Uputstva Za Izradu Seminarskog Rada Svrha Izrade Seminarskog Rada

Embed Size (px)

Citation preview

UPUTSTVA ZA IZRADU SEMINARSKOG RADA Svrha izrade seminarskog radaOsnovni cilj izrade seminarskog rada jeste da studentu pruzi mogucnost da sam organizuje i izvede jedno primjenjeno istrazivanje. Student! istrazivanje vrse sami a planiraju ga, organizuju i pisu uz konsultacije i pomoc predmetnih nastavnika ili saradnika, mada mogu konsultovati i sve druge osobe prema preporuci ili spremnosti za saradnju i pomoc. Tokom izrade seminarskog rada od studenta se ocekuje da nauci da: 1. Planira, organizuje i obavi jednostavno ispitivanje ili istrazivanje tako da stekne prakticno iskustvo u osnovnim istrazivackim metodama koje se mogu primjeniti na grupe ljudi i odnose se na njihove zdravstvene probleme ili potrebe. 2. shvati i objasni medusobnu povezanost faktora sredine, bioloskih, sociokulturalnih, demografskih i drugih, u odnosu na koncept zdravstvenog stanja i zdravstvene zastite. 3. kriticki raspravi zdravstvene i psihosocijalne potrebe ljudi u zajednici kao i sredstva i mjere potrebne za njihovo zadovoljavanje a u kontekstu problema koji istrazuje. Temu seminarskog rada svaki student bira prema sopstvenom interesovanju ili afinitetima, a ako nije moguce, pomoci ce mu nastavnik da izabere izmedu veceg broja ponudenih tema, s tim sto je student obavezan da je na preporuceni nacin pripremi u pisanoj formi i odbrani na ispitu. Seminarski rad ce biti ocijenjen prvo od saradnika ili nastavnika koji je studentu drzao konsultacije (ili vjezbe, ako nije bilo konsultacija), a zatim i od nastavnika kod koga student polaze ispit. Konacna ocjena seminarskog rada se formira poslije odbrane rada na ispitu i ona ulazi u sastav ocjene iz predmeta koja se upisuje u indeks. Ocjenjivanje seminarskog rada obuhvata tri aspekta: 1. Poznavanje i razumijevanje koncepta, principa i osnovnih karakteristika problema koji se istrazuje ili ispituje i sa njim povezanih faktora, kao i metoda primjenjenih u izradi seminarskog rada, 2. Prakticno angazovanje studenta na izradi seminarskog rada, njegovu samostalnost, odgovornost, studioznost u prilazu istrazivanju, kao i eventualno posebna dostignuca u istrazivanju, 3. sam izgled rada: korektnost i tacnost primjenjenih metoda i tehnika, prikaz i analiza rezultata istrazivanja, pismenost, navodenje literature i drugo.

Izgled radaSeminarski rad se predaje u vidu pisanog izvjestaja, u jednom primjerku i to original rada ako je pisan ili prekucan, pri cemu katedra ima obavezu cuvanja radova, a student obezbjeduje sebi sopstvenu kopiju. Kopija rada omogucava studentu da bolje pripremi odbranu rada na samom ispitu, a i kasnije moze da mu posluzi za organizaciju drugih istrazivanja. Tekst mora biti citak, jasno

napisan, u duhu maternjeg jezika (u rukopisu, prekucan ili se moze koristiti neki od procesora teksta) na formata A4, sa marginama i dvostrukim proredom. Mora biti tabelarno i graficki opremljen sa prilozenim upitnikom ili struktuiranim intervjuom, ako su oni korisceni za prikupljanje podataka u istrazivanju. Rad bi trebalo da sadrzi slijedece dijelove: naslovnu stranu, kratak sadrzaj (sazetak-abstrakt), uvod, cilj/eve) istrazivanja sa hipotezama, metod rada, rezultate (odnosno analizu rezultata), diskusiju (raspravu), zakljucke, preporuke (prijedlog mjera) i pregled literature koriscene za izradu seminarskog rada. Naslovna strana bi trebalo da sadrzi: naslov rada, koncizan ali dovoljno informativan da bi se znalo o cemu se radi, ime i prezime autora, grupu u kojoj je vjezbao i ime nastavnika - saradnika kod koga je odlazio na konsultacije. Kratak sadrzaj (abstrakt) rada se nalazi na slijedecoj strani. On ne bi trebalo da ima vise od 200 rijeci sa navedenim ciljevima istrazivanja, osnovnim elementima metodoloskog postupka, najvaznijim rezultatima i njihovom statistickom obradom kao i zakljuccima koji su izvedeni iz rezultata istrazivanja. U uvodu rada treba sumirati razloge zasto je preduzeto istrazivanje, zatim navesti samo najvaznije reference koriscene za pisanje rada i ne ulaziti ekstenzivno u pregled i razmatranje osnovnog predmeta istrazivanja. U uvodu se ne navode podaci iz samog istrazivanja, niti zakljucci rada. Ne prepricavaju se niti prepisuju veliki odlomci koriscene literature, ali zato ima smisla citirati definicije osnovnih pojmova ili termina potrebnih za bolje razumijevanje samog predmeta istrazivanja uz navodenje izvora odakle su preuzete. Uvod zavrsiti javnom i preciznom formulacijom cilj/eva istrazivanja i postavkom eventualnih pretpostavki (hipoteza) sa kojima se ulazi u istrazivanje. Rad ne mora da ima hipoteze istrazivanja, a posebno neuko formulisanje hipoteze/a. (npr. da je pusenje stetno po zdravlje). Ako se vec hipoteza formulise, ona u radu mora da se razmatra i dokaze odgovarajucim statistickim tehnikama (testiranje hipoteze). U metodu rada je neophodno navesti nekoliko bitnih elemenata: vrstu istrazivanja (opservaciona - eksperimentalna istrazivanja, prospektivna - retrospektivna, longitudinalna ili studije presjeka), opisati populaciju obuhvacenu istrazivanjem (zene u generativnom periodu, trudnice, djeca skolskog uzrasta, radnici), ako je istrazivanje radeno na osnovu uzorka, navesti vrstu i velicinu uzorka kao i nacin izbora jedinica posmatranja (prigodan uzorak, prost slucajni ili sistematski). definisati jedinicu posmatranja (istrazivanja) i navesti njihov ukupan broj. Nabrojati i opisati sva obiljezja, odnosno varijable ukljucene u istrazivanje (sta se ispituje) i faktore istrazivanja (u funkciji cega). Kad god je moguce kvalifikovati obiljezja predstavljajuci ih skalama mjerenja i navesti greske nastale pri mjerenju. Kada su obiljezja izvedena ili izracunavana, navesti nacin i objasniti kako je to uradeno. potrebno je jasno i precizno navesti izvor/e podataka koriscene u istrazivanju (upitnik i struktuirani intervju, medicinska dokumentacija i evidencija, izvjestaji, publikacije sa rutinskom zdravstvenom statistikom).

navesti statisticke metode i tehnike koriscene za obradu podataka.

Prije statisticke analize dobijenih podataka neophodno je uraditi njihovu deskripciju (opis). Kontinuirana obiljezja (kao tjelesna masa, tjelesna visina, krvni pritisak) deskriptivno se prikazuju uz koriscenje prosjecnih vrijednosti (srednja vrijednost i standardna devijacija, medijana i percentili). Diskontinuirana (atributivna) obiljezja prebrojati. Dalja obrada svih obiljezja podrazumijeva prikazivanje apsolutnih i relativnih (procenata) distribucija frekvencija. Poslije sredivanja i grupisanja, uobicajeno se radi i statisticka analiza dobijenih rezultata koja podrazumijeva upotrebu razlicitih statistickih procedure.Pri prikazu statistickih procedure navesti dovoljno informacija tako da je izbor statisticke procedure logican za citaoca.*Pri koriscenju neuobicajenih procedure za statisticku analizu potrebno je navesti, pored postupka, preciznu referencu iz koje je preuzeta, vodeci racuna da je pozeljno da ovakve tehnike budu iz standardnih udzbenika, a ne iz originalnih radova koji su prvi put publikovani. S obzirom da je razvoj kompjuterske tehnologije omogucio primjenu razlicitih zasticenih kompjuterskih programa za obradu i analizu podataka, ukoliko se koristi neki od ovih programa pozeljno je navesti njegovo ime(/na primjer: SPSS - Statistical Package for the Social Sciences, EPI-IIMFO, BMDP - Biomedical Statistical Package i drugi).

Generalno pravilo k'oga se treba pridrzavati u prikazivanju i opisivanju metoda rada je da se izbjegava neobavezno koriscenje preciznih statistickih termina kao sto je slucajan (zahtjeva navodenje nacina izbora jedinica posmatranja), normalan (zahtjeva testiranje normalnosti), znacajan, odnosno visoko ili veoma znacajan (zahtjeva navodenje podataka o statistickoj znacajnosti - p vrijednosti), korelacija ili povezanost (zahtjeva izracunavanje koeficijenta korelacije) i uzorak (zahtjeva objasnjenje vrste uzorka). U metodu rada je vazno navesti nedostatke u dizajnu istrazivanja (ogranicenja koriscenog metoda rada) kako bi citalac mogao da formira misljenje o pouzdanosti podataka i validnosti kasnije saopstenih rezultata istrazivanja. Rezultate (analizu rezultata) predstaviti logicnim redom u tekstu. Pazljivo i korektno ih interpretirati. Dati pregled izabranih obiljezja sa njihovim parametrima (srednje vrijednosti, mjere varijabiliteta i drugo). Svesti broj grafikona i tabela na razuman broj. Grafikone koristiti kao alternative tabelama, posebno slozenim. Ne ponavljati sve podatke iz tabele i grafikona u tekstu, jer ga to nepotrebno opterecuje, vec u tekstu istaci samo najvaznije ili najuocljivije sa tabela i grafikona.**

Predstavljanje podataka istrazivanja Tabelarno prikazivanje podataka istrazivanjaTabelama obicno predstavljamo kvantitativne podatke (brojeve) i ponekad pojmove koji sadrze kvalitativna poredenja ili deskriptivne informacije. Tabele sa pojmovima ne bi trebalo da ponavljaju ono sto je vec receno u tekstu, vec prije da rasvjetle ili da sistematizuju ono sto bi treble objasniti. Koriscenje tabela u predstavljanju sakupljenih podataka omogucava citaocu da jasnije shvati i da ima bolji pregled velikog broja podataka sakupljenih tokom nekog istrazivanja.

Tabele se koriste da predstave informacije u obliku ukupnih zbirova i podzbirova za njihovo rangiranje ili za predstavljanje rezultata statistickih analiza. Dobra tabela bi trebalo da bude dopuna tekstu, mada je istovremeno neobicno vazno da se u tekstu da osvrt na sve tabele i najznacajnije podatke u njima. Pri tome je bitno postovati dva pravila: 1. Svaka tabela bi morala da bude razumljiva bez citanja teksta koji se na nju odnosi. 2. objasnjenje tabele u tekstu bi trebalo tako napisati da citalac moze da ga prati bez osvrtanja na tabelu. U svakom tekstu osvrt na tabelu se daje navodeci njen broj. Tabele se numerisu sukcesivno, koriscenjem arapskih brojeva. Stvarno mjesto tabele u tekstu je ponekad tesko odrediti. Postavlja se pitanje da li je staviti prije, ili mozda poslije analize u tekstu. Evo nekoliko pravila koja mogu biti od pomoci: svaka tabela bi trebalo da stane na jedan list papira i ne bi je trebalo prekidati i prenositi na drugu stranu. tekst o tabeli bi trebalo staviti ili bar zapoceti na istom listu na kome je i tabela na koju se odnosi. tabelu bi trebalo razdvojiti od teksta sa dva-tri linijska prostora ispod i iznad tabele. stranice koje sadrze tabelu i tekst trebalo bi zapoceti tekstom pa onda staviti tabelu. ako nijedan od prethodnih uslova ne moze biti zadovoljen, tabelu bi trebalo staviti izmedu paragrafa teksta.

Izgled tabeleSvaka tabela se sastoji od rednog broja tabele, naslova tabele i tijela tabele. Redni broj tabele - sve tabele bi trebalo numerisati sukcesivno, arapskim brojevima. U tekstu rada, izvjestaja ili clanka, pozivanje na odredenu tabelu se vrsi preko njenog rednog broja a ne preko naslova. Ako clanak ima i prilog ili dodatak (appendix) sa tabelama, tabele u prilogu bi bilo dobro identifikovati sa velikim slovima i arapskim brojevima (npr. tabela Al je prva tabela u prilogu A/. Naslov tabele - naslov tabele bi trebalo da je jasan, kratak i da objasnjava sta je torn tabelom predstavljeno. Tijelo tabele - Tijelo tabele sadrzi podatke grupisane na odreden nacin u kolone u redove. Prva kolona se zove pretkolona i u njoj su data imena ili oznake redova koje moraju biti kratke, jasne i gramaticki komnzistentne. U prvom redu su data imena ili oznake kolona. Posljednja kolona treba da predstavlja ukupno, posljednji red svega i taj zbir treba da odgovara ukupnom broju ispitanika ili nedinica posmatranja u istrazivanju ili pregledu, Prilikom pravljenja tijela tabele trebalo bi se pridrzavati slijedecih pravila: 1. formirati tabelu sa sto manje kolona i redova vodeci racuna da se ne izgube vitalne informacije. 2. unutar svake tabele u tekstu pridrzavati se istih pravila kod prikazivanja broja decimalnih mjesta ili zaokruzivanja decimala. 3. radi izbjegavanja konfuzije izmedu procenata staviti znak "%" i voditi racuna da ukupan zbir bude 100% ili ako nije, objasniti zasto nije. 4. ne koristiti razne isprekidane ili kose linije za povezivanje informacija u razlicitim kolonama i redovima zato sto to pravi zbrku i smanjuje preglednost

tabele. Napomene ispod tabele mogu biti: opste, specificne i napomene o nivou vjerovatnoce. One se uvijek postavljaju ispod tabele. Opste napomene objasnjavaju i pruzaju informacije koje se odnose na cijelu tabelu i obuhvataju objasnjenje skracenica i simbola koriscenih u tabeli. Specificne napomene se odnose na odredenu kolonu i red i obicno se oznacavaju zvjezdicom ili superskriptom.***

Vrste tabelaSve tabele mozemo podijeliti na: proste tabele koje sadrze samo jedno obiljezje, slozene tabele ili tablice kontigencije koje sadrze dva obiljezja, multivarijantne tabele koje prikazuju veci broj obiljezja**** Proste tabele kao sto im samo ime kaze, predstavljaju samo jedno obiljezje (varijablu) i obicno se koriste u deskriptivnim studijama. U njima je obicno data distribucija frekvencija grupisanih podataka (apsolutna i relativna) Parametri kao sto su aritmeticka sredina, mod, medijana ili rang, takode mogu biti predstavljeni u ovim tabelama. Cesto se postavlja pitanje kako postupiti sa onima koji nisu odgovorili na pitanje koje se predstavlja tabelom. Postoje dva nacina: jedan je, oduzeti broj onih koji nisu odgovarali od ukupnog broja ispitanika i koristiti taj broj kao osnovu za izracunavanje procenata (100%). Drugi je, koristiti ukupan broj ispitanika kao osnov za izracunavanje procenata (100%) zajedno sa onima koji nisu odgovarali na postavljeno pitanje i izracunati njihov udio u ukupnom broju. U istrazivanjima o zdravlju kao i u istrazivanjima drugih drustvenih nauka, ponekad je veoma vazno prikazati medusobne odnose dva obiljezja. Odnosi dva obiljezja se tada predstavljaju slozenim tabelama (unakrsnim tabeliranjem ili tablicama kontigencije). U ovoj vrsti tabela, sve kombinacije kategorija obuhvacenih obiljezja su predstavljene. Trebalo bi osigurati da je ukupan zbir N u donjem desnom uglu dobijen sabiranjem svega iz poslednjeg reda i ukupno iz poslednje kolone Tabela bi trebalo da sadrzi apsolutne brojeve kada ce se podaci statisticki obradivati, tj. kada ce se primjenjivati X2 test. Rezultate statisticke analize /vrijednost X2 testa, broj stepeni slobode /df/ i nivo vjerovatnoce na kome se prihvata ili odbija nulta hipoteza /p/ trebalo bi napisati ispod tabele na koju se ti rezultati odnose. Ako se ne vrsi nikakva statisticka analiza tada i relativne frekvencije (procente) treba prikazati u slozenoj tabeli. Nesto komplikovanije su tablice kontigencije 2x3, 4 ili 5, odnosno 3x4, 5 ili 6 i druge, u kojima je svako od analiziranih i predstavljenih obiljezja razvijeno na razlicit broj kategorija. Za analizu podataka u ovim tabelama primjenjuje X2 test ili neka druga statisticka tehnika, a predstavljaju se na isti nacin kao i druge slozene tabele i grafikoni koji prikazuju iste podatke, kao i da grafikonom ne treba da se ponavlja ono sto je u potpunosti objasnjeno u tekstu.

Grafikoni se i crtaju zato da bi ustedili nepotrebne opise i objasnjenja u tekstu. Potrebno je objasniti samo najuocljivije rezultate, prosjek ill trend pojave koja se ispituje a sto slijedi iz nacrtanog grafikona. Vrste grafikona Graficki mozemo prikazati kako apsolutne frekvencije (brojeve) tako i relativne frekvencije (procente) kvalitativnih i kvantitativnih obiljezja istrazivanja. Vrste grafickog prikazivanja su date u slijedecoj shemi: Graficko prikazivanje Apsolutne i relativne distribucije kvalitativnih podataka, koje jos nazivamo opisna ill atributivna obiljezja (pol, rasa, nacionalnost, skolska sprema, zanimanje i dr.) mozemo predstaviti sa nekoliko vrsta grafikona: stubicastim dijagramom, kruznim dijagramom, raznim vrstama ilustracija (kartogramom ili razlicitim slikama). Apsolutne i relativne distribucije kvantitativnih ili numerickih obiljezja graficki predstavljamo razlicito, zavisno od toga da li je obiljezje kontinuirano (neprekidno) kao sto su: tjelesna masa, visina, nivo secera u krvi i druga ili diskontinuirano (prekidno) kao sto su: broj prijema pacijenata u bolnici, broj umrlih od neke bolesti, broj oboljelih i druga. Za predstavljanje kontinuiranih obiljezja mozemo koristiti histogram ili poligon frekvencija. Pri predstavljanju numerickih kontinuiranih obiljezja njegove vrijednosti treba grupisati u tzv. "klasne intervale" i za svaki klasni interval odrediti ucestalost pojavljivanja, odnosno distribuciju frekvencija. Grupisanje podataka olaksava preglednost grafickog prikazivanja mada se nuzno gube neki detalji. Histogram je metod predstavljanja kontinuiranih podataka kada na horizontalnu (x) osu nanosimo vrijednosti klasnih intervala odredenog obiljezja a na vertikalnu (y) osu apsolutne ili relativne frekvencije vrijednosti tog obiljezja. Histogram izgleda kao serija pravougaonika prislonjenih jedan uz drugi, a njihova povrsina ukazuje na frekvenciju u odredenoj grupi pa se zbog toga ovaj grafikon i naziva povrsinski dijagram. Za graficko prikazivanje prekidnih obiljezja najcesce se koristi linijski dijagram. Ponekad vrijednosti obiljezja mogu biti statisticki rasporedene kada se dobija dijagram rasturanja koji se kasnije posebnim statistickim tehnikama analiziraju da bi se izracunala linija regresije i izvrsila analiza trenda te pojave. I na kraju, sheme se koriste za opisivanje medusobnih odnosa izmedu grupa elemenata ili funkcija u nekom procesu, skupu ili sistemu. Obicno su predstavljene kvadratima koji su mecTusobno povezani strelicama koje opet ukazuju na smjer djelovanja pojave jedne na drugu. Tako imamo organizacione sheme, one pokazuju organizovanja nekog procesa ili institucije, modele koji prikazuju odnose u nekom sistemu ili nesto drugu. Pri crtanju sopstvenog grafikona trebalo bi imati na umu slijedece: 1. svaki grafikon crtati ill predstaviti na posebnom listu papira, 2. razmisliti da li je grafikon stvarno potreban, sta se njime dobija u tekstu, posebno ako ne postoje tabele sa istim podacima i informacijama.

3. provjeriti da li su sve vrijednosti korektno predstavljene i ucrtane 4. provjeriti legendu i utvrditi da li je jasna 5. provjeriti da li su svi grafikoni spomenuti i objasnjeni u tekstu. U diskusiji istaci nove ili vazne aspekte istrazivanja. Ne ponavljati u detalje podatke ili drugi materijal dat u uvodu, metodu rada ili rezuitatima. U diskusiju ukljuciti sve implikacije rezultata istrazivanja i njihova ogranicenja. Povezati rezultate tog istrazivanja sa drugim relevatnim istrazivanjima iz proucavane oblasti. Ukljuciti, takode, implikacije rezultata sopstvenog istrazivanja na buduca istrazivanja iz te oblasti. Taksativno navesti zakljucke koji slijede na osnovu rezultata istrazivanja, ali izbjegavati tvrdnje koje nisu u pospunosti poduprte tim rezuitatima. Preporuke (odnosno prijedloge mjera) koje slijede iz analize rezultata istrazivanja obavezno na kraju ukljuciti u rad. Ako je neko posebno pomogao i dao doprinos kvalitetu istrazivanja, zahvaliti mu se i oznaciti u cemu je njegov doprinos (ukljucivanje u istrazivacki tim, potrebna literatura, konsultacije, sugestije i drugo). Rad zavrsiti odjeljkom koji se zove pregled literature a koji se sastoji iz referensi sredenih po odredenom redu i citiranih na odredeni nacin. Prema nacinu sredivanja i citiranja literature razlikuju se dva osnovna sistema navodenja literature koriscene za pisanje radova: - Harvardski sistem citiranja (prema autoru/godini) i - Vankuverski sistem citiranja (prema brojevima). Svaki sistem je karakteristican po nacinu oznacavanja u tekstu literature koja je posluzila za njegovo pisanje, najcesce uvoda i diskusije rada, kao i po nacinu sredivanja literature. Harvardski sistem je osoben po tome sto se u tekstu navodi u zagradi prezime prvog autora i godina kada je reference objavljena, ili direktno prezime prvog autora a samo godina se stavlja u zagradu. Na primjer: Pretpostavlja se (Paunovic i sar, 1994) da... ili Paunovic i saradnici (1994) u svom istrazivanju pretpostavljaju da... U poglavlju "pregled literature" reference se potom sreduju po abecednom ili azbucnom redu, uz napomenu da ako se koristi veci broj radova istog prvog autora, prvo se stavljaju oni radovi koji su ranije objavljeni. Vankuverski sistem je karakteristican po tome sto se koriscena literatura u tekstu identifikuje arapskim brojem stavljenim u zagradu ili oznacenim superskriptom /brojem uzdignutim iznad teksta/. Na primjer: Pretpostavlja se 1 da... ili Paunovic i saradnici 1 pretpostavljaju da... U poglavlju "pregled literature" reference citirane na ovaj nacin se sreduju numerisanjem po redu kojim su prvi put spomenute u tekstu.

lako oba sistema imaju svoje prednosti, osnovno je pravilo da se moze koristiti samo jedan sistem. Takode, prema oba ova sistema, nazivi casopisa iz kojih se citira odredeni rad mogu se navoditi skraceno, shodno listi skracenih naziva koja se moze naci u Index Medicusu /List of Journals Intexed Medicus, koji se publikuje godisnje kao posebna publikacija, ili kao poseban odjeljak u januarskom broju Index Medicusa/. Pri citiranju literature, pored radova stampanih u casopisu, mogu se koristiti i knjige, monografije, doktorske i magistarske teze, kao i drugi clanci /stampani u dnevnim ili periodicnim listovima/. Mogu se navoditi i radovi prihvaceni za stampu, s tim sto se to naglasi u zagradi /rad u stampi/. Treba nastojati da se pri citiranju literature izbjegnu "nepublikovani podaci" il.i "personalne komunikacije". Slijede primjeri citiranja razlicitih referenci prema Vankuverskom sistemu.

*Prije primjene bilo kog testa potrebno je provjeriti raspodjelu podataka (normalna, binomna, Poasonova), s obzirom da neki testovi zahtjevaju pretpostavku o normalnosti distribucije (t-test, korelacija, regresija, analiza varijanse). Podaci cija je raspodjela izrazito asimetricna ili se veoma razlikuju izmedu pojedinih grupa mogu da zahtjevaju izvjesnu transformaciju podataka (npr. logaritamska transformacija), ili koriscenje nekog neparametarskog testa (primjer: Man-Vitnijev test).

Svi korisceni statisticki testovi treba da budu precizno navedeni, kao i sta se sa njima ispituje. Jednostavni testovi, kao sto su: Hi-kvadrat test (tablice kontigencije i test slaganja), linearna korelacija, median test, Fiserov test apsolutne vjerovatnoce, Maknemarov test, Man-Vitnijev test i slicni, ne moraju posebno da se objasnjavaju..

Medutim, za testove koji imaju vise oblika, kao na primjer: t-test (za: dva mala nezavisna uzorka, dva velika nezavisna uzorka, dva vezana uzorka, uzorak i osnovni skup, t-test za proporcije) potrebno je da se naglasi koja je vrsta testa koriscena. Pri koriscenju analize varijanse (ANOVA), oznaciti da li jednosmjerna, dvosmjerna ili neka specificnija, a kod koriscenja modela regresije, navesti sve bitne elemente za njihovu identifikaciju. Takode, za sve koriscene testove treba navesti nivo vjerovatnoce za koji je razmatran rezultat testa. **Rezultate bi trebalo uvijek analizirati i interpretirati u svijetlu hipoteza koje su postavljene. Pri testiranju hipoteza istrazivanja izbjegavati navodenje samo nivoa vjerovatnoce jer on ne sadrzi dovoljno kvantitativnih informcija vec obavezno navesti vrijednost statistickog testa i broj stepeni slobode /df/. Interpretirati hipoteze ne samo statisticki, vec i pojmovno, sta znacajnost testirane hipoteze znaci u kontekstu analiziranih rezultata. ***Napomene o nivou vjerovatnoce ukazuju na rezultate istrazivanja. Kada se vise od jednog nivoa znacajnosti pojavljuje u istrazivanju, obicno se koristi jedna zvjezdiva za oznacavanje nizeg nivoa (p