uređena skripta - 1. kolokvij - monetarna ekonomija

MONETARNA EKONOMIJA, 1. KOLOKVIJ

POGLAVLJE 1.

monetarna ekonomija - upotrebljava se da označi ulogu i utjecaj novca u determiniranju gospodarskih kretanja

predmet monetarne politike reguliranje količine novca i obujmu i strukture kredita, sa svrhom da se osigura potrebna količina novca i da bi djelovalo u određenom pravcu na realna gospodarska kretanja

monetarna politika = sinteza monetarne teorije i monetarne prakse 2 su aspekta:

1. teorijski aspekt - osigurava osnovu za praktičnu definiciju monetarnih agregata, ocjenu potražnje novca i ocjenu ciljeva monetarne politike u pogledu kretanja količine novca i kretanja kamatnih stopa, koji odgovaraju ciljevima ekonomske politike

2. praktični aspekt - podrazumijeva konkretnu primjenu teorijske osnove u određenim uvjetima: u uvjetima određenog ekonomskog sustava, na određenom nivou gospodarske razvijenosti, itd

Predmet izučavanja znanosti o monetarno-kreditnim financijama monetarno-kreditni sustav i monetarno-kreditna politika

Monetarno-kreditna politika skup pravila, propisa, mjera i instrumenata, kojima se, u monetarno-kreditnoj sferi

društvene reprodukcije regulira nivo, struktura i dinamika novčane mase, novčana cirkulacija u prometnim kanalima reprodukcije, nivo, struktura i dinamika kreditnih plasmana, likvidnost ekonomskih subjekata i gospodarstva, dužničko-vjerovnički odnosi ekonomskih transaktora i dr.

skup načela, metoda, mjera instrumenata i institucija kojima se kreira i povlači novac, odnosno kredit, i reguliraju monetarno-kreditni tokovi u društvenoj reprodukciji

Kreditni sustav i kreditna politika skup propisa i pravila kojima se reguliraju kreditni odnosi ekonomskih transaktora, osnove kreditiranja, izvori kredita, nosioci kreditne aktivnosti, korisnici kredita, uvjeti kreditiranja i dr.

Pojam monetarna ekonomija

- upotrebljava da označi ulogu i utjecaj novca u determiniranju gospodarskih kretanja

- utjecaj novca na gospodarske aktivnost (kao što su: utjecaj na cijene, investicije, potrošnja, proizvodnja, zaposlenost, itd.).

- monetarni faktori utječu na realne tokove kada je poremećena monetarna ravnoteža, odnosno, kada postojeća količina novca nije jednaka potražnji novca

- specifičnost monetarnog aspekta potražnje novca je u tome da spomenuta potražnja determinira koliko bi trebalo da se poveća količina novca u optjecaju

1


Monetarni sustav može se definirati kao skup institucionalnih i organizacionih rješenja koja opredjeljuju naročito:

Što od instrumenata koji se mogu koristiti kao prometno i platežno sredstvo treba smatrati novcem;

Položaj gospodarskih subjekata, njihovu nadležnost u odlučivanju o pitanjima privređivanja vezanim za novac i motive njihovog ponašanja;

Mehanizam reguliranja emisije, cirkulacije i povlačenja novca; Okvire za korištenje monetarne politike, kao načina usmjeravanja gospodarskih

tokova; i Ulogu tržišnog mehanizma u monetarnoj djelokrug.

Pojam novca

Ukoliko govorimo o mjestu i ulozi novca za normalno odvijanje tokova gospodarske aktivnosti (i povezanosti monetarnih kretanja sa ostalim gospodarskim kretanjima), onda suvremeni ekonomisti, prihvaćaju srednji pravac između dva ekstremna teorijska gledišta - „novac nije važan" i „samo je novac važan".

Monetaristi smatraju – novac je ona varijabla od koje presudno zavisi pravilno funkcioniranje gospodarskog mehanizma:

1. Promjene količine novca mogu proizvesti snažne oscilacije u gospodarskoj aktivnosti

2. Odnos novca prema ostaloj aktivi gospodarskih subjekata je relativno stabilan i pouzdan, tako da promjene novčane mase mogu imati relativno predvidljive efekte na gospodarske tokove

3. Količina novca je takav monetarni agregat koji se može kontrolirati sa zadovoljavajućom točnošću (u okviru normalnih instucionalnih uvjeta) mjerama monetarne politike centralne banke

Neomonetaristi (ili neokejnezijanci, postkejnezijanci, itd.) smatraju da je novac samo jedan od mnogih faktora koji utječu na pravac i karakter gospodarskih kretanja jedne zemlje:

1. Količina novca se sama prilagođava „potrebama razmjene dobara“, tako da se ova varijabla pojavljuje kao pasivan element u ekonomskom sustavu. Pošto je količina novca pasivan element, neka druga varijabla mora bi izvor gospodarskih poremećaja

2. Ako i dopustimo da su moguće nezavisne promjene količine novca i u stvarnosti do toga dođe, ekonomski efekt takvih promjena su nepredvidljivi, jer je odnos novca prema ostaloj aktivi gospodarskih subjekata krajnje promjenljiv (ponašanje dohodne brzine optjecaja novca je potpuno neizvjesno)

2


Teorije novca (3):

1. Metalistička teorija novca

- osnovni stav novac mora ima svoju unutrašnju, materijalnu vrijednost- vrijednost novca potječe od vrijednosti supstance od koje je izrađen- svi metali mogu služi kao novčane robe, a ne samo zlato i srebro (mada se ovima

daje prioritet) odnosno metali su „novac od prirode- danas je definitivno napuštena

2. Nominalistička teorija novca

- polazi od toga da vrijednost novca poče od njegovog nominalnog sadržaja, od vrijednosti koju je odredila država

- novac je tvorevina zakona odnosno novac ima državnim aktom određenu vrijednost (nominalnu vrijednost)

- novac je u prometu samo zato što iza njega stoji autoritet države

3. Bankarska teorija novca (bliska nominalističkoj teoriji)

- polazi od toga da povećanje ili smanjenje opticaja banknota ne zavisi od emisione banke, već od stvarnih potreba privrede za sredstvima plaćanja.

Novac se definira u smislu njegovih funkcija:

1. sredstvo razmjena2. čuvar vrijednosti3. jedinica za obračun

Novčanica svaki oblik novca (surogat novca), koji se pojavljuje u obliku papirne cedulje, bez obzira na nastanak, ekonomsko značenje i pravnu normu

Surogati novca zamjenici novca koji, kao vrijednosni papiri (mjenice, čekovi i sl.), sadrže pravo koje imalac tog papira ima na određenu količinu punovrijednog novca (zlata)

Papirni novac

- zamijenio metalni; u potpunosti je prihvaćen zahvaljujući dugotrajnom funkcioniranju mogućnosti zamjene papirnog novca za plemenite metale

- njegova vrijednost proizlazi iz toga što funkcionira u optjecaju- količina papirnog novca u optjecaju je determinirana količinom stvarnog (zlatnog)

novca koja bi bila - potrebna za nesmetano odvijanje gospodarske aktivnosti- osnovni element za određivanje vrijednosti papirnog novca u suvremenom

gospodarstvu je vrijednost potrebne količine zlata, odnosno, stvarnog novca, koju papirni novac predstavlja

3


Depozitni ili žiralni novac

- nastao iz funkcije novca kao platežnog sredstva, a u osnovi je kreditni novac- suvremeni novac je potraživanje- slobodna novčana sredstva su depoziti klijenta (pravnih i fizičkih lica) za banku,

odnosno, predstavljaju njenu pasivu (tj. obavezu)- banka ih oplođuje (uvećava vrijednost) tako što ih plasira drugim klijentima u formi

kredita koji se nalaze u aktivi banke (tj. predstavljaju potraživanje)- klijenti dobivena sredstva po kreditu koriste za servisiranje obaveza ka drugim

dobavljačima ili za investicije- efektivni novac (gotovina ili keš) kreiran od strane centralne banke, je i dalje

osnova depozitnog novca

MONETARNE TEORIJE

Prema prof. dr A. Živkoviću i dr G. Kožetincu, faze u razvoju monetarne teorije:

1. Period klasične i neoklasične kvantitativne teorije novca, sve do sredine 30-ih godina prošlog st.

2. Period kejnezijanske revolucije u formi kejnezijanske dohodne monetarne teorije, od sredine 50-ih godina prošlog st.

3. Period monetarističke kontrarevolucije, od 60-ih godina

4. Period oštre polarizacije monetarista i nemonetarista (kejnzijanaca, postkejnzijanaca, neokejnzijanaca i fiskalista), od sredine 50-ih do sredine 70-ih godina

5. Period nove kontrarevolucije kejnezijanaca u formi vraćanja originalnim Keynesovim postavkama od sredine 70-ih i početkom 80-ih godina

Prema dr M. Babiću postoje dvije osnovne teorije potražnje za novcem:

1. Klasična ili kvantitativna novčana teorija gospodarski subjekti drže novac isključivo zbog njegove funkcije sredstva razmjene

2. Keynesova novčana teorija postoje tri vrste potražnje za novcem u zavisnosti od svrhe za koje je novac namijenjen, odnosno, motiva držanja novca:

a) Poslovna ili transakcijska potražnja tj. potražnja za svakodnevnim plaćanjem poslovnih transakcija (osnovni je uzrok vremenska nepodudarnost primanja novca i potrebe za njegovim izdavanjem (trošenjem)

b) Potražnja za novcem radi nepredviđenih ili neizvesnih plaćanja (precautionary demand)

c) Potražnja za novcem radi spekulativnih mjera (speculative demand) davanje prednosti likvidnosti (liquidity preference); trebalo bi imati u vidu da promjene kamatnih stopa rezultiraju promjenama u zaradama na kamatonosnim vrijednosnim papirima

4


L. Ritter, S. William i G. Udell klasificirali monetarnu teoriju: Klasični osnovi, Kejnzijanski okvir

2 osnovna koncepta klasičnog mišljenja o novcu i cjelokupnoj ekonomskoj aktivnosti su:

Sayov zakonnaglašava da je ekonomija inherentno stabilna kod pune zaposlenostibilo kakva devijacija od tog nivoa ekonomske stabilnosti je samo privremenaglavni mehanizam koji unapređuje stabilnost je fleksibilnost kamatnih stopaštednja i investicije se izjednačavaju putem varijacija kamatne stope, odnosno, štednja i investicije su funkcija kamatne stope

novac nema nikakvu ulogu u okviru klasičnog sustava/ novac ne igra nikakvu ulogu u realnom sektoru ekonomije

Kvantititativna teorija

tvrdi da je utjecaj novca u klasičnoj ekonomiji ograničen na nivo cijenau središtu kvantitativne teorije je stabilna potražnja za novcemkonkretnije, tražnja za realnim novčanim saldima je predvidiv dio realnog društvenog bruto ona kaže da povećanje novčane mase povećava ukupnu potražnjusa ukupnom ponudom, fiksnom kod pune zaposlenosti, utjecaj povećanja novčane mase je povećanje cijena.

Moderni monetaristi novac utječe na trošenje na predvidiv način a ne na rigidan numerički način

Kejnzijanska analiza tvrdi da nivo proizvodnje određuje agregatna tražnja roba i uslugafokusira se na determinante agregatne tražnje da bi se odredio nivo proizvodnjetražnja se dijeli na osobnu potrošnju, investicije i državne troškove

POGLAVLJE 2

Novčana masa novac (klasični oblici novca i razni drugi likvidni financijski oblici); predstavlja

najlikvidniji (puni stupanj likvidnosti) dio financijskih instrumenata zbroj financijskih instrumenata koji obavljaju funkciju novca

novčana masa- zbroj svih financijskih oblika koji se smatraju novcem u gospodarstvu jedne zemlje

monetarni agregat – koristi se kao zajednički pojam za različite grupe financijskih instrumenata, odnosno, novac i druga financijska sredstva

stupanj likvidnosti financijskih instrumenata zavisi od mogućnosti njihove prodaje na tržištu novca i kapitala

5


Sadržaj novčane mase može se grupirati u 2 osnovne kategorije: u teorijski i empirijski pristup

Teorijski pristup:1. Tradicionalni koncept novca

najstarija koncepcija novčane mase težište stavlja na funkciju novca kao prometnog i platežnog sredstva definiranje novčane mase kao zbroja gotovog novca u optjecaju i

depozita po viđenju poslovnih banaka (depozitnog novca)2. Koncept M. Friedmana

novac shvaća kao „privremeni pojavni oblik kupovne snage" obuhvaća gotov novac, depozite po viđenju i oročene depozite

3. Koncept Gurley i Shawa novčana masa obuhvaća gotov novac, depozite po viđenju,

oročene depozite i depozite nebankarskih financijskih institucija svakom od navedenih financijskih instrumenata u okviru novčane

mase moguće je dodijeliti odgovarajući ponder (od 0 do 1) na osnovu stupanja njegove zamjenljivosti za novac kao zbroj instrumenata plaćanja

4. Koncept prezentiran u Radcliffeovom izveštaju o likvidnosti gospodarstva

obuhvaća: gotov novac, depozite po viđenju, oročene depozite, depozite nebankarskih financijskih institucija i kreditne linije, odnosno, „nemjerljive" likvidne financijske oblike

napuštanje kategorije novčane mase i prihvaćanje novog, šireg monetarnog agregata

Empirijski pristup: pokušaj ekonomista da uspostave jedinstveno gledište pristupu novca, koji polazi od teze da novčane agregate (novčanu masu) treba razmatrati sa gledišta praktičnih potreba monetarne politikenajbolja definicija novca je ona koja osigurava najbolju kontrolu nad dohotkom, zaposlenosti i cijenama

Postoje 2 tipa varijabli kod ekonomskih modela: 1. egzogene ona varijabla za čiju vrijednost se pretpostavlja da je određena

faktorima koji se nalaze van promatranog modela

2. endogene (promjenjiva) njeno kretanje rezultat je zajedničkog djelovanja ostalih varijabli u modelu (kome promatrana promjenljiva pripada)

* ekonomisti novčanu masu obično nazivaju endogenom promjenljivom*

6


POGLAVLJE 3.

Brzina novca u optjecaju mjera vremena koja razdvaja akt prodaje od akta kupovine

V

brzina novca u optjecaju i novac predstavljaju dva aspekta jedne iste pojave dinamički i statički aspekt novca

3 koncepcije brzine novca u optjecaju, a razlikuju se po: (1) odnosu količine novca prema novčanim tokovima (ili obrnuto)

(2) definiciji novčanog toka

(3) definiciji novčane mase

Spomenute koncepcije su:

1. Transakcijska brzina novca u optjecaju

predstavlja odnos između ukupnog iznosa novčanih transakcija i količine novca, tj. broj koji pokazuje koliko jedinica novčanih transakcija se obavlja jedinicom količine novca u optjecaju

pokazuje (prosječno) koliko puta u određenom vremenskom periodu jedna novčana jedinica prijeđe od jednog vlasnika do drugog

2. Dohodovna brzina novca u optjecaju

predstavlja odnos između nominalnog društvenog proizvoda (ili nacionalnog dohotka/NDP po tekućim cijenama) i količine novca, tj. broj koji pokazuje koliko jedinica društvenog proizvoda opslužuje jedinicu količine novca u optjecaju

ne obuhvaća međufazne transakcije prometnog procesa niti financijske transakcije

V= NDP

M

3. Odnos između količine novca u optjecaju i iznosa nominalnog društvenog proizvoda

7


(recipročna vrijednost dohodovne brzine novca u optjecaju)

predstavlja recipročnu vrijednost dohodovne brzine novca u optjecaju

predstavlja najpovoljniju varijantu povezivanja novca s prometnim procesom, jer pokazuje koji dio društvenog proizvoda (ili nacionalnog dohotka) se drži u novcu

V= M .

NDP

Brzina opticaja pojedinih novčanih kategorija:1. Mp – novac u funkciji prometnog i platežnog sredstva, odnosno, potrebna količina

novca, koja bi imala svoju posebnu brzinu opticaja2. Mb – neaktivni novac bi imao brzinu opticaja jednaku nuli3. Mn – neuravnoteženi novac bi imao svoju posebnu brzinu opticaja

Faktori koji determiniraju brzinu potrebne količine novčane mase u optjecaju:

(1) Sustav plaćanja, koji određuje maksimalnu brzinu optjecajamaksimalna brzina optjecaja je u stvari brzina optjecaja koja odgovara mogućnostima izvršenja operacija plaćanjanevedena brzina je vremenski period potreban da se realiziraju operacije plaćanja (u slučaju depozitnog novca to bi bio vremenski period od trenutka izdavanja naloga od strane dužnika /platitelja/ preko svoje poslovne banke do trenutka kada kupac /primatelj/ dobije obavještenje od svoje banke da su novčana sredstva odobrena na njegov račun i da njima može slobodno raspolagati može se nazvati i tehničkom brzinom optjecaja

(2) Ostale determinante, koje rezultiraju manjom brzinom optjecaja od maksimalne:

a) Decentralizacija ili centralizacija novčanih sredstava - dovodi do smanjenja ili povećanja brzine novčanog optjecaja redoslijedom kako je navedeno

b) Stupanj sigurnosti - utječe da se poveća novčani optjecaj ukoliko gospodarski subjekti procjenjuju da postoji veliki stupanj sigurnosti u priljevu sredstava (naplatiti potraživanja

c) Psihološki faktori - kao izvedeni faktori utječu na potražnju novčanih sredstava, pa samim tim i na brzinu novca u optjecaju

d) Frekvencija u insitucionalno određenim plaćanjima koja nastaju u procesu raspodjele i preraspodjele nacionalnog dohotka, a tiču se obračuna i isplata dohotka, doprinosa, poreza i drugih oblika davanja

e) Veća ili manja stabilnost gospodarstva, odnosno, viša ili niža stopa inflacije

8


POGLAVLJE 4.

Primarni novac odražava ponašanje centralne banke (novac kreiran od strane centralne banke) i oblik je "krajnjeg" definitivnog novca

Relevantne grupe subjekata (količine novca u optjecaju) su:nebankarski gospodarski subjekti,banke,centralna banka (odnosno monetarne vlasti)

M (količina novca u opticaju) = m × B

gdje je:m - monetarni multiplikator - povezuje monetarnu bazu s količinom novca i pretežno odražava ponašanje nebankarskih ekonomskih subjekata i banakaB - monetarna baza ili monetarni novac ili primarni novac - odražava ponašanje centralne banke

dva tipa novca:1. monetarna pasiva financijskih posrednika, koja se pojavljuje kao potencijalno

potraživanje za drugi tip novca2. primarni novac, ili novac centralne banke (novac kreiran od strane centralne

banke), je oblik "krajnjeg" definitivnog novca i ne nudi prethodno navedeno potencijalno potraživanje

KOLIČINA NOVCA U OPTICAJU:

M (količina novca u opticaju) = G(gotov novac) + D (bankarski depoziti)

PRIMARNI NOVAC ILI MONETARNA BAZA:

B (primarni novac ili monetarna baza) = G (zbir gotovog novca) + R (likvidne rezerve banaka kod centralne banke)

Bilanca centralne banke-kreiranje i upotreba primarnog novca

9


Bilanca centralne banke omogućava da se primarni novac izrazi na dva različita načina:

(1) po metodi "upotrebe" monetarne bazeo primarni novac je predstavljen kao zbroj gotovog novca u optjecaju i

ukupnih rezervi (depozita) banaka kod centralne banke - sredstva na (žiro) računima banaka kod centralne banke, sredstva obavezne rezerve i drugih vidova rezervi banaka kod centralne banke

(2) po metodi "kreiranja" ili "iskaz po tokovima kreiranja" monetarne bazeo primarni novac je suma svih oblika aktive minus zbroj svih oblika

nemonetarne pasive u bilanci centralne banke

Definicije primarnog novca će zavisi od konkretnih ciljeva monetarne politike:a. Najšira definicija pokazuje osnovnu njegovu karakteristiku tj. kreiranje

i povlačenje primarnog novca od strane centralne banke

b. Druga definicija ukazuje koji iznos promjena primarnog novca se nalazi pod utjecajem faktora koji su izvan utjecaja monetarne politike, odnosno, koji su autonomni tokovi prisutni u formiranju primarnog novca

c. Treća definicija primarnog novca sposobnost bankarskog sistema za dalju kreditnu aktivnost, odnosno, predstavlja pokazatelj likvidnosti tog sistema

BILANCA CENTRALNE BANKE

G + R + FP + KD + ONP = Kb + Knk + FA + OP

10


B = Kb + Knk + (FA - FP) + (OP - ONP) – KD

Fn = FA - FP i Op = OP – ONP

B = K + Knk + Fn + Op - KD

U tržišnim gospodarstvima postoje sljedeći kanali emisije primarnog novca:

Operacije centralne banke na otvorenom tržištu najčešće korišteni

Devizne transakcije centralne banke s inozemstvom

Centralna banka kao direktni zajmodavac - koristi se izuzetno kada je ugroženo normalno

funkcioniranje financijskog sustava zemlje

Centralna banka poduzima operacije na otvorenom tržištu da bi izazvala željene promjene ukreditnim tokovima na makroplanu (glavni efekti operacija) i strukturi kamatnih stopa (propratnidodatni efekti operacija) što kao krajnju instancu ima utjecaj na opći nivo gospodarske aktivnosti

Svaka prodajna operacija centralne banke smanjuje količinu primarnog novca (za iznos koji

odgovara vrijednosti obavljene prodaje) i obrnuto, što neposredno ili posredno smanjuje ili povećava likvidnost banaka.

Prodajne operacije centralne banke (kao izraz provođenja restriktivne monetarnepolitike) utječu na smanjenje obujma primarnog novca, i kreditnog potencijala i plasmana banaka, što može biti praćeno porastom tržišnih kamatnih stopa na kratak rok.

Monetarni efekti deviznih transakcija centralne banke sa inozemstvom mogu se sagledati kroz operacije kupovine i prodaje deviza, a imaju dvostruki karakter:

Istovremeno predstavljaju kreiranje ili povlačenje primarnog novcaKreiranjem ili povlačenjem primarnog novca povećava se ili smanjuje kreditni potencijal poslovnih

Centralna banka vrši kreditiranje poslovnih banaka iz sljedećih razloga:

Reguliranja novca i kredita, gdje vrši funkciju "krajnjeg kreditora" i osigurava likvidnost bankama u sezonskim intervalima u toku godine (misli se na punu sezonu), kada dolazi do sezonske ekspanzije u potražnji novčanih sredstava od strane gospodarskih subjekata, kao rezultat sezonske ekspanzije u realnim tokovima gospodarske aktivnosti

11


Zbog razvoja pojedinih gospodarskih djelatnosti, gdje se može uključiti i refinanciranje poslovnih banaka u visini plasiranih sredstava iz osobnih kreditnih potencijala za namjene koje odgovaraju selektivnim ciljevima ekonomske, odnosno, monetarne politike zemlje.

POGLAVLJE 5.

Tokovi kreiranja monetarnih agregata u uvjetima nerobnog novca predstavljaju rezultat aktivnosti monetarnih vlasti i dio su široke strukture financijskih tokova u koje su uključeni različiti ekonomski subjekti (financijski i nefinancijski)

postoje dvije osnovne grupe determinanti : determinante koje utječu na primarni novac (u velikom stupanju su pod kontrolom centralne banke)determinante koje utječu na monetarni multiplikator (pod relativno malim utjecajem mjera monetarne politike)

proces kreiranja i povlačenja novčane mase determiniran je egzogenim i endogenim faktorima

Najznačajniji instrumenti emisije i povlačenja novčane mase su: - bankarski krediti- nemonetarni depoziti i - devizne transakcije banaka

Sudionici suvremenog novčanog tržišta su:- Centralna banka- Sustav poslovnih banaka- Sektor nebankarskih ekonomskih subjekata

tokovi kreiranja novca financijske transakcije između centralne banke, sustava poslovnih banaka i ostalih nebankarskih subjekata

nivo primarnog novca kontrolira centralna banka kroz :

a) operacije na otvorenom tržištub) svoju direktnu kreditnu aktivnostc) promjenama u stopi obavezne rezerve banaka ili d) promjenama u diskontnoj stopi

3 osnovne metode analize promjene količine novca:- zasnovana na jednadžbama koje definiraju odnose u okviru procesa kreiranja

novca- zasnovana na ekonometrijskom modelu - tzv. funkcija ponude novca- na bazi sredstava poslovnih banaka sposobnih za plasman (slobodna novčana

sredstva)

Metode analize za kreiranje novca možemo podijeliti u tri nivoa:1. Metode koje koriste kao polaznu osnovu bilancu banaka 2. Metode koje uključuju varijable ponašanja pojedinih privrednih subjekata i

kvantificiraju efekte tog ponašanja na promjenu količine novca u opticaju preko određenih odnosa i koeficijenata

12


3. Metode koje uključuju proces tumačenja monetarnog rasta i inicijalne faktore kojiopredjeljuju ekonomsko ponašanje privrednih subjekata

Metode tumačenja faktora monetarnog rasta formuliranih u obliku određenih jednadžbi:

1. Metoda zasnovana na konsolidiranoj bilanci monetarnih institucija- količina novca može se promjeni samo u odnosima između monetarnih institucija i

bankarskih privrednih subjekata

- kreiranje primarnog novca od strane centralne banke predodređuje maksimalni iznos kreiranja novca u opticaju od strane ostalih monetarnih institucija

- novac u opticaju kreiran na osnovu primarnog novca

2. Metoda zasnovana na računima novčanih tokova osnova za postavljanje analize bilance monetarnih institucija u okviru računa novčanih tokova

- 4 vrste transakcija :

a. transakcije između monetarnih institucija

b. transakcije između monetarnih institucija i ostalih financijskih institucija, koje obuhvaćaju šire tokove financiranja

c. transakcije između monetarnih institucija i nefinancijskih privrednih subjekata

d. transakcije između domaćih i inostranih privrednih subjekata

3. Metoda zasnovana na jednadžbi koja definira monetarnu multiplikaciju

- monetarni multiplikator:

KREDIT dužničko-vjerovnički odnos, zasnovan na ustupanju prava raspolaganja novcem od strane povjeritelja (kreditora, zajmodavca, banke) dužniku (korisniku kredita, zajmoprimcu) na određeno vrijeme i pod određenim uvjetima bankarski kredit najznačajniji faktor kretanja novčane mase

Depoziti ekonomskih subjekata raspoloživa novčana sredstva na računu poslovne banke, koja se nalaze u pasivi bilance banke i predstavljaju bančkine obveze

13


Nemonetarnu pasivu bilance poslovnih banaka čine: a. pored depozita gospodarskih subjekata kratkoročni krediti centralne bane i slični

izvori sredstavab. dugoročni, investicijski i slični krediti na bazi oročenih depozita i drugih dugoročnih

izvora sredstava

POGLAVLJE 6.

Monetarni multiplikator formalno predstavlja vrlo jednostavan odnos između količine novca i primarnog novca, koji pokazuje broj jedinica količine novca na jedinicu primarnog novca

Matematički monetarni multiplikator se može iskazati kao zbroj tri posebna multiplikatora:

a. kreditnog, b. prelijevanja novca u nemonetarne obaveze monetarnih institucija ic. deviznih transakcija monetarnih institucija

Banke su najznačajnije financijske institucije, koje obavljaju širok spektar međuzavisnih funkcija i usluga:

Kreatori novca,Financijski posrednici, Glavni put za prenošenje efekata monetarne politike kroz gospodarski sustav

Ukupna sredstva, koja su banke prikupile kao depozite ili stvorile svojom kreditnom aktivnošću financijski potencijal banaka

m (monetarni multiplikator) = M / B

M = količina novca u optjecajuB = primarna emisija, definirana kao ukupni plasmani centralne banke, umanjeni za iznos "ostalih obaveza" iz bilance centralne banke

Količinu novca (M), možemo definirati kao rezultat procesa koji uključuje 3 grupe transakcija:

(1) Kreiranje novca putem plasmana monetarnih institucija, što će biti izraženo oznakom K (ukupni plasmani monetarnih institucija u korist nemonetarnih subjekata)

(2) Prelijevanje novca u nemonetarne depozite monetarnih institucija, što će biti izraženo oznakom N (ukupan iznos nemonetarnih obaveza monetarnih institucija prema domaćim nemonetarnim subjektima)

(3) Kreiranja (povlačenja) novca putem deviznih transakcija vezanih za promjene njihovih obaveza i potraživanja, što će biti izraženo oznakom F (neto iznos potraživanja monetarnih institucija od inozemnih subjekata /+ ako su potraživanja veća od obveza, - ako su potraživanja manja od obveza/)

M=K-N+F

Činitelji brojitelja multiplikatora izražavaju proces kreiranja i povlačenja novčane maseČinitelji imenitelja izražavaju ponašanje navedenih subjekata u pogledu držanja primarnog novca (u apsolutnim iznosima)

14


Ukoliko bi činitelje jednadžbe monetarnog multiplikatora iskazali u relativnim (pogodnim) odnosima, mogli bismo monetarni multiplikator (m) iskazati kao zbroj tri posebna multiplikatora: (m=mk – mn + mf)

a. kreditnog (mk)b. prelijevanja novca u nemonetarne obaveze monetarnih institucija (mn) i c. deviznih transakcija monetarnih institucija (mf)

Uobičajeno je da monetarni multiplikator ima vrijednost veću od jedinice i da ima pozitivan

znak!

Sudionici financijskog tržišta (centralna banka, ostale monetarne institucije, nemonetarni domaći subjekti i inozemstvo) svojim ponašanjem (koje je motivirano različitim razlozima) utječu na proces monetarne multiplikacije.

Centralna banka utječe na monetarni multiplikator i ukupni proces kreiranja novca, na sljedeći način:

1. Odlučivanjem o emisiji primarnog novca i strukturi instrumenata ove emisije2. Odlučivanjem o stopi obavezne rezerve monetarnih institucija kod centralne banke3. Odlučivanjem o obaveznim depozitima monetarnih i nemonetarnih subjekata kod

centralne 4. banke5. Deviznim transakcijama

Utjecaj poslovnih banaka na promjene monetarnog multiplikatora se ogleda u:1. Korištenju maksimalno mogućeg kreditnog potencijala2. Držanjem primarnog novca na računima kod centralne banke iznad iznosa koji

odgovara stopi 3. obavezne rezerve4. Korištenjem instrumenata emisije primarnog novca ispod okvira koji nudi centralna

banka

Domaći nemonetarni subjekti (stanovništvo i gospodarstvo) mogu utjecati na monetarni multiplikator:

1. Korištenjem plasmana monetarnih institucija ispod okvira koji nude ove institucije2. Držanjem gotovog novca u optjecaju3. Odlučivanjem o držanju novca u cjelini (tražnja novca), što istovremeno znači i

odlučivanjem o prelijevanju novca u nemonetarne financijske oblike ili obrnuto

Kreditni potencijal banke maksimalni iznos plasmana banke u okvirima racionalne politike likvidnosti

Ukoliko govorimo o maksimalnom iznosu plasmana u određenom trenutku neto kreditni potencijalUkoliko govorimo o maksimalnom iznosu novih plasmana u određenom razdoblju bruto kreditni potencijal

Kreditni potencijal banaka zavisi od:Obujma prikupljenih sredstava - koji je determiniran obujmom štednje i financijske štednje nemonetarnih subjekata, i mogućnošću plasmana štednje

15


Ročne strukture i stabilnosti prikupljenih sredstava - koja je determinirana uvjetima deponiranja kod banke i kredibilitetom (financijskom stabilnosti) same bankePotrebnog iznosa neplasiranih sredstava radi osiguranja likvidnosti banke- koji je determiniran sljedećim faktorima:

(1) ročna struktura sredstava banke i stabilnost ponašanja ulagača(2) dodatni izvori likvidnih sredstava, za slučaj izvanrednih potreba, koje

banke mogu koristiti za poboljšanje svoje likvidnosti(3) likvidnosnom strukturom plasmana banke i mogućnošću njihovog

brzog smanjenja u slučaju izvanredne potrebeRočne strukture i naplativosti postojećih plasmana

Također zavisi i od: priljeva i odljeva bankarskih sredstava i od kreditnog muliplikatora od vremenskog rasporeda prethodno spomenutih kategorija

Kreditni multiplikator je funkcija niza faktora: a. brzine multiplikacije, b. vremena trajanja procesa multiplikacije, c. stope obavezne rezerve i rezerve likvidnosti, d. stope prelijevanja sredstava u gotov novac i u posebne depozite

Pojam i priroda kreditnog multiplikatora, slični su pojmu i prirodi monetarnog multiplikatora:

Kreditni multiplikator izražava broj jedinica kredita na jedinicu primarnog novca, dok monetarni multiplikator izražava broj jedinica novca u cirkulaciji na jedinicu primarnog novca

Kreditni multiplikator predstavlja bitan dio monetarnog multiplikatora, s obzirom na to da iznos plasmana monetarnih institucija predstavlja bitnu varijablu procesa kreiranja novca

- Kreditni multiplikator i multiplikator nemonetarnih prelijevanja novca odražavaju međusobne odnose ulaganja novca u nemonetarne instrumente monetarnih institucija i domaćih plasmana monetarnih institucija

- Proces monetarne multiplikacije postaje složeniji ukoliko se uzme u obzir odnos između kreditnog multiplikatora i multiplikatora deviznih transakcija (koji je determiniran iznosom neto inozemnih potraživanja monetarnih institucija).

S gledišta monetarne politike (odnosno monetarne kontrole), ukupne promjene primarnog novca mogu se klasificirati u dvije široke grupe:

1. Egzogene ili diskrecijske promjene (ΔB1 ) direktno su determinirane odlukama monetarnih vlasi – diskrecijskim mjerama monetarne politike centralne banke

2. Endogene ili nediskrecijekse promjene (ΔB2 ) određene su odlukama nebankarskih gospodarskih sektora i sektora banaka, pri danim okvirima i uvjetima pod kojima centralna banka nastoji proizvesti određene promjene u kvantumu primarnog novca

16


3 tipa porasta količine novca u optjecaju:1. neturalan najvažniji i treba ga razumjeti kao dugoročni koncept u okviru

godišnjih intervala; porast novčane mase ćemo smatrati dugoročno neutralnim ako i porasti ostavljaju prosječan nivo cijena nepromijenjen (ili približno nepromijenjen) u toku nekoliko godina, dok gospodarstvo funkcionira na nivou maksimalno moguće proizvodnje

2. prekomjeran (ekspanzivan) onaj koji premašuje neutralan monetarni rast

3. nedovoljan (restriktivan) onaj koji se spušta ispod nivoa neutralnog porasta

POGLAVLJE 7.

Financijski proces proces financijskog posredovanja između ekonomskih subjekata s viškom štednje

od investicija i ekonomskih subjekata s viškom investicijske potražnje iznad osobne štednje (akumulacije), koji obavljaju financijske institucije, primjenom financijskih instrumenata, u okvirima domaćeg i inozemnog gospodarstva

proces financijskog posredovanja predstavlja proces usklađivanja ponude i tražnje robe i usluga

monetarni procesi obuhvaćaju procese kreiranje novca i usklađivanje količine novca i potražnje novca ako dođe do njihove nejednakosti, uključujući realne i financijske transakcije

monetarna ravnoteža znači jednakost postojeće količine novca (novčane mase) i tražnje novca, čime monetarni faktori djeluju neutralno na realne gospodarske tokove

u slučaju odstupanja količine novca od potražnje novca nastaju procesi koji izjednačavaju ove dvije kategorije:

(1) procesi približavanja postojeće količine novca tražnji - procesi kreiranja novca(2) procesi približavanja tražnje novca postojećoj količini novca

Potražnja novca želja (odluka) ekonomskih subjekata da drže određenu količinu novca

Potražnja novca predstavlja dio šireg procesa odlučivanja gospodarskih subjekata o:- upotrebi dohotka za potrošnju ili štednju- upotrebi štednje za realne investicije ili za financijska ulaganja- strukturi financijskih ulaganja u novac ili u nemonetarne financijske

instrumente

Potražnja novca ima 2 aspekta:1. Monetarni određuje koliko se treba povećati novčana masa2. Financijski podrazumijeva financijsko prenošenje sredstava između pojedinih

ekonomskih subjekata

Ekonomski procesi u tržišnim privredama: prelijevanja, stimulacija i racionalnog korištenja štednje

Funkcioniranje financijskog posredovanja podrazumijeva:1. široku strukturu financijskih instrumenata (prilagođenih potrebama ponude i

tražnje financijskih sredstava)

17


2. široku strukturu financijskih institucija i financijskih tržišta (domaćih i inozemnih), koji sudjeluju u monetarnim procesima

Monetarni procesi obuhvaćaju procese kreiranja novca i usklađivanje količine novca i potražnje novca ako dođe do njihove nejednakosti, uključujući realne i financijske transakcije

Monetarni procesi se mogu razmatrati s:1. Mikro nivoa nivoa pojedinačnih subjekata (ili grupa subjekata), i u tom

slučaju se ne mogu odvojiti od procesa financijskog posredovanja, odnosno, predstavljaju dio tog posredovanja

2. Makro nivoa u okviru cijelog gospodarstva, kada se mogu razmatrati odvojeno od procesa financijskog posredovanja

Monetarna ravnoteža jednakost postojeće količine novca (novčane mase) i potražnje novca, čime

monetarni faktori djeluju neutralno na realne gospodarske tokove novac obavlja svoje funkcije, ali ne djeluje u pravcu usporavanja niti u pravcu

ubrzavanja gospodarske aktivnosti

U slučaju odstupanja količine novca od tražnje novca nastaju procesi koji izjednačavaju ove dvije kategorije:

1. Procesi približavanja postojeće količine novca potražnji - procesi kreiranja novca, pod kontrolom su monetarnih vlasti i njihovo adekvatno reguliranje je problem efikasnosti monetarnog planiranja i ostvarenja postavljenih ciljeva monetarne politike

2. Procesi približavanja potražnje novca postojećoj količini novca - predstavljaju reakciju pojedinih ekonomskih subjekata na postojanje veće ili manje količine novca od one koju bi željeli držati

Proces monetarnog uravnoteženja zasnovan je na odlučivanju pojedinih ekonomskih subjekata da izjednače osobnu količinu novca s količinom koju oni ocjenjuju kao potrebnu, putem: realnih transakcija, financijskih transakcija ili njihovom kombinacijom

Najznačajniji faktori koji opredjeljuju strukturu ulaganja viška novca u inozemne financijske instrumente su:

konvertibilnost domaće valute, otvorenost gospodarstva prema inozemnim tržištima stupanj slobode financijskih transakcija sa inostranim subjektima usuglašenost ekonomskog vrednovanja domaćeg novca (realnost deviznog

kursa)

Povećanje potražnje robe i usluga kao rezultat viška novca iznad potražnje novca koji usmjeravaju gospodarski subjekti, ima za posljedicu kombinaciju efekata na porast: proizvodnje, porast cijena, porast uvoza i smanjenje uvoza!

Potražnja novca obuhvaća:1. Transakcijsku potražnju novca - potreba držanja novca za uredno obavljanje

plaćanja2. Tražnju novca kao imovine - u skladu sa motivima optimizacije strukture

imovine

18


POGLAVLJE 8.

Inflacija kontinuirani rast općeg nivoa cijena, ili kontinuirani pad realne vrijednosti novca

klasične mjere za borbu protiv inflacije jesu:a. ili smanjenje budžetske potrošnjeb. ili naglo ograničavanje investicija

Koncept inflacije potražnje - polazi od toga da uz dati nivo cijena i nadnica postoji višak agregatne novčane

tražnje u odnosu na robne fondove, iza čega slijedi rast cijena koji ih treba uravnotežiti, odnosno, omogućiti realizaciju cjelokupnog društvenog proizvoda

Monetaristička koncepcija inflacije - polazi od klasičnog ekonomskog učenja konkurentnog tržišta i odvojenosti

realnih i nominalnih agregata (klasična dihotomija)- cijene su nominalne veličine zavisne od novca, dok su proizvodnja, troškovi i

dohodak određeni djelovanjem zakona tržišta- u skladu s tim porast cijena je rezultat ekspanzivne monetarne politike

Teorija inflacije efektivne potražnje - kaže da svaki porast novčane mase, koji prelazi tempo rasta nacionalnog

dohotka, kroz izvjesno vrijeme dovodi do općeg rasta

Kejnzijanska (dohodna) teorija inflacije - polazi od pretjerane količine novca- formiranje i trošenje novčane mase se uvijek može regulirati porezima, prije

nego što se novac pojavi na tržištu- rast novčane mase i novčanog dohotka iznad raspoloživih robnih fondova

određuje i stopu rasta cijena- teorija raspodjele dohodaka i efektivne potražnje koja prelazi raspoložive

robne fondove

Postkejnzijanska koncepcija - uzrok inflacije vidi u raskoraku kretanja dohotka i rashoda, a ne više u

promjenama količine novca

Teorija inflacija troškova - nastaje 1950. godine, i primarno značenje daje promjeni u jedinici troškova

proizvodnje u cijelom procesu obrazovanja cijena- osnovni element postaje odnos troškovi – cijene- usko je povezana sa spiralom: nadnice - cijene

Teorija strukturne inflacije- mješoviti je oblik inflacije tražnje i inflacije troškova- pristalice zastupaju stav da je inflacija rezultat uzroka koji se nalaze u strukturi

gospodarstva, pa tek onda monetarnim razlozima

- monetarno poreklo početnog inflatornog impulsa brzo se pretvara u troškovni tip inflacije. Transmisijski mehanizam koji u početku ima oblik cijene - cijene, prelazi u novi, paralelni proces: cijene - plaće, cijene - kamate, cijene - devizni tečaj.

19


Hiperinflacija kupovna snaga novca naglo opada jer dolazi do svakodnevnog porasta cijena; nekontrolirana inflacija (u ratnim stanjima ili u neposrednom poslijeratnom periodu), a vezana je za visoku budžetsku potrošnju i financiranje javnih potreba preko kreditne ekspanzije

- kao izlaz iz dugotrajne inflacije ili hiperinflacije često se koristi valutna reforma arbitražno se određuje tečaj zamjene stare, obezvređenje valute, novom novčanom jedinicom

- može biti provedena ekonomski ili tehnički

Ekonomska valutna reforma osigurava zamjenu stare domaće valute novom valutom sa konfiskacijom jednog djela novčane mase, odnosno, dohotka vlasnika novca (gospodarstva i stanovništva) u formi oporezivanja novčane imovine vlasnika novca. Ukoliko država tako oduzete iznose iskoristi za monetarno steriliziranje, postiže najznačajniji monetarni efekt.

Tehnička valutna reforma podrazumijeva tehničku zamjenu starog domaćeg novca za novi bez konfiskacije jednog djela novčane mase

Indeksacija institucionalni mehanizam fiksiranja - očuvanja i zaštite realnih vrijednosti ekonomskih veličina od učinaka i promjena nominalnih veličina

- predmet su : najamnine, devizni tečaj, kamate, porezi, vrijednost obveznica ili javnidug

- pojam su uveli Vitli, Marshal i Fisher- proces indeksacije služi kao sredstvo da se nekontrolirani inflatorni proces

stavi pod izvjestan oblik kontrole - preko eliminiranja negativnih efekata brzim inflatornim prilagođavanjima

djelovanje inflacije na uvoz (negativni efekti):a. Dolazi do porasta cijena na domaćem tržištu, kao rezultat rasta domaće novčane

potražnje (uslijed inflacije) koja se kreće iznad rasta robnih fondovab. Dolazi do porasta uvoza uslijed dijela nerealizirane novčane tražnje u zemlji, koja

vrši pritisak na stranim tržištimac. Dolazi do porasta uvoza sada jeftinije inozemne robe, uslijed relativno viših

domaćih cijena i troškova u odnosu na cijene i troškove na inozemnom tržištu

Konačan uspjeh devalvacije zavisi od kretanja cijena na domaćem i inozemnom tržištu, kao i od brojnih faktora:

(1) struktura izvoza zemlje koja devalvira i njena izvozna orijentacija, (2) kretanje cijena u gospodarstvu nakon devalvacije, (3) značaj zemlje i učešće njenog izvoza u ukupnoj svjetskoj trgovini, (4) broj zemalja koje istovremeno devalviraju, (5) elastičnost strane tražnje u odnosu na ponudu robe i usluga od strane zemlje koja

je devalvirala valutu itd.

Stabilnost cijena = glavni cilj monetarne politike

Pretpostavke na kojima se oslanja doktrina o prinudnoj štednji kroz inflaciju su:

Inflacija dovodi do redistribucije realnog dohotka i imovine u društvu, što jerelativno dobro utemeljenoGranična sklonost štednji dobitnika od inflacije viša je nego kod gubitnika od inflacije je krajnje pojednostavnjen argument

razlozi koji stabilnost cijena ističu kao glavni cilj nositelja monetarne politike sljedeći: - Inflacija nameće društvu gubitak, koji nikada neće biti naplaćen.

20


- Na dugi rok, centralna banka može regulirati nivo cijena robe i usluga. - Klima cjenovne stabilnosti potaknuti će dalje usavršavanje financijskog sistema

zemlje, veću akumulaciju kapitala i pojačanu institucionalizaciju štednje. POGLAVLJE 12.

Monetarna teorija bavila se je pitanjem da li monetarnu politiku treba koristiti kao instrument kratkoročne anticiklične politike ili kao instrument srednjoročne, odnosno, dugoročne stabilizacijske politike (konstantnost monetarne ekspanzije).

Centralna banka mora voditi monetarnu politiku koja kompenzira djelovanje endogenih i egzogenih faktora na gospodarsku aktivnost, ukoliko želi da postigne krajnje ciljeve ekonomske politike.

Prilikom korištenja monetarne politike kao instrumenta kratkoročne anticiklične politike, javljaju se sljedeći problemi:

1. Procjena tekućeg stanja gospodarskog ciklusa i njegovog budućeg tečaja, zbog čega postoji rizik, da će utjecaj centralne banke biti procikličan, umjesto anticikličan

2. Različita vremenska odgođenost djelovanja donjetih mjera centralne banke

Analize efekata monetarne politike u razvijenim zemljama su pokazale limitirani domet kratkoročnih mjera monetarne politike, čak i destabilizujuće djelovanje na gospodarske aktivnosti.

- monetarna politika u skladu sa svojom prirodom ima određenu moć u procesima reguliranja gospodarskih kretanja, ali ne može djelovati na zadovoljavajući način

- Na kratak rok može doći do ubrzanja proizvodnje i zaposlenosti bez poremećaja na tržištu akceleracijom stope monetarnog rasta.

- Dugoročno promatrano, monetarnom ekspanzijom se ne mogu ostvariti više stope gospodarskog rasta.

- kratkoročna monetarna politika ne može ostvariti optimalni spoj stabilizacijske i razvojne komponente ekonomske politike, odnosno, nije u stanju reguliranjem količine novca istovremeno postići željene efekte kod oba osnovna cilja koja su joj postavljena.

Politika godišnjeg programiranja rasta monetarnih agregata (u svrhu osiguravanja što stabilnijeg rasta) je bazirana na praktičnom iskustvu koje pokazuje da su posljedice naglih i velikih oscilacija u stopama monetarnog rasta višestruke i da se negativno odražavaju na obujam i strukturu gospodarskog rasta

M. Friedman je, na osnovu istraživanja koje je sproveo u SAD, isticao da suvišne oscilacije u monetarnom rastu imaju negativne efekte na realna gospodarska kretanja. U skladu s im, on je formulirao pravilo prema kome bi monetarna ekspanzija rasla prema jednoj unaprijed utvrđenoj stopi od 3-5% godišnje.

Kejnzijanci slijede dohodovno rashodnu teoriji, te stoga stavljaju na prvo mjesto snagu vladinih prihoda i rashoda u stabiliziranju gospodarstva

Monetaristi smatraju da je ključna varijabla za izbjegavanje inflacije i preventivno djelovanje protiv inflacije količina novca

- ova dva pristupa na različiti način sagledavaju faktore koji determiniraju novčane cikluse

- kejnezijanci smatraju da su spomenuti faktori endogeno postavljeni, a monetaristi usvajaju pristup da su uvjetovani monetarnom politikom

21


- Bitno je istaknuti, da monetarni ciljevi služe da ukažu na pravac prema kome moraju biti orijentirani ostali dijelovi ekonomske politike. Monetarni ciljevi nemaju svoju svrhu bez prilagođavanja ostalih dijelova ekonomske politike i suradnje svih gospodarskih subjekata.

Politika monetarnog rasta trebala bi da: (1) bude fleksibilno postavljena, kako bi se u toku godine izvršila revizija postavljenih

ciljeva ukoliko je to neophodno (ali to ne znači čestu izmjenu monetarnih ciljeva)(2) je dovoljno efikasna da osigura financiranje aktivnosti u gospodarstvu, u okviru

postavljenih limita planiranog rasta realnog društvenog proizvoda i stope inflacije(3) je konzistentna s dugoročnom željenom stopom inflacije(4) pomaže koordinaciju djelovanja pojedinih segmenata ekonomske politike kako bi

se ista ostvarila u svim segmentima (podrazumijeva paralelno objavljivanje ciljeva monetarne politike i ekonomske politike /porast cijena, realni rast zaposlenosti, saldo tekućeg računa, saldo budžeta, rast nadnica, itd.).

Operacije na otvorenom tržištu u modelu otvorenog gospodarstva utječu na: - obujam novčane mase, - kamatnu stopu i- na tečaj nacionalne valute

Monetarna politika ne utječe neposredno na eksplicitno postavljene ciljeve, kao što su stabilnost cijena i oživljavanje proizvodnje, jer nema kontrolu ni nad jednim ni nad drugim. Zbog čega, se ispred finalnih ciljeva postavljaju i prilagođavaju intermedijarni ciljevi (obujam novčane mase, kratkoročna kamatna stopa i eventualno tečaj nacionalne valute) na koje monetarna politika može utjecati direktno (ovo je bitno s aspekta provođenja monetarne politike, a ne s aspekta kako se došlo do ostvarenja finalnog cilja).

Centralna banka korištenjem svojih osnovnih instrumenata: politikom otvorenog tržišta, diskontnom stopom i politikom rezervi, opredjeljuje veličinu, odnosno, stopu promjene cijena i proizvodnje

Devizni tečaj cijena domaćeg novca izražena u stranom novcuvarijabla koja se koristi prilikom formuliranja monetarne politike

u odnosu na druge monetarne varijable se razlikuje u sljedećem:(1) Devizni tečajevi su pod utjecajem znatno šireg skupa realnih i financijskih varijabli,

nego što je to slučaj sa cijenama ostalih sredstava. (2) Devizni tečaj je u suštini međunarodna varijabla, koja je pod direktnim utjecajem

makroekonomskih kretanja u domaćim i inozemnim gospodarstvima, ali ima i direktne efekte na ta kretanja

(3) Korištenje deviznih tečajeva u monetarnoj politici složen je postupak koji involvira mnogo šira sporna pitanja u usporedbi s upotrebom tradicionalnih varijabli

Brži rast osnovnih monetarnih agregata od rasta tražnje za novcem vodi deprecijaciji nominalnog tečaja nacionalne valute, i obrnuto!

Izbor valutnog režima je vrlo važan za svako gospodarstvo utječe na to kako i koliko će država kontrolirati tečaj nacionalne valute, obujam novčane mase, nivo kamatnih stopa, i na promjenu u realnom sektoru gospodarstva (na proizvodnju i zaposlenost)

22


Djelovanje centralne banke i vođenje monetarne politike je neposredno determinirano izborom valutnog režima. Istovremeno, centralna banka može za svoj cilj postaviti samo jednu veličinu: količinu novca ili izabrani valutni tečaj.

Moguće alternative u ovom modelu su: 1. Da centralna banka izađe u susret uvećanoj potražnji novca, pri čemu kamatne stope ostaju nepromijenjene, ali se time ruši osnovna pretpostavka od koje zavisi održanje fiksnog pariteta. 2. Da se centralna banka opredijeli za očuvanje određene visine kratkoročnih kamatnih stopa, kao svoj intermedijarni cilj, ukoliko dođe do povećanja tražnje za novcem.

Kada postoji sustav čistog fiksnog tečaja (ali sa slobodnim kretanjem kapitala), nema autonomne monetarne politike

Režim slobodno fluktuirajućeg (plivajućeg) tečaja prepušta se tržištu na kome se uravnotežuju ponuda i tražnja, bez ikakve intervencije centralne banke

omogućava državi da vodi autonomnu, nezavisnu monetarnu politiku

tečaj nacionalne valute isključivo zavisi od obujma ponude i potražnje inozemnog novca, i relativne cijene na domaćem tržištu se uspostavljaju u zavisnosti od tog faktora

Sustav kontroliranog plivajućeg deviznog tečaja (primjenjuju zemlje u tranziciji)

predstavlja kombinaciju sustava fiksnog i plivajućeg tečaja, koja omogućava da se tečaj slobodno formira u okviru nekog okvira, koji je određen:

1. Unaprijed, čime postaje ciljni parametar monetarne politike

2. Centralna banka određuje limite klizanja tečaja u konkretnim fazama konjunkturnog ciklusa, u zavisnosti od ekonomske situacije, stanja u platnoj bilanci i promjeni razine deviznih rezervi

Prednosti korištenja kontroliranog tečaja, koje su se iskazale u praksi, jesu:A. za države koje nemaju na raspolaganju dovoljno velike devizne rezerve,B. izbjegavanje formiranja neregularnog sivog tržišta deviza,C. država izbjegava odrediti neki tečajni odnos, što je ujedno i nedostatak

kompletnih informacija o agregatima i promjenama na tržištu koje je u tranziciji.

Targetiranje (ciljanje) nominalnog društvenog proizvoda za provođenje monetarne politike, podrazumijeva dva pristupa:

1. Ciljevi za nominalni društveni proizvod da se koriste u spoju s ciljevima koji se odnose na količinu novca u optjecaju

2. Nominalni društveni proizvod je jedini cilj monetarne politike

23


Poremećaji na strani potražnje: smanjenje poreza dovodi do porasta cijena i realnog društvenog proizvoda na kratak rok, samim tim i do porasta nominalnog društvenog proizvoda centralna banka vodila bi odgovarajuću ekspanzivnu ili restriktivnu monetarnu politiku

Poremećaji na strani ponude izazivaju cijene i proizvode da se pomjeraju u suprotnim pravcima: slabljenje inflatornih očekivanja ili smanjenje cijena hrane i energije utječu na snižavanje općeg nivoa cijena i povećanje stopa rasta realnog društvenog proizvoda na kratak rok

U skladu s tim monetarna politika treba biti restriktivnija ili ekspanzivnija, a ukupni efekti na kretanje nominalnog društvenog proizvoda mogu biti pozitivni ili negativni

POGLAVLJE 13.

Friedmanova škola kretanje novčane mase je ključna determinanta promjena u gospodarskoj aktivnostimonetarna politika je osnovni instrument ekonomske politike koji treba na određeni način da regulira kretanje novčane mase, putem monetarnog transmisijskog mehanizmacentralna banka je sposobna da osigura određeno kretanje novčane masenositelji monetarne politike polažu previše veliku pažnju tekućoj ekonomskoj situaciji i nedovoljno se obaziru na dugoročne efekte svog djelovanja, kada situacija u gospodarstvu može biti sasvim drukčija od one koja se očekivalaon preferira konstantu stopu rasta novčane mase nad diskrecijskom monetarnom politikom, uz istovremeno naglašavanje da bi monetarne vlasi morale formulirati i provesti odgovarajući monetarni plan za vođenje kratkoročne monetarne politike, koji bi doprinosio da se kod gospodarskih subjekata uspostavi veće povjerenje u stabilnost ekonomskih performansi, i da se spriječe okolnosti u kojima bi djelovanje monetarne politike postalo uzrok gospodarske nestabilnosti

Neokejnezijanski model ekonomske analize pretpostavlja nužnost korištenja instrumenta monetarne i ekonomske politike na diskrecijski način, kako bi se ublažila variranja u tokovima gospodarske aktivnosti

bazira se na pretpostavci da privatni sektor u tržišnom gospodarstvu nije stabilancentralna banka mora voditi takvu monetarnu politiku koja kompenzira djelovanje raznih endogenih i egzogenih faktora na tokove gospodarske aktivnosti, kako bi se postigli krajnji ciljevi ekonomske politikeneophodno da nositelji monetarne politike raspolažu dovoljnim brojem realnih i monetarnih indikatora

Monetaristička školapretpostavlja prethodno objavljivanje cilja u pogledu porasta odgovarajućeg monetarnog agregata (najčešće novčane mase, definirane u užem smislu)nema potrebe za diskrecijskom monetarnom politikom, jer se stabilnost postiže kroz djelovanje mehanizma relativnih cijena pošto smatraju da je stabilnost tržišne gospodarstva nešto što je njoj inherentno

Koncept "vremenske dosljednosti" monetarne politike rezultat rasprave pokušaj ekonomista da objasne fenomen rasprostranjenosti

inflacije u razvijenim zemljama svijeta u periodu od kraja drugog svjetskog rata do kraja 70-ih godina prošlog stoljeća

24


Načini za ograničenje slobodnih odluka centralnih banaka (pri vođenju neinflatorne politike): (1) zahtjevi da se ispunjenje obveze osigura kroz aktualne zakone(2) osigura uvjete da sva narušavanja danih obećanja budu očigledna i dostupna javnosti(3) napraviti izbor nositelja monetarne politike u korist onih čiji je isključivi cilj niska inflacija

tržišno gospodarski model društvo i centralna banka žele postići svoja dva glavna krajnja cilja: nisku stopu inflacije i nisku stopu nezaposlenosti

inflacija se smatra nepoželjnom, jer: (1) izaziva stvaranje socijalnih tenzija kroz redistribuciju društvenog bogatstva(2) nameće društvu i realne ekonomske troškove, što dovodi do neefikasne alokacije

raspoloživih društvenih resursa

„Vremenski nedosljednu“ monetarnu politiku definiramo kao politiku koja obuhvaća (prethodno) obvezivanje monetarnih vlasti na

odgovarajuće (diskrecijske) akcije u budućnosti, koje ne moraju biti optimalne kada dođe vrijeme za njihovo provođenje

"vremenski dosljedna" monetarna politika bi bila ona politika koja u punoj mjeri uzima u obzir diskrecione akcije monetarnih vlasti u budućnosti

Koncept efikasnosti monetarne politike zavisi od mnogo faktora, kao što su:

Sposobnost gospodarskih subjekata da predvide ponašanje (akcije) nositelja monetarne politike.

Ciljevi nositelja monetarne politike Predvidljivost lančanih spojeva između instrumenata i krajnjih ciljeva

monetarne politike Veličina šoka (udara) kome je gospodarski mehanizam izložen u pojedinim

vremenskim periodima Uspostavljeni kreditiblitet nositelja monetarne politike

Problemi sa kojim se susreće monetarna politika jesu:

koje ciljeve ekonomske politike treba podržavati, uvažavajući suprotne zahtjeve različitih ciljeva ekonomske politike:

a. ciljevi brže proizvodnje i zaposlenosti, koji zahtijevaju ekspanzivnu monetarnu politiku

b. ciljevi poboljšanja platne bilance i cijena, koji nameću restriktivnu monetarnu politiku

pitanje kredibiliteta monetarne politike za koju se centralna banka opredijelila provoditi

Kredibilitet monetarne politike- stupanj povjerenja u obavljanje namjere nositelja te politike- nivo kredibiliteta ponaša se inverzno s razlikom između objavljivanja i očekivanja

gospodarskih transaktora o rastu novčane mase- o savršenom kredibilitetu možemo govoriti kada je objavljena i očekivana stopa

monetarnog rasta identična- kredibilitet novoutvrđene monetarne politike zavisi od kvalitete monetarne

kontrole

25


POGLAVLJE 14.

Ciljevi monetarne politike: 1. osnovni cilj monetarne politike je monetarna stabilnost2. utjecaj na stopu gospodarskog rasta, investicije i druge ciljeve, prepušten je

drugim dijelovima makroekonomske politike, pogodnijim za stimuliranje neinflatornog i stabilnog rasta u gospodarstvu

Centralna banka, kao monetarna institucija može poduzimati:

Ekspanzivnu politiku kojom podržava konjunkturu kada je u padu, odnosno, kada gospodarska aktivnost i zaposlenost padajuRestriktivnu politiku kojom smanjuje obujam novca i kredita u periodu kada potrošnja prijeti da postane ekscesno velika, čiji dalji rast može da izazove porast cijena, odnosno, inflaciju

U grupu ekonomskih ciljeva spadaju:

1. Efikasnost - podrazumijeva korištenje svakog resursa u proizvodnji roba i usluga po želji potrošača na najproduktivniji način

2. Gospodarska sloboda - je mogućnost ostvarenja gospodarskih ciljeva koji su izabrani od strane gospodarskih subjekata

3. Pravičnost - je legitimna raspodjela dohotka i bogatstva, pri čemu nije jednom zauvijek utvrđena

4. Zaštita okruženja - je osiguranje prirodnog okruženja, kako bi moglo da se koristiti u budućnosti (od strane budućih generacija na isti način).

5. Gospodarski rast - je prirast gospodarskih kapaciteta koji osiguravaju višak robe i usluga per capita, pri čemu promjene u proizvodnim mogućnostima pokazuju kako se ostvaruje ekonomski rast.

6. Puna zaposlenost - znači da ima posla za svaku osobu koja želi raditi.

7. Stabilnost cijena - pretpostavlja da je opći nivo cijena na niskoj i stabilnoj stopi inflacije.

8. Bilanca plaćanja - je determiniran dvjema grupama internih faktora: (1) obrasci potrošnje koji se mijenjaju kao rezultat inovacija, više ili manje uvjetovanih iz inozemstva(2) domaća inflacija, koja čini cijene domicilnih roba većim na lokalnom i međunarodnom tržištu

Kvaliteta monetarne politike može se mjeriti stupanjem usklađenosti monetarne ekspanzije sa stvarnim potencijalom rasta ekonomije, posebno na dugi rok.Tržišna stabilnost može se osigurati samo ako novčani optjecaj bude u granicama koje odgovaraju ponudi roba i usluga.

Strategija monetarnih ciljeva podrazumijeva strategiju vođenja akcija monetarne politike u

uvjetima neizvjesnosti i kašnjenja u prijemu informacija u ostvarenju ciljeva makroekonomske politike

karakteristike:A. postavljanje i javno objavljivanje kvantificiranih ciljeva monetarnog

rasta od strane centralne bankeB. usvajanje ciljeva monetarnog rasta koji pokrivaju različite definicije

novca

26


C. reduciranje kratkoročne ciklične nestabilnosti u gospodarskoj aktivnosti

D. kvantificiranje ciljeva monetarnog rasta, s aspekta dugoročne perspektive-zadatak da postupno reducira stopu rasta novčane mase na nivo usuglašen s dugoročnom stopom rasta potencijalnog fizičkog proizvoda

E. postavljanjem monetarnog okvira unaprijed i javnim publiciranjem dekomponiranih ciljeva monetarnog rasta, monetarne vlasti daju elemente pravila ponašanja koje imaju efekte na politiku cijena i dohodak privatnog i javnog sektora

strategija monetarnih ciljeva sastoji se iz: kratkoročne komponente, koja ima za cilj smanjivanje godišnjih oscilacija

monetarnog rasta oko trendnog nivoa

dugoročne komponente, koja ima za cilj smanjivanje razlike između stope monetarnog i realnog rasta, odnosno, osiguravanje tolerantne stabilnosti cijena

Osnovni smisao monetarne politike njeno djelovanje na nivo i dinamiku gospodarske aktivnosti reguliranjem

obujma i strukture efektivne novčane potražnje, adekvatnim formiranjem visine i strukture novčane mase

Centralna banka, kao monetarna institucija može da poduzima: 1. Ekspanzivnu politiku (akceleracija monetarnog rasta), kojom podržava

konjunkturu kada je u padu, odnosno, kada gospodarska akivnost i zaposlenost padaju

o ovom mjerom dolazi do povećanja obujma novca i kredita iznad optimalnogo instrumentima monetarne politike nastoji se potaknuti potrošnja, investicije

i poslovna klima u gospodarstvu, koji treba dovesti do rasta realnog dohotka i zaposlenosti

2. Restriktivnu politiku (deceleracija monetarnog rasta), kojom smanjuje obujam novca i kredita u periodu kada potrošnja prijeti da postane ekscesno velika, čiji dalji rast može izazvati porast cijena, odnosno, inflaciju

o monetarna korekcija treba formirati novčanu masu ispod optimalne - u zavisnosti od visine poremećaja ravnoteže, odnosno, da dovede do resimetrične monetarne politike

Ekspanzivna monetarna politika može se prikazati i modelima:

IS-LM pokazuje ravnotežu i odnose monetarnog i realnog sektora, pri danoj kamati i visini društvenog proizvoda

AD – AS pokazuje stanje ekonomije u kojoj je uz dati nivo cijena i proizvodnje agregatna tražnja jednaka agregatnoj ponudi

Ekspanzivna monetarna politika se provodi primjenom sljedećih instrumenata: 1. sniženjem eskontne stope, 2. sniženjem kamatne stope na kredite u bankarskom sustavu, 3. ekspanzijom kredita gospodarstvu, 4. ekspanzijom kredita stanovništvu, 5. smanjenjem stope obavezne rezerve, 6. smanjenjem stope rezerve likvidnosti, 7. oslobađanjem od limitiranja kredita, 8. ekspanzivnom politikom otvorenog tržišta i dr.

U suvremenim monetarnim uvjetima, ekspanzivna monetarna politika se provodi primjenom sljedećih instrumenata: sniženjem eskontne stope, sniženjem kamatne stope na kredite u bankarskom sustavu, ekspanzijom kredita gospodarstvu, ekspanzijom

27


kredita stanovništvu, smanjenjem stope obavezne rezerve, smanjenjem stope rezerve likvidnosti, oslobađanjem od limitiranja kredita, ekspanzivnom politikom otvorenog tržišta i dr.

monetarne vlasti nastoje prilagoditi novčanu masu:promjenama dohotka reguliranjem kredita (gospodarstvu i stanovništvu), operacijama na otvorenom tržištu i smanjenjem obavezne rezerve, dok izbjegavaju nagle i velike promjene kamatnih stopa, do čega je u većoj inflaciji, odnosno, recesiji, nužno dolazi

da bi se postigla efikasnost monetarne politike neophodna je sinkronizacija i koordinacija sa ostalim segmentima makroekonomske politike, posebno u sprečavanju recesije, odnosno, suzbijanja inflacije troškova

Restriktivna politika podrazumijeva akciju centralne banke, kojom smanjuje obujam novca i kredita u

periodu kada potrošnja prijeti da postane ekscesno velika, čiji dalji rast može izazvati porast cijena, odnosno, inflaciju

vodi se politika "skupog novca", odnosno, restriktivna kreditna politika banaka restrikcija novca i kredita ne samo da smanjuje potrošnju i investicije, već dovodi

do multipliciranog pada proizvodnje (dohotka) za visinu multiplikatora investicija (m)

istovremeno, pad potrošnje aktivira i negativan proces akceleracije (djelovanje potrošnje na investicije i nacionalni dohodak)

efekti restriktivne monetarne politike su: višestruko negativni na realni rast, proizvodnju, investicije i zaposlenost

podrazumijeva primjenu sljedećih monetarnih instrumenata: 1. povećanje eskontne stope, 2. povećanje kamatne stope u bankarskom sustavu,3. kontraktivna politika otvorenog tržišta, 4. restrikcija kredita gospodarstvu i stanovništvu, 5. povećanje stope rezervi likvidnosti, 6. povećanje stope obveznih rezervi, 7. blokiranje depozita banaka, posebno namijenjenih

investicijama, 8. stimulacija svih oblika štednje

cilj monetarne politike dostizanje neinflatorne stope monetarnog rasta, ali u zoni posizanja mogućeg rasta proizvodnje i zaposlenosti

POGLAVLJE 15.

Instrumenti monetarne politike, mogu biti: (1) direktni instrumenti, omogućavaju neposredno postizanje konkretnih ciljeva

nosilaca monetarne politike i (2) indirektni instrumenti, djeluju koristeći odnos između novčane mase i

primarnog novca, kao i monopolski položaj centralne banke u pogledu kreiranja primarnog novca

INSTRUMENTI MONETARNE POLITKE

28


Direktni instrumenti – neposredno postizanje monetarnih ciljeva

Reguliranje kamatne stope Reguliranje porasta plasmana i

dr. fin. institucija

Kvantitativni instrumenti – djeluju globalno

politika obveznih rezervi

politika eskontne stope politika otvorenog

tržišta

Instrumenti reguliranje ponude kredita

instrumenti reg. primarnog novca

instrumenti reg. mon. multiplikatora

dr. instrumenti reg. ponude kredita

Indirektni instrumenti

Koriste odnos između novčane mase i primarnog novca

Kvalitativni instrumenti– djeluju selektivno u pogledu:

vrste kredita, korisnika kredita, namjene kredita, namjene korištenja

kredita, rokova kredita, kamate i sl.

Instrumenti reguliranje potražnje kredita

određivanje kamatne stope za kredite iz primarne emisije CB,

propisivanje min općih uvjeta kred. sposobnosti zajmotražitelja

Putem diskontne stope i operacija na otvorenom tržištu centralna banka obavlja kontrolu rada novčanog tržišta održavanje potrebne ravnoteže ponude i potražnje na novčanom tržištu, reguliranjem obavljanja transakcija visinom kamatne stope kupovinom i prodajom vrijednosnih papira na ovaj način se postiže direktan utjecaj na kreditni potencijal i likvidnost banaka,

način formiranja kamatnih stopa na tržištu, kao i održavanje motiva vlasnika slobodnih novčanih sredstava za ulaganje u vrijednosne papire

Eskontna stopa je instrument monetarne politike preko koga centralna politika vrši monetarnu

kontrolu i monetarno upravljanje u skladu s postavljenim ciljevima monetarne politike

u skladu s tim eskontna (ili diskontna) politika sastoji se u podizanju ili spuštanju visine kamatne stope po kojoj centralna banka odobrava kredite poslovnim bankama (određivanje cijene kredita - reeskontnih ili drugih oblika) radi djelovanja na tržištu novca i kredita, troškove kredita i kreditni potencijal

djelovanjem na kreditni potencijal banaka (determinira visinu kamate po kojoj će poslovne banke odobravati kredite svojim klijentima), centralna banka nastoji djelovati na ukupne robnonovčane odnose, zaposlenost i stopu rasta, odnosno, nacionalni dohodak (i platnu bilancu)

Tržište novca je segment financijskog tržišta, koji predstavlja visoko specijalizirani oblik operacija kupovine i prodaje novca, ostalih likvidnih sredstava i kratkoročnih vrijednosnih papira

Elementi tržišta novca su: 1. Trgovanje novcem i kratkoročnim vrijednosnim papirima (u širem smislu često

uključuje i devizno tržište, odnosno, kupovinu i prodaju deviza)2. Institucije i organizacije koje osiguravaju kratkoročna sredstva (depozite),

odnosno, kratkoročne kredite (komercijalne banke, depozitne banke, burze vrijednosnih papira, eskontne ili diskontne organizacije, akceptno-kreditne institucije, i dr.)

glavnu ulogu imaju poslovne banke i centralna banka centralna banka određenim instrumentima monetarno-kreditne politike

utječe na ponudu i tražnju novca i kratkoročnih vrijednosnih papira3. Instrumenti tržišta novca

29


Najvažniji ciljevi tako definiranog tržišta novca su: Osiguravanje i održavanje optimalne likvidnosti monetarnog i kreditnog sustava zemljeZadovoljavanje potražnje za novčanim sredstvima aktera tržištaOstvarivanje dopunskih prihoda banaka i drugih sudionika na njemu

novčano je tržište izloženo velikim oscilacijama: negativne: nelikvidnost, restrikcija, kontrakcija, nestabilnost, napetost, blokade,

sl. pozitivne: optimalna likvidnost, ekspanzija, stabilnost, elastičnost, smirenost, dr.

pojave

Efikasnost djelovanja centralne banke na tržištu novca u monetarnoj regulaciji zavisi od: (1) stupanja razvijenosti financijskog tržišta(2) stupanja monetarnog suvereniteta centralne banke(3) stupanja suradnje centralne i poslovnih banaka(4) visine zavisnosti poslovnih banaka od sredstava centralne banke

Osnovni oblici organizacije tržišta novca su: Institucionalizirano tržište novca

predstavlja ga neka posrednička specijalizirana institucija centralizirano je i legalno tržište na kojem su ponuda i potražnja koncentrirane na

jednom mjestu i u isto vrijeme glavna prednost ovog tržišta je što olakšava i ubrzava proces trgovanja i

formiranja kamatne stope kao cijene upotrebe pozajmljenog novca. Obično je nedostatak ovog tržišta ono što obično ne okuplja sve gospodarske subjekte koji imaju viškove i manjkove likvidnih sredstava

poslovne banke su osnovni subjekti na ovakvom tržištu novca ostali sudionici su: centralna banka i ostale specijalizirane financijske institucije

ovlaštene za poslove trgovanja novcem

Neinstitucionalizirano tržište novca

često se naziva slobodno ili otvoreno tržište novca na njemu se pojavljuju i jedan drugog traže, po neformalnim pravilima, svi gospodarski subjekti koji žele da trguju novčanim likvidnim sredstvima

na njemu se pojavljuje veći stupanj konkurencije koji, obično, smanjuje tržišnu kamatnu stopu, ali se pri tom, gube pozitivne strane insitucionaliziranog tržišta

monetarne vlasti teško mogu da kontroliraju ovo tržište

Tržište novca koje se pojavljuje kao kombinacija (mješavina) institucionaliziranih i neinsitucionaliziranih oblika trgovanja likvidnim novčanim sredstvima

Termin operacije na otvorenom tržištu označava operacije kupovine i prodaje državnih vrijednosnih papira (obveznica i blagajničkih zapisa, kao najčešće korištenih vrijednosnih papira) na financijskom tržištu koje provodi centralna banka.

- Operacije na otvorenom tržištu su u razvijenim zemljama naglašeno favorizirani instrument monetarne politike, a sve šire razmjere posljednjih godina dobiva i u zemljama u razvoju.

Osnovne funkcije politike otvorenog tržišta su: Održavanje tečaja državnih vrijednosnih papira na željenom nivou

30


o to je pretpostavka za buduće emisije državnih zajmovao u slučaju rasta tečajeva ovih vrijednosnih papira, centralna banka,

kupovinom većeg broja iznosa ovih papira na financijskom tržištu, povećava opću potražnju, što dovodi do povećanja ovog kursa

Centralna banka određenim intervencijama, odnosno, kupovinom ili prodajama ovih obligacija na kreditnom tržištu, regulira kreditni potencijal banaka, a preko njega i masu novca i kredita u gospodarstvu

o preko reguliranja mase novca i kredita, ona nastoji djelovati i na ponašanje investicija, osobne potrošnje, cijene i platno-bilančne odnose

operacije centralne banke na tržištu vrijednosnih papira smatraju vrlo efikasnim instrumentom monetarne politike pod uvjetom da:

(1) postoji dobro organizirano i razvijeno tržište vrijednosnih papira, prihvatljive širine, dubine i elastičnost(2) da centralna banka raspolaže s dovoljno mogućnosti za prodaju i kupovinu vrijednosnih papira (obveznica)(3) da centralna banka nije opterećena uvažavanjem nekih drugih stavki u postupku ostvarivanja konkretnih ciljeva monetarne politike

Reguliranje obavezne rezerve mjera kojom se od poslovnih banaka zahtijeva da određeni dio svog portfelja drže u novcu kod centralne banke (u obliku depozita) danas se obavezna rezerva koristi kao instrument kojim se utječe na kreditni i monetarni multiplikator, na slijedeće načine

Kada govorimo o kriteriju za određivanje optimalnog nivoa rezervi (po strukturi i volumenu), razlikujemo dva pristupa:

Optimalna stopa obvezene rezerve trebalo bi djelovati u pravcu postizanja maksimalnih efekata na području monetarnog reguliranja (reguliranja potrebne količine novca u optjecaju), što centralna banka predstavlja u obliku željenog ili planiranog nivoa izabranog monetarnog agregata - visoka i jednoobrazna stopa obvezne rezerve na sve oblike pasive bilance banaka

Optimalni nivo obaveznih rezervi polazi od utjecaja različitih nivoa obveznih rezervi na postizanje maksimalne efikasnosti u funkcioniranju ukupnog financijskog sustava

Kreditiranje poslovnih banaka od strane centralne banke vezano je za realizaciju 3 različita zadatka:

1. Pružanje pomoći onim poslovnim bankama koje su došle u nepovoljan položaj u pogledu svoje likvidnosti, podudara se sa funkcijom "krajnjeg kreditora" centralnih banaka i osiguravanja likvidnosti bankama u sezonskim intervalima tokom godine, kada dolazi do sezonske ekspanzije u tražnji novčanih sredstva ekonomskih subjekata, koja je izazvana sezonskom ekspanzijom u realnim tokovima gospodarske aktivnosti

2. Promjena postojećih monetarnih kreditnih uvjeta, obično se ispunjava kroz promjenu kamatne stope centralne banke (njene diskontne stope) da bi se povećala ili umanjila spremnost poslovnih banka da pozajmljuju sredstva od centralne banke

3. Provođenje selektivne kreditne politike, sastoji se u tome da centralna banka na osnovu formiranog selektivnog programa odobrava kratkoročne kredite poslovnim bankama za točno definirane namjenske pravce

Postoje različite vrste refinanciranja, a u praksi se najčešće koriste sljedeće:

31


Reeskontni kredit poslovne banke podnose centralnoj banci mjenice (svojih komitenata) na eskontiranje podrazumijeva da mjenice imaju određene karakteristike: da su

a) izdate od strane kredibilnih kompanija, b) moraju jamčiti tri platežno sposobna obveznika, c) rok ne smije biti duži od 90 dana

Lombardni kredit Y predstavlja zajam na osnovu zalaganja vrijednosnih papira (koje je odredila centralna banka)

visina kamatne stope je obično iznad diskontne stope fleksibilniji je od reeskontnog kredita, jer se može dnevno otkazati

Refinanciranje određenih poslova na otvorenom tržištu s vrijednosnim papirima, podrazumijeva da poslovna banka u trenutku odobravanja kredita prodaje centralnoj banci određene vrijednosne papire, i ugovara s danom vraćanja kredita otkupljuje prodate vrijednosne papire

Selektivnom kreditnom politikom kao instrumentom monetarne politike djeluje se na promjene novca i kredita samo u određenim sektorima gospodarstva, namjenama, regionalnom razmještaju i dr.Institucija selektivnog kreditiranja znači:

(1) participaciju primanog novca u kreditima banka koji banke daju za utvrđene selektivne namjene

(2) stimulativna kreditna podrška određenim gospodarskim aktivnostima, i to po osnovu mogućnosti dobivanja sredstva iz novokreiranog novca centralne banke, kamate, stope reeskonta i rokova vraćanja kredita

Limiti rasta kreditnih plasmana kao instrument monetarne politike koriste se za ograničavanje rasta kredita banaka i njihovo kontrolirano kretanje. Ova mjera se koristi u slučajevima kada centralna banka ocijeni:

1. Da je masa kredita banaka u gospodarstvu znatno iznad planirane (projektirane za tekuću godinu)

2. Da prijete inflatorne tendencije, visoka likvidnost gospodarstva, pritisak na uvoz i dr.

3. Da nije moguće drugim mjerama kvalitativnog ili kvantitativnog monetarnog reguliranja ostvariti brze i željene efekte

Ukoliko se centralna banka odluči za ograničavanje kredita poslovnim bankama, ona to može da učini na sljedeći način:

Zadržavanjem kredita na dostignutom nivou na određeni, izabrani dan Manjim postotnim povećanjem u toku svakog mjeseca do kraja tekuće

godine

Primarna likvidnost poslovne banke podrazumijeva da poslovna banka mora uvijek imati na raspolaganju dovoljno sredstava na svom žiro-računu, kako bi servisirala sve dospjele obveze i nastavila normalno s poslovanjem

Stopa primarne likvidnosti je iznos sredstava koji poslovna banka mora da drži na svom žiro-računu u odnosu prema svojim depozitima po viđenju, odnosno, tekućim obvezama

Osnovni oblici djelovanja ovog instrumenta su: a) Osigurava dnevnu likvidnost poslovnih banaka, da bi bile u stanju da vrše

normalne kreditne funkcijeb) Djeluje kao ograničavajući faktor u procesu kreditno-monetarne

multiplikacije, identično djelovanju obavezne rezerve

32


Likvidnost poslovnih banaka centralna banka može da kontrolirati na nekoliko načina:

1. Propisivanjem oblika minimalne likvidnosti poslovnih banaka i drugih financijskih institucija

2. Određivanjem ročne strukture kredita banaka3. Određivanjem načina korištenja obvezne rezerve za popunu likvidnosti banaka4. Određivanjem načina korištenja rezervnog fonda banaka u održavanju potrebne

likvidnosti5. Određivanjem općih uvjeta kreditne sposobnosti poslovne banke6. Odobravanjem ili neodobravanjem kredita za likvidnost poslovnoj banci7. Poduzimanje zakonom određenih mjera prema nelikvidnoj poslovnoj banci i dr.

stopa likvidnosti izražena je kao odnos sredstava na žiro računima banaka i gotovine prema kratkoročnim izvorima

Obvezni koeficijent likvidnosti banakajedan od instrumenata monetarne politike, koji se široko koristi u praksi centralnih banaka. Osnovna neposredna uloga ovog koeficijenta je da određuje raspored ukupnog kredita bankarskog sustava na državu i ostale institucionalne sektore u gospodarstvu (ne savršeno)

posebnom odlukom centralne banke definira se kao minimalni dio ukupne pasive banke koji bi se trebao držati u obliku određenih likvidnih aktiva

Osnovna svrha reguliranja plasmana kreditnih institucija je u uspostavljanju određenih proporcija (oblikovanje strukture) u plasmanima tih institucija nastoji osigurati nešto viša stopa ekonomskog rasta i zaposlenosti mjere za ostvarenje ovog cilja su:

o Minimalno obvezno plasiranje dijela kreditnog potencijala kreditnih institucija u prioritetne sektore

o Limitiranje (plafoniranje) ukupnog obujma kreditnih plasmana banakao Fiksiranje nekih kamatnih stopa u kontekstu provođenja selektivne

kamatne politike

POGLAVLJE 16.

Osnovne funkcije centralne banke su: 1. Emisija novca i upravljanje deviznim rezervama zemlje2. Djelovanje u ulozi bankara države3. Djelovanje u ulozi "banke banaka"4. Reguliranje i nadgledanje aktivnosti domaćih financijskih institucija 5. Provođenje monetarne politike i reguliranje likvidnosti bankarskog i gospodarskog

sustava6. Vanjsko-ekonomska funkcija7. Organiziranje funkcije platnog prometa u zemlji 8. Razvojna funkcija centralne banke

33


Koncept centralne banke, njene funkcije, monetarna politika i mjere monetarnog reguliranja podređen:

Prema užoj definiciji centralne banke, osnovnoj ciljnoj funkciji centralne banke -stabilnosti valute.

Prema široj definiciji centralne banke, stabilnosti valute, likvidnosti gospodarskih subjekata u unutrašnjem platnom prometu i plaćanjima prema inozemstvu, i monetarnoj i deviznoj kontroli banaka

Osnovne funkcije centralne banke su:

Emisija novca (papirnog i kovanog) i upravljanje deviznim rezervama zemlje (radi održavanja vanjske vrijednosti nacionalne valute),

Djelovanje u ulozi bankara države - obuhvaća: a. deponiranje novčanih sredstva koja pripadaju državib. pozajmljivanje novčanih sredstava državic. fiskalni posrednik (agent) i jamac državed. pružanje stručnog mišljenja o monetarnim i financijskim poslovima izvršnoj

vlasti državeDjelovanje u ulozi "banke banaka" - obuhvaća:

a. prihvaćanje depozita koji služe kao rezervne likvidnosti poslovnih banakab. spremnost da se eskontiraju komercijalni i državni vrijednosni papiri koji se

nalaze u portfelju poslovnih banakac. obveze centralne banke služiti kao "posljednje utočište" u odnosu na

poslovne bankeReguliranje i nadgledanje aktivnosti domaćih financijskih institucija - obuhvaća:

a. osiguravanje uvjeta da poslovne banke i druge financijske institucije vode svoje poslove na zdravoj i razumnoj osnovi u skladu s važećim zakonima i pravilima,

b. reguliranje stope obvezne rezerve i nadgledanje provođenja bankarskih poslova.

Provođenje monetarne politike - odnosi se na akcije koja poduzima centralna banka, s namjerom da utječe na monetarne i druge financijske uvjete (utjecaj na monetarne i kreditne agregate, kamatne stope i devizni tečaj), a sve u pokušaju da se ostvare izabrani krajnji ciljevi makroekonomske politike društva:

poželjan porast realnog društvenog proizvoda, visoka zaposlenost i stabilnost cijena

Reguliranje likvidnosti bankarskog i gospodarskog sustava, Vanjsko-ekonomska funkcija, Organiziranje funkcije platnog prometa u zemlji, Razvojna funkcija centralne banke.

Osnovni oblici vlasništva kod centralnih banaka su: Državna manifestira kroz dva oblika:

(1) centralna banka kao javna ustanova, formirana zakonom (u osnovi pravilo)

(2) centralna banka kao formalno dioničarsko društvo, u kome su sve dionice u posjedu države (izuzetak)

Privatna vlada osigurava svoj utjecaj kroz kadrovsku politiku, tj. kroz ime-novanje ili davanje suglasnosti na izbor guvernera i imenovanje upravljačkih tijela centralne banke

Mješovita

34


Modeli organizacije centralne banke: Jedinstvena centralna banka, koncept je najzastupljeniji u suvremenim

uvjetima, gdje su funkcije vrhovne monetarne vlasti koncentrirane u jednom centru.

Složen sustav centralne banke, podrazumijeva organizaciju sustava centralnih banaka, što znači da u jednoj zemlji postoji više banaka koje zajedno obavljaju funkcije centralne banke (najpoznatiji primjer je sustav Federalnih rezervi SAD-a).

Nadnacionalna centralna banka- karakteristična za monetarnu uniju grupe zemalja- monetarna unija predstavlja visok stupanj ekonomske integracije, kakav je

danas slučaj s Europskom unijom- države članice odriču se svog monetarnog suvereniteta, promoviraju

jedinstvenu valutu, usklađuju monetarnu i deviznu politiku, formiraju zajedničke devizne rezerve i osnivaju zajedničku centralnu banku

- nadnacionalna centralna banka se, po pravilu, sastoji od ogranaka koji se nalaze u svakoj zemlji članici monetarne unije

Centralne banke imaju trostruku organizacijsku strukturu:

1. Izvršni nivo odlučuje u ime banke kao kolektivni organ, koga sačinjavaju najmanje tri

člana izvršni nivo je organiziran u većini centralnih banaka, a kod nekih sličan

autoritet je dat guverneru, kome pomažu zamjenici odnosno pomoćnici (viceguverneri)

guverner centralne banke je u svim zemljama predsjedavajući Izvršnog odbora (Savjeta), koji formalno donosi većinu odluka

u praksi izvršni odbor (savjet) predstavlja savjetodavno tijelo guvernera

2. Nivo savjeta (borda)- označava tijelo koje se redovno sastaje radi konzultacije s rukovodstvom

banke u cilju donošenja odluka koje nisu vezane za dnevno poslovanje banke

- tijelo takve vrste, obično ima članove izvan centralne banke- vlada može imati predstavnike u savjetu direktora ili pak sudjelovati u

njegovom radu- kao opće pravilo vrijedi da njime rukovodi guverner

3. Nivo kontrole uvjetovan je ulogom savjeta direktora u pogledu kontrole rada centralne

banke nije nužno obrazovati posebno kontrolno tijelo ako je formirano, to tijelo je odgovorno za kontrolu bilance banke, kao i za

kontrolu poštivanja zakona i regulative od strane centralne banke

Monetarna politika dio je ukupne ekonomske politike društva, koji podrazumijeva logičku povezanost elemenata u jednom složenom sustavu i podrazumijeva sljedeće aspekte:

Stupanj samostalnosti centralne banke u odnosu na vladu u konkretnoj zemlji.

Optimalnu koordinaciju između monetarne i fiskalne politike.

35


Odnosi između monetarne politike i ostalih instrumenata ekonomske politike.

Područja nezavisnosti centralne banke su:

Osobna nezavisnost odnosi se na utjecaj države kod imenovanja i smjenjivanja vršitelja dužnosti. Financijska nezavisnost određena je pristupom države kreditima centralne banke. Nezavisnost u vođenju monetarne politike sadrži dva elementa:

(1) nezavisnost u pogledu određivanja cilja i (2) nezavisnost u pogledu korištenja instrumenata. Kao osnovi cilj postavlja se stabilnost cijena, dok centralna banka ima slobodu birati instrumente.

3 empirijski značajna sektora, koja imaju odnose sa centralnom bankom su: banke, država i sektor inozemstvo

3 osnovna toka kreiranja primarnog novca su: (1) krediti centralne banke odobreni bankama(2) krediti centralne banke odobreni državi(3) devizne transakcije s inozemstvom

Centralna banka ostvaruje svoju funkciju staranja o likvidnosti ukupnog gospodarstva, preko operacija na otvorenom tržištu i transakcijama na deviznom tržištu (uvjetovani tečajnom i platno-bilančnom politikom), koje su osnovni kanal emisije primarnog novca!

POGLAVLJE 17.

Efikasna makroekonomska politika podrazumijeva: Efikasnost gospodarskog sustava u postizanju visokih performansi, Efikasnost u formuliranju ciljeva makroekonomske politike, Efikasnost makroekonomske politike izabrati adekvatne instrumente i mjere

primjerene ciljevima, Efikasnost makroekonomske politike da ostvaruje makroekonomske ciljeve.

Ekonomska efikasnost može se razmatrati s aspekta: Racionalne upotrebe resursa, Prilagodljivosti na promjene u okolini, Dinamičnosti rasta nacionalnog bogatstva.

Efikasnosti banka bitni kriteriji za sagledavanje iste su: - kamatna marža (razlika između aktivnih i pasivnih kamatnih stopa) i - posrednička marža (ukupne kamatne marže i neto dobit od usluga)

efikasnost poslovnih banaka zavisi od sljedeće relacije: struktura tržišta - konkretno ponašanje – performanse

efikasnost monetarne politike možemo naglasiti da: (1) djelovanje centralne banke ne može biti provedeno po istom receptu za sva tržišna gospodarstva,

36


(2) je vrlo važno pri tome uzeti u obzir nivo gospodarske razvijenosti i strukturu financijskog sustava u konkretnoj zemlji,(3) je manevarski prostor centralne banke limitiran i reakcijama nebankarskih ekonomskih subjekata, (4) je djelovanje akcija centralne banke na osnovne ekonomske subjekte u tržišnoj gospodarstvu različito, u zavisnosti od veličine gospodarskog subjekta i financijske pozicije u kojoj se nalazi.

Monetarna politika bi se trebala provoditi na takav način da omogući postizanje i održavanje stabilnosti cijena na dugi rok, zajedno s maksimalno mogućom uzlaznom linijom proizvodnje: ostvarivanje takvog obujma proizvodnje koji znači puno (ili približno tome) korištenje raspoloživih kapaciteta u gospodarstvu.

Centralna banka može voditi: neutralnu, ekspanzivnu (prekomjernu) ili restriktivnu (nedovoljnu) monetarnu politiku trebalo bi se rukovoditi ostvarenjem makroekonomskih ciljeva na dugi rok

POGLAVLJE 18.

Efikasna monetarna politika mora buditi dovoljno konzistentna s drugim dijelovima makroekonomskog reguliranja. U tom kontekstu, jedan od najvažnijih odnosa je veza između monetarne i fiskalne politike.

U suvremenim uvjetima monetarna i fiskalna politika primjenjuju se potpuno koordinirano i sinkronizirano u pogledu kombinacije mjera ovih politika. Ukoliko ne bi bila ostvarena navedena sinkronizacija i koordinacija instrumenata i mjera teško bi bilo očekivati da se ostvare postavljeni ciljevi.

U skladu s tim, monetarna politika preko reguliranja količine novca u optjecaju i politikom kamatne stope, prije svega, želi ostvariti makroekonomske ciljeve. Dok fiskalna politika nastoji to ostvariti reguliranjem i preraspodjelom dohotka (porezi, državni rashodi, javni dug, budžetski deficit, i dr.).

Fiskalna politika u današnje vrijeme ima značajnu ulogu da: 1. podiže stopu akumulacije, 2. je instrument redistribucije i usmjeravanja dohotka, 3. je instrument za reguliranje inflacije, odnosno, deflacije, 4. je instrument za reguliranje alokacije izvoza, 5. je instrument koji je neophodan u usmjeravanju određenih pravaca i

poticaja nekih aktivnosti u gospodarstvu.

Djelovanje na agregatnu potražnju: (1) fiskalna politika postiže neposredno kroz preraspodjelu, (2) monetarna politika postiže posredno preko kamatne stope, štednje i investicija.

Trebalo bi imati u vidu da monetarna i fiskalna politika imaju svoje prednosti i nedostatke, zbog čega ih vlada u svojoj makroekonomskoj politici obično kombinira. Pri tome, se polazi od sljedećih principa:

Monetarna i fiskalna politika moraju osigurati dovoljnu potražnju, ali da se pri tome ne izazivaju inflatorni efekti.

Na nivou pune zaposlenosti, monetarna politika mora osigurati visoke kamatne stope i restrikciju novca, dok fiskalna politika dodatnim oporezivanjem treba spriječiti pojavu širenja inflacije.

Da bi privatni sektor mogao investirati, da bi se povećala sklonost ka investiranju u ovom sektoru, mora se sniziti kamatna stopa, smanjiti poreno opterećenje, uz druge brojne olakšice za investiranje kapitala.

37


Porast dohotka i gospodarski razvoj dovode i do automatskog djelovanja ugrađenih stabilizatora, pri čemu se sprečava pritisak poreza na rast troškova i cijena.

U recesiji se javlja efikasnije djelovanje fiskalne politike u odnosu na djelovanje monetarne politike. S obzirom na to da fiskalna politika potiče neposredno potražnju i potrošnju (ekspanzivno orijentirana), dok se efekti pozitivne ekspanzivne monetarne politike šire sporo po gospodarstvu, direktni efekti izostaju, dok su tzv. odgođeni efekti znatno duži u odnosu na fiskalne. U periodu prosperiteta smatra se pogodnijom monetarna politika, posebno u obuzdavanju inflacije i smirivanju pretjerano visoke konjunkture.

na unutrašnju potražnju i potrošnju, fiskalna politika djeluje direktno, a indirektno na platno-bilančne odnose. Suprotno tome, monetarna politika na unutrašnju ravnotežu i agregatnu potražnju djeluje indirektno, a na vanjsku direktno

monetarna i fiskalna politika moraju se kombinirati u svom osnovnom strateškom djelovanju na internu i eksternu ekonomiju

monetarnim instrumentima se ex ante utječe na formiranje dohotka, ponašanja zaposlenosti i promjene cijena

fiskalnim instrumentima ex post djeluje na preraspodjelu nacionalnog dohotka

Suvremena fiskalna teorija i praksa imaju aktivan pristup budžetskom deficitu, postavljajući budžetski deficit u širi okvir: ekonomski, socijalni, itd. U skladu s tim, budžetski deficit predstavlja relativnu kategoriju, čiji efekti zavise od niza uzročno povezanih okolnosti

korištenje budžetskog deficita kao instrumenta ekonomske politike znatno pojednostavnjuje (i s manje rizika negativnih efekata) u slučaju kratkoročne nego u slučaju dugoročne primjene

Efekt istiskivanja, naglašava da cjelokupna javna potrošnja koja je financirana iz štednje (akumulacije), a ne putem kreiranja novca centralne banke, dovodi do porasta kamatnih stopa i istiskuje ekvivalentan obujam potrošnje privatnog sektora gospodarstva, tako da je ekspanzijski efekt budžetskog poticanja ravan nuli.

Čvrsta koordinacija monetarne i fiskalne politike je imperativ kod budžetskog financiranja javne potrošnje, u suzbijanju inflacije koja se javlja kao posljedica deficitarnog odnosa između tolerantnog budžetskog deficita, fiskalnog opterećenja i javnog duga.

Alternativne metode koje se primjenjuju u politici pokrića budžetskog deficita su: Primarna emisija centralne banke uvećava monetarnu bazu, ali i riskira

pojavu inflacije Novčana sredstva deponirana kod sektora poslovnih banaka povećavaju stopu

likvidnosti (ubacuje se dodatna količina kredita u prometne tokove), Novčana akumulacija ekonomskih subjekata koja se apsorbira izdavanjem

vrijednosnih papira domaćem financijskom tržištu povlači akumulaciju iz gospodarstva

Inozemna financijska sredstva mogu se koristiti kada je deficit posljedica investicija i za financiranje ovih investicija

Negativne posljedice vanjskih zajmova mogu biti: 1. da za dati nivo proizvodnje izazovu inflaciju potražnje,

a posljedice su rast potrošnje, rast općeg nivoa cijena i pasivan trgovinska bilanca

38


2. neproduktivno korištenje sredstava zajma, što može izazvati deflacijske efekte i problem otplate kredita

pomoću javnog duga moguće je utjecati na dinamiku novčane mase, a preko nje na nivo potražnje, ponude, cijena, itd.

39

Documents

uređena skripta - 1. kolokvij - monetarna ekonomija