1Osvajanje Sinjala, vrha Dinarekako sam ostavio duu na Dinari te se ipak popeo na Krov HrvatskeIdejaSvejepoelopoprilinobenignona chatuskolegomsFotozinea,Gora-nomBegonjom.Koegdjezadugi vikend(subotainedjeljateponedje-ljakkojijeneradnizbogblagdana VelikeGospe).SpomenuojeDinaru. Odmahsumisepoelepalitilampi-ceuglavi.Normalno,bilometeko nagovoriti kao i abu da skoi u vodu. Usljedile su psiholoke pripreme. Na-ime, ovo je trebao biti moj prvi pravi planinarski izlet. Uvijek sam na izlete iaoautom,bilosvojim,bilotuim, bilo osobnim bilo terencem, bilo auto-busom,bilo... Aovajputanedanije biloterenca,venisamimaouope auto. Dadoh auto bratu da njime ode namore.Loastvarucijelojpriije to smo morali krenuti kasno. Naime, nekimaodsudionikaovoguspona jesubota13.08.2011bilaradnate nismomoglikrenutiranoujutroput Knina.Predvienookupljanjejebilo uKninuoko17i15,njihtrojicastiu vlakomizZadraajaizZagreba.No utjeio me kolega Begonja u prepisci naChatu,ree:usubotuvjerojatno necemo stic do vrha ali na neki drugi vrh je isto dobro. Pomislih, ajde, zna ovjek, ve se penjao gore. Pa neka i ne stignemo do vrha, bitno da stigne-modoplaninarskogdomaBrezovac na 1050 mnv.Ikrenuepolakopripreme,dopisiva-njatonamsvejepotrebno,kojom trasom krenuti, gdje prenoiti i slino. Popis opreme:- Lada Niva, kvragu, nema je- vrea za spavanje, tu- podloak za vreu, tu- puno vode, tu- par konzervi graha i kruh, tu- betek (lica, vilica i no) jo iz doba JNA, tu- par majica kratkih rukava, tu- majica dugih rukava, tu- trenirka, tu- osnovni higijenski komplet, tu- foto oprema, tu- gojzerice, potrgane i poderane, ali hajde, iduih dana e se i to rijeiti, njih barem, za razliku od Lade Nive mogu kupiti. Nekako sam to sve uspio potrpati u ruksak.Polazak iz ZagrebaObzirom da ivim udaljen samo dvije stanice vlakom od glavnog kolodvora uZagrebu,odluihodkuekrenu-tipjeke,takodacijeliputprijeem iskljuivovlakomipjeice.Ruksak naramena,iputpodnoge.Nisam ni doao do eljeznike stanice kako spada, i ve je u glavi zvonilo na uz-bunu.Houliovoizdrati?Izato uopeidemnatamonekuplaninu, pamakaronabilainajviauHrvat-skoj?Kakogod,doohdoglavnog kolodvora i kupih kartu, sada vie nije bilo povratka.Vozio sam se famoznim nagibnim vla-komkojiidedoSplita.Nakonugod-nogiznenaenjaprilikomulaskau vlak, slijedi pravo razoaranje. Badve H-icimanagibnivlakkadasunam prugenagibne.VonjaodZagreba doKninatrajeskoronevjerojatnih5 sati.Vlaksvakomalomorausporiti dogranicebrzinekojujeuopemo-guenazvativonjom.Najednom dijelu pruge nakon izlasku iz Zagreba sam imao osjeaj da bi se vlak mogao Polazak vlaka iz ZagrebaZastoj u Ogulinu2prevrnutiiiskoitiiztranicaukoliko strojovoa tim dijelom proe iole bre. Uvlakukondukterimaiulogukono-bara, jer na alost, ne postoji restoran. OK, nita strano ukoliko bi vlak rela-ciju Zagreb Split prelazio za kakva 3 sata. No kako njemu treba duplo vie, tojeskoropapunoradnovrijeme, ovjek bi oekivao restoran. Em zbog toga da se neto popije i pojede, em zbogtogadaovjekmaloprotegne noge.Pokuajtekodkuenastolcu sjediti 6 sati a da se ne dignete. Nije jednostavno,jelda?Ponudapiaje, baremtosemenetie,zadovolja-vajua,sokovi,piva,mineralna,kava (instant)iaj.Dapae,jednukavu putnicidobijubesplatno,odnosnou sklopu cijene vozne karte. No od klo-pesenudesamopunjenikroasani. Teksadnakonvonjeovimvlakom minijejasnonaosnovuegasuse H-eivladabusaliuprsaovimvla-kom? Pa ovo je prije na sramotu nego na slavu. Kako god, vozimo se i onda neplaniranodugostajanjeuOgulinu. ekasedaproevlakizpravcaRi-jeke kako bi mogli nastaviti dalje. Ka-snimo 20. minuta. No strojovoa je do Graacauspionadoknaditikanjenje tako da smo u Knin stigli na vrijeme.U Kninu se sastajemo svi skupa, upo-znajem Begonjine prijatelje, svog ime-njakaTomui Anela.Nemasepuno vremenapaodmahkreemopjeice put kninskog zaseoka Guge. Normal-no,naizlaskuizcentraKninasam shvatio da sam neto od opreme za-boravio, kapu. I to sam na kraju platio izgorenim elom i vratom.Putpoasfaltujebionadasvedosa-dan i inilo mi se da mu nikad nee bit kraja. Da ne priam kako smo na karti traili koji je pravi put za iza iz Knina. Zaustavismonekecureodkojihpet-naestak godina da pitamo za pravi put prema Dinari i zaseoku Guge.Odgovor: Je li vi to nas zezate?. Ne zezamo, zaista idemo na Dinaru Pojma nemamoNopredivnopomislih,emimamvo-diakojineznaizaiizKnina,em domaiivaljpojmanemaukojem smjeru je uope Dinara. Sve bolje od boljeg. :-)OK, piimo dalje uzdajui se u kartu. Suncepriodozgo,asfaltodozdo, ruksakgrijelea.Ubitanakombina-cija. Dolazimo do nekog duana iz ko-jeg izlazi ovjek i ide prama autu, mi-slim da je bio Renault Kangoo ili tako neto. Pitamo ga kamo dalje za Guge, ovjekobjasni.Kakosampoprirodi ljenina, i imao sam nos da je ovjek neka dobriina, priupitah ga, obzirom daimavelikautoukojibistalimii svenaestvari,danasodbacido zaseokaGuge.Zamoljeno,uinjeno. Pitamokolkosmoduni,nita.Reko ovjek:Masamoviuivajte,vrag ipare..Nemata,pogodiojadaje neka dobrica od ovjeka, utedio nam je jedno tri kilometra uarenog asfalta.Uspon do PD BrozovacDovezaonasovjekdoGuga,poka-zao nam potok gdje moemo natoiti hladnuvoduuboceiuputionasna dvijestazekojimamoemokrenuti prema planinarskom domu Brezovac. Moemoizabratiduiilakiuspon, cestom kojom se moe doi i teren-Poetak uspona na Dinaru, s lijeva nadesno, Begonja, Tomo i AneloRazbijanje bubrenog kamenca u kamionu3cem.Ilikraimaliteimputemkojim semoesamopjeiceilimagarcem ako ga imate :-) Odluismo se za krai i tei put.Krenusmo,bilojeoko18sati.Poe-takjebioistugodan,laganinikak birekli.:-)Laganauzbrdicausjeni drvea.Svemidolodasezapitam, akojeovoteiuspon,pakakavje ondatekonajlaki.Jaooo,ukakvoj zabludisambio.Tajpoetakjetra-jaomodanekih100ili200metara. Anakontogaslijedionotosenazi-vateimusponom.tobisereklo, koze na tom mjestu pasu pod runom konicom. Nakon moda par sto me-tara sam poeo gubiti korak s ostalom trojicom. Tjeio sam se da je to zbog petnaestakgodinarazlikeivika opremekojusamimao,idefnitivno nedostatkomkondicije.Nonekako sam iao dalje. Ali u jednom trenu mi jepostaloglupoobziromdasunjih trojebilidalekobriodmenetesu zbogmenemoralizastajkivati.Odlu-ih da ovo nema smisla te da nastave bezmene.Rekohdanastavedalje adauihjaiduadvadanaekati ovdje, nema smisla da im kvarim ve-seljetimetoestalnomoratimene ekati. E onda sam uo jezikovu juhu. Drvlje i kamenje po meni. Kao, nema smisla da ja ostajem. Oni mene nee ostaviti, ili idemo svi, ili ne ide nitko. A kako nema smisla da ne idemo dalje, idemosvi.Nakrajusumerasteretili uzevi mi stativ i zalihe vode. Ukupno, otpilike 77,5 kg.Nastavismodalje.Iakosamidalje kaskaozanjima,nekakosamupije-vao,vieilimanje,dratikoraksnji-ma trojicom. S tim da je moj imenjak Tomoimaopoprilinouraniduga-akkorakkojinisumoglislijeditini Begonjani Anelo.Vjerojatnoovjek zadoruakjededinamit.Jasamu jednommomentureakodaumuu ruksakstavitikameninutakodane juritolikoisprednas:-)Nakonnekih sat, sat i polaestokog uspona, teren je postao malo manje strm te sam tu uspijevao drati korak s ostalima. Oko 21 se pojavio novi problem. Poeo se sputati mrak. Obzirom da je bio pun mjesec,tonijepredstavljaopreveliki problem,baremnetakodugodokje staza bila utabana i lako uoljiva. No kada bi se utabana staza pretvorila u kamenjar,tadajevaljalodobroprati-timarkacije,kojeusprokosmjeseini nisu vidljive tako dobro kao po danu. Nozahvaljujuisvjetiljkamaidobro oznaenojstazi,markcijesuzaista bile postavljene na svakom krianju i mjestu gdje se gubio utabani put, ili smodalje.Doduenetosporijejer smo morali pratiti markacije u mraku. Meni osobno je to odgovaralo jer sam mogaobezproblemadratitakav tempo :-)Nekolikominutaiza22sataizbijamo na cestu, onaj dui i laki uspon, te hodamo desetak minuta po njoj. Ugle-dasmozgodanproplanakstravomi nepreviekamenjateseodluismo ulogoriti.Nijebilosmisladaonako umornibauljamopostazamapada na kraju jo izgubimo markaciju i gor-skojslubispaavanjadamoposla. :-)Raspremismostvari,izvukosmo kobasice i kruh, zapalismo vatru u na brzinuodkamenjanapravljenomlo-itu,nismohtjeliriskiratipoar.Kad odjednom iznad nas se zauje bruja-njemotora,pogledam,nekasvjetla. Odem do ceste i priekam to neto to nam se pribliava. Pribliavaju se dva vozila. Prvi ide neki stari kombi, a izanjegaprastariTami,vjerojatno TAM 80T50. Zaustavim kombi, popri-am s ovjekom, i doznam da je vozio neketuristedoplaninarskogdoma. Razmijenismo brojeve mobitela, isto nekasenaeukolikoenamtrebati prijevoz.OK,eventualniprijevoznatragsmo osiguraliisadasemoemobacitina veeruispremanjepostelje.Poje-dosmo,popismo,vatragori,lagana akula...Idilinokaounekomflmu. Tijekomveeresamosjetiodamije mobitelzavibriraoudepu,nokako nemam obiaj itati poruke, a jo ma-njepisati,nisamnatoobraaopa-nju. No nekako mi vrag nije dao mira Veera i petnaestminutno noenje kod Suvog polja.Naa kuica naa slobodica, jest da malo proputa vodu, alo koga briga :-)4i odluih ipak prije spavanja pogledati porukukojajestigla. Auporucislje-dee: Ovaj kamioncic sto vozi pcele. Covjek se vraca gore. Kroz neka dva sata.Pavasmozepovest. Tuispred vas ima prosirenje i kameni stol. Ne-kako to uspijem proitati, obzirom da su mi naoale bile u ruksaku, i kaem ostatku ekipe. Nato mi, na vrli vodi Begonja (vraga vodi, jedino ta je on ve bio na Dinari a mi ne, jo da je za-pamtio staze, onda bi zbilja bio vodi :-) koji je rekao da moda ne stigne-mo do PD Brezovac isti dan, kae da ne zbijam neslane ale. Dam mu mo-biteliproitaonporuku.Padadogo-vor, idemo dalje do doma kamionom. Imamo vremena za spremiti se i uga-siti vatru. Kad, avaj, nemamo vreme-na. U daljini se ve uje zvuk motora. Kupimoprnje,doekasmokamioni naprosto pobacasmo stvari unutra ko lopatom.Ugasismovatru,jonami ovjek pomogo ugasiti vatru. A tada je usljedila vonja za pamenje. Ukoliko je netko i imao bubreni kamenac, taj je bio razbijen :-) Iako kamion nije iao brzo, iao je dovoljno brzo da se smr-znemko*izda.:-)Napolaputasam negdje u sanduku kamiona uspio nai jednuvreuzaspavanjetesemalo zgrnuti.Vrhunacsvega,tovarnisan-duksmodijelilishrpomnabacanog kamenja.Zato?Ukolikonematere-taukamionu,nemoesepopetido planinarskogdomaBrezovac(1050 mnv). :-)Kod PD Brezovac smo rasprostrli a-toreipotrpaliseuvree.Kadasmo se potrpali u atore, ve je bilo nekih 1:30. Ja sam zaspao poprilino brzo, doksunekislabospavalil,pozdrav Begonji kada ovo bude itao. Navod-no hrem :-))) No u neko doba sam se probudio, ta ete, sila Boga ne moli, te pokropio travu u oblinjem umar-ku. ak sam uspio iza i ui u ator a daneprobudimBegonjute Anelai Tomuu susjednom atoru . Kada sam uaouatorudaljinisamzauoza-vijanje. Nisam tome pridavao panju. Rekoh, valjda psi oblinjih pastira koji imajuovce. Teksamiduidandobio potvrdu da ovdje ima vukova, a i od-vrtiosamsiflm,lokalnipastiriimaju mahomtornjakeihrvatskeovare,a nijednaodtipasmina,zarazlikuod primjericekrakogovara,nezavija-ju. Nda, iduu no sam malo tee za-spao, ali umor je odradio svoje. :-)Uspon na SinjalUjutrobuenjeizmeu9i10sati, kako tko. Planirao sam, a vjerujem da nisamjedini,daemosedignutipo-dostaranije,noprethodnidanjebio estokpanijeudotosmospavali kokladeiproduilisandueodpla-niranog. Usljedio je doruak i jutarnja higijena. Kod doma je pumpa za vodu takodanijebiloproblema.Normal-no,nismomogliznatidalijepumpa presuilailineobziromnanestaicu vode u Zadru, Kninu i okolnim mjesti-ma.Da,jesamlispominjaodasmo prokleli sve ivo i neivo, obzirom da smouzelivodetakodanampotraje svatridana?Dasmoznalidaima vodekodBrezovcanebismoteglili tolikovodesasobom.Nokakogod, bolje je da smo nosili dosta vode nego da nismo, pumpa je mogla i presuiti.Oko11:30smokrenuliputvrha.Sa sobomsmouzelisamovoduifoto aparate,jasamuztoponioistativ kakobismosemoglislikatisvisku-pa,bezdanafotografjifalionajtko fotografra.Sasvimoekivano,vodu smouvalilimomimanjakuTomida nosi obzirom da ima kondicije za nas trojicu :-). Put od doma vodi umskom cestomkrozdebeluhladovinukoju tvorigustabukovaumakojasepo-vremenomijeasnetocrnogorice. Na izlazu iz umesmo susreli lokal-nepastiresastadomovacaipsima. Iskoristismo i priliku da se pofotkamo sprekrasnimkrajolikomupozadini.Negdje na pola puta od Brezovca do Sinjalaputseodvajaodplaninske ceste te se pretvara u stazu. Priupi-Ove vremena je valjalo pomnoiti sa 2. Barem kada smo mi u pitanju :oStada ovaca je bilo posvuda.5tahnaegvodia(Begonjujelte:-) koliko smo vode uzeli. Usljedio je ok. Za nas etvoricu samo jednu bocu od 2 litre. Defnitivno premalo za predvi-eno pjeaenje od 8 sati koliko nam od doma treba da se popnemo na Si-njal i spustimo natrag. No to je tu je. Idemo dalje.Nakonkraegusponasreemoeki-puiz,ukolikomesjeanjenevara, umakogplaninarskogdrutvaPla-nik.Odmorismomaloipopriasmos ljudima.Nekakosmokrozrazgovor doli i do teme vode. I da, rekoe nam iskusni planinari da e nam ova boca vodebitipremalo.Ajde,iakojesitu-acija loa, barem su iskusni planinari potvrdilimojutvrdnudanamtonije dovoljno vode, pa sam mogao gutati utometosambioupravu,iakosi-tuacija uope nije bila za gutanje. :-)Htjedosmo krenuti dalje kada nas eki-pa iz Planika zaustavila i ponudila se da nam da neto vode. Odbismo, pr-venstveno zbog pristojnosti, iako nam je bilo jasno da e biti problema s vo-dom. No isto tako, tko nam je kriv to nismorazmiljaliiraeuzelivieno manje vode, nije u redu da netko drugi ispata zbog nae nesmotrenosti. Na toe,inimisedajebiosvojevrsni voaexpedicijeizUmaga:Imamo midovoljnovode,putempremavrhu smopokrpamaimeukamenjem ostavljali boce s vodom. Na to je ne-staonaosjeajpristojnostitesmo prihvatilivodukojusunamponudi-li.Ehhh,dajenamabiovodipoput ovog (nadam se da Begonja ovo ita) :-pNastavismodaljepremaKrovuHr-vatske,tosedaljeide,stazaposta-jesveuaizemljupolakosmjenuje kamenje. Tu i tamo kakvo crnogorino drvokojesemeusilnimkamenjem uspjeloizboritizakomadizemlje.U tomkrajolikusretosmonekogusa-mljenogjahaa.Mladiodkojih25 godinatreimkorakomidesvrha premadolje.Zaustavismoseipopri-asmo.Momakvoliplaninaritipas vremenanavrijemeodenavrh,tek toliko da ostane u formi. Ono to sam primjetio,dekosesputaotreim korakom, i nije sa sobom imao vodu. Zbunj zbunj??? To valjda mogu samo ovidomaigortaci.Pamenisuse usta sva osuila i tijelo mi je vapilo za tekuinom, no naprosto nitko nije pre-vie pio, tako da bi sauvali vodu to je due mogue. Tu i tamo bi osvjei-li usta. Ono to smo doznali od ovog momka,dapripazimokudahodamo, jerje,pazisad,poputuspaziodva poskoka.Opetsamsipostaviopita-nje, kog vraga mi ovo u ivotu treba? Jednog je spazio na kamenjaru malo podaljeodstaze,ajednognadrvetu uzsamustazu.Nokrasnopomislih. Alipredajenema,touopenijebila opcija.Pogotovonakontonamje momak rekao kako do vrha imamo jo dvadesetak minuta.Krenusmo dalje. Nekako mi se ini da je na poskoke ekipa ve nakon tri mi-nute sasvim zaboravila, no meni nisu ili iz glave. Biti zadnji oito ponekada ima i svojih prednosti, barem neu na-trati prvi na poskoka. Kako smo dalje ili,zemljujeupotpunostizamijenio kamen a staza je postajala sve strmi-ja.Poskokanakamenunisamuspio Susret s iskusnim planinarima iz umakog PD Planik.Vrh se nazire, jo samo malo.Konano na Krovu Hrvatske.6spaziti, ali zato sam vidio onog na cr-nogorinom drvu. Sva trojica su pro-liporedtogdrvanineprimjetiviga. Prooh i sam pored tog drva. Posko-kasampreutiotenisamupoesm-poinjao da sam ga vidio, te e ostatak ekipe to doznati tek kada proita ovaj putopis. Nekako mi se nije dalo izazi-vatsudbinupadanekompadnena-pamet ii fotkat zmiju, ili jo bolje, da kae neka ja idem pofotkati poskoka. Vrag ti fotku poskoka, pun ih je inter-net. Markacije su postajale sve ee, na nekim mjestima se staza potpuno izgubila, samo je bila vidljiva sljedea markacijadokojejetrebalodoi,a donjedoetekakovamseuinida jenajpametnije.Mjestimicesebilo najpametnijepenjatietveronoke.I napokon, ugledasmo kri koji oznaa-va vrh. No trebalo nam je jo desetak minutadadoemodosamogvrha.I normalno,namajetrebalodvostruko vie no to je onaj momak spomenuo daenamtrebati.:-)AnavrhuDi-nare,naSinjalu,naKrovuHrvatske, pogledodkojegzastajedah.Vidise vjerojatnopolaBosneiHercegovine, puca pogled na Peruko Jezero, i na ona silna brda prema moru. Knin nije vidljivsasamogvrhaobziromdaje previe nisko i da je zaklonjen brdima.Na vrhu sretosmo dva mladia koja su veodmarala.Onogmomentakada samihvidiosamprokleostativkoji samtegliocijelovrijemesasobom. Nosio sam ga samo iz jednog razloga, da se moemo svi zajedno pofotkat. I etotigavrae,nasamomvrhusret-nemo ljude koji su nas mogli pofotkat. Odmorismokakvihpolasata,iodlu-ismokrenutinatragpremaplaninar-skom domu.Spust je bio kudlikamo laki od uspo-na, no neki su kukali kako im kamenje nabijatabane.Utomtrenusambio zahvalansamsebitonisamiaou tenisicama nego u gojzericama. Uspr-kos tome to je spust laki, osobno mi se inilo da pri spustu ak postoji doza opasnosti, za razliku od uspona kada mi opasnost nije bila ni na kraj pameti. Naime,ipakjeumorpolakovena-pravio svoje, a prilikom spusta ovjek se esto poslklizne na onom kamenju te je u tim situacijama znalo biti popri-lino kakljivo. Ne postoji neka realna opasnostdasestrovaliteuprovaliju od 50, 100 ili vie metara, ali nema ni potrebe za time. Dovoljno je da ovje-ku zapne noga izmeu dva kamena i da slomi nogu ili da padne te glavom lupiukamen. Anemateutodrugo lupiti nego u kamen. Dolaskom na ve pomalozemljaniterennakojemtui tamorastemakijaikakvocrnogori-no drvo nailazimo na maldia od kojih 35 godina i dvije djevojke. Bilo je oko 16sati.Onisusespremalinavrh. Iskreno,nitkoodnassenijenadao da e se uspjeti prije mraka vratiti do planinarskog doma. Ali... :-) Oni su za razlikuodnasbilidobroopremljeni, boljenotosmomogliizamisliti.:-) UpodnojusuostaviliprastariUAZ (ruskiterenacodlineprohodnosti), tako da su pjeice imalli od vrha mo-daimanjeoddvasata.Polakosmo nastavilidalje,kadaodjednom,ne-tomimokropadnezavrat.Htjedoh opsovati vranama mater, jer ih je bilo poprilinoprivrhu,nonisamstigao niopsovat,isruiosepljusak.Neki (pozdrav Anelu:-) su bili nadobudni i htjeli se spasiti trkom prema planinar-skomdomu.Vjerojatnoinstinktivna reakcija, jer nekog trezvenog razloga zatranjemnema.Emnemateoret-ske anse da stigne do oblinjeg za-klonaiolesuh,empostojipoprilina ansa da se ovjek posklizne i neto si polomi. No ugledasmo neto vrijed-no tranja, UAZ. Potrasmo svi koliko nasnogenose.StigosmodoUAZ-a koji je bio otkljuan, no prekasno. Ve smo bili mokri do gaa :-). Kako god, sjedilismonekovrijemeuUAZ-u, moda kakvih desetak minuta i kia je prestalapadati.Krenusmodalje.Po-lakosmosepribliavaliumiukojoj se nalazi planinarski dom Brezovac, a tada ok i nevjerica. Dvoje ljudi, mla-diidjevojkaizPoljske,podpunom ratnomspremom,znaisruksaci-ma,vreamazaspavanjeitd.iduna vrh. Bilo je ve blie 18 sati. Imali su estok tempo i ni jedno od njih dvoje nijebilouspuhanozbogtoga.Uljud-no se pozdravismo, a oni usput samo pitae da li su na pravom putu prema vrhuDinare.Mislimdanitkoodnas nije vjerovao kako e oni uspjeti doi dovrha,akamolisevratiti.Nokako god,nastavismouududaljeprema Brezovcu.UAZ kao slonite od kie.Rotiljanje kod PD Brezovac.7Noenje kod BrezovcaKodBrezovcasmozatekliskupinu lokalnih izletnika, pristiglih Ladom Ni-vom, koji su se gostili fnim delicijama poputpeka,sira,domaegkruha luka,paradajzaipaprike.Odluismo napraviti isto nakon kupanja u hladnoj vodi,nadoknaditiizgubljenekalorije. Odluih utamaniti jednu konzervu gra-ha sa pekom. Otvorih konzervu i sta-vihjenaloitegdjesuizletnicive zapalilivatru.Gledaosamparadajz imisliokakobihzajedanparadajz prodao duu vragu. No iz razmiljanja me trgnula ekspolozija. Eksplodirala jekonzervagraha.:-)Ispostavilose danisamdovoljnopotegnuootvara na konzervi pa nije pukla perforacija i mogao izai pritisak zbog zagrijavanja konzerve.Zatosamdrugukonzervu otvorio do kraja i slistio je u rekornodm roku. Jedino o emu sam prilikom jela razmiljao, o paradajzu.Usljedilojepresvlaenjeobziromda se sunce sputalo i postajalo je laga-noprohladno.Modainijetolikoza-hladilo koliko je nas savladao umor pa jeosjeajhladnoebiojaeizraen. UtojesvrhaDinarestiglaiekipas UAZ-om.Prilikompresvlaenjaipo-spremanjaatoranamjepriaoneki mladi od skoro dva metra te nas pi-tao ostajemo li kod Brezovca noas i hoemo li spavati u atorima ili moda uplaninarskomdomu.Ispostavilose da je u pitanju sin pelara koji nas je noprijekamionomprevezaodobar dio puta, te da je ovaj vikend zaduen za planinarski dom. Usput nas je pitao i kako mislimo ii natrag prema Kninu, tedanasmodanjegovotacmoe prebacitikamionomdoKnina.Reko-smo da emo vidjeti, te da bi nam i te kako odgovaralo ako bi mogli kamio-nom dolje. Nekako nam se sve manje dopadalapomisaoopjeaenjudo Knina.Palajenotesuseizletnici laganoraziliiostadsmosamomite pelaev sin i njegov prijatelj iz Splita. Izvukosmo kobasice te ih bacismo na reetku rotilja, ili kako se tamo kae, na gradele. Anelo se nekako sav sti-snuo,nijeizgledaonajbolje.Naime, on je s grloboljom i u ne ba najboljem stanju krenuo na ovaj izlet, pa su oi-toumorivreazaspavanjekojamu je no prije namoilanapravili svoje. Nekako smo djelomino osuili vreu za spavanje, a on se povukao u ator. Ovdjemoramzahvalitipelarovom sinunasusretljivosti.Naime,ponu-dio je da Anelo prespava u planinar-skom domu u krevetu. Odosmo do a-toradamukaemonekaideudom, noprijebionogdalmatinskogtovara nagovorionegonjega.Njegovodgo-vorjebiorezolutan,iliidemoudom svi ili nitko. Ostavismo ga da spava u atoru (iako nam je na kraju bilo ponu-eno da svi prespavamo u domu, no minismohtjelia Anelanismomogli nagovoriti da ode sam u dom). Ostavi-smo Anela u atoru a mi smo ostalis ovim dvojcem, pelarovim sinom i nje-govim prijateljem malo askati. Uhva-tiosamiprilikudapofotkamkrajolik za punog mjeseca. Nakon fotkanja se vratih drutvu.Nakontogajeusljedilonetotomi jeobiljeilocijeliizlet.Daoprostite, priepilo me pa pooh u umu piati. Uoh u umu u koju nije dopirala mje-seinaiumrklommrakunajednom ugledam dva oka kako svijetle u mra-ku.Togmomentamijesvatapro-strujalo kroz glavu. Prvo sam se sjetio sinonjegzavijanjavuka(vukova?), iodmahpomislih,sadsamudreku. Polako krenuh natrake pritom dobro dreiuvidudvasvjetleaoka.Oi krenuezamnom.Pomislih,ovonije dobro. No tada su svjetlee oi dole do mjesta gdje se kroz kronju drvea probijala mjeseeva svjetlost. Primje-tih da se ne radi o vuku ve o psu, o tornjaku. OK pomislih, nije da sam se izvuko iz dreka, sad sam samo u ma-njemdrekuobziromdanijeupitanju vuk nego pas, naie, pastirski psi znaju bitipoprilinoteritorijalnonastrojeni ineugodni.Nozatoijesutu,dane moebilotkodoovacasamotako. Polakosenatrakevratihdoognji-ta gdje je bila ekipa. im sam doao do drutva nekako mi je bilo lake pri srcu. Alietoipsazamnom.Kadvidi vraga,pasjeimaoveerunapame-ti, ali ne da pojede nekog od nas, ve jenajuiomirispeenihkobasicai Osvjeenje i odmor prije sutanja u Knin.Okrepa u birtiji znakovitog imaena Zagreb :-), u blizini eljeznikog kolodvora u Kninu8doaovidjetiimalitozanjega.Na kraju se ispostavilo da je rije o mla-domtornjaku,poslobodnojprocjeni, moda nije imao ni godiu dana, te da je nevjerojatno mazno pseto. Ko ga je pogladio, taj ga se nije lako rijeio.Nakonovedogodovtinejedoao pelar te proaskamo i pitasmo kakve suopcijedanasprevezedoKnina kadveide.Naalost,vonajovaj putanijebilaopcija.UKninjeiao pun konica te nas naprosto nije imao gdjepotrpati.Drugasolucijajebila kontaktiratiovjekaskombijemkoji voziizletnikedoBrezovca,usmo sesnjim,cijenazanasetvoricuda doe po nas i odveze nas u knin, 400 kn.Odluismo,previe.Idemona noge.SjetismoseonodvojePoljakaipo-esmoveraspravljatitonapraviti. Da li da netko krene za njima ili da se zoveGSS,kadodjednom,dvasjetla uumi.Stiupoljaci.Dolioko23 satadodoma,odluiliprespavatido 4ujutrotejopomrakukrenutipre-maKninukakobiuhvatilivlakzai-benik. Nema ta, repekt. Ispismo jo pojednupivukojomsunaspoastili pelarevsininjegovprijateljtepoje-dosmo krumpira peenog u aru i po-trpasmo se u atore.Povratak u kuiUjutroseprobudismoispremismo stvaripalaganoputpodnoge.Uze-lismosvakozasebepojednubocu vode. Spremali smo se uzeti i smee kojesmonapravili,konzerveisli-no,sasobomuKninpatamouprvi kontejenr baciti, no ljubazna gospoa kojajetamobilaprijenotosmose miuopeprobudili,namseponudila da ona pokupi vreicu sa smeem ob-ziromdaonaimuimajuLaduine idupjeice.Uzgred,mislimdasam ovedvijenoi,akosamnetouope sanjao obzirom da se ne sjeam, sa-njao Ladu Nivu. :-)Krenusmo oko deset sati nizbrdo put Knina. I bilo je podosta lake no kada smo ili na Dinaru. Iako sam ja oeki-vaoopetestokopjeaenje,prven-stvenozatojersmobiliumorni.No manje tereta, jer nismo nosili hranu a i manje vode smo imali sa sobom, te i-njenica da idemo veinom nizbrdo se ipakpokazalopresudnim.Stigosmo dopotokaprijeGugagdjejeipoeo nauspon. Tamosmonapravilimalo veu stanku od nekih 30 45 minuta. Usput smo se osvjeili i presvukli istu robu da ne uemo u vlak smrdljivi. Po-lako krenusmo preko Guga do Knina. Moramlinapomenutidasammanje vie cijelo vrijeme silaska niz planinu bio zadnji? E pa tako se nastavilo i po asfaltu. Dodue, taj raskorak u tempu smo nekako kompenzirali time to su oni uzimali pauze a ja bih onda samo produio pored njih. No ovaj puta ak i nije bilo toliko do toga da nisam mo-gao pratiti njihov tempo, izuzev tempa koji je imao moj imenjak Tomo, njegov nitko nije mogao pratiti pa mu se zato nije ni dalo da ga diktira :-), koliko do toga da je meni naprosto vie odgova-rao sporiji tempo s manje zastajanja. Prvenstveno zato jer ovjek na nizbr-dicimanjenabijatabanekadahoda polake. S time da sam ja jedini bio u gojzericama, mogu si samo misliti ta su trpile njihove noge u tenisicama.PolakodoosmodopredgraaKni-na. Pogledam na sat, nije dobro. Meni vlakzaZagrebideu16:00,anjima sat vremena kasnije. Moda do Knina stignemo u zadano vrijeme, a moda i ne. Nije bio problem u udaljenosti i da li tih 3-4 kilometra mogu popjeaiti ili ne, radilo se naprosto o tome da mo-daneustiinavrijeme.Zatonisam nitahtioprepustitisluaju.Zastao samporedprvogdvoritaukojem jebiloljudiiukojemsamvidioauto. Objasniosamsituacijutezamolioza prijevoz.Zamoljenouinjeno.Na krajusmostiglinekih45minutaprije polaskamogvlaka.ovjeknijehtio uzeti nikakve novce, nije htio ni uti o tome.Ondasmotonekakokompen-ziralipivomubirtijikojasenalaziuz eljezniku stanicu. Da barem nekako zahvalimo ovjeku za izgubljeno vrije-me i potroen benzin.Oprostihsesazadranimakojesam ostavioubirtijiikrenuhdoeljezni-kestanice.Vlakistikaoionajkojim sam doao u Knin. S tom razlikom da jeovajputabiopoprilinopopunjen ajanisamimaorezervaciju.Eh,kad seovjeknaviknenaautoneznani najosnovnijestvari.:-)Otkuddaja znam da mi treba rezervacija.Kupih rezervacijuodkondukterarazdrljene kouljeispodkojejebilapotkoulja izkojejestraopraviperzijaner.Lik je podsjeao na Palva Vujsia u flmu Ko to tamo peva. :-) Jedina razlika iz-meunjegaiPavlaVujsiajetoje Pavle bio kondukter u autobusu a ovaj kondukteruvlaku.Kakosusemiii poeli hladiti, tako su mi noge posta-jalesvetee.Biosamtolikolijenda se nisam udostojio dignuti sa sjedala i s vanjske strane ruksaka skinuti bocu s vodom ve sam pozvao konduktera aka.konobara,damidoneseboicu mineralne vode. Zakljuih da mi se ne ide nakon svega jo i gradskim prije-vozomkrozZagreb,veodluihda u nazvati brata koji je tokom vikenda doaokui,daautomdoenaglav-ni kolodovor pred mene. Nazvah ga i dogovorih da me doeka. Kada je vlak pristao jedva sam izvukao ruksak van. imsamizaaoizvlakauvaliosam ruksakbratu.Naprtioganajeleai krenusmopremaautu.Odjedom,ru-kasak se zaljulja i objesi. Pukla je de-sna naramenica, isupala se iz tijela ruksaka. Istog momenta mi je prostru-jala misao, ta bi bilo da se to desilo negdje na planini. Vie fotki na:http://fotozine.org/index.php?knjiga=galerije&poglavlje=4886&list=32062i http://fotozine.org/?knjiga=galerije&poglavlje=678&list=32053Pogled na planinske vrhove.