14 I IGLICE 29 I VELJAČA 2013. 15 I IGLICE 29 IVELJAČA 2013.

Profesor u miroviniZ

NA

NA

LIC

A

Tako o Medicinskoj školi govori profesor Dragutin Podraza

koji je od ove školske godine, nakon punih četrdeset godina rada u prosvjeti, u zasluženoj mirovini.

Radili ste puni radni vijek, u raz-redu, bez jednog sata izostanka. - Imao sam sreće pa me zdravlje poslužilo. Nije baš bilo bez izostan-ka, jer sam uz naš klizni raspored nekada zaboravio doći na sat.

Po čemu pamtite Medicinsku školu?- Po međusobnoj i uzvraćenoj ljubavi. Medicinska mi je u krvi.

Mislite li da škola može bez vaše čvrste ruke?- Ne radi se o čvrstoj ruci, nego o disciplini, poštovanju i radu. Zapra-vo, riječ je o magičnoj atmosferi u našoj školi.

Začetnik ste i glavni urednik našeg školskog lista. Kako dalje bez vas?- Školski listovi izlaze i gase se. Ako se ugase, teško se ponovo pokreću. Volio bih da novi uredn-ici Iglice, uz nove ideje, temelje na mojoj koncepciji.

Vaši učenici pamte uvijek zanim-ljiva predavanja i misle da ste još uvijek mogli raditi. - Bezbroj je načina kako se može predavati, ali čarolija je uvijek u dobro pripremljenim temama. Pro-fesor je dirigent u razredu. Gradivo iz književnosti nastojao sam pov-ezati s filozofijom, psihologijom, ali i životnim situacijama. Uvijek treba uvažavati mišljenje učenika.

Koliko se u prosvjeti promijenilo otkada ste vi bili učenik?- Logično, sve se mijenja, rekao bi Heraklit („Panta rhei“). Profesori su nekada imali veći ugled. Civili-zacijsko je pitanje odgoj i obrazo-vanje mladih ljudi. Za odgajatelje i učitelje to je sveta dužnost. Danas se ozbiljno ne shvaća koliko je to važno pitanje. Obrazujemo one koji će sljedećih pedeset godina raditi.

Koliko se sjećate svojih profesora i kakav ste učenik bili?- Najviše se sjećam onih s pozi-tivnim osobinama; neki su oduševljavali generacije. Išao sam

Vedrana Vujnovac, 4. s1

tada u elitnu Gimnaziju „Sara Bertić“, gdje sam kao odličan učenik stekao znanje za upis na književnost i filozofiju u Zagrebu. U ono vrijeme, poslije diplome mogao sam birati posao! Nisam bio štreber, ali sam bio školski šarmer. Za neke, do danas, nedosanjani Hamlet.

A vi izabrali Medicinsku školu.- Zapravo, počeo sam predavati filozofiju, psihologiju i logiku na svojoj gimnaziji, ali sam morao poslušati oca koji je tada s ravnateljima Grafičke i Glazbene škole dogovorio da ću doći k nji-ma predavati jezik i književnost. Grafička škola je tada ušla u sastav Centra „Ruđer Bošković“. Kasnije se tu našla i Medicinska škola, a

poslije rata kod razdvajanja odlučio sam se za Medicinsku.

Jeste li bili strog profesor i koliko ste učenika srušili?- Predavao sam više predmeta. Najviše sam, nažalost, rušio iz hrvatskog jezika. Taj predmet je težak i treba se odgovorno odnositi prema njemu. U Medicinskoj školi hrvatski jezik je posobno važan jer ste vi u stalnom kontaktu s ljudima. Na sreću, Medicinska škola ima odlične profesorice hrvatskog jezi-ka, kako su se same nazvale „moj harem“. U aktivu su i moje najbolje prijateljice Đurđa i Vesna, a tu je uvijek i Nada.

Što je za vas prijateljstvo?- Prijateljstvo je ljubav. Nažalost, kao i ljubav, ponekad ima rok tra-

janja. Vrjednije je od bilo kojeg karata zlata i najsjajnijeg bisera. Traje tisuće godina i rast će i kad nas ne bude. I poslije nade, ostaje ljubav.

Mogu li žene i muškarci biti pri-jatelji?- Profesorica Ilić misli da mogu samo u djetinjstvu i starosti. Neka-da sam mislio da su to samo bivši, sadašnji, ili budući ljubavnici, ali život me demantirao. Imam i pri-jateljica koje idu istim stazama, uvijek su tu, dostupne, ne skrivaju se pred problemima. Boli me dan danas, negdje u duši, zbog izgu-bljenih ljubavi i prijateljstava.

Vaši bivši učenici pamte zan-imljive priče s Dunava i Drave vezane uz vaš hobi. - To su velike rijeke. Za mene je svaki potok ljubav i strast. Voda sve donosi i odnosi. Plovim, lovim, divim se veličanstvenoj pri-rodi. Navečer me u mojoj brodici pozdravi Mjesec i namigne mi kad ulovim smuđa. Sunce me ujutro poslije rose budi. Zaljubljen sam u mirise, boje, zvukove prirode. Lijepo je na vodi, kao kad je Bog stvarao svijet. Dunav je moj vrt, a u vrtu ima raznog cvijeća, tj. riba i ribica.

Može li jedna ribička priča?- Ujutro ja zabacim na soma veliku hrpu durbahera (konjske gliste) i za pet minuta uhvatim pet so-mova od pet kila. Izvadim ih kao kederčiće. Nakon pet minuta, va-dim sidro čamca, a na sidru pet šarana. Stavim ih u mrežu, kad u isto vrijeme zapeca pet štapova, onako – do vode. Izvučem svih pet štapova, a na njima smuđevi od pet kila. I onda zabacim šesti štap i on potone u vodu. Kažem sam sebi: „Ogromna riba.“. Za pet minuta me riba izvukla iz čamca. I vidim, stojim na vodi. Pogledam još jed-nom, pa ja sam na leđima velikog soma. Plovio sam na njemu do aljmaške crkve. Na obali pet mojih prijateljica gledaju kako me grize

pet komaraca. Skočio sam sa soma pet metara od obale i sirene obalske poljubio s pet poljubaca.

Imate li sada više vremena u mi-rovini?- Kakav je to čovjek koji nema vre-mena?! Svako vrijeme ima svoje prednosti i nedostatke. Odlaskom u mirovinu ne mogu reći da se ništa nije promijenilo. Za mene vrijedi ona Goetheova: „Dok živiš, budi živ.“, što znači da još ne osjećam svoje godine. Ipak, znam da sam danas zreliji, ali ponekad sam i djetinjast, jer onaj tko više nema roditelje nije dijete, ali može biti djetinjast.

Što radite u mirovini?- Čekam proljeće da zaplovim du-navskim valovima. Svakodnevno vozim bicikl i razgovaram s ljudi-ma. Jednostavno rečeno, u mirovini je život puno jednostavniji. Trudim se ne zaboraviti sebe.

Što vas najviše smeta kod ljudi?- Neiskrenost i što vam okrenu leđa oni kojima ste u životu pomogli.

Koje su vaše vrline?

- Odanost i strastvenost.

Koje su vaše mane?- Strastvenost i odanost.

Na što ste najviše ponosni?- Na bivše učenike koji su postali obrazovaniji od mene. Samo ako imate dobre učitelje, možete biti bolji od njih. Volio bih da su i moralni ljudi, nadam se da jesu. Nažalost, danas društvo u pravilu nije moralno. Nije važno koliko i što znate nego koga znate. Na prim-jer, da biste dobili posao.

Ponosan sam na Domovinski rat i na sina koji me može pitati: „Tata, gdje si bio u ratu?“. I koji je natip-kao ovaj intervju.

Što je za vas život?- Život je slaganje puzli, ako ne-dostaje jedan dio, koliko god se trudili, ne možete potpuno uspjeti. To su životne pukotine koje ima svaki život. Najteže i bolno je ako je to neka ljubavna priča.

Što je za vas ljubav?- Ljubav je ditirampsko smirenje, hedonističko umiranje, sloboda osuđena na davanje; intelektualna

osjetljivost, zagrljaj, poljubac, sreća, nastanak strasti, preispiti-vanje... Zapravo, ne znamo što je ljubav. U ljubavi je uvijek jači onaj koji manje voli. Bolje i nesretna ljubav nego nikakva – a takva se i najduže pamti.

Može neka ljubavna priča?- Ne može. Ne glumite paparazza i ne vrebajte profesorske intimne trenutke.

Plaču li muškarci zbog ljubavi?- Muškarci ne plaču, oni gutaju suze. Žene ne vole slabiće.

Vjerujete li u ljubav na prvi po-gled?- Jedan grčki filozof je rekao da treba pogledati najmanje još jed-nom. Vjerujem u ljubav bez papira. Osjećaji se razvijaju i mijenjaju, a na papiru je samo crno i bijelo.

Najdraži pisac i najdraže književno djelo?- Od djetinjstva čitam. U našoj obitelji uvijek se čitalo. Knjiga je kao hrana, i kroz knjigu volite čovjeka. Najdraži pisac mi je Proust

koji je uveo kategoriju vremena. Vrijeme nije ni Aristotel definirao. Vrijeme je naše sjećanje, a ono živi dok žive uspomene. Vrijeme je pro-tivnik svake ljubavi. I Hemingway je čudo. Najdraže književno djelo mi je Goetheov Faust.

Volite li i ostale umjetnosti?- Volim umjetnost. Po umjetnosti se čovjek razlikuje od drugih živih bića. Očaravaju me slikarstvo i glazba.

Imate li neostvarenih želja?- Imam, da mi zlatna ribica upadne u čamac i da joj ispunim sve želje.

Bez čega u jednom danu ne možete?- Nema toga bez čega ne mogu u jednom danu.

Što poručujete učenicima i budućim odgajateljima?- Odgoj počinje u obitelji, a za dalje ću citirati Aristotela: „Oni koji obrazuju djecu se trebaju više poštovati od onih koji ih prave, zato što im njihovi roditelji daju život, a ovi prvi im daju znanje o umijeću njegovog dobrog življenja.“.

Međusobno uzvraćena ljubav