, tamo imali odgovarajući utjecaj i djelovali u smislu određenih interesa.

119

Na ovome se mjestu treba naglasiti da se kod duša koje se teže umiješati u zemaljsko-svjetovne procese nikada ne radi o dušama s višom svijesti, dakle višim stupnjem razvoja. To su duše vezane za Zemlju koje svoj pogled ne okreću prema Nebu, dakle ne čine korake da bi preuzeli svoju božansku baštinu, nego koje svoju sreću traže na Zemlji, u zemaljskome. A zema l j sko , previše l judsko, nije božansko , nego preokrenuto božansko, protivno. Dakle od tih utjecaja iz područja duša ne mogu se očekivati impulsi za razvoj čovječanstva prema višem, dobrom i pozitivnom.

Duše se dakle mogu služiti s ljudskim špijunima čije je titranje slično njihovoj frekvenciji ili čije duše pr ipadaju njihovoj uroti duša. Te s lušal ice duša, nazvane i špijuni duša, omogućuju dušama da pris­luškuju u ovu interesnu grupu (A). Mi već priznajemo pr inc ip «is to pr ivlači is to». Svaka grupa , svaka zajednica ljudi, kao i duša, ima specifično energetsko polje sa specifičnim titranjem, ujedno zračenjem. Ako jedna zemaljska interesna grupa koja želi napraviti neki posao ili želi u pozitivnu svrhu različite bitne stvari zajednički analizirati i izgraditi, ima više titranje, višu frekvenciju od onih duša koje žele u svijetu prouzročiti nešto u svom smislu, tada ove nemaju pristup u tu zemaljsku grupu. Budući da to energetsko polje ima dakle više titranje, ujedno zračenje, od njih samih, niže duše nemaju niti uvid. Zbog toga one često infiltriraju samo naizgled zainteresiranog čovjeka koji je sličan titranju njihove duše ili čija je duša jedna od njih. S tim čovjekom jednakog titranja one nalaze titrajni

120

pristup u tu interesnu grupu (A). Time si one izgrađuju takoreći jedan kanal, j ednu slušalicu koja viri u tu zemaljsku grupu.

Špijun ne mora biti svjestan d a j e on taj. Međutim on po svojoj nepoštenoj motivaciji koja mu postaje jasna u njegovim čuvstvima, osjećajima i mislima i po njegovim reakcijama može spoznati da ga protivnička strana može iskorištavati, jer se njegov misaoni svijet koji obilježava njegovu auru nalazi na titrajnoj razini protivničke strane. Iz aure špijuna duše čitaju s toje on osluškivao. Tako on može postati izdajnik, Juda te interesne zajednice (A) u koju je bio infiltriran.

To što zemaljska grupa (A) izgrađuje u tišini, grupa duša preko istih ili sl ično titrajućih instrumenata, ujedno posrednika, može infiltrirati u druge ljude i u druge zemaljske interesne grupe (B, C ili D) - možda u svrhu «sabotaže». Taj sebično misleći član grupe A međutim vezan je za duše i ljude interesne grupe A koju je on iskoristio u svoje svrhe. Tek onda kad grupa A oprosti špijunu, može mu i Bog oprostiti. Tek onda duša može nastaviti svojim putom. Sve dok ne dođe oproštenje mreža se može sve više širiti, zgušnjavati i uzlati, onda kad čovjek ponavlja isto ili slično.

Uvijek iznova spoznajemo da nas Bog preko dnevne energije upozorava, pokazuje nam, podsjeća nas i opominje. On nam je dao Deset zapovijedi i Govor na Gori, On nam daje pouke i upute. Bog i božanska bića kucaju na našu savjest. Međutim, niti Bog, Vječni, čija smo mi djeca, niti božanska bića čija smo braća i sestre, ne utječu na nas. Oni nas samo opominju i podsjećaju

121

preko naših čuvstava, sjećanja i misli, jer Bog nas je stvorio kao zrelu djecu i dao nam je slobodnu volju za slobodno odlučivanje.

Ako živimo u Bogu, tada nam po principu o d a ­šiljanja i primanja» prilazi božansko , dobro. Ako pomažemo negativno, grijeh, i preko svoga grješnog privlačimo - također po principu «odašiljanja i pri-manja» - protivne snage, tada će na nas utjecati naši grijesi i protivne snage. Primjereno svojoj sjetvi mi ćemo i žeti.

Trebali bismo stalno biti svjesni: Iz te mreže koju smo si sami ispleli i pletemo ne možemo izići bez pomoći Krista Božjeg. Zbog toga je za svakog čovjeka i za svaku dušu Krist Otkupitelj koji nam pomaže da se oslobodimo. Na putu čišćenja i ostvarivanja Božjih zakona mi se oslobađamo iz mreže svojih grijeha i kao oslobođeni vraćamo se natrag u Očevu kuću.

«Broj okretaja» ljudskog Ja određuje naš zemaljski opstanak

Svako tijelo zvuči i titra. Broj titraja tijela je takoreći broj okretaja fizičkog tijela.

Pomislimo na motor nekog vozila: Odgovarajuće broju okretaja zvuči tijelo vozila. Slično je s ljudskim tijelom: Onako kao što čovjek u svome svijetu čuvstava i misli takoreći «turira)) sa svojim riječima i mislima, odgovarajući je njegov izgled i njegovo ponašanje. Broj

122

okretaja l judskog Ja određuje sudbinske udarce i bolesti.

Čovjek Danas određuje svoje Sutra. Čovjek od danas može biti opet čovjek od sutra, ali s drugim tjelesnim nacrtom, upravo s onim što ga je u pret­hodnim inkarnacijama sam odredio i što ga je njegova duša opet donijela u drugo tijelo. Njega tada obilje­žavaju aktivni programi, titranje duše - «broj okretaja)) duše.

Nas l jedne osobine čovjeka uvijek odgovara ju unosima u duši, stanju svijesti što ga duša nosi u onostranom i što ga nosi sa sobom u svoje utjelov­ljenje. Njeni aktivni programi i oni koji postanu aktivni tijekom njenoga zemaljskog života, određuju njezin zemaljski opstanak.

Trebali bismo si češće osvijestiti: To što prilikom rastanka od svijeta kao duša uzmemo sa sobom i u onostranome ne očistimo, donosimo opet sa sobom u ovos t rano . Tada ćemo kao čovjek živjeti u onim mjestima ovog svijeta gdje ljudi nose dio naših gena. Oni također začnu naše tijelo, tako da smo opet kod onih ljudi s kojima u prethodnim inkarnacijama nismo očistili to što je tada trebalo učiniti. U ovome ze­maljskom životu ponovo imamo mogućnost za čiš­ćenje.

Između duše i gena postoji uska suradnja. Naši geni ne povezuju nas samo s naš im prec ima, s naš im «rodoslovnim stablom». Opterećenje duše i nasljedne osobine koje proizlaze iz njega vežu nas i na ljude koje smo u prethodnim inkarnacijama programirali, to znači

123

podčinili ih sebi. Privlačenje ljudi dakle daleko pre­mašuje lanac predaka.

Nije rijetko da prilikom šetnje, prilikom kupovine, na putu do radnog mjesta - općenito na ulicama ovog svijeta - susrećemo ljude koji su nam simpatični ili nesimpatični. Ne samo naše misli, već nam pretežno čuvstva razjašnjavaju što nas povezuje s tim ljudima ili što nas vezuje za njih, ili također što su oni pokrenuli u nama npr. u nekadašnjim situacijama i zgodama.

Nije dakle slučajno da nam pogled padne na ovoga ili onog čovjeka koji u nama izaziva uzbuđenje ili nas potiče da razmišljamo. Privukle su nas jednake ili slične vibracije. One ođašilju i saopćavaju nam se. To što nas povezuje ili odbija ne mora uvijek potjecati od našega bližnjeg. Moguće je da smo mi bili ti koji smo u prethodnim egzistencijama usadili u svoga bližnjeg unose koji prilikom ovog susreta počinju titrati i isto ili slično pokreću u nama.

Tko promatra sebe i analizira svoje misli i čuvstva što se u trenutku susreta pokreću u njemu, taj spoznaje što bi trebao kod sebe očistiti, dakle promijeniti, npr. od nižeg, omalovažavajućeg, u više, povezujuće titra­nje. Ako se naša odgovaranja pojave, a mi ne obratimo pažnju na svoje uzbuđen je , tada ćemo ov isno o okolnostima prividno nepoznatog prolaznika na cesti sresti ponovno - ako ne ti ovome zemaljskom op­stanku, onda kao duša u područjima duša ili u nekome sljedećem utjelovljenju. U sljedećoj inkarnaciji on nam može biti muž ili žena, dijete, rođak, prijatelj, suradnik

12-1

ili pretpostavljeni, ovisno o uzroku onoga u nama što nas vezuje. Danas nam je međutim dana šansa da tu vezanost razriješimo kako bi nam duša, i duša našega bližnjeg, mogle postati slobodne.

Svatko od nas danas određuje svoje Sutra. Pro­lazimo li nemarno mimo onoga što nas uzbudi, što uzruja naš svijet čuvstava i misli, to može biti sjetva našeg Sutra. Mi ćemo ponovno susresti čuvstva i misli slične onome što nas je uzbudilo, moždajače izražene, prodornije i neposrednijc nego danas.

Tako povećavamo i proširujemo potencijal svojih odgovaranja , svoga grješnog. Možda će on sutra obilježiti oblik našeg tijela, jer u nekome drugom obl iku opstanka mi ćemo izgledati odgovara juće svojim aktivnim unosima. Njima oblikujemo svoje tijelo, ili sa svojim dobrim stranama ili sa svojim grješnim. Isto tako vrijedi: Što nas danas uzbuđuje, čime smo danas obilježeni, to smo si jučer odredili.

Kao duša u onostranome nećemo biti drugačiji nego u ovostranom, samo nam je tijelo od fine tvari. Zračenje duše je odjeća njene inkarnacije. To što je ovdje u ovostranome, to je i u onostranome. Što nam danas u ovostranomc odgovara, to će nam odgovarati i sutra u onostranom. Mijenja se samo agregatno stanje grubo-tvarnog tijela u finiju tvar s to je zovemo duša. Naši su unosi međutim isti, jer kako drvo padne tako ostane ležati.

Svoje dobre strane i svoja odgovaranja, grješno, ne doživljavamo samo u susretu s ljudima. Kad vidimo slike ili kuće, cvijeće, kamenje, vrtove, uređaje sve do

125

najmanjih predmeta - u nama mogu zatitrati dobre strane, ali i naša odgovaranja, grješno.

Sve što vidimo ili čujemo - kao npr. pjev ptiea, glasne i oštre tonove, skladnu ili neskladnu glazbu i još više toga - pomaže nam da nađemo i spoznamo svoj fluid, svoje unose, pozitivno i negativno. Isto vrijedi za mirisanje, kušanje, pipanje. Kombinacije viđenja, slušanja, mirisanja, kusanja, pipanja, povezane s našim svijetom čuvstava, osjećaja i misli, pokazuju nam tko smo mi stvarno.

Između našeg svijeta osjetila i naših čuvstava, misli, riječi i postupaka, naših strasti, želja, čežnji i sličnog postoji stalno uzajamno djelovanje. Svijet naših osjetila utječe na naše pozitivno i na naše negativno, što se odražava u našem ponašanju koje je slika našeg karaktera. Naše ponašanje, opet, utječe na naš osjeti Ini svijet. Iz svih tih programa i komunikacija nastaje naše zračenje, naš fluid. To znači da naš osjetilni svijet, koji je bio i jest suodlučujući u obilježavanju našeg pona­šanja, našega ljudskog karaktera, uvijek iznova potiče naše karakterne osobine.

Za nas to dakle znači: Hoćemo li spoznati svoj grješni, svoj osobni zakon, svoj zakon odgovaranja da b ismo ga snagom Krista Božjeg očistili i više ne ponavljali, tada čistimo svoju dušu i svoja osjetila. Ili puštamo da nam se uzbuđenja razvijaju, dakle dalje dograđujemo svoj negativni karakter; dajući time danas svojoj duši pečat koji sutra može biti naš tjelesni oblik.

Na svakom pojedincu je da izabere.

126

Naš partner - naš naj-bližnji. Izgradnja i dogradnja mreže vezanosti u braku i partnerstvu

Svaki čovjek tijekom svog hoda po Zemlji doži­vljava svoje mijene vremena, jer se naš zemaljski život poput godine dijeli na razdoblja, faze proljeća, ljeta, jeseni i zime. Faze u životnom toku čovjeka odgovaraju toku životnih procesa njegovoga fizičkog tijela. On protječe u ritmovima koje možemo nazvati i životnim skokovima. Uvijek onda kad nastupe vremensk i , ujedno i životni skokovi, kod čovjeka se u izvjesnom pogledu mijenja uvjerenje; on prelazi u drugi misaoni svijet.

Prijelaz iz proljeća u ljeto zemaljskog života naziva se pubertet; dijete sazrijeva u odrasloga, u muškarca, u ženu. Mladi čovjek koji postaje zreliji rastaje se od proljeća, od nekompliciranoga slobodnog života, od zaštićenosti u roditeljskoj kući. Čovjek prema vlastitim mjerilima stvara sebi nov život koji ima posve druga čuvstva, riječi i postupke. On dakle prelazi u ljeto sa svim onim s to je do tada naučio i usvojio.

U prirodi prijelaz od proljeća u ljeto pušta da u biljnom svijetu još j ednom pojačano poteče sok tako da se na stablu pokažu cvjetovi i prvi plodovi koji će potom u ljetu sazrijeti. Kod nas ljudi je slično. Upravo se u prijelazu iz puberteta u odraslog još j e d n o m intenzivno uzdižu snage koje među ostalim sadrže želje za rasplođivanjem života. Te zakonite snage koje služe održanju i rasplođivanju života mi smo višestruko

127

preokrenuli. Princip stvaranja i davanja života - preo­kretanjem u htijenje da se ima, u uzimanje - transfor­mirali smo nadolje u seksualnost koja je usmjerena na stjecanje zadovoljstva.

Kao što je priroda aktivna kako bi donijela plod koji odgovara dotičnoj vrsti, tako i mladi čovjek postaje sve više i više aktivan da stupi ti partnerski odnos kako bi dopustio da se razvije životni nagon za plodom, koji promatrano sa čistog znači: Grana stabla života želi donijeti plodove, ujedno djecu.

Bilo bi dakle od prirode dano začinjati djecu. Budući da većina duša koje su sada utjelovljene, dakle koje su ljudi, iz prethodnih egzistencija nose u sebi preokrenutu želju za razmnožavanjem, sve više i više uzima maha želja za seksualnošću, takoreći za seksualnošću koja je sama sebi svrha. To znači: Tjelesni čin se na kraju krajeva zloupotrebljava. Smije se donijeti samo jedan ili čak nijedan plod, najviše jedno ili dvoje djece. Ali je ostala seksualnost, koja se može nazvati i kratko­trajnom mogućnošću za opuštanje.

Seksualnost radi sebe same je igra sa snagama koje sti dane za stvaranje života, a ne za igru, za besmisleno rasipanje. U seksualnoj razmjeni se svjesno izgrađuje osjetima napetost koja se zatim prazni u «poplavi podražaja». Pritom i muškarac i žena gube veliku koli­činu tjelesne i duševne energije. Vrhunac tjelesnog čina osjeća se kao opuštanje.

Život čovjeka u našem svijetu donosi svakakve napetosti, situacije pritiska i promašaja, stresa i neza­dovoljstva - živčani sustav dospijeva u napetost i

128

vibraciju. Često se u seksualnosti traži poravnanje, opuštanje . Budući da kolaps ž ivčanih podražaja , izazvano opuštanje, ne donosi međutim rješenje onoga stoje dovelo do živčane prenapregnutosti, uzroci ostaju i dalje - opet se stvara napetost a time i želja za seksu­alnim opuštanjem. Da bi se dakle opustio u seksual­nosti, muškarac uzima ženu, a žena muškarca.

Ako to svedemo na ovaj kratak nazivnik, može se reći: Muškarac i žena često se sastaju u «parstvu» kako bi na taj način «zajeđnički svladali)) svoj život. Ako se seksualna ljubav oboga dopunjava, ako se dakle u tjelesnosti slažu, tada - odašiljanjem i primanjem, od mnogih energija želja, čežnji, očekivanja koje titraju od j ednoga do drugoga - nastaje komunikaci jsko ujedno i titrajno polje koje je ljudski dražesno i naziva se zaljubljenost ili ljubav. Zbog tog nagona draži, užitka i opuštanja, žena kod muškarca i muškarac kod žene vide još nekoliko bitnih aspekata koji im se sviđaju, ali ih sami ne posjeduju, već ih nalaze lijepim i korisnim kod drugoga, koji bi ih eventualno mogao donijeti u brak.

Sve se to naziva «ljubav». Oboje vjeruje da bi to bilo dovoljno za sreću koju očekuje jedno od drugoga. Tada si muškarac i žena daju obećanje za zemaljski život, vjenčaju se u matičnom uredu ili pred sveće­nikom ili župnikom; nekima je opet dovoljan zaje­dnički život u takozvanom partnerstvu.

«Parstvo» u kojem je dvoje ljudi usko vezano jedno na drugo počinje bilo da se to zove brak ili partnerstvo. Svatko očekuje od drugoga, a niti jedno od njih dvoje

129

neće dati previše, jer smatraju da bi se ljubav morala dopunjavat i u svemu. Možda se nekol iko godina dopunjavaju još samo u seksualnosti, ali sa svojstvima koje treba iskazati jedno prema drugome - dakle treba nešto učiniti - biva već sve teže i teže. Počinju prve nesuglasice i time nastaje svađa u braku i partnerstvu. Cesto se preko svijeta seksualnih želja nenamjerno začne dijete, tako da je u nesklad koji počinje uvučeno jedno ili nekoliko djece.

Tada jedno prigovara drugome zato jer ne čini ovo ili ono , npr. ne ispunjava ono što je prije braka očekivalo od njega. Odjednom se pojavljuju vrlo raz­ličita odgovaranja kojima su se vezali u prethodnim egzistencijama ovisno o okolnostima i koja su ih sada ponovo povezala. Umjesto da razriješe ta odgovaranja, te uzlove mreže uzroka i posljedice, oni se i dalje sva­đaju, zato j e r iznenada j edno drugoga vidi posve drugačije, naime očima svog zakona odgovaranja.

Svađe postaju sve ozbiljnije, a želja za tjelesnošću se smanjuje jer se više ne razumiju, zato jer se raspli-nula aureola od vlastitih očekivanja i želja što ju je jedno isplelo oko drugoga. Takozvana ljubav time je slomljena.

Aktivna odgovaranja upravljaju očima i nagonom. Preko očiju tada j edno ili d rugo biva t jerano do sljedećeg partnera, isprva tajno, zatim službeno. Time je rastava unaprijed programirana. Djeca su naročito t e ško pogođena . Njih odbacuju ili daju j e d n o m roditelju. Dok uslijedi taj korak, ovisno o okolnostima, prolaze godine u kojima prevladava natezanje tamo amo. Vezanosti, odgovaranja zovu glasno; hoće se

130

razriješiti. Dok napokon ne budu -nerazr i ješeni -gurnuti na stranu, izgrađuje se vrlo mnogo drugih odgovaranja i vezanosti.

Katkad se prigovara: «Kod nas, u našem braku odnosno partnerstvu, nije tako.» Tada je oboje uza­jamno očistilo i postalo stabilno u sebi, tako da može ići jedno s drugim ne očekujući ništa od drugoga. Tada je moguće da se u svom razvoju prema visokoj etici i moralu isključivo još dopunjavaju. Ali je isto tako moguće da se uzajamno susreću šutke jer si više nemaju što reći. Tako se može održavati prividan mir. Sadržaj njihove razonode tada mogu biti televizijski programi i čavrljanje uz kavu. Oni su se uskladili u svojim odgovaranjima. Ilije oboje prihvatilo navike jedno od drugoga; projekcije su u izvjesnom smislu «izjedna-čitelji». Tada i u vanjštini može biti «mir».

Svatko traži ljubav i nalazi je jedino u Bogu.

U međuvremenu čovjek je zašao u ljeto svog života ne donoseći dobre plodove, plodove ostvarenja Božjih zapovijedi, jer svakom je čovjeku zapovjeđeno da, u zemaljskoj školi u kojoj se nalazi, s drugim očisti ono što ga na drugome smeta. To što ga uzbuđuje dio je njegovih odgovaranja, njegovoga grješnog što bi ga s drugim morao očistiti kako bi se riješio grijeha koji ga vežu za bližnjeg, odnosno za partnera. Kod sljedećega velikog vremenskog ujedno i životnog skoka, kad čovjek sasvim postupno prelazi iz ljeta u jesen, dakle u sredini svog života, on osjeća da mu se život naginja poput krošnje stabla koje nosi mnogo plodova.

Tko kao čovjek ne donosi dobre plodove jer se u svojim čuvstvima, mislima, riječima i postupcima ne

131

podnosi sa svojim bližnjim - bilo u braku, partnerstvu ili u nekoj strukturi zajedništva, ali također na radnom mjestu - upada u paniku. Njegova panika koja počiva na ak t ivnom svijetu želja, na s t rahu da je neš to propustio, sadrži druge intenzivne želje i čežnje, npr. želju da seksualno više doživi, čežnju da ima drugog partnera koji - kao što se pogrešno pretpostavlja -posjeduje one sposobnosti i svojstva koje prethodni partner nije imao.

Život tom čovjeku do sada nije donio ono što je želio i što sije predstavio. Jedva da se postavlja pitanje zbog čega bi to moglo biti, jer tom je čovjeku očigledno i jasno: Počelo je još u djetinjstvu; to je bilo zbog roditelja, zbog učitelja. Ni prijatelji nisu bili onakvi kakvi su trebali biti. Partner je više obećavao nego što je kasnije na razočaravajući način održao - dakle neuspjeh. Niti se u zvanju nije sve odvijalo onako kako je započelo. Sef i suradnici imaju samo svoje na umu i ne cijene primjereno njegove kvalitete. Dakle javlja se želja za promjenom radnog mjesta kako bi više zarađivao i više se popeo na ljestvama uspjeha, ili sazrijeva odluka da napusti zajednicu kako bi negdje drugdje vodio glavnu riječ, svoja mišljenja iznio dru­gome i igrajući vodeću ulogu napokon tamo ostvario svoje ambiciozne planove.

Te odluke što mijenjaju život počivaju dakle na onoj panici koja pokazuje da čovjek nije iskoristio ljeto svog života. On skoro da nije donio zdrave, ukusne plodove, jer sa svojim partnerom nije očistio svoja odgovaranja, ono što ih je oboje privuklo, za što su vezani. Na radnom mjestu nisu bile izgrađene i razvijene postojeće

132

sposobnosti jer svađa koja je vladala u braku i par­tnerstvu našla svoj odraz i na radnom mjestu: Nesu­glasice u braku i partnerstvu dovele su do nesuglasica u poduzeću, jer zbog prepirki kvaliteta rada nije bila kakva je očekivana. Tada je u poduzeću započela svađa koja je dovela do želje da se popravi na drugome radnom mjestu, da napusti zajednicu zato što ne izlazi na kraj s tamošnjim ljudima - a naročito ima izgleda razvod od partnera.

Tko ima uvid u veoma različite životne situacije čovjeka, zna da taj životni raspon preorijentacije i pokušaja novog početka može početi s oko 30 godina i završava između 40 i 50 godina, pri čemu tada kod čovjeka nastupa panika jer u svom ljetu gotovo da nije donio plodove. On bi morao spoznati da život do sada nije donio ispunjenje svrhe, već samo svađu i promjenu posla. Čovjek si to rijetko priznaje. Sve promašaje on povezuje s tim da njegov brak i partnerstvo nije bilo u redu i često se odlučuje upustiti u novu vezu. Ne mora se biti prorok da bi se prepoznalo da i to partnerstvo ili veza neće uspjeti, jer čovjek stalno traži svoje odgo­varanje i ono što leži u njegovom svijetu želja, što mu drugi trebaju ispuniti.

To isto vrijedi i u zvanju i u zajednici: Tko ne zna što hoće biva gonjen - od jednog cvijeta, od jednog partnerstva do drugog, od jednoga radnog mjesta do drugog i također od jedne zajednice do druge. Svoju košulju možemo mijenjati ma koliko često, uvijek iznova oblačimo isti oblik i boju.

Sve dok ne budemo držali do sebe i razvijali svoje duhovno sebstvo, svoje istinsko Ja, mi ćemo od svojih

133

bližnjih uvijek očekivati ono što nemamo i stoga to ne možemo ni dati. Sve dok ne budemo razvili svoje duhovno sebstvo, nećemo postići ni postojanost, nego ćemo uvijek tragati za ljudima, radnim mjestima i zajednicama za koje vjerujemo da nam mogu dati ono što napokon ne posjedujemo niti želimo razviti.

U jeseni svog života stojimo tu s praznim rukama, ali s bogatim negativnim iskustvom, s mrežom koja ima bezbroj čvorova i niti koje moramo razmrsiti, ili kao duše u mjestima čišćenja ili u sljedećim inkar­nacijama.

Tko ne donosi zrele plodove, tko ne iskoristi svoje ljeto, taj neće biti suveren niti u jeseni, već djetinjasti starac koji se osvrće na svoju ljudski spektakularnu egzistenciju, koju, ako je moguće stalno spominje kako bi možda od nekoga mlađeg čovjeka dobio priznanje za svoje divlje nagone koji nisu donijeli dobre plodove ljubavi prema Bogu i bližnjemu, nego jedino «Ja-ja-ja» u mreži čuvstava, čežnji, strasti, nagona i skakanja od jednog do drugoga, od jednoga radnog mjesta do drugoga, od jedne zajednice do druge. Što je ostalo? Praznina, neispunjen život, staračka egzistencija koja samo kruži oko sebe same. Onako kako je kod njega bilo u proljeću, a također u ljetu, tako je i onda i u jeseni.

U jednome jedinom zemaljskom životu možemo -s Kristovom pomoći - razriješiti mnoge čvorove i razmrsiti mnoge niti u mreži svojih odgovaranja ako dosljedno slijedimo viši cilj, pazimo na impulse dnevne energije i koristimo šanse koje nam pruža svaki dan našeg života. Međutim u jednoj jedinoj inkarnaciji mi

134

također možemo znatno proširiti svoju mrežu grješ­noga. Upravo nani je naš partner blizu u zakonu sjetve i žetve. On nam je takoreći na poseban način «najviše bližnji». Razriješimo li s njim što se treba razriješiti, tada će Božje milosrđe razriješiti mnoge druge niti krivice i vezanosti, onda, ako nam bližnji oprosti. Znamo: Pridemo li korak Kristu čineći to što nam je zapovjedio, tada nam On dolazi više koraka ususret.

Izgovori... Tko ispunjava Božje zapovijedi, stječe dalekovidnost i otkriva Božju ljubav i mudrost

Svaki čovjek, svejedno u kojoj je religiji, također ateist ili antikrist, preko Božjih zapovijedi upućen je da ih spozna i primjenjuje u svome svakidašnjem životu, kako bi se njegova duša očistila i ponovo preuzela svoje božansko nasljedstvo, sveobuhvatni, vječni zakon ljubavi i mudrosti.

Mi ljudi imamo mnoge izgovore zašto smo učinili ili činimo ovo ili ono, zašto pripadamo nekoj crkvenoj instituciji, zašto vjerujemo ili ne vjerujemo, zašto ovu zapovijed vidimo jednom ovako, pa opet drugačije, zašto sumnjamo u Boga ili vjerujemo u Njegovo pos­tojanje, zašto govorimo o Božjim tajnama i o Bogu koji kažnjava i zlostavlja ili vjerujemo u Boga ljubavi i mudrosti i zašto unatoč tome i dalje griješimo.

135

Sve, ama baš sve grješno ljudsko je ništavno pred l icem Božjim. Važno je j e d n o : Ispunjavati Božje zapovijedi koje nani je On dao preko Mojsija i Govor na Gori što nas je Isus poučavao i utjelovljivao. Isus je na kraju Svojeg Govora na Gori rekao: «Tko čuje ove Moje riječi i postupi po njima, sličan je pametnom čovjeku koji je svoju kuću izgradio na stijeni ... Tko čuje ovaj Moj Govor i ne postupi po njemu, sliči glupom čovjeku koji je svoju kuću izgradio na pi ješku.»

Zapovjeđeno nam je dakle da ispunjavamo Božje zapovijedi kojima pripada i Isusov Govor na Gori, svejedno kakva mišljenja, predodžbe, teorije i načela imamo. Ne možemo izbjeći da svoje grijehe spoznamo, očistimo i više ne činimo.

Tko zakorači u ostvarivanje i ispunjavanje božan­skog, tko dakle napusti stare tračnice odviše ljudskoga, da bi ga s Bogom odvagnuo, taj dobiva daleko više nego što za sobom ostavlja. Kršćanin djela koji je donio te odluke i krenuo tim novim putovima, iz svog iskustva može reći: Isplati se Boga učiniti središtem svog života, a Njegove zapovijedi mjerilom svojih postupaka. Jer tko ispunjava Božje zapovijedi, siječe dalekovidnost i sve više i više uvid u velike zakonitosti Božje ljubavi i mudrosti. Tada mu više nije potrebno teoretizirati i filozofirati o Bogu, tada mu više nije potrebno iznositi svoja mišljenja o tome kakav je Bog ili kakav bi trebao biti. Taj čovjek tada više neće go­voriti ni o tajnama Božjim, j e r pročišćenoj duši i očišćenom čovjeku sve se više toga objavljuje, on dakle gleda u dubinu koju ne može dokučili onaj koji je obavijen velom ega.

136

Tko ne otkrije kraljevstvo nutrine, nema niti uvid u vječni zakon niti pristup u carstvo nutrine. Zbog toga on u svoju sliku Boga ugrađuje «tajne» i Božju «nedokučivu odluku».

Mi smo dakle na Zemlji da otkrijemo svoje bo­žansko nasljeđe, ljubav i mudrost, lako da naša osjetila opažaju ono s to je u svemu: Boga. Tada su naša čuv­stva, misli, riječi, postupci i djela ispunjeni suncem od Boga. To je život. Sve ostalo je vegetiranje, puko miš­ljenje i predodžba, napuhana sjenovita egzistencija u sjenovitoin kabinetu, u kojem svatko želi biti najveći u svojim teorijama i izlaganjima.

Mudri, svijetli čovjek s jakim duševnim zračenjem i finom tjelesnom strukturom

Mudri ljudi su produhovljeni ljudi, takoreći ispu­njeni sunčevim svjetlom, koji su u komunikaciji s Unutarnjim svjetlom. Duša produhovljenog čovjeka je pretežno pročišćena, a njegovo tijelo očišćeno od nečistoća grješnog Ja. On je uravnotežen i gospodar svojih misli.

Svijetla duša ima također jako duševno zračenje. To uzrokuje visoku tjelesnu vibraciju i onda kad tijelo pokazuje tragove onoga s to je duša donijela sa sobom u svoj zemaljski život, osnovnu opremu svoga fizičkog

137

tijela. Tijekom zemaljskog života osnovna fizička oprema u svojoj strukturi i zračenju može postati finija ili grublja, odgovarajuće načinu mišljenja i življenja pojedinca.

Ako se čovjek okrene duhovno-božanskom životu tako što korak po korak ispunjava Božje zakone, tada se njegova duševna i tjelesna vibracija prolini. Duša koja postaje sve čistija tada postiže višu vibraciju koja prožima i fizičko tijelo i uzdiže ga u frekvenciju koja nadmašuje zračenje tragova negdašnjeg opterećenja.

Mudri ljudi su svijetli, takoreći prosvijetljeni ljudi koji su svoje grijehe pobijedili s Kristovom snagom, s Unutarnjim svjetlom. Ispunjavanjem Božjih zapo­vijedi, dakle životom tolerancije, dobrohotnosti, pošto­vanjem bližnjega i iskazivanjem časti Bogu, pročišćuju se i pet čovjekovih osjetila. Grješno, što se izražava u čuvstvovanju, mišljenju, govorenju, postupanju, hti­jenju i željen ju, preko Kristove snage pretvara se u Božju volju. To znači da čovjek sve više ispunjava to s to je Božja volja.

U Unutarnjem kršćanstvu, u kršćanstvu djela ispu­njavanja božanskih zapovijedi, put prema srcu Božjem glasi:

Prema Božjim zapovijedima uvedi red u svoj život, u svoje mišljenje, čuvstvovanje i htijenje, i tako si s pomoću Krista Božjeg u sebi utri put u nebeski red.

Ljudi Unutarnjeg kršćanstva stoje u aktivnoj vjeri. Oni nastoje svoju samovolju pretvoriti u Božjti volju samo-spoznajom, okajavanjem spoznatih grijeha, dobivanjem oproštenja i opraštanjem, nadoknađivanjem i ne-ponav-ljanjem grijeha koji je bio spoznat i očišćen.

138

Kršćanin djela čisti svoju dušu i svoje fizičko tijelo takoreći od nečistoća egoizma, tako da Unutarnje svjetlo sve više pročišćenih pet osjetila čini organima opažanja onoga što grješna osjetila ne mogu obuhvatiti. Pet osjetila tada više nisu zasljepljena grijesima.

Ljudi u tom stanju prosvijetljenosti više ne sude i ne osuđuju. Tko postigne to stanje božanske komu­nikacije, ujedno unutarnje opažanje, taj gleda dublje i iz riječi ljudi oko sebe sluša ono što oni ne žele odati, ali što ipak titra. Očišćena osjetila mirisa, okusa i opipa sti također usmjerena na unutarnje opažanje.

Profinjivanjetn uza jamnog djelovanja između osjetila i misli, riječi i postupaka, čovjek postiže već spomenutu sposobnost opažanja koja mu tijekom daljeg prosvjetljenja daje sve više uvida u ono o čemu drugi samo sanjaju, u zakonitosti koje su u materiji, dakle u fizičkim procesima. Povrh toga takav čovjek postiže i komunikaciju s finijim kozmičkim snagama sve do čistog bitka. Otkrivanjem unutarnjeg opažanja njegov mu je bližnji otvorena knjiga, budući da se svatko iskazuje na mnoge načine, želio to ili ne.

To je u nekoliko riječi postupno otkrivanje unutar­njeg, božanskog nasljeđa.

139

Povezanost između izvanjskoga i unutarnjeg držanja. Odgovaranja i slabosti koja se skrivaju iza poze prikazivanja

Svako tjelesno držanje daje informaciju o unu­tarnjem držanju, o snazi i duhovnom razvoju čovjeka. Nedisciplinirano držanje tijela upozorava na nered u mišljenju pojedinca, također na njegovu samovolju.

Ovdje će biti pokazano nekoliko obilježja tjelesnog držanja koja su uobičajena naročito na Zapadu.

Mnogi Europljani prigodno zauzimaju takozvanu pozu prikazivanja. Kod sjedenja npr. tijelo je jako nag­nuto naprijed ili nemarno zavaljeno natrag, ili se ruke drže skrštene, ili su noge prekrižene. Prema božanskim zakonima te takozvane poze prikazivanja znače da čo­vjek želi sakriti svoj nered i samovolju i više ili manje dopušta svom intelektu da glumi prikazujući sebe, kako bi sakrio svoju nesigurnost. Ta naša držanja pokazuju također da podcjenjujemo ljude oko sebe, da bi sebe precijenili. Potrebno nani je dakle precjenjivanje jer u svom životu nemamo ni reda ni postojanosti, a time niti mudrosti.

Ta držanja dopuštaju točno prepoznati gdje leže naša odgovaranja, npr. u odgovarajućim stupnjevima zakona reda, volje, ili mudrosti. Ta tri stupnja odgovaranja, nazvani također omotači duše, obilježavaju vanjštinu čovjeka. Spomenute izvanjske poze držanja upozo-

140

ravajti na nečisto opterećeno unutarnje držanje, na odgovaranja koja leže u ta tri omotača duše.

Ljudi s tim držanjem pripremili su si uzorke mišlje­nja zato jer su u svome privatnom i profesionalnom životu veoma nesigurni. Zbog toga oni se čvrsto drže svojih predodžbi, svojih uzoraka mišljenja i istodobno svoga vlastitog tijela. Ti položaji iskazuju također pesimista koji sve zna bolje, koji cijeni i podcjenjuje to što se ne uklapa u njegovu shemu mišljenja.

Skrštene ruke i prekrižene noge upozoravaju na oholost i istodobno na nesigurnost i neodlučnost.

Tko se prikazuje u tim prisilnim pozama htijenja-isticati-samoga-sebe, želi prikriti među ostalim svoje smetnje, svoje slabosti i svoje nedostatke. Smetnje i slabosti uvijek upozoravaju na neznanje i aroganciju. Ljudi s takvim držanjem govore drugačije nego što misle. Oni mogu govoriti o ljubavi, dobroti i dobro­hotnosti, ali njihove su misli ipak potpuno suprotne.

Ovdje moramo uzeti u obzir da svi pojmovi kao «oholost», «neodlučnost», «pesimizam» i slično, kod svakog čovjeka imaju drugačije akcente i vrijednosti koji se također drugačije predstavljaju u odgovaraju­ćem držanju, makar samo u nijansama.

Slabosti koje se izražavaju u tim pozama mogu biti i tipična držanja-milog-djeteta. Tko ne može iskazati veće unutarnje i vanjske vrijednosti, govori drugima po volji kako bi dobro izgledao u očima drugih.

141

Ljudi s visokim stupnjem ostvarenja prozivu svoje bližnje. Oni rade s unutarnjom snagom

Ako hoćemo točno procijeniti svoga bližnjeg, tada moramo ispitati prvo sebe prema Isusovim riječima po smislu: «Izvuci prvo brvno iz svog oka; zatim vidi kako ćeš izvući trun iz oka svog brata.» - To znači da trebamo promatrati prvo sebe, kako se m i vladamo, kako se m i ponašamo prema ljudima oko sebe, kakvo j e n a š e tjelesno držanje, ujedno poze.

Tko se sam ispita i prevlada svoje negativno, taj zna tumačiti i trun u oku svoga bližnjeg. On će iz drža­nja ljudi oko sebe uočiti ono što je stvarni razlog. Međutim na osnovi svojih iskustava u prevladavanju svoje ljudske niskosti on više neće osjećati i misliti cijeneći ili sudeći. I u turbulentnim situacijama on ostaje neosoban, to znači u stanju uspostaviti ravno­težu.

Moramo dakle naučiti vidjeti i čuti, što znači da iz svojih situacija viđenja i čuvenja iščitamo ono što imamo na sebi, gdje smo neodlučni, zašto se čvrsto držimo svog tijela ili imamo ovu ili onu takozvanu naviku. Navika je jedan aspekt našeg karaktera; ona je naše obilježje, uzorak ponašanja obilježen svijetom naših čuvstava i misli koji oblikuje i tijelo. Tek kada se probijcmo kroz džunglu svojih vlastitih programa prikazivanja i preko samospoznaje s Kristom očistimo ili pretežno očistimo svoj grješni programski svijet, naša će osjetila vida i sluha biti toliko pročišćena da

142

nećemo postavljati pogrešne dijagnoze i prognoze, ali nećemo niti dopusti t i da nas obmanjuju izvanjski prisi lni uzorci ponašanja - niti onda kad se ljudi pretvaraju i izvanjski zauzimaju korektno držanje. Što nije doraslo, djeluje ukočeno. Govor i kompletan način ponašanja takvog čovjeka u prisutnosti drugih mnogo je više izvještačen nego kad se ponaša nekontrolirano.

Mudrome čovjeku koji je s pomoću unutarnjeg Krista Božjeg svladao sebe, to znači d a j e prevladao svoje opterećujuće negativne osobine, d a j e profinio svoj karakter, ostaje malo toga skriveno, jer on je naučio opažati ukupni dojam ljudi oko sebe. Iz toga ukupnog dojma tada govore detalji, nijanse načina ponašanja koje on na temelju svoga vlastitog ostvarenja može tumačiti ispravno i po zakonu božanskog reda, božanske volje i božanske mudrosti.

Ljudi koji su uz pomoć Krista Božjeg pomoću Deset zapovijedi i Govora na Gori pretežno prevladali svoje teške grijehe su otvoreni i čestiti ljudi; oni su gospodari svojih misli.

Otvoreni ljudi imaju čestit karakter i zbog toga i neusiljeno, uspravno držanje tijela. Hod im je uspravan, koraci su im čvrsti, tijelo ne pokazuje ništa teško i ništa klimavo, već čvrstoću karaktera. Takav čovjek sjedi uspravno; oba stopala su mu na tlu jer on stoji na tlu činjenica. Dlanovi mu leže spokojno jedan u drugom ili jednostavno i skromno na bedrima. Pogled mu je otvoren za sve ljude i za sve što mu priđe.

Ljudi koji su našli svoje najdublje biće ne trebaju ništa skrivati - oni su sjedinjeni s nadzemaljskom silom, s Duhom Krista Božjeg koji ih vodi i usmjerava.

143

Tko si sam ne udara pečat tobožnje otvorenosti, nego je istinski sazrio iz nutrine, ima i duhovnu spoznaju i prosvjet l jenje. Svako se pr is i l jeno držanje može prepoznati po zračenju, jer sve što nije izraslo je prido­dano, a to s to je pridodano ima grubi raster.

Ako duhovno držanje raste iznutra prema van, tada je čovjek opušten, lagan, poletan, otvoren, svjestan reda i dužnosti. Ljudi koji su u svom životu usmjereni na najviši izvor, Boga, nemaju samo otvoren pogled već i odgovarajuće duhovno držanje. To su disciplinirani ljudi i ljudi djela koji rade s duhovnim snagama i imaju pogled mudrosti. Oni proziru ljude oko sebe i svako­dnevne situacije rješavaju sa snagama Božjeg Duha.

Svaki čovjek je na Zemlji da bi se preobrazio od grješnika u blaženika - vjerovali mi u to ili ne. Prije ili kasnije svi ćemo saznati da m o ž e m o postići bes­prijekoran karakter i postati svjesni Boga i Njemu bliski samo onda kad s Kristom prodemo kroz iglene ušice svog samosvladavanja.

Poze samoobmanjivanja

Dalja obilježja našeg samoobmanjivanja obilje­žavaju naročito nas zapadnjake. Imamo naviku - a to je opet izraz našeg karaktera - oba lakta osloniti na bedra ili na rub stola, da bi zatim često držali glavu objema rukama. Ili prekrižimo noge i oslonimo lakat na nogu, a rukom držimo bradu. Tako pokušavamo pružiti oslonac svom tijelu.

144

Tko je obradio brvno u svome vlastitom oku, te­meljem rada na samome sebi, po izvanjskom držanju svoga bližnjeg može zaključivati o njegovom unu­tarnjem držanju. Općeni to te poze znače t romost naravi, nemarnost i mlakost duše. Takvi su ljudi često mudrijaši koji stvari i izjave drugih rasklapaju i raz­glabaju. I to ne-držanje odgovara neredu, samovolji i intelektu. Te tjelesne poze obilježavaju također tvorca mišljenja, pokretača mišljenja koji rijetko tolerira drugo shvaćanje. Zbog tromosti svoje naravi on će brzopleto suditi i isto tako osuđivati ljude oko sebe. Tromost si ne uzima vremena da ozbiljno razmisli o nekoj stvari. Ona preko toga navlači svoje mišljenje koje je za tro­moga, površnog čovjeka, istina.

Upravo to držanje pokazuje mnoge atribute egoizma i nereda u svakidašnjem životu. Tromi ljudi su nemarni ljudi koji uporno drže do svojih predodžbi i mišljenja i zastupaju ih s velikom nepopustljivošću. Takvi tipovi ljudi vrlo brzo stvaraju svoj osobni sud, o drugima prave «svoju» sliku koju zatim fanatično brane.

Ljudi s tim držanjem mogu se svrstati među kolerike i fanatike, ali isto tako među pesimiste. Zbog mlakosti svoje naravi i razmažene duše oni najčešće nemaju snage da u određenom vremenu prevladaju stvari i sudbine koje ih čekaju. Poradi slabosti svog karaktera oni stalno izvlače ono što je odavno prošlo da bi skrenuli pažnju na sebe. Pokušavaju steći naklonost drugih kako bi se sunčali u njihovom svjetlu i uživali u njihovom priznanju.

145

Mnogo govorenja, gestikuliranja, baratanja - sve to nas izdaje

Dalja općenita obilježja koja se susreću naročito kod zapadnjaka, ali i u drugim kulturnim krugovima, su m n o g o nepromiš l jeno govorenje , gest ikul i ranje i bara tan je s ma l im p r e d m e t i m a na dohva tu , npr. olovkom, kemijskom olovkom, ravnalom i sličnim.

Ljudi koji govore mnogo nebitnoga, najčešće su nesigurni, labilni ljudi koji ne znaju pravo živjeti niti pravo postupati . Oni nisu koncentrirani, a u svom svijetu čuvs tava su rastrgani. Nj ihova nekoncen-tr iranost izaziva nesigurnost koju oni pokušavaju prekri t i m n o g i m riječima. Oni govore i govore i napokon ni sami ne znaju što su izgovorili i što su time prouzročili. Ako ih se pita koje je njihovo nas­tojanje ili što su htjeli izraziti, tada najčešće iznova počinju s istim pričama.

Takvi ljudi rastrgani tamo-amo također su šeprtljavi radnici. Oni doduše znaju prionuti poslu, ali ga rijetko izvedu do kraja. Ako im je ikako moguće oni svoj posao podijele i polože ga na pleća drugih pri čemu oni eventualno s puno riječi i t jelesnom kretnjom izvedu nekoliko zahvata da predaju posao. Pritom oni i nadalje u prvi plan stavljaju svoju osobu s obraz­loženjem da su mnogo čime opterećeni i s detaljnim uputama kako sada taj drugi treba organizirati i izvršiti prenesene zadaće.

Osoba tog tipa obilježena je svojom prošlošću. Njeno sebično biće uvijek iznova u sadašnjosti citira

146

prošlost čime se ona stalno obnavlja. Takvi tipovi ljudi teško mogu oprostiti. To što im je nekada bilo učinjeno ili to što vjeruju da im je učinjeno - dakle nešto prošlo, što ih je uvrijedilo - često godinama, čak decenijima zadržavaju u svojoj podsvijesti. U određenom vremenu oni to pozivaju i iznose kako bi eventualno dotičnima usadili osjećaje krivnje, iako se ovi u vanjštini ponašaju lojalno i ljubazno.

To što se iz prošlosti, iz podsvijesti i budne svijesti iznova iznosi i osvježava, pada tamo natrag znatno uvećano tim daljim misaonim akcijama. Budući da se na taj način budna svijest i podsvijest sve više pune s istim ili sličnim slikovnim sadržajem, narav čovjeka zakipi sve jače čim više on razmišlja o istome ili sličnom. To ga ovisno o okolnostima čini koleričnim i agresivnim. Čovjek s pri jekorom reagira na svoju okolinu. Veoma uzbuđena podsvijest i budna svijest u pojačanoj mjeri utječe na živčani sustav. To potiče tog tipa čovjeka da sve više govori; narodna izreka kaže: «On govori rukama i nogama.» Mnogo govorenje i gestikuliranje obilježava mimiku čovjeka, a i čitavo tijelo. Takvi tipovi ljudi su vlastoljubivi i u svojoj na­ravi naduti. Često je sličan i oblik njihovog tijela.

Vanjština čovjeka uvijek izražava nutrinu. 1 tjelesna masa je izraz unutarnjih procesa. Mršavo, skoro istro­šeno tijelo često upućuje na pretjeranu egocentričnost i škrtost. Voluminozno tijelo govori o proždrljivosti i gurmanluku. Takvome čovjeku rijetko je nešto do­voljno dobro. On si pušta na volju i pretjerava u jelu i piću, u svim užicima što mu se ponude, bilo u pohlepi za j e lom i pićem ili u pretjeranoj putenosti . Kako

147

mršavi tako i nadasve debeli tip ima u sebi sklonosti da sklizne u nagonsko ponašanje sve do izgreda i nasilja.

Tko se sam ne savlada, njega će prije ili kasnije sa­vladati njegovi vlastiti unosi, uzroci, njegov osobni zakon koji je zakon odgovaranja.

Onaj koji gleda duhovnim okom viri iza maske svoga bližnjeg. Onaj koji živi svjesno u Bogu može biti sve više i više vođen od Unutarnjeg svjetla

Budući da izvanjsko ponašanje utječe na nutrinu, na dušu i čovjeka, a nutrina se opet izražava u vanjštini, čovjek se obilježava u svakom trenutku.

Mudri čovjek koji počiva u Bogu, registrira sva ta obilježja ljudi oko sebe. On vidi kako ponašanje ljudi oko sebe mijenja njihov izraz lica, mimiku i gesti­kulaciju. On vidi profinjenost ili ogrubjelost tijela a registrira i pojedine tjelesne funkcije različitih tipova ljudi. Za mudraca svaki je čovjek barometar na kojem on može očitati što taj stvarno misli i tko je taj. On dakle prozire ljude oko sebe. Od tog znanja međutim on daje samo onoliko koliko može biti od pomoći njegovome bližnjem. On gleda podmukloga i vlasto-hlepnog, hvalisavca i onoga koji hini poniznost. On

14S

gleda iza maske slatkih riječi i s la tkog osmijeha; prepoznaje znakove i uzroke ogorčenja. On prozire svaku gestu, svaki izraz lica. Zna protumačiti svaku boriću i vidi i čuje ono što drugi ne vidi i ne čuje.

Izraz čitavog tijela pruža bezbroj informacija onome tko gleda duhovnim okom. On zna sto želi izraziti netko sa svojom bujicom riječi i zašto drugi šuti. On zna zašto je jedan jak, a drugi labilan, jer on u simptomima shva­ća obilježja bića koja su osnova izvanjskih pojavnih oblika. On zna zašto ovaj ima kratak a onaj skladan ritam disanja. On poznaje simptome koji bi mogli biti izazivači patnje i bolesti. Ali on rijetko govori o tome jer po Božjim zakonima sloboda volje je nepovrediva zapovijed.

Ljudi koji teže unutarnjem kršćanstvu, Unutarnjoj religiji, stoje u aktivnoj vjeri. Oni žive i rade sa snagom Krista Božjeg prema Njegovoj zapovijedi po smislu: «To što želiš da ti drugi čine, učini prvo ti njima.» Ili: «To što ne želiš da ti čine, ne čini ni ti drugima.« Time se približavaju Unutarnjem svjetlu, ljubavi Božjoj.

Ljudi koji misle i žive u toj svijesti, kontroliraju svoje riječi, svoje geste, cijelo svoje ponašanje. Tko se okrene unutarnjoj disciplini, redu u svom životu, govori samo bitno, izražava samo najvažnije, i to tako da se može razumjeti i prihvatiti. Stoga su njegove riječi nošene od Božjeg zakona, od božanske volje koja oslobađa i koja i drugome dopušta slobodu volje, tako da se i laj može razvijati odgovarajuće svome biću.

Tko drži pod kontrolom svoje riječi i svoje po­našanje zna što govori; on je to ispitao i doživio na

149

pravi način kod sebe i na sebi samome. S uspravnim držanjem i otvorenim pogledom on iznosi objektivno i svjesno, bez okolišanja ono stoje sam iskusio, stekao i doživio. Poštenje i iskrenost čovjeka koji svako­dnevno sve više ispunjava Božje zapovijedi prožimaju ga unutarnjim spokojstvom, sigurnošću i uporištem; to je izraz unutarnje tišine. U tišini se objavljuje Bog.

Ljudi s čestitim, bogosvjesnim karakterom najčešće su prošli tešku školu života. Uzimali su stvari kako su dolazile, mjerili su se po Deset zapovijedi i Govoru na Gori i živjeli su po spoznatim božanskim zakoni­tostima.

Bila bi blasfemija vjerovati da čovjek može uprav­ljati sudbinama ovog svijeta i shvatiti svemir. Tko teži ljubavi prema Bogu i bližnjemu i Božjoj mudrosti, svjestan je da postoji najviša inteligencija koja upravlja stvarima i sudbinama svemira. Ljudi koji su svjesni najviše inteligencije koja prožima i upravlja cjelokupni svemir, koja je neoborivi zakon, trudit će se također svakodnevno misliti, govoriti i postupati po Božjim zapovijedima, kako bi mogli biti usmjeravani i vodeni od najviše inteligencije, Boga.

150

Na putu cio produhovljenosti svoje duše i prosvjetljenja svojeg čovjeka dolazimo u božanski zakon suglasja, u jedinstvo i u komunikaciju s Bogom

Tko je stekao duhovno znanje i to ispunio, taj poznaje način djelovanja zakona obrata , zakona odgovaranja.

Zakon odgovaranja može se nazvati također zakon obrata, jer su svi koji misle, govore i postupaju, sa svojim grješnim, sa svojim odgovaranjima, obratili Božji zakon. Oni su od Božje ljubavi napravili samo­ljublje, od Božje volje samovolju, od božanskog seb-stva sebičnost, od mira nemir, od sklada nesklad i slično.

Tko ostvaruje i ispunjava Božji zakon zna iz vlastitog iskustva - da se to što izlazi iz čovjeka, opet njemu vraća. Tko dakle prihvaća zakon odgovaranja njemu je jasno da se sve od Boga okrenute misli, riječi i postupci opet vraćaju pošiljaocu. Jeka nam to poka­zuje: Kako povičemo u šumu, tako nam se opet vraća natrag.

Mi se izlažemo zakonu karme «To što šiješ, to ćeš žeti» toliko dugo dok - svaki pojedini od nas - u svjetlu Krista ne promijeni svoj osobni zakon, svoja odgo­varanja na putu pokajanja, čišćenja svoga grješnog i ne-ponavljanja-istog. Time duša i čovjek postupno uranjaju u Božju ljubav. Tada duša preuzima svoje božansko naslijede; ona otkriva snage nebeskog Reda,

151

Božje Volje, božanske Mudrosti; ona opet usvaja Oz­biljnost duhovnog bića, Strpljivost - ujedno Dobrotu Ljubav i Milosrđe - ujedno Blagost - Vječnoga.

Sedam osnovnih snaga Božjih su vječni zakon, one su božansko naslijeđe našega čistog duhovnog tijela. Mi smo ljudi na Zemlji da bismo otkrili tih sedam osnovnih snaga Božjih, božansko naslijeđe svakoga čistog bića, to znači učinili ih dostupnima i primijenili. To je put svake duše, bilo d a j e bestjelesna ili utjelo­vljena, bilo da smo kao duša tamo ili kao čovjek ovdje. Nitko od nas ne može izbjeći ponovno otkrivanje onoga što duša vječno posjeduje: biti božanski.

Ako se čovjek okrene Božjim zapovijedima koji su odlomci iz božanskog zakona, tako što svoje grijehe prepozna, okaje, očisti i više ne ponavlja, tada će sve više i više primjenjivati i ispunjavati Božje zakone. Postupnim ispunjavanjem Božjih zakonitosti duša i čovjek - ali pretežno duša - dospijevaju u zakon suglasja koji kaže: U onim aspektima u kojima je duša ispunjena svetim i vječnim zakonom i povezana s vječnim zakonom, ona je u suglasju i s Bogom, s lju­bavi i mudrosti, u jednakosti , a time i u komunikaciji.

Božanska komunikacija je svemirska komunikacija, jer je Bog prisutan u svemu. Ona uključuje i razine čišćenja i ovu Zemlju. Ako mi ljudi svoje grješno s Kristovom pomoći očistimo i više ne ponavljamo, tada postupno otvaramo svemirsku komunikaciju i stupamo u komunikaciju sa svojim porijeklom, s Božjom lju­bavlju i mudrošću. Tada postupno postajemo mudri jer se otvaramo za sveprožimajuću božansku struju, za Boga, čija djeca mi jesmo.

152

Objasnimo si još jednom: Nisko mišljenje, čuvst­vovanje i htijenje djeluje u zakonu uzroka i posljedice, u zakonu sjetve i žetve. To je odvraćanje od Boga i su­glasje u odgovaranjima s istim i sličnim grješnicima. To je jednakost u kauzalnom zakonu. U mjeri u kojoj se duša očisti od tereta grijeha, ona je produhovljena, a čovjek prosvijetljen. Tako dolazimo u božanski zakon suglasja, u jedinstvo i u komunikaciju s Bogom. U mjeri u kojoj čovjek ispunjava Božje zakone, čovje­kova duša dospijeva u suglasje, u sjedinjenje s moćnim duhom ljubavi i mudrosti, sa stvaralačkim duhom u prirodnim carstvima i u svemiru.

Tko dospije u suglasje s Božjom snagom, taj ima red i mjeru u svom životu. On je iskren, pošten, pra­vedan i ljubazan. Kao s toje za Boga tako je i za svoje bližnje i za prirodna carstva. On je svjestan da je kozmičko biće, biće svemira, jer zna za svoje božansko naslijeđe koje sve više i više preuzima.

Ljudi s tom sviješću nisu zanesenjaci, fantasti ili sanjari, oni nisu okrenuti od svijeta, već okrenuti njemu. Oni stoje u svijetu, ali nisu s negativnim, s nebožanskim u svijetu.

153

Zakon odgovaranja prekriva istinu i sužava vidno polje čovjeka -na vlastitu dobrobit, na sebe sama

Veličanstveni, neoborivi vječni zakon Božji dovodi nas sve u suglasje s Bogom, s ljubavlju i slobodom, i otkriva nam naše božansko nasljedstvo. Time stječemo uvid u sve izvanjske i unutarnje procese, u božanski zakon i u zakon prekrivanja, zakon odgovaranja.

Čežnja duše koja teži Bogu i bogosvjesnog čovjeka pred očima ima cilj: sjediniti se s Bogom, vječnim zakonom. Mudrac otkriva svoju dušu sve više i više ispunjavanjem Božjih zapovijedi. On je okrenut Bogu i svoj je osobni zakon, zakon odgovaranja pretežno prevladao. On se otkrio i zrcali zakon istine koji je ljubav i mudrost.

Zakon odgovaranja prekriva istinu, a time i dušu i čovjeka. Posljedica je suženo vidno polje čovjeka zato jer istinu prekrivaju egoistično mišljenje i ponašanje. Time se prekida odnos prema bližnjem. Egoist je sve više okrenut sebi samome. To što ne posjeduje - ljubav, mudrost, slobodu, sreću, zaštićenost - to zahtijeva od svoga bližnjeg. Taj stav očekivanja vodio je i vodi, u malome, do svađe i borbe, u velikome, preko držav­nika, do rata i uništavanja drugih kultura, gradova i zemalja.

Preokretanjem, dakle prekrivanjem duše i čovjeka, čovjek je okrenut sebi i često ima razumijevanja samo za svoju dobrobit. Vlastita dobrobit isključuje opće dobro, a time i sedam osnovnih snaga, božansko nas-

154

ljedstvo koje egoist više ne prepoznaje zato jer gleda samo svoj omotač, svoju plazmu - nazvanu i aura -koja mu opet odražava samo njegove želje, strasti, cijelo njegovo egoistično ponašanje. Ogledalo njego­vog egoizma je njegova aura, njegova plazma, slika zračenja, koja bojom i oblikom odražava njegove unose.

Htio to čovjek ili ne - obilježen je svojim unosima i time se sam odaje. Riječima netko može mnogo toga uljepšati, ali t ime ne može promijeniti svoju sliku zračenja.

Krist nam je nudio i nudi pomoć za samopomoć. On je pomoć. Ali mi ljudi, koji imamo slobodnu volju za slobodnu odluku za ili protiv Krista, sami odre­đujemo hoćemo li prihvatiti Kristovu pomoć. Mi je prihvaćamo tako što svakodnevno ono što odgovara našem previše ljudskom biću, našoj niskoj naravi, p repozna jemo u uzavrelost i svojih odgovaran ja , očistimo ga s pomoću Krista i te grijehe više ne ponav­ljamo. Međutim mi imamo i slobodu da se okrenemo od Krista tako što dalje griješimo.

Odlučimo li se za pomoć Krista Božjeg, tada ćemo Ga i u svojoj nutrini pozvati i moliti za pomoć. Pozi­vanjem Kristove pomoći i svojom čvrstom voljom da više ne ponavljamo svoje grijehe, može početi Kristova pomoć za samopomoć.

Pomoć za samopomoć znači: Mi sami moramo postati aktivni tako da Kristova pomoć može postati djelotvorna. Mi Mu moramo poći ususret jedan korak da bi nam On mogao prići više koraka. Samo vjera u Krista i znanje o Njegovoj snazi malo nam koriste ako svoje grješno ne p repoznamo i očis t imo, tako da

155

Njegova snaga može postati aktivna u nama za nas i pretvoriti našu sjenu u svjetlo.

Kako se izgrađuje čovjekov programski svijet

Danost i i povezanost i iz ložene u nastavku - o strukturi i upotrebi našega programskog svijeta, o funkciji pet osjetila i mogućnostima da prepoznamo i oč i s t imo odgovaran ja u svijetu svoj ih čuvs tava , osjećaja, misli, riječi i d j e l a -već su objašnjene u prvim poglavljima ove knjige, premda pod drugim vidnim kutom i ne tako opširno. Ova ponavljanja služe za du­blje razumijevanje.

Naša duša je došla u ovaj svijet i prihvatila tijelo koje je osposobila za funkcioniranje u ovome opstanku. Ponajprije se događa formiranje i opažanje preko osjetila. Na tome su se postupno gradili i grade zemalj­ski životni programi koji su takoreći programi upotrebe i uputa za tijelo u zemaljskom opstanku. Prvi programi opažanja grade se preko vida, sluha, mirisa, okusa i opipa. Istovremeno se programira fizičko tijelo da bi moglo hodati i kretati se. Zatim sasvim postupno duša preko fizičkog tijela gradi programe govora i razmjene, zatim programe učenja, iskustva i zanimanja te ostale programe koji su nam kao čovjeku potrebni za naš zemaljski opstanak. U daljem toku našega zemaljskog života mi nacijepimo programe grijeha na svoje životne

156

i usmjerujuće programe, npr. častoljublje, sebičnost, zavist, neprijateljstvo, netrpeljivost, podcjenjivanje bližnjeg, precjenjivanje sebe, neiskrenost, obmana, laž, prijevara i još mnogo toga.

I grješno u našoj duši što odgovara unosima u našim genima, postupno se pokreće u mladim ljudima. Da bi te prve negativne programe uklonili ili oslabili, roditelji i pedagozi bi trebali biti uzor. Ako se to ne dogodi, tada takvi unosi iz ranijih inkarnacija postaju aktivni u djetetu, a zatim postupno obilježavaju i čovjeka i primjećuju se kao novo nacijepljcni grješni programi.

S tim svojim programskim svijetom mi postupamo i reagiramo, pri čemu su odlučujuće naše reakcije, da bismo se u njima sami istražili, kako bi spoznali što su programi života i opažanja ili s toje grješno. Čim dijete može razlikovati dobro od zla, dijelovi grješnih pro­grama postaju aktivni. Ako se u mladim godinama ne pazi na njih, tada čovjek preko svojeg čuvstvovanja, osjećanja, mišljenja, govorenja i postupanja počinje proširivati te aktivne programe ili njihove dijelove. Ako čovjek ne zna zašto je na Zemlji - naime da svoje grješne programe prepozna i s Kristovom pomoći očisti i više ne čini - tada se programi osjetila, upotrebe i uputa za tijelo miješaju s programima grijeha. Tada se može, kao što je već spomenuto, govoriti o pultu za miješanje programa. Čitavo ponašanje čovjeka tada postaje mješavina koja proizlazi iz pulta za miješanje programa u našoj budnoj svijesti i podsvijesti.

Pult za miješanje programa je budna svijest i pod­svijest koja se u svome cjelokupnom volumenu može nazvati zakon odgovaranja pojedinog čovjeka. Iz toga

157

cjelokupnog volumena proizlazi ponašanje pojedinca i njegov karakter. To je njegov fluid, to je njegov životni i svagdašnji svijet. Iz toga on crpi, time on radi, i time on živi. Povrh toga ništa mu nije moguće, osim ako ne stvori druge programe, koji kad počnu opet djeluju kroz njega.

Čovjek je dakle usporediv s kompjutorom koji do­duše - i to je , kao s to je rečeno, razlika od tehničkog kompju to ra - sam sastavlja svoje mješavine kako bi u vanjštini ponešto uljepšao i tako prikazao kao da j e to non plus ultra.

Ako se čovjek okrenuo od Boga i Njegovih zapovi­jedi tada će svoj mikspult upotrebljavati na razne na­čine. On će iz njega stvoriti i svoj potencijal upra­vljanja i pokušati s njime upravljati ljudima oko sebe, dakle njima usaditi dio svog potencijala odgovaranja, svoga programskog svijeta, projicirati ga u njih, tako da oni čine ono što želi taj što projicira. Grješni pro­grami su tako udešeni da uvijek teže za onim što u svijetu važi kao dobro i vrijedno truda: Podijeli, veži i vladaj. - To je moguće samo s grješnim programima, jer oni ne poštuju slobodu bližnjega.

Da bismo izišli iz vrtloga svojih grješnih unosa, iz mreže s toje ispleo sam naš ego, trebali bismo zamoliti pomoć Krista Božjeg koji nas dan za danom upozorava na aktivno grješno. On nam govori onda kad se uzbu­dimo, kad nas uzrujaju situacije, razgovori, susreti i još mnogo toga. Pulom koji nam je pokazao Isus, Krist, možemo naći izlaz iz toga što razdvaja, vezuje i vlada da bismo dospjeli u božanske zakonitosti koje izrečene

15.S

u jednoj rečenici glase: Povezi i budi, što znači: Budi brat i sestra svome bližnjem, tada si i s Bogom svjesno povezan.

Hoćemo li učiniti korake prema svome porijeklu, božanskoj ljubavi, slobodi, mudrosti i pravednosti, tada to za nas znači: Spoznaj sebe u svojim uzbuđenjima, okaj i očisti svoje grješno, i negativno koje si spoznao više ne ponavljaj.

Ako nismo spremni spoznati i očistili svoja odgovaranja, s nama se može upravljati

Preko svojih pet osjetila prodiremo u svoj pro­gramski svijet, j e r upravo pet osjetila su davatelji impulsa za programe pospremljene u našoj budnoj svijesti i podsvijesti i u omotačima naše duše.

Organ vida je najvažniji osjetilni organ. On je povezan sa snagama Ljubavi, Milosrđa i Strpljivosti. Te tri osnovne Božje snage su djetinje osobine, temelj da bi se učinili zakoniti koraci prema zapovijedi lju­bavi: Povezi i budi. Ako smo se ogriješili o te tri os­novne Božje snage, o djetinje osobine, tada svoje grješno prenosimo i na četiri Božje bitnosti, na ostale četiri osnovne snage u nama, na Red, Volju, Mudrost i Ozbiljnost.

Drugim riječima: Budući da smo se odvratili od Božje ljubavi, mi stvaramo svoju egoističnu ljubav,

159

sebelj ubije, iz čega proizlaze nemilosrđe i nestrpljivost. S tim trima preokrenutim snagama mi djelujemo i na četiri Božje bitnosti, ostale četiri osnovne snage u sebi, tako što iz Reda pravimo nered, a umjesto da ispu­njavamo božansku Volju hoćemo provesti samovolju kao mjerilo i vrijednost. I umjesto da se dopustimo inspirirati od svojega božanskog nasljeđa, božanske inteligencije, stvaramo programe intelekta. A umjesto da ozbiljno i pažljivo postupamo sa svojim zemaljskim životom, postajemo neuredni i netolerantni. To je slijed zasjenjenja našega božanskog naslijeđa od porijekla. Ljubavi sve do nereda.

Ne postoje slučajevi. Svaki pogled tu i tamo izaziva u nama osjećaje i misli. Što nam kaže pogled, takoreći tren?

Ako hoćemo detaljno ispitati svoj grješni svijet programa preko osjetila vida, tada bismo mogli svoj pogled nakratko pustiti da počiva na nekom predmetu ili čovjeku, dakle tamo gdje nam trenutačno padne pogled. Ne obraćamo li pritom pažnju na uobičajeni tok misli, vrlo brzo ćemo primijetiti da nama upravljaju aspekti našega vlastitog svijeta programa. Oni nas vode ti komunikaciju s onim energijama koje su slične našem trenutačnom upravljanju preko naših programa, jer isto privlači isto i pokazuje se i ujedno očituje.

Primjer: Upoznajemo jednog čovjeka koji zna vrlo vješto govoriti i uvjeravati, koji rječito i duhovito zna privući na sebe pažnju svih prisutnih. Pokrene li se kod nas zavist, tada u trenutku tog uzbuđenja akti­

viramo dio svojih programa zavisti koji potom odmah stupaju u komunikaciju s našim unosima zavisti u duši i u zviježđima.

Slično se događa kada dospijemo u komunikaciju sa svijetom programa drugog čovjeka, npr. onoga kojeg smo u nekoj prethodnoj inkarnaciji ili u ovome utjelov­ljenju u nekom pogledu infiltrirali, dakle programirali. Naša čuvstva i misli kažu nam što leži u osnovi tih trenutačno aktivnih programa zavisti. U ovom slučaju moglo bi biti npr. da smo svojom rječitošću nekada tog čovjeka manipulirali i prevarili.

Kao s toje već spomenuto, mi možemo čuvstvo vati i misliti samo zato jer određeni programi komuniciraju s istim ili sličnim energijama što smo ih mi sami jednom stvorili. Možemo govoriti i postupati samo kada su isti ili slični programi u komunikaciji s našim potencijalom odašiljanja - ili s potencijalom odašiljanja nekoga drugog kojeg smo infiltrirali. Samo preko komunikaci je os lobađamo mehanizam bezbrojnih komunikacijskih reakcija.

Ako n ismo spremni prepoznat i i očistiti svoje grješno, to što je protiv Boga, tada s nama mogu upravljati, dakle na nas utjecati, druge snage koje u sebi nose isto ili slično, tako da tada više nismo mi sami, već kroz nas djeluju druge snage. Na taj se način opet mijenja slika našeg karaktera; pult za miješanje našega grješnog se povećava, a time i naša negativna komunikaci ja , naš zakon odgovaranja . Sljedećim unosima stvaramo ogromnu komunikacijsku mrežu preko koje možemo biti inspirirani i programirani.

160 161

Grješni potencijal odašiljanja i primanja čovjeka proteže se kroz naše osobne unose - skupa s onima koji su se preko projekcija raširili dalje - preko čitave Zemlje sve do razina čišćenja u kojima žive bestjelesne duše.

Utjecaj niskih duša na ljude preko njihovih programa pohlepe

Na osnovi principa ((odašiljanja i primanja)), nazvan i telepatija, u mreži uzroka i posljedice može se odvijati npr. sljedeće:

Čovjek koji je propustio riješiti određene školske zadaće koje mu je život zadao - koji je dakle gurao na stranu i potiskivao umjesto da čisti, koji je svoga bližnjeg okrivljivao umjesto da spozna sebe - drži se, također zbog nedostatka energije, «bez štete» onoga što zemaljski život nudi od užitaka i draži. Sadržaj njegovog života sastoji se među ostalim u uzimanju kulinarskih užitaka što za njega sve više i više postaje pohlepa. Čim vidi neobična jela ili samo pomisli na njih, on žudi za njima; sve su njegove misli i težnje usmjerene na njih - mora ih imati, inače više ne može ništa drugo misliti.

Pijanstvo još očitije služi potiskivanju i omam-Ijivanju. Pijanac na kraju više nije izbirljiv u odnosu na ono što pije. Njemu je važno djelovanje: stanje svijesti odvojeno od «normalnog» njemu nepodno­šljivog osjećaja života, sve do besvijesti.

162

Pohlepa za jelom i pićem su jaki zemaljski životni programi želja koji za osnovu imaju neuspjeh, komp­leks manje vrijednosti, upućivanje krivice drugima, biti krivo shvaćen, razočaranje u ljudima i još mnogo toga. Ti programi pohlepe mogu biti veliki potencijal odgo­varanja, dakle grješno u duši, koje obilježava i čovjeka.

Akcija prekomjernog jedenja i pijenja ujedno je odašiljanje i primanje. Na pohlepnike preko principa odašiljanja i primanja mogu utjecati ista ili slična polja odgovaranja koja su ista ili slična njihovim odgo­varanjima, njihovim grješnim. - Polja odgovaranja MI polja, nakupine negativne energije koje pokazuju karakter određenog odgovaranja, odgovarajuće ljudske s labost i odnosno pogrešnog ponašanja , gr ješnog preokretanja. Tamo gdje su polja odgovaranja, ne­daleko su i odgovarajuće - niske - duše.

Na pohlepne ljude mogu utjecati također duše vezane za Zemlju, da pohlepno jedu kulinarski i piju odgovarajuća pića. To su duše koje si preko ljudi pomoću vibracija pribavljaju te užitke, zato jer su slični njihovome grješnom, njihovim odgovaranjima i nji­hovoj pohlepi. Duše s istim odgovaranjima mogu dakle takvim pohlepnim ljudima odašiljati i svoju strast-venost, svoju pohlepu projicirati u čovjeka. Oni potiču njegov svijet odgovaranja ujedno i projekcija, dakle utječu na misli i osjetila čovjeka, kao npr. na osjetilo mirisa i okusa, tako da taj čovjek sve više žudi za kuli­narskim užicima i odgovarajućim pićima. Preko mirisa i okusa, preko osjelilnog svijeta pohlepnoga za pićem odnosno už ic ima, takve duše tada utažuju svoje pohlepe i želje za jelom.

163

To isto vrijedi kod n e o b u z d a n e seksua lnos t i . Također na nezasitni, neobuzdani seksualni svijet čovjeka okrenutog seksualnom užitku često utječu duše koje su kao čovjek živjele slično onome kome se približavaju. Ponovo se kaže «Sto čovjek odašilje, to on privlači»: iste snage i iste duše s istim i sličnim neobuzdanim seksualnim strastima.

Neki su ljudi preobraženi ili zaposjednuti od duša koje preko ljudskih pohlepa i ostalih nagona dobivaju energiju i zadovoljavaju svoje previše ljudske potrebe. Oni dopuštaju da im te duše uzmu dio njihove životne energije.

Trebali bismo spoznati: Stablo ostaje ležali onako kako padne. To dakle znači da je duša nakon smrti fizičkog tijela ista, samo ti drugoj tvarnosti. U ono­stranome ona ima iste želje i iste strasti, iste nagone za strastvenošću i pohlepom za užicima. Međut im u području duša ona ih ne može zadovoljiti jer nema fizičko tijelo.

Mnogi ljudi potpomažu navaljivanje, žudnju poh­lepnih duša vezanih za Zemlju tako što neobuzdano slijede svoju strastvenost, svoju pretjeranu pohlepu za užicima i svoje seksualne razuzdanosti ne pitajući: «Tko sam ja zapravo? Mogu li ovo spojiti s dobrim karakterom?)) Ili: «Što bi o tome rekao Isus, Krist?)), jer i ljudi koji robuju strastima često sebe nazivaju kršćanima.

I ovo izlaganje spada u zakon odgovaranja i pro­jekcije. Grijeh odašilje i privlači iste ili slične snage.

164

I )uša privučena od čovjeka tada projicira svoje želje u čovjeka ubrizgavanjima u njegov komunikaci jski svijet, u njegovu mrežu grijeha.

Život u svijetu slika -ispunjavanje želja od duša? Velika opasnost u «bezazlen im » igrama slika

Postoji sve više ljudi koji žive u slikama. To znači da si oni u mislima stvaraju svijet predodžbi koji je obilježen njihovim željama. Oni si sastave npr. sliku maštarija u kojoj su muškarac odnosno žena dobrog izgleda, kojem/kojoj se udvara idealan partner. S tim idealnim partnerom koji se sve više konkretizira oni zatim intimno razmjenjuju misli.

Partner sa slika sve više pristaje na želje producenta slika koji svoj slikovni svijet stvara poput filma. To ide dotle da u filmu čovjek koji živi u svijetu slika vi­zualno ruča sa svojim partnerom iz mašte, s njime -opet vizualno - posjećuje kino i kazališne predstave i još druge ugodne stvari. Kasnije k tome dolazi stra­stvenost. Producent slika slikovno živi seksualnost s partnerom iz slika koji pritom potpuno pristaje na želje producenta slika.

Svijet slika tog čovjeka postaje intenzivniji i opsež­niji. Često nalikuje na filmsku vrpcu na kojoj se mogu

165

ponovo potražiti sve slike koje čovjeka premještaju u svijet u kojem producent slika sa svojim partnerom vodi ugodan život, koji posve odgovara njegovom svijetu želja.

Čovjek dakle svojim mislima stvara slikovne forme i također lik partnera. To je misaoni oblik što ga je stvorio i u pokret stavlja producent svojim čuvstvima i mislima, ali i svojim tjelesnim držanjem. Što se češće producent slika upućuje u taj slikovni svijet, to realniji taj postaje.

«Čudcsno - san postaje stvarnost)), možda će netko reći. Ali tu se izričito treba staviti znak upozorenja. Jer ta previše ljudska slika maštarija u sebi skriva opa­s n o s t - sasvim konkretnu, u obliku jedne duše. Tu se može raditi samo o niskoj duši vezanoj za Zemlju, jer duša s višim stupnjem prosvjetljenja nikada se ne bi upustila u to.

Tko odašilje misli želja i istodobno ih slikovito projicira u atmosferu, u more bezbrojnih slika misli i želja te požuda, može privući duše. Jedna se duša tada zavlači u misaoni oblik što gaje stvorio producent slike, preko istoga djeluje na ti jelo p roducen ta slike i ispunjava mu to za čim on žudi.

Poznata izreka u Goetheovoj pjesmi «Čarobnjakov učenik)>: «Duhova koje sam prizvao, ne mogu se sad riješiti» sadrži istinu. Jedna duša ili čak više duša, koje su sl ične odgovaranj ima producenta slika bivaju privučene od njega, dakle prizvane. Tko ih prizove, stvarno ih se više ne može tako brzo riješiti. Producent slika tada je vezan za te duše, kako u ovom životu

166

tako i kao duša u onostranome. Vezanost za prizvane duše postoji i obvezuje ga na protuuslugu i onda kad se duša-sl ikovni-partner- ili od više njih makar samo jedna duša - nalazi u zemaljskoj odjeći, dakle kad je čovjek.

Ljudi koji žive u slikama sve više se udaljavaju od ljudi oko sebe; sve se više i više zadržavaju u svom svijetu slika koji ih zadovoljava, zato jer slike koje su stvorili odgovaraju njihovom svijetu želja, a i njihovom idealnom partneru. Tako ti ljudi gube odnos prema realnosti i puštaju da im njihov vlastiti život prođe neiskorišten.

Od nedavno čak Tama prisvaja taj život u slikama za svoje podmukle svrhe. Vjerojatno demoni namje­ravaju da preko takvih i sličnih prekršaja zakona koji su potpuno usmjereni protiv Božjih zapovijedi i Govora na Gori, preko osjetilnog svijeta ljudi uzimaju njihove negativne energije za dalje mogućnosti utjecanja. Nije dosta što nas ljude filmovima, TV-emisijama, popu­larnim pjesmama, produkcijama industrije seksa i još mnogočime zavode da se ukrcamo u slikovni svijet snova - od nedavno se čak preko videa i kompjutora nudi život u slikama. Uskoro će ih svatko moći sam proizvesti neposredno na ekranu i takoreći «uživo)> sudjelovati u tome, kako bi si s užitkom dopustio da radi sve što želi imati od želja i strasti, od seksualnosti i ostalih razuzdanosti . Tko tu mogućnost iskoristi, najprije neće ništa primijetiti osim gubljenja snage, u što se upustio. Račun će mu biti bezuvjetno podnesen kada njegova duša napusti fizičko tijelo.

167

Tko malo pogleda u duhovnu pozadinu tih procesa može se samo zgroziti. Posebna «draž» tih igara sastoji se u tome da nevidljivi «suigrači» odlučujuće «sudje-luju u miješanju» i «potpaljuju». Tko se dade namamiti u tu slijepu ulicu možda će mu biti j ako teško izići iz rasplamsale vatre osjetila. Samo onaj tko spozna što se tu događa i da time postaje isporučitelj energije i sluga mračnih snaga, ovisno o okolnostima može s Kristovom pomoći još umaći toj prisili, utjecaju.

Zabluda je vjerovati da su naše misli kao i naše želje «oslobođene carino). «Carina)> koju ćemo moguće morati platiti ako nismo budni i ne zaustavimo protivne akcije misli i želja, može biti znatna. Zbog principa «odašiljanja i primanja)) svako odstupanje od zakona nesebične ljubavi može preko lanca akcija i reakcija završiti u ovisnosti od duša ili u taboru mračnih sila.

Preko nosača slike i tona različite vrste, preko pisane riječi u raznim svescima i knjigama mnogi bivaju potaknuti - također mladi i djeca - da se upute u slikovni svijet seksualnosti, ali isto tako nasilja, rata i razaranja, i da tamo postanu misaono aktivni. Ono što u ne­vidljivome gladno energije tumara na toj valnoj dužini, biva privučeno od anomalija ljudskih nagona i strasti. Producent slike dakle neće dugo biti sam u svom svijetu.

Put prema Bogu se sastoji u tome da se nisko ljudsko spozna i čišćenjem preobrazi s Kristovom snagom. Zbog toga nam Bog daje zapovijedi, a ne zabrane. Gdje postoje zabrane ne dešava se čišćenje nego potiski­vanje. Potisnuto, međutim, živi dalje - eventualno u

168

svijetu fantazije i slika s nevidljivim suigračima, ujedno sukrivcima.

Naše misli, naše želje, naše strasti i nagoni dakle, nisu nikako oslobođeni carine. To bi trebao imati na umu svatko tko se npr. slikama u svescima, na televiziji, u video-filmovima i na različite druge načine dopusti uzbuditi i time zavesti i odvući u slijepu ulicu. Tko takav materijal producira, publicira i čini dostupnim drugima, tko time mnoge ljude i duše čini objektom svojih projekcija, nakon čitanja ove knjige zna stoje prouzročio i s to je natovario svojoj duši.

Sljedeći primjer: Dvoje se ljudi vole; međusobno njeguju intenzivan

tjelesni kontakt. Jedno od njih dvoje umire. Duša nakon stoje ostala bez tijela ima iste sklonosti i želje kao kad je bila čovjek. U ostalome uvijek iznova nastaju slike trenutaka udvoje, često u predodžbi nastaje samo drago lice preminuloga.

Čovjek stalno čezne za nekadašnjom vezom, ta­kođer za strastvenim tjelesnim aktom. Time on može dušu nekadašnjeg partnera privući u svoju auru, tako da mu je duša sasvim blizu. Odašiljanjem seksualnih želja, koji su dakako energija, zračenje, duša može svoju prisutnost očitovati na tijelu čovjeka i s njim uspostaviti i njegovati tjelesni kontakt. Čovjek ne vidi dušu, ali je osjeća na tijelu.

1 ovdje opet vrijedi: Na osnovi principa «odašiljanja i primanja)) isto može telepatijom privući isto. Pre­duvjet je da postoji aktivno odgovaranje preko kojeg duše odašilju, to znači da vrše svoja ubrizgavanja,

169

koriste čovjeka i ovisno o okolnostima potiču drugo. To je projekcija.

Takve prilike možemo izbjeći samo ako smo svjesni tko smo u najvećoj dubini svoje duše: čisto biće, plemenito, fino, dobro - slika i prilika Božja. Tada možemo odlučiti koji smjer hoćemo dati cilju svoga zemaljskog života. Hoćemo li se i dalje zapletati u mre­ži svojih odgovaranja, svoga grješnog, ili se hoćemo osloboditi prije nego se na nas sruči «žetva grijeha», naša sudbina?

Ako smo donijeli načelnu odluku da s Kristom idemo putom u svjetlo, tada možemo učiniti sljedeći korak, kao prvo odlučujući čvrsto da takve kontakte više ne uspostavljamo, i kao drugo, dosljedno pro­matrajući svoje misli i odmah ih čisteći. To se zbiva s pomoću i snagom Krista Božjeg na putu preobrazbe, jer On nas uči: Okaj svoje grijehe, moli za oproštenje, oprosti i te misli, taj grijeh više ne ponavljaj.

Bez pomoći Krista Božjeg ne može se uteći iz tih prisila, iz zakona sjetve i žetve, iz kauzalnog zakona. Samo usmjeravanjem na Boga i ispunjavanjem Deset zapovijedi i Govora na Gori možemo izbjeći tu mrežu grijeha i te utjecaje grijeha.

170

Svakom životnom izrazu prethodi komunikacija. Analizom svijeta svojih čuvstava možemo dokučiti što leži u osnovi naših uzbuđenja

Medu osjetilnim organima osjetilo vida igra bitnu ulogu. Upravo se preko oka, kao stoje već spomenuto, bude mnogi osjećaji i misli iz pohrana što leže u budnoj svijesti i podsvijesti, ali i u duši. Ako ne uredimo svoj pult za miješanje programa i ako sve više energija utječe na naše aktivne programe, tada ovi pojačano djeluju na naš živčani sustav. Odgovarajuće svom programiranju tada dospijevamo u područje niskih vibracija, reagiramo razdraženo, postajemo agresivni, a zatim možda i depresivni, ili su bolesti na pomolu. Nemirnu dušu i neskladnog čovjeka tada trese i drma sudbina.

Prvi simptom ovakvog lanca djelovanja i posljedica često je nestalan, nemiran pogled. Očni kapci počinju treperiti, očne jabučice kreću se brzo tamo-amo. To pokazuje da je čitav čovjek nemiran i često također neobuzdan.

Sve je komunikacija. U čitavoj beskonačnosti ne postoji ništa krutog i ništa u sebi zatvorenog. Kao što smo upravo čuli, svoje osjeti lne organe m o ž e m o dovesti u akciju samo komunikaci jom, j e r komu­nikacija je energetski tok. Svi naši pokreti teku preko komunikaci je : Prije nego osjećamo, misl imo, go-

171

vorimo i postupamo, već teku komunikacije. Bilo da jedemo ili pijemo - sve. ama baš sve je komunikacija. Prije nego nešto opipamo, već teče komunikacija preko našeg svijeta osjetila, čuvstava i misli. Svaki kontakt pogledom je komunikacijski kontakt.

Ako naši pogledi uvijek iznova teže određenim tipovima ljudi, ako nalazimo da su ugodni i vrijedni oponašanja tada je razlog u nama sjećanje iz ove egzi­stencije ili iz prethodnih. Moguće je također da smo u prethodnom životu možda njegovali kontakte s takvim tipovima ljudi nama bliske naravi. Svijet naših unosa pokazuje nam na razne načine preko svijeta naših čuvstava koji su razlozi takvih susreta.

Ako hoćemo ispitati uzroke svojih ugodnih ili neugodnih uzbuđenja, tada moramo analizirati svijet svojih čuvstava. Mi ispitujemo čisto ili nečisto čuvstvo tako što dopuštamo da se reakcije čuvstava popnu u svijet naših misli kako bismo po njima očitali koji je razlog naših uzbuđenja. Svijet čuvstava je fina razina opažanja koja je usmjerena više na dušu i na podsvijest nego na svijet naših misli. U svijetu čuvstava možemo istražiti, a zatim u svijetu misli analizirati, to što smo mogli primiti iz dubljih slojeva našeg opstanka. Zatim doživimo svoja odgovaranja ili pozitivna sjećanja, već prema tome što nam signaliziraju dublji slojevi.

Ako nas osjetilo vida stalno vuče prema određenim ljudima koje nalazimo poželjnima, tada smo ovisno o okolnostima pokrenuli karmički lanac koji nam priop­ćuje koji je razlog u nama. Karmički lanac što smo ga pokrenuli svojim osjetilom vida je komunikacijski lanac preko kojega impulsi teku i priopćuju se u čuv-

172

stvima ili mislima. Poželimo li nekog čovjeka, tada odmah stavljamo u akciju osjetilo sluha i opipa. Istra­žujemo gdje čovjek živi, kako živi i u kakvom je stanju. Dakle pokrećemo se. Slušamo i tražimo.

Preko osjetila mirisa i okusa upravlja se s onim lju­dima koji su proždrljivi ili koji rado popiju preko mjere. I u ovom slučaju je opet dominantno osjetilo vida koje određuje količinu potrošnje.

Sve nam hoće nešto reći, jer sve nam se priopćuje preko komunikacije. Nije slučajno na koji nam pred­met, ili na koji dio predmeta, pogled pada. Isto tako nije slučajno da nam pogled duže vremena počiva na određenoj boji ili određenom obliku. Nije slučajno da onda kad nam pogled padne na određene ljude, izabire određeni dio tijela. Moramo si sami postaviti pitanje: Kuda vodi naš pogled? Što nam hoće priopćili naše osjetilo vida? Što je tome uzrok?

Svaki susret je povezivanje i hoće nam nešto reći. Poštenim promatranjem svog svijeta čuvstava i misli s pomoću Krista Božjeg možemo razriješiti vezanosti

Sve dok dopuštamo da nam se čuvstva i misli ne­kontrolirano naganjaju po našem mozgu, vremenom će ona ganjati nas same. Postajemo obijesni, strastveni i tjerani nagonom. Neobuzdano živimo bezbrižno u

173

danu i uzimamo ono što nam upravo nudi. Na taj način svakodnevno stvaramo bezbroj uzroka koji prije ili kasnije imaju svoje posljedice. Tako dospijevamo sve dublje u šikaru svojih grješnih programa, u tjesnoću svoje karmičke luđačke košulje.

Tko se želi promijeniti na pozitivno neka počne kod sebe sama. Tijekom dana on će uvijek iznova stati da u situacijama koje njegovu narav dovode do ključanja kontrolira svoj svijet čuvstava i misli. Na taj način on se bavi sa svojim komunikacijskim poljima, svojim svijetom programa, kako bi pronašao razlog. Samo tako čovjek upoznaje sebe a time i svoja odgovaranja koja su njegov osobni zakon, njegov fluid.

Svakodnevno nam se skreće pažnja na naš unutarnji život preko situacija, ljudi, preko različitih vidnih kontakata a i preko prirode. Ljudi bez kontrole, neurav­noteženi, često kažu: «Ja poznajem sebe.» No tko se već poznaje? Samo onaj koji godinama - i to dan za danom - istražuje sebe i s pomoću Krista Božjeg razrje­šava zamke, grijehe, koje je sam stvorio. Tko ne ide tim putem, taj se ne poznaje, jer ne zna za svoj osobni zakon, svoje programe odgovaranja, ali također ne zna ni koliko je ljudi već stavio pod utjecaj, dakle pro­gramirao sugerirajući im svoju volju.

Svako povezivanje preko naše komunikaci jske mreže hoće nam nešto reći. Jučer smo sreli svog prija­telja, danas ga opet susrećemo. Između jučer i danas mogu ležati svjetovi programa, procesi koji su završeni i u jednome i ti drugome. Jučer smo možda o svom prijatelju mislili sasvim drukčije nego danas; kod

174

pogleda na njega sada nam na pamet dolaze sasvim druge misli, sasvim drugi događaji. Zašto? Zato jer smo povezani jedan s drugim ili vezani jedan na drugoga preko aspekata iz naših programa od kojih su jučer bili ovi aktivni, danas su oni.

Svaki čovjek nije samo po svome duhovnom po­rijeklu kozmičko biće svjetla; on je također kozmički čovjek, jer je svojim negativnim unosima povezan i s kozmosom - kozmosom područja Pada.

Kao i kozmosi i svaki je čovjek u stalnom kretanju. Kozmičko zračenje jučer je bilo drukčije nego danas. Primjereno tom utjecaju jučer su bili aktivni dugi dijelovi našeg svijeta programa nego danas. Masa ljudi prelazi preko susreta s takvim različitim svijetom čuvs­tava i misli, ne pitajući što su im Jučer i Danas htjeli reći.

1 Ioćemo li iznaći stvarne razloge aktivnih programa koji su se jučer i danas pokazali, tada bismo trebali promatrati i analizirati različita čuvstva i misli od jučer i danas. Pritom opet moramo paziti: Misao je samo ljuska; sadržaj je razlog misli, ono što se takoreći odvija iza misli, naša čuvstva i osjećaji. Oni su odlučujući, jer za razliku od naših misli oni nisu lako podložni utjecaju. Preduvjet je da smo pošteni prema sebi. Lloćemo li istražiti sebe, tada prvo moramo analizirati svijet svojih čuvstava. On odgoneta aspekte onoga stoje do sada bilo zakopano u svijetu naših čuvstava, gdje leže uzroci naših neutaženih želja, strasti, niskih sklonosti ili kompleksa manje vrijednosti. To što spoznamo kod sebe, trebali bismo očistiti s unutarnjom snagom, s Unutarnjim svjetlom Krista i više ne ponavljati.

175

Ako su uzbuđenja naše naravi još mala i ako naša analiza pokaže samo tragove zavisti i podcjenjivanja našeg bližnjeg, tada bi često već jedna ljubazna riječ ili prijateljski pozdrav mogli riješiti ono što se u nama nakratko uzbudilo. Velika je pomoć da se u molitvi povežemo s Kristom i moliti Ga za potporu i pomoć kako bismo se mogli osloboditi opterećujućih čuv­stava.

Druga situacija opet već može pokazati veće uza­j amno djelovanje uzroka i posljedice. Dva se čovjeka susreću. Jednome se uopće ne sviđa drugi. On mu se oštro obraća i prigovara mu u vezi s nekom neriješenom situacijom. Drugi reagira slično. Zatim se sporječkaju. Oboje se uzajamno okrivljuju. Sto to hoće obojici reći? Riječi kojima se obojica suzbijaju nisu presudne za analizu njihovih odgovaranja, već ono što stoji iza riječi, čuvstva i misli; oni iskazuju koji je pojedini uzrok kod svakoga, što je dakle aktivno u zakonu odgovaranja.

Smisao povezivanja često se sastoji u tome da obojici ponudi mogućnost da uklone ono što ih vezuje jedan za drugoga. Tko se sam istražuje kako bi se spoznao u svojim odgovaranjima, taj će iz svog raz­govora i svog ponašanja izvući zaključke da bi zatim krenuo putom čišćenja. Tko međutim i dalje optužuje bližnjega, povećava svoja odgovaranja u zakonu sjetve i žetve.

Čim se dakle potaknu odgovaranja, tada se oslobađa magnetičnost: Isto ide istome. Jedan susreće drugoga

kako bi obojica očistili ili otplatili ono što ih vezuje jedan za drugoga. Može biti d a j e krivica u pojedina­čnom slučaju neravnomjerno raspoređena - razlog za čišćenje imaju obojica, budući da je krivica rijetko jednostrana. I «nedužna» žrtva misli i čuvstvuje, i njena reakcija, njene misli i čuvstva jedva da će biti samo blaga i predana sudbini.

Naša nas karma susreće u raznom ruhu - preko ljudi, situacija, problema, teškoća ili čak preko bolesti . Karma - naše vlastito odgovaranje, aspekt naše du­ševne krivice - postavlja se ispred nas kako bi nam saopćila da j e sada aktivna. Naše odgovaranje obraća nam se po smislu riječima: «Na meni si se zaribao. Sada očisti svoj udio.» Aspekt naše karme, našega osobnog zakona jastva, skreće pažnju na sebe i oslov­ljava nas osobito preko bolesti. Bolest djeluje na naš svijet čuvstava i misli i želi da se očisti ono što ona nosi: dijelove naše duševne krivice, naših uzroka koji su počeli djelovati.

Patnja, sudbina, bolest, nevolja i ljudi koji nas susreću, kao da nam govore; oni nas zovu. Svjesno ili nesvjesno oni nam se povjeravaju preko naših odgo­varanja kako bismo svoj udio analizirali, očistili i više ne činili. To je put samospoznaje i čišćenja našega grješnog, naših odgovaranja, da bismo postigli pros­vijetljenu dušu i postali zdrav, čestit čovjek s dobrim karakterom. Tko svoje grijehe ne spozna i ne očisti ih s Kristovom snagom, preko svojih unosa u zakon sjetve i žetve postaje svoj vlastiti sudac.

Tko u svemu neugodnom, u uzbuđenju, u ljutnji, u patnji, nevolji , bolesti i s l ičnom traži svoje odgo-

176 177

varanje, taj će ga i naći. Ako ga očisti i više ne ponavlja, više neće podlijegati samoobmani i obmani od drugih. U odnosu na osjetilo vida to znači: Pogledaj i vidiš sebe. U odnosu na osjetilo sluha to znači: Poslušaj i čut ćeš samoga sebe. I osjetilo sluha je u komunikaciji s ostalim osjetilima. Nijedan od pet osjetilnih organa ne djeluje i ne radi samo za sebe. Sva su osjetila uzajamno povezana; svakoje više ili manje ovisno o drugome.

Pet osjetila svoje poruke vida, sluha, mirisa, okusa i opipa preko živčanog sustava prenose tijelu koje zatim odgovarajuće reagira. Osjetilo vida dominira nad ostala četiri osjetilna organa, jer ono je osjetilo upravljanja i vođenja i glavni faktor utjecaja na živčani sustav. Ako je opažanje preko oka isključeno sljepilom, tada glavnu funkciju preuzimaju osjetilo sluha i opipa. Uvijek kada je opažanje jednoga osjetilnog organa ometano ili isključeno, pojačano se aktivira neki drugi organ kako bi se poravnao nedostatak.

Ako je osjetilo vida oslabljeno ili nesposobno, tada bi se dotični trebao pitati koje pogrešno ponašanje je razlog tome. Mjera za nalaženje udjela u svom tjele­snom nedostatku, leži u vlastitom čuvstvovanju, miš­ljenju i govorenju, u vlastitom cjelokupnom ponašanju. Zbog toga je Isus iz Nazareta poučavao da se prije svega ostalog dokuči i ukloni brvno, ujedno i odgovaranje u vlastitom oku, u našem grješnom nasljedstvu.

178

Karakter i beskarakternost; pozitivna i negativna promjena slike našeg karaktera. Povezanost programa pojedinca predstavlja njegov životni svijet

Sva obilježja ponašanja u našem čuvstvovanju, mišljenju, govorenju i postupanju, ti našim strastima i željama mogu se obuhvatiti jednom riječju, «karakter».

Tko ima dobar karakter, taj je i siguran - u njega se može pouzdati; on održi svoju riječ, onda kada je stavi naspram Deset zapovijedi i ona odgovara njima. Bes­karakterni je izgubio svoj karakter, on je nepouzdan, ne može mu se vjerovati niti išta povjeriti. On je kao zastava koja se okreće niz vjetar. Beskarakterni se upra­vlja prema mišljenjima i nazorima ljudi. Nema mjerilo vrijednosti. Stoga on bez provjere preuzima ono što drugi kažu. On takoreći puše u njihov rog da bi stekao korist ili da bi postigao svoje ciljeve.

Od prvog dana od našeg rođenja pet se osjetila razvijaju pos tupno . Nakon kra tkog v remena već počinje opažanje preko osjetila i izgradnja programa življenja i ponašanja. U mladome se čovjeku postupno grade alati osjetila; to su čuvstvovanje, osjećanje, mišljenje, govorenje i postupanje. Ti alati često izvode ono što osjetila prenesu. Promatrano kao ukupnu sliku tako nastaju sklonosti karaktera koje se tijekom našega zemal jskog opstanka mijenjaju - u bespri jekoran

179

karakter, u osrednji karakter ili u beskarakternost, već prema tome s to je naša duša donijela sa sobom u ovaj svijet i kako se čovjek ponaša dalje. Na taj način stva­ramo sljedeće svijetle stranice u svom životu - ako korak po korak ispunjavamo Božje zakone - ili stva­ramo dalje uzroke zato jer se stalno krećemo u istini misaonim tokovima i isto govorimo i činimo.

Kako u pozitivnome tako i u negativnom ne postoji ništa statično. Naših pet osjetila djeluje na naš svijet čuvstava, na naše mišljenje, govorenje i postupanje; svijet čuvstava i naše mišljenje, govorenje i postupanje opet utječu na osjetila. Ako je to komunikacijsko umre­žavanje negativno, dakle grješno, tada bismo ga trebali prekinuti. Trebali bismo koristiti dnevnu energiju kako bismo s pomoću Krista Božjeg razriješili, ujedno preo­brazili, veze, čvorove i niti mreže. Istovremeno bismo trebali izgraditi komunikaciju s Bogom i bližnjim koja malo po-malo pozitivno mijenja sliku našeg karaktera: Postižemo dobar karakter te kao posljedicu i odgova­rajuće oblikovanje tijela.

Ako se naši negativni programi preobraze u po­zitivne snage, tada naše tjelesne i moždane stanice titraju više, jer smo ih programirali s Božjim zapo­vijedima. Samo na taj način pozit ivna snaga teče uvećano kroz našu dušu u našeg čovjeka i preoblikuje nas u besprijekoran karakter, u čovjeka kome se može vjerovati, čija riječ vrijedi.

Obratno je u negativnome. Ako je komunikacijska mreža grješna, dakle negativna - mi to saznajemo sami ako kontroliramo svoje mišljenje, govorenje i pos­tupanje - tada je možemo isto tako izgraditi. To se

180

događa ako dalje griješimo, gradeći druge grješne programe, druga odgovaranja, ili pojačavajući svoju komunikacijsku mrežu onim što nam već odgovara, svojim podcjenjivačkim ili precjenjivačkim ponaša­njem što se očituje u mišljenju, govorenju i postupanju. Stvaramo li dakle druge uzroke, povećavamo li nega­tivnu komunikacijsku mrežu, tada će se uvećati naše strasti, naša mržnja, naša zavist, neprijateljstvo i slično. To drugo, dakle to što smo stvorili od već postojećih negativnih posljedica, djeluje opet na naš svijet osjetila koji ponovo odgovarajuće reagira. To povezivanje uz­roka i posljedice tada je tok našeg programa.

Kompjutor čovjek je, preko svojih unosa koji su sadržani i u duši, povezan sa zviježđima koja su primila sadržaje njegovih p rograma . Povezanos t č i tavog događaja predstavlja životni svijet pojedinca - njegovu «paukovu mrežu», njegov svijet plazme. On komu­nicira s onim čime se sam programirao, s to je ujedno pohranio, to je njegovo stanje svijesti. Povrh toga za njega ne postoji opažanje, osim ako ne promijeni svoju svijest.

181

Preko programa znatiželje: stres, nesklad u živčanom sustavu i izgradnja sljedećih odgovaranja. Razlog svakog događaja je uzajamno djelovanje: Jednake se vibracije susreću i izazivaju posljedice

Tko živi u svojoj ego-plazmi uvijek će iznova do­živjeti da su njegova neobuzdana osjetila pogonske opruge za neku nepromišljenu riječ i neki nepromišljeni postupak. Nekoliko primjera iz svakodnevice za samo-spoznaju i samoanalizu:

Naš svijet programa znatiželje može za nas postati velika muka ako nam impulsi osjetila, koji su spojeni s našim odgovaranjima, zazvone na uho, dakle na osjetilo sluha. Živčani sustav koji je obilježen od naše­ga programskog svijeta, preko tih impulsa odgovaranja počinje vibrirati. Čovjek počinje znatiželjno osluškivati kako bi saznao što drugi govori svom susjedu ili kolegi na poslu.

Znatiželja može postati tako jaka nagonska snaga da dotični biva upravo gonjen da registrira sve što se događa oko njega. Ako npr. kolega govori s kolegicom, tada preokrenuto osjetilo sluha znatiželjnoga na licu mjesta tjera da se prisluškuje što se govori. Da bi saznao detalje razgovora on se čak umiješa u razgovor. Ako razgovor drugih protječe suprotno njegovim pre-

182

dodžbama, vrlo brzo može postati nervozan. Osjetilo sluha prenosi nervozu, rezonance, na osjetilo opipa. Tada čovjek počinje takoreći govoriti s tokovima po­kreta svog tijela. Potaknuti izvanjskim impulsima od­govaranja u znatiželjnome, počinju pojačano vibrirati i odgovaranja u omotačima duše. To stoje u njima po­hranjeno, što odgovara izvanjskim impulsima odgo­varanja, biva izgovoreno od dotičnoga. To znači da znatiželjni govori sebe.

Podizanjem odgovaranja koja izazivaju nesklad živčanog sustava i izražavaju se u različitim gestama i nač in ima ponašanja, čovjek troši mnogo ž ivotne energije. Zbog svoga nazora koji napuhava stvari, svojih pretjeranih reakcija i svoje prikazivačke histerije on dolazi u stresnu simaciju, u nesklad, koji u njemu potičti dalja odgovaranja, tako da kao posljedica svoga znatiželjnog ponašanja on stvara dalje uzroke.

Tko dopušta nešto takvo, dakle i dalje podržava to slanje umjesto da analizira svoj nagon prisluškivanja kako bi došao do korijena zla i očistio ga, taj skuplja negativne energije, dakle grješno, koje se jednom mogu sručiti na njega i izazvati udes ili bolest.

U našem grozničavom vremenu postoje mnoge bolesti. Čuje se o različitim uzročnicima bolesti koji u sve većem opsegu utječu na ljude. Uzročnik bolesti može postati aktivan u nama samo onda kad mu po­nudimo odgovarajući milje. Mi sami mu - svojim čuvstvovanjem, mišljenjem i djelovanjem, svojim ponašanjem - u svom tijelu stvaramo milje koji mu odgovara i poziva ga da se nastani u nama.

Što više npr. dospijevamo u stres, to manje postaju vremenom obrambene snage tijela, tako da se odgo­varajući uzročnik može dobro osjećati u našem tijelu. Stres nastaje uvijek zbog pogrešnog ponašanja. Često smo nedisciplinirani i nismo usmjereni na to što se sada treba obaviti. Naša su osjetila i misli često tu i ta­mo, a ne u situaciji, ne kog toga što trenutačno obavlja­mo. Često bagateliziramo to stanje govoreći: «Baš sam nervozan». Ili: «Baš se ne mogu dobro koncentrirati)). Rijetko se pitamo koja su to čuvstva i misli - koja od­govaranja - što nam ometaju koncentraciju.

Zna t iže l jn im ponašan jem u p l e ć e m o se npr. u razgovore i situacije kojima ležimo u mislima. Iz te misaone odsutnosti proizlaze smetnje u toku našeg posla jer nismo koncentrirani. Posljedice mogu biti greške ili propusti koje nas vuku u teškoće ili u stisku s vremenom, što može voditi daljem stresu.

Tko se udubio u čitanje ove knjige mogao bi sada staviti sljedeći prigovor: «Ako je to tako, tada bi se svaki pogrešan tok pripisao meni. To bi uvijek bila isključivo moja krivnja i onda kad u toj situaciji ili stvari sudjeluju i drugi.)) - Sjetimo se onoga stoje rekao Isus iz Nazareta: «Prvo izvuci brvno iz vlastitog oka . . .» To znači da prvo trebamo dokučiti svoj udio, svoju krivicu, svoje «brvno)>, prije nego svome bližnjem, npr. svom suradniku dodijelimo krivicu. Naš udio je naše brvno, udio našega bližnjeg je njegovo brvno, nazvano i trun.

Tek onda kad svoj udio, svoje brvno, prepoznamo, ob rad imo i uk lon imo, shvatit ć emo i udio svoga bližnjeg koji ne mora uvijek biti tako velik kao što

184

nam se na početku činilo. To bi tada bio «trnn» u oku bližnjega. U svakom slučaju prvo trebamo pogledati kod sebe prije nego drugome dodijelimo svu krivicu.

Zakon odgovaranja glasi: U nama postoji isto ili slično onome što nas uzrujava. Čitava beskonačnost se sastoji od odašiljanja i primanja, dakle od komu­nikacije. Ako u nama ne postoji odgovaranje, dakle prijamni potencijal za okrivijavanja, uvrede, sumnji­čenja i slično, tada nas ti uzročnici odgovaranja neće niti uzbuđivati niti uzrujavati.

Ljudi koji svakodnevno nastoje koristiti dnevnu energiju kako bi prepoznali korijen svojih grješnih programa, zatim ga snagom Krista Božjeg očistili i više ne ponavljali, postaju uravnoteženi i skladni ljudi koji postižu dublje opažanje i time osjećaju gdje je drugima potrebna pomoć. Oni tada i pomažu u skladu sa svojim mogućnostima. To je nesebično djelovanje što dolazi iz korijena božanskoga, a ne iz odgovaranja.

Ako nam postane jasno da u čitavoj beskonačnosti ne postoje slučajevi, tada i najmanje i najneuglednije što nas uzbudi ima neko značenje. Ako nam npr. iz ruke ispadne tanjur ili čaša, tada to ima svoj uzrok. Uzročnici su naša osjetila i misli koji su dali povod za nekoneentriranost ili nervozu - dakle mi sami.

Ako npr. neki predmet padne sa zida, tada to isto tako ima svoj uzrok. U tom su trenutku bile oslobođene vibracije koje su to izazvale. Svaki događaj kao razlog ima uzajamno djelovanje: Iste se vibracije sastaju i izazivaju određene učinke. Te vibracije ne dolaze uvi­jek izvana; one mogu istjecati iz naših odgovaranja, iz našeg svijeta osjetila i misli.

185

Sljedeći primjer: Radimo u kući ili stanu. Iznenada nas odvraća neki šum koji dolazi s ulice. Ako on u nama nade odgovarajuću rezonanciju, tada će nas to odgovaranje potaknuti da se pobliže informiramo. Prekidamo svoj posao da bismo vidjeli što se događa vani: Neznanac sa susjedom vodi žustar razgovor. Kako se mi ponašamo? Neke riječi iz tog rječkanja mogu nas potaknuti da iziđemo pred kućna vrata kako bi se prikladnim prilogom uključili u taj razgovor.

Preko našeg osjetila sluha dakle bivamo skrenuti prema vani. Sa svojim aktivnim odgovaranjem mi sada donosimo svoje u tu svađu. Budući da ne postoje slučajevi, to nam ponašanje hoće nešto reći. Što smo razabrali iz te kontroverzije? Zašto izlazimo pred kućna vrata? Zašto se umiješamo u razgovor? Naša odgo­varanja povjeravaju nam se preko naših misli. Ona nam kažu koji je razlog u nama. Ako je to obračunavanje proteklo neugodno za nas, ako smo se uzrujali i stoga još duže razmišljamo o tome - ali i onda kad doživimo «trijumf» zato jer su naše predodžbe potvrđene - tada možemo biti sigurni da smo tim daljim mislima pove­ćali potencijal svojih odgovaranja.

Ne postoje dakle slučajevi. Sve nam hoće nešto reći. Svako uzbuđenje dolazi iz odgovaranja u nama. Ako se uzbuđujemo zbog riječi koje teku iz Božjih zapo­vijedi, tada naše uzbuđenje dolazi j ed ino iz naših opterećenja, iz odgovaranja koja su pogođena, a ne iz samih riječi, iz povezujućeg koje je božansko. Sve što nas uzbudi čeka n a s da ga razjasnimo i očistimo.

186

Sljedeći primjer: Susrećemo nekadašnjeg znanca na kojeg nismo godinama mislili. Kako kod njega tako i kod nas pokreću se odgovaranja. Danas su zvijezde potaknule ovo povezivanje. Naše ponašanje prema tom znancu, naše mišljenje i govorenje, pokazuje razlog u nama. Ako analiziramo svoje reakcije, svoje misli i riječi, naći ćemo korijen naših odgovaranja. Njega tada možemo očistiti s pomoću Unutarnjeg svjetla, Krista Božjeg, da bismo se oslobodili krivice što nas još vezuje za tog znanca.

Zelje, požude, zavist vode do pijanstva, proždrljivosti, seksualnih izgreda, ovisnosti o drogama, čak do ubojstva. Uzroci: neočišćeno, možda iz prijašnjih egzistencija. Vraćanje natrag u prethodne inkarnacije nije zakonito

Svijet naših programa je višeslojan i višestran. Kao što nijedan čovjek nije na dlaku sličan drugome, isto su tako različiti i naši unosi. Jedan je zavidan, drugi pohlepan, sljedeći znatiželjan, opet neki drugi obuzet nekom strašću. Osjetilni organi potiču na programiranje kompjutora čovjek, a programi kompjutora čovjek opet utječu na osjctilne organe.

Ako je osjetilo vida i sluha veoma opterećeno stras­tvenim željama, požudama, znatiželjom i zavišću, tada

187

se te egoistične komponente odražavaju na osjetila mirisa i okusa. Zbog naizmjeničnog utjecaja osjetila vida i sluha na osjetila mirisa i okusa i obratno, dotični se jedva više može oduprijeti užicima bilo koje vrste. Te egoistične komponente tada mogu dati povod za pijanstvo, prožđrljivost, seksualne izgrede sve do uži­vanja droge. Opterećenja osjetila utječu odgovarajuće na osjetilo opipa tako da čovjek može postati seksualni zločinac ili čak ubojica. Sklonosti za takve anomalije mogu dolaziti iz prijašnjih egzistencija u kojima je nekadašnji čovjek stvorio svoje uzroke koje do sada nije očistio.

Mi smo na Zemlji da bismo svoje grješno spoznali, očistili i više ne ponovili. Koji je razlog u nama kažu nam naša čuvstva i misli, ali i naših pet osjetila koja djeluju na naš svijet čuvstava i svijet misli i time nam danas, dakle trenutačno pokazuju koje negativno leži u nama što se treba prepoznali i očistiti. Nije nam potrebno vraćanje u naše prethodne inkarnacije s to je prekršaj protiv zapovijedi povjerenja spram Boga, a nedopustivo je i prema zakonima vječnog bitka.

Sto ćemo onda propustiti ako ne saznamo kako smo se ogriješili o Boga, o etiku i moral, o svoga bližnjeg, dokle smo dakle zaglibili u močvaru previše ljudskog? Jesmo li znatiželjni? Hoćemo li se možda još i danas tome veseliti?

Ako smo usmjereni na to da iza sebe ostavimo staro, grješno, kako bismo težili novome čovjeku koji je slobodan i na višoj razini svijesti ispunjava Božje zakone, nećemo nastojati da dobijemo uvid u papirusni svitak svoje prošlosti.

Jedan primjer za bolje razumijevanje. Ako nas pogodi težak, veliki komad stijene, ozbiljno

će nas tjelesno ozlijediti ili čak zgnječiti. Ali ako nas pogodi jedan kamenčić, osjetit ćemo možda trenutan bol kojeg međutim brzo prevladamo. Slično je s vraća­njem u prethodne egzistencije. Ako ovisno o okolno­stima postanemo svjesni sume svojih ranijih prekršaja, tada ih teško možemo nositi; u mislima smo stalno zaokupljeni njima i povrh toga više ne možemo shvatiti kamenčić što nam ga donosi dnevna energija.

Jedna Božja zapovijed glasi: Koristi dan da pre-poznaš kamenčić iz stjenovitog masiva krivice iz. prijašnjih inkarnacija, da ga očistiš i više ne ponavljaš. Postupamo li po zapovijedi «Koristi dan i koristi trenutak», tada milost Svemogućega može ukinuti velik dio postojećeg stjenovitog masiva iz prethodnih egzi­stencija, a da mi to ne moramo otplaćivati. Jer tko živi dan s Bogom i time koristi dan da s pomoću zakona odgovaranja spozna i očisti dio svoga grješnog i više ga ne ponovi, taj prilazi Bogu. Bog u Kristu će mu tada prići više koraka, to znači pomoću milosti i ljubavi za nas, Njegovome djetetu, stjenoviti masiv pretvoriti u svjetlo i snagu za dušu. To je put u Očevu kuću, put izlaska iz kotača ponovnog rođenja i grijeha.

To što sada registriramo osjetilnim opažanjem i mislima s pomoću dnevnih situacija, može dolaziti iz prijašnjih egzistencija, ali sada nam je dana snaga da te spoznate grijehe, ta pogrešna ponašanja s pomoću Krista Božjeg okajemo, očistimo i više ne činimo. Ne t rebamo se pozivati na karmu rezignirano dižući

188 189

ramena i govoreći: «To što me pogađa je karma i prema tome nepromjenjivo.))

Kršćanin bi morao znati da karmu, krivicu duše, možemo pravovremeno spoznati i očistiti s pomoću Otkupiteljskog djela Krista Božjeg, prije nego nastupi posljedica. Isus, Krist, pokazao nam je put čišćenja. On po smislu glasi: Spoznaj svoje grješno, okaj ga iz dubine srca, moli svoga bližnjeg za oproštenje i oprosti i onome tko se ogriješio o tebe. Možeš li još nešto nadoknaditi - ako je npr. razlog tjelesna ili materijalna šteta - tada trebaš to učiniti ukoliko ti je još moguće.

Preduvjet je da te grijehe koje smo spoznali više ne ponavljamo, a umjesto njih postupno ispunjavamo Zapovijedi. Naš put doma u Očevu kuću je put raz­rješenja kanue s Kristom - a ne pokoravanje sudbini.

((Podčinite sebi Zemlju» ne znači: Iskoristite je, mučite životinje, manipulirajte biljke. Duša biva privučena od svojih vlastitih pohrana

Uvijek iznova slušamo ili čitamo da se možemo ogriješiti o svoga bližnjeg. Ali mi se ogrješujemo i o carstva prirode.

Budući da smo kozmička, ujedno božanski-uni-verzalna bića u zemaljskoj odjeći i da se naše fizičko tijelo sastoji od materije, od vode i zemlje, kao ljudi

190

mi smo i dio zemaljske prirode. Naše duhovno tijelo pripada dakle duhovnom carstvu i duhovnim prirodnim carstvima, a naše fizičko tijelo naprotiv pripada Zemlji i njenim elementima vatri, vodi, zemlji, zraku. Budući da smo dio Zemlje, nosimo i odgovornost za Zemlju i sve što živi na njoj.

Bog je po smislu ljudima rekao: «Podčinite sebi Zemlju.» On nije rekao: Mučite životinje, nerazborito iskorištavajte biljke i minerale, pljačkajte Zemlju dok od nje ne ostane samo truplo. On nije rekao ni: Tnijte rijeke, jezera i mora i razarajte atmosferu koja ornata Zemlju.

Što je pr i rodno tijelo čovjek učinio s Božjom zapovijedi «Podčinite sebi Zemlju»? On nije ispunio tu zapovijed. Postao je skvrnitelj i pljačkaš prirode, koljač životinja čije meso priređuje ukusno i s užitkom konzumira. Postao je pljačkaš sirovina i naročito muči­telj životinja u različitim istraživačkim laboratorijima gdje se nesavjesno i bez milosti muče životinje.

S tim i drugim tisućgodišnjim izgredima osjetilnih užitaka koje smo činili i činimo u svojim čuvstvima, mislima, riječima i postupcima, utjecali smo i utječemo i na svoje gene. Tko vjeruje u kozmičku zakonitost da isto privlači isto, zna da od toga nisu izuzeti ni geni. Pitajmo se: Kako su nasljedne osobine došle u gene? Konačno prenošenjem. Jednom su geni morali primiti nasljedne osobine što smo ih prenosili. Po principu «isto privlači isto)> naši se geni programiraju našim karakternim osobinama i bitnim obilježjima koje zove­mo svojim nasljednim osobinama.

To što nose naši geni, nosi i naša duša. Svoje grješne nasljedne osobine a i svoja bitna obilježja prenosimo

191

dalje na svoju djecu, a ona na naše unuke itd. Tijekom reinkarnacija ponovo nas privlači genetski materijal što smo ga mi stavili u promet. Tko ili stoje motor za to? Je li možda naša duša čije pohrane traže opet n j e n o grješno i n j e n a bitna obilježja? Princip glasi: Isti unosi stalno traže sebe same. Unosi naših gena što ih predajemo svojoj djeci i unucima, leže i u našoj duši. Ako naša duša u nekom drugom vremenu ili razdoblju ide ponovo u inkarnaciju, tada biva privu­čena od svoga vlastitog genetskog materijala preko komunikacijske mreže.

Primjer: Biva začeto dijete koje nosi gene oca, majke i unose duše koja se još nalazi na razinama čišćenja. Ako su geni nekadašnjeg čovjeka aktivni u embriju, tada se ta duša po principu isto ide istome može inkarnirati u svome novom tijelu. Duša dakle opet pronalazi genetski materijal svoga nekadašnjeg ljudskog tijela. To znači: Pauk opet preuzima niti svoje mreže koja je život za njega.

Transp lan ta cije, transfuzije: preuzimanje tuđih informacija

Život je svijest, on je vibracija, on je komunikacija. Svaki je čovjeku svojoj cjelovitosti izraz svojih infor­macija koje su ujedno i komunikacije. One tvore stanje titranja, svijest pojedinca. Stupanj titranja, ujedno stupanj svijesti, odgovara slikovnom materijalu duše koji obilježava sve strukture fizičkoga tijela, ali prije

svega nasljednu supstanciju, gene u staničnim jezgrama svake od mnogih bilijuna tjelesnih stanica.

Znanosti je danas poznato: Sve su stanice u uza­jamnoj komunikaciji; one odašilju i primaju, naročito slanice pojedinog organa, kako bi se uskladile jedna s drugom i razmijenile sve informacije. 1 prema centrali mozga postoji stalan tok informacija.

Da se ta razmjena izvrši služe živčani impulsi, hor­moni, prijelazne supstancije i svjetlo. Na taj način tijelo odmah prepoznaje svaku tuđu vibraciju.

Što se dešava kod transplantacija, ali i kod trans­fuzija lavi?

Presađeni organ ili transfuzija tuđe krvi sadrži milijarde tuđih stanica koje imaju svoje informacije iz s l ikovnog materi jala duše davatelja koje su opet komunikacije, dakle stanje svijesti stanične strukture. Sve one zrače svoje specifične informacije, kako po­zitivne tako i negativne. Negativne informacije nisu ništa drugo nego opterećenja, karma, negativni pro­grami u tijelu čovjeka. Preneseni organ kao i prenesena krv sa svojim vlastitim tjelesnim informacijama koje odgovaraju davatelju, pa prema tome se energetski i frekvencijski razlikuju od tijela i od vibracije duše pri­matelja, nisu s njime u suglasnosti.

Time u tijelu neizbježno nastaje komunikacijski odnosno informacijski kaos. Stanice koje su do sada bile jednakog titranja i međusobno usklađene, koje su u cijelosti raspolagale s istim osnovnim informacijama iz slikovnog materijala duše, odjednom su se našle izložene nepoznatom valu jedva podnošljivih saop­ćenja. Zato jer su u komunikacijsku mrežu jednoga

193 192

bili umetnuti dijelovi komunikacijske mreže drugoga, koji naravno ne pristaju, budući da je svijet davatelja i primatelja uvijek izgrađen od sasvim različitih unosa, odgovaranja i programa. Uzdrmano biva naročito titranje osobnosti - nazvano «integritet» - koje je kao program aktivno u mozgu. Stvara se mješavina od aspekata dvaju karaktera, pri čemu se materijalno jači - ujedno ego-jači - pokušava nametnuti.

Tjelesna situacija pri transplantaciji i transfuziji je poput dvoprega, dviju energetskih snaga koje nisu usklađene j edna s drugom. Kao da j edna stanica odnosno stanična skupina odašilje «naprijed», druga «stoj», i impuls ostaje bez odgovora. Nastaju napetosti.

Tako ne začuđuje da nakon transfuzije tuđe krvi redovito dolazi do duševne depresije, zato jer slikovni materi jal duše sada mora primiti p renesene tuđe informacije koje ne proizlaze iz programa njenoga fizičkog tijela. Primatelju tuđih informacija potrebno je nekoliko tjedana da prevlada taj šok. Ali budući da životni vijek krvnih tjelešca - tuđe supstancije - iznosi samo maksimalno 100 dana, njihov je utjecaj vremen­ski ograničen i u cijelosti završava nakon isteka tog vremena. Međutim skoro nitko ne pita kako je pritom duši primatelja.

Opasnije izgleda kod transplantacija, jer se tu obrana uvijek potiskuje medikamentima, tako da ona ne može preuzeti svoju prirodnu funkciju: odbacivanje tuđeg tkiva, tuđih informacija i tuđih komunikacija.

Zbog toga tuđi organ mjesecima ili čak godinama zrači i odašilje svoje prirođene programe, takoreći

194

projekcije kojima je primatelj bespomoćno i nemoćno izručen. One prekrivaju njegove programe i ometaju ih. Dolazi do napetosti koje duša tijela primatelja nastoji ublažiti i poravnati tako što postupno preuzima dio karmičkih informacija tuđeg organa i prema tome davatelja organa.

Kako pati duša zbog te manipulacije, tog tlačenja, riječima se ne da opisati. Ona si tovari dodatne grješne programe, dodatnu krivicu, za koju je sada odgovorna i čije posljedice mora snositi. Time se mijenja čovjekov karakter. Tjelesne stanice naprotiv ne mogu odmah usvojiti to prilagođavanje duše.

S preuzetim tuđim programima davalac organa je , bilo kao čovjek, bilo kao duša, vezan za dušu i tijelo primatelja transplantiranog organa. Tu vezu koja počiva na prenesenu krivicu duše, moraju jednog dana oboje riješiti. Kako, to ovisi, kao prvo, o sadržaju tuđih informacija, kao drugo, o tome kako tijelo primatelja, čovjek, dalje misli, koristi li aktivno taj period života tuđeg programiranja, dakle dograđuje li ga opterećujući se i dalje, ili te tuđe programe duša može držati laten­tnima, to znači ostaviti ih u neaktivnom stanju.

Zbog stalnih tuđih utjecaja dolazi do neprekidnog nesporazuma između mozga, tijela i duše. Primatelji organa stalno izvještavaju o stranom čuvstvu koje se izražava i u slikama.

Ako se organ prenosi od nekoga samo «klinički» mrtvog, dakle u stvarnosti od umirućeg, tada je moguće da se duša davatelja organa još zadržava u blizini tijela pr imatel ja , j e r ono nosi dio informacija njenoga duševnog tijela. Preko komunikacije tuđeg organa s

195

dušom preminuloga moguć je utjecaj duše umrloga na tijelo primatelja.

Budući da se smisao našega zemaljskog života sastoji prije svega u čišćenju naših duševnih opte­rećenja, katkad se ta zadaća nakon transplantacije više ne može uopće obaviti ili samo djelomično, zato jer duševne i tjelesne vibracije više nisu identične. Pud i programi znače dodatno opterećenje koje je nastalo bez vlastitoga pogrešnog ponašanja. Bezizlaznost za dušu primatelja je odgovarajuće velika. To karmičko povezivanje između davatelja i primatelja postat će aktivno u području duša ili u nekome sljedećem ze­maljskom životu.

Jedva da će itko od sudionika, bilo pacijent ili liječnik, uvidjeti krivicu pri današnjem stanju znanja. Pacijent je često neuk ili nesposoban odlučivat i ; liječnici se pozivaju na zakonsko potvrđivanje njihove djelatnosti od društva i od crkava koje darovanje organa smatraju čak najvišim oblikom ljubavi prema bližnjem. Bilo da se postupa unatoč znanju ili iz neznanja - iz duhovnog pogleda stvara se karmička mreža ti kojoj su vezani jedni za druge crkveni glavari i svi koji odobravaju presađivanja - bilo da se informiraju o tjelesno-duševnim povezanostima ili ne.

Zbog toga neki liječnici smatraju da je prirodni osjećaj mnogih ljudi koji imaju rezervu ili čak odvrat­nost prema darovanju i primanju organa, opravdan iz nutrine, iz duše. Oni slute da produženje života po svaku cijenu, kupljeno lošom kvalitetom daljeg života i mogućnošću velike buduće patnje, ne može biti rješenje.

Genetička manipulacija -šahovski potez demona. Stvaranjem homunkulusa «lijepi, novi svijet»?

Geni su nositelji nasljednih osobina; oni su svijest, oni su život u koncentriranom obliku. Tko utječe na gene zahvaća u život a time u kompetenciju, u volju Božju. Tko mijenja gene, odgovoran je za neizmjerno mnogo patnje.

Kaže se da je genetička tehnologija jedna od in­dustrija koja će osigurati budućnost čovječanstva. Kaže se da će ona revolucionirati proizvodnju živežnih na­mirnica i medicinu, to znači postaviti ih na novu osnovu koja će ispuniti promijenjene zahtjeve budućnosti.

Do sada je Majka Zemlja bila ta koja nas je opskrb­ljivala svime stoje bilo potrebno za održavanje našega fizičkog omotača, našeg tijela. Ona nam je poklanjala i poklanja hranu, ona nam je poklanjala i poklanja i lijek za održavanje zdravlja i liječenje. To što su snage prirode ostvarile, sada se treba postići zahvatom u gene. Veliki koncerni daju patentirati svoja «prava na život». Velika područja našeg života su time prepuštena vla­davini mahera velike industrije i time ovisna o njima.

Sve su do nedavne prošlosti geni ljudi, njihovi zameci i embrio bili zaštićeni od znanstvenih zahvata, od manipulacije. Tako se trebao sačuvati identitet individue.

Međut im postaje očigledno da niti kapital , niti izvjesni znanstvenici nemaju skrupula kada je nešto

196 197

«ostvar ivo», ukoliko se ljudima može prodati kao progres i ako obećava odgovarajuću dobit.

Koja se obećanja daju?: - Rješenje problema gladi: dovoljno hrane za sve. - R j e šen j e m n o g i h p r o b l e m a z a š t i t e o k o l i n e :

takozvani «bioreaktori» umjesto prijavili industrija. - Liječenje mnogih bolesti: Kaže se da su sve (gene­

tički uvjetovane» i potrebni su samo geni bez greške da bi se uspostavilo liječenje.

- Produženje života po želji: Deaktivirat će se geni «trošenja» i «smrti».

- Začinjanje i proizvodnja zdrave djece po želji i mjeri.

Tko kritički promotri ovaj popis prepoznat će da se tu obećava ispunjenje želja što su ih gajili ljudi u svim vremenima, jer su oduvijek rado htjeli na udoban način izbjeći posljedice svojeg načina postupanja. Zakon sjetve i žetve upravo svakoga upozorava na spoznaju svoje vlastite krivice i na potrebu d a j e očisti.

Zbog te udobnosti ljudskog ega i zbog neznanja zakonitosti «odašiljanja i primanja» kao i «sjetve i žetve» genetičkoj je industriji bilo i jest moguće da polako ali sigurno uvjeri pučanstvo da su prednosti genetičke manipulacije ipak daleko veći od opasnosti.

Koje su opasnosti? U proizvodnji hrane već ima genetički manipulirane

biljke koje su otporne na štetočine, mikroorganizme, ili kemijska sredstva za uništavanje korova. Takve biljke uspijevaju usprkos negativnom okolišu koji na taj način može ostati nepromijenjen.

198

Postavlja se pitanje mogu li novi i umjetni geni u tim biljkama izazvati štetne posljedice u čovjeku. Školski medicinari o tome tvrde da je čovjek otkako postoji izložen tuđim genima i da se navikao postupati s njima. Oni kažu da se geni već u crijevu probavljaju, to znači da se raspadaju u svoje sastavne dijelove.

Drugi liječnici naprotiv izvještavaju o alarmantnim rezultatima istraživanja gdje su u krvi pronađeni ne­promijenjeni geni i dijelovi gena, premda su prošli kroz želudac i crijeva. Iz medicinskih krugova javljaju se sve jači glasovi koji kažu da su također sumnjivi nalazi prema kojima tuđi geni traže svoje konačno mjesto u tijelu kao da su magnetski privučeni. Napokon, kaže se dalje, u svezi s time treba se također razmisliti o ponašanju «priona» koji izazivaju npr. kravlje ludilo. Oni se uspijevaju nastaniti u mozgu i tamo genima nametnuti svoje programe, premda sami nisu geni.

U vrednovanju ovakvih procesa uvijek je bitan stav p roma t r ača . Tko misl i s amo u og ran ičava juć im materijalističkim okvirima, taj će - prema upozorenju jednog liječnika - bjelančevine poput priona vidjeti samo kao molekule koje se ponašaju čisto pasivno. Ali ako mislimo duhovno, tada smo svjesni da sve živi, da sve ima vibraciju i svijest, dakle i ti sastavni elementi stanica. Zbog toga se oni mogu i ponašati aktivno i ciljano.

I medu znanstvenicima već postoje neki koji po­nešto prepoznaju i stavljaju prigovore kad netko tvrdi da su konačni proizvodi genetički manipuliranih biljaka potpuno identični s drugima, što su rasli uobičajeno.

199

Slično vrijedi i za genetički manipulirane medika­mente, bilo da su proizvedeni u životinjama, biljkama ili bakterijama.

Koliko je poznato, direktna se manipulacija do sada ograničava na fetuse i ljude u pojedinim slučajevima. Ali čim se ona dogodi, slama se integritet osobnosti: Duša i tijelo jedva više komuniciraju jedno s drugim, jer duša sa svojim donesenim programima jedva više ima pristup u manipulirano tijelo. Čovjek tada skoro nema mogućnost za evoluciju, za čišćenje svoga nega­tivnog. Njegov život je bez daljeg smisla, često je samo puko vegetiranje.

Moramo se također pitati: Ako duša - vozač - više ne može upravljati vozilom - tijelom - neće li onda «upražnjeno sjedalo vozača» pozvati druge da sjednu za volan?

Iz duhovnog pogleda moglo bi se reći još nešto o posljedicama genetičke manipulacije, ali bi to prelazilo okvire ove knjige. Postavimo ovdje samo još načelno pitanje:

Zašto transplantacija, zašto genetička manipulacija? Je li priroda Stvoritelja nesavršena? Je li Stvoritelj

nesavršen, a čovjek Alfa i Omega stvaranja? Ili su zago­vornici, proizvođači i izvođači inkarnirani demoni, ili njima upravljaju demoni tako da više ne znaju da su i oni djeca Božja, da j e i njihovo unutarnje biće stvorio savršeni Duha koji drži sve u Svojim rukama?

Čovjek u svoj «stvaralački mozak)) neće uzeti samo prirodna carstva, nego on vidi sebe i kao genijalnog stvoritelja i graditelja novog svijeta. Slične oholosti

200

naspram velikoga stvaralačkog Duha već su si do­pustile i neke kulture u davnoj prošlosti. To je uvijek bila njihova propast.

Upravljani ego koji više ne vidi bližnjeg, koji hoće potvrđivati samo sebe, ne razmišlja o tome da je čovječanstvo u proteklim tisućljećima iskorištavalo prirodna carstva, mučilo i muči životinje do ekscesa. To da nam priroda više ne može dati ono što smo joj na okrutan način oteli, naime zdravi život, sada joj se «plaća» na okrutan način: Opsjednuti «stvoritelj», čovjek manipulira njome.

«Velike», malograđanske glave, čiji se svijet sastoji od «Ja, Ja, Ja», koje nemaju poštovanja ni osjećaj časti prema životu iz Boga, ne mogu znati d a j e sve infor­macija i komunikacija. Premda oni svoje informacije miješaju s bombastičnim riječima spoznaje i svoju mješavinu drže za non plus ultra, ipak to ostaje samo ohola, nedokazana informacija.

Božanska se informacija koja je u svemu, Bog, život, mora ušutkati, zato jer veliki koncerni nude život i hoće prodavati život. Demoni svom snagom poku­šavaju sačuvati Zemlju kao svoje uporište i stvarati genetički manipulirane ljude kao sljedeće isporučitelje energije. Njima je svejedno hoće li manipulirani još naći svoj prvotni život ili ne. Njima je važno da svaki čovjek jača svoj ego i da «stupa nadolje)). Time se izgra­đuje komunikacija s demonima.

Iz demonske države tada dolaze infiltracije i dalje informacije, kako se eventualno mogu stvoriti ljudi bez duše, koji služe kao roboti, kojima upravljaju demoni ili u njih ulaze i izlaze kao štakori u kanal pun nečistoće.

201

Hoće li s vremenom čovjek postati sličan nakaznoj svinji ili tovnom volu ili će uokolo hodati kao čovjek-krava, za manipulatore ne igra nikakvu ulogu. Važno je da se drži uporište demona. Usađeni gen, svejedno kako je manipuliran i prepariran, nosi informacije, odašilje. Gdje nade isto ili slično, priroda ili čovjek bivaju odgovarajuće manipulirani , ujedno progra­mirani. Sto će pri tome proizići sigurno nije dijete Božje, nego homunkulus, poput robota, koji više nema čuvstvo ni samokontrolu, dakle savjest, koji je samo instrument i prolazna stanica protivnih snaga.

To bi trebao biti početak lijepoga novog svijeta? Doživjet ćemo što Bog hoće.

Čovjek s teško opterećenom dušom nema čuvstvo za stvorenje koje pati. Sto čovjek počini prirodnim carstvima, pada natrag na njega

Mnogi ljudi žive bezbrižno. Jedva da razmišljaju zašto žive, zašto su ljudi, zašto im je danas dobro a sutra loše. Oni također jedva razmišljaju zastoje jedan čovjek zdrav, a drugi dolazi na svijet već bolestan. Mnogi ne razmišljaju o tome - štoviše često ne znaju ništa o tome - da imaju besmrtnu dušu koja nosi najviše etičke vrijednosti koje bi čovjek trebao ponovo razviti, tako da se duša nakon smrti svog tijela može vratiti u čiste svjetove, u poljane vječnog bitka, da si dakle ušte­di sljedeće inkarnacije.

202

Budući da je masa ljudi postala gruba i okrutna, jedva nalazi pristup onome što je oko nje: ljudima, životinjama, biljkama i mineralima. Taj grubijan čovjek sa svojim niskim svojstvima, svojom okrutnošću jedva ima čuvstvo za ljude oko sebe, a pogotovo za jad i bo­love svojih subližnjih, svoje životinjske braće i sestara, za životinjski svijet. Ljudi s teško opterećenim dušama mogu biti veoma nemilosrdni kad se radi o tome da istaknu svoj ego kako bi postigli odgovarajuću dobit. Oni nemaju ni oko ni sluh za stvorenje koje pati, niti osjećaj za unutarnji život biljaka i minerala.

Naprotiv, senzibilna, svijetla duša u čovjeku i čovjek sam opaža patnju svoga bližnjeg, ali i podjarmljenoga stvora, životinje. On vidi preplašene poglede životinja koje se često na vrlo uskom prostoru tove za živo­tinjskog kanibala, čovjeka. Senzibilni, Bogu okrenuti čovjek čuje strahom ispunjene krike životinja koje sc na brutalan način, često dugo vremena bez vode i hrane, nagurane u kamione ili željezničke vagone, vode na mesarski panj kako bi se zadovoljilo osjetilo mirisa i okusa ljudi koji su zaokupljeni samo sa svojim tijelom i svojom zemaljskom dobrobiti. Svijetla duša čovjeka također čuvstvuje kako pati Zemlja kad je iskorištavaju i izdubljuju da bi se nezasitnom čovjeku ponudilo sve što poželi za lagodan život.

Svijetu okrenutom, koji svoje duševne i tjelesne energije razbacuje, potrebno je sve više hrane. Nisu mu dovoljni darovi prirode. Potrebni su mu kulinarski užici koji potiču njegova osjetila na dalja pretjerivanja.

Onome tko se udalji od božanskoga kružnog toka postupajući protiv Božjih zapovijedi, potrebno je sve

2 0 3

više kruha ovoga svijeta. Zemlja treba prehranjivati sve više ljudi a također sve više ljudi željnih užitaka. Zbog toga se polja zasipavaju gnojivom i opskrbljuju tvarima koje konačno samo štete čovjeku. Skoro nitko ne pita može li Zemlja još davati. Ona mora davati. 1/ nje se izvlači ono zadnje.

Jedan primjer: Kad neka žena godinu za godinom ostaje trudna i svake godine rađa dijete, što se zbiva u njoj? Oduzimaju joj se mnoge tvari potrebne za život, tako da, ovisno o okolnostima, počne pobolijevati. I djeca što se rađaju iz boležljivog tijela često su prijem­čiva za bolesti ili se prema prilikama već rode bolesna.

Slično se događa s Majkom Zemljom. Godinu za godinom ona treba rađati više hrane, jer stanovništvo ove Zemlje raste a građanin blagostanja postaje sve veći proždrljivac i egoist, koji za sebe zahtijeva više hrane i dobara. Proždrljivac postaje kulinarski građanin koji je zaokupljen samo time da svoja jela začini odgo­varajućim začinima. Time on sve više i više opterećuje svoje osjetilo okusa i mirisa koje tada tjera na još više kulinarskih užitaka. Kulinarska proždrljivost dovodi i do pretjerane seksualnosti. Pritom nezasitni grubijan čovjek, kojeg tjera na sve obilnija jela i ostale preko-mjernosti, zaboravlja da time preopterećuje svoj orga­nizam i izaziva bolesti. Ako tada oboli, reći će međutim samo rijetko: «To su moji uzroci.»

Svakog trenutka svaki čovjek crta svoj karakter, a ovaj tijelo, unosima koji izviru iz njegovih čuvstava, misli, riječi i postupaka. U ovoj inkarnaciji nismo se uvijek odgajali za gurmana, proždrljivca i za razuzdan

204

život. Ta svojstva mogu biti prtljaga što ju je duša donijela sa sobom. Ali pojam «karma» ne treba nam postati izgovor da bi se dalje odavali poroku, strastima i nagonima jer krivicu svoje duše možemo pravodobno prepoznati i očistiti s Kristovom pomoći.

Sa svima ovim sebičnim programima našeg ega mi ne štetimo samo sebi; odgovaranje stalno teži privlačili druge u svoju putanju, stvarati sebi sudionike. Iza loga stoje one nevidljive negativne energije što su nazvane «Sotonom osjetila». To je demonsko što živi od grije­hova čovječanstva, koje osniva spremišta negativnih snaga kako bi zavodilo labilne, slabe, užitaka željne ljude da se strmoglave u druge razuzdanosti. Žrtve bi­vaju vješto potaknute da - preko projekcije - drugima prenose bacil svojih poroka.

Ovi nam primjeri i upute pokazuju što znači graditi odgovaranja, s njima raditi i utjecati na svoga bližnjeg. Ako je on slab i prihvati to što mu namećemo, znači da smo ga programirali. To je projekcija u svijet čuv­stava našega bližnjeg koji time radi i zatim stvara dalje grijehe. On se sve više i više zapleće u niti naše mreže i k njima prede daljnje, svoje vlastite.

Isprepletenosti su dakle višestruke, višeslojne i po ljudskom poimanju neprozirne. To klupko isprepleteno, zauzlano u sebi može se nazvati «šikara ljudskog Ja» ili «džungla ljudskog Ja».

205

Čovjek koji teži za visokom duhovnom etikom, oplemenjuje svoja osjetila i sve više stupa u komunikaciju s Božjim zakonom

Što čovjek učini svome bližnjem, i preko projekcije, to pada natrag na njega. Što čovjek učini prirodnim carstvima, to također pada natrag na njega. Što čovjek čini dakle drugim životnim oblicima, čini samome sebi.

Isus je po smislu poučavao: «Što učinite i najma­njem od moje brace, učinili ste Meni.» Životinjska braća i sestre su naši subližnji. I oni čuvstvuju i osjećaju bol i patnju. To za nas znači: Što učinimo prirodnim carstvima, to činimo vječnome stvaralačkom zakonu. Bogu, i to pada natrag na nas.

Sve što izlazi iz nas, svjetlo ili sjena, božansko ili grješno - oboje opet ulazi u nas. Svjetlo ili sjena smo dakle mi sami. Što odašiljemo, to primamo, to smo tada također mi, to obilježava naš karakter, a karakter opet naše tijelo. Teži li čovjek za visokom duhovnom etikom, za ostvarivanjem Božjih zapovijedi i Isusovog učenja, Govora na Gori, tada on profinjuje svoja osjetila i t ime oplemenjuje isto tako svoj svijet čuvstava, osjećaja i misli, također svoje riječi i postupke. Njegova vanjš t ina postaje uspravna i p lemeni ta , n jegovo raspoloženje dobro. Sve više stupa u komunikaciju s božanskim bitkom, s Božjim zakonom.

Unutarnja harmonija, mir čovjeka koji je pronašao božansko u sebi - a time sebe sama - pokazuje se u

206

njegovom omotaču, čovjeku, i u onome što ga okru­žuje.

Istinska ljepota dolazi iznutra; to je svijetlo zračenje produhovljene duše. Mlađalačko, svježe tijelo može biti naočito. Hoće li u starijim godinama ono biti skladno, plemenito i fino, hoće li ljepota moći zračiti iznutra prema van, to svakog dana određuje sam čovjek.

Mudri ljudi, koji su svoja odgovaranja prevladali s Kristovom pomoći, su zreli ljudi. Oni zrače suverenitet, spokoj nost i duhovnu ljepotu. Takvo jc i njihovo ponašanje prema ljudima oko sebe. Oni su tolerantni, dobronamjerni, otvoreni za sve dobro i lijepo. Ljudi s duhovnim kvalitetama imaju također l ine crte lica. Njihovi su pokreti plemeniti i skladni. Njihova okolina zrači skladom boja i oblika. Pogled čovjeka okrenutog Bogu je otvoren. Njegov sluh je okrenut prema unutra, prema božanskoj mudrosti, odakle prima impulse za svoj život.

Prosječni čovjek naprotiv okrenut je više sebi, svome egu. Samopr ikazivanjem, što ga zahtijeva programski svijet ega, zato jer mu je potreban dovoz energije na niskoj ljudskoj razini, on postaje neto­lerantan i nepopustljiv. On postaje branitelj svoga osobnog mišljenja. Voli intelektualnu ping-pong igru diskusije i želi uvijek imati zadnju riječ, kako bi bližnjega nadjačao.

Čovjek ega, koji živi u svojoj egocentričnosti je čovjek osjetila koji živi okrenut prema van, odvraćen od Božjih zapovijedi, i stoga materiju promatra kao

207

realnost, kao svoj život Čovjek okrenut Bogu. naprotiv, u materiji vidi prolaznost. On je neće napustiti, među­tim neće je promatrati kao jedinu životnu sreću

Tko traži, naći će. Spoznaj se u svojim odgovaranjima i nađi sebe, sebstvo, kao sina,

kćeri Vječnoga

Nezasitni ego čovjeka koji u svim svojim očito­vanjima kao da viče «Ja, ja, ja - uvijek samo sve za mene», stvara nam naš ego-svijet, svijet naših programa koji može biti tako koban za nas. Poput pauka sjedimo posred svoje komunikacijske mreže što smo je sami ispreli, vrebajući na plijen, pređemo dalje niti pa ipak ne vidimo preko ograničenog horizonta svoje mreže. Mi smo - po svojoj svijesti - Samo-čovjek, pod jakim utjecajem svojih programa, uhvaćen u svojoj vlastitoj mreži, vezan na one koje je svojim projekcijskim nitima ulovio, «umotao», željan «još više» - a ipak duboko nespokojan i nezadovoljan. Jer život u mreži programa nije pravi život; nije sloboda, on ne donosi mir ni ispunjenje za kojim ipak napokon svatko čezne, budući d a j e u najvećoj nutrini naše duše vječna iskra života a u dubini duše stanuje svjetlo Krista, našeg Otkupitelja.

U svakome čovjeku je duhovno biće, duša. Ona nije od ovoga svijeta, već je došla u svijet da kao čovjek u

20X

kratkoći godina očisti pogreške koje nosi. Bilo kao duša ili čovjek, jednom će svatko od nas doći - često preko boli i patnje ili preko udarca s u d b i n e - d o granice svog mišljenja i stavljen pred pitanje, koji smisao ima zemaljski opstanak za život kao duša u onostranim svjetovima. Jednom će doći čas kada razmišljamo o smrti i o tome s to je dalje od toga. Iz straha od nedo­kučivoga mnogi odbacuju misli na smrt. Drugi opet zastupaju svoje mišljenje da je smrt, kraj. Drugi se pitaju: «Što j e , ako se nakon smrti stvarno ide dalje?» Ili čovjek počinje istraživati: «Je li ovo bio sav moj život?»

Tko je zaokupljen ovakvim i sl ičnim misl ima, savjetuje mu se da sa svojim pitanjima često pođe u meditaciju, u duboku, tihu molitvu, u svoju unutarnju sobicu srca, jer u nama postoji odgovor na takva os­novna pitanja života koja napokon nitko ne može zaobići . Mi tada doduše odgovor nećemo primiti neposredno od Unutarnjeg svjetla istine, ali vrijedi: «Tražite i naći ćete.» Možemo npr. biti dovedeni do knjiga ili ljudi koji će odgovoriti na naša pitanja. Od Unutarnjeg svjetla, božanskog u nama, neposredan o d g o v o r m o ž e m o dobi t i tek onda kad p re t ežno raščistimo otpatke grijeha što leže pred unutarnjim vratima svetišta.

Zadaća našega zemaljskog života je da očistimo stranu okrenutu od Boga, svoje otpatke, da bismo mogli opet živjeti u svetištu, u Bogu. Tada nećemo samo govoriti o Bogu i izlagati svoje osobno mišljenje o Bogu ili to što smo čitali ili čuli, za što držimo d a j e točno.

209

Nije potrebno samo da vjerujemo. Svatko od nas može doći do vlastitog iskustva Boga, ako je spreman poći putom koji nam je Isus iz Nazareta kao primjer živio, da bismo se približili Bogu:

Spoznaj svoje grijehe, ono što razdvaja i sve nebo-žansko. Spoznaj sebe u svojim odgovaranjima, kada se u tebi npr. uzburkaju ljutnja, gnjev, ili pobuna. Spo­znaj sebe kad ti se živei grče i postaješ kao napeti luk - kao luk previše ljudskog htijenja i prisile - na kojem je već zapeta strelica tvojih odgovaranja, usmjerena na tvoga bližnjeg, kako bi u nj ubrizgala otrov tvoga grješnog, kako bi ga njime takoreći programirala. Jer bi taj otrov strelice mogao dovesti do toga da budeš inkarnacijama vezan za toga svog bližnjeg.

Koraci za prevladavanje negativnog što vode prema božanskome u nama glase: Spoznaj svoje grješno, okaj ga i očisti, i više ne ponavljaj iste grijehe. Postupno ispunjavaj Božje zapovijedi da bi pronašao život koji je u tebi. Kroz svoje zemaljske dane dakle idi sve više i više u svijesti vječne snage koja je u tebi, sve više i više svjestan stanovnik Kraljevstva Božjeg.

Čišćenjem svojih grijeha s Kristovom pomoći mi se preobražavamo od grešnika u blaženika. Osjetila nam postaju plemenitija i finija, a duša čista. Stječemo poštovanje za ljude oko sebe i poštovanje za prirodna cars tva . Poč in jemo cijeniti Boga , ž ivot u sebi , i p o s t u p n o pos ta jemo t ragači i p rona lazač i b laga, božanskoga u sebi. Tada ćemo iskusiti daje Bog u nama i da smo mi u Bogu, budući da smo djeca Božja, sinovi i kćeri Vječnoga.

2 1 0