Embed Size (px)
Citation preview
UNIVERZITET U BANJOJ LUCI UNIVERSITY OF BANJA LUKA
FAKULTET FIZIČKOG VASPITANJA I SPORTA
UTICAJ ATLETIKE KAO VANNASTAVNE AKTIVNOSTI
NA ANTROPOMOTORIČKI RAZVOJ UČENIKA
Magistarski rad
Mentor: Kandidat: Doc.dr. Vladimir Jakovljević Simo Cvjetinović
Banja Luka, 2018. godina
UNIVERZITET U BANJOJ LUCI UNIVERSITY OF BANJALUKA
FAKULTET FIZIČKOG VASPITANJA I SPORTA
UTICAJ ATLETIKE KAO VANNASTAVNE AKTIVNOSTI
NA ANTROPOMOTORIČKI RAZVOJ UČENIKA
Magistarski rad
Mentor: Doc.dr. Vladimir Jakovljević Kandidat: Simo Cvjetinović
Banja Luka, 2018. godina
UNIVERZITET U BANJOJ LUCI UNIVERSITY OF BANJALUKA
FACULTY OF PHYSICAL EDUCATION AND SPORT
ТHE INFLUENCE OF ATLETICS AS AN
EXTRACURRICULAR ACTIVITY ON
ANTHROPOMORICAL DEVELOPMENT OF PUPILS
Master thesis
Mentor: Doc.dr. Vladimir Jakovljević Candidate: Simo Cvjetinović
Banja Luka, 2018.
Sadržaj 1. UVOD ...............................................................................................................................2 2. TEORIJSKI OKVIR ISTRAŽIVANJA .........................................................................5
2.1. Opšte karakteristike biološkog i psihološkog razvoja djece od 12 – 15 godina ...5
2.2. Biološke i psihološke karakteristike adolescentnog doba ......................................7
2.3. Mogućnosti opterećenja djece i omladine fizičkim naporom.................................9
2.4. Metode koje se koriste kod obučavanja ................................................................ 13
2.4.1 Obučavanje tehnike trčanja ............................................................................ 14
2.4.2 Obučavanje tehnike trčanja – sprint .............................................................. 16
2.4.3 Start i startna progresija ................................................................................. 17
2.5 Antropološki status .................................................................................................... 20
2.5.1 Morfološke karakteristike .............................................................................. 21
2.5.2 Funkcionalne sposobnosti .............................................................................. 22
2.5.3 Motoričke sposobnosti ................................................................................... 29
3. DOSADAŠNJA ISTRAŽIVANJA ............................................................... 33 3.1 Istraživanja morfoloških karakteristika ......................................................... 34 3.2 Istraživanja funkcionalnih sposobnosti ......................................................... 38 3.3 Istraživanja motoričkih sposobnosti .............................................................. 48
4. PROBLEM, PREDMET I CILJEVI ISTRAŽIVANJA ............................................. 52
5. HIPOTEZE ISTRAŽIVANJA ..................................................................................... 53
6. METOD RADA ............................................................................................................ 54
6.1 Uzorak ispitanika.................................................................................................... 54
6.2 Uzorak varijabli ...................................................................................................... 54
6.2.1 Varijable za procjenu morfoloških karakteristika ........................................ 54
6.2.2 Varijable za procjenu funkcionalnih sposobnosti ......................................... 55
6.2.3 Varijable za procjenu motoričkih sposobnosti ............................................. 56
6.3 Tehnike mjerenja .................................................................................................... 56
6.3.1 Tehnika mjerenja morfoloških varijabli ........................................................ 56
6.3.2 Tehnika mjerenja funkcionalnih varijabli ..................................................... 60 6.3.2.1 Sprave i rekviziti za procjenu funkcionalnih varijabli .............................. 60 6.3.2.2 Uslovi mjerenja............................................................................................ 60 6.3.2.3 Opis testova i tehnike mjerenja kardiovaskularnih parametara ................ 60
6.3.3 Tehnika mjerenja motoričkih varijabli (baterija testova EUROFIT-a) ....... 63
6.4 Opis istraživanja ..................................................................................................... 68
6.4.1 Kontrolni nastavni sadržaji ............................................................................ 69 6.4.1.1 Inicijalno mjerenje antropometrijskih, funkcionalnih i motoričkih varijabli.69 6.4.1.2 Finalno mjerenje antropometrijskih, funkcionalnih i motoričkih varijabli ... 70
6.5 Model eksperimentalne grupe ............................................................................... 70
6.6 Sportski tretman vannastavna aktivnost-atletika .................................................. 71
6.7 Matematičko-statistička obrada podataka............................................................. 76 7. INTERPRETACIJA REZULTATA SA DISKUSIJOM .......................................... 768
7.1 Analiza deskriptivnih karakteristika i razlika inicijalnog i finalnog mjerenja primjenjenih varijabli eksperimentalne grupe ......................................................... 767 7.2 Analiza deskriptivnih karakteristika i razlika inicijalnog i finalnog mjerenja primjenjenih varijabli kontrolne grupe ...................................................................... 86 7.3 Analiza razlika na inicijalnom mjerenju .................................................................... 94 7.4 Analiza efekata vannastavne aktivnosti atletike na finalnom mjerenju................... 98
8. ZAKLJUČAK ............................................................................................................. 107
9. LITERATURA ............................................................................................................ 114
2
1. UVOD
Prema (Tončev, 2001) atletika je jedna od osnovnih sportskih grana koja obuhvata
elementarne oblike kretanja: hodanje, trčanje, skokove i bacanja, kao i njihove
kombinacije u vidu višeboja. Riječ ''atletika'' je starogrčkog porijekla: athleuo ili athleo
znači boriti se, athlos znači nadmetanje.
Kao kompleksan sport i zbog svoje raznovrsnosti, atletika nije slučajno dobila
ime ''kraljica sportova'', spada u grupu monostrukturalnih sportova sa dominacijom
standardnih struktura cikličnog i acikličnog tipa kretanja.
(Mihajlović, 2010) navodi da rezultati koji se postižu u pojedinim disciplinama
nerazdvojno su povezani sa morfološkim, motoričkim i drugim segmentima
psihosomatskog statusa. Atletika, kao sportska grana i kao sistem pokreta ne može se
posmarati isključivo kroz rezultate vrhunskih takmičara. Atletika ima daleko šire
značenje i kao sportska grana, a isto tako kao i sredstvo tj. odgoj.
(Smajlović, 2010) u svom radu ističe da se u novom milenijumu trenažni rad u
sportu sa mladima suočava sa novim zahtjevima savremenog društva, usmjerenim ka
mijenjanju fizionomije ovog trenažnog procesa. Dosadašnja istraživanja u postignućima
atletskih sportskih rezultata na našim prostorima nisu dala očekivane rezultate, što
ukazuju stručna i naučna istraživanja. Primjena savremene tehnologije koja uvažava
biološke, fiziološke, psihološke zakonitosti, je neophodna radi usklađenosti radnih
procesa sa individualnim sklonostima i mogućnostima mladih atletičara koji se bave
sprintom. Takvu tehnologiju treba razviti da bi se ukupno raspoloživo vrijeme vježbanja,
odnosno trenažnog procesa, pretvorilo u produktivno vrijeme.
Nova tehnologija podrazumijeva usmjeravanje rada u pravcu:
- dijagnostike – utvrđivanje početnog stanja,
- predikcije budućeg stanja – što omogućava programiranje, praćenja i vrednovanja
postignutih rezultata.
Atletske discipline imaju svoje posebne karakteristike i njihovim sistematskim
upražnjavanjem (vježbanjem, treningom, takmičenjem) možemo razviti određene navike
i vrijednosti u oblasti čovjekove motorike, psihofizičkih kvaliteta, vaspitanja ličnosti i
higijenske kulture.
3
U najatraktivnije discipline u atletici sigurno spadaju sprinterska trčanja.
Sprintersko trčanje obuhvata trčanje na svim prugama do 400 metara, a naročito
discipline 100 i 200 metara.
Sport kao što je atletika sve više se razvija u pogledu trenažnog procesa,
takmičenja kao i rezultata. U tome mnogo doprinosi multidisciplinarni pristup ovom
sportu, usavršavanje stručnih kadrova organizovanje i stvaranje kvalitetne baze
masovnosti. Dobra baza masovnosti i dobro organizovan proces razvoja mladih atletičara
može se postići samo uz sistematski rad i kvalitetnu selekciju mladih za pionirske atletske
škole.
Životnim i radnim iskustvima (Malacko i Rađo, 2004) ukazuju da jedan od
glavnih problema sprintera jeste pravilno višegodišnje planiranje pripreme posebno za
razvoj opštih fizičkih sposobnosti uz određeno korištenje i specijalnih vježbi. Specijalna
fizička priprema u početku rada sa mladim atletičarima nema dominantno mjesto, tek
kasnije, pri postizanju dobrih sportskih rezultata, postaje sve značajnija u odnosu na opštu
fizičku pripremu. U našoj zemlji i svijetu, stalno se poboljšavaju rezultati na
takmičenjima kao posljedica stalnog napretka tehnologije rada i pravilne selekcije
mladih. U posljednje vrijeme, posebna pažnja se poklanja brzinsko-snažnoj pripremi
sportista. Ovakve pripreme, posebno u školoskom uzrastu predstavljaju osnovu za
postizanje racionalne sportske tehnike.
(Malacko i Rađo, 2004) Ukazuju da u rješavanju ovih problema neizbježna su
nova rješenja u pravcu diferencijacije sportskog treninga u radu sa mladim atletičarima
koji treniraju sprinterske discipline. Diferencijacija sportskog treninga predstavlja niz
organizacionih mjera i postupaka koji treba da doprinesu većem uticaju na različite
sposobnosti i interesovanje mladog sportiste. Dakle, najveći stepen diferencijacije u
sportskom treningu postiže se primjenom rada u homogenizovanim grupama. Naime,
mogućnosti za povećanje efikasnosti sportskog treninga u radu sa djecom treba tražiti u
osavremenjavanju i pravilnom izboru boljih i racionalnijih organizacionih oblika rada i u
drugim mjerama modernizacije u primjeni savremenih dostignuća i iskustava.
Nastava fizičkog vaspitanja na današnjem nivou još uvijek ne daje one rezultate
koji se od nje očekuju. Problem istraživanja, metoda i sadržaja rada u fizičkom vaspitanju
postaje sve više aktuelan, imajući u vidu potrebe koje pred fizičko vaspitanje postavljaju
4
izmijenjeni uslovi života. Problematika današnje nastave fizičkog vaspitanja je u tome što
se ona najčešće planira prema učenicima prosječnih funkcionalnih sposobnosti, čime se
zanemaruje prirodna zakonitost da se ljudske sposobnosti prirodno razlikuju kako u
fizičkom tako i u intelektualnom pogledu. Posljedica takvog pristupa je niži stepen
interesovanosti učenika za pojedine nastavne sadržaje, u smislu angažovanja i
napredovanja u nastavi fizičkog vaspitanja.
Ovim radom su istraženi i evaluirani efekti programiranog fizičkog vježbanja i
transformacija antropoloških karakteristika učenika. U okviru antropoloških
karakteristika posebna pažnja posvećena je morfološkim karakteristikama, funkcionalnim
i motoričkim sposobnostima. Od morfoloških karakteristika predmet istraživanja jeste
longitudinalna dimenzionalnost, transferzalna dimenzionalnost, potkožno masno tkivo,
masa i volumen tijela.
Dugogodišnje lično iskustvo takmičara i trenera u atletskom sportu je u velikoj
mjeri pobudilo interesovanje za ovo istraživanje za pronalaženje mogućnosti povećanja
efikasnosti sportskog treninga za mlade kroz atletske discipline, korišćenjem
eksperimentalnog tretmana.
5
2. TEORIJSKI OKVIR ISTRAŽIVANJA
2.1. Opšte karakteristike biološkog i psihološkog razvoja djece od 12 – 15 godina
U toku svog ontogenetskog razvoja (Stojanović, 1977) ukazuje da čovjek nužno
prolazi kroz niz biološko – psiholoških promjena. Sve te promjene slijede određene
unutrašnje zakonitosti rasta i razvoja, ali na njih utiču i životne okolnosti kao i aktivnosti
jedinke. Razvojne promjene su stalne, evolutivne, neravnomjerne i heterogene, što znači
da se razvijenost svih tjelesnih sistema i organa, psihičkih i mentalnih funkcija kao i niz
motoričkih i funkcionalnih osobina ne nalaze u isto vrijeme na istom stepenu razvijenosti.
Krajnji nivo razvijenosti zavisi koliko od genetskih poruka koje svaka jedinka rođenjem
nosi, toliko i od organizovanog uticaja društvene sredine i životne aktivnosti jedinke u
razvoju. Na kraju ovog perioda oblikuju se osnovne crte volje i karaktera, formira se
odnos prema životnim i radnim aktivnostima.
Takođe ukazuje da u okviru psihomotornog razvoja tokom života nastaju
promjene psihofizičkih odlika: brzine, snage, izdržljivosti, okretnosti i dr. Razvoj ovih
odlika uslovljen stanjem lokomotornog aparata, karakterom nervne regulacije, stanjem
vegetativnih funkcija (krvotoka, disanja i dr.) i psihičkim faktorima, u procesu opšteg
razvoja ne teče paralelno, iako međusobno ne utiču jedne na druge, te je i njihov razvojni
tok specifičan. Pojedine psihofizičke odlike imaju svoje osobenosti i zavise od vrste
fizičke aktivnosti u kojoj dolaze do izražaja. Otuda izvijesne fizičke aktivnosti
zahtijevaju, ali istovremeno i razvijaju određene psihofizičke odlike sa ovim
osobenostima.
(Ljah, 1990) navodi da se apsolutne dimenzije srca uvećavaju, raste njegova
mišićna masa i povećava mu se kapacitet. Učestalost srčanih frekvencija djece iznosi 85 –
90 otkucaja u minutu. One su često nestabilnog ritma, podložne unutrašnjim i spoljašnjim
nadražajima. Radni kapacitet djece ovog uzrasta nije veliki, ali je oporavak od rada koji
je intezivniji i kraći brži nego kod odraslih. Granica radnih sposobnosti u pogledu
izdržljivosti i brzine uzrastom se povećava.
6
(Bijelić i Simović, 2005) navode da tjelesni razvoj i rast djece od 12,5 do 15
godina je u odnosu na raniji period dosta ubrzan. U godini najintezivnijeg rasta dječaci
dobiju 10-15 cm djevojčice oko 8 cm. Srce raste puno brže od sistema krvnih sudova, te
se ponekad može kao pojava javiti povišen krvni pritisak.
Prema (Đuraškoviću, 2009) porast visine tijela, koji je bio relativno usporen i
ravnomjeran, tokom ovog perioda počinje naglo da se povećava naročito izduživanjem
ekstremiteta. Kod djevojčica, obično u toku 2 godine između jedanaeste i trinaeste godine
priraštaj visine iznosi oko 8 cm godišnje, a u dječaka, obično u toku godine između
trinaeste i petnaeste godine oko 10 cm. Varijacije su znatne kako u pogledu početka
ubrzanog porasta, tako i u pogledu veličine godišnjeg priraštaja visine. U ovom periodu
povećava se i godišnji priraštaj težine tijela u odgovarajućem razmjeru. U okviru daljeg
razvoja disajnog sistema, mijenjaju se i njegove funkcije. Vitalni kapacitet pluća se
povećava i krajem ovog uzrasta dostiže vrijednost 2800 cm3 kod djevojčica, a oko 3500
cm3 dječaci. Dijete mijenja svoj izgled i izdužuje se, grudni koš koji je ranije imao izgled
kupe sa bazom okrenutom na dole sada poprima sve više izgled kupe sa bazom
okrenutom na gore. Grudni koš se širi čime se i njegova baza uvećava. Kičmeni stub sa
sedam godina već je stekao normalnu fiziološku krivinu.
(Higgins, 2009) ukazuje da djeca dostizanjem visine odraslog čovjeka, prolaze
kroz periode linearnog rasta koji se odvija u predjelu epifizičnih ploča (zona) dugih
kostiju. Zona rasta predstavlja dio koštanog tkiva koji se nalazi blizu okrajka dugih
kostiju, tačnije između osovine (metafize) i okrajka kosti (epifize). Ovaj dio kosti
poslednji okoštava, pa je kost u tom segmentu podložna povredama i prelomima.
(Đurašković, 2009) ukazuje da je ritam disanja na početku ovog uzrasnog perioda
oko 20 – 25 puta u minutu (kod odraslih 12 – 16 puta). Disanje je obzirom na malu
zapreminu grudnog koša i još nedovoljno razvijenu disajnu muskulaturu plitko. Zato se
svaka uvećana potreba za kiseonikom obezbjeđuje većom učestalošću disanja nego
većom dubinom disanja. Sposobnost plućne ventilacije se uzrastom povećava. U
uslovima uvećanog rada, ona se kod djece od osam do devet godina može povećavati i za
deset do dvanaest puta u odnosu na stanje u mirovanju. Kod djece ovog uzrasta vrlo su
intezivni procesi tkivnog disanja i oksidacioni procesi.
7
Ono je moguće zahvaljujući nekim osobinama cirkularnog sistema (širi otvori
krvnih sudova i bolja prokrvavljenost mišića). Karakteristična je niska tolerancija
organizma na prisustvo ugljen-dioksida u krvi, što znači i na rad aerobnog tipa.
2.2 Biološke i psihološke karakteristike doba puberteta
Adolscencija je doba čovjekovog razvoja koje obuhvata period između 17 i 23
godine. Cjelokupno doba traje od 11 – 21 - 23 godine. Predpubertet traje od 11 - 12 do
13- 14 godina. Pubertet traje od 13 – 14 do 17 – 18 godina. Adolescencija obuhvata
period između 17 – 18 do 20 – 23 godine. Stojanović, (1977).
Kod djevojaka dolazi ranije nego kod dječaka. Tijelo u ovom dobu doživljava
značajan i odlučujući razvoj tako da dostiže zrelost i formiranost.
(Bijelić i Simović, 2005) ističu da je pubertet eksplicitno razdoblje u životu
čovjeka. Ono što se odmah uočava je polna diferencijacija ulaska u ovo razdoblje. Kod
djevojčica nastupa sa 10,5 a kod dječaka sa 12,5 godina, a postoje i druge podjele. To
znači da se predpubertet ranije završi kod djevojčica, dok kod dječaka traje još dvije
godine poslije. Početak puberteta se fiziološki podudara sa pojavom sezamoidne kosti u
tetivi aduktora palca.
Karakteristike ovog razdoblja su:
- Jako ubrzan rast u visinu (koštanim sazrijevanjem raste i tjelesna težina), pa se zato
djeca doimaju slabijim i mršavijim. Dječaci tokom 4 do 5 godina puberteta dobiju
25-40 cm (djevojčice 15 do 30 cm). U godini najintezivnijeg rasta dječaci dobiju 10-
15 cm, a djevojčice oko 8 cm. Na težini dobiju 10 do 30 kg;
- Dolazi do potpunog sređivanja unutar organizma, zahvaljujući potpuno razvijenim
organima;
- Srce raste puno brže od sistema krvnih sudova (žila), te se ponekad može, kao pojava,
javiti povišen krvni pritisak;
- Vitalni kapacitet pluća se povećava zbog znatnog povećanja grudnog koša;
- Izmjena materija je vrlo intezivna (unose se povećane količine hrane).''1
1 S. Bijelić&S. Simović. (2005). Trenažna tehnologija u radu sa mladim sportistima. Banja Luka:Grafid. Str.37.
8
Pri savjetovanju djece i njihovih roditelja, sportski trener treba polaziti od
slijedećih saznanja: (Mihajlović, 2010).
a.) vježbe brzine nisu za organizam djeteta štetne pa nema razloga da se ne primjenjuju.
Pri tome treba izbjegavati takve oblike treninga gdje je značajan anaerobni kapacitet,
odnosno zadržavanje daha, uz povećan pritisak unutar grudnog koša (napinjanja). Djeca
teže podnose anaeroban rad sa većim povećanjem koncentracije mliječne kiseline u krvi,
do koje dolazi pri iscrpljujućem radu na anaerobnom nivou;
b.) vježbe snage mogu imati štetne posledice po dječiji organizam. Današnje metode
vježbi snage, pri kojima se koriste tegovi, dobile su takve dimenzije, da njihova primjena
kod djece nije preporučiva iz razloga:
- vježbe snage pri kojima se upotrebljava 50-100% mišićne snage (to su vrijednosti koje
se danas koriste), izvode se sa zadržavanjem disanja, uz značajno povećanje pritiska
unutar grudnog koša. Sve to remeti fiziološku cirkulaciju, a smatra se da poslije toga
dolazi i do značajnog povećanja pritiska u koronarnim arterijama srca,
- kao što je poznato, mišići imaju svoje pripoje na kostima i na taj način u zavisnosti od
njihove snage i tonusa, vrše određeni pritisak i vučenje na koštano tkivo. Ako su ti
nadražaji umjerenog inteziteta, predstavljaju koristan stimulans za pravilan rast i razvoj.
Suviše jaki nadražaji, posebno ako su asimetrično lokalizovani, posljedično dovode do
deformiteta pojedinih dijelova skeletnog sistema. Zbog toga vježbe snage, u punom
obimu, mogu se slobodno dopustiti tek poslije puberteta, ali je i tada potrebno paziti da se
ne primjenjuju izrazito asimetrični sadržaji. To važi ne samo za asimetriju desno lijevo-
nego i za asimetriju naprijed-nazad;
c.) izdržljivost je sposobnost koja, u prvom redu, zavisi od aerobnog kapaciteta, koji
najsnažnije podstiče funkciju i razvoj srca, perifernog krvotoka i perifernog krvotoka u
mišićima. Ranije se smatralo da je trening izdržljivosti opasan za djecu. Danas je
prihvaćeno mišljenje da za dijete sa zdravim srcem nema opasnosti ako se podvrgava
sistematskom treningu izdržljivosti. Preporučuje se da se takve vježbe izbjegnu pri
temperaturi vazduha većoj od 25-28 stepeni Celzijusa u hladu ili pri relativnoj vlažnosti
vazduha 70-75% odnosno na visini većoj od 2000 metara bez sprovedene aklimatizacije
kao i poslije uzimanja većih količina hrane;
9
d.) fleksibilnost (pokretljivost zglobova) najbolje se može razvijati od 7-10 godine, kada
je evidentna plastičnost koštanog sistema;
e.) vježbe spretnosti mogu se primjenjivati u bilo kom periodu rasta i razvoja.
2.2. Mogućnosti opterećenja djece i omladine fizičkim naporom
Djeca ne podnose jednako dobro vježbe snage, brzine, izdržljivosti, fleksibilnosti i
spretnosti. Zbog toga je potrebno prije svega odrediti uzrast u kojoj određene vrste
navedenih osnovnih aktivnosti mogu biti bez opasnosti dopuštene, odrediti koje osnovne
aktivnosti preovladavaju u određenom sportu, odrediti u kom uzrastu (životnom dobu)
organizam najbolje razvija određenu psihomotoričku sposobnost. Odgovor na prvo
pitanje može dati doktor, a na drugo i treće sportski trener ili sportski pedagog.
(Đurašković, 2009), u svakom slučaju treba istaći da se sportska aktivnost djece i
omladine danas smatra, ne samo dopuštenom, već i poželjnom i to iz razloga što navike
koje se stiču u djetinjstvu ostaju trajne. Veoma važno je da se navika i potreba za
kretanjem stekne u tom uzrastu, kako bi ostala sačuvana za čitav život. Period rasta i
razvoja posebno u fazi puberteta pogodan je za organizam u prihvatanju korisnih
nadražaja kojima tjelesna aktivnost utiče na razvoj funkcionalnih sposobnosti, a
vjerovatno i morfoloških karakteristika, jer sportom je moguće spriječiti pojedine štetne
pojave koje se češće javljaju u fazi puberteta a to su: gojaznost, poremećaj cirkulacije,
loše držanje tijela i sl. (Stojanović, 1977).
Obzirom na to da se u današnjem modernom sportu postižu i svjetski rekordi u
pubertetskom dobu (plivanje, gimnastika...) mora se prihvatiti činjenica da se djeca već
od pete godine podvrgavaju sistematskom, a katkada i napornom treningu. Sigurno da
naporno fizičko vježabanje može imati i štetne posljedice na dijete koje raste i razvija se.
Pojedine psihofizičke sposobnosti prema (Đuraškoviću, 2009). mogu se trenirati u ovim
godinama života i to:
1. brzina se može vrlo dobro tretirati počevši od desete godine života;
2. snaga pokazuje značajan porast tek od puberteta i nadalje, a kod dječaka povezana je
sa lučenjem muških polnih hormona;
3. fleksibilnost se može najbolje razviti od 8-10 godine;
10
4. aerobna izdržljivost se može uspješno razvijati već od ranog djetinjstva.
Pošto je funkcionalna sposobnost srca jedna od glavnih determinanti aerobnog
radnog kapaciteta, a maksimalna potrošnja kiseonika jedan od najvažnijih parametara u
procjeni aerobnih genetskih potencijala jedne osobe, on u velikoj mjeri određuje
uspješnost bavljenja sportovima u kojima dominira fizička sposobnost i izdržljivost. Sve
se više proučava njegova validnost u predviđanju sportskih rezultata za ranu sportsku
selekciju. Problem rane selekcije sportista perspektivnih za sportske discipline tipa
izdržljivosti nameće se kao pitanje kada i u kojim godinama maksimalna potrošnja
kiseonika i funkcionalna sposobnost kardiovaskularnog sistema imaju najveću
prediktivnu vrijednost, zbog donje granice početka sportske selekcije, sportskog treninga,
sportske specijalizacije i sportskog takmičenja.
(Malacko i Rađo, 2004) navode da usmjeravanje djece u sportske aktivnosti na
osnovu nekih antropoloških obilježja predstavlja osnovni preduslov u procesu selekcije.
Bez obzira na granu sporta, postoje određena pravila koja su zajednička i koja imaju
opšte značenje. Njih bezuslovno uzima u obzir svaka selekcija. Testovi ne moraju biti
apsolutni pokazatelji nadarenosti, neki pojedinci mogu imati loš dan, a drugi se razvijaju
sporije.
Zdravstveni aspekti se zasnivaju na principu da izabrani sport i zdravstveno stanje
sportiste ne smiju biti ni u najmanjoj mjeri međusobno nepovoljnog uticaja. Dijete bez
obzira na dob treba svakodnevno kretanje, zbog toga je idealno ako se sedmogodišnjaci
svakodnevno jedan čas bave nekom sportskom aktivnošću. Neka djeca u osnovnu školu
ne dođu sa osnovnim spretnostima kao što su hodanje, trčanje, bacanje, skakanje,
puzanje, hodanje na sve četiri, ciljanje,... to znači da su se u predškolskom razdoblju
premalo kretali, odnosno nisu imali mogućnosti biti aktivni pod stručnim vodstvom.
Aktivnost kretanja je jako važan vanjski faktor djetetovog razvoja na svim razvojnim
područjima (tjelesnom, motoričkom, kognitivnom, emocionalnom i socijalnom). Ako se
djeca premalo kreću, imaju sve veći rizik oboljenja od raznih bolesti. Redovna aktivnost
kretanja je važan razvojni faktor jer je korisna za jačanje i očuvanje zdravlja te za
oblikovanje navika i ponašanja koji garantuju zdrav životni stil.
''Pod sportskom nadarenošću (talentom) i sposobnošću smatramo izuzetne
manifestacije parametara motorne aktivnosti koji su od odlučujućeg značaja za visoku
11
sportsku rezultativnost.''2. Drugim riječima, talentovani atletičar treba da raspolaže
povoljnim nasljednim anatomskim, fiziološkim, psihološkim i drugim odlikama na
osnovu kojih može da ima najveće rezultate u sportu. Pored ovih osnovnih uslova, kao
početnih faktora u izboru mladih atletičara, veliku ulogu imaju i sljedeći faktori; tradicija,
naučno-postavljen trening, određen nivo treninga, stručnost i iskustvo trenera, kvalitet
opreme i objekata i sl.
(Bompa, 2006.) ukazuje da u treningu postoje dvije osnovne metode selekcije,
prirodna i naučna. Naime, praksa je pokazala da se pravi talenti iskazuju tek poslije
višegodišnjeg treninga.
„Naučna istraživanja i ispitivanja na polju selekcije potvrdila su tvrdnju da kad je
riječ o talentu u sportu ne postoji samo jedan glavni činilac koji karakteriše taj talenat,
već se mora voditi računa o više činilaca kao što su:
1. rezultat početnika;
2. tjelesni razvoj – odgovarajuća konstitucija za određenu atletsku disciplinu
manifestuje se kroz; građu tijela, težinu i visinu i drugih dimenzija organizma;
3. zdravstveno stanje i opšta funkcionalna sposobnost sportiste (utvrđuje se
ljekarskim pregledom);
4. koordinacija pokreta i tehnička pripremljenost koja treba da ukaže na podobnost
mladog sportiste na usvajanje određene tehnike“.3
Talentovani atletičari razlikuju se od netalentovanih uglavnom još po sljedećim
karakteristikama:
1. pod uticajem treninga poboljšavaju im se rezultati, a fizički se razvijaju iznad
prosjeka;
2. kod opterećenja istog inteziteta postižu bolje rezultate od svojih drugova;
3. relativno dobro podnose opterećenje pri treningu zbog čega se kod njih brže može
povećati opšte opterećenje;
4. brže usvajaju nove pokrete, daju bolje rezultate pri učenju tehnike i iste uspješnije
primjenjuju u novim uslovima.
2 S. Bijelić&S. Simović. (2005). Trenažna tehnologija u radu sa mladim sportistima. Banja Luka:Grafid. Str.37. 3 Z.I. Kuznjecova. (1975). Kriticeskie periodi razvitka dvigesteljnih kacestv skoljnikov. Fiziceskaja Kuljtura v skolje, NI. Str. 7.
12
Osnovna selekcija je početna i orjentaciona, dok je prava selekcija višegodišnja,
jer praksa je pokazala da neki početni rezultati kod djece od 10 – 11 godina nisu garancija
za neki veći napredak, dok sa druge strane neka djeca u tom uzrastu sa slabijim početnim
rezultatima kasnije u doba puberteta postižu bolje rezultate.
(Wiliam, Bowerman i Freeman, 1999) ukazuju da povezivanje sportskih i
takmičarskih sposobnosti ima nesumljivog opravdanja zbog činjenice da samo optimalan
stepen usaglašenosti takmičarskog potencijala sa opšte sportskim kvalitetima obezbjeđuju
uspješnost u sportu. Takmičarski potencijal podrazumijeva prikladan stepen sposobnosti,
želje i potrebe da se kroz takmičenje postignu vrijedni takmičarski rezultati. Sportski
kriterijum uključuje sposobnost uklapanja u zahtjeve koje izabrani sport postavlja, a
odnose se na režim treninga, režim rada i odmora, prikladno korišćenje slobodnog
vremena, formiranje određenih navika (u ishrani...). Sposobnost da se individualni ciljevi
postignu kroz zajedničku akciju čini da sportska fizionomija jednog takmičara u velikoj
mjeri određuje i efikasnost pojedinca. Sprinteri se ne traže prema veličini ili građi tijela,
već na temelju „sirove“ brzine.
Vođenje sportiste kroz trening i takmičenja traži od trenera solidno poznavanje
psihologije ličnosti i psihologije grupe, a sastav uključuje i adekvatna ulaganja u sportiste
kojima se povjerava određena dimenzija vođstva. Selekcija koja nije blagovremeno uzela
u obzir rješavanje problema vođstva, po pravilu biva veoma neotporna na nepovoljne
tokove kako u situaciji jednog takmičenja, tako i na planu prevazilaženja dužih perioda
takmičarskih ili drugih kriza.
(Malacko i Rađo, 2004) ukazuju da se suštinski odgovori na pitanja prilikom
ocjenjivanja efekta treninga mogu dobiti jedino na osnovu analize relacija između
izvršenog rada na treningu, s jedne strane, i stanja organizma u različitim tranzitivnim
vremenskim tačkama organizma sportiste (reakcije organizma sportiste), s druge strane.
Sportska obuka koja zapostavlja širok dijapazon vaspitnih i etičkih principa ozbiljno
rizikuje da kod mladih ljudi stvori stav poistovjećivanja takmičarskih uspjeha i široke
dimenzije uspješnosti koju daje cjelovito posmatrana sportska aktivnost. Takav ishod
često vodi nepoželjnim ishodima.
Sportista može postići vrlo visok stepen sposobnosti na području svojih fizičkih,
tehničkih i taktičkih kvaliteta, ali se čak ni najveći takmičarski potencijali ne moraju
13
iskazati odgovarajućim dostignućima. Ta divergencija potencijala i dostignuća gotovo je
tipična za sportiste na koje se nije optimalno i pravovremeno djelovalo sredstvima
savremenog sportskog vaspitanja.
(Wiliam, Bowerman i Freeman, 1999) navode da tokom specijalizacije sportisti
odabiru kojim će se sportom ili disciplinom u tom sportu baviti. Kada se, specijalizuju
tada mogu postepeno povećavati intezitet i volumen treninga, koji će ih dovesti do
vrhunskih rezultata.
Trener na sportistu ne smije da gleda samo kao na takmičara, već da u najranijim
fazama rada sa mladim sportistima pokaže da shvata punu dimenziju potreba mladih
ljudi, potreba koje prevazilaze okvire sportske aktivnosti. Suprotan stav mogao bi da
dovede do situacije da sportista već na samom početku svoje sportske karijere počne da
doživljava sport kao manje ili veće trpljenje. Istovremeno investiranje i u sportsku
aktivnost i u uspješnost u osnovnom zanimanju (prije svega školovanjem) je ne samo
pedagoški i etički vrijedno, nego se na taj način postiže da sportista stekne i učvrsti
sopstveno osjećanje sigurnosti, koje je značajno i za takmičarsku uspješnost. Za izuzetno
talentovane sportiste posebno je značajno da na vrijeme i prikladan način prihvate
situaciju poraza kao sastavni dio sportskog takmičenja i da formiraju racionalnije stavove
i prema sportskoj i prema opštoj uspješnosti. Takmičenje i želja da se protivnik pobijedi
treba da kod mladog sportiste bude ugrađen u potrebu da se dokaže sopstvena uspješnost,
a ne neuspješnost protivnika.
2.4. Metode koje se koriste kod obučavanja
(Malacko i Rađo, 2004) metodama treninga najčešće podrazumijevaju način
treninga, odnosno način primjene odabranih sredstava i doziranih opetrećenja. Trenažne
metode su se u dosadašnjoj praksi pokazale efikasne isključivo u slučajevima kada
dovode to tzv. cirkulacije i mišićne adaptacije, a cirkulacija obuhvata povećanje
minutnog volumena srca, mišića, gustoće kapilara, volumena krvi, količine hemoglobina
i veličine srca, dok se pod mišićnom adaptacijom smatra povećanje količine mioglobina,
puferskih kapaciteta, aktivnosti enzima, količine mišićnog glikogena, promjene u
mišićnim vlaknima i dr. Od pravilnog izbora metoda u mnogome zavise i budući rezultati
atletičara početnika. U atletici se koriste najčešće sljedeće metode:
14
1. Metod demonstracije – ovo je najvažnija metoda u programu obučavanja tehnike
bilo koje atletske discipline. Početniku treba prije svega stvoriti predstavu o tome
kako izgleda pokret u cjelini. Ono što trener ne može pravilno da demonstrira koristi
se kinogramima i filmovima ili pak koristi pomoć starijih, iskusnijih atletičara koji
mogu da demonstriraju dobro savladanu određenu tehniku;
2. Metod objašnjavanja – bez ove metode ne može se zamisliti niti jedan trening.
Rječnik kojim se trener služi mora da bude jezično čist, stručno pravilan i pristupačan
opštem nivou obrazovanja mladih atletičara. Zatim, trener vodi računa da ne objašnjava
ono zašto atletičari nisu dovoljno pripremljeni;
3. Način obučavanja – tehnike pojedinih atletskih disciplina kao i elementi atletske
tehnike mogu se savladavati na dva osnovna načina: u cjelini (sintetički) ili po
dijelovima (analitički), zavisno od složenosti discipline. Svaki od ova dva načina
obučavanja ima svojih prednosti i nedostataka. Kod nekih pokret se može primijeniti na
jedan način, a kod drugih na drugi. Sintetički metod pokreta ima prednosti i njega treba
više primjenjivati. Kod nekih disciplina kao što su trčanje preko prepona, više prednosti
pri obučavanju ima analitički metod.
(Malacko i Rađo, 2004) ističu da se organizam sportiste na osnovu neprekidnih i
postepenih stimulusa (sredstava, metoda i opterećenja) adaptira na sve veće napore u toku
procesa treninga, što se povoljno odražava i na povećanje radne sposobnosti.
2.4.1 Obučavanje tehnike trčanja (Bompa, 2006) navodi da prema trčanju kao osnovnom vidu čovjekovog kretanja i
fizičke aktivnosti treba prići ozbiljno i stručno, jer od pravilnog trčanja zavisiće u
mnogome rezultati u skoro svim atletskim disciplinama, zato treba mlade atletičare –
početnike naučiti lakom, slobodnom i što prirodnijem trčanju bez suvišnog naprezanja.
Glavni cilj ovog treninga je povećati radne sposobnosti i vještine te razviti snažan
psihički profil. Trener vodi i planira trening te proučava sportistu.
Istraživanje (Wiliam, Bowerman i Freeman, 1999) pokazuju da se jedan trkački
korak sastoji se iz faze odskoka, faze leta i faze doskoka.
Faza odskoka – period gdje se vrši opružanje noge što više nazad.
15
Faza leta - nastaje poslije učinjenog odskoka. Ovdje se prednožna – zamajna noga
sprema da doskoči na tlo, a zanožna je još pozadi. Potrebno je da trkač u ovom periodu
bude što opušteniji i mekši.
Faza doskoka – nastaje poslije spuštanja prednožne noge na tlo. Stopalo se stavlja na tlo
opušteno i na prednji dio, velika je greška ako se staje na petu. Stopalo ovdje vrši ulogu
„amortizera“ jer treba da ublaži doskok.
Kod trčanja vrlo je bitan pravilan položaj tijela koji utiče na sve pokrete trčanja.
Pravilno držanje tijela je neophodan uslov za pravilnu koordinaciju pokreta ruku, nogu i
trupa.
Rad ruku – ruke su savijene pod uglom (nadlaktica - podlaktica) od devedeset stepeni,
šaka je u produžetku podlaktice, prsti malo savijeni. U prednji položaj ruka dolazi u
zamahu do brade. Zadnji položaj ruka zauzima tako da pređe 10-15 cm liniju kuka.
Položaj glave i trupa – položaj glave i trupa treba da bude prirodan i u produžetku
kičmenog stuba. Vratni mišići treba da budu opušteni. Trup se ne smije klatiti ni lijevo ni
desno. Za vrijeme trčanja disanje je na usta i nos. Po prelasku momenta vertikale, počinje
odskok koji se završava potpunim napuštanjem tla stajne noge koja se u tom momentu
nalazi pod uglom od 50-55 stepeni. Krajnji momenat odskoka je usaglašen sa pokretom
zamajne noge.
Vježbe za usvajanje pravilnog načina trčanja:
Trčanje sa visokim dizanjem koljena – pri čemu su koraci kratki, tako da se trkač skoro
kreće u mjestu, koljena su labava a trup u uspravnom položaju;
Nisko gaženje – trčanje sa sasvim kratkim i brzim koracima, pri čemu se koljena ne dižu,
prsti ostaju na tlu a dižu se i spuštaju samo pete;
Trčanje sa zabacivanjem potkoljenica unazad tako da se dodirne sjedalni mišić. Trup je
jako nagnut unaprijed;
Trčanje u skokovima s noge na nogu - koraci su duži nego kod običnog trčanja, doskok je
na prednji dio stopala.
Greške u tehnici trčanja i način njihovog otklanjanja:
Skip položaj gdje početnik pretjerano podiže koljena pri uspravnom položaju tijela i
visokom doskoku na prednji dio stopala. Ovakav položaj nastaje zbog prevage pregibača
buta nad njegovim opružačima. Greške ovog tipa se mogu eliminasti postepenim
16
jačanjem mišića zadnje lože buta (opružača) kroz razne vježbe snage i trčanje po
valovitom terenu;
Padajući položaj, pri kome je trup nagnut unaprijed, a faza zadnjeg odskoka suviše je
duga, što dovodi do bježanja nogu nazad i niskog prevođenja koljena. Ovaj položaj je
posljedica slabih pregibača buta. Vježbe za ispravku ove greške su: skip sa visoko
podignutim koljenima, poskoci i razni skokovi sa snažnim akcentom na visokom
provođenju koljena;
Položaj sa savijenim nogama pri čemu su noge u zglobu koljena savijene, a stopalo
napada tlo najčešće petom. Ovaj položaj uslovljavaju slabi mišići buta (četveroglavi
mišić) i mišići opružači tabana. Vježbe za jačanje ovih mišića i korekciju ovog položaja
su: poskoci raznih vrsta, uspon na prste sa i bez opterećenja itd;
Sjedeći položaj, pri čemu je početnik „prelomljen“ u zglobu kuka a karlica je povučena
unazad što izrazito skraćuje dužinu koraka. Ovaj položaj može da izazove nedovoljna
snaga mišića karličnog pojasa i njegova slaba pokretljivost. Ovdje pomažu vježbe
gipkosti i vježbe za jačanje mišića trbuha, slabinskih mišića i opružača donjeg dijela
kičmenog stuba;
Postavljanje stopala okrenutih u polje, uzrok može biti u krivom postavljanju noge i u
ravnim tabanima, a najčešće u nemarnom provođenju tehnike na treningu. Najbolje
vježbe su ritmičko trčanje, bosonogo po mekoj podlozi (trava, pijesak, mahovina) sa
obraćanjem pažnje na pravilno postavljanje stopala.
2.4.2 Obučavanje tehnike trčanja – sprint
„Rezultat u sprintu je u neposrednoj zavisnosti od brzine reagovanja na startu,
dužine i frekvencije koraka. S toga je neophodno primjenjivanje specifičnih vježbi i
razvijati osobine: snagu, brzinu pokretljivosti, okretnost i izdržljivost, odnosno one
osobine koje su neophodne sprinteru za usavršavanje tehnike trčanja“4
Kod trčanja na kratke staze izdvajamo četiri faze:
1. Položaj trkača na startu;
2. Start i startno ubrzanje;
3. Trčanje na stazi i
4 M.A. Marinković. (1977). Atletika za najmlađe. Beograd. Str. 44.
17
4. Finiš trčanje.
Vježbe za usavršavanje tehnike niskog starta:
1. Trčanje sa ubrzanjem iz visokog starta;
2. Trčanje iz niskog starta uzbrdo;
3. Trčanje iz niskog starta po oznakama;
4. Trčanje iz niskog starta po oznakama preko medicinke.
Vježbe za usavršavanje tehnike trčanja:
1. Trčanje sa ispravljenim koljenima, gdje radimo guranje samo stopalom od podlogu;
2. Trčanje u mjestu sa pokretanjem unazad, uz visoko podizanje koljena;
3. Trčanje skokovima sa noge na nogu, pri tome potpuno ispraviti odskočnu nogu;
4. Poskoci naizmjeničnom izmjenom nogu unapred – unazad;
5. Trčanje uzbrdo;
6. Trčanje nizbrdo po inerciji;
7. Pretrčavanje dionica 30 – 40 metara sa ubrzanjem, a zatim trčanje po inerciji;
8. Trčanje u krivini sa izlaskom na pravu stazu.
Vježbe za usavršavanje finiš trčanja:
1. Pretrčavanje iz letećeg starta dionica od 20, 30 i 50 metara;
2. Pretrčavanje dionica iz letećeg starta 50m i 60m, sa nagibom tijela unaprijed;
3. Pretrčavanje dužih dionica od 150 do 200 m sa pojačanim tempom u finišu
poslednjih 30 metara.
Prema (Branković i Bubanj, 1997) savlađivanje tehnike sprinta je mnogo teže od
tehnike trčanja na srednje i duge staze koje se izvode manjom brzinom. U sprintu se
pokreti izvode maksimalnim intenzitetom. Postizanje dobrih rezultata u sprinterskim
trčanjima zavisi prije svega od snage trkača i brznine nervno-mišićne reakcije, međutim,
za ostvarenje vrhunskog rezultata u sprinterskom trčanju potrebna je savršena
koordinacija rada mišića koji učestvuju u trčanju.
2.4.3 Start i startna progresija „U odnosu na rzvoj brzine, trčanje na kratke staze možemo podijeliti u tri dijela:
1. Start i startno ubrzanje;
2. Trčanje po distanci i
18
3. Trčanje u finišu.
Efikasnost kod sprintera zavisi od startnog ubrzanja, postizanja maksimalne
moguće brzine za što kraće vrijeme. Startno ubrzanje počinje od starta i traje do oko 30
metara. Svaki sprinter, u odnosu na svoje morfološke karakteristike, motoričke
sposobnosti, može da razvije maksimalnu brzinu razvijanjem opitamalnog odnosa između
dužine i frekvencije koraka.“5
Niski start
(Branković i Bubanj, 1997) navode da niski start primjenjuju trkači na kratkim
stazama (100m, 200m, 400m, preponska trčanja na 100m (Ž), 110m (M), 400m (M i Ž) i
prvi trkači u štafetnom trčanju 4x100m i 4x400m). Niski start omogućava postizanje
maksimalne brzine trkača u najkraćem prostoru i vremenu. Brzina starta zavisi kako od
tehnike tako i od mogućnosti korištenja mišićne snage, brzine reakcije i sposobnosti za
koncentraciju za vrijeme starta.
Postavljanje startnih blokova
„Dobar start je temelj uspješnog sprinta. Postoje tri tipa starta, nazvana prema
položaju stopala trkača:
Zbliženi start: stopala su blizu, atletičar je bliže startnoj crti;
Srednji start (običan): stopala su nešto udaljenija, atletičar je nešto dalje od startne crte;
Rastegnuti start: stopala su još razmaknutija, sprinter nije blizu startne crte.“6
Startna pozicija
Prije zauzimanja startne pozicije takmičar se mora nalaziti u svojoj stazi oko 3
metra iza linije starta. Na komandu „Na mjesta“, trkač zauzima startni položaj podupirući
se rukama iza startne linije, postavljajući stopala na papučice startnog bloka, klekne na
koljeno zadnje noge, nakon čega postavlja pružene ruke u širini ramena prstima iza 5 I. Mihajlović. (2010). Atletika. Novi Sad. Str. 34.
6 J. Wiliam. Bowerman, H. Wiliam. Freeman. (1999). High performance training track and field, Zagreb. Str. 57.
19
startne linije. Ruke su postavljene vertikalno u odnosu na podlogu, a glava je u
produžetku trupa. Na komandu “Pozor“, trkač podiže kukove nešto više od nivoa
ramena. Trup pomjera unaprijed, tako da se ramena nađu 10-15 cm ispred startne linije.
Podizanje trupa i naginjanje naprijed mora biti izvedeno tačnim pokretom. Težina tijela je
ravnomjerno raspređena na ruke i na noge. Glava ostaje u prvobitnom položaju, a pogled
usmjeren na l metar ispred. Nakon zauzimanja opisane pozicije na komandu “Pozor“,
takmičar očekuje pucanj, zauzevši potpuno miran položaj u startnom bloku, a svu pažnju
koncentriše na istrčavanje odmah nakon pucnja.
Startno istrčavanje
(Branković i Bubanj, 1997) navode da startno kretanje počinje brzim i zamašnim
radom ruku. Nakon odvajanja ruku od podloge, tijelo gubi ravnotežu. Da bi održao
ravnotežu, trkač u vidu prirodne reakcije vrši snažan odskok od papučica startnog bloka.
Stopala se postavljaju izrazito na prednji dio. Polazeći sa starta, trkač se trudi da krene
maksimalno frekvencijom koraka. Postavljanje stopala se ne vrši udarcem o stazu nego
elastično sa energičnim odgurivanjem. Trup se postepeno ispravlja do pozicije koju trkač
ima pri maksimalnoj brzini na distanci. Startno istrčavanje iznosi za muškarce 25-30
metara, a za žene 20-25 metara.
Trčanje na distanci
(Branković i Bubanj, 1997) biomehaničkom analizom sprinterskog trčanja došli
su do zaključka da trkač želeći da razvije maksimalnu brzinu i veliku frekvenciju koraka,
mora osigurati odgovarajuće uslove za rad nogu i ruku. Karlični pojas mora biti okomito
„fiksiran“ naponom mišića, leđa i trbuha. Ovi elementi su usko povezani sa umješnošću
sprintera koji treba da poznaje svoju optimalnu frekvenciju i odgovarajuću dužinu
koraka. Analizirajući sprinterski korak, nužno je razjasniti na koji način je moguće razviti
visoku frekvenciju koraka u trčanju. Nakon potpunog odskoka nogom, potkoljenica pod
silom inercije podiže se na gore. Noga je snažno savijena u koljenu sa visoko podignutom
petom. Nakon maksimalnog isturanja noge naprijed, isturamo i potkoljenicu uz
istovremeno spuštanje grebajućim pokretom. Amortizacija se vrši uglavnom u skočnom
20
zglobu, ruke rade naizmjenično, povijene su u laktovima pod pravim uglom, a kretanje se
odvija u ramenom zglobu. Šaka je zatvorena ali ne i stisnuta. Pri kretanju ruke naprijed,
šaka dolazi do visine brade, ali ne prelazi liniju vertikale na suprotnu stranu tijela. Radom
ruku ne smije se ukrutiti rameni pojas. Držanje glave je prirodno sa malim isturanjem
brade. Disanje za vrijeme trčanja je ograničeno zbog napetosti mišića trupa. Sprinter vrši
samo kratke udahe na račun kojih mala kolinčina zraka dopire do pluća. Takvim disanjem
trkač ne opušta muskulaturu trbuha i ne utiče na smanjenje ritma trčanja.
Finiš i ulazak u cilj
Trčanje se završava momentom prelaska linije cilja gornjim dijelom trupa. Da bi
ubrzali taj momenat, trkači u posljednjim koracima pred ciljem povećavaju nagib trupa
naprijed.
Grupno obučavanje – U ovom periodu radi se sa cijelom grupom na jačanju i poboljšanju
koordinacije pokreta. Sem rada na razvijanju snage početnici rade na tehnici trčanja i na
tehnici ostalih disciplina.
Individualno obučavanje – Poslije prethodnog, perioda grupnog obučavanja u
ovom periodu se ispravljaju greške i poboljšavaju tehnički detalji.
„Postoje tri varijante finiša: protrčavanje (ako je moguće), uvećanje brzine, napad
grudima i napad jednim ramenom na liniji cilja.
Najviše se primjenjuje finiš kada je trup nagnut u poslednjih 1,5 do 2 metra, ruke
se istovremeno odvode nazad i gore, a zamajna noga ide brzo nazad. Treba znati da u
ovom slučaju prevremeno naginjanje naprijed smanjuje aktivne sile odskoka od tla tako
da može doći do pada poslije prelaska ciljne linije.“7
2.5 Antropološki status
(Živanović, 1987) navodi da se antropologija može u najširem smislu definisati
kao nauka o čovjeku. Osnovna metodološka orjentacija svih nauka koje se bave
čovjekom je interdisciplinarni pristup izučavanja ličnosti. Shodno pomenutom, predmet
7 I. Tončev. (2001). Atletika. Novi Sad. Str. 110.
21
nauke u oblasti fizičke kulture je antropološki status čovjeka u „Fizičkoj kulturi“. Veliki
broj naših i stranih autora tvrdi da visoke rezultate u sprinterskim disciplinama postižu
sportisti sa različitim morfološkim karakteristikama, iako je u poslednje vrijeme prisutan
porast prosječne visine i ostalih dimenzija tijela kod vrhunskih sprintera. Izuzetak je
količina potkožnog masnog tkiva, koja predstavlja balastnu masu s negativnim uticajem u
trčanju na kratkim stazama.
„Pod antropološkim statusom podrazumijevaju se čovjekove sposobnosti i
karakteristike: morfološke karakteristike, funkcionalne sposobnosti, motoričke
sposobnosti, biomehaničke karakteristike, kognitivne sposobnosti, konativne
karakteristike i sociološke karakteristike.“8
2.5.1 Morfološke karakteristike
„Pod morfološkim karakteristikama antropološkog statusa čovjeka najčešće se
podrazumijevaju procesi rasta i čovjekovog ontogenetskog razvoja.“9 (Bompa, 2006)
ukazuje da morfologiju definiše skup karakteristika kao što su građa, tjelesni sastav,
konstitucija kao organizovana i relativno konstantna kategorija. Taj skup se obično
formira od endogenih činilaca (unutrašnjih) i manjoj mjeri egzogenih činilaca
(spoljašnjih), a pod morfološkim karakteristikama antropološkog statusa čovjeka
podrazumijevaju se procesi rasta čovjekovog ontogološkog razvoja. Na osnovu
dosadašnjih istraživanja koje su izvršili (Momirović, Medved, Horvat i Pavšić-Medved,
1969; Kurelić, Momirović, Šturm, Radojević i N. Viskić Štalec, 1975; Stojanović,
Momirović, Vukosavljević i Stolarić, 1980; Hošek i Jeričević, 1982.), formiran je model
latentne strukture morfoloških dimenzija koji sadrži četiri dimenzije aproksimativno
interpretirane kao: faktor longitudinalne dimenzionalnosti skeleta, faktor transverzalne
dimenzionalnosti skeleta, faktor cirkularne dimenzionalnosti tijela (volumen i masa tijela)
i faktor potkožnog masnog tkiva. (Malacko i Rađo, 2004.) ovaj četverodimenzionalni
morfološki prostor označavaju sa četiri faktora i to:
Longitudinalna dimenzionalnost skeleta koja je odgovorna za rast kostiju u dužinu;
Transferzalna dimenzionalnost skeleta odogovorna je za rast kostiju u širinu;
8 T.O. Bompa. (2006). Periodizacija - teorija i metodologija treninga. Zagreb. Str. 159. 9 J. Malacko & I. Rađo. (2004). Tehnologija sporta i sportskog treninga. Sarajevo. Str. 160.
22
Volumen i masa tijela odgovorna za ukupnu masu i obim tijela i potkožno masno tkivo
odogovrno je za količinu masti u orgnizmu.
Pošto longitudinalna dimenzionalnost skeleta najviše korelira sa transferzalnom
dimenzionalnošću, a volumen i masa tijela sa potkožnim masnim tkivom, ovi faktori se
ponekad povezuju tako da formiraju dva faktora i to dimenzionalnost skeleta i
voluminoznost tijela. Koeficijent urođenosti za dimenzionalnost skeleta iznosi oko .95,
voluminoznost tijela .90, a masnog tkiva .50. Prema tome, najveća transformacija pod
uticajem sportskog treninga moguća je kod masnog tkiva, zatim voluminoznosti tijela, a
gotovo je zanemarujuća kod dimenzionalnosti skeleta. Rađo i Wole, (2002).
2.5.2 Funkcionalne sposobnosti U okviru dijagnosticiranja inicijalnog, tranzitivnog i finalnog stanja sportiste,
(Wiliam, Bowerman i Freeman, 1999) navode da se za ocjenu zdravstvenog statusa vrši
mjerenje, bazičnih i specifičnih funkcionalnih i motoričkih sposobnosti, određivanje
strukture ličnosti i mentalnih sposobnosti, te ocjenu situacijske efikasnosti. Mjere se i
kognitivne (intelektualne) sposobnosti te konativne osobine ličnosti, međutim, u atletici
se rijetko provode ovi testovi i upravo je na trenerima da postaknu rad na tim
komponentama, jer u njima leži prilika za napretkom. Razdoblja treninga u periodizaciji
nazivaju se ciklusi.
Svaka aktivnost ljudskog organizma, bez obzira da li se radi o fizičkom radu ili
kontrolisanoj sportskoj aktivnosti, zavisi od: mišićne snage, brzine pokreta i od njegove
izdržljivosti. Zajedničko za sve navedene faktore jeste da se oni ispoljavaju putem
kontrakcije mišićnog tkiva kao pogonske snage. Fiziološki osnov mišićne kontrakcije
obezbjeđuje energija oslobođena u toku biohemijskih reakcija, koje se odigravaju u
organizmu. Energija u ovim biohemijskim rekacijama, koja se oslobađa uvijek kada
reakcioni sistem prelazi sa višeg u niži energetski nivo. Energija se najčešće oslobađa u
obliku toplote. (Stojanović, 1977).
„Razvoj i funkcionisanje kardiovaskularnog sistema prilagođava se zahtjevima
ovog dobnog uzrasta, tako da dolazi do porasta funkcionalnih mogućnosti ovog sistema.
Dolazi do porasta arterijskog krvnog pritiska koji se kreće od 90-105 mmH (12,0-14,0
23
kPa) sistolni a dijastolni od 55-65,0 mmHg (7,3 – 8,7 kPa).“10 Međutim, Đurašković
(2009.) navodi da energija koja je potrebna za fiziološke procese u ćeliji nije toplotna,
već hemijska energija, koja će prouzrokovati mehanički pokret u slučaju mišićne funkcije
u organizmu. Dakle, osnovni oblik energije u organizmu čovjeka jeste hemijska energija
deponovana u hemijskim vezama organskih jedinjenja. Ta potencijalna energija može da
se transformiše u: mehaničku energiju pri mišićnim kontrakcijama, hemijsku energiju za
sintezu raziličitih molekula u ćeliji, energiju za transport različitih supstanci kroz
ćelijsku membranu u unutrašnjost ćelije i obrnuto i električnu energiju nervnih impulsa.
Zdravstveni status je osnovni kriterijum za uključivanjem djece u rad na razvoju
motoričkog ponašanja. Naravno, to je u slučajevima kada su djeca bolesna duži
vremenski period (obavezno ležanje, zarazne bolesti, razni deformiteti i sl.) Postoji veći
broj potencijalno bolesnih stanja kod djece, ali u radu na razvoju motoričkog ponašanja
pažnja se obraća na: status organizma i posturalni status. (Đurašković, 2009).
Status organizma
Status organizma djece kontroliše se na prikladan način:
• status kardiovaskularnog sistema - povremenom palpacijom srčanih frekvencija u
mirovanju, odmah poslije aktivnosti i nakon smirivanja organizma;
• status respiratornog sistema - povremenom pažnjom na disanje tokom aktivnosti
srednjeg i većeg inteziteta;
• pojavu nekih manjih infektivnih žarišta – opažanjem ponašanja i koncentracije, te
mjerenjem tjelesne temparature;
• stanje usne šupljine i zuba – dostavljanjem dokaza roditelja o povremenom pregledu.
Stanja koja sportske trenere navode na sumnju prijavljuju se roditeljima, uz
preporuku da se obrate odgovarajućem specijalisti.
Posturalni status
Posturalni status (držanje tijela) kontroliše se u odnosu na:
• kičmeni stub – skolioza, lordoza, kifoza;
• noge – O, X;
• stopala – ravna i ostali deformiteti.
10 R. Đurašković. (2009). Sportska medicina. Niš. Str. 49.
24
Osim ovih pregleda, obraća se velika pažnja na čistoću tijela, odjeće i obuće, kao i
na higijenske navike djece. Stanja koja se mogu popraviti vježbanjem (stanje
kardiovaskularnog i respiratornog sistema i loša držanja tijela) popravljaju se od strane
sportskog trenera, uz adekvatan izbor i doziranje vježbi i aktivnosti. Za ostala stanja djece
roditelji se upozoravaju i upućuju na odgovarajuće zdravstvene stručnjake.
U biohemiji sporta aerobni i anaerobni procesi (obuhvataju u okviru regulacionih
funkcija prva dva mehanizma) se nazivaju bioenergetske sposobnosti, koje imaju jasno
definisane kriterijume i razrađene trenažne metode sa biohemijskom osnovom, koje
stimulišu tačno određene metaboličke procese.
Tabela 1. Intezitet, kapacitet i efikasnost funkcionalnih sposobnosti (prema Volkov,
1986.)
KRITERIJUMI Anaerobne alaktatne Anaerobne laktatne Aerobne
INTEZITET
Maksimalni aerobni intezitet, Brzina razlaganja makroerga (R/T)
Brzina akumulacije mliječne kiseline (HL/T), Brzina izdvajanja viška CO2 (Ehc. CO2)
Maksimalna potrošnja O2 (VO2 max) Kritični intezitet (Wkp)
KAPACITET Opšti sadržaj SR u mišićima, veličina alaktatnog O2 duga
Maksimum akumulacije mliječne kiseline u krvi Maksimalne promjene pH Maximalni O2 dug
Ukupna O2 potrošnja za vrijeme vježbanja (VO2)
EFIKASNOST Brzina otplate alaktatnog O2 duga
Mehanički ekvivalent mliječne kiseline, (W/HL)
Kiseonički ekvivalent rada, prag anaerobnog metabolizma (ANP)
Pregledom Tabele 1. jasno se vidi da se radi o vrlo složenoj strukturi koja
predstavlja produkt unutrašnjih mogućnosti organizma (funkcionalne sposobnosti), te je
potrebna detaljnija dijagnostika sve tri sposobnosti po sva tri kriterijuma.
Za aerobni intezitet, potrebno je izmjeriti maksimalnu potrošnju kiseonika (VO2
max), za kapacitet potrebno je izmjeriti ukupnu potrošnju O2 za vrijeme vježbanja i za
utvrđivanje aerobne efikasnosti potrebno je odrediti prag anaerobnog metabolizma
(ANP). Kao što je navedeno, energija neophodna za mišićne kontrakcije se obezbjeđuje
uz prisustvo kiseonika, odnosno dio energetskog kapaciteta koji se oslobađa u
mitohondrijama i zbog toga je sporiji od anaerobnih izvora energije.
25
Aktivnosti bazirane na aerobnom kapacitetu su okarakterisane nižim intezitetom
rada i mogu dugo trajati. Aerobni procesi obezbjeđuju energiju putem aerobne razgradnje
glukoze i lipida (lipoliza). Na ovaj način moguće je obezbijediti velike količine energije
što omogućava dugotrajan rad u ovakvom režimu. Obim aerobnih sposobnosti organizma
označava se kao aerobni kapacitet odnosno aerobna moć. Mnogi istraživači smatraju da
je ispravnije govoriti o aerobnoj moći kao sposobnosti da se unese i utroši što veća
količina kiseonika za određeni vremenski period u toku mišićnog rada. Direktna mjera
aerobne moći organizma je maksimalna potrošnja kiseonika (VO2 max) koja predstavlja
maksimalnu količinu utrošenog O2 koji u prirastu inteziteta ne može da se više poveća.
Maksimalna potrošnja kiseonika (VO2 max) se izražava apsolutno (1/min) ili relativno
(m1/kg/min). Mjerenjem ovog parametra moguće je odrediti fizičku radnu sposobnost.
Potrošnja kiseonika se može mjeriti direktno i indirektno, u laboratoriskim i terenskim
uslovima. Iz vrijednosti utrošenog kiseonika može se izračunati kiseonički puls, koji
predstavlja količinu ekstrahovanog kiseonika iz krvi izbačene od strane lijeve komore u
jednoj sistoli, odnosno količini O2 koja se jednom kontrakcijom srčanog mišića dopremi
do tkiva.
„Dobar pokazatelj toga koji energetski sistem najviše učestvuje u nekoj aktivnosti
je stepen mliječne kiseline u krvi. Uzimaju se uzorci krvi te se meri koncentracija laktata.
Prag od 4 miliona mlečne kiseline pokazuje da u resintezi ATP-a i anaerobni i aerobni
sistem jednako učestvuju. Viši stepen mlečne kiseline pokazuju da dominira anaerobni ili
laktatni, a niži da dominira aerobni.“11
Frekvencija srca
Frekvencija srca (HR) je jedan od značajnijih pokazatelja funkcije
kardiovaskularnog sistema. Mjerenje srčane frekvencije (puls) jednostavan je metod, a
pouzdanost i tačnost mjerenja je visoka. Frekvencija srca predstavlja broj otkucaja
srčanih ciklusa u toku jednog minuta.
Prema Đurašković (2009) frekvencija srca u mirovanju, kod zdravih mladih osoba
iznosi 60-80 srčanih ciklusa u minuti. Njene vrijednosti zavise od pola, kod žena je veća
vrijednost nego kod muškaraca za oko 10-15 ciklusa u bilo kojim uslovima. Sa godinama
dolazi do promjene frekvencije srca, kao što se vidi u Tabeli 2.
11 T.O. Bompa. (2006). Periodizacija - teorija i metodologija treninga. Zagreb. Str. 32.
26
Tabela 2. Prosječne vrijednosti frekvencije pulsa u različitim dobnim uzrastima prema
Stojanović (1977)
GODINE ŽIVOTA Frekvencija srca Novorođenče 135 U prvoj godini 120 U 6 godina 95 U 7 godina 92 U 8 godina 90 U 9 godina 88 U 10 godina 86 U 11 godina 84 U 12 godina 82 U 13 godina 80 U 14 godina 78 U 15 godina 76
Treba naglasti da su ovo prosječne vrijednosti i da opseg između max i min.
vrijednosti kreće od 30 do 50 srčanih ciklusa u minuti. Frekvencija srca je mjerena u
uslovima relativnog mirovanja. Dok se kod sportista frekvencija srca spušta i do 30
otk/min, (Nikolić, 1995.) konstatuje da kod netreniranih osoba može da dostigne i do 100
otk/min i u jednom i u drugom slučaju srce u svakom minutu ispumpa 4 do 6 litara krvi.
U naporu je količina ispumpane krvi 4 do 7 puta veća što znači da i srčana frekvencija
mora biti veća. Ona se može povećati samo do određene vrijednosti, koja je limitirana
energetskim procesima u srčanom mišiću, ali i vremenom relaksacije između dvije
kontrakcije, kada se srce puni.
(Đurašković, 2009) takođe navodi da prema preporukama najpoznatijih
proizvođača pulsmetara (''Polar'') intezitet opterećenja je moguće podijeliti u tri zone
zavisno od max srčane frekvencije i to:
• I Zona 50-60% maksimalne srčane frekvencije (Hr max). Ovo je lagana fizička
aktivnost koja odgovara početnicima u rekreativnoj aktivnosti gdje se kao primarni
izvori koriste masti;
• II Zona 60-70% makasimalne srčane frekvencije što podrazumijeva fizičku aktivnost
srednjeg inteziteta. Rad u ovoj zoni ima značajan uticaj na kardiovaskularni sistem;
27
• III Zona je 70-80% maksimalne srčane frekvencije. Radi se o višem nivou aero
fizičkih aktivnosti koji utiču na povećanje vrijednosti maksimalne vrijednosti
potrošnje kiseonika.
Frekvencija srca reguliše se na dva načina: prilivom krvi i kontrolom preko
autonomnog nervnog sistema. Srčana frekvencija je uglavnom pod uticajem ovog drugog
mehanizma, zbog činjenice da simpatički sistem (adrenalin) povećava frekvenciju srca,
dok je parasimpatički (nervus vagus) smanjuje. Najčešći problemi koji opisuju
nepravilnost rada srca su: tahikardija koja se definiše kao srčana frekvencija od preko
100 otkucaja u minuti, i bradikardija koja se definiše kao srčana frekvencija manja od 60
otkucaja u minuti. Kao i kod svakog mišića, pa i kod srca, kada se primjenjuje redovna
fizička aktivnost, masa srca se povećava, pa ono može da odgovori na intezivnije napore.
Istovremeno se srčana frekvencija smanjuje, pa se uz manji utrošak energije i kiseonika
postiže veći rad. Zbog ovih parametara, bitno je konstantno mjeriti srčanu frekvenciju, jer
se na osnovu nje mogu odrediti vrste vježbanja, dužina trajanja i krajnji cilj koji se želi
postići. Srčana frekvencija u mirovanju predstavlja jedan od značajnijih parametara
kondicione pripremljenosti sportista. Kod utreniranih osoba je uvijek nešto niža i kod
vrhunskih sportista može dostići vrijednost do 30 otkucaja u minuti. Međutim njena
vrijednost opada sa godinama. U svakom slučaju, frekvencija srca u mirovanju oslikava
funkciju autonomnog nervnog sistema i odnosa između simpatikusa i parasimpatikusa.
Srčana frekvencija u mirovanju varira od sportiste do sportiste. Srce sa nižom
frekvencijom koristi manje energije od srca sa višom frekvencijom za istu količinu
protoka. Frekvencija srca u miru često se koristi kao pokazatelj uticaja fizičkih trenažnih
opterećenja kod sportista, učenika i osoba koje se organizovano bave rekreacijom.
Đurašković (2009). Mnogi treneri i pedagozi fizičke kulture smatraju usporenje rada srca
u miru kao pokazatelj dobre fizičke kondicije.
„Promet energije odvija se u hemijskim i biohemijskim procesima na nivou svake
ćelije u organizmu konstantno i kada se odvija i ne odvija spoljašnji i unutrašnji rad. U
mišićnim ćelijama se hemijska energija pretvara u mehačku, koju muskulatura koristi za
kontrakciju i održavanje mišićnog tonusa, a dio se pretvara u toplotnu energiju. Ishranom
unijete hranljive materije: bjelančevine, masti i u ugljeni hidrati putem biohemijskih
procesa (oksidativni procesi) daju energiju koja se koristi za sintezu adenozin trifosfata
28
(ATP), odnosno mišićnu aktivnost. Tako se oksidacijom jednog mola glikoze (180 gr.
glikoze) oslobađa 686000 kalorija ili 2872 KJ. Metabolički procesi koji se odvijaju u
organizmu u cilju obezbeđivanja i zadovoljavanja energetskih potreba mišićne
kontrakcije mogu se odvijati u prisustvu O2 (kiseonika) u kom slučaju govorimo o
aerobnim procesima ili bez prisustva kiseonika kada se radi o anaerobnim pocesima. Ova
dva procesa su međusobno neodvojiva.“12
„Minutni volumen srca u toku opterećenja raste proporcionalno intezitetu, a zavisi
od frekvencije srca i udarnog volumena. Maksimalne moguće vrijednosti minutnog
volumena srca iznose u prosjeku oko 20-30 l/min. U toku intezivnijih fizičkih
opterećenja, bilo da se radi o trenažnim ili takmičarskim sportskim aktivnostima, dolazi
do preraspodjele krvi u organizmu. Tako da se najveća količina krvi usmjerava prema
skeletnim mišićima, dolazi do smanjenja dopremanja krvi bubrezima i jetri. Zahvaljujući
ovome, od maksimalne vrijednosti minutnog volumena u toku intezivnih fizičkih
opterećenja koja iznosi 25 l/min, 20 litara je usmjereno prema skeletnim mišićima, a
ostali dio je usmjeren prema splanhičkoj regiji i jetri.“13
Tabela 3. Povezanost srčane frekvencije i procenat maksimalne potrošnje kiseonika
prema Đurašković (2009)
Osobe Min. Vol. Srca (ml/min) Frekv. Srca (udar/min Udarni vol. (ml)
Netrenirane 5.000 70 71,43
Utrenirane 5.000 50 100
(Higgins, 2009) je došao do zaključka da maksimalna frekvencija srca (MHR)
predstavlja najveći broj srčanih otkucaja u minuti. Kod većine ljudi je određena
genetikom i godinama. Kod fizičke aktivnosti maksimalna frekvencija srca počinje da
opada za jedan otkucaj u minuti, dok kod osoba koje redovno treniraju, ona godinama
ostaje nepromijenjena. Pored toga što maksimalna frekvencija srca (MHR) pri fizičkom
opterećenju može da dostiže i vrijednosti do 250 otk/min, porast pri opterećenju je
limitirana na oko 200 kod zdravih i mladih ljudi. Maksimalna frekvencija srca može se
12 R. Đurašković. (2009). Sportska medicina. Niš. Str. 281. 13 R. Đurašković. (2009). Sportska medicina. Niš. Str. 260.
29
teorijski odrediti preko formule MHR = 220 – godine života, međutim u svom ličnom
primjeru, a i u praksi sam nailazio da u odnosu na godine odstupa i do 40 otk/min.
(Stojanović, 1977) dolazi do saznanja da u okviru psihomotornog razvoja tokom
života nastaju promjene psihofizičkih odlika: brzine, snage, izdržljivosti, okretnosti i dr.
Razvoj ovih odlika uslovljen stanjem lokomotornog aparata, karakterom nervne
regulacije, stanjem vegetativnih funkcija (krvotoka, disanja i dr.) i psihičkim faktorima, u
procesu opšteg razvoja ne teče paralelno, iako međusobno ne utiču jedne na druge, te je i
njihov razvojni tok specifičan. Pojedine psihofizičke odlike imaju svoje osobenosti i
zavise od vrste fizičke aktivnosti u kojoj dolaze do izražaja. Otuda izvijesne fizičke
aktivnosti zahtijevaju, ali istovremeno i razvijaju određene psihofizičke odlike sa ovim
osobenostima.
(Đurašković, 2009) ukazuje da pored indirektnog određivanja, maksimalna
frekvencija srca se može direktno procijeniti određenim testovima opterećenja. Srčana
frekvencija zavisi od pozicije tijela, uključene mišićne mase itd. Maksimalna frekvencija
srca je manja oko 5-6% kod plivača u osnosu na atletičare. Ovo se može objasniti
značajnom ulogom ruku u odnosu na noge kod plivača, ali i horizontalnim položajem
tijela koje potpomaže brže vraćanje venske krvi u srce. Voda omogućava tijelu da se brže
hladi, što snižava srčanu frekvenciju. Isto tako možemo konstatovati da je maksimalna
frekvencija srca manja kod vožnje biciklom nego kod trčanja. To se može objasniti
činjenicom da za vrijeme vožnje bicikla određena količina krvi ostaje zarobljena u
nogama, pa je na taj način usporeno vraćanje venske krvi iz donjih ekstremiteta.
2.5.3 Motoričke sposobnosti
Motoričke sposobnosti imaju veoma složenu strukturu i mehanizme izvođenja te
su zbog toga bile predmet istraživanja velikog broja istraživača u svijetu i kod nas.
Različiti autori su različito tumačili motoričke sposobnosti, da bi se kasnije
izdiferencirale motoričke sposobnosti kao što su: snaga, koordinacija, izdržljivost, brzina,
gipkost, ravnoteža, preciznost. Motoričke sposobnosti se obično definišu kao indikatori
nivoa razvijenosti osnovnih kretnih dimenzija čovjeka, koje uslovljavaju realizaciju
kretanja, bez obzira da li su to sposobnosti stečene treningom ili ne.
30
(Malacko, 1982) navodi da prostor motoričkih informacija karakteriše stepen
usvojenosti pojedinih motoričkih zadataka na nivo programa izvođenja. U procesu
sportskog treninga motorički zadaci najčešće se svode na nivo usvojenosti tehnike i
taktike u pojedinim sportskim aktivnostima.
„Pošto djeca posjeduju manju energetsku efikasnost od odraslih, pri bržem
hodanju ili trčanju ona troše veću količinu energije po jedinici tjelesne težine. Uopšte
gledano, djeca imaju niži apsolutni aerobni kapacitet (sposobnost proizvodnje energije uz
prisustvo kiseonika-opštu izdržljivost) koji se postepeno s godinama povećava.“14
„Detaljno proučavanje konstrukcije sportskog treninga neposredno je povezano sa
analizom sportske forme i zakonitosti njenog razvoja“15 Pokušaji tačnog određivanja koje
motoričke sposobnosti su relevantne za pojedine motoričke aktivnosti predstavljaju stalnu
polemiku na mnogim naučnim skupovima i simpozijumima. U tom smislu testiranje je
veoma važan postupak i proces kojim se upravo definišu motoričke sposobnosti koje žele
da se procijene i da se utvrde nivoi i efikasnost primijenjenih programa treninga.
Najčešća podjela prema funkciji koju motorički testovi imaju:
• Testovi za kompletnu procjenu opšteg motoričkog nivoa (testovi opšteg tjelesnog
učinka);
• Testovi za procjenu nivoa pojedinačnih motoričkih sposobnosti (sila i snaga, brzina,
gipkost, koordinacija).
„Pod testom se u najširem smislu rječi podrazumijevaju ispit ili proba pomoću
kojih se provjerava nivo date pojave ili njeno stanje s obzirom na date normative. Test je
instrument za prikupljanje podataka radi pronalaženja određenih zakonitosti. Za
provođenje efikasnih motoričkih istraživanja moraju se koristiti dobri mjerni instrumenti
(testovi) za mjerenje manifestacija. Pod dobrim mjernim instrumentima podrazumijevaju
se prvenstveno dobre metrijske karakteristike testa. Metrijske karakteristike motoričkih
testova su: objektivnost, pouzdanost, valjanost, osjetljivost, i baždarenost. Pored toga
treba voditi računa i o težini zadatka za pojedine uzraste i ekonomičnosti.“16
Brzina se definiše kao sposobnost čovjeka da izvrši veliku frekvenciju pokreta za
najkraće vrijeme ili da jedan pokret izvede za što kraće moguće vrijeme u datim 14 R. Higgins. (2009). Essential Sports Medicine, Blackwell Publishing Oxford. Data status Beograd. Str. 89. 15 J. Malacko & I. Rađo. (2004). Tehnologija sporta i sportskog treninga. Sarajevo. Str. 299. 16 Đ. Nićin. (2008). Antropomotorika. Novi Sad. Str. 186.
31
uslovima. U dosadašnjim istraživanjima, pored genetički uslovljene opšte brzine, u sportu
je utvrđeno postojanje:
• Brzine kretanja sa promjenom pravca (agilnost);
• Brzine sprinterskog trčanja (kratki sprint);
• Segmentarne brzine gdje dolazi do izražaja maksimalna frekvencija pojedinačnih
pokreta konstantne amplitude.
(Malacko i Rađo, 2004) ukazuju na dva osnovna pravca u razvoju brzine, koji
određuju kako sredstva tako i metode koje treba primijeniti su:
• Usavršavanje specifične tehnike, uz postepen porast frekvencije i veliko korišćenje
snage;
• Razvoj energetske potrošnje, uz nervnomišićno prilagođavanje organizma.
Brzina se ne može treningom mnogo razviti, već samo ako je primijenjena na
konkretnu sportsku aktivnost, a to znači da se trening brzine svodi pretežno na stvaranje
uslova (usavršavanje tehnike i koordinacijskih sposobnosti, razvoj eksplozivne snage i
sl.), kako bi se čovjekova prirodna brzina mogla što optimalnije ispoljiti kroz određenu
strukturu kretanja sportskih aktivnosti. To konkretno znači da se tehnika mora prilagoditi
urođenoj brzini čovjeka uz razvoj i drugih relevantnih sposobnosti. Malacko i Rađo
(2004).
„Ravnoteža je sposobnost da se zadrži tijelo u ravnozežnom položaju i da se
koriguje pokretima djelovanja gravitacije zemljine teže, koja oteževa da se održi
ravnotežni položaj djelovanjem spoljašnjih nadražaja (aktivnih remetećih faktora)“17.
„Fleksibilnost se definiše kao sposobnost čovjeka da izvede pokret sa što većom
amplitudom. Kao mjerilo, najčešće se uzima maksimalna amplituda pokreta u raznim
dijelovima tijela. Razlika između aktivne i pasivne fleksibilnosti naziva se deficit aktivne
pokretljivosti.“ 18
Snaga se razvija i primjenjuje u različitim aktivnostima vježbanja pa shodno tome
postoje i različite vrste snage odnosno oblici ispoljavanja snage.
Prema kriteriju režima kakvu mišići razvijaju snagu postoji dinamička i statička.
Kod ispoljavanja dinamičke snage mišići se skraćuju, a njihova unutrašnja napetost se
17 J. Malacko & I. Rađo. (2004). Tehnologija sporta i sportskog treninga. Sarajevo. Str. 183. 18 J. Malacko & I. Rađo. (2004). Tehnologija sporta i sportskog treninga. Sarajevo. Str. 181.
32
mijenja. Kod statičke snage mišići se ne skraćuju, odnosno mišić je učvršćen između
dvije fiksne tačke i zbog toga se povećava njegova unutrašnja napetost. U dinamičkom
radu, nastaje tzv. miometrijska snaga. (Rađo i Wole, 2002)
Eksplozivna snaga je sposobnost da se uloži maksimalna energija u jednom
pokretu za što kraće vrijeme, a ispoljava se u svim pokretima u kojima cijelo tijelo,
njegovi dijelovi ili opterećenje (sprava) produžavaju svoje kretanje usljed dobijenog
impulsa, odnosno početnog ubrzanja, a njegov koeficijent urođenosti iznosi oko 80, tako
daje sa razvojem ove sposobnosti potrebno početi vrlo rano, odnosno između 5-7 godine
života.
Izdržljivost podrazumijeva motoričku sposobnost dužeg izvršavanja određenog
kretanja, bez smanjenja efikasnosti, odnosno dužeg izvršavanja aktivnosti manjim
intezitetom. Koeficijent izdržljivosti kod brzine kreće se između 70 i 80, mogućnost
razvoja iste postoji, ali ne u velikoj mjeri. Izdržljivost se temelji na efikasnosti
funkcionalnih regulacionih mehanizama koji se manifestuju u:
• Energetskim rezervama (adenozintrifosfat, kreatinfosfat, glikogen i kiseonik) i
• Funkcionalnom kvalitetu energetskog potencijala (energetskih procesa).
S tim u vezi, postoji anaerobna izdržljivost na nivou laktatne komponente koja je
odgovorna za izvršavanje kretnih struktura submaksimalnim intezitetom, anaerobna
izdržljivost na nivou laktatne komponente odogovorna je za izvođenje kretnih struktura
maksimalnog inteziteta i aerobna izdržljivost koja je odgovorna za izvođenje kretnih
struktura umjerenog inteziteta. (Malacko i Rađo, 2004).
33
3. DOSADAŠNJA ISTRAŽIVANJA
3.1 Istraživanja morfoloških karakteristika
Pored vladajućih stavova i shvatanja u literaturi u području istraživanja sa
navodom literature koja je konsultovana, morfološke karaketeristike bile su predmet
brojnih istraživanja. Najviše istraživanja je usmjereno na uspješnost u ljudskim
aktivnostima, kao i doprinos u sportskom stvaralaštvu. Morfološke dimenzije
predstavljaju biološku i fiziološku osnovu rasta.
(Mullen, 1940) objavljuje prve radove gdje se spominje faktorska analiza u
antropometriji. Nakon ovog istraživača slijede radovi više autora koji su došli do sličnih
rezultata. Među njima se ističu (Cohen, 1941., Burt, 1944., Rees i Eysenck, 1945.). U to
vrijeme su dobijena dva faktora: generalni faktor rasta i faktor koji razlikuje
longitudinalne od cirkularnih i transverzalnih mjera tijela.
Na relativno malom, ali reprezentativnom uzorku antropometrijskih mjera
(Harman, 1960) (citirano kod Kurelić, Momirović, Stojanović, Radojević i Viskić-Štalec,
1975.) je utvrdio dva primarna faktora koja je definisao kao faktore longitudinalne i
transverzalne dimenzionalnosti skeleta.
Generalni faktor potkožnog masnog tkiva su utvrdili Momirović, Maver i Pađen
(1960.), analizirajući međusobnu zavisnost mjera potkožnog masnog tkiva.
Dalje su utvrdili jedan generalni faktor potkožnog masnog tkiva, analizirajući
međusobno zavisnost mjera potkožnog masnog tkiva.
(Momirović i saradnici, 1968) (citirano kod Babijak, 1984) na uzorku od 4040
ispitanika oba pola, od 12 do 22 godine izmjerili 45 antropometrijskih varijabli.
Multigrupnom metodom utvrdili su postojanje četiri morfološka faktora: longitudinalnu
dimenzionalnost skeleta, transverzalnu dimenzionalnost skeleta, volumen i masu tijela i
potkožno masno tkivo, uz određene specifičnosti s obzirom na uzrast i pol.
(Saltin i Karllson, 1971) smatraju da trajanje aerobnog rada inteziteta 60-85% od
maksimalne potrošnje kiseonika direktno zavisi od prethodne koncentracije glikogena u
skeletnim mišićima. Funkcija respiratornog sistema, pod normalnim okolnostima, ne
ograničava aerobni kapacitet kod sportista i ne sportista. Treningom se povećava
34
vrijednost maksimalne plućne i alveolarne ventilacije, kao i maksimalnu moguću difuziju
gasova u plućima, povećavajući time funkcionalne potencijale respiratornog sistema.
(Viskić-Štalec, 1974) je na uzorku od 424 učenice hronološke starosti od 15
godina primjenila bateriju od 18 morfoloških mjera. Izolovane su dvije latentne dimenzije
i interpretirane kao cirkularna dimenzionalnost tijela i tjelesna masa, longitudinalna
dimenzionalnost skeleta i potkožno masno tkivo.
Faktorskom analizom 18 antropometrijskih varijabli na uzorku od 3400 ispitanika
muškog i ženskog pola, (Kurelić, Momirović, Stojanović, Radojević i Viskić-Štalec,
1975) su utvrdili tri faktora: dimenzionalnost skeleta, volumen i masu tijela i potkožno
masno tkivo. Takođe su navedene i razlike u relacijama u odnosu na pol i uzrast
ispitanika.
(Kurelić, Momirović, Stojanović, Radojević i Viskić-Štalec, 1975) su na osnovu
istraživanja uzorka iz populacije učenika i učenica od V-VIII razreda osnovne škole i
svih razreda srednje škole iskazali strukturu i prikazali razvoj morfoloških i motoričkih
dimenzija omladine. Za procjenu morfoloških dimenzija korišteno je 18 varijabli, a za
procjenu motoričkih dimenzija 37 varijabli. Pored toga, autori su utvrdili postojanje dva
generalna faktora, uslovno nazvani, mehanizam centralne regulacije i mehanizam
energetske regulacije.
(Stojanović, Solarić, Momirović i Vukosavljević, 1975) su na uzorku od 737
ispitanika muškog pola uzrasta od 19 do 27 godina, procijenili pouzdanost 23
antropometrijske varijable. Da bi antropometrijske mjere procjenile sa dovoljnim nivoom
reprezentativnosti, autori ističu da svaka varijabla mora biti mjerena šest puta od strane
šest mjerilaca. Za područje primjene antropometrije može biti dovoljno i jedno korektno
sprovedeno mjerenje, uz obavezu da se i transverzalne dimenzije skeleta mjere tri puta,
kako je uobičajno i za kožne nabore. Ovdje se prvi put primjenila metoda koja zahtjeva
da se na svakom ispitaniku antropometrijske varijable izmjere po tri puta, a svi kožni
nabori šest puta, uz učešće pet mjerilaca. Autori su utvrdili postojanje latentnih dimenzija
odgovornih za volumen i masu tijela, longitudinalnu dimenzionalnost skeleta i potkožno
masno tkivo. Nisu našli dovoljno argumenata da bi potvrdili postojanje i latentne
dimenzije odgovorne za transverzalnu dimenzionalnost skeleta.
35
(Astrand, Rodahl, 1970) su zaključili da se frekvencija srca za vrijeme fizičkog
rada povećava, kako kod sportista, tako i kod ne sportista. Način i stepen ovog povećanja
zavisi od tipa mišićnih kontrakcija. Postojanje ove međuzavisnosti između frekvencije
srca i veličine radnog opterećenja je izuzteno značajno za praksu, pošto pomoću nje
mogu da se kontrolišu trenažna opterećenja. Zahvaljujući ovoj pravilnosti odnosa između
frekvencije srca u naporu i potrošnje kiseonika, odnosno veličine napora, frekvencije srca
u toku fizičkog rada ne predstavalja samo parametar funkcionalne sposobnosti srca, već i
indeks relativnog fizičkog opterećenja.
(Hofman i Hošek, 1987) godine su na ženama starosti od 19-27 godina istraživali
latentnu strukturu morfoloških karakteristika. Pomoću kanoničke faktorske analize na
osnovu 23 antropometrijska parametra, provjerili su postojanje petodimenzionalnog
morfološkog prostora, odnosno, pet dobro definisanih faktora. Prvi faktor se predstavlja
kao volumen tijela, drugi kao potkožno masno tkivo, treći kao longitudinalna
dimenzionalnost skeleta, četvrti kao volumen tijela povezan sa nadprosječnom količinom
mišićnog tkiva i peti kao potožno masno tkivo trupa.
Image analizom na istom uzorku varijabli i ispitanika (Stojanović, Solarić,
Momirović i Vukosavljević, 1975) su analizirali strukturu antropometrijskih dimenzija.
Zaključili su da image analiza posjeduje velike pogodnosti za određivanje latentne
strukture antropometrijskih varijabli i da poseduje izvjesne prednosti nad ostalim
faktorskim tehnikama. Ovim istraživanjem su dobijene iste tri latentne dimenzije kao i u
predhodnom istraživanju, međutim njihov sklop je bio znatno pregnantniji, a struktura
bolje određena.
(Berković, 1977) je u svom obimnom radu pod naslovom „Razlike u nekim
dimenzijama psihosomatskog statusa s obzirom na stupanj angažovanosti u sportu“
izvršio istraživanje sa učenicima završnih razreda srednjih škola sa teritorije Vojvodine,
starosti od 17 do 19 godina, koji su osim u obaveznoj nastavi fizičkog vaspitanja,
sistematski i redovno bili angažovani u sportskim aktivnostima u školskom sportskom
društvu ili bilo kojoj sportskoj organizaciji. Mjerenjem je bilo obuhvaćeno 11
antropometrijskih i 7 antropomotoričkih testova. Dobijeni rezultati ukazuju da se
ispitivane grupe značajno razlikuju u svojim varijablama koje su pripremljene za
procijenu tjelesne građe i u većem broju varijabli za procjenu motoričkih sposobnosti.
36
Kontrolna grupa je bila sastavljena od 400 učenika, takođe završnih razreda srednjih
škola, koji osim nastave fizičkog vaspitanja nisu bili angažovani ni u kakvoj sportskoj
aktivnosti. U prostoru antropometrijskih varijabli najveći doprinos diskriminiranju
sportista i nesportista imali su obim nadlaktice i podlaktice i obim nadkoljenice, a nešto
manji visina tijela, širina karlice i kožni nabor nadlaktice. U prostoru motoričkih varijabli
najveći doprinos u diskriminiranju sportista i nesportista imale su varijable za procjenu
eksplozivne snage. Sprovedene analize u drugom diskriminativnom postupku pokazale su
da se grupe sportista međusobno razlikuju u svim varijablama za procjenu tjelesne građe i
u većem broju varijable za procjenu motoričkih sposobnosti.
(Bala, 1981) je u svom radu izvršio testiranje strukture morfoloških dimenzija
ženskog pola. Na uzorku koji je sačinjavalo 188 osoba ženskog pola, starih od 17 godina,
mjereno je 35 antropometrijskih varijabli. Utvrđeno je postojanje 6 latentnih dimenzija
odgovornih za volumen i količinu potkožne masti, longitudinalna dimenzionalnost
skeleta, dimenzionalnost glave i lica, veličinu zglobova i ekstremiteta, transferzalnu
dimenzionalnost skeleta i dimenzionalnost grudnog koša.
Takođe, (Bala, 1981) je ispitivao strukturu i razvoj morfoloških dimenzija djece
SAP Vojvodine. Prva grupa hipoteza predpostavljala je egzistenciju morfoloških
dimenzija i djelimično je potvrđena. Bila je pretpostavljena egzistencija tri morfološke
dimenzije: dimenzionalnost skeleta, voluminoznosti i mase tijela i voluminoznosti
potkožnog tkiva. Rezultati istraživanja utvrdili su egzistenciju dvije morfološke
dimenzije i kod dječaka i kod djevojčica u svim uzrastima. Prema tome, kod djece su se
druga i treća hipotetska morfološka dimenzija svele na jednu sa karakteristikama obje
dimenzije. Morfološki prostor djece je dvodimenzionalan, a izolovane morfološke
dimenzije kod dječaka veoma su slične odgovarajućim dimenzijama kod djevojčica. Ipak
struktura tih morfoloških dimenzija skladnija je kod djevojčica.
(Hofman i Hošek, 1985) su analizirali strukturu morfoloških karakteristika
ženskih osoba, uzrasta 19-27 godina, na osnovu 33 antropometrijske mjere. Zaključili su
da kod mlađih žena postoje veće razlike u strukturi nego kod učenika, pošto su dobili dva
faktora volumena tijela (jedan definisan više masnim, a drugi mišićnim tkivom), dva
faktora potkožnog masnog tkiva (jedan na ekstremitetima, a drugi na trupu) i
longitudinalnu dimenzionalnost skeleta.
37
(Momirović, Marković, Hošek i Metikoš, 1987) su analizirali morfološka obilježja
96 studenata fizičke kulture na osnovu 17 antropometrijskih mjera. Zaključili su da je
faktorska struktura morfološkog obilježja ispitanika dosta jednostavna. Prvi faktor je
definisan kao longitudinalna dimenzionalnost skeleta (ektomorfija), drugi kao potkožno
masno tkivo (endomorfija), a treći obimima pojedinih dijelova tijela (aktivna mišićna
masa), širinom lakta i ručnog zgloba, širinom ramena i masom tijela (mezomorfija).
(Todorovski, 1997) na uzorku ispitanika muškog i ženskog pola, starih 8 godina
primjenio je 16 antropometrijskih mjera sa ciljem utvrđivanja relacija sa uspješnošću u
gimnastičkom višeboju. Kod dječaka je utvrđeno zanačajno učešće 11 varijabli (visina
tijela, širina ramena i karlice, obim nadlakta i podlakta, masa tijela i kožni nabor
nadlakta) i 6 varijabli kod djevojčica (visina tijela, dužina ruku i nogu, dijametar lakta,
obim podlakta i nadlakta).
(Neljak, 1999) u svom radu ispitivao je strukturu morfološkog prostora na uzorku
od 146 adolescenata starih 15 godina. Primjenjen je skup od 12 morfoloških mjera
izabranih tako da nepristrasno pokriju postojeći model morfološkog prostora. Sprovedena
eksplorativna analiza ukazuje za ovaj uzorak slijedeće:
• formirana su tri faktora koji se mogu definisati kao faktor mekih tkiva, faktor
longitudinalne dimenzionalnosti skeleta i faktor transverzalne dimenzionalnosti
skeleta;
• dobijeni faktor mekih tkiva obrazlaže se velikim učešćem mjera potkožnog masnog
tkiva i mjerama cirkularnih dimenzija uzorka ovog hronološkog doba zbog
nezavršene diferencijacije između masnog tkiva i mišićne mase,
• faktor transverzalne dimenzionalnosti skeleta vjerovatno je ekstrahiran zbog velikog
udjela biološke karakteristike rasta kostiju u dužinu.
Ove dimenzije se ne uklapaju u postojeći model dimenzija morfološkog prostora koji je
određen na uzorcima koji imaju karakteristike stacionarne faze razvoja ovih obilježja.
(Madić, 2000) ispitivao je povezanost antropoloških mjera studenata fizičke
kulture sa njihovom uspješnošću u vježbama na spravama. Dobijeni su rezultati
morfoloških karakteristika koje značajno utiču na vježbanje na spravama:
• u manifestnom prostoru (obim nadlaktice (+), dužina potkoljenice (-), težina tijela (-);
38
• u latentnom prostoru prvog reda (longitudinalna dimenzionalnost skeleta (-),
potkožno masno tkivo (-);
• u latentnom prostoru drugog reda (dimenzionalnost skeleta (-), faktor mekog tkiva (-).
3.2 Istraživanja funkcionalnih sposobnosti
Razumijevanje bilo koje motoričke sposobnosti zasniva se na dobrom poznavanju
osnovnih zakonitosti odvijanja fizioloških procesa u čovjeku. Funkcionalne sposobnosti u
odnosu na efikasnost motoričkog funkcionisanja se ogledaju u sposobnosti adaptiranja
ljudskog organizma na različita opterećenja.
Potrošnja kiseonika je predmet mnogih istraživanja, a ispitivanje potrošnje
kiseonika u oporavku vršili su Krogh (1919), da bi dalja istraživanja aerobnog kapaciteta
bila uglavnom istraživačka problematika (Astrand i Ryming, 1954).
(Bernštajn, 1966.) je pimjetio da ni u jednoj oblasti fiziologije čovjeka nema
takvog intenziteta filogenetskog progresa, kao u oblasti motoričkih funkcija. Prema
tempu razvoja on ide daleko ispred morfoloških promjena u organizmu. Zbog ovih
razloga, u cilju uspostavljanja neophodne i bitne ravnoteže između vegetativnih i
motoričkih funkcija, široko se primjenjuju različite, u pogledu njihove dinamike i
kinematike, fizičke vježbe, koje imaju moćan i koncentrisan uticaj na različite dijelove
centralnog, perifernog i vegetativnog nervnog sistema, što doprinosi njihovom
uravnoteženju.
(Saltin i Karllson, 1971) smatraju da je trajanje aerobnog rada inteziteta 60-85%
od maksimalne potrošnje kiseonika direktno zavisi od prethodne koncentracije glikogena
u skeletim mišićima. Funkcija respiratornog sistema, pod normalnim okolnostima, ne
ograničava aerobni kapacitet kod sportista i nesportista. Treningom se povećava
vrijednost maksimalne plućne i alveolarne ventilacije, kao i maksimalnu moguću difuziju
gasova u plućima, povećavajući time funkcionalne potencijale respiratornog sistema.
Vrijednost relativne maksimalne potrošnje kiseonika je veoma značajna za procjenu
funkcionalnih sposobnosti organizma u sportovima u kojima sportista nosi svoju tjelesnu
masu za vrijeme mišićnog rada, kao na primjer trčanje.
(Wassermann, Whipp, Koyl i Beaver, 1973) potvrdili su ranije nalaze da se
mjerenjem plućne ventilacije može odrediti trenutak kada počinje porast laktata u krvi,
39
odnosno anaerobni prag. Oni su pokazali postupak za neinvazivno određivanje
anaerobnog praga mjerenjem određenih parametara razmjene gasova. Anaerobni prag je
određen na osnovu odstupanja od linearnog porasta produkcije CO2 i ventilacije u odnosu
na porast utroška O2, uporedio sa povećanjem intenziteta rada. Autori su kontrolisali
pouzdanost testova promjenama koncentracije laktata u arterijskoj krvi i zaključili da se
porast ventilacije dobro poklapa sa porastom koncentracije laktata u krvi.
U okviru ispitivanja funkcionalne efikasnosti respiratornog sistema, autori ističu
da se najviše vrši ispitivanje vitalnog kapaciteta pluća. Za procjenu izmjerene vrijednosti
vitalnog kapaciteta pluća obično se koriste različite formule i indeksi pomoću kojih se
njegova veličina iskazuje u funkciji uzrasta i pola, kao i nekih antropometrijskih
dimenzija na osnovu njihove povezanosti sa vitalnim kapacitetom pluća Vandervael
(1964). U nekim radovima izvršena je i procjena prediktivne vrijednosti takvih formula
(Todorović, Mihailović i Stojanović, 1968).
(Grgić, Ivančić-Košuta i Ropac, 1984) ispitivali su tjelesnu sposobnost
determinisanu maksimalnom potrošnjom kiseonika školske djece iz ruralnih krajeva SR
Hrvatske. Za ispitivanje aerobnog kapaciteta korištena je indirektna metoda (Astrandov
test) kod kojeg se maksimalna potrošnja kiseonika procjenjuje pomoću izmjerene
frekvencije srca pri submaksimalnom opterećenju na biciklergometru.
Utvrđivanjem metrijskih karakteristika testova za određivanje funkcionalnih
sposobnosti kardiovaskularnog sistema bavio se (Horvat, 1985). Od mnogih testova
kardiovaskularnih sposobnosti u ovom istraživanju autor je koristio četiri tipa testova.
Prvi test je mjerio aktivnost kardiovaskularnog sistema za vrijeme maksimalnog rada, taj
test je analizirao maksimalnu potrošnju kiseonika. Drugi je bio step test, kojim je mjerena
reakcija frekvencije srca za vrijeme submaksimalnog opterećenja. Treći test je
kombinacija različitih mjerenja u mirovanju, neposredno iza laganog napora i u
mirovanju, nazvan je Schneiderov test. Četvrti je Barachov test, koji uzima u obzir samo
vrijednosti kardiovaskularnog sistema u mirovanju. Ispitivanje je sprovedeno na dvije
grupe ispitanika, od kojih je jedna predstavljala trenirane, a druga netrenirane ispitanike.
Prvu grupu su činili vojnici, a drugu sportisti koji već duži niz godina sistematski
treniraju trčanje na duge staze ili plivanje. Na osnovu rezultata istraživanja, autor je
došao do slijedećih zaključaka:
40
Funkcionalna sposobnost kardiovaskularnog sistema je kompleksna osobina, koja
osim srca i krvnih sudova, zavisi i od niza drugih faktora, u prvom redu od nervno-
vegetativnog i endokrinog sistema. Najveće razlike u funkcionalnoj sposobnosti
kardiovaskularnog sistema kod maksimalnih napora postoje između netreniranih ljudi i
treniranih sportista specijalnih disciplina, test maksimalne potrošnje kiseonika kod trčanja
je pouzdan i osjetljiv test, koji ima koeficijent pouzdanosti od 0.95. mjeri
kardiovaskularnu sposobnost za maksimalne napore i značajno razlikuje trenirane od
netreniranih osoba, Step test mjeri sposobnost kardiovaskularnog sistema nakon
submaksimalnog opterećenja sa koeficijentom pouzdanosti od 0.84. Takođe značajno
razlikuje trenirane od netreniranih ispitanika, Schneiderov i Barachov test nisu pouzdani i
osjetljivi mjerni instrumenti, pa se pomoću njih ne može pouzdano mjeriti funkcionalna
sposobnost kardiovaskularnog sistema.
(Nikolić, 1987) u svom radu zaključuje da metod određivanja anaerobnog praga,
pomoću nelinearnog porasta plućne ventilacije u odnosu na intezitet rada, daje dovoljno
pouzdane procente fizičke radne sposobnosti, te da se može uvrstiti u standardno
testiranje sportista.
Da bi utvrdio funkcionalne sposobnosti, (Janković, 1981) je analizirao uzorak od
345 dječaka i 339 djevojčica u testovima trčanja na 6 minuta (Ismailov test) i 12 minuta
trčanja (Kuperov test). Utvrdio je da 12 minutni test ima visoke predikcije za
objašnjavanje sposobnosti za dugotrajno izvođenje globalnog mišićnog rada sa
prvenstveno aerobnim načinom snabdjevanja energijom.
(Howald, 1989) ističe da uvođenjem mišićne biopsije i drugih savremenih
istraživačkih metoda utvrđeno je da trenažna opterećenja prouzrokuju prvobitne
promjene na nivou mišićne ćelije, koje zatim induciraju procese adaptacije na nivou
kardiovaskularnog sistema i krvotoka. Dalje navodi da mišićni rad zavisi, ne samo od
molekularne strukture i funkcije kontraktilnih bjelančevina, nego i od zadovoljavajućeg
energetskog obezbjeđenja i optimalne aktivacije i koordinacije nervno-mišićnog aparata.
To predstavlja složeni sistem morfofunkcionalnih, bioenergetskih i regulatornih faktora,
koji pretvaraju hemijsku energiju u mehanički rad.
(Milojević i Jakonić, 1991) u istraživanju pod naslovom „Efekti kretnih aktivnosti
na morfo-funkcionalne, motorički i posturalni status studenata fizičke kulture“, iznijeli su
41
slijedeće zaključke. Vaspitno-obrazovni program, kojim je ciljano djelovano na morfo-
funkcionalni, motorički i posturalni status, trajao je 6 mjeseci. Nakon završenog
programa, odnosno između inicijalnog i finalnog mjerenja antropometrijskih parametara,
uočen je pozitivan pomak u razvoju. Takođe, i funkcionalne sposobnosti su pokazale
značajno povećanje. Kao osnovni indikator pozitivnog efekta sprovedenog vaspitno-
obrazovnog programa, pokazalo se povećanje maksimalne potrošnje kiseonika. Dobijeni
rezultati u ovom istraživanju, mogu poslužiti kao inicijalni parametar za komparaciju
morfo-funkcionalnih promjena pod uticajem vaspitno-obrazovnog procesa na FFK-u u
Novom Sadu, a takođe i za posmatranje budućih generacija.
(Antić, 1996) izvršila je istraživanje relacija morfoloških i funkcionalnih
sposobnosti na kretne strukture karatista. Tako je u svom radu pod naslovom "Relacije
morfološkog i funkcionalnog prostora karatista", navela slijedeće zaključke. Dobijeni
pokazatelji daju mogućnost pretpostavke da je za uspješnu realizaciju kretnih struktura u
karateu, bilo da se izvode u mjestu, kretanju, kroz forme borbe ili demonstracije,
neophodna dobra funkcija kardiovaskularnog sistema. Odnosno, potvrdila je pozitivan
uticaj funkcionalnih sposobnosti na kretne strukture sportista.
(Krsmanović, 1997) u svom radu pod naslovom “Povećanje funkcionalnih
sposobnosti kod studentkinja u toku jednosemestralnog vežbanja”, proveo je istraživanje
primjenjenog programa aerobne gimnastike i trčanja u cilju povećanja funkcionalnih
sposobnosti kardiovaskularnog sistema u toku jednosemestralnog vježbanja. Uzorak je
bio sastavljen od studentkinja Filozofskog i Poljoprivrednog fakulteta iz Novog Sada.
Inicijalno stanje funkcionalnih sposobnosti utvrđeno je testovima: frekvencija pulsa u
miru, Harvard step-test i frekvencija pulsa nakon opterećenja u trajanju od pet minuta.
Dobijeni rezultati, naveli su na zaključak da postoji statistički značajna razlika između
inicijalnog i finalnog mjerenja funkcionalnih sposobnosti studentkinja. Iz tih rezultata,
zaključio je, da je primjenjeni program aerobne gimnastike i trčanja, koji je trajao jedan
semestar, imao pozitivan uticaj na povećanje funkcionalnih sposobnosti ispitanika.
(Mitić, Ropret, Višnjić i Radisavljević, 1997) proveli su istraživanje na uzorku od
402 učenika uzrasta 7-8 godina, u okviru Beogradske studije praćena izdržljivosti učenika
I razreda osnovne škole na teritoriji Beograda i u svom zajedničkom radu pod naslovom
"Izdržljivost učenika I. razreda mjerena testom maksimalnog višestepenog opterećenja
42
povratnim trčanjem na 20-m", iznijeli slijedeće zaključke. Učenici su testirani pomoću
testa maksimalnog višestepenog opterećenja povratnim trčanjem na 20 metara. Ostvarena
je statistički značajna razlika u postignutim rezultatima između ispitanika, a takođe,
postoji statistički značajna razlika i između škola. Došli su do zaključka da su
najizdržljiviji učenici prigradskih škola i škola iz centra grada, dok su najslabije rezultate
pokazali učenici koji pripadaju širem centru grada.
(M. Savić i S. Savić, 1998) u svom radu pod naslovom "Tendencije testiranja
funkcionalnih sposobnosti u srednjim školama i na univerzitetu", su analizirali razne
vrste testova za procjenu funkcionalnog stanja jednog organa, organskog sistema ili više
organskih sistema. Iznijeli su takođe, da se kod nas i u svijetu primjenjuje dosta veliki
broj različitih testova koji analiziraju ovu problematiku. Zaključili su da nema idealnog
testa, jer postoje različiti načini klasifikovanja. Neki autori to čine prema instrumentu,
drugi prema intenzivnosti opterećenja, treći prema obliku opterećenja itd. Na osnovu svih
analiza i svog dugogodišnjeg pedagoškog iskustva preporučili su, da se u srednjim
školama i na univerzitetima primjenjuje Kuperov 12 minutni test za procjenu izdržljivosti
i praćenje efekata nastave fizičkog vaspitanja.
(Mladenović, Radovanović i Ranđelović, 2002) u istraživanju pod naslovom
"Razlike u antropometrijskom i funkcionalnom statusu uspješnih i neuspješnih na
prijemnom ispitu Fakulteta fizičke kulture u Nišu 2002. godine", ispitivali su uticaj
antropometrijskih parametara i funkcionalnih sposobnosti u odnosu na uspjeh na
prijemnom ispitu. Izvršili su niz mjerenja i donijeli slijedeće zaključke: da su prosječne
vrijednosti visine i mase tijela i ostale ispitivane antropometrijske dimenzije tijela većih
prosječnih vrijednosti u odnosu na osobe muškog pola koje se aktivno ne bave sportom;
da su debljine kožnih nabora visokih prosječnih vrijednosti u predjelu butine i trbuha što
nije u skladu sa zahtjevima ovih studija; da je frekvencija pulsa u miru u prosjeku nižih
vrijednosti u odnosu na frekvenciju pulsa kod osoba koje se ne bave aktivno sportom što
je rezultat uticaja trenažnog procesa i adaptacije kardiovaskularnog sistema na ove
procese; da su vrijednost arterijskog krvnog pritiska takođe nižih prosječnih vrijednosti;
da su aerobne sposobnosti sagledavane kroz relativne vrijednosti maksimalne potrošnje
kiseonika iznad prosjeka što je rezultat usmjerene selekcije, kao i uticaja trenažnih
procesa. Na kraju su donijeli i konačan zaključak, da za uspjeh na prijemnom ispitu za
43
upis na Fakultet fizičke kulture, izmjerene antropometrijske varijable kao i varijable
funkcionalnih sposobnosti nemaju bitnog uticaja.
(Ponorac, Matavulj, Grujić, Rajkovača i Kovačević, 2005) u zajedničkom radu
pod naslovom "Maksimalna potrošnja kiseonika (VO2max) kao pokazatelj fizičke
sposobnosti sportiste" zaključuju da su najbolje rezultate kada su analizirane vrijednosti
maksimalne potrošnje kiseonika, kao pokazatelja aerobnog kapaciteta, ostvarili
sportisti u sportovima tipa izdržljivosti–veslači. Dobre rezultate ostvarili su i fudbaleri.
Smatraju, da su tome doprinijeli mješoviti karakter ovog sporta i važnost aerobnog
kapaciteta za uspješno bavljenje fudbalom. Takođe su analizirali i razlike u maksimalnoj
potrošnji kiseonika između grupa sportista i nesportista. Uzevši u obzir morfološke i
funkcionalne promjene koje su posljedica trenažnog procesa, zaključili su, da grupa
sportista u odnosu na grupu nesportista, ima statistički značajno veće vrijednosti
maksimalne potrošnje kiseonika.
(Krsmanović, 2006) u svom radu pod naslovom "Faktorska analiza motoričkih
varijabli, funkcionalnih sposobnosti i rezultata u trčanju na različitim dionicama",
istraživao je varijable kojima se utvrđivala funkcionalna sposobnost kardiovaskularnog i
respiratornog sistema. Korištene su varijable: puls u miru, fizički radni kapacitet,
maksimana potrošnja kiseonika pomoću Astrandovog testa, nivo fizičke kondicije
pomoću Hardvard step-testa. Varijable kojima su utvrđivane motoričke sposobnosti su:
skok u dalj iz mjesta, flesibilnost trupa, repetativna snaga trupa, koordinacija tijela i
repetativna snaga ruku. Varijable kojima su utvrđivani rezultati trčanja na različite
dionice su: razultati trčanja na 100m, rezultati trčanja na 200m, rezultati trčanja na 400m,
rezultati trčanja na 800m i rezultati trčanja na 1500m. Urađena je faktorska analiza,
komponentnim modelom prema PB kriteriju. Dobijena su tri faktora koji su definisani
kao: faktor kardiovaskularne efikasnosti, za čiji varijabilitet su odgovorni mehanizmi
oksidativnih kapaciteta, faktor anoksidativnih kapaciteta, za čiji varijabilitet su odgovorni
mehanizmi anoksidativnih kapaciteta i faktor mišićne izdržljivosti, za čiji varijabilitet su
odgovorni mehanizmi za trajanje ekscitacije.
(Gelemanović, Svoboda i Tomas, 2007) u svom radu pod naslovom "Razlike u
motoričkim i funkcionalnim sposobnostima učenika i učenica drugih razreda križevačkih
srednjih škola školske godine 2004/05", iznijeli su sledeće zaključke. Uspoređujući
44
prosječne rezultate testova učenika za školsku godinu 2004./05. svih škola, zaključili su,
da su najbolji rezultati postignuti u testovima MPN i MPT koji su kod svih triju škola
uglavnom izvrsni, rezultati testova MTR i MPR su iznad prosječni dok su rezultati
testova MSD i MIV prosječni kao i test funkcionalnih sposobnosti F-6’. Učenice su
najbolje rezultate, uglavnom izvrsne, postigle takođe u testovima MPN i MPT, nešto
slabije, odnosno prosječne u testovima MTR i MPR dok su test MIV i test funkcionalnih
sposobnosti F-6’ odradile uglavnom ispod prosjeka. Kad su uporedili prosječne rezultate
testova postignutih u školskoj godini 2004./05. s onima iz školske godine 2003./04.
zaključili su, da su rezultati u većini testova bolji što je i bilo za očekivati. Razlog tome
opravdali su činjenicom da su učenici i učenice godinu dana stariji, te su kroz proces
sistemskog vježbanja zasigurno postigli pozitivne pomake kako u razvitku svojih
motoričkih sposobnosti tako i u konativnim crtama ličnosti koji mogu biti onaj
podsticajni faktor za postizanje boljih rezultata, a kod nekih i otkriće vlastitoga talenta i
želje za kontinuiranim bavljenjem fizičkim vježbanjem što svakako i jeste jedan od
ciljeva predmeta fizičkog vaspitanja.
(Batričević, 2008) u svom radu pod naslovom "Diskriminativna analiza
motoričkih i funkcionalnih sposobnosti sportski aktivnih i neaktivnih učenika" proveo je
istraživanje na uzorku 64 ispitanika uzrasta 14 do 15 godina, koji su bili podjeljeni na dva
subuzorka (sportisti i nesportisti), na kojima je primjenjeno devet motoričkih i četiri
funkcionalna testa. Cilj istraživanja je bio da se utvrde razlike u motoričkim i
funkcionalnim sposobnostima između sportista i nesportista. Za utvrđivanje razlika
između subuzoraka korišten je T-test za male nezavisne uzorke i kanonička
diskriminativna analiza. Rezultati su pokazali da se sportisti statistički značajno razlikuju
većim nivoom motoričkih i funkcionalnih sposobnosti od nesportista.
(Mihajlović, 2008) u svom radu pod naslovom "Funkcionalne promjene u
trenažnom procesu vrhunskih sportista", dolazi do zaključka da je trenažnim procesom
moguće poboljšati, odnosno, razviti sve funkcionalne i motoričke sposobnosti sportista
u zavisnosti od ciljanog stanja. U zavisnosti od sredstava i ukupnog potencijala
sportiste razvoj pojedinih sposobnosti, pa tako i funkcionalnih, mogu dostići željeni
nivo. Kako je bitno koja se trenažna sredstva koriste za razvoj funkcionalnih
sposobnosti, isto toliko, a možda i više, neophodno je precizno praćenje tih promjena
45
u trenažnom procesu. Praćenje trenažnog procesa, pogotovo u vrhunskom sportu, je
prioritetni zadatak struke i nauke. Sa takvim pretenzijama izvršeno je i ovo
istraživanje na uzorku kvalitetnih sportista sa ciljem da se na osnovu
antropometrijskih, kardiovaskularnih i metaboličkih parametara potvrde pretpostavke
koje egzistiraju ili će egzistirati u sportskoj praksi.
(Mladenović-Ćirić i Durašković, 2008) na osnovu cilja koji su željeli postići u
radu pod naslovom “Analiza morfoloških karakteristika i funkcionalnih sposobnosti
devojčica selekcionisanih za odbojku”, zaključili su slijedeće. Cilj rada bio je da se na
jednom uzorku od 40 spontano selekcionisanih djevojčica za odbojku uzrasta od 9 do 12
godina, utvrdi kakava je morfološka struktura i funkcionalne sposobnosti. Izmjerene su
sljedeće antropometrijske varijable: masa tijela, visina tijela, predviđena konačna visina
tijela u cm, sjedeća visina tijela, dužina noge, dužina ruke, širina ramena, širina karlice,
širina kukova, srednji obim grudnog koša, obim trbuha, obim nadlaktice, obim
podlaktice, obim butine, maksimalni obim potkoljenice, debljina kožnog nabora u
predijelu leđa, debljina kožnog nabora u predijelu tricepsa nadlaktice, debljina kožnog
nabora u predjelu trbuha, debljina kožnog nabora u predjelu butine, debljina kožnog
nabora u predijelu potkoljenice, index stanja uhranjenosti. Funkcionalne varijable su
mjerene standardnim metodama, a bile su: frekvencija pulsa u miru, apsolutne vrijednosti
maksimalne potoršnje kiseonika, relativne vrijednosti maksimalne potrošnje kiseonika.
Analizom dobijenih rezultata morfoloških karakteristika i funkcionaklnih sposobnosti
spontano selekcionisanih djevojčica za odbojku, zaključili su, da je ovo slaba selekciona
baza za odbojku. Predviđene konačne visine sa rasponom od 159 cm do 171 cm ne
odgovaraju zahtjevima savremene odbojke. Rezultati funkcionalnih sposobnosti su nešto
iznad za dati pol i uzrast, što je odlična selekciona baza za sportove tipa izdržljivosti, te
takvu djecu treba i uputiti ka drugim sportovima.
(Sertić, Segedi i Baić, 2008) u radu pod naslovom “Praćenje promjena motoričkih
i funkcionalnih sposobnosti te antropometrijskih karakteristika učenika tokom
dvogodišnje nastave fizičkog vaspitanja”, radili su istraživanje na uzoraku ispitanika koji
se sastojao od 22 učenika osnovnih škola u Zagrebu. Učenici su praćeni tokom dvije
godine i testirani na početku petog (avgust 2004. g.), šestog (avgust 2005. g.) i sedmog
razreda (avgust 2006. g.). Učenici se tokom trajanja istraživanja nisu bavili niti jednom
46
drugom organizovanom sportskom aktivnošću, osim dva školska časa fizičkog vaspitanja
u okviru osnovno školskog programa. Uzorak varijabli činio je skup od 11 testova za
procjenu antropoloških obilježja koji se koristi u osnovnim školama. Za procjenu
antropometrijskih karakteristika korišteni su: visina, težina, obim podlaktice, kožni nabor
nadlaktice. Za procjenu motoričkih sposobnosti korišteni su: poligon natraške, skok u dalj
iz mjesta, izdržaj u visu zgibom, taping rukom, podizanje trupa. Za procjenu
funkcionalnih sposobnosti korišteno je trčanje 6 minuta. Dvogodišnjim praćenjem
napretka ispitanika tokom nastave fizičkog vaspitanja još jednom je potvrđeno da se
nastavom od 45 minuta dva puta sedmično ne može dugoročno značajno uticati na razvoj
antropoloških karakteristika. Antropometrijske karakteristike mijenjaju se u zavisnosti od
genetskih determinanata ispitanika, ali i ukazuju na negativan trend povećanja mase tijela
zbog povećanja balastne mase (potkožnog masnog tkiva). Većina testiranih motoričkih
sposobnosti ima pozitivan trend razvoja tokom prve godine nastave, međutim, taj se trend
zaustavlja, pa na kraju druge godine napredak bilježi samo varijabla za procjenu
koordinacije (poligon natraške). Zaključili su, da nastava fizičkog vaspitanja, ne
odgovara razvojnim potrebama antropološkog statusa zbog manjka vremena. Međutim,
kako nastava nema za cilj samo razvoj sposobnosti već i sticanje znanja, iluzorno je
očekivati da će nastava fizičkog vaspitanja zamijeniti sportski trening. Vjerovatno će i
dobra organizacija nastavnog procesa, te odabir najpogodnijih metoda rada uticati na
veće pozitivne efekte nastavnog procesa. Ako se zanemari činjenica da je malo vremena
posvećeno organizovanom vježbanju u školi, a pokuša maksimalno dobro iskoristiti
raspoloživo vrijeme, uticaji na sposobnosti učenika bit će još veći.
(G. Bobić i T. Bobić, 2009) u radu pod naslovom “Uticaj izvanškolskih sportskih
aktivnosti na motoričke i funkcionalne sposobnosti te antropometrijske karakteristike
učenika 2. i 3. razreda srednje škole”, izvršili su procjene uticaja vannastavnih sadržaja
na funkcionalne i motoričke sposobnosti. Procjena je vršena na uzorku koji je činilo 40
učenika i 40 učenica (ukupno 80) 2. i 3. razreda Srednje škole “Ivan Švear” iz Ivanić
Grada. Za procjenu morfološkog statusa izabrane su visina i težina, kao varijable koje
najbolje aproksimiraju generalni faktor rasta (Kurelić i sur. 1975.), te opseg podlaktice.
Za procjenu bazičnih motoričkih sposobnosti izabrani su sljedeći testovi: poligon
natraške, skok udalj s mjesta, taping rukom, pretklon trupa i izdržaj u visu. Za procjenu
47
aerobne izdržljivosti korišten je test F6` (trčanje 6 minuta). Prema dobijenim rezultatima
zaključili su, da vanškolske sportske aktivnosti nisu znatno uticale na razvoj izmjerenih
motoričkih i funkcionalnih sposobnosti, te na promjene u nekim morfološkim
karakteristikama kod učenika sportista u odnosu na njihove vršnjake koji nisu uključeni u
neki sportski klub. S druge strane, vanškolske sportske aktivnosti donijele su učenicama
koje se bave sportom, znatno bolje rezultate u izmjerenim varijablama u odnosu na
učenice koje se ne bave sportom. Takvu pojavu su objasniti činjenicom da dječaci koji se
ne bave sportom, puno češće aktivno provode svoje slobodno vrijeme od djevojčica koje
se ne bave sportom. Na osnovu toga, razlike u stepenu razvijenosti izmjerenih motoričkih
i funkcionalnih sposobnosti između učenica koje se bave i onih koje se ne bave sportom,
izraženije su od razlika između učenika koji se bave i onih koje se ne bave sportom.
Međutim, potrebno je detaljnije istraživanje svih faktora koji su mogli djelovati na takav
rezultat, kao što su uslovi rada u pojedinim sportskim klubovima iz Ivanić Grada i
okoline. Zatim, kakav je zaposleni kadar, način provođenja slobodnog vremena
izmjerenih učenika i učenica i dr. Sve to u svrhu maksimalnog razvoja njihovih
motoričkih i funkcionalnih sposobnosti, odnosno, maksimalnog uticaja na poboljšanje
kvalitete njihovog života.
(Trajkovski-Višić, Stipković, Berlot i Višić, 2009) cilj koji su željeli postići u
istraživanju pod naslovom “Funkcionalne sposobnosti djece predškolske dobi” bio je, da
se utvrdi koliko metara dijete predškolske dobi (četiri, pet i šest godina), prosječno
prijeđe u tri minute krećući se po posebno konstruisanom poligonu. Pored toga, željeli su
da utvrde postoje li razlike u pretrčanim metrima s obzirom na pol i uzrast djeteta.
Uzorak ispitanika činilo je 256 djece, od toga, 122 djevojčice i 134 dječaka, uzrasta od
četiri, pet i šest godina koja pohađaju redovan program vrtića bez dodatnog učestvovanja
u nekim od sportskih programa. Od ukupno 256 ispitanika, 100 ih je bilo uzrasta od četiri
godine, od toga, 59 dječaka i 41 djevojčica, 93 ih je bilo uzrasta od pet godina, od toga,
51 dječak i 42 djevojčice i 63 djece uzrasta od šest godina, od toga, 24 dječaka i 39
djevojčica. Procjena funkcionalnih sposobnosti djece određivala se putem testa poligon 3
minute, koji je podrazumijevao kretanje preko zadanog poligona s preprekama. Mjerenje
su izvršili u maloj dvorani na prostoru od 30 metara (10 x 5), u kojoj su djeca trčala preko
poligona. Nakon sprovedenog istraživanja, naveli su sljedeće zaključke: djeci
48
predškolskog uzrasta nije potrebno trenirati aerobne sposobnosti, jer je oni razvijaju
spontano, ukoliko im omogućimo svakodnevno prostor i vrijeme za igru u kojoj
dominiraju aktivnosti trčanja. S obzirom na današnje vrijeme gdje djeca predškolskog
uzrasta previše sjede i svojim sedentarnim načinom života potpomažu pojavu pretilnosti,
uloga struke će pomoći suzbijanje ove bolesti i omogućiti svakom djetetu pravilan rast i
razvoj kako bi uz sav napredak umjesto nazad išli naprijed.
3.3 Istraživanja motoričkih sposobnosti
Postoji veliki broj radova iz ex jugoslovenskih i inostranih stručnih i naučnih
radova iz atletskih sprinterskih disciplina. Za ovaj rad izdvojeni su samo oni radovi koji
su direktno povezani sa predmetom i problemom ovog rada.
Jedno od najznačajnijih istraživanja je izvršio Flajšman (1964) na uzorku od 22
000 dječaka i djevojčica od 12 do 18 godina iz 45 gradova USA. Primijenio je trideset
motoričkih testova za ispitivanje faktora snage i 30 testova za procjenu ostalih motoričkih
sposobnosti: za koordinaciju, brzinu, fleksibilnost, ravnotežu. Faktorskom analizom
izolovano je 7 faktora koji su interpretirani kao: dinamička snaga, statička snaga,
eksplozivna snaga, snaga trupa i balansiranje tereta. Osim toga dobijeno je šest faktora
motorike, koji su po ovom autoru sistematizovani kao: brzina sa promjenom pravca,
ekvilibiranje cijelim tijelom, brzina kretanja ekstremiteta, dinamička fleksibilnost,
statička fleksibilnost i ravnoteža sa otvorenim očima.
(Kurelić i sar., 1975), na reprezentativnom uzorku od 3423 učenika oba pola viših
razreda osnovnih škola i svih srednjih škola iz većih gradova SFRJ, primijenili su 18
varijabli za procjenu antropomotoričkih dimenzija, a za procjenu motoričkih dimenzija
37 motoričkih testova. Primjenom faktorske analize, cjelokupni motorički prostor je
definisan kao prostor mehanizma za regulisanje kretanja. U tom sklopu utvrdili su
egzistenciju dva generalna faktor i to:
- mehanizam centralne regulacije i
- mehanizam energetske regulacije kretanja.
U okviru mehanizma centralne regulacije utvrđena je egzistencija dva podfaktora:
mehanizma za regulaciju intenziteta ekcitacije i mehanizma za regulaciju trajanja
ekscitacije.
49
Zaciorski (1975) pod brzinom se najčešće podrazumijeva sposobnost čovjeka da
neko kretanje izvrši za najkraće vrijeme ili da pokret izvede što je moguće brže u datim
uslovima rada.
Prema (Zaciorskom, 1975) motoričke sposobnosti su oni oblici motoričkih
aktivnosti koji se pojavljuju u kretnim strukturama koje se mogu opisati jednakim
parametrijskim sistemom, koji se mogu izmjeriti istovjetnom skupinom mjera i kojima
nastupaju analogni fiziološki, biološki i psihološki procesi, odnosno mehanizmi.
Kurelić, Momirović, Stojanović, Radojević i Viskić-Štalec (1975) su sproveli
jedno od najznačajnijih istraživanja iz oblasti motoričkog prostora. Oni su na uzorku
učenika oba pola starosti 11,13,15 i 17 godina starosti, primijenili bateriju od 37
motoričkih testova. Kompletan prostor motoričkih sposobnosti, komponentnom
faktorskom analizom identifikovan je kao prostor regulacije kretanje gdje je utvrđena
egzistencija dva generalna faktora i to: mehanizam centralne regulacije kretanja i
mehanizam energetske regulacije. U okviru faktora koji se odnosi na mehanizam
centralne regulacije kretanja, izolovana su dva pod faktora: mehanizam struktuiranja
kretanja i mehanizam sinergističkog automatizma i regulacije tonusa. I kod faktora
energetske regulacije izolovana su i dva podfaktora: Mehanizam za regulaciju inteziteta
ekscitacije i mehanizam za regulaciju trajanje ekscitacije.
(Pistotnik, 1984) istraživao je osnovne metrijske kakrakteristike testova
fleksibilnosti. Utvđeno je da većina testova fleksibilnosti ima dobre metrijske
karakteristike. Ipak, pojavljuju se i testovi sa nižim metrijskim karakteristikama, ali
dovoljno pouzdanim da bi se mogle primjenjivati (ruke, rameni pojasi, noge i trup).
(Šnajder, 1988) ispitivao je uticaj bazičnih i specifičnih motoričkih varijabli na
rezultate sprinta na 60 metara kod polaznica pionirske atletske škole. Provjerena je
hipoteza o odnosima između nekih motoričkih sposobnosti i nekih atletskih disciplina sa
rezultatima sprinta na 60 metara. Ispitivanje je izršeno na uzorku od 39 učenica petog i
šestog razreda osnovne škole uključenih u sportsku atletsku školu. Uzorak varijabli činilo
je 12 testova od kojih su devet testovi primarne motorike, a tri testa su atletske dicipline.
Relacije između prediktorskih varijabli i varijabli sprinta utvrđene su pomoću regresione
analize u manifestnom prostoru. Prema pokazateljima parcijalnih korelacijskih i
regresionih koeficijenata rezultat trčanja na 60 metara zavisi od rezultata koje su učenice
50
postigle u trčanju na 20 metara, skoku u dalj sa zaletom, trčanju na 300 metara i skoku u
dalj iz mjesta, zbog čega bi ove testove bilo pogodno upotrijebiti u sistemu priprema
mladih atletičarki.
(Vuksanović, 1999) ispitivao je uticaj programskih sadržaja atletike na povećanje
nivoa motoričkih sposobnosti i njihovog uticaja na rezultatsku efikasnost u trčanju na 60
metara, skoku u dalj, skoku u vis, bacanju kugle i trčanju na 1000 metara. Uzorak
ispitanika predstavljao je 431 ispitanik, odnosno 217 sportista i 214 nesportista prvog,
drugog, trećeg i četvrtog razreda gimnazije u Podgorici. Cilj rada je da se na osnovu
rezultata postignutog u pojedinim atletskim disciplinama sportista i nesportista procijeni
efikasnost nastavnog procesa fizičkog vaspitanja.
(Kraemer, 1994) je postavio vrlo jednostvnu strukturu treninga za razvoj fizičkih
sposobnosti. Struktura se odnosi na razvoj sposobnosti kroz tri osnovna tipa treninga:
aerobni trening (aerobne sposobnosti), anaerobni treing (anaerobne sposobnosti) i trening
sa opterećenjem (snaga i sila).
(Gambetta, 1997) predlaže unapređenje agilnosti kroz četiri koraka:
- unapređenje elementarnih tehnika kretanja s promjenom smijera,
- daljni razvoj elemntarnih tehnika kretanja u varijabilnim uslovima,
- usavršavanje reaktibilnih zahtjeva,
- izvedba zadataka manipulacijom objektima i protivnikom.
(Bošnjak i Jakovljević, 2006) na uzorku od 30 ispitanika koji se aktivno bave
atletikom, koji je bio podijeljen u tri grupe (trkači, skakači i bacači), analizirana je
eksplozivna snaga donjih ekstremiteta, primjenom validnih testova (skok u dalj iz mjesta,
troskok iz mjesta i abalak). Mjerenje eksplozivne snage donjih ekstremiteta vršeno je u
vrijeme pripremnog perioda treninga. Provedeno istraživanje je imalo za cilj utvrđivanje
razlika koje su postigli ispitanici na primjenjenim testovima. Na osnovu analize i obrade
dobijenih podataka utvrđeno je da se tri grupe atletičara u pripremnom periodu trenažnog
procesa ne razlikuju u postignutim rezultatima na testovima procjene eksplozivne snage
donjih ekstremiteta.
(Marković, 2016) U radu sa paralelnim grupama učenika starijih razreda osnovnih
škola uzrasta 11-14 godina, ispitivan je uticaj funkcionalnog metoda i njegove prednosti
u razvoju snage u odnosu na ranije korištene metode. Kontrolna grupa je primjenjivala
51
metod dinamičkih ponavljanja. Na inicijalnom i finalnom mjerenju testiranje i mjerenja
vršena su EUROFIT i IFPT baterijom testova. Nakon četiri mjeseca istraživanja napredak
koji su postigli učenici pestog, šestog, sedmog i osmog razreda osnovne škole na svim
motoričkim varijablama može se u potpunosti pripisati primjeni eksperimentalno-
funkcionalnog metoda na časovima fizičkog vaspianja.
Većina autora u svijetu zastupa, uz neznatne varijacije, ista gledišta na pripremu
sprintera u pogledu razvoja specijalne snage. Pri tom, naročito se podvlači da vježbe uz
opterećenje treba izvoditi u serijama po 5-6 puta za određeno vrijeme. Težina opterećenja
treba da iznosi 50-60% od maksimalne ili da ona odgovara težini samog sprintera.
Kasnije tokom procesa višegodišnjeg treninga, sprinter postepeno povećava dužinu
opterećenja, ali vrijeme izvođenja vježbi ostaje konstantno (kao i pri vježbama uz mala
opterećenja).
52
4. PROBLEM, PREDMET I CILJEVI ISTRAŽIVANJA
U cjelokupnom sistemu školskog fizičkog vaspitanja centralno mjesto zauzima
nastavna tehnologija, naročito sa aspekta izrade i primjene različitih modela programskog
sadržaja, kao i provjeravanje njihove efikasnosti i uticaja.
Shodno tome, predmet istraživanja predstavljaju morfološko-funkcionalni i
motorički status učenika, odnosno programirani sistem vježbanja na osnovu programa
vannastavne aktivnosti atletike.
Problem istraživanja je uticaj primjene sportskog tretmana vannastavnom
aktivnošću atletikom na trend razvoja morfološkog, funkcionalnog i motoričkog statusa
učenika.
U skladu sa osnovnim problemom istraživanja, iz postavljenog predmeta
istraživanja, proizilazi cilj istraživanja, odnosno utvrđivanje i kvantifikacija
transformacija morfoloških karakteristika, funkcionalnih i motoričkih sposobnosti kod
učenika, izazvanih programiranom vannastavnom aktivnošću atletikom.
Definicija parcijalnih ciljeva:
Kod cjelokupnog uzorka ispitanika dijagnostikovanje morfološko funkcionalnog i
motoričkog statusa učenika u inicijalnom stadijumu, prije aplikacije programirane
vannastavnom aktivnošću atletikom kao i mogućih razlika kod eksperimentalnog i
kontrolnog subuzorka;
Utvrđivanje razlika morfološko funkcionalnog i motoričkog statusa učenika
eksperimentalnog i kontrolnog subuzorka, nakon provedene tromjesečne programirane
vanškolske aktivnosti atletike kod učenika eksperimentalnog tretmana;
Dijagnostikovanje morfološko funkcionalnog i motoričkog statusa učenika u
finalnom stadijumu, nakon programa tromjesečne vannastavne aktivnosti atletike kod
eksperimentalnog subuzorka ispitanika;
Utvrđivanje razlika u morfološko funkcionalnom i motoričkom statusu učenika
inicijalnog i finalnog stadijuma, kod učenika eksperimentalnog subuzorka.
53
5. HIPOTEZE ISTRAŽIVANJA
Hg - Očekuje se da će atletika kao planska vannastavna aktivnost dovesti do statistički
značajnog poboljšanja u morfološkom, funkcionalnom i motoričkom statusu ispitanika
eksperimentalne grupe u odnosu na kontrolnu grupu.
H1 - Na inicijalnom mjerenju ne očekuju se statistički značajne razlike u morfološkom
statusu između eksperimentalne i kontrolne grupe.
H1a - Na inicijalnom mjerenju ne očekuju se statistički značajne razlike u funkcionalnom
statusu između eksperimentalne i kontrolne grupe.
H1b - Na inicijalnom mjerenju ne očekuju se statistički značajne razlike u motoričkom
statusu između eksperimentalne i kontrolne grupe.
H2- Na finalnom mjerenju očekuju se statistički značajne razlike rezultata u morfološkom
statusu između eksperimentalne i kontrolne grupe.
H2a- Na finalnom mjerenju očekuju se statistički značajne razlike rezultata u
funkcionalnom statusu između eksperimentalne i kontrolne grupe.
H2b- Na finalnom mjerenju očekuju se statistički značajne razlike rezultata u motoričkom
statusu između eksperimentalne i kontrolne grupe.
H3 – Eksperimentalna grupa pokazaće statistički značajno veći napredak rezultata u
motoričkom i funkcionalnom statusu u odnosu na kontrolnu grupu.
H3a – Očekuje se statistički značajan efekat primjenjene atletike kao vannastavne
aktivnosti na promjene antropometrijskog statusa
H3b– Očekuje se statistički značajan efekat primjenjene atletike kao vannastavne
aktivnosti atletike na promjene funkcionalnih sposobnosti
H3c– Očekuje se statistički značajan efekat primjenjene atletike kao vannastavne
aktivnosti atletike na promjene motoričkih sposobnosti
54
6. METOD RADA
Metodološki ovaj rad je eksperimentalno istraživanje i polazeći od perioda,
predmeta i problema istraživanja, angažovanja ispitanika, vrste instrumenata za
prikupljanje podataka u istraživanju je primjenjena eksperimentalna metoda,
longitudinalne vremenske određenosti (inicijalno i finalno dijagnostikovanje morfološkog
statusa i nivoa funkcionalnih i motoričkih sposobnosti) sa vremenskom distancom od tri
mjeseca.
6.1 Uzorak ispitanika Uzorak ispitanika činili su učenici osnovnog školskog uzrasta (12 godina +/- 6
mjeseci, muškog pola), ukupno 62 ispitanika podijeljena u dva subuzorka i to
eksperimentalni (31) i kontrolni (31). Prilikom mjerenja ispitanici su bili zdravi i bez
izrazitih morfoloških, motoričkih i fizioloških aberacija. Sav uzorak ispitanika podijeljen
je u dva subuzorka. Prvi subuzorak njih (31) činili su ispitanici koji su pohađali samo
nastavu fizičkog vaspitanja (2 časa po 45 minuta sedmično), a drugi subuzorak ispitanika
njih (31) koji su imali vannastavni programirani trening atletske škole (2 treninga po 45
minuta sedmično), u vremenskom periodu od tri mjeseca.
6.2 Uzorak varijabli
Uzorak varijabli sačinjavao je ukupno 36 varijabli, koje su podjeljene u tri grupe:
prvu grupu čine varijable za procjenu morfoloških karakteristika, drugu grupu čine
varijable za procjenu funkcionalnih sposobnosti, a treću grupu čine varijable za procjenu
motoričkih sposobnosti.
6.2.1 Varijable za procjenu morfoloških karakteristika
Za procjenu morfoloških karakteristika u ovom istraživanju primijenjeno je
petnaest antropometrijskih mjera i to na način kako propisuje internacionalni biološki
program (IBP), primjenjene su sljedeće varijable:
55
Za procjenu longitudinalne dimenzionalnosti skeleta:
• Tjelesna visina (ATVIS);
• Raspon ruku (ARARS);
• Dužina ruke (ADUŽR);
• Dužina noge (ADUŽN).
Za procjenu transferzalne dimenzionalnosti skeleta:
• Širina ramena (AŠIRR);
• Širinina lakta (AŠIRL);
• Širina kukova (AŠIKU);
• Širina koljena (AŠIKO).
Za procjenu voluminoznosti i mase tijela:
• Tjelesna masa (ATMAS);
• Obim nadlaktice (AONDL);
• Obim nadkoljenice (AONDK);
• Srednji obim grudnog koša (ASOGK)
Za procjenu debljine potkožnog masnog tkiva:
• Kožni nabor nadlaktice (AKNAN);
• Kožni nabor trbuha (AKNAT);
• Kožni nabor leđa (AKNAL).
6.2.2 Varijable za procjenu funkcionalnih sposobnosti
Varijable za procjenu funkcionalnih sposobnosti su varijable koje omogućavaju
uvid o opštem funkcionalnom statusu i stepenu opterećenosti organizma učenika. Bazični
pokazatelji funkcionalnog stanja kardiovaskularnog sistema utvrđeni su neposredno prije
i poslije opterećenja odnosno izvođenja Kuperovog testa, a za to su bile primjenjene
varijable kako slijedi:
• Sistolni krvni pritisak u standardnom stojećem stavu na početku testa (FTAGI);
• Dijastolni krvni pritisak u standardnom stojećem stavu na početku testa (FTADI);
• Sistolni krvni pritisak u stojećem stavu na kraju testa (FTAGF);
• Dijastolni krvni pritisak u standardnom stojećem stavu na kraju testa (FTADF);
56
• Frekvencija srca u miru (FREMI);
• Frekvencija srca nakon prve minute oporavka (FOPOJ);
• Frekvencija srca nakon treće minute oporavka (FOPOT);
• Frekvencija srca nakon pete minute oporavka (FOPOT).
Prostor funkcionalnih sposobnosti posmatran je sa aspekta primijenjenih
motoričkih testova i pokriven je varijablama:
• Frekvencija srca u toku rada izražena kao prosječna vrijednost (FREPR);
• Maksimalna frekvencija srca (FREMH);
• Relativna maksimalna potrošnja kiseonika ml/kg/min. (FMHO2);
• Maksimalan broj pretrčanih metara (FREM).
6.2.3 Varijable za procjenu motoričkih sposobnosti
Za procjenu motoričkih sposobnosti bila je primjenjena baterija testova
EUROFIT-a, a na osnovu problema istraživanja izdvojeni su testovi:
• Flamingo (MFLAM);
• Taping rukom (MTAPR);
• Predklon u sjedu (MPRED);
• Skok u dalj iz mjesta (MSKUD);
• Dinamometrija stiska šake (MRUČD);
• Podizanje u sjed iz položaja ležećeg (MSK30);
• Izdržaj u zgibu (MZGIB);
• Trčanje 10x5 metara (MDEHP);
• Istrajno trčanje (MISTT).
6.3 Tehnike mjerenja
6.3.1 Tehnika mjerenja morfoloških varijabli
Tjelesna visina (ATVIS)
Mjerena je antropometrom po Martinu. Prilikom mjerenja ispitanik je bos, stoji u
standardnom stojećem stavu na čvrstoj vodoravnoj podlozi tako da su pete sastavljene,
prsti divergirani za oko 60 stepeni. Glava ispitanika treba da bude u takvom položaju da
57
frakfurtska ravan bude horizontalna. Ispitivač stoji sa lijeve strane ispitanika i kontroliše
da li je antropometar postavljen duž zadnje strane tijela i vertikalno, a zatim spušta
metalni prsten-klizač da horizontalna prečka na glavu (tjeme) ispitanika. Tada se pročita
rezultat na skali u visini gornje stranice trouglovog proreza prstena klizača-klizača,
rezultat se čita sa tačnošću od 0,1 cm.
Dužina ruke (ADUŽR)
Mjerena je skraćenim antropometrom po Martinu. Prilikom mjerenja ispitanik
stoji u standardnom stojećem stavu sa lijevom rukom ispruženom (raširenom) u stranu i
dlanom okrenutim prema tijelu. Ispitivač postavlja jedan krak (prečku) antropometra na
spoljašnji dio akromiona, a drugi na vrh najdužeg prsta ruke. Rezultat se čita sa tačnošću
od 0,1 cm.
Dužina noge (ADUŽN)
Mjeri se antropometrom po Martinu. Prilikom mjerenja ispitanik je u stojećem
stavu sastavljenih peta na čvrstoj, ravnoj podlozi, obavezno bos i malo spuštenih gaćica.
Vrh kraka (prečke) antropometra postavimo na lijevu prednju gornju bedrenu bodlju
(spina iliaca anterior superior) i pročita njena visina od poda, a rezultat se čita sa tačnošću
od 0,1 cm.
Raspon ruku (ARASR)
Mjeri se plastičnom mjernom trakom. Mjerna traka se postavi na parket u sali,
ispitanik se postavi u položaj ležeći prednji sa odručenjem. Jedna ruka se postavi na
početak mjerne trake (na nulu), a na drugoj strani očitavamo rezultat sa tačnoću od 0,1
cm.
Širina ramena (AŠIRR)
Mjerena je skraćenim antropometrom po Martinu. Prilikom mjerenja ispitanik je u
gaćicama i stoji u standardnom stojećem stavu sa ležerno opuštenim ramenima. Ispitivač
stoji sa zadnje strane ispitanika i postavlja vrhove antrpometra spoljni dio jednog i
drugog grebena akromiona, uz dovoljan pritisak da bi se potisnulo meko tkivo. Rezultat
se čita sa tačnošću od 0,1 cm.
Širina karlice (AŠIKU)
Mjerena je pelvimetrom. Prilikom mjerenja ispitanik je u gaćicama i stoji u
stojećem stavu sastavljenih peta. Ispitivač stoji sa zadnje strane ispitanika i postavlja
58
vrhove pelvimetra na jedan i drugi greben karlične kosti na tačke gdje greben presijeca
produžena srednja pazušna linija. Pritisak treba da bude dovoljan da potisne meko tkivo,
a rezultat čitamo sa tačnošću od 0,1 cm.
Dijametar lakta (AŠIRL)
Dijametar lakta se mjeri kliznim šestarom. Prilikom mjerenja ispitanik zauzima
stojeći stav sa laktom savijenim pod pravim uglom. Vrhovi krakova kliznog šestara
postave se na spoljašnji i unutrašnji epikondilus nadlaktice s dvojnim pritiskom da se
potisne meko tkivo. Rezultat se čita sa tačnošću od 0,1 cm.
Širina koljena (AŠIKO)
Dijametar koljena se mjeri kliznim šestarom. Prilikom mjerenja ispitanik je u
položaju sjedećem sa lijevom nogom savijenom pod pravim uglom u zglobu koljena.
Vrhovi krakova kliznog šestara postave se na spoljašnji i unutrašnji epikondilus butne
kosti sa dovoljnim pritiskom da se potisne meko tkivo, a rezultat se čita sa tačnošću od
0,1 cm.
Srednji obim grudnog koša (ASOGK)
Mjeri se plastičnom mjernom trakom. Prilikom mjerenja ispitanik zauzima stojeći
stav sa rukama opuštenim niz tijelo. Mjerna traka se obavije oko grudnog koša uspravno
na osnovu tijela, prolazeći horizontalno kroz tačku pripoja 3. i 4. rebra za grudnu kost.
Rezultat mjerenja se čita kada je grudni koš u srednjem položaju (pri kraju normalnog
izdisaja, odnosno, u pauzi između izdisanja i udisanja). Rezultat se mjeri sa tačnošću od
0,1 cm.
Obim nadlaktice (AONDL)
Mjeri se plastičnom mjernom trakom (ruke opružene). Prilikom mjerenja ispitanik
stoji u standardnom stojećem stavu sa opuštenim rukama niz tijelo. Mjerna traka se
obavije oko lijeve nadlaktice upravo na dio koji odgovara sredini između akromiona i
olekranona. Rezultat se čita sa tačnošću od 0,1 cm.
Obim nadkoljenice (AONDK)
Mjeri se plastičnom mjernom trakom. Ispitanik je zauzeo stojeći stav, težina tijela
je ravnomjerno raspoređena na obje noge. Pristup mjerioca je bočno, sa mjerne strane
tijela. Mjerna traka se obavija vodoravno oko nadkoljenice neposredno ispod glutealnog
nabora.
59
Tjelesna masa (ATMAS)
Mjerena je medicinskom decimalnom vagom sa pokretnim tegovima postavljenim
u horizontalnom položaju, na čvrstu podlogu. Ispitanik je bos u gaćicama stane na
sredinu vage i stoji u standardnom stojećem stavu. Kada se kazaljka na vagi umiri,
očitava se rezultat sa tačnošću 0,1 kg.
Kožni nabor leđa (AKNAL)
Mjeren je kaliperom tipa ''John Bull'' podešenim tako da pritisak vrhova na kožu
bude 10 gr/mm2. Ispitanik je u standardnom stojećem stavu sa rukama opuštenim niz
tijelo. Mjerilac palcom i kažiprstom ukoso podigne nabor kože neposredno ispod donjeg
ugla lijeve lopatice da ne zahvati mišićno tkivo, obuhvati nabor kože vrhovima krakova
kalipera (postavljenim 1 cm ispod svojih prsta) te uz navedeni pritisak očita rezultat.
Čitanje rezultata vrši se dvije sekunde nakon postignutog pritiska (u slučaju dužeg
vremenskog intervala vrhovi krakova iskliznu i rezultat nije tačan). Mjerenje se vrši tri
puta, a kao konačna vrijednost uzima se prosječna vrijednost. Rezultat se mjeri sa
tačnošću od 0,1 cm.
Kožni nabor nadlaktice (AKNAN)
Kožni nabor nadlaktice mjeri se kaliperom marke ''John Bull'' podešenim da
pritisak krakova na kožu bude 10 gr/mm2. Ispitanik zazuzima standardni stojeći stav sa
rukama opuštenim niz tijelo. Ispitivač palcem i kažiprstom uzdužno odigne nabor kože na
unutrašnjoj strani (nad. M. Bicepsom) lijeve nadlaktice na sredini razmaka gdje odgovara
akroiona i olekranona, pazeći da se ne zakači mišićno tkivo, obuhvati nabor kože
vrhovima krakova kalipera (postavljenim naniže od vrhova prsta) i uz gore pomenuti
pritisak se pročita rezultat. Mjerenje se vrši tri puta, a kao konačna vrijednost uzima se
prosječna vrijednost. Rezultat se čita sa tačnošću od 0,1 cm.
Kožni nabor trbuha (AKNAT)
Mjeren je kaliperom marke ''John Bull''. Ispitanik stoji u stojećem stavu sa
opuštenim rukama niz tijelo i opuštenim trbuhom. Ispitivač palcem i kažiprstom
vodoravno odigne nabor kože na lijevoj strani trbuha u nivou pupka (umbilicusa) 5 cm u
lijevo od njega. Pazeći da nebi zahvatili mišićno tkivo, obuhvatimo nabor kože vrhovima
krakova kalipera (postavljenim medijalno od vrhova svojih prstiju) i pročitamo rezultat.
60
Mjerenje se vrši tri puta a kao prosječna vrijednost uzima se za konačan rezultat i očitava
se sa tačnošću od 0,1 cm.
6.3.2 Tehnika mjerenja funkcionalnih varijabli
6.3.2.1 Sprave i rekviziti za procjenu funkcionalnih varijabli
Za procjenu funkcionalnih sposobnosti učenika korišćeni su sljedeći mjerni
instrumenti, tako izolovani da u najvećoj mjeri odgovaraju predmetu i cilju rada.
Mjerenje frekvencije srca vršeno je telemetrijski, pomoću puls monitora marke
''Polar S 710''. Puls monitor se sastoji iz dva dijela: Prvi dio je elastična traka koja se
postavlja oko grudnog koša sa predajnikom koji se stavlja u prekardijalni region.
Elektrode odašiljača mjere preko akcionog napona kože srčanu frekvenciju. Odašiljač,
signale prenosi preko iskre na prijemnik. Prijemnik u vidu ručnog časovnika, postavlja se
na lijevu ruku. Na početku rada aktivira se tajmer i puls monitor, tako da kasnije možemo
precizno da odredimo period rada koji odgovara frekvenciji srčanog rada. Po završetku
srčanog rada puls monitor ostaje aktivan i tokom prvih pet minuta oporavka organizma.
6.3.2.2 Uslovi mjerenja
Testiranje funkcionalnih sposobnosti provedeno je na atletskoj stazi na gradskom
stadionu u Brčkom. Svakom pojedincu je objašnjeno kako i na koji način će se mjeriti
vrijednosti Kuperovog testa. Prije mjerenja ispitanici su se zagrijavali individualno u
istom vremenskom intervalu. Ispitanici su bili obučeni u sportsku opremu. Temepratura
vazduha je bila u granici od 20 -29 stepeni Celzijusa. Jedan mjerilac je mjerio jednog
ispitanika. Ekipu mjerilaca sačinjavali su profesori fizičke kulture koji imaju iskustvo u
radu sa pulsmetrima. Svi mjerioci su bili pripremljeni za realizaciju testiranja, pored
usmenih data su im i pismena uputstva za opis testova, a zapisničarima su pripremljene
liste za upis rezultata.
6.3.2.3 Opis testova i tehnike mjerenja kardiovaskularnih parametara
Određivanje funkcionalnih sposobnosti vršeno je putem indirektne metode (Kuper
testom).
61
Sistolni krvni pritisak u standardnom stojećem stavu na početku testa (FTAGI)
Sistolni krvni pritisak mjerimo indirektnom metodom po Riva Rocciju. Aparat za
mjerenje krvnog pritiska se sastoji od živinog manometra, pumpe i manžetne. Manžetnu
obavijamo oko donje polovine nadlaktice i pumpom upumpavamo vazduh u gumeno
jastuče manžetne, koje preko tkiva nadlaktice posredno vrši kompresiju na (art.
Brahialis). Zatim postavljamo stetoskop u lakatnu jamu odmah ispod donje ivice
manžetne i postepeno ispuštamo vazduh iz gumenog jastučeta. U momentu kada prvi put
čujemo ton, očitamo na manometru pritisak koji tada vlada u manžetni-očitavamo sistolni
krvni pritisak.
Dijastolni krvni pritisak u standardnom stojećem stavu na početku testa (FTADI)
Dijastolni krvni pritisak mjerimo indirektnom metodom po Riva Rocciju. Aparat
za mjerenje krvnog pritiska se sastoji od živinog manometra, pumpe i manžetne.
Manžetnu obavijamo oko donje polovine nadlaktice i pumpom upumpavamo vazduh u
gumeno jastuče manžetne, koje preko tkiva nadlaktice posredno vrši kompresiju na (art.
Brahialis). Zatim postavljamo stetoskop u lakatnu jamu odmah ispod donje ivice
manžetne i postepeno ispuštamo vazduh iz gumenog jastučeta. U momentu kada prvi put
čujemo ton, sinhroni sa srčanim ciklusom postaju sve jači, zatim postepeno slabe, u
trenutku kada se više ne čuju očitamo na manometru pritisak koji tada vlada u manžetni-
očitavamo dijastolni krvni pritisak.
Sistolni krvni pritisak u standardnom stojećem stavu na kraju testa (FTAGF)
Princip je isti kao i kod gore navedenog postupka mjerenja sistolnog krvnog
pritiska na početku testa.
Dijastolni krvni pritisak u standardnom stojećem stavu na kraju testa (FTADF)
Princip je isti kao i kod gore navedenog postupka mjerenja dijastolnog krvnog
pritiska na početku testa.
Frekvencija srca u miru (FREMI)
Mjerenje frekvencije srca vršeno je pomoću puls monitora marke ''Polar'' S 710,
koji telemetrijski memoriše frekvenciju srca tokom mirovanja.
62
Frekvencija srca nakon prve minute oporavka (FOPOJ)
Mejrenje frekvencije srca vršeno je pomoću puls monitora marke ''Polar S 710'',
koji po završetku ostaje aktivan i mjeri frekvenciju rada srca nakon prve minute oporavka
organizma.
Frekvencija srca nakon treće minute oporavka (FOPOT)
Mejrenje frekvencije srca vršeno je pomoću puls monitora marke ''Polar S 710'',
koji po završetku ostaje aktivan i mjeri frekvenciju rada srca nakon treće minute
oporavka organizma.
Frekvencija srca nakon pete minute oporavka (FOPOT)
Mejrenje frekvencije srca vršeno je pomoću puls monitora marke ''Polar S 710'',
koji po završetku ostaje aktivan i mjeri frekvenciju rada srca nakon pete minute oporavka
organizma.
Frekvencija srca u toku rada izražena kao prosječna vrijednost (FREPR)
Mjerenje prosječne vrijednosti frekvencije srca vršeno je pomoću puls monitora
marke ''Polar S710'', koji na kraju automatski iz kumulativne frekvencije srčanih otkucaja
izračunava prosječnu vrijednost.
Maksimalna frekvencija srca (FREMH)
Mjerenje maksimalne vrijednosti frekvencije srca vršeno je pomoću puls monitora
marke ''Polar S 710'' koji automatski memoriše najviši broj srčanih udara u minuti, u toku
trajanja testa.
Relativna maksimalna potrošnja kiseonika (FMHO2)
Mjerenje maksimalne potrošnje kiseonika vršeno je po tabeli za izračunavanje
maksimalne potrošnje kiseonika po Kuper-u.
Maksimalni broj pretrčanih metara (FREM)
Mjerenje vrijednosti frekvencije srca izvršeno je pomoću pulsmetra marke ''Polar
S710'' koji automatski mjeri distancu koju je isipitanik pretrčao.
Testovi za procjenu aerobnog kapaciteta treba da traju duže vremena od pune
imobilizacije aerobnog stvaranja energije, koje iznosi pet minuta. (Šentija, 2009)
Najkraće vrijeme trajanja ovih testova najčešće je šest minuta. Danas u svijetu je
najprihvaćeniji Kuperov test kao najboji terenski test za ocjenu aerobnih sposobnosti.
Prema tome Kuper test se može svrstati u opštu aerobnu srednje trajnu izdržljivost.
63
Kuperov test kao terenski test za ocjenu aerobnih sposobnosti traje 12 minuta. Izvodi se
na atletskoj stazi sa manjom grupom učenika ili pojedinačno. Ispitanik trči tempom po
svom izboru i to submaksimalnog do maksimalnog nivoa opterećenja. Dakle, Kuperov
test je u toku školske godine primijenjen dva puta, a podaci koji su tada dobiveni ukazuju
na pravilan put sagledavanja postojećeg stanja vježbača, na njihovu homogenost ili
heterogenost i na mogućnost doziranja opterećenja. Rezultati koji su dobijeni drugim
mjerenjem ukazuju na to da li su pravilno i adekvatno realizovani programski zadaci i
koliko su oni imali uticaj na transformacione procese u ovom slučaju na kiseoničku
potrošnju organizma. Dobijeni rezultati se porede sa rezultatima koji su dobijeni na
prvom mjerenju, te na osnovu toga izračunava se razlika kiseoničke potrošnje i daje se
ocjena pravilnosti rada. Dobijeni rezultati su najbliža aproksimativna vrijednost potrošnje
kiseonika na kilogram tjelesne težine.
6.3.3 Tehnika mjerenja motoričkih varijabli (baterija testova (EUROFIT-a)
Flamingo (MFLAM)
Faktor statička ravnoteža. Rekviziti: Metalna gredica dužine 50 cm i 4 cm visine, a 3 cm
širine, presvučena materijalom koji se ne kliže maksimalne debljine 5 mm prilijepljenog
za gredicu. Štoperice bez automatskog vraćanja na nulu, tako da se mjerenje nastavlja
nakon zaustavljanja i ponovnog startanja.
NAČIN IZVOĐENJA TESTA: Ispitanik dominantnijom nogom staje na gredu tako da mu
uzdužna osa stopala bude paralelna sa njom. Slobodnu nogu koja je savijena u koljenu,
uhvati za stopalo rukom sa iste strane. Nakon toga, treba pokušati da što duže održi
ravnotežu u stajanju na jednoj nozi, a za održavanje ravnoteže može koristiti slobodnu
ruku. Da bi zauzeo pravilan stav, može se pridržati za mjeriočevu podlakticu, a čim pusti
njegovu podlakticu počinje test-odnosno mjerenje vremena. Kada izgubi ravnotežu (npr.
pusti slobodnu nogu koju drži rukom) uvijek se zaustavlja mjerenje vremena, a sa
mjerenjem se nastavlja kada ispitanik ponovo zauzme pravilan ravnotežni stav, sve do
isteka jedne minute.
NAČIN MJERENJA: Mjerilac stane ispred ispitanika kome je dozvoljen jedan probni
pokušaj kako bi se upoznao sa testom. Nakon probnog pokušaja počinje test. Štoperica se
uključuje kada ispitanik pusti mjeriočevu ruku, a zaustavi je kada ispitanik izgubi
64
ravnotežu, pusti slobodnu nogu ili dotakne tlo bilo kojim dijelom tijela. Posle svakog
pada treba pomoći ispitaniku da zazume ponovo pravilan početni stav.
VREDNOVANJE: Vrednuje se broj pokušaja, a ne padova koji su iskorišćeni za
održavanje ravnoteže u toku jednog minuta. Ako ispitanik 15 puta izgubi ravnotežu u
prvih 30 sekundi, test se završava a ispitanik dobija ocjenu nula, što znači da nije
sposoban da izvrši test.
Taping rukom (MTAPR)
Faktor: Brzina frekvencije ruke. Rekviziti: sto podesiv po visini (švedski sanduk), dva
gumena diska prečnika 20 cm pričvršćena horizontalno za sto a a razmak između centra
diskova iznosi 80 cm a između ivica je 60 cm, četverougaona ploča dimenzija 10x20cm
postavljena na jednakoj udaljenosti između dva diska, štoperica.
NAČIN IZVOĐENJA TESTA: Ispitanik stane ispred stola, sa malo razmaknutim
stopalima. Postavi šaku slabije ruke na četverouganu ploču u centru, a šakom
dominantnije ruke na suprotni disk. Zatim, prenosi šaku lijevo desno između dva diska
što je brže moguće, preko ruke koja se nalazi u sredini. Mora biti siguran da je svaki put
dodirnuo disk. Na znak ''spremi.... sad'' treba izvršiti 25 ciklusa (ciklus-dodir suprotnog
diska i vraćanjen a polazni disk) što je brže moguće, a zaustaviti se na znak ''stop''.
Mjerilac glasno broji cikluse. Test se ponavlja dva puta, a u obzir se uzima bolje
postignuto vrijeme.
NAČIN MJERENJA: Podesiti visinu stola tako da njegova površina dosegne do kukova
ispitanika. Zadatak i kretanje detaljno objasniti i dozvoliti jedan proban pokušaj. Mjerilac
sjedi ispred stola o obraća pažnju na disk kojeg je ispitanik izabrao na početku testa, te
broji dodire ovog diska i uključuje štopericu nakon glasovne komande ''SAD''. Pod
pretpostavkom da je ispitanik započeo na disku X, štoperica se zaustavlja kada ono
dotakne disk X 25-ti put. Tako ukupan broj dodira diska X i Y iznosi 50 ili 25 ciklusa
između X i Y. Preporučuje se da test provode dva mjerioca: jedan koji će da mjeri
vrijeme i podstiče ispitanika, a drugi koji će da broji dodire. Ako ruka ne dodirne disk, taj
ciklus se ne računa.
VREDNOVANJE: Ocjena je vrijeme potrebno da se dotakne disk 25 puta, mjereno u
desetinama sekunde.
65
Pretklon u sjedu (MPRED)
Faktor: pokretljivost u zglobovima trupa. Rekviziti: Sto za testiranje ili sanduk dužine 35
cm, širine 45 cm i visine 32 cm. Mjere gornje ploče su: dužina 55 cm i širina 45 cm. Ova
gornja ploča prelazi stranu sanduka 15 cm o koji se ispitanik odupire nogama. Skala
raspona je od 0 do 50 cm i označena je na sredni ploče. Nepričvršćeni lenjir dužine 30
cm, nalazi se na ploči po kojoj ga ispitanik pomijera rukama.
NAČIN IZVOĐENJA TESTA: Ispitanik je u položaju sjedećem, stopalima se oslanja o
dasku, dolazi u položaj pretklon ne savijajući koljena a opruženim rukama dodirne gornju
ivicu daske. Vrhovima prstiju gura lenjir po obilježenoj skali po stolu, tako što
pretklanjanje vrši ravnomjerno, bez savijanja nogu u koljenima.
NAČIN MJERENJA: Mjerilac stane ispred ispitanika i kontroliše da li su njegova koljena
ispružena. Rezultat testa je određen najdaljom pozicijom koju ispitanik doseže na skali
vrhovima prstiju, a koja se registruje položajem lenjira na obilježenoj skali. Ako prsti na
rukama ne dosegnu istu daljinu, uzima se prosjek dosega dva prvsta. Test se mora izvesti
lagano, sa napredovanjem bez zamaha.
VREDNOVANJE: Vrednuje se bolji rezultat od dva pokušaja sa tačnošću od 1 cm.
Skok u dalj iz mjesta (MSKUD)
Faktor: Eksplozivna snaga donjih ekstremiteta. Rekviziti: Čvrsta podloga na kojoj nema
proklizavanja, npr. dvije tanke strunjače postavljene u produžetku jedna iza druge, kreda,
metar.
NAČIN IZVOĐENJA TESTA: Iz malog raskoračnog stava (vrhovi prstiju su iza
obilježene linije), ispitanik se pretkloni, zaruči i uz zamah rukama naprijed, sunožno
odskoči. Treba da se trudi da doskoči sunožno i zadrži uspravan stav bez pomijeranja
stopala. Skače se dva puta, a računa se duži skok.
NAČIN MJERENJA: Na strunjači na koju se vrši doskok, obilježene su poprečne linije sa
razmakom od po 10 cm, paralelne sa linijom odraza. Prva linija je obilježena na
udaljenosti od jedan metar od linije odraza. Precizno mjerenje vrši se mjernom trakom
vertikalno postavljenom na liniju odraza. Mjeri se razmak od linije odraza do pete bližeg
stopala. Može se dozvoliti da se ponovi pokušaj ukoliko ispitanik padne unazad ili
dodirne podlogu drugim dijelom tijela iza sebe.
VREDNOVANJE: Vrednuje se bolji rezultat od dva pokušaja sa tačnošću od 1 cm.
66
Dinamometrija stista šake (MRUČD)
Faktor: Statička snaga dominantne ruke. Rekvizit: baždareni ručni dinamometar sa
rukohvatom koji može da se pomijera a korišten je model Lafaleter 78010.
NAČIN IZVOĐENJA TESTA: Ispitanik uzme dinamometar u ruku koju je izabrao, stisne
ga što jače može držeći ga udaljenog od tijela i stišće postepeno i bez prekida u trajanju
najmanje dvije sekunde. Test se obavlja dva puta, a ocjenjuje se najbolji rezultat.
NAČIN MJERENJA: Potrebno je vratiti dinamometar na nulu prije testiranja svakog
ispitanika i provjeriti da li je brojčanik dinamometra okrenut prema ispitaniku tokom
testiranja. Pokretni dio rukohvata podesiti tako da dosegne od prvog članka do malog
prsta ispitanika. Prilikom testiranja ruka sa dinamometrom ne dodiruje tijelo. Posle prvog
pokušaja ručica dinamometra se ne vraća na nulu. Ispitanik u drugom pokušaju provjera
da li može dostići ili postići bolji rezultat.
VREDNOVANJE: Vrednuje se bolji rezultat od dva pokušaja u kg.
Podizanje iz položaja ležećeg u položaj sjedeći (MSKZO)
Faktor: Dinamička snaga trbušnih i bedreno natkoljeničnih mišića. Rekviziti: Ravna i
mekana podloga, štoperica i pomoćnik.
NAČIN IZVOĐENJA TESTA: Ispitanik legne na leđa, savije noge pod pravim uglom (90
stepeni). Stopalima razmaknutim 30 cm osloni se o strunjaču. Ruke savijene u laktovima
stavi iza glave. Ponavlja podizanje i spuštanje trupa (laktovi dodiruju koljena) što brže u
roku 30 sekundi. Glasno se odbroji svaki uspiješno izvedeni pokušaj. U toku testa
ispravljati ispitanika ukoliko ne dodirne strunjaču nadlakticama ili koljena laktovima.
Neispravan pokušaj se ne broji.
VREDNOVANJE: Vrednuje se broj ispravno obavljenih pokreta položaj ležeći položaj
sjed u 30 sekundi.
Izdržaj u zgibu (MZGIB)
Faktor: Statička snaga gornjih ekstremiteta. Rekviziti: Vratilo promjera od 2,5 do 4 cm
takve visine da ispitanik sa najvećom visinom u zgibu stopalima ne dodiruje tlo,
štoperica, strunjača ispod vratila, krpa i magnezijska kreda, stolica ili klupica.
NAČIN IZVOĐENJA TESTA: Stati na stolicu i nathvatom se uhvatiti za vratilo. Mejrilac
će pomoći ispitaniku tako što će ga podići do takve visine da mu brada bude iznad
67
hvatišta, uhvativši ga za nadkoljenice. U zgibu treba izdržati što duže, a da se bradom ne
dodirne horizontalno hvatište. Test se završava kada visina očiju dođe ispod hvatišta.
NAČIN MJERENJA: Za komotno zauzimanje položaja u zgibu ispitaniku treba omogućiti
upotrebu stolice na koju, na zahtjev mjerioca on stane. Kada se uključi štoperica,
pomoćnik mjerioca će skloniti stolicu. Ne treba dozvoliti da ispitanik njiše. Štoperica se
zaustavlja kada ispitanik ne može da zadrži položaj koji se zahtijeva od njega. U toku
testiranja se ne saopštava vrijeme koje je proteklo.
VREDNOVANJE: Vrednuje se i bilježi vrijeme izdržaja u zgibu sa tačnošću od desetinke
sekunde.
Trčanje 10x5 metara (MDEHP)
Faktor: Brzina trčanja sa promjenom smijera. Rekviziti: Čista neklizajuća podloga,
štoperica, mjerna traka, ljepljiva traka, čunjevi.
NAČIN IZVOĐENJA TESTA: Ispitanik zauzima položaj srednji start, na glasovni znak
''SAD'' brzo trči prema suprotnoj liniji, prekorači je sa oba stopala i brzo trči nazad. To
ponovi pet puta bez zaustavljanja. Prije ulaska u cilj se ne smanjuje brzina. Teset se radi
samo jednom.
NAČIN MJERENJA: Kredom ili ljepljivom trakom na podlozi se obilježe dvije paralelne
linije na udaljenosti od 5 metara. Obje linije su dugačke 1,20 metara, a na njihovim
krajevima su čunjevi. Tokom testiranja pratimo da li ispitanik prelazi preko linija sa oba
stopala i da li trči po označenoj stazi. Svaki pređeni ciklus obavi se glasno. Teset se
završava kada ispitanik jednom nogom prekorači ciljnu liniju. Ispitanik se ne smije klizati
tokom testa.
VREDNOVANJE: Vrednuje se vrijeme potrebno za pet punih ciklusa trčanja tamo i
nazad, mjereno sa tačnošću od desetinke sekunde.
Istrajno trčanje (MISTT)
Faktor: Maksimalna aerobna izdržljivost. Rekviziti: Sala za fizičko vježbanje ili prostor
dovoljno veliki da se obilježi udaljenost od 20 metara i da ostane barem 1 metar na
svakom kraju slobodan, ljepljiva traka za obilježavanje linija, CD predajnik sa većom
glasnoćom, štoperica za provjeru emitovanja zvučnog signala sa CD, CD sa snimljenim
signalima prema utvrđenom programu.
68
NAČIN IZVOĐENJA TESTA: Brzina trčanja (tamo i nazad na udaljenosti od 20 m)
određuje se vremenski utvrđenim signalima snimljenim na CD. U početku brzina je mala
ali će se svake minute ravnomjerno povećavati. Prilikom svakog novog signala ispitanik
treba da bude na jednoj od linija koje obilježavaju dionicu od 20 metara. Test se završava
ako ispitanik dva puta uzastopno stopalom dodirne ovu liniju na određeni vremenski
signal (toleriše se razlika od max dva koraka). Na CD osim signala za dodir linije,
snimljene su informacije o vremenskoj fazi koja protiče u intervalima od polaminute.
Ova inforlamcija pomaže kod vrednovanja testa. To je poslednji javljeni broj prije
prestanka testa.
NAČIN MJERENJA: Ispitanik naizmjenično savlađuje 20 metarske razmake od jedne do
druge linije, prateći vremenske signale koji se odašilju iz CD uređaja. Test počinje sa
brzim hodanjem ili trčanjem u tempu od 8,5 km na sat. Posle svakog minuta brzina se
progresivno povećava za 0,5 km/h. Za svakog ispitanika prostor za trčanje treba da bude
širok barem 1 metar. Što je veća površina za testiranjena raspolaganju time može više
ispitanika istovremeno da se testira. Prije testiranja treba provjeriti baždarenost
snimljenih signala i glasnost audio CD uređaja. Ako je razlika veća od jedne sekunde
promijeniti CD. U slučaju nesigurnosti u zdravstveno stanje ispitanika preporučuje se
konsultacija sa ljekarom.
VREDNOVANJE: Bilježi se zadnje emitovani broj prije prestanka trčanja.
6.4 Opis istraživanja
Istraživanje je provedeno na uzorku ispitanika starijeg školskog uzrasta doba 12
godina +/- 6 mjeseci muškog pola. Ukupno su istraživanjem obuhvaćena 62 ispitanika,
koji su bili podjeljeni u dva subuzorka i to 31 ispitanik koji su pohađali nastavu fizičkog
vaspitanja i 31 ispitanik koji su bili uključeni u vanškolsku aktivnost (atletski trening).
Prvo je izvršena procjena morfoloških karakteristika, zatim funkcionalnih i motoričkih
sposobnosti. Eksperimentalni i kontrolni tretman traju tri mjeseca. Nakon obrade
podataka ispitivane su eventualne razlike između pomenutih grupa kao i njihova
statistička značajnost, u inicijalnoj i finalnoj fazi treninga (eksperimentalnog i nastavnog
sadržaja) kao i upoređivanje eksperimentalne i kontrolne grupe ispitanika.
69
6.4.1 Kontrolni nastavni sadržaji
Obje grupe (eksperimentalna i kontrolna) su svoje programe realizovale pod istim
uslovima na redovnim časovima nastave fizičkog vaspitanja i to dva puta sedmično.
Tematski sadržaji koji su realizovani sadrže slijedeće elemente (prema nastavnom planu i
programu):
Tabela 5. Nastavni plan i program Pedagoške institucije Vlade Brčko Distrikta
6.4.1.1 Inicijalno mjerenje antropometrijskih, funkcionalnih i motoričkih varijabli Od antropometrijskih parametara primjenjeno je 15 varijabli:
Za procjenu longitudinalne dimenzionalnosti skeleta: tjelesna visina (ATVIS),
dužina ruke (ADUŽR) dužina noge (ADUŽN) raspon ruku (ARASR).
Mjesec Sportske grane Tematske cjeline
FEBRUAR GIMNASTIKA
Vaga Kolut unaprije, kolut unazad Leteći kolut unaprijed Stav o šakama Kolut unazad do stava o šakama
MART
GIMNASTIKA
Preskok zgrčka, preskok raznoška Premet strance Premet napred Niska greda Vaga na niskoj gredi
APRIL RUKOMET
Hhvatanje i dodavanje lopte Vođenje lopte Šut iz trokoraka sa zemlje Skok šut Oduzimanje lopte Tehnika golmana
MAJ
ATLETIKA
Niski start Sprintersko trčanje 60m Sredni start – poluvisoki start Trčanje na srednje pruge Skok u dalj Troskok
JUN FUDBAL
Vođenje lopte Udarci po lopti Primanje i dodavanje lopte Individualna i grupna taktika
70
Za procjenu transverzalne dimenzionalnosti skeleta: širina ramena (AŠIRR),
širina lakta (AŠIRL), širina kukova (AŠIKU), širina koljena (AŠIKO).
Za procjenu tjelesne mase i volumena tijela: tjelesna masa (ATMAS), obim
nadlaktice (AONDL), obim nadkoljenjice (AONDK), srednji obim grudnog koša
ASOGK).
Za procjenu potkožnog masnog tkiva: kožni nabor nadlaktice (AKNAN), kožni
nabor trbuha (AKNAT), kožni nabor leđa (AKNAL).
Funkcionalne sposobnosti su izmjerene po redoslijedu:
Sistolini krvni pritisak u standardnom stojećem stavu na početku testa (FTAGI),
dijastolni krvni pritisak u standardnom stojećem stavu na početku testa (FTADI), sistolni
krvni pritisak u standardnom stojećem stavu na kraju testa (FTAGF), dijastolni krvni
pritisak u standardnom stojećem stavu na kraju testa (FTADF), frekvencija srca u miru
(FREMI), frekvencija srca nakon prve minute oporavka (FOPOJ), frekvencija srca nakon
treće minute oporavka (FOPOT), frekvencija srca nakon pete minute oporavka (FOPOT),
frekvencija srca u toku rada izražena kao prosječna vrijednost (FREPR), maksimalna
frekvencija srca (FREMH), relativna maksimalna potrošnja kiseonika ml/kg/min.
(FMHO2), maksimalan broj pretrčanih metara (FPREM);
Motoričke sposobnosti su mjerene redoslijedom: Flamingo test (MFLAM), taping
rukom (MTAPR), predklon u sjedu (MPRED), skok u dalj iz mjesta (MSKUD),
dinamometrija stiska šake (MRUČD), podizanje u sjed iz položaja ležećeg (MSK30),
izdržaj u zgibu (MZGIB), trčanje 10x5 metara (MDEHP), istrajno trčanje (MISTT).
6.4.1.2 Finalno mjerenje antropometrijskih, funkcionalnih i motoričkih
varijabli
Iste varijable i način mjerenja izvršen je i u finalnom mjerenju.
6.5 Modeli eksperimentalne grupe
Udio psihološke komponente u razvoju sportista i postizanju rezultata na
takmičenjima je veoma značajan. Ako se posmatra razvojno koji su to faktori presudni za
postizanje sportskih rezultata, posebno vrhunskih, mogu se istaći četiri perioda. U prvom
periodu pobjeđivali su najtalentovaniji, u drugom periodu pobjeđivali su osim talenta, i
71
oni koji su najbolje fizički pripremljeni, u trećem periodu talentu i fizičkoj superiornosti
pridodaje se dobra tehnička i taktička pripremljenost. Danas za visoke sportske rezultate,
pored svega toga, potrebna je i dobra psihološka pripremljenost. S. Bijelić, S. Simović
(2005).
„Kada se radi o mladim atletičarima, početnicima period treniga mora da bude
planiran i proveden sa velikom ozbiljnošću i disciplinom. U ovom periodu smanjenjem
inteziteta rada, primjenom sredstava treninga omogućićemo mladom atletičaru da kroz
takav trening regeneriše organizam, a u isto vrijeme da održi funkcije i sposobnosti
organizma kako bi što lakše započeo trening u pripremnom periodu. Poslednjih godina u
sportskoj praksi, stručnom i naučnom radu sve više i češće se posvećuje pažnja pitanjima
strukture sportskog treninga.“ Malacko i Rađo (2004. str. 287.).
6.6 Sportski tretman vannastavna aktivnost-atletika
Istraživanje efikasnosti eksperimentalnog modela trčanja na povećanje aerobne
sposobnosti i njegovog uticaja na razvoj morfoloških karakteristika, motoričkih i
funkcionalnih sposobnosti i brzine trčanja kod ispitanika eksperimentalne grupe
ostvareno je u okviru 36 trenažnih sati u trajanju od tri mjeseca u sportskoj sekciji za
atletiku.
Eksperimentalni trenažni program poroveden je u intervalu od tri mjeseca po dva
časa sedmično, a svaki čas treniga trajao je 45 minuta za eksperimentalnu grupu.
Opterećenje je imalo linijski karakter, a zavisno od cilja treninga primjenjivana su
sredstva, metoda i opterećenja koja su adekvatna razvoju aerobnih sposobnosti kod djece
kao što je prikazano u tabeli.
Tabela 6. Program treninga za eksperimentalnu grupu Marinković (1977).
Mikrociklus 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 12
Dani mikrociklusa 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 49
Trenažni dani 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 24
Trajanje trеninga u min. 45 45 45 45 45 45 45 45 45 45 45 45 720
Trajanje treninga u mikrociklusu 90 90 90 90 90 90 90 90 90 90 90 90 180
72
Struktura pojedinačnog trenažnog časa za realizaciju eksperimentalnog programa
bila je četvorodjelna:
1. Uvodni dio časa (5 minuta)
2. Pripremni dio časa (10 minuta)
3. Glavni dio časa (pretežno motorička vježbanja aerobnog karaktera za
povećanja nivoa brzine i kvaliteta trčanja (35 minuta))
4. Završni dio časa (10 minuta)
Uvodni dio časa imao je za cilj da zagrije organizam učenika i „uvede“ ispitanike
organizovano u rad za realizaciju zadataka u glavnom dijelu časa. Korišteni su
jednostavni prirodni oblici kretanja (globalno zagrijavanje, hodanje, brzo hodanje,
trčanje, skakanje, elementarne igre i hvatalice), sa već formiranim motoričkim
stereotipom da bi se omogućio dinamički režim rada cijelog organizma.
Pripremni dio časa imao je za cilj angažovanje cijelog mišićnog sistema,
pripremu mišića, posebno tetiva i ligamenata, za potpuniji razvoj organizma za
realizaciju zadataka u glavnom dijelu časa. Prema fiziološkom uticaju primjenjivane su
vježbe za jačanje mišićne snage, istezanje mišića i tetiva, labavljenje mišića kroz
specifično zagrijavanje, vježbe istezanja, vježbe oblikovanja i specifične vježbe za trčanje
zavisno od zadataka predviđenih u glavnom dijelu treninga. Sačinjeno je 4-5 tzv.
kompleksa motoričkih vježbi sa ciljem uticaja na aparat za kretanje, srčano-sudovni i
kardio-respiratorni sistem. Osim toga, kompleksi su se razlikovali i po složenosti pokreta
i nivou opterećenja što je uticalo i na redoslijed primjene na času. Ovakvim postupkom
ispitanici eksperimentalne grupe su svakako proširili motoričko iskustvo u postepenom
usvajanju složenih pokreta i nivoa opterećenja.
Glavni dio časa sadržao je motorička vježbanja iz eksperimentalnog modela
trčanja na povećanje aerobne sposobnosti. Osim toga, nastojalo se da se kod ispitanika
eksperimentalne grupe razvije psihička stabilnost, motivacija i mikrosocijalna
prilagođenost na promjenjive uslove u toku motoričkog vježbanja. Na početku glavnog
dijela časa, ostvareni su zadaci u funkciji veće aktivnost centralnog nervnog sistema, a na
kraju i oni koji zahtijevaju veće angažovanje vegetativnih funkcija.
73
Završni dio časa imao je za cilj da podstiče procese oporavka, odnosno postepeno
smanjivanje opterećenja, funkcija organizma i globalna demobilizacija sistema, vježbe
relaksacije i vježbe opuštanja.
Obim rada i intezitet opterećenja na časovima bio je primjeren sposobnostima i
osobinama ispitanika.
Program vježbi u eksperimentalnom modelu trčanja na povećanje aerobne
sposobnosti:
U početku eksperimentalnog tretmana kod ispitanika ekpserimentalne grupe
trenažni rad je počeo razvojem odgovarajuće jakosti aparata za kretanje što je postignuto
prvo razvojem brzinske i eksplozivne, repetativne i na kraju maksimalne snage.
Treningom jakosti i snage povećana je sposobnost bržeg i potpunijeg aktiviranja
motoričkih jedinica visokog nivoa opterećenja, što je omogućilo pojačanu aktivaciju
agonističkih mišića i porast jakosti.
Tabela 7. Osnovni zadaci po fazama kod realizacije eksperimentalnog metoda
trčanja na povećanje aerobne sposbnosti. Marinković (1977).
BRZINA
Učenje racionalne strukture kretanja i
uklanjanje dodatnih kretnji koraka
Transminisija snage u brzu
kontrakciju uvođenjem novih
koordinacionih pokreta (rad ruku i
stopala, okreti)
Učenje brzih kompleksnih pokreta pri
kontroisanoj brzini
Maksimalna brzina trčanja i kretanja
kroz takmičenja i testova.
74
Tabela 8. Područja kod realizacije eksperimentalnog metoda za usavršavanje
tehnike i brzine trčanja sa specijalnim vježbama za sprintere. Marinković (1977)
1. Izmahivanje slobodnom nogom napred-nazad. Jedna ruka je položena na kuk a
drugom se pridržavamo za neki predmet u visini ramena i sa njom održavamo
ravnotežu. Akcenat zamaha je unapred ili unazad s tim da se iz krajnje tačke mišići
tako opuste da ona treba da se vrati u ravnotežni položaj pod uticajem sile zemljine
teže.
2. Istezanje mišića prednje strane buta i trupa. Vježbu izvesti 3-4 puta.
3. Jačanje svoda prstiju na ruci i leđnih mišića. Izvesti 2-3 puta.
4. U uporu ležećem za rukama mijenjati noge. Kada je napred odskočna noga krenuti
naprijed kao iz niskog starta.
5. Jačanje mišića zadnje lože buta. Izvesti 2-3 puta.
6. Trčanje u mjestu sa laganim pomjeranjem napred u lagani otpor partnera. Izvesti
2-3 puta po 20-30 metara.
7. Skokovi s noge na nogu. Izvesti 2-3 x 20-30 m.
8. Pretkloni sa stopalima pod uglom od 90 stepeni. Istezanje zadnje lože buta.
9. Pretklon trupom sa raširenim nogama.
10. Zaklon trupa unazad. Istezanje mišića prednje strane tijela. Izvesti 2-3 puta.
Tabela 9. Vježbe kod realizacije eksperimentalnog metoda za usavršavanje tehnike i
brzine trčanja Marinković (1977).
1. Trčanje u obliku slova T
2. Trčanje oko stalka (unutra, spolja)
3. Trčanja u kvadratima
a.) Naprijed
b.) Bočno
c.) Kružno
d.) Unazad
4. Trčanje oko stalka (osmica) s preskokom nakon okreta
5. Tračnje u zadatom nepravilnom polignou
6. Promjena načina trčanja u trenutku promjene smijera
7. Vijugavo trčanje
8. Cik-cak trčanje oko znaka, naprijed-nazad sa zaustavljanjem
9. Trčanje u trouglu
Razvoj opšte izdržljivosti (aerobnih sposobnosti)
Stimulisanje aerobnih sposobnosti ispitanika odvijalo se pomoću nespecifičnog
vježbanja kao što su različiti oblici trčanja. Pri tome se samo tokom prvih nekoliko dana
trenažnog rada koristila i metoda ravnomjernog trčanja. Ovako trčanje djelovalo je na
75
organizam korisno (da se usklađuje koordinacija rada mišića i ritam disanja, rad srca da
bude ritmičan), što je omogućilo dopremanje kiseonika do mišića i razgradnju glikogena
bez stvaranja mliječne kiseline. Primjena trčanja preko dvadeset minuta u procesu rada,
uslovila je sagorijevanje masti i pozitivno je djelovana na formiranje depoa glikogena u
jetri. (Šentija, 2009)
Intezitet u trčanju dionica kretao se u granicama od brzog trčanja (80% od
maksimalnog brzog tempa) do usporenog trčanja (20% od maksimalnog tempa), te su se
ovakvim promjenjenim intezitetom uspješno stimulisali aerobni procesi. Trčanje
promjenjivim intezitetom bilo je vremenski ograničeno na 20-30 minuta neprekidnog
rada ili se odvijalo u nekoliko serija od po 6-10 minuta, sa kratkim intervalima hodanja
pri čemu se puls smanjivao do 120 – 130 otk/minut.
Osim toga prisutno je bilo i kombinovanje specifičnih i nespecifičnih metoda. Pri
takvoj metodici promjenjivog inteziteta u radu, intezivniju fazu činile su vježbe sa
loptom, a fazu sporijeg tempa – lagano trčanje. Ili, bilo je i suprotno, u intezivnom tempu
trčalo se tri minuta ili duže (10 minuta), a manje intezivni rad bio je npr., dodavanja lopte
u parovima ili trojkama u istom vremenskom preiodu.
Tabela broj 11. Model periodizacije treninga izdržljivosti u predpubertetu S. Bijelić, S. Simović (2005.)
Vježba Distanca Trajanje
Intenzitet (brzina aktivnosti)
Broj ponavljanja Pauza (u min)
Igre - Srednja do brza 2 - 4 Promjenjiva (do potpunog oporavka)
Kontinuirane štafete 40-20 m Srednja 2 – 4 2 - 3
Aerobna aktivnost 20 – 60 min Umjereno i ravnomjerno
1 – 2 zavisno o distanci
-
Tabela broj 12. Model periodizacije treninga izdržljivosti u pubertetu S. Bijelić, S. Simović (2005.)
Vježba Distanca Brzina aktivnosti Broj ponavljanja Pauza
(u min)
Igre i štafete 40-200m Srednja do brza 3 – 5 Promjenjiva
Intervalni trening trčanja 200-400m Srednja 3-5 (manje za 400 m )
2 - 3
Aerobna aktivnost (duga ponavljanja)
800-2000 m Ravnomjerna 1 – 3 3 - 5
76
Kombinovani režim rada u procesu eksperimentalnog modela trčanja činile su
vježbe koje opterećuju aerobni i anaerobni mehanizam organizma za razvoj specijalne
izdržljivosti. Ovaj režim rada stastojao se od trčanja, razvojnog i održavajućeg karaktera
primjenom metoda ponavljajućeg opterećenja. Trajanje tehničko-taktičkih vježbi (obično
situacionog karaktera) bilo je od 5 do 10 minuta.
6.7 Matematičko-statistička obrada podataka
Shodno postavljenim hipotezama i cilju istraživanja, metodologija obrade
podataka i analiza dobijenih rezultata prikazana je u nekoliko cjelina. Prvi dio prikaza
rezultata istraživanja odnosi se na analizu osnovnih deskriptivnih karakteristika
primjenjnih varijabli na inicijalnom mjerenju za eksperimentalnu i kontrolnu grupu
ispitanika. Drugi dio je obuhvatio prikaz analize razlika između eksperimentalne i
kontrolne grupe na inicijalnom mjerenju u sva tri prostora istraživanja. Zatim su u trećem
dijelu prikazani rezultati analize razlika između eksperimentalne i kontrolne grupe na
finalnom mjerenju, a zatim i efekti promjena u svakom od analiziranih prostora.
77
7. INTERPRETACIJA REZULTATA SA DISKUSIJOM
7.1 Analiza deskriptivnih karakteristika i razlika inicijalnog i finalnog mjerenja
primjenjenih varijabli eksperimentalne grupe
Deskriptivna analiza rezultata antropometrijskih, motoričkih i funkcionalnih
varijabli eksperimentalne grupe na inicijalnom mjerenju (Tabela 13) pokazala je da kod
primjenjenih varijabli nema statistički značajnog odstupanja distribucije rezultata od
normalne distribucije. Uočena je nešto veća asimetrija distribucije rezultata kod
dužinskih mjera i to ka zoni viših vrijednosti (negativan skewness). Kod većine mjera
vidljiva je povećana homogenost rezultata (male vrijednosti KV), osim kod mjera
potkožno masno tkivo. Kod rezultata mjerenja motoričkih varijabli može se zapaziti da u
većini varijabli eksperimentalna grupa ima bolje prosječne vrijednosti od kontrolne
grupe, kao i da je veća homogenost rezultata u toj grupi u odnosu na kontrolnu. Kod
rezultata testova za procjenu funkcionalnih karakteristika eksperimentalne grupe, zapaža
se mala varijabilnost rezultata (koeficijenti varijabilnosti uglavnom ispod 0,10) i blaga
asimetrija distribucije ka zoni viših vrijednosti u varijablama METRI, FCPOSLE i
VO2MAX.
Tabela 13. Osnovni deskriptivni parametri rezultata svih varijabli eksperimentalne grupe na inicijalnom mjerenju
Varijable Min. Max. AS SD Skew. Kurt. KS KV VISINA 159,0 197,0 182,568 7,398 -1,001 2,717 0,327 0,04 MASA 47 81 66,292 8,162 -0,154 0,082 0,838 0,12 RASPRU 160 195 183,531 7,500 -1,056 2,111 0,715 0,04 DUŽRUK 69 84 78,693 3,642 -1,116 0,671 0,097 0,05 DUŽNOG 92,0 116,5 105,581 5,754 -0,117 -0,192 0,981 0,05 ŠIRLAK 7,0 9,3 8,219 0,466 -0,390 1,495 0,213 0,06 ŠIRRAM 33,0 47,0 39,565 2,985 0,177 0,471 0,627 0,07 ŠIRKUK 30 39 32,522 2,249 1,286 1,307 0,063 0,07 ŠIRKOL 9,5 13,0 10,839 0,817 0,593 0,087 0,330 0,07 SOGKOŠ 79 98 88,714 4,623 -0,116 -0,420 0,929 0,05 OBNADL 20 30 25,683 2,427 0,015 -0,335 0,557 0,09 OBNADK 42 56 50,325 3,208 -0,649 0,239 0,334 0,06 NBNAD 3,0 7,0 4,529 0,874 0,904 0,949 0,274 0,19 NBLEĐ 4,0 11,5 8,935 1,788 -0,711 0,252 0,293 0,20
78
NBTRB 4,5 15,1 10,258 2,520 -0,480 0,120 0,339 0,24 FLAMINGO 5 14 8,552 2,434 0,048 -0,608 0,745 0,28 TAPRUK 10 15 12,233 0,918 -0,021 0,875 0,754 0,07 PRDSED 41 52 45,132 2,986 0,806 -0,343 0,186 0,07 SKDALJ 185 245 202,583 15,004 1,325 1,779 0,473 0,07 RUČDIN 19 38 31,452 4,335 -0,736 1,290 0,431 0,14 SDLŽ 30s 21 33 24,904 2,454 0,972 2,604 0,634 0,10 ZGIB 19 80 55,862 14,921 -0,530 0,318 0,598 0,27 TRČANJE 10x5 13,0 20,5 16,894 2,033 -0,068 -0,916 0,994 0,12 ISTTRČ 60 86 72,771 6,869 0,008 -0,520 0,571 0,09 TAPRE1 90 134 115,902 11,623 -0,471 -0,595 0,455 0,10 TAPRE2 60 101 73,261 10,440 0,939 0,637 0,791 0,14 TAPOSLE1 137 163 146,813 7,031 0,651 -0,097 0,659 0,05 TAPOSLE2 76 129 94,354 12,680 1,156 2,036 0,354 0,13 OPORAVAK1 190 205 199,871 3,117 -1,178 1,892 0,094 0,02 OPORAVAK3 160 183 167,772 6,428 1,034 0,257 0,399 0,04 OPORAVAK5 123 166 135,584 10,385 1,631 2,810 0,085 0,08 FCPRE 58 69 64,392 2,895 -0,440 -0,651 0,181 0,05 FCPROSEK 134 141 137,733 1,574 -0,082 0,441 0,488 0,01 FCPOSLE 205 214 211,062 2,128 -1,021 1,416 0,456 0,01 METRI 2.000 2.700 2.551,291 147,371 -2,273 6,236 0,109 0,06 VO2MAX 32 47 41,584 3,786 -0,890 0,925 0,429 0,09 Min.-minimalna vrijednost; Max.-maksimalna vrijednost; AS-aritmetička sredina; SD-standardna devijacija; Skew.- Skewness, mjera asimetričnosti distribucije; Kurt.- Kurtosis, mjera homogenosti distribucije; KS-značajnost Kolmogorov-Smirnov testa normalnosti distribucije; KV-koeficijent varijabilnosti
Na finalnom mjerenju (Tabela 14) takođe nisu uočena odstupanja rezultata u
analiziranim varijablama od normalne distribucije. I dalje je u većini rezultata motoričkih
i funkcionalnih varijabli prisutna povećana homogenost distribucije, dok je kod rezultata
mjerenja potkožnog masnog tkiva koeficijent varijabilnosti veći. Primjećuje se kod
određenog broja rezultata mjerenih varijabli prisustvo asimetrije distribucije, ali ona nije
izvan prihvatljivih granica.
79
Tabela 14. Osnovni deskriptivni parametri rezultata svih varijabli eksperimentalne grupe na finalnom mjerenju
Varijable Min. Max. AS SD Skew. Kurt. KS KV
VISINA 160 199 184,68 7,504 -1,098 3,037 0,327 0,04 MASA 48 83 68,13 8,253 -0,159 0,211 0,838 0,12 RASPRU 161 197 185,31 7,538 -1,206 2,529 0,715 0,04 DUŽRUK 71 85 79,74 3,535 -1,035 0,379 0,097 0,04 DUŽNOG 93 118 107,00 5,808 -0,240 -0,191 0,981 0,05 ŠIRLAK 7,3 9,7 8,655 ,4843 -0,429 1,530 0,213 0,06 ŠIRRAM 34 48 40,63 2,997 0,099 0,125 0,627 0,07 ŠIRKUK 31,0 40,0 33,452 2,1998 1,297 1,470 0,063 0,07 ŠIRKOL 10 13 11,31 0,792 0,609 0,144 0,330 0,07 SOGKOŠ 81,0 101,0 91,516 4,7249 -0,225 -0,325 0,929 0,05 OBNADL 21,0 31,0 26,758 2,3765 0,016 -0,116 0,557 0,09 OBNADK 43,0 57,5 51,826 3,2686 -0,725 0,460 0,334 0,06 NBNAD 3 7 4,06 0,980 1,295 2,295 0,274 0,24 NBLEĐ 4,0 10,9 8,235 1,7547 -0,508 -0,541 0,293 0,21 NBTRB 4 14 9,59 2,412 -0,612 -0,051 0,339 0,25 FLAMINGO 7 20 11,87 3,222 0,552 -0,140 0,745 0,27 TAPRUK 10 17 13,35 1,472 0,119 0,506 0,754 0,11 PRDSED 37 54 46,77 3,423 -0,381 0,421 0,186 0,07 SKDALJ 160 240 185,32 18,071 1,570 3,148 0,473 0,10 RUČDIN 12 34 23,90 6,128 -0,217 -0,877 0,431 0,26 SDLŽ 30s 17 25 21,39 2,305 -0,037 -1,241 0,634 0,11 ZGIB 13 68 42,03 14,079 -0,200 -0,838 0,598 0,33 TRČANJE 10x5 17 26 21,91 2,238 0,161 -0,453 0,994 0,10 ISTTRČ 19 55 33,48 7,933 1,026 0,912 0,571 0,24 TAPRE1 100 127 117,35 7,783 -0,726 -0,396 0,455 0,07 TAPRE2 63 90 74,74 6,429 0,241 -0,129 0,791 0,09 TAPOSLE1 115 151 135,71 6,842 -0,444 2,339 0,659 0,05 TAPOSLE2 78 115 88,06 8,544 1,637 3,082 0,354 0,10 OPORAVAK1 191 203 199,87 3,364 -1,285 1,279 0,094 0,02 OPORAVAK3 156 175 163,65 4,923 0,701 -0,052 0,399 0,03 OPORAVAK5 121 139 125,77 3,775 1,682 3,796 0,085 0,03 FCPRE 56 68 62,97 2,763 -0,410 -0,269 0,181 0,04 FCPROSEK 132,5 141,5 137,597 1,7861 -0,732 1,588 0,488 0,01 FCPOSLE 201 216 212,23 2,777 -0,624 0,366 0,456 0,01 METRI 2.100 2.950 2.724,84 145,737 0,304 0,165 0,109 0,05 VO2MAX 38,0 52,0 45,403 3,8480 -0,302 -0,426 0,429 0,08
80
Min.-minimalna vrijednost; Max.-maksimalna vrijednost; AS-aritmetička sredina; SD-standardna devijacija; Skew.- Skewness, mjera asimetričnosti distribucije; Kurt.- Kurtosis, mjera homogenosti distribucije; KS-značajnost Kolmogorov-Smirnov testa normalnosti distribucije; KV-koeficijent varijabilnosti
Multivarijatna analiza razlika između rezultata inicijalnog i finalnog mjerenja
antropometrijskih varijabli eksperimentalne grupe (Tabela 15) pokazala je da postoji
visoka i statistički značajna razlika između dva mjerenja (p < 0,01).
Tabela 15. Rezultati multivarijatne analize varijanse antropometrijskih varijabli eksperimentalne grupe za inicijalno i finalno mjerenje
Wilk’s lambda
F SS1 SS2 p
0,266 8,469 15 46 0,000
Analiza razlika rezultata po pojedinim varijablama (Tabela 16) pokazala je da su
kvantitativne razlike prisutne u svim varijablama. Prosječne vrijednosti rezultata na
finalnom mjerenju su u gotovo svim varijablama veće od onih na inicijalnom mjerenju,
osim kod varijabli za procjenu potkožnog masnog tkiva. Međutim, samo u varijablama
ŠIRLAK, ŠIRKOL i SPGKOŠ su konstatovane statistički značajne razlike između
rezultata inicijanog i finalnog mjerenja.
Tabela 16. Rezultati univarijatne analize varijanse antropometrijskih varijabli eksperimentalne grupe za inicijalno i finalno mjerenje
Varijable Grupa AS SD F p
VISINA I 182,57 7,40 1,243 0,269
F 184,68 7,50
MASA I 66,29 8,16 0,778 0,381 F 68,13 8,25
RASPRU I 183,53 7,50 0,863 0,357 F 185,31 7,54
DUŽRUK I 78,69 3,64 1,323 0,255 F 79,74 3,54
DUŽNOG I 105,58 5,75 0,934 0,338 F 107,00 5,81
81
ŠIRLAK I 8,22 0,47 13,002 0,001 F 8,65 0,48
ŠIRRAM I 39,56 2,99 1,963 0,166 F 40,63 3,00
ŠIRKUK I 32,52 2,25 2,741 0,103 F 33,45 2,20
ŠIRKOL I 10,84 0,82 5,234 0,026 F 11,31 0,79
SOGKOŠ I 88,71 4,62 5,591 0,021 F 91,52 4,72
OBNADL I 25,68 2,43 3,137 0,082 F 26,76 2,38
OBNADK I 50,32 3,21 3,339 0,073 F 51,83 3,27
NBNAD I 4,53 0,87 1,412 0,239 F 4,17 1,41
NBLEĐ I 8,94 1,79 2,420 0,125 F 8,24 1,75
NBTRB I 10,26 2,52 1,124 0,293
F 9,59 2,41
82
Grafikon 1. Aritmetičke sredine rezultata antropometrijskih mjera eksperimentalne grupe na inicijalnom i finalnom mjerenju.
Multivarijatna analiza razlika između rezultata inicijalnog i finalnog mjerenja
motoričkih varijabli eksperimentalne grupe (Tabela 17) pokazala je da postoji visoka i
statistički značajna razlika između dva mjerenja (p < 0,01).
Tabela 17. Rezultati multivarijatne analize varijanse motoričkih varijabli eksperimentalne grupe za inicijalno i finalno mjerenje
Wilk’s lambda F SS1 SS2 p
0,381 9,386 9 52 0,000
Kod rezultata svih primjenjenih motoričkih varijabli utvrđena je statistički
značajna razlika između inicijalnog i finalnog mjerenja (Tabela 18). Te su razlike u svim
slučajevima u korist finalnog mjerenja. Najveće kvantitativne razlike su konstatovane
kod varijabli FLAMINGO, TAPRUK, SKDALJ, SDKŽ30s i ISTTRČ (p < 0,01).
83
Tabela 18. Rezultati univarijatne analize varijanse motoričkih varijabli eksperimentalne grupe za inicijalno i finalno mjerenje
Grafikon 2. Aritmetičke sredine rezultata motoričkih varijabli eksperimentalne grupe na inicijalnom i finalnom mjerenju.
Varijable Grupa AS SD F p
FLAMINGO I 8,55 2,43 14,492 0,000 F 6,35 2,09
TAPRUK I 12,23 0,92 18,971 0,000 F 11,19 0,96
PRDSED I 45,13 2,99 4,067 0,048 F 46,77 3,42
SKDALJ I 202,58 15,00 11,096 0,001 F 215,58 15,72
RUČDIN I 31,45 4,33 3,907 0,053 F 33,63 4,34
SDLŽ 30s I 24,90 2,45 23,028 0,000 F 27,87 2,42
ZGIB I 55,86 14,92 7,685 0,007 F 65,62 12,71
TRČANJE 10x5 I 16,89 2,03 6,592 0,013 F 15,60 1,93
ISTTRČ I 72,77 6,87 16,662 0,000 F 79,84 6,76
84
Multivarijatna analiza razlika u postignutim rezultatima za funkcionalne varijable
eksperimentalne grupe inicijalnog i finalnog mjerenja (Tabela 19), takođe je pokazala
postojanje statistički značajne razlike između mjerenja (p < 0,01).
Tabela 19. Rezultati multivarijatne analize varijanse funkcionalnih varijabli eksperimentalne grupe za inicijalno i finalno mjerenje
Wilk’s lambda
F SS1 SS2 p
0,329 8,346 12 49 0,000
Univarijatna analiza razlika pokazala je da u 8 od 12 primjenjenih varijabli postoji
statistički značajna razlika između rezultata inicijalnog i finalnog mjerenja (Tabela 20).
Razlike u rezultatima su najveće kod varijabli TAPOSLE1, OPORAVAK3,
OPORAVAK2, VO2MAX i METRI, a nešto manje kod varijabli TAPOSLE2, FCPRE i
FCPOSLE.
Tabela 20. Rezultati univarijatne analize varijanse funkcionalnih varijabli
eksperimentalne grupe za inicijalno i finalno mjerenje
Varijable Grupa AS SD F p
TAPRE1 I 115,90 11,62 0,334 0,566 F 117,35 7,78
TAPRE2 I 73,26 10,44 0,454 0,503 F 74,74 6,43
TAPOSLE1 I 146,81 7,03 39,664 0,000 F 135,71 6,84
TAPOSLE2 I 94,35 12,68 5,247 0,026 F 88,06 8,54
OPORAVAK1 I 199,87 3,12 0,000 1,000 F 199,87 3,36
OPORAVAK2 I 167,77 6,43 8,063 0,006 F 163,65 4,92
OPORAVAK3 I 135,58 10,39 24,416 0,000 F 125,77 3,77
FCPRE I 64,39 2,89 3,901 0,053 F 62,97 2,76
FCPROSEK I 137,73 1,57 0,091 0,764 F 137,60 1,79
85
Grafikon 3. Aritmetičke sredine rezultata funkcionalnih varijabli eksperimentalne grupe na inicijalnom i finalnom mjerenju.
FCPOSLE I 211,06 2,13 6,384 0,014 F 212,42 2,09
METRI I 2551,29 147,37 35,662 0,000 F 2739,35 95,01
VO2MAX I 41,58 3,79 15,544 0,000 F 45,40 3,85
86
7.2 Analiza deskriptivnih karakteristika i razlika inicijalnog i finalnog mjerenja
primjenjenih varijabli kontrolne grupe
Deskriptivna analiza rezultata antropometrijskih, motoričkih i funkcionalnih
varijabli kontrolne grupe na inicijalnom mjerenju (Tabela 21) pokazala je da kod
rezultata primjenjenih varijabli nema statistički značajnog odstupanja distribucije
rezultata od normalne distribucije. Kod postignutih rezultata kontrolne grupe je takođe
uočena blaga asimetrija distribucije rezultata kod dužinskih mjera i nabora. Kod rezultata
većine varijabli, a posebno kod rezultata tjelesne mase i mjera potkožnog masnog tkiva,
primjetno su veće vrijednosti koeficijenta varijabilnosi u odnosu na eksperimentalnu
grupu. Kod rezultata motoričkih varijabli može se uočiti veća varijabilnost rezultata u
testovima FLAMINGO, ZGIB i RUČDIN u odnosu na eksperimentalnu grupu. Kod
rezultata testova SKOKDALJ i ISTTRČ uočena je veća asimetrija distribucije ka zoni
nižih vrijednosti. U skupu rezultata funkcionalnih varijabli uočena je asimetrija kod gore
navedenih varijabli ka zoni nižih vrijednosti, posebno kod varijable METRI.
Tabela 21. Osnovni deskriptivni parametri rezultata svih varijabli kontrolne grupe na inicijalnom mjerenju
Varijable Min. Max. AS SD Skew. Kurt. KS KV
VISINA 159,0 189,0 175,161 8,438 0,054 -0,867 0,891 0,05 MASA 47 98 64,682 12,291 0,746 0,449 0,917 0,19 RASPRU 160 189 175,354 8,260 0,193 -1,174 0,563 0,05 DUŽRUK 65 79 73,032 3,875 -0,221 -0,611 0,883 0,05 DUŽNOG 78,0 108,5 97,500 7,039 -0,851 0,992 0,799 0,07 ŠIRLAK 6,0 9,1 8,048 0,685 -1,002 1,162 0,495 0,09 ŠIRRAM 34,0 48,0 38,232 2,886 1,428 3,326 0,313 0,08 ŠIRKUK 27 36 30,891 2,038 0,286 -0,156 0,522 0,07 ŠIRKOL 8,0 12,0 10,316 0,837 -0,588 0,707 0,963 0,08 SOGKOŠ 70 95 84,972 5,811 -0,431 0,359 0,655 0,07 OBNADL 19 31 24,713 2,478 0,179 0,592 0,794 0,10 OBNADK 36 58 47,841 4,663 -0,030 0,432 0,837 0,10 NBNAD 3,5 7,5 5,155 1,096 0,664 -0,085 0,315 0,21 NBLEĐ 5,5 15,0 9,261 2,612 0,779 -0,301 0,250 0,28 NBTRB 5,5 21,0 11,648 4,455 0,416 -0,903 0,709 0,38 FLAMINGO 2 19 10,812 3,646 0,042 0,384 0,957 0,34 TAPRUK 11 18 14,303 1,798 0,182 -0,131 0,901 0,13 PRDSED 32 53 39,351 5,777 0,426 -0,836 0,393 0,15 SKDALJ 160 250 189,453 19,012 1,612 3,574 0,089 0,10
87
RUČDIN 12 33 23,192 6,019 -0,249 -0,978 0,633 0,26 SDLŽ 30s 17 25 20,614 2,418 0,306 -0,815 0,797 0,12 ZGIB 13 66 40,771 14,379 -0,113 -0,974 0,700 0,35 TRČANJE 10x5 17,0 26,3 22,168 2,313 0,059 -0,408 0,529 0,10 ISTTRČ 19 56 33,812 7,905 1,086 1,295 0,228 0,23 TAPRE1 96 145 116,062 13,010 -0,027 -0,785 0,600 0,11 TAPRE2 57 90 69,901 7,180 0,404 0,903 0,866 1,10 TAPOSLE1 86 169 134,323 15,738 -0,831 2,249 0,834 0,12 TAPOSLE2 50 112 83,524 12,099 -0,222 1,150 0,998 0,14 OPORAVAK1 190 202 195,353 3,220 0,163 -0,673 0,722 0,02 OPORAVAK3 165 187 175,294 6,558 0,107 -1,170 0,777 0,04 OPORAVAK5 132 179 156,523 10,207 0,028 0,116 0,987 0,06 FCPRE 65 75 70,232 2,499 0,506 -0,004 0,498 0,04 FCPROSEK 135 144 138,003 2,091 0,923 10,416 0,509 0,02 FCPOSLE 200 215 205,774 4,201 0,515 -0,251 0,647 0,02 METRI 1.700 2.950 1.971,942 278,285 1,760 3,767 0,134 0,14 VO2MAX 28 40 32,081 2,997 0,667 0,043 0,217 0,09 Min.-minimalna vrijednost; Max.-maksimalna vrijednost; AS-aritmetička sredina; SD-standardna devijacija; Skew.- Skewness, mjera asimetričnosti distribucije; Kurt.- Kurtosis, mjera homogenosti distribucije; KS-značajnost Kolmogorov-Smirnov testa normalnosti distribucije; KV-koeficijent varijabilnosti
Na finalnom mjerenju rezultata kontrolne grupe ispitanika (Tabela 22) takođe nisu
uočena odstupanja rezultata u analiziranim varijablama od normalne distribucije. I dalje
je u većini rezultata motoričkih i funkcionalnih varijabli prisutna povećana homogenost
distribucije, dok je kod rezultata mjera potkožnog masnog tkiva koeficijent varijabilnosti
veći. Primjećuje se kod rezultata određenog broja varijabli prisustvo asimetrije
distribucije, ali ona nije izvan prihvatljivih granica.
Tabela 22. Osnovni deskriptivni parametri rezultata svih varijabli kontrolne grupe na finalnom mjerenju
Varijable Min. Max. AS SD Skew. Kurt. KS KV
VISINA 161 191 176,87 8,45 0,06 -0,87 0,92 0,05 MASA 48 92 65,23 10,56 0,37 -0,05 0,98 0,16 RASPRU 162 191 177,13 8,26 0,18 -1,13 0,55 0,05 DUŽRUK 66 83 74,18 4,12 -0,02 -0,41 0,96 0,06 DUŽNOG 78 110 98,42 6,87 -0,98 1,63 0,80 0,07 ŠIRLAK 6,5 9,6 8,39 ,63 -0,89 1,60 0,46 0,08 ŠIRRAM 32 45 38,80 2,55 -0,09 1,12 0,64 0,07 ŠIRKUK 29,0 37,0 31,91 1,98 0,45 -0,17 0,44 0,06
88
ŠIRKOL 9 12 10,68 ,79 -0,53 0,71 0,28 0,07 SOGKOŠ 72,0 97,0 86,69 5,88 -0,29 0,15 0,80 0,07 OBNADL 20,0 31,5 25,17 2,52 0,20 0,27 0,99 0,10 OBNADK 37,0 59,0 48,92 4,64 -0,08 0,50 0,78 0,09 NBNAD 3 7 4,96 1,13 0,71 -0,14 0,56 0,23 NBLEĐ 5,2 14,8 9,16 2,57 0,75 -0,45 0,26 0,28 NBTRB 5 21 11,45 4,45 0,45 -0,96 0,62 0,39 FLAMINGO 7 20 11,87 3,22 0,55 -0,14 0,74 0,27 TAPRUK 10 17 13,35 1,47 0,12 0,51 0,60 0,11 PRDSED 33 55 40,45 4,91 0,92 1,37 0,78 0,12 SKDALJ 160 240 185,32 18,07 1,57 3,15 0,02 0,10 RUČDIN 12 34 23,90 6,13 -0,22 -0,88 0,95 0,26 SDLŽ 30s 17 25 21,39 2,30 -0,04 -1,24 0,78 0,11 ZGIB 13 68 42,03 14,08 -0,20 -0,84 0,28 0,33 TRČANJE 10x5 17 26 21,91 2,24 0,16 -0,45 0,86 0,10 ISTTRČ 19 55 33,48 7,93 1,03 0,91 0,32 0,24 TAPRE1 100 135 118,39 11,18 -0,33 -1,09 0,16 0,09 TAPRE2 60 100 75,71 8,53 0,71 1,51 0,28 0,11 TAPOSLE1 119 165 146,29 10,50 -0,52 0,04 0,71 0,07 TAPOSLE2 75 120 95,87 10,24 0,26 -0,14 0,27 0,11 OPORAVAK1 190 202 196,55 3,05 -0,04 -0,79 0,28 0,02 OPORAVAK3 167 187 176,71 5,58 0,18 -0,95 0,85 0,03 OPORAVAK5 142 177 158,81 8,90 0,03 -0,79 0,84 0,06 FCPRE 63 78 71,35 2,83 -0,22 1,80 0,23 0,04 FCPROSEK 133,0 143,0 139,16 2,53 -0,24 -0,22 0,94 0,02 FCPOSLE 201 216 206,97 4,40 0,25 -0,77 0,59 0,02 METRI 1.600 2.850 1.892,58 273,78 1,81 3,72 0,12 0,14 VO2MAX 29,5 43,5 34,98 3,55 0,49 -0,29 0,63 0,10 Min.-minimalna vrijednost; Max.-maksimalna vrijednost; AS-aritmetička sredina; SD-standardna devijacija; Skew.- Skewness, mjera asimetričnosti distribucije; Kurt.- Kurtosis, mjera homogenosti distribucije; KS-značajnost Kolmogorov-Smirnov testa normalnosti distribucije; KV-koeficijent varijabilnosti
Tabela 23. Rezultati multivarijatne analize varijanse antropometrijskih varijabli kontrolne grupe za inicijalno i finalno mjerenje
Wilk’s lambda
F SS1 SS2 p
0,705 1,283 15 46 0,251
89
Multivarijatna analiza razlika rezultata između inicijalnog i finalnog mjerenja
antropometrijskih varijabli kontrolne grupe mjerenja (Tabela 23) pokazala je da nema
statistički značajne razlike između rezultata dva mjerenja (p > 0,05).
Tabela 24. Rezultati univarijatne analize varijanse antropometrijskih varijabli eksperimentalne grupe za inicijalno i finalno mjerenje
Varijable Grupa AS SD F p
VISINA I 175,16 8,44 0,635 0,429 F 176,87 8,45
MASA I 64,68 12,29 0,036 0,851 F 65,23 10,56
RASPRU I 175,35 8,26 0,715 0,401 F 177,13 8,26
DUŽRUK I 73,03 3,87 1,271 0,264 F 74,18 4,12
DUŽNOG I 97,50 7,04 0,271 0,605 F 98,42 6,87
ŠIRLAK I 8,05 0,69 4,117 0,057 F 8,39 0,63
ŠIRRAM I 38,23 2,89 0,666 0,418 F 38,80 2,55
ŠIRKUK I 30,89 2,04 3,964 0,052 F 31,91 1,98
ŠIRKOL I 10,32 0,84 3,124 0,082 F 10,68 0,79
SOGKOŠ I 84,97 5,81 1,342 0,251 F 86,69 5,88
OBNADL I 24,71 2,48 0,536 0,467 F 25,17 2,52
OBNADK I 47,84 4,66 0,836 0,364 F 48,92 4,64
NBNAD I 5,15 1,10 0,451 0,504 F 4,96 1,13
NBLEĐ I 9,26 2,61 0,023 0,880 F 9,16 2,57
NBTRB I 11,65 4,46 0,029 0,865
F 11,45 4,45
90
Analiza razlika rezultata po pojedinim varijablama (Tabela 24) pokazala je da
nema statistički značajnih razlika između rezultata inicijalnog i finalnog mjerenja ni kod
jedne primjenjene antropometrijske varijable, što je i očekivano obzirom na rezultat
multivarijatne analize. Jedino se kod rezultata varijabli za procjenu širine ŠIRLAK i
ŠIRKUK primjećuje nešto veća razlika, što je vjerovatno posljedica greške u mjerenju
Grafikon 4. Aritmetičke sredine rezultata antropometrijskih varijabli kontrolne grupe na inicijalnom i finalnom mjerenju.
Multivarijatna analiza razlika rezultata između inicijalnog i finalnog mjerenja
motoričkih varijabli konrolne grupe (Tabela 25) pokazala je da nema statistički značajne
razlike između dva mjerenja (p > 0,05).
Tabela 25. Rezultati multivarijatne analize varijanse motoričkih varijabli kontrolne grupe za inicijalno i finalno mjerenje
Wilk’s lambda
F SS1 SS2 p
0,750 1,927 9 52 0,068
91
Univarijatna analiza rezultata primjenjenih motoričkih varijabli kontrolne grupe
pokazala je da nema statistički značajne razlike između inicijalnog i finalnog mjerenja
(Tabela 26). Jedino se kod rezultata varijable TAPRUK uočava značajna razlika na nivou
procjene od p < 0,05. Razlika je u korist prvog mjerenja, što znači da su ispitanici
kontrolne grupe imali u prosjeku slabije rezultate na finalnom mjerenju.
Tabela 26. Rezultati univarijatne analize varijanse motoričkih varijabli eksperimentalne grupe za inicijalno i finalno mjerenje
Varijable Grupa AS SD F p
FLAMINGO I 10,81 3,65 1,484 0,228 F 11,87 3,22
TAPRUK I 14,30 1,80 5,128 0,027 F 13,35 1,47
PRDSED I 39,35 5,78 0,649 0,424 F 40,45 4,91
SKDALJ I 189,45 19,01 0,768 0,384 F 185,32 18,07
RUČDIN I 23,19 6,02 0,212 0,647 F 23,90 6,13
SDLŽ 30s I 20,61 2,42 1,665 0,202 F 21,39 2,30
ZGIB I 40,77 14,38 0,120 0,730 F 42,03 14,08
TRČANJE 10x5
I 22,17 2,31 0,199 0,657 F 21,91 2,24
ISTTRČ I 33,81 7,91 0,026 0,873 F 33,48 7,93
92
Grafikon 5. Aritmetičke sredine rezultata motoričkih varijabli kontrolne grupe na inicijalnom i finalnom mjerenju.
Multivarijatna analiza razlika rezultata za funkcionalne varijable kontrolne grupe
inicijalnog i finalnog mjerenja (Tabela 27), pokazala je postojanje statistički značajne
razlike između rezultata mjerenja (p < 0,01).
Tabela 27. Rezultati multivarijatne analize varijanse funkcionalnih varijabli kontrolne grupe za inicijalno i finalno mjerenje
Wilk’s lambda F SS1 SS2 p
,488 4,767 11 50 0,000
Univarijatna analiza razlika (Tabela 28) pokazala je da u rezultatima varijabli
TAPRE, TAPOSLE1, TAPOSLE2 i VO2MAX, postoje statistički značajne i dosta
velike razlike (p < 0,01). U svim rezultatima pomenutih varijabli zabilježene su veće
prosječne vrijednosti na finalnom mjerenju.
93
Tabela 28. Rezultati univarijatne analize varijanse funkcionalnih varijabli
kontrolne grupe za inicijalno i finalno mjerenje
Varijable Grupa AS SD F p
TAPRE1 I 116,06 13,01 0,568 0,454 F 118,39 11,18
TAPRE2 I 69,90 7,18 8,413 0,005 F 75,71 8,53
TAPOSLE1 I 134,32 15,74 12,406 0,001 F 146,29 10,50
TAPOSLE2 I 83,52 12,10 18,829 0,000 F 95,87 10,24
OPORAVAK1 I 195,35 3,22 2,243 0,140 F 196,55 3,05
OPORAVAK2 I 175,29 6,56 0,842 0,362 F 176,71 5,58
OPORAVAK3 I 156,52 10,21 0,886 0,350 F 158,81 8,90
FCPRE I 70,23 2,50 2,766 0,101 F 71,35 2,83
FCPROSEK I 138,00 2,09 3,875 0,054 F 139,16 2,53
FCPOSLE I 205,77 4,20 1,193 0,279 F 206,97 4,40
METRI I 1971,94 278,29 1,281 0,262 F 1892,58 273,78
VO2MAX I 32,08 3,00 12,119 0,001 F 34,98 3,55
94
Grafikon 6. Aritmetičke sredine rezultata funkcionalnih varijabli kontrolne grupe na inicijalnom i finalnom mjerenju 7.3 Analiza razlika na inicijalnom mjerenju
U antropometrijskom prostoru testiranje razlika rezultata između eksperimentalne
i kontrolne grupe na inicijalnom mjerenju pokazalo je da postoji statistički značajna
ukupna razlika između postignutih rezultata ovih grupa (Tabela 29). Vrijednost F testa je
visoka i statistički značajna na nivou procjene od p < 0,01.
Tabela 29. Rezultati multivarijatne analize varijanse rezultata antropometrijskih varijabli na inicijalnom mjerenju
Wilk’s lambda
F SS1 SS2 p
0,253 9,050 15 46 0,000
95
Tabela 30. Rezultati univariajtne analize varijanse antropometrijskih varijabli
na inicijalnom mjerenju
Statistički značajne razlike u rezultatima konstatovane su kod svih longitudinalnih
i transverzalnih mjera, obima grudi, nadkoljena i nadlakta (Tabela 30). Kod svih
navedenih mjera razlike su u korist eksperimentalne grupe. Ispitanici ove grupe su bili
značajno viši i krupniji od ispitanika kontrolne grupe, što je vjerovatno posljedica
pozitivne selekcije ispitanika za bavljenje atletikom, a djelimično i djelovanja trenažnog
Varijable Grupa AS F p
VISINA E 182,568 13,503 0,001 K 175,161
MASA E 66,290 0,370 0,545 K 64,677
RASPRU E 183,532 16,655 0,000 K 175,355
DUŽRUK E 78,694 35,137 0,000 K 73,032
DUŽNOG E 105,581 24,486 0,000 K 97,500
ŠIRLAK E 8,219 1,319 0,255 K 8,048
ŠIRRAM E 39,565 3,191 0,079 K 38,232
ŠIRKUK E 32,516 8,858 0,004 K 30,894
ŠIRKOL E 10,839 6,183 0,016 K 10,316
SOGKOŠ E 88,710 7,876 0,007 K 84,968
OBNADL E 25,677 2,429 0,124 K 24,706
OBNADK E 50,323 5,971 0,018 K 47,839
NBNAD E 4,529 6,169 0,016 K 5,155
NBLEĐ E 8,935 0,328 0,569 K 9,261
NBTRB E 10,258 2,287 0,136 K 11,648
96
procesa prije započinjanja eksperimenta. Zabilježena je i statistički značajno manja
količina potkožnog masnog tkiva kod eksperimentalne grupe, posebno na nadlaktu
(p=0,016).
U prostoru rezultata motričkih varijabli dobijena je visoka vrijednost F testa koja
je statistički značjna na nivou procjene od p<0,01 (Tabela 31). U rezultatima svih
primjenjenih motoričkih varijabli uočena razlika je statistički značajna i u korist je
eksperimentalne grupe (Tabela 32). Razlike su posebno visoke u testovima za procjenu
snage i izdržljivosti.
Tabela 31. Rezultati multivarijatne analize varijanse motoričkih varijabli na
inicijalnom mjerenju
Wilk’s lambda
F SS1 SS2 p
0,082 64,758 9 52 0,000
Tabela 32. Rezultati univarijatne analize varijanse motoričkih varijabli na
inicijalnom mjerenju
Varijable Grupa AS F p
FLAMINGO E 8,548 8,225 0,006
K 10,806
TAPRUK E 12,229 32,624 0,000 K 14,300
PRDSED E 45,129 24,443 0,000 K 39,355
SKDALJ E 202,581 9,110 0,004 K 189,452
RUČDIN E 31,452 38,426 0,000 K 23,194
SDLŽ 30s E 24,903 48,077 0,000 K 20,613
ZGIB E 55,861 16,433 0,000 K 40,774
TRČANJE 10x5 E 16,894 90,916 0,000 K 22,168
ISTTRČ E 72,774 42,204 0,000 K 33,806
97
Kod rezultata testova za procjenu funkcionalnih karakteristika (Tabela 33)
testiranje razlika između eksperimentalne i kontrolne grupe pokazala je takođe postojanje
statistički značajnih razlika (p<0,01). Kao i kod rezultata antropometrijskih i motoričkih
varijabli, razlike su prisutne u većini analiziranih funkcionalnih varijabli i po pravilu su u
korist eksperimentalne grupe (Tabela 34). Osim parametara početnog krvnog pristiska i
prosječnog vremena oporavka, u svim ostalim funkcionalnim parametrima
eksperimentalna grupa je pokazala značajno bolje rezultate.
Tabela 33. Rezultati multivarijatne analize varijanse funkcionalnih varijabli na inicijalnom mjerenju
Wilk’s lambda
F SS1 SS2 p
0,126 31,491 11 50 0,000 Tabela 34. Rezultati univarijatne analize varijanse funkcionalnih varijabli
na inicijalnom mjerenju
Varijable Grupa AS F p
TAPRE1 E 115,90 0,003 0,959 K 116,06
TAPRE2 E 73,26 2,173 0,146 K 69,90
TAPOSLE1 E 146,81 16,260 0,000 K 134,32
TAPOSLE2 E 94,35 11,856 0,001 K 83,52
OPORAVAK1 E 199,87 31,478 0,000 K 195,35
OPORAVAK3 E 167,77 20,767 0,000 K 175,29
OPORAVAK5 E 135,58 64,077 0,000 K 156,52
FCPRE E 64,39 72,256 0,000 K 70,23
FCPROSEK E 137,7258 0,340 0,562 K 138,0000
98
7.4 Analiza efekata vannastavne aktivnosti na finalnom mjerenju
Testiranje razlika rezultata u cјelokupnom antropometrijskom prostoru između
eksperimentalne i kontrolne grupe na finalnom mjerenju, nakon parcijalizacije uticaja
razlika sa inicijalnog mjerenja, pokazalo je da nema statistički značajnih razlika između
rezultata ove dviјe grupe ispitanika (Tabela 35). To znači da nije došlo do statistički
značajnih promjena rezultata u antropometrijskom statusu ispitanika pod uticajem
eksperimentalnog tretmana i drugih egzogenih faktora (vrijeme, proces rasta). Razlike u
rezultatima konstatovane na inicijalnom mjerenju su ostale i na finalnom mjerenju. To
potvrđuju i rezultati univarijatne analize kovarijanse (Tabela 36) gde je konstatovano da
nema značajnih razlika rezultata ni u pojedinoj varijabli.
Tabela 35. Rezultati multivarijatne analize kovarijanse antropometrijskih
varijabli na finalnom mjerenju
Wilk’s lambda
F SS1 SS2 p
0,604 1,353 15 31 0,231
Tabela 36. Rezultati univarijatne analize kovarijanse antropometrijskih
varijabli na finalnom mjerenju
FCPOSLE E 211,06 39,123 0,000 K 205,77
METRI E 2.551,29 104,932 0,000 K 1.971,94
VO2MAX E 41,581 119,973 0,000 K 32,081
Varijable Grupa AS finalno AS korigovano F p
VISINA E 184,683 181,082 0,029 0,866 K 176,874 180,466
MASA E 68,133 66,330 0,024 0,877 K 65,232 67,025
99
Ovakav nalaz potvrđuju i rezultati T-testa parova za obje grupe (Tabela 37 i 38) u
kome nisu konstatovane stratistički značajne promjene rezultata kod većine
antropometrijskih mjera. Kod eksperimеntalne grupe je došlo do statistički značajnih
promjena rezultata u varijablama ŠIRLAK, SOGKOŠ, ŠIRKOL i OBNADK, što se
vjerovatno može pripisati djelimično i eksperimentalnom tretmanu, posebno kod mjera
obima.
Tabela 37. Rezultati t testa parova antropometrijskih varijabli za eksperimentalnu grupu
Parovi varijabli AS1-AS2 t p VISINA & VISINA2 -2,109 -1,290 0,207 MASA & MASA2 -1,839 -0,931 0,359
RASPRU & RASPRU2 -1,774 -1,035 0,309
DUŽRUK & DUŽRUK2 -1,048 -1,256 0,219
RASPRU E 185,314 181,053 0,008 0,929 K 177,133 181,383
DUŽRUK E 79,745 78,096 1,665 0,204 K 74,184 75,823
DUŽNOG E 107,00 103,479 0,350 0,557 K 98,423 101,940
ŠIRLAK E 8,655 8,538 0,017 0,898 K 8,387 8,504
ŠIRRAM E 40,635 39,627 0,015 0,903 K 38,804 39,799
ŠIRKUK E 33,452 32,584 0,037 0,847 K 31,910 32,777
ŠIRKOL E 11,312 10,950 0,055 0,816 K 10,683 11,037
SOGKOŠ E 91,516 89,646 0,159 0,692 K 86,687 88,557
OBNADL E 26,758 26,238 0,195 0,661 K 25,171 25,692
OBNADK E 51,826 50,793 0,211 0,648 K 48,919 49,952
NBNAD E 4,174 4,479 0,085 0,771 K 4,963 4,660
NBLEĐ E 8,235 8,055 1,578 0,216 K 9,161 9,342
NBTRB E 9,595 10,055 0,413 0,524 K 11,452 10,994
100
DUŽNOG & DUŽNOG2 -1,419 -1,076 0,291
ŠIRLAK & ŠIRLAK2 -0,435 -3,651 0,001
ŠIRRAM & ŠIRRAM2 -1,064 -1,707 0,098
ŠIRKUK & ŠIRKUK2 -0,935 -1,935 0,062
ŠIRKOL & ŠIRKOL2 -0,467 -2,498 0,018
SOGKOŠ & SOGKOŠ2 -2,806 -2,770 0,010
OBNADL & OBNADL2 -1,080 -1,938 0,062
OBNADK & OBNADK2 -1,503 -2,048 0,049
NBNAD & NBNAD2 0,354 1,211 0,235 NBLEĐ & NBLEĐ2 0,700 1,739 0,092 NBTRB & NBTRB2 0,664 1,218 0,233
Kod kontrolne grupe su konstatovane promjene pretežno u rezultatima
transverzalnim i longitudinalnim mjerama, što je vjerovatno posljedica procesa rasta i
razvoja.
Tabela 38. Rezultati t testa parova antropometrijskih varijabli za kontrolnu grupu
Parovi varijabli AS1-AS2 t p VISINA & VISINA2 -1,709 -1,907 0,066 MASA & MASA2 -0,548 -0,316 0,754 RASPRU & RASPRU2 -1,774 -1,834 0,077 DUŽRUK & DUŽRUK2 -1,145 -2,702 0,011 DUŽNOG & DUŽNOG2 -0,919 -2,285 0,030 ŠIRLAK & ŠIRLAK2 -0,338 -3,548 0,001 ŠIRRAM & ŠIRRAM2 -0,564 -1,194 0,242 ŠIRKUK & ŠIRKUK2 -1,016 -2,911 0,007 ŠIRKOL & ŠIRKOL2 -0,364 -2,526 0,017 SOGKOŠ & SOGKOŠ2 -1,719 -1,619 0,116 OBNADL & OBNADL2 -0,464 -1,166 0,253 OBNADK & OBNADK2 -1,080 -1,702 0,099 NBNAD & NBNAD2 0,190 1,232 0,227 NBLEĐ & NBLEĐ2 0,100 0,217 0,830 NBTRB & NBTRB2 0,193 0,316 0,754
Kao zaključak u vezi analize efekata eksperimentalnog tretmana na morfološki
status ispitanika, može se konstatovati da oni nisu pokazali cjelokupnu statistički
značajnu razliku, odnosno razliku u rezultatima svih varijabli. Stoga se hipoteza H2 o
statistčki značajnim razlikama u morfološkom statusu ispitanika na finalnom mjerenju
101
djelimično prihvata.
Kod analize razlika rezultata u motoričkom prostoru, parcijalizovane su razlike u
antropometrijskom i motoričkom prostoru koje su konstatovane na inicijalnom mjerenju,
obzirom da su utvrđene statistički značajne razlike u rezultatima tih prostora između
eksperimentalne i kontrolne grupe na inicijalnom mjerenju. Ovakva analiza je pokazala
da postoje staistički značajne razlike između rezultata analiziranih grupa na nivou
procjene od p=0,007 (Tabela 39.).
Tabela 39. Rezultati multivarijatne analize kovarijanse motoričkih
varijabli na finalnom mjerenju
Wilk’s lambda
F SS1 SS2 p
0,611 3,046 9 43 0,007
Kada se analiziraju razlike u rezultatima pojedinih varijabli (Tabela 40), vidi se da
su statistički značajne razlike u rezultatima kod varijabli SDLAŽ30S, TRČANJE10x5 i
ISTTRČ na nivou procjene od p<0,01, a kod varijable SKDALJ na nivou procjene od
p<0,05. U svim navedenim varijablama razlike rezultata su u korist eksperimentalne
grupe. To znači da je ukupni motorički status ispitanika eksperimentalne grupe nakon
sprovedenog tretmana statistički značajno poboljšan u odnosu na kontrolnu grupu. Prema
ovim rezultatima najveći efekat promjena nastupio je kod varijabli za procjenu
eksplozivne snage i aerobne i anaerobne izdržljivosti.
Tabela 40. Rezultati analize kovarijanse motoričkih varijabli na finalnom mjerenju
Varijable Grupa AS finalno AS korigovano F p
FLAMINGO E 6,35 7,221 3,015 0,089
K 11,87 11,005
TAPRUK E 11,19 12,272 0,000 0,999 K 13,35 12,273
PRDSED E 46,77 44,738 0,500 0,483 K 40,45 42,488
SKDALJ E 215,58 211,917 4,000 0,051 K 185,32 188,986
RUČDIN E 33,63 31,058 1,607 0,211
102
Analiza kvantitativnih razlika rezultata između inicijalnog i finalnog mjerenja za
pojedine grupe, potvrdila je prethodne konstatacije. Kod eksperimentalne grupe nastupile
su promjene u gotovo svim rezultatima varijabli u smislu poboljšanja rezultata na
finalnom mjerenju (Tabela 41). Promjene nisu statistički značajne jedino kod rezultata
varijabli PRDSED i RUČDIN, mada su i kod njih evidentirane značajne razlike na
finalnom mjerenju.
Tabela 41. Rezultati t testa parova motoričkih varijabli za eksperimentalnu grupu
Parovi varijabli AS1-AS2 t P FLAMINGO & FLAMINGO2 2,194 3,623 0,001 TAPRUK & TAPRUK2 1,039 4,484 0,000 PRDSED & PRDSED2 -1,645 -1,863 0,072
SKDALJ & SKDALJ2 -13,000 -3,820 0,001 RUČDIN & RUČDIN2 -2,177 -1,895 0,068 SDLŽ 30s & SDLŽ 30s2 -2,968 -4,821 0,000 ZGIB & ZGIB2 -9,758 -2,808 0,009 TRČANJE 10x5 & TRČANJE 10x52 1,2935 2,823 0,008 ISTTRČ & ISTTRČ2 -7,065 -4,651 0,000
Kod kontrolne grupe (Tabela 42.), takođe su konstatovane razlike u rezultatima
kod varijabli TAPRUK, SKDALJ, FLAMINGO i SDLŽ30s.
K 23,90 26,474
SDLŽ 30s E 27,87 27,345 8,295 0,006 K 21,39 21,913
ZGIB E 65,62 60,698 2,038 0,160 K 42,03 46,947
TRČANJE 10x5 E 15,60 16,449 10,301 0,002 K 21,91 21,060
ISTTRČ E 79,84 67,483 18,208 0,000 K 33,48 45,840
103
Tabela 42. Rezultati analize t testa parova motoričkih varijabli za kontrolnu grupu
Parovi varijabli AS1-AS2 t p FLAMINGO & FLAMINGO2 -1,065 -2,252 0,032 TAPRUK & TAPRUK2 0,945 5,738 0,000 PRDSED & PRDSED2 -1,097 -1,968 0,058
SKDALJ & SKDALJ2 4,129 4,694 0,000
RUČDIN & RUČDIN2 -0,710 -1,560 0,129
SDLŽ 30s & SDLŽ 30s2 -0,774 -3,293 0,003
ZGIB & ZGIB2 -1,252 -1,106 0,278
TRČANJE 10x5 & TRČANJE 10x52 0,258 1,405 0,170
ISTTRČ & ISTTRČ2 0,323 0,562 0,579
Analiza rezultata motoričkog statusa ispitanika nakon primjene eksperimentalnog
tretmana potvrdila je hipotezu H2a da se očekuju statistički značajne razlike u rezultatima
motoričkom statusu eksperimentalne i kontrolne grupe. Efekti eksperimentalnog tretmana
su takvi da je kod većine motoričkih varijabli došlo do značajnog poboljšanja rezultata u
eksperimentalnoj grupi u odnosu na kontrolnu.
Analiza razlika rezultata na finalnom mjerenju u funkcionalnom prostoru (Tabela
43.), potvrdila je postojanje statistički značajnih razlika između rezultata eksperimentalne
i kontrolne grupe na nivou procjene od p<0,01. To znači da je nakon primjene
eksperimentalnog tretmana došlo do statistički značajnih promjena rezultata u
funkcionalnom statusu ispitanika eksperimentalne grupe u odnosu na kontrolnu grupu.
Tabela 43. Rezultati multivarijatne analize kovarijanse funkcionalnih
varijabli na finalnom mjerenju
Wilk’s lambda
F SS1 SS2 p
0,241 11,190 11 39 0,000
104
Analiza razlika rezultata u pojedinim varijablama (Tabela 44) pokazala je da su
najveće promjene nastupile u rezultatima varijabli za procjenu oporavka nakon napora,
krvnog pritiska posle napora, prosječne frekvence srca i dužine pređene distance kod
trčanja. Sve su razlike u korist finalnog mjerenja i mogu se vjerovatno pripisati
djelovanju eksperimentalnog tretmana. Nije zabilježena statistički značajna promjena u
VO2MAX.
Tabela 44. Rezultati univarijatne analize kovarijanse funkcionalnih varijabli na finalnom
mjerenju
Varijable Grupa AS finalno AS korigovano F p
TAPRE1 E 117,352 113,662 2,464 0,123
K 118,393 122,080
TAPRE2 E 74,743 71,321 3,374 0,073 K 75,714 79,130
TAPOSLE1 E 135,715 133,681 6,117 0,017 K 146,293 148,319
TAPOSLE2 E 88,062 84,184 8,340 0,006 K 95,874 99,751
OPORAVAK1 E 199,872 198,072 0,027 0,871 K 196,551 198,347
OPORAVAK3 E 163,652 164,805 19,154 0,000 K 176,711 175,550
OPORAVAK5 E 125,773 126,781 68,012 0,000 K 158,814 157,800
FCPRE E 62,973 64,494 12,980 0,001 K 71,354 69,829
FCPROSEK E 137,597 136,719 9,092 0,004 K 139,161 140,039
FCPOSLE E 212,232 208,945 1,099 0,300 K 206,971 210,249
METRI E 2.724,843 2483,631 12,556 0,001 K 1.892,581 2133,788
VO2MAX E 45,4032 40,923 0,465 0,499 K 34,984 39,464
105
Kada se analiziraju kvantitativne promjene rezultata u funkcionalnom statusu
ispitanika eksperimentale i kontrolne grupe, može se zapaziti da je kod većine
analiziranih parametara došlo do značajnih kvantitativnih promjena uglavnom u smislu
povećanja vrijednosti. Najveće promjene kod eksperimentalne grupe su konstatovane kod
rezultata varijabli VO2MAX, METRI, FCPOSLE, OPORAVAK3, OPORAVAK5 i FCPRE
(Tabela 45) Kod svih navedenih varijabli, kao i kod većine ostalih, promjene su u korist
finalnog mjerenja.
Tabela 45. Rezultati t testa parova funkcionalnih varijabli za eksperimentalnu grupu
Parovi varijabli AS1-AS2 t p TAPRE1 & TAPRE1F -1,452 -1,381 ,178 TAPRE2 & TAPRE2F -1,484 -1,414 ,168 TAPOSLE1 & TAPOSLE1F 11,097 10,163 ,000 TAPOSLE2 & TAPOSLE2F 6,290 5,460 ,000 OPORAVAK1 & OPORAVAK1F ,000 ,000 1,000 OPORAVAK3 & OPORAVAK3F 4,129 4,859 ,000 OPORAVAK5 & OPORAVAK5F 9,806 5,393 ,000 FCPRE & FCPRE2 1,419 4,428 ,000 FCPROSEK & FCPROSEK2 ,12903 ,568 ,574 FCPOSLE & FCPOSLE2 -1,161 -3,649 ,001 METRI & METRI2 -173,548 -9,317 ,000 VO2MAX & VO2MAX2 -3,8226 -8,097 ,000
106
Kod kontrolne grupe (Tabela 46), u većini rezultata analiziranih varijabli došlo je
do statistički značajnih kvantitativnih promjena. Za razliku od eksperimentalne grupe
promjene kod kontrolne grupe su različitog smjera.
Tabela 46. Rezultati t testa parova funkcionalnih varijabli za kontrolnu grupu
Parovi varijabli AS1-AS2 t p TAPRE1 & TAPRE1F -2,323 -1,215 ,234 TAPRE2 & TAPRE2F -5,806 -4,401 ,000 TAPOSLE1 & TAPOSLE1F -11,968 -3,881 ,001 TAPOSLE2 & TAPOSLE2F -12,355 -4,966 ,000 OPORAVAK1 & OPORAVAK1F -1,194 -2,722 ,011 OPORAVAK3 & OPORAVAK3F -1,419 -2,084 ,046 OPORAVAK5 & OPORAVAK5F -2,290 -2,662 ,012 FCPRE & FCPRE2 -1,129 -2,426 ,022 FCPROSEK & FCPROSEK2 -1,16129 -3,793 ,001 FCPOSLE & FCPOSLE2 -1,194 -3,738 ,001 METRI & METRI2 79,355 2,566 ,016 VO2MAX & VO2MAX2 -2,9032 -4,698 ,000
Analiza rezultata funkcionalnog statusa ispitanika na finalnom mjerenju je
potvrdila hipotezu H2b o očekivanim razlikama rezultata u funkcionalnom statusu
eksperimentalne u odnosu na kontrolnu grupu, koje su nastale primjenom
eksperimentalnog tretmana.
Analiza kvantitativnih razlika rezultata između inicijalnog i finalnog mjerenja u
motoričkom i funkcionalnom prostoru, potvrdila je hipotezu H3, jer je eksperimentalna
grupa pokazala u najvećem broju rezultata analiziranih varijabli statistički značajno veći
napredak od kontrolne grupe.
107
8. ZAKLJUČAK U ovom radu pod naslovom Uticaj atletike kao vanastavne aktivnosi na
antropomotorički razvoj učenika, izvršene su analize uticaja vannastavnih sadržaja na
rezultate morfološke, funkcionalne i motoričke sposobnosti. Procjena je vršena na uzorku
koji je činilo 62 učenika osnovno-školskog uzrasta (12 godina +/- 6 mjeseci muškog pola),
ukupno 62 ispitanika podijeljena u dva subuzorka i to eksperimentalni (31) i kontrolni
(31). Prvi subuzorak njih (31) činili su ispitanici koji su pohađali samo nastavu fizičkog
vaspitanja (2 časa po 45 minuta sedmično), a drugi subuzorak ispitanika njih (31) koji su
imali vannastavni programirani trening atletike (2 treninga po 45 minuta sedmično), u
vremenskom periodu od šest mjeseci.
Za procjenu morfoloških karakteristika u ovom istraživanju primijenjeno je
petnaest antropometrijskih mjera i to na način kako propisuje internacionalni biološki
program (IBP), a visina i težina su varijable koje najbolje aproksimiraju generalni faktor
rasta. Za procjenu motoričkih sposobnosti izabrani su testovi i tehnike mjerenja
motoričkih varijabli baterija testova (EUROFIT-a): skok udalj iz mjesta, 10x5 metara,
taping rukom, pretklon trupa i izdržaj u visu. Za procjenu aerobne izdržljivosti korišten je
test trčanja na 20 m (trčanje 8 minuta).
Primijenjeni statistički postupci i njihov redoslijed primjene u radu, prilagođeni su
postavljenim hipotezama, cilju i zadacima. Stoga su postupci obrade podataka podijeljeni
u tri veće cjeline.
U prvom dijelu izvršeno je analiziranje osnovnih deskriptivnih parametara za
ekperimentalnu i kontrolnu grupu, za svaki od istraživnih prostora zasebno. Izračunati su:
aritmetička sredina (AS), standardna devijacija (SD), minimalna (MIN) i maksimalna
(MAX) vrijednost, koeficijent varijacije (KV), Skewness (SKEW), Kurtosis (KURT) i
Kolmogorov-Smirnov (KS) test normalnosti raspodjele. Ovi su rezultati koristili za
zaključivanje o karakteristikama distribucije rezultata u pojedinim varijablama i
valjanosti rezultata za dalje statističke analize.
U drugom dijelu analize, testirane su razlike rezultata u pojedinim prostorima
između eksperimentalne i kontrolne grupe na inicijalnom mjerenju. U tu svrhu korišćena
je Multivarijatna analiza varijanse (MANOVA) za testiranje ukupnih razlika i
Univarijatna analiza varijanse (ANOVA) za testiranje razlika u pojedinim varijablama.
108
Ove metode su poslužile za zaključivanje o statističkoj značajnosti razlika između
rezultata grupa prije početka primjene eksperimentalnog tretmana.
U trećem dijelu analizirane su razlike između rezultata eksperimentalne i
kontrolne grupe na finalnom mjerenju i efekti primjene eksperimentalnog tretmana. U tu
svrhu kao osnovne metode korišćene su Multivarijatna analiza kovarijanse (MANCOVA)
i Univarijatna analiza kovarijanse (ANACOVA), kojima su testirane razlike rezultata
između grupa uz neutralizaciju uticaja razlika koje su evidentirane na inicijalnom
mjerenju. Kao kovarijate su korišćene vrijednosti odgovarajućih varijabli sa inicijalnog
mjerenja, a u slučaju motoričkog i funkcionalnog statusa kovarirane su i osnovne
antropometrijske mjere, obzirom da su za njih utvrđene statistički značajne razlike
rezultata između grupa na inicijalnom mjerenju. Takve korigovane vrijednosti su
poslužile za zaključivanje o razlikama rezultata između grupa koje su rezultat djelovanja
eskperimentalnog tretmana. Kao procjena kvantitativnih promjena u rezultatima
pojedinih varijabli nakon eksperimentalnog tretmana, korišćena je metoda t testa za
zavisne uzorke (Paire sample t-test), čime je određen stepen promjena koje su nastale u
rezultatima pojedinih varijabli za svaku grupu zasebno.
U svim analizama nivo zaključivanja o statističkoj značajnosti određen je na
nivou od p=0,05, pa su sve vrijednosti testova manje od ove smatrane statistički
značajnim.
Shodno postavljenim hipotezama i cilju istraživanja, metodologija obrade
podataka i analiza dobijenih rezultata prikazana je u nekoliko cjelina. Prvi dio prikaza
rezultata istraživanja odnosi se na analizu osnovnih deskriptivnih karakteristika
primjenjenih varijabli na inicijalnom mjerenju za eksperimentalnu i kontrolnu grupu
ispitanika. Drugi dio obuhvatio je prikaz analize razlika između rezultata eksperimentalne
i kontrolne grupe na inicijalnom mjerenju u sva tri prostora istraživanja. Zatim u trećem
dijelu prikazani su rezultati analize razlika rezultata između eksperimentalne i kontrolne
grupe na finalnom mjerenju, a zatim i efekti promjena u svakom od analiziranih prostora.
Analiza rezultata deskriptivnih parametara antropometrijskih mjera kod obje
grupe pokazala je da kod rezultata primjenjenih varijabli nema statistički značajnog
odstupanja distribucije rezultata od normalne distribucije (Tabele 13. i 14.).
109
Kod eksperimentalne grupe uočena je nešto veća asimetrija distribucije rezultata
kod dužinskih mjera i to ka zoni viših vrijednosti (negativan skewness). Kod rezultata
većine mjera vidljiva je povećana homogenost rezultata (male vrijednosti KV), osim kod
mjera potkožne masti (Tabela 13.).
Kod kontrolne grupe se takođe uočava blaga asimetrija distribucije rezultata kod
dužinskih mjera i nabora (Tabela 14.). Kod rezultata većine varijabli, a posebno kod mase
tijela i potkožnog masnog tkiva, primjetno su veće vrijednosti koeficijenta varijabilnosti u
odnosu na eksperimetalnu grupu.
Kod rezultata motoričkih varijabli takođe nisu uočena statistički značajna
odstupanja distribucije rezultata od normalne distribucije kod obje analizirane grupe
(Tabele 15. i 16.).
Može se zapaziti da u većini rezultata varijabli eksperimentalna grupa ima bolje
prosječne vrijednosti od kontrolne grupe, kao i da je veća homogenost rezultata u toj
grupi u odnosu na kontrolnu.
Kod kontrolne grupe se može uočiti veća varijabilnost rezultata u testovima
FLAMINGO, ZGIB i RUČDIN u odnosu na eksperimentalnu grupu (Tabela 16.). Kod
testova SKOKDALJ i ISTTRČ uočena je veća asimetrija distribucije ka zoni nižih
vrijednosti.
Kod rezultata testova za procjenu funkcionalnih karakteristika takođe nije
zabilježeno statistički značajno odstupanje distribucije od normalne (Tabela 17. i 18.).
Ono što je karakteristično za obje grupe ispitanika, posebno za eksperimentalnu, jeste
mala varijabilnost rezultata (koeficijenti varijabilnosti uglavnom ispod 0,10). Kod
eksperimentalne grupe je primjetna asimetrija distirbucije ka zoni viših vrijednosti u
varijablama METRI, FCPOSLE i VO2MAX.
Nasuprot prethodnoj konstataciji, kod kontrolne grupe je uočena asimetrija kod
rezultata navedenih varijabli ka zoni nižih vrijednosti, posebno kod varijable METRI.
Kao zaključak, može se konstatovati da je kod rezultata svih varijabli u obje grupe
ispitanika zabilježana distribucija rezultata koja ne odstupa statistički značajno od
normalne distribucije. To nam je omogućilo dalju primjenu parametrijskih tehnika
testiranja postavljenih hipoteza. Kod rezultata većine varijabli je zabilježena nešto veća
110
homogenost distribucije rezultata u obje grupe, posebno kod eksperimentalne grupe. To
je posebno izraženo kod rezultata varijabli za procenu funkcionalnih karakteristika.
U antropometrijskom prostoru testiranje razlika između rezultata eksperimentalne
i kontrolne grupe na inicijalnom mjerenju pokazalo je da postoji statistički značajna
ukupna razlika između ovih grupa (Tabela 19.). Vrijednost F testa je visoka i statistički
značajna na nivou procene od p < 0,01.
Statistički značajne razlike konstatovane su kod svih dužinskih i širinskih mjera,
obima grudi, nadkoljena i nadlakta. Kod svih navedenih mjera razlike su u korist
eksperimentalne grupe. Ispitanici ove grupe su bili značajno viši i krupniji od ispitanika
kontrolne grupe, što je vjerovatno posljedica pozitivne selekcije ispitanika za bavljenje
atletikom, a djelimično i djelovanja trenažnog procesa prije započinjanja eksperimenta.
Zabilježena je i statistički značajno manja količina potkožnog masnog tkiva kod
eksperimentalne grupe, posebno na nadlaktu (p=0,016).
U rezultatima motoričkog prostora takođe je konstatovana statistički značajna
razlika između analiziranih grupa (Tabela 20.). Visoka vrijednost F testa je statistički
značajna na nivou procjene od p<0,01. U svim primjenjenim varijablama je razlika
rezultata statistički značajna i u korist eksperimentalne grupe. Razlike su posebno visoke
u testovima za procjenu snage i izdržljivosti.
Kod rezultata testova za procjenu funkcionalnih karakteristika (Tabela 21.),
testiranje razlika između eksperimentalne i kontrolne grupe pakazala je takođe postojanje
statistički značajnih razlika (F=31,491; p=0,000). Kao i kod rezultata antropometrijskih i
motoričkih varijabli, razlike su prisutne u većini analiziranih funkcionalnih varijabli i po
pravilu su u korist eksperimentalne grupe. Osim parametara početnog krvnog pristiska i
prosječnog vremena oparavka, u svim ostalim funkcionalnim parametrima
eksperimentalna grupa je pokazala značajno bolje rezultate.
Svi navedeni nalazi upućuju na zaključak da se postavljene hipoteze H1, H1a i H1b
o nepostojanju značajnih razlika između rezultata na inicijalnom mjerenju između
eksperimentalne i kontrolne grupe u antropometrijskom, motoričkom i funkcionalnom
prostoru, ne mogu prihvatiti. Rezultati iznijete analize razlika na inicijalnom mjerenju
jasno upućuju na zaključak da postoje statistički značajne razlike između analiziranih
grupa, pri čemu su po pravilu te razlike u korist eksperimentalne grupe.
111
Ova činjenica donekle otežava proces utvrđivanja efekata eksperimentalnog
tretmana i stvarnih razlika između rezultata grupa na finalnom mjerenju. Zato je u svrhu
utvrđivanja razlika između rezultata eksperimentalne i kontrolne grupe na finalnom
mjerenju korišćena multivarijatna i univarijatna analiza kovarijanse. Pri tome, pored
rezultata sa inicijalnog mjerenja, kod testiranja razlika rezultata u motoričkom prostoru,
kao kovarijate su korišćene i antropometrijske mjere kod kojih je utvrđena startna razlika
u korist eksperimentalne grupe.
Testiranje razlika rezultata u antropometrijskom prostoru između eksperimentalne
i kontrolne grupe na finalnom mjerenju, nakon parcijalizacije uticaja razlika sa
inicijalnog mjerenja, pokazalo je da nema statistički značajnih razlika između rezultata
ove dvije grupe ispitanika (Tabela 22.). To znači da nije došlo do statistički značajnih
promjena u rezultatima antropometrijskog statusa ispitanika pod uticajem
eksperimentalnog tretmana i drugih egzogenih faktora (vrijeme, proces rasta). Razike u
rezultatima konstatovane na inicijalnom mjerenju su ostale i na finalnom mjerenju.
Ovakav nalaz potvrđuju i rezultati t testa parova za obje grupe (Tabela 23. i 24.), u
kome nisu konstatovane stratistički značajne promjene kod rezultata većine
antropometrijskih mjera. Kod eksperimntalne grupe je došlo do statistički značajnih
promjena u rezultatima varijabli ŠIRLAK, SOGKOŠ, ŠIRKOL i OBNADK, što se
vjerovatno može pripisati djelimično i eksperimentalnom tretmanu, posebno kod mjera
obima.
Kod kontrolne grupe su konstatovane promjene pretežno u rezultatima širinskih i
dužinskih mjera, što je vjerovatno posljedica procesa rasta i razvoja.
Kao zaključak u vezi analize efekata eksperimentalnog tretmana na rezultate
morfološkog statusa ispitanika, može se konstatovati da oni nisu statistički značajni.
Stoga se hipoteza H2 o statistčki značajnim razlikama u morfološkom statusu iapitanika
na finalnom mjerenju ne može prihvatiti.
Kod analize razlika rezultata u motoričkom prostoru, parcijalizovane su razlike u
antropometrijskom i motoričkom prostoru koje su konstatovane sa inicijalnog mjerenja,
obzirom da su utvrđene statistički značajne razlike u rezultatima tih prostora između
eksperimentalne i kontrolne grupe na inicijalnom mjerenju. Ovakva analiza je pokazala
da postoje staistički značajne razlike rezultata između analiziranih grupa na nivou
112
procjene od p=0,007 (Tabela 25.). Kada se analiziraju razlike rezultata u pojedinim
varijablama, vidi se da su statistički značajne razlike u varijablama SDLAŽ30S,
TRČANJE10x5 i ISTTRČ na nivou procjene od p<0,01 a kod varijable SKDALJ na nivou
procjene od p<0,05. U svim navedenim varijablama razlike rezultata su u korist
eksperimentalne grupe. To znači da je ukupni motorički status ispitanika eksperimentalne
grupe nakon sprovedenog tretmana statistički značajno poboljšan u odnosu na kontrolnu
grupu. Prema ovim rezultatima najveći efekat promjena nastupio je kod varijabli za
procjenu eksplozivne snage i aerobne i anaerobne izdržljivosti.
Analiza kvantitativnih razlika rezultata između inicijalnog i finalnog mjerenja za
pojedine grupe, potvrdila je prethodne konstatacije. Kod eksperimentalne grupe nastupile
su promjene u gotovo svim rezultatima varijabli u smislu poboljšanja rezultata na
finalnom mjerenju (Tabela 26.), osim u varijablama PRDSED i RUČDIN, mada su i kod
njih evidentirane značajne razlike na finalnom mjerenju.
Analiza rezultata motoričkog statusa ispitanika nakon primjene eksperimentalnog
tretmana potvrdila je hipotezu H2a da se očekuju statistički značajne razlike u rezultatima
motoričkom statusu eksperimentalne i kontrolne grupe. Efekti eksperimentalnog tretmana
su takvi da je kod većine motoričkih varijabli došlo do značajnog poboljšanja rezultata u
eksperimentalnoj grupi u odnosu na kontrolnu.
Analiza razlika rezultata na finalnom mjerenju u funkcionalnom prostoru (Tabela
28.), potvrdila je postojanje statistički značajnih razlika između rezultata eksperimentalne
i kontrolne grupe na nivou procjene od p<0,01. To znači da je nakon primjene
eksperimentalnog tretmana došlo da statistički značajnih promjena u rezultatima
funkcionalnog statusa ispitanika eksperimentalne grupe u odnosu na kontrolnu grupu.
Analiza razlika rezultata u pojedinim varijablama, pokazala je da su najveće promjene
nastupile u rezultatima varijabli za procjenu oporavka nakon napora, krvnog pritiska
posle napora, prosječne frekvence srca i dužine pređene distance kod trčanja. Sve su
razlike u korist finalnog mjerenja i mogu se vjerovatno pripisati djelovanju
eksperimentalnog tretmana. Nije zabilježena statistički značajna promjena u VO2MAX.
Kada se analiziraju kvantitativne promjene rezultata u funkcionalnom statusu
ispitanika ekesperimentale i kontrolne grupe (Tabela 29 i 30), može se zapaziti da je kod
113
većine analiziranih parametara došlo do značajnih kvantitativnih promjena uglavnom u
smislu povećanja vrijednosti.
Najveće promjene kod eksperimentalne grupe su konstatovane kod rezultata
varijabli VO2MAX, METRI, FCPOSLE, OPORAVAK3, OPORAVAK5 i FCPRE (Tabela
29.). Kod svih navedenih varijabli, kao i kod većine ostalih, promjene rezultata su u
korist finalnog mjerenja. Kod kontrolne grupe (Tabela 30), u većini analiziranih rezultata
varijabli došlo je do statistički značajnih kavantitativnih promjena. Za razliku od
eksperimentalne grupe promjene kod kontrolne grupe su različite. Kod varijabli za
procjenu oporavka, kod kontrolne grupe je konstatovano produženje vremena oporavka
(OPORAVAK1, OPORAVAK3 i OPORAVAK5), opadanje dužine pređene u trčanju
(METRI) i povećanje frekvence srca (FCPRE, FCPOSLE, FCPROSEK).
Analiza rezultata funkcionalnog statusa ispitanika na finalnom mjerenju je
potvrdila hipotezu H2b o očekivanim razlikama u rezultatima funkcionalnog statusa
eksperimentalne u odnosu na kontrolnu grupu, koje su nastale primjenom
eksperimentanog tretmana.
Analiza kvantitativnih razlika rezultata između inicijalnog i finalnog mjerenja u
motoričkom i funkcionalnom prostoru, potvrdila je hipotezu H3 jer je eksperimentalna
grupa pokazala u najvećem broju analiziranih rezultata varijabli statistički značajno veći
napredak od kontrolne grupe.
Prema dobijenim rezultatima, programirana vannastavna aktivnost atletika znatno
je uticala na poboljšanje ispoljavanja izmjerenih motoričkih i funkcionalnih sposobnosti,
te na promjene rezultata u nekim morfološkim karakteristikama kod učenika
eksperimentalne grupe u odnosu na njihove vršnjake u kontrolnoj grupi koji nisu bili
uključeni u vannastavnu aktivnost. Međutim, potrebno je detaljnije istraživanje svih
faktora koji su mogli djelovati na takav rezultat, npr. način provođenja slobodnog
vremena izmjerenih učenika i dr., a sve to u svrhu maksimalnog razvoja njihovih
motoričkih i funkcionalnih sposobnosti, odnosno, maksimalnog uticaja na poboljšanje
kvalitete njihovog života.
114
9. LITERATURA 1. Antić, K. (1996). Relacije morfološkog i funkcionalnog prostora karatista. U zborniku
radova (str. 192-195). Novi Sad: Univerzitet u Novom Sadu. 2. Astrand, P.O., & Ryming, J. (1954). A monogram from calculation of aerobic
capatity (physical fitness) from pulse rate during submaximal. Special communications, From the Department of Physiology, Gymnastika Centralinstitutet, Stockholm, Sweden retrived from https://www.physiology.org/doi/pdf/10.1152/jappl.1954.7.2.218
3. Astrand, P.O., & Rodahl, K. (1970). Textbook of work Phoziology. New York, USA: Mc Graw Hill Book Cmp.
4. Babjak, J. (1984). Uticaj nekih morfoloških, motoričkih, kognitivnih, konativnih, socioloških i motivacionih faktora na uspeh učenika u fizičkom vaspitanju. Doktorska disertacija. Fakultet za fizičku kulturu, Univerzitet u Beogradu.
5. Bala, G. (1981). Struktura i razvoj morfoloških dimenzija djece SAP Vojvodine. Novi Sad, RS: Fakultet fizičke kulture, Institut fizičke kulture.
6. Batričević, D. (2008). Diskriminativna analiza motoričkih i funkcionalnih sposobnosti sportskih aktivnih i neaktivnih učenika. Sport Science, 1(1), 50-53.
7. Berković, L. (1977). Razlike u nekim dimenzijama psihosomatskog statusa s obzirom na stupanj angažovanosti u sportu. Doktorska disertacija. Fakultet fizičke kulture, Univerzitet u Zagrebu.
8. Berstajn, B. (1966). Modeling school structures. London, GBR. 9. Bijelić, S., & Simović, S. (2005). Trenažna tehnologija u radu sa mladim sportistima.
Banja Luka, BiH: Grafid, Sekretarijat za sport i omladinu u Vladi Republike Srpske. 10. Bobić, G., & Bobić-Trošt, T. (2009). Uticaj izvanškolskih sportskih aktivnosti na
motoričke i funkcionalne sposobnosti te antropometrijske karakteristike učenika 2. i 3. razreda srednje škole. In B. Neljak (Ed.), 18. Ljetna škola kineziologa Republike Hrvatske, Metodički organizacijski oblici rada u područjima edukacije, sporta, sportske rekreacije i kineziterapije (pp. 114-119). Poreč, RH: Hrvatski školski športski savez.
11. Bowerman, W. J., & H. Freeman, W. H. (1999). High performance training track and field. Portland, USA: Book News, Inc.
12. Jakovljević, V., & Bošnjak, G. (2006). Procjena eksplozivne snage atletičara u tri atletske grane. Glasnik Fakulteta fizičkog vaspitanja i sporta, 2, 59-66.
13. Bompa, T.O. (2006). Periodizacija - teorija i metodologija treninga. Zagreb, RH: Gopal.
14. Branković, M., & Bubanj, R. (1997). Atletika tehnika i metodika. Niš, RS: Samostalno izdanje autora.
15. Burt, C. (1944). Mental abilities and mental factors. British journal of Educational Psychology, 14(2), 85-94.
115
16. Butechenko, L. A. (1963). Elektrokardiografija u sportskoj medicini. Moskva, RUS. 17. Cohen, J. I. (1941). Physique size and proportions, Psychology and Psychotherapy,
18(3-4), 323-337. 18. Đurašković, R. (2009). Sportska medicina. Niš, RS: Sven. 19. Flajšman, E.A. (1964). The structure and measurement of physical fitness.
Englewood Cliffs: Prentice-Hall. 20. Gambetta, V. (1997). Matters of Coaching & Coaching Matters. Sarasota, Florida,
USA: Gambetta Sports Training System Inc. 21. Gelemanović, I., Svoboda, T., & Tomas, A. (2007). Razlike u funkcionalnim i
motoričkim sposobnostima učenika i učenica drugih razreda križevačkih srednjih škola školske godine 2004/05. In V. Findak (Eds.), 16. ljetna škola kineziologa Hrvatske, Antropološke, metodičke, metodološke i stručne pretpostavke rada u područjima edukacije, sporta, sportske rekreacije i kineziterapije (pp. 442-449). Poreč, RH: Hrvatski školski športski savez.
22. Grgić, Z., Ivančić-Košuta, M., & Ropac, D. (1984). Tjelesna sposobnost školske djece ruralnih krajeva Hrvatske, Zagreb, RH.
23. Higgins, R. (2009). Essential Sports Medicine. Blackwell Publishing Oxford, Data status Beograd.
24. Hofman, E., & Hošek, A.V. (1985). Prilog poznavanju latentne strukture morfoloških karakteristika mladih žena. Kineziologija, 17(2), 101-107.
25. Hofman, E. & Hošek, A. (1987). Struktura morfoloških karakteristika ženskih osoba. Zagreb.
26. Horvat, V. (1985). Model funskcionalnih sposobnosti. Kineziologija 27. Hošek, A.V., & Jeričević, D. (1982). Latentna struktura morfološkog statusa
studenata Fakulteta za fizičku kulturu. Kineziologija, 14(5), 9-20. 28. Howald, K. J. (1989). Neural network image classification. Proceedings ASPRSA-
ACSM fall Convention „From Compass to Computer“, held in Cleveland (pp. 207-215).
29. Janković, I. (1981). Faktorska analiza nekih testova za procjenu motoričkih sposobnosti. Fizička kultura, 35(4), 366-372.
30. Kraemer, W.J. (1994). General Adaptaptions to Rezistance and Endurance Training Programs. In: Essentialis of Strenght Training and Conditioning Human Kinestis, Illionoisen.
31. Krogh, A. (1919): English-laguage journals 32. Krsmanović, C. (1997). Povećanje funkcionalnih sposobnosti kod studentkinja u toku
jednosemestralnog vježbanja. Zbornik „Uloga nastavnika u svijetu koji se mjenja“ Aranđelovac, RS: Univerzitet u Novom Sadu.
33. Krsmanović, R. (2006). Faktorska analiza motoričkih varijabli, funkcionalnih sposobnosti i rezultata u trčanju na različitim dionicama. Sport i zdravlje, 1, 20-24.
116
34. Kurelić, N., Momirović, K., Stojanović, Đ., Radojević, N., & Viskić-Štalec, N. (1975). Struktura i razvoj morfoloških i motoričkih dimenzija omladine. Beograd, RS: Institut za naučna istraživanja.
35. Kuznjecova, Z. I. (1975). Kriticeskie periodi razvitka dvigsteljnih kacestv skoljnikov Fiziceskaja kuljtura v skolje, NI.
36. Ljah, V.I. (1990). Senzitivni periodi razvitka koordinacionih sposbnosti deteta u školskom uzrastu-Teorija i praksa fizičke kulture N3. Moskva, RUS: Ruski sport.
37. Madić, D. (2000). Povezanost antropoloških dimenzija studenata fizičke kulture sa njihovom uspješnošću vježbanja na spravama. Doktorska disrtacija. Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja, Univerzitet u Novom Sadu.
38. Malacko, J. (1982): Osnove sportskog treninga, Beograd, RS: Sportska knjiga. 39. Malacko, J., & Rađo, I. (2004). Tehnologija sporta i sportskog treninga, Sarajevo,
BiH: Fakultet sporta i tjelesnog odgoja, Univerzitet u Sarajevu. 40. Marinković, A. (1977). Atletika za najmlađe, Beograd, RS: Jež. 41. Marković, M. (2016). Primjena funkcionalnog metoda u razvoju snage mišića trupa
kod učenika starijih razreda u osnovnoj školi. Godišnjak 21, 102-119. 42. Metikoš, D. (1973). Faktorska analiza testova ruku i ramenog pojasa. Magistarski
rad. Fakultet fizičke kulture, Univerzitet u Zagrebu. 43. Mihajlović, I. (2008). Funkcionalne promjene u trenažnom procesu vrhunskih
sportista. Sport Science, 1, 45-49. 44. Mihajlović, I. (2010). Atletika, Novi Sad, RS: Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja. 45. Milojević, M., & Jakonić, D. (1991): Efekti kretnih aktivnosti na morfo-funkcionalne,
motorički i postualni status studenata fizičke kulture. Zbornik radova Studije u funkciji razvoja naučnih disciplina, sveska V (pp.79-89). Novi Sad: Univerzitet u Novom Sadu, Fakultet fizičke kulture.
46. Mitić, D., Ropret, R., Višnjić, D., & Radisavljević, D. (1997). Izdržljivost učenika I. razreda mjerena testom maksimalnog višestepenog opterećenja povratnim trčanjem na 20-m. The Journal of Sports Medicine and Physical Fitness, 36(2), 85–89.
47. Mladenović, I., Radovanović, D., & Ranđelović, J. (2002). Razlike u antropometrijskom i funkcionalnom statusu uspješnih i neuspješnih na prijemnom ispitu Fakulteta fizičke kulture u Nišu 2002 godine. In R. Popović (Eds.), Zbornik radova IX Međunarodni naučni skup FIS komunikacije, Fizičko vaspitanje, sport,rekreacija, kineziterapija (pp. 267-272). Niš, RS: Fakultet fizičke kulture.
48. Mladenović-Ćirić, I., & Đurašković, R. (2008). Analiza morfoloških karakteristika i funkcionalnih sposobnosti djevojčica selekcionisanih za odbojku. Glasnik antropološkog društva Srbije „Biologija razvoja čovjeka sa medicinom sporta“ (pp. 207-211). Niš, RS: Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja.
49. Momirović, K., Marković, V., Hošek, A., & Metikoš, D. (1987). Prilog poznavanju morfoloških obilježja studenata fizičke kulture. Kineziologija, 19(1), 19-22.
117
50. Momirović, K., Maver, H., & Pađen, R. (1960). Faktorska analiza kombinatornog mišićnog testa, Zagreb, RH: Vojno-sanitetski pregled.
51. Momirović, K., Medved, R., Horvat, V., & Pavišić-Medved, V. (1969). Normativi kompleta antropometrijskih varijabli školske omladine oba pola u dobi od 12 do 18 godina. Fizička kultura, 23(9-10), 263-268.
52. Mullen, I. (1940). Constitutional factors and behaviour. London, GBR. 53. Nastavni plan i program Pedagoške institucije Vlade Brčko Distrikta, Brčko. 54. Nićin, Đ. (2008): Antropomotorika. Novi Sad, RS: Fakultet fizičke kulture,
Univerzitet u Novom Sadu. 55. Nikolić, Z. (1987). Anaerobni prag i fizička sposbnost. Fizička kultura, 41(3), 186-
189. 56. Nikolić, Z. (1995). Fiziologija fizičke aktivnosti. Beograd, RS: Fakultet za fizičku
kulturu. 57. Neljak, B. (1999). Struktura morfološkog prostora adolescenata muškog pola. In D.
Milanović (Eds.), Zbornik radova kineziologija za 21. stoljeće (pp. 426-429). Zagreb, RH: Fakultet za fizičku kulturu.
58. Pistotnik, B. (1984). Osnovne metrijske karakteristike testova gibljivosti, Kineziologija.
59. Ponorac, N., Matavulj, A., Grujić, N., Rajkovača, Z., & Kovačević, P. (2005). Maksimalna potrošnja kiseonika (VO2max) kao pokazatelj fizičke sposobnosti sportiste. Retrived from http://publisher.medfak.ni.ac.rs/2005html/4broj/MAKSIMALNA%20POTROSNJA%20KISEONIKA....pdf
60. Rađo, I. & Wole, B. (2002). Kvantitativne metode u sportu. Sarajevo, BiH. 61. Rees, W. I., & Eysenck, H. J. (1945). A factorial study of some morphological and
psychological aspects of human constitution. J. Ment. Sci., 91, (8-21). 62. Savić, M., & Savić, S. (1998). Tendencije testiranja funkcionalnih sposobnosti u
srednjim školama i na Univerzitetu. Zbornik sažetaka II Simpozijum sa međunarodnim učešćem. Novi Sad, RS: Fakultet fizičke kulture.
63. Saltin, B, Karlsson: (1971). Metabolic glucogen utilization during njork of different intenzities. In.: Muscule metabolism During Edžercise. Publ. Plenum Publ. Nenj Zork.
64. Sertić, H., Segedi, I., & Baić, M. (2008). Praćenje promjena motoričkih i funkcionalnih sposobnosti te antropometrijskih karakteristika učenika tokom dvogodišnje nastave fizičkog vaspitanja. In B. Neljak (Eds.), 16. ljetna škola kineziologa Hrvatske, Stanje i perspektiva razvoja u područjima edukacije, sporta, sportske rekeracije i kineziterapije (pp. 192-198). Poreč, RH: Hrvatski školski športski savez.
65. Smajlović, N. (2010). Atlekika. Sarajevo, BiH.
118
66. Stojanović, M. (1977). Biologija razvoja čovjeka sa osnovama sportske medicine. Beograd, RS: Fakultet fizičke kulture.
67. Stojanović, M., Momirović, R., Vukosavljević, R., & Solarić S. (1975). Struktura antropometrijskih dimenzija, Kineziologija, 5(1-2), 83-112.
68. Šentija, D. (2009). Fiziologija sporta. Zagreb, RH. 69. Šnajder, A. (1988). Atletika- znanstvene osnove. Zagreb, RH: Fakultet fizičke kulture. 70. Todorovski, D. (1997). Jednačina specifikacije uspješnosti u sportskoj gimnastici.
Doktorska disertacija. Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja, Univerzitet u Nišu. 71. Todorović, B., Mihailović, R., & Stojanović, Z. (1968). Comparison of some
formulae for the prediction of vital capacity. J Sports Med Phys Fitness. 8(2),70-4. 72. Tončev. I, (2001). Atletika. Novi Sad, RS: Fakultet fizičke kulture. 73. Trajkovski-Višić, B., Rena-Stipković, M., Berlot, S., & Višić, F. (2009).
Funkcionalne sposobnosti djece predškolske dobi. In B. Neljak (Eds.), 16. ljetna škola kineziologa Hrvatske, Metodički organizacijski oblici rada u područjima edukacije, sporta, sportske rekreacije i kineziterapije (pp. 491-494). Poreč, RH: Hrvatski školski športski savez.
74. Vanderval, F. (1964). Biometrie humaine. Paris, FRA: Masson. 75. Viskić-Štalec, N. (1974). Relacije dimenzija regulacije kretanja s morfološkim i
nekim dimenzijama energetske regulacije. Magistarski rad. Fakultet fizičke kulture, Univerzitet Zagreb.
76. Volkov, N. (1986). Regularities of the biochemical adapation of the sports training. London, GBR.
77. Vuksanović, M. (1999). Utvrđivanje efikasnosti nastave fizičkog vaspitanja u odnosu na postignute rezultate u atletici. Doktorska disertacija. Fakultet sporta i fzičkog vaspitanja, Univerzitet Novi Sad.
78. Zaciorski, V.M. (1975). Fizička svojstva sportiste. Beograd, RS: NIP Partizan. 79. Živanović, N. (1987): Istorija fizičke kulture. Niš, RS: Univerzitet u Nišu. 80. Wasserman, K., Whipp, BJ., Koyl, S.N., & Beaver, W.L. (1973). Anaerobic threshold
and respiratory gas exchange during exercise. J Appl Physiol. 35(2), 236-243.
06pa1au -3
YHI1BEP311TET Y EAIhOJ JlYIJ,JI
(I>AKYJlTET:
1I3BJE lIIT AJ o oujeflu ypalJefie MaZUCmapc«e me3e
nO,L(AIJ,M 0 KOMllCMJM
ITa OCHOBY ~lJ1mra 71. 3aKoHa 0 BHCOKOM 06pa30BaTbY (CnY)l(6elnJ rnacmlK Perry6mrKe
CpllcKe. 6poj 73110,104/11,84112.108113,44115,90/16,5117 Jf 31118) Te l.lJ1aHa 54. H 58.
CTaTYTa Ymmep3HTeTa y bafbOj J[YUJf HaCTaBHO-ITaYl.IHO BHjene <DaKYHTeTa clm3wIKor
BaCIHnalt.a H CDopTa, Ymmcp3HTeTa Y bafbOj JlYUJf, Ha 2. pe,lloBHoj cje,llIIHUJf O,llP)lWHOj
05.07.2018 ro;:ume, ,lloHHjeno je O,llnYKY 6poj 11/3.1069-6/18 0 HMeHOBaffiY KOMHcHje 3a
OUjcHY ypafjcl-lc t\larHCTapCKC Te3e no,ll Ha3HBOM ,. Ymuz/uj an1Jlemlll,'e MiO (WIIIIGCI1UlGlle
(1I';l11l1({J{OUlIlI If({ (lJIIJ1/JOI10.1101710PU'i1';U P(I5(;oj Y'ielluf...·a " KaH,llJf,llaTa CliMe U:BjeTHHoBidla,
Y caCTaRY:
1. .l1P ropmla TeIJJaI10BHh, .llOueIlT, Y)Ka naYl.IHa o6naCT Kmre3JfOnomja y cnopTY,
ct>aKYJITeT <11l13Jfl.1KOr BaCmlTalba H crropTa YIJJfBep3JfTCTa Y baIhOj JlyuH, rrpe,llcje,llITHK:
2. ,Dp MHJHIHKO ,[(a6oBHh, ,LlOUCJIT. Y)Ka I1aYQHa o6naCT TeopHja H TexlIonomja crropTa H
rlm'HfclKor BaCllHTalba, <DaKYJUCT crropTa H Clm3HQKOr BaCDwrafba Ymmep3HTeTa Y
5eorpa,LlY, '-Inall;
3. r~p Bna)ll1MHp JaKOBJbeBHh. B<.lllpC,LlIlH rrpocpecop, Y)I<a HaYQlla o6nacr KJ-IHe3JfOJlOmja
Y CllOPTY ct>aKY.:lTCT <lm'3J1LIKOr BHCmnaI-ba H crropTa YIIHBep3HTeTa Y baI-boj JlYUH,
MCIITOp-LfJlall.
1. YBO,L(HH )UfO OQJEHE MArl1CTAPCKE TE3E
Man1CTapCK<l TC3a KaH,LlH)],aTa CHMe UBjeTHlloBHha DO)], HaCJlOBOM ,.Ynnll/aj am:lemlll.;e
,,·(to (WJlII(fcnW({IIC (f"'Il1U(",OCmll 11(1 (1Ill7lP0I10.vlOJnOPU'iKU Pc/3(W) Y'lellllf...·a" lIaDHcaHa je Ha
118 CTpalla clwpMaTa A4. rrpopc,Lla 1,5. Y pa,llY KaH,llH)],aT jc Haseo 46. Ta6ena 11 6.
rpacl)J(Kofla y Kojl1l\!3 .Ie IJaSCO ,Llo6HjeHc pe3YJlTaTe HCTpmKHsaJba. Y Han11CaIloj
MarHCTapcKoj Te3H Kal-l,LlYl)],aT jc l-laBeO 80. pCJleBaHTHHx peCI)CpeHCH. llomaBJba Koja .ie
06YXB<1TlIO OBHt\1 HCTpml<HBaILCM cy:
1. YBO,D
2. TEOPvJJCK\l1 OKBVIP VICTPA)KVIBAI--bA
3. J{OCA,n:A1Jll hA VICTPA)KMBAI-bA
4. ffP05JIEM_ J fPE,[{MET VI UV[JbEBVI VICTPA)KMBAl-bA
5. XJ;JlIOTE3E MCTPA)KVIBAlbA
6. MElOn PAJlA
7. VIllTEPl [PETAllVIJA PE3YJfTAT/\ CA ,[{MCKYCMJOM
8. 3AKJhYL[AK
9, JIVITEPATYPA
-3
2.
: ,
, , . ( , 2001.) '' '' : athleuo athleo , athlos . ђ
, '' '',
.
, . ( , 2010.). ,
. , .
,
, . ( , 2010.). ђ ,
, . , ,
, ђ .
, , .
: – ђ , – ,
.
( , , ) ђ
, , . .
400 , 100 200 . ,
, . ,
.
.
ђ
. , ,
, . ,
-3
. , - .
, .
.
. ,
. ,
.
. , ,
.
,
. ,
.
. ,
. , ,
, . ,
, .
ђ , .
:
ullen (1940.) .
. ђ (Cohen, 1941., Burt, 1944., Rees Eysenck, 1945.). :
. ,
Harman (1960.) .
, ђ (1960.), ђ .
, ђ . (1968.)
4040 , 12 22 45
-3
. : ,
, , ђ . Saltin Karllson (1971.)
60-85% .
, , .
, ,
. - (1974.) 424 15 18 .
, .
18 3400 , , , ,
- (1975.) : , . ђ
. , , , - (1975.) V-VIII
. 18 ,
37 . , , , . , , (1975.)
737 19 27 , 23 . ,
. ,
, .
, , .
, .
. Astrand Rodahl (1970.)
, , . .
ђ ђ , .
ђ , ,
, . (1987.)
19-27 . 23
,
-3
, , . , ,
, .
Image , , , (1975.)
. image ђ
. , ђ
, ђ . (1977.) „
“ ,
17 19 , ,
. 11 7 .
ђ
. 400 , ђ ,
.
, , .
. ђ
ђ . (1981.)
. 188 , 17 , 35 .
ђ 6 , ,
, , . ђ , (1981.)
. ђ .
: , .
. ,
. ,
. .
(1985.) , 19-27 , 33 .
ђ
-3
, ( , ), (
, ) . , , (1987.)
96 17 . .
( ), ( ), ( ),
, ( ). (1997.)
, 8 16 ђ
. ђ 11 ( , , ,
) 6 ( , , , ). (1999.)
146 15 . 12
. :
• ,
; •
ђ ,
• .
ђ . (2000.)
. :
• ( (+), (-), (-);
• ( (-), (-);
• ( (-), (-).
:
.
.
, Krogh (1919.), (Astrand Ryming, 1954).
(1966.)
-3
, . .
, ђ , ,
, , ,
, . Saltin Karllson, (1971.) 60-85%
. , ,
. ,
, .
, . Wassermann, Whipp, Koyl i Beaver (1973)
, . ђ
ђ . ђ CO2 2 .
. ,
. ,
Vandervael (1964).
, (1968). , - , (1984.)
.
. ђ ђ
(1985.).
. .
, .
, Schneidorov . Barachov , . ,
, . , . ,
-3
: , ,
, - .
ђ .
, 0.95.
, 0.84.
Schneiderov Barachov ,
. (1987.) ђ ,
, , .
, (1981.) 345 339 6 ( ) 12 ( ). 12
ђ . Howald (1989.)
ђ ђ
, . ,
, ђ -
. , , .
(1991.) „ - ,
“, . - , - , , 6 . , ђ
, . ђ . - , .
, -
- - , ђ . (1996.)
. "
", .
, , , , . ,
. (1997.) “
”,
-3
. . ђ
: , - . ,
ђ . , ,
, , .
, , (1997.) 402 7-8 ,
I " I. 20- ",
. ђ , ђ ,
ђ . ,
. . . (1998.) "
", , .
ђ , . ,
. , , . ,
12 .
, ђ (2002.) "
2002. ",
. :
;
;
;
ђ ;
, . , ,
. , , , (2005.) " (VO2 x)
-3
" ,
, –. . ,
. ђ
ђ . ,
, , . (2006.)
" , ",
ђ . : ,
, , - . ђ
: , , , .
ђ : 100 , 200 , 400 , 800 1500 . ђ ,
. : ,
, ,
, . , (2007.)
" 2004/05",
. ђ 2004./05. , ,
,
-6’. , , ђ , ,
-6’ .
2004./05. 2003./04. ,
. ,
,
. (2008.) "
" 64 14 15 ,
( ), .
-3
ђ . ђ ђ -
.
. (2008.) " ",
, ,
. , , .
, , , . , ,
. ,
. - (2008.)
“ ”, .
40 9 12 , .
: , , ђ , , ,
, , , , , , , , ,
, ђ , , ,
, , .
, : , , .
, , . ђ
159 171 . ,
, . , (2008.) “
”,
22 .
( 2004. .), ( 2005. .) ( 2006. .).
, . 11 .
: , , , . : ,
-3
, , , . 6 .
ђ 45 .
,
( ). , ђ , ,
( ). , ,
. ђ , ,
. ,
. ,
, . . . (2009.) “
2. 3. ”,
. 40 40
( 80) 2. 3. “ ” . ,
, . : ,
, , . 6` ( 6 ).
, ,
. , , .
,
. , ђ
, ђ . ђ ,
, . , ,
ђ . , , . - ,
, (2009.) “ ” ( , ), ђ
. ,
-3
. 256 , , 122 134 ,
, ђ . 256 , 100
, , 59 41 , 93 , , 51 42 63 , , 24 39 .
ђ 3 , .
30 (10 x 5), . , :
, ,
.
, .
. .
Flajšman (1964.) 22 000 12 18 45 USA.
30 : , , ,
. 7 : , , ,
. , : , ,
, , . . (1975.),
3423 , 18
, 37 . , .
: -
- . ђ :
. (1975.)
. M
,
, , . , , ,
- (1975.) . 11,13,15
17 , 37 .
-3
, ђ
: . , :
. : .
(1984.) . ђ .
, , ( , , ).
(1988.) 60 .
ђ 60 .
39 . 12
, . ђ ђ
. 60
20 , , 300 ,
. (1999.)
60 , , , 1000 .
431 , 217 214 , , .
. (1994.)
. :
( ), ( ) ( ). Gambetta (1997.) ђ
: - ђ , - , - , - .
(2006.) 30 , ( , ),
, ( , ).
. ђ . ђ
-3
. (2016.) 11-14 ,
. .
.
, , -
. , , . ,
5-6 ђ . 50-60% .
, , ђ (
).
3.
, , ,
, ђ (
) .
(12 +/- 6 , ), 62 (31) (31).
, .
. (31) ђ (2 45 ),
(31) (2 45 ), . 36 , :
, ,
.
( ), :
: ( ); ( ); ( );
( ). :
( ); ( ); ( ); ( ).
: ( ); ( ); ( );
( ) :
( ); ( );
-3
ђ ( ). ђ
ђ , :
( );
( ); ( ); ( );
( ); ( ); ( );
( ); ( ); ( );
/ / . ( 2); ( ).
- , :
( ); ( ); ( ); ( ); ( ),;
( 30); ( ); 10x5 ( ); ( ).
, 36
. ,
45 . , ,
.
: 1. (5 ); 2. (10 ); 3. (
(35 );
4. (10 ). „ “
. ( , , ,
, , ), .
, , ,
. , ,
, , ђ
. 4-5 . , - - . ,
-3
.
.
. ,
, ђ . ,
, .
, , , .
. ,
,
( ), (1977). ,
, .
. ђ
. ђ ,
. ,
ђ SPSS 16.
4.
, ђ
,
-
, ђ .
,
. , ,
. .
,
, .
-3
, , , , , . ,
.
. , ( ), , ,
, , , . ,
-
.
.
06Pa:JaL( -3
5. 3AK]hYLJAK H IIPHJE,.uJIOr
,UeTaJbHOM aHaJll130M MamcTapcKe Te3e KaH)],I1)],aTa CliMe QnjeTllllonufia no)], I-Ia3Y1BOM:
.,YmZlllaj anlJlemw:e f(aa Gall//QcmOGlle CI/,'mUGllaCmU 110 WlmpanaAWl7lapU'l/W p03Gaj
Y'l e llw:a" , KOMYlCl1ja 3aKJbY'lyje )],a HaBe)],eHI1 pa)], 06yxBaTa CBa nOTpe6Ha nOrnaBJba y
Kojl1Ma cy KopeKTHo nOCTaBJbeHYI npe)],MeT, np06neM, UI1Jb, 3a)],auH 11 X~1nOTe3e
I1CTpa)KIIBaJ-ba. Y30paK vlCnl1TaHI1Ka, v1360p BapHja6nl1, Kao H YlHcTpYMeHnl 3a MjepeJ-be, Te
CTaTYlCTl1'-1Ke npoue)],ype H Ha'-lI1H 06pa)],e no)],aTaKa. v1360p nl1TepaType, YKa3yje )],a je
KaH)],I1)],aT ycnjewHo peanv130BaO npe,D,BHf)eHI1 npojeKaT 11 )],a je 3HaLlajHo )],onpl1J-beo 3HaJ-bY
TpeHepa, HaCTaBHllKa (1)I-I311'-1Kor BaCmlTal·ba y OBOj 06nacTYI.
IIPI1JE)J,JIOr
1:13 J-1aBe)],el-lor, KOMI1cHja n031HIIBHO oUJelbYJe TeMY H cMaTpa KaI-I)],H)],aTa no)]'06HI1M 3a
0)],6paHY MarYlCTapCKe Te3e no)], Ha31lBOI\I : " Ynnl1jaj Cl/11.'ICnlIlKC /((fa GalllWCmOGN C
GlIonU(]1I0C;nlU itO WlmpUl1o.1LOI1lUPU I I/(l{ pa3C50j Y'leIlUlw " Te jeW-lornacHo npe)],na)Ke HayLIHo
HaCTaBHOM BYljelly C!;>aKYJlTeTa cIJYI3H'~Kor BacnllTal·ba 11 cnopTa y Eal-boj nyU,YI. ,na
KaH)],I1)],aTY CIIMJI IJ,njeTJllIoBlIfiy O)]'06PH o)],6paHY Mafl'lcTapcKe Te3e.
rrOTIIMC l..{JIAHOBA KOMHCMJE
I . ,Up rOpaHa TewaHoBl1n, ,D,ou,eHT. Y)Ka HaY'IHa
06nacT KHHe3Honofl1ja y cnopTY, C!;>aKynTeT q1Yl3vl LIKor
BaCmrraJ-ba YI cnopTa Yl-lv1Bep3HTeTa y
~d j nyU", "reAcjeAH"'"
2. ,Up MHnHI-IKO ,Ua6oBHn, )],ou,eHT, Y)Ka Hay'-lHa
o6nacT Teopl1ja 11 TeXHononlja cnopTa II
ej:l113114KOr BaCmlTal-ba, C!;>aKyn;reT cnopTa II
qm3w·IKor BaCnl1T~ba YHb1:sep3(HeTa'y1396,pa)]'y, '-InaH; ./ /~
________ ~( / ~ / _ , ~_~ + j ~ ~ ~ ~ ~ ~,I ----------
3. ,Up Bna)],I1Ml1p JaKOBJbeBHn, Bal-lpe,nHYI npocj)ecop. Y)Ka HaYLIHa
06nacr KHHe3vIOJlOfl'lja Y cnopTY C!;>aKynTeT cjm3Y1'-1Kor
BaCnJlTalba 11 cnopTa YI-I11Bep3Y1TeTa y
'" / n ~l3a J-b0j ...." y. -t'---
t:'¥u
(
lhjaaa I
10J-\BA 0 AYTOPCTBY
(hjaR:LyjcM 11.3 je
MaCTep/MarHCTapCK'H pall
J
[ldC-IOR PaJ ld 11« elll . lt.:CK()~ jejll!\) ~"--'~=-:"'~~ _ =-:-----=:' -="""':"_ '-..L--'----''- 1 C /'
r3 PI.:]) ;1 raJ CllrICllltll(\l ' Ill': rp<lIKHl:la'IKOI pn,Qa.
l 11.<.1 \ilK n.:p '-'I31m'l apCKI! pal, ) llje: lIll!H HJIH ) j"utje. IOBIt\I,l 1I11jr.: OliO Ilpr.:;1.I0IKtll 3a
; lOolljalhc GII. IO KOjc ...lIIlU(l \l t IIpr.:,\ta c l)' .r lHJCKlf~ npol ra\illfMa )lP) rll' I311COKOIlIKll.1CKH'
YCT3HORJ..
CJ ;Ia cy pr.:Jy.lTi.HII KOPCKTlfO I1aBe.rleHI! H
... la HifC.l\1 "rllllltlilU il) TopcKa Ilpana II KOPHCHIO I1I1Te , leKlyu.II-1~ eRo.!l!lI) )lP)TIlX .1HllU,
IlolllHC Kar~lIa
../
Ihja832
()tU(TC--r F'l:,ir.~Cf l ' f5fi7.If-~J I Snu(.T..f
"hjao3 KOjOM CC oBJl3wllyje "\ ~ cjJaKYJlTeT/ AKa!lCMlfja YMjeTHocTH
YHHOeplHTeTa y [iaH>oj J1YLlH !la M3CTep/MarHCTapCKH pall y·UtHH jaBHo !lOCTynHlfM
F.HUt..7eT FI2-fCICCl ()~PI T-f.tJilt Sf'"tf,/
OBJlalJlhyjt:M [llaKymt:T/ AKaLleMl1jy YMjeTIIOCTl1 YIIl1BCp3l1Tt:Ta y fialboj
J1YUl1 Jla MOj MaCTep/MamCTapCKH pan., nOJl HaCJlOBOM
KOj H je Moje aYTOpCKO jljCJIO, y'lHHl1 jaBHo JlOCTynHl1M.
MaCTcp/ MamCTapCKH pan. ca CBHM npHJl03HMa npCJlao/Jla caM y CJlCKTPOIICKOM ¢op~laTy ,
1l0rOJlIIOM 3a Tpajllo apXHBlo1pafbC.
Moj MacTep/ MamCTapcKIo1 paJl, nOXpatbeH Y Jl 101 r 101 T a II II 101 pen 0 3 H TOp l1 j yM YI!l1Bep3Io1TeTa
y OaIbOj J1YUH, Mory Jla KopHCTe CBl1 KOjl1 nowryjy oJlpcJl6e caJlplKal!C y OJla6paHOM THny Jll1ueIH\e
KpcaTHBHe 3ajeJllIHl1e (Creative Commons) , 3a KOjy caM ce OJlJlY'l1010/Jla.
I. AYTOPCTBO
2. AYTOPCTBO - I!CKOMCpl1HjaJllIo
3. AYTOPCTBO - HeKoMepUlo1jamw - 6e3 npepan.c
® AYTOPCTBO - HCKoMepUHjaJIHo - JlHjCJlHTH non HCTHM YCJIORl1Ma
5. AYTOPCTBO - 6C3 Ilpepan.c
6. AyTOpCTBO - JlHjeJlHTH nOJlIo1CTIo1M YCJlOBHMa
(MOJIHMO Jla 3aoKpYlKHTC ca~1O jCJlIlY OJl weCT IIOHy~CIIl1X JlHIlCHI1l1, KpaTaK OIlHC IIIo1I1CHI1H JlaT jc
Ha 1l0JleI)HHl1 JlIo1CTa).
Y fiafboj J1YI1l1 3//(/ ..,fo/J? C(I!ly,
IIJja833
Ulj3S3 ° H,UCllTH'IHOCTH UJT3MnaHe H eJICKTpOHCKC sClllHje
M3CTel)/MarHcTallcKor lla,Ua
HaCJlOB pa.rtaUJlCfJ /-1lFT1KF r.IO {J1/JW:llltlj./G Itlitfl~ ;? TI /II /;ITt0fY."?t'C)70;: r'ir t It .fr.VO 7 L( CC>pIU
MeHTOp ,Ooc iJ ,l. Vi .tWH/£ ~ _ {/ -,-- C _ ____J!rot./ -; u ( > ,,- I ,,- I _
~lJjaBJl,yje\t )laje WTa~lIla"a Bcp3Hja Mor MaCTep/MarHCTapcKor pa)la H,UeHTH'-lHa eJlcKTpoHCKoj
Bep3HjH KOjy ca.\! npe,Uao/Jia 3a ,UHrHTaJlHH pen03HTopHjYM YHHBep3HTeTa y balboj JlYllH,
Y bafboj JIYUH 3/. /0. ../oif. ('.. <-(I fJlpt- DOTn He KaH,UJ )laTa
YHHBEP311TETY Y IiAlLA ~
no~ 0 AYTOPY O,ll;liPAlLEHOr MACTEPlMArllCTAPCKOr P A,LtA
liME II llPE311ME AYTOPA MACTEP/MArHCTAPCKOr P A,lI;A: s,W/o C.f-:Jc--m,,'cL)rr l
~ TYM M~CTO II ,lI;P)KABA POllEIbA AYTOPA: {[)t{oL 7 ~·Oto9!f./t: v (gpr:((JtV , J305fd· iflFf'((<'--t(''(;/(<'/
HA3HB 3ABPIIIEHOr <IlAKYJITETAlAKA,ZJ;EMIIJE AYTOPA II rO,L(HHA
,lI,IIIIJlOMIIPAlLA: .. - A ~ ~~ .. I r AF,irw TET FflfC/,cX" vI-SF" Tl-fjlJ f ?:>POIU",- ~ 00v' (?i!)Jl I- ./.I
~TYMO,z::t;IiPAHE3ABPllHOrl,lJ;HIIJIOMCKOrpA,LtAAYTOPA:
c-y:} if. vi0 /cf. GOP/PC
HA311B 3ABPllHOrl,lJ;HIIJIOMCKOr P A,l1;A AYTOPA: AKA,l1;EMCKO 3BAlbE KOJE JE
AYTOP CTEKAO OlffiP AHOM 3AB~HOr; )l;IIIIJJOM('KO], PAlIA:,<;'L..-;-", !o.A ... ~~~ 1\ \\~~-.l..CX\A.'OCo ~ ,\\(..,< c..~"\}'~~ 'i ~'i\<~\LO~~ -x \C-{)\ "'- ~ vV\,-\,,\~, 1'-" '-'I
AKA,lI;EMCKO 3BAlLE KOJE JE AYTOP CTEKAO O,ll;liPAHOM
MACTEP/MArHCTAPCKOr P A,lI;A: M.K1(c.JTI-f- NI-utl U DBil-c;.-,f r=ler('~R: !cUl7UR.c
HA3HB <IlAKYJITETAIAKA,ZJ;EMHJE HA KOME JE MACTEP/MArHCTAPCKH PA,lI;
O,ll;liPAlLEH: (j.(UlIET PI}lefa;, uf'5P 7ffJ;4 15PO~T-I
HACJlOB MACTEP/MArHCTAPCKOr PA,lI;A II ,[(ATYM O,ll;liPAHE _ uTIcf,J ,f7tc.TIt!F r.JO vfjJf/.I-?7·fV/-IF ~7Ivlloe./rl flIJflrCr.PCf{'C TOCICK:! ~/2t.c9:7 ('({('1JIK-I
(X' 1/10 I~. C"'IS/[JlffF
HAyqJfA OIiJlACT MACTEP/MArHCTAPCKOr P A)J;A IIPEMA .QEPII<Il llll<llPAPHllKY S 273 TPEHl1Hr, MOTOPHO YllElhE, CilOPT
IIMEHA MEHTOPA II qJlAHOBA KOMHCIlJE 3A O,ll;liPAHY
MACTEP/MArHCTAPCKOr P A)J;A: l. .Pt Gr01!-.l,....f IE5·h.Jt::;I/((,i
2. PP. · ~·1trr.)Jt'O j).IB(ll/f/
3. Pfq: 7>£. ULlllti/fl :::4r,'~'~el7(, f
3/ Ie ') j'c?1r/Y EAlhA JIYaH, PAHA ........... : ... ... ...ropl1HE
THnOBH JIl1U,EHU,H KPEATHBHE JAJE)1,HHU,E
AyropCTBO (CCBY)
)1,03BOJbaBaTe YMHOlKaBafbe, )1I1CTp116Ylll1jy 11 jaBHo CaOnUmlBalbe .njClla. 11 npepa)1c, aKO ce
Hane)1e I1Me ayTopa, Ha Ha411H o ~ lpeljeH 0)1 ayTopa I1lll1 )1aBaOua lll1ueHue, 4aK 11 y KOMepUl1jaJIHe
CBpxe. OBO je llajcll06o)111l1ja 0)1 CBHX Jll1uellUI1.
AyrOpCTBO - HeKOMepQJljaJJHO (CC BY-NC)
)1,03BOJbaBaTe YMllOlKaBalhC, )1I1CTpI16YUl1jy 11 jaBHo caonWTaBafbC lticlla 11 npepane, aKO ce HaBe,llC
I1Me ayTopa, lIa Ha411H o.upeljeH O,ll ayTopa I1lll1 ,llaBaoua Jll1ueHue. OBa lll1ueHua He )103BOJbaBa
KOMepUl1jaJIHY ynoTpe6y .njem.
AyrOpCTBO - HeKOMepQHjaJJHO - 6e3 npepalla (CC BY-NC-ND)
)1,o3BOJbaBaTe YMHOlKaBalbe, ,llI1CTpl16yul1jy 11 jaBllo caonWTaBafbe .rrjella, 6e3 npoMjeHa,
npe06Jll1KOBalha I1JII1 ynoTpc6e .rrjeJla y CBOM ill1jeJly, aKO ce llaBe)1e I1Me ayTopa, Ha Ha411H O,llpeljeH
O,ll ayTopa HllH ,llaBaOua llHueHue. OBa llHlleHlla He .u03ROJbaBa KOMeplll1jaJIHY ynOl'pe6y .rrj ell a. Y
O)1HOCY Ha CBe ocnlHe JlHlleHue, OBOM JlHueHllOM ce OrpaHW!aBa HajBenH 06HM npaBa KopHwnefba
.njem.
AyrOpCTBO - HeKOMepQJljaJJHO -llJljeJJJlTJI nOll JlCTJlM YCJJOBHMa (CC BY-NC-SA)
)l03BOJbaBaTe YMHOlKaBaIbe. )1I1CTPH6yul1jy H jaBHo caonWTaBafbe ~ lHje J la, H npepa,lle, aKO ce
HaBe,lle HMe ayTopa, Ha Ha411H O)1peljeH 0)1 ayTopa I1llH )1aBaOl~a lll1ueHue, 11 aKO ce npepana
,llI1CTpH6Yl1pa nO)1 HCTOM I1lll1 CllH4110M llHueHUOM. OBa lll1uellua lle .u03BOJbaBa KOMepUl1jaJIHY
ynoTpe6y .rrjella 11 npepana
AyrOPCTBO - 6e3 npepalla (CC BY-ND)
)l03BOJbaBaTe YMllOlKaBalbe, ,llHCTP116yul1jy 11 jaBHO caOnWTaBaIbe .lljeJla, 6e3 npoMjeHa,
npe06Jll1KOBafba HJm ynoTpe6e ,lljeJla y CBOM .rrjeJly, aKO ce HaBe,lle HMe ayTopa, Ha Ha'lHll O,llpeljeH
O,ll ayTopa 11J1H ):1anaoua llHuellue. OBa llHlleHlla ,l103BOJbaBa KOMepllHjaJIHY ynoTpe5y .rrjella.
AyrOpCTBO - JlJljeJJJlTJI nOll JlCTHM YCJJOBHMa (CC BY-SA)
)l03BOJbaBaTe YMHolKaBafbe. ,llHCTPH6yuHjy 11 jaBHo CaOnWTaBafbe .rrjella, 11 npepa,lle, aKO ce HaBe,lle
HMe ayTopa, Ha Ha4HH O,llpeljeH O,ll ayTopa HJlI1 ):1aBaoLla JlHlleHue, H aKO ce npcpa,lla JlHCTpl16Yl1pa
nO)1 I1CTOM I1llH CJlHLIHOM llHueHUOM. OBa lll11~eHua ,ll03BOJbaBa KOMepUHjaJlll)' ynoTpe6y .rrjeJla H
npepana. Clll14Haje coqlTBepCKI1M JlHlleHllaMa, O,llHOCHO JlHlleHllaMa OTBopeHor KO,lla.
HanOMeHa: OBaj TeKCT Hl1je caCTaBHH ,ll110 113jase ayTopa.
BHUle HHcpopMaUHja Ha llHHKy: iztlp.//cr':a1ivecoI1l11l0ns. org. rs/
Prof. dr Vladimir Jakovljevic Univerzitet u Banjoj Luci
Kralja petra II 45 Fakultet fizickog vaspitanja i sporta
78000 Banja Luka Bulevar vojvode Petra Bojovica 1a
Tel: 065 /973-206 78000 Banja Luka
PREDMET: MOLBA
Postovani ,
Obracam Vam se sa Molbom, ana osnovu Pravilnika 0 postupku provjere orginalnosti
zavrsnih radova studenata na II i III ciklusu studija Univerziteta u Banjoj Luci (clan 3.) da
omogucite provjeru magistarskog rada kandidata Sime Cvjetinovica na temu "Uticaj atletike
kao vannastavne aktivnosti na antropomotoricki razvoj ucenika" .
Unaprijed hvala.
Banja Luka 10.05.2018 godine r v(:dimiji)rtc/·hc It .. I- ( ,
YBJEPEIhE
o rrpOBeAeHOM rrocTyrrKy rrpOBJepe OpMrMHaAHOCTM
3aBpIIIHMX paAOBa cryAeHaTa Ha II MIll -UMKAycy CTYAMja
YHMBep3MTeTa y EaIboj Ay-uM
Y CKi\aAY ca TIpaBHAHHKOM 0 rrocryrrKy rrpoBjepe opHrHHaAHOCTH 3aBpIllHHX
paAOBa cryAeHaTa Ha I H II L~HKi\yCy cryAHja YHHBep3HTeTa y EaIhoj AYU:H, a Ha .. .
3axTjeB MeHTopa, H3AaJeMo YBJepelbe 0 ycrrJeIllHo rrpoBeAeHoM, rope HaBeAeHOM
rrocryrIKY, 3a:
Ha~IHH paA
-V MarHcTapcKH paA
MacTepgaA
AOKTopcKa AHcepTaU:Hja
OCTaAo
HaCAOB paAa: YTHL~aj aTAenIKe Kao BaHHacraBHe aI{Tl'IBHOCTH Ha aH'IpOrrOMOTOpH'IKH
pa3BoJ yqeHHI{a.
113BjellITaj 0 rrpoBeAeHoj rrpoBJepH Y3 rroMon , 0 epa 3a oTKpHBaIhe rrAarHJaTa
H3BpIllHO: AYllmo Il.LnHBHn, 6H6AHOTeKap. ~""'=r-'''''''''''''b-T------
TIPOAEKAH3A
HAYQHO-I1CTPA)KI1BAQKI1 PM
Ap )K.eloKo CeJ{YAHn, Aou:eHT
AaHa, 20.jyI-m , 2018 .rOA.
DaI-ba Ayim
