Virologija - Skripta by Plavi Sokol

Specijalna virologija Napomene: Preskočena patologija specifičnih bolesti, virusni genomi, rijetki klinički simptomi, svi virusi koji ne uzrokuju bolest u ljudi. Fale bakteriofagi i retrovirusi jer mi se to nije dalo pisati. Također, napomene stoje na mjestima gdje sam preskočio nekoliko iznimno dosadnih dijelova. Svi DNA virusi umnožavaju DNA i sastavljaju kapsidu u jezgri stanice, osim Poxvirusa koji oboje rade u citoplazmi. Svi DNA više manje imaju rane i kasne gene, pisao ako se nešto razlikuje od te šeme. Svi RNA virusi ulaze i umnožavaju se na sličan način, pa su pisane samo specifičnosti i razlike. Dijagnostika: IE – imunoenzimski postupci, EM‐ elektronska mikroskopija, IEM – imunoelektronska

mikroskopija, IF – imunofluorescentne metode, IIF ‐ izravna imunofluorescencija, NIF – neizravna imunofluorescencija; IH – imunohistokemija, NT – test neutralizacije; IHA – inhibicija hemaglutinacije; HAD – hemadsorpcija; IHAD – inh. hemadsorpcije; RIA – imunoradijacijski postupak Test IH = ? Spominje se u orthomyxovirusima. HI protutijela = ?

www.perpetuum-lab.com.hr zahvaljuje Plavom Sokolu

1

DNA virusi Parvoviridae najmanji, ovisni o staničnim mehanizmima Otpornost: otporni na pH 3‐9, 1h pri 59°, otapala lipida Osjetljivost: formalin, hidroksilamin, oksidativna sredstva, UV Podjela: rodovi Parvovirus, Dependovirus (umnožavanje u prisutnosti Adenovirusa), Densovirus (u kukcima)

Parvovirus Genetički materijal: 1 lanac DNA, (+) i (‐) lanci Kapsida: ikozaedar Ovojnica: nema Umnožava se u mitotičkim aktivnim st. (koštana srž, eritroidne stanice fetalne jetre, leukemijske st.) – koristi stanične čimbenike umnožavanja S‐faze Umnožavanje: ulazi u st., u jezgri razgradnja kapside, staničnom DNK polimerazom stvara dvolančanu DNA, u citoplazmi stvara strukt. proteine ‐> ulaze u jezgru i tvore virion, izlaze uz lizu Bolest uzrokuje samo virus B‐19: Patogeneza: Infektivni stadij gornji dišni sustav ‐> umnožavanje ‐> viremija (tijekom 8 dana od infekcije) ‐> koštana srž ‐> inhibicija ili smrt eritroidnih st. // vrućica Simptomatski stadij imunosni odgovor, porast specifičnih IgM (doživotna zaštita), nestanak virusa // osip, artralgija Epidemiologija: 65% odraslih inficirano, eritem se najčešće pojavljuje u djece 4‐15g. Širenje kapljičnim i parenteralnim putem. Klinička slika: u zdravih – neprimjetno ili vrućica, grlobolja, bolovi u mišićima, pad hemoglobina, osip zarazni eritem (erythema infectiosum) = peta bolest u oboljelih od kronične hemolitičke anemije – aplastična kriza povećava rizik od smrtnosti ploda – anemija, srčane smetnje Dijagnostika: IEM (imunoelektr. mikroskopija), IER (imunoenz. reakcije), PCR, hibr. DNA u serumu ili ždrijelnom ispirku u infektivnom stadiju specifični IgM, sekvencija virusne DNK u krvi st. kultura ne Liječenje, prevencija: ne postoji lijek, izolacija


2

Papovaviridae (papova = papilom, poliom, vakuola) ovise o staničnim čimbenicima umnožavanja patogeni za jednu vrstu domaćina (čovjek ili životinja) Genetički materijal: dvolančana DNA (dalje svi dvolančani), kružna Kapsida: ikozaedar Ovojnica: nema Otpornost: eter i otapala, kiselina, toplina Podjela: rodovi Papillomavirus i Polyomavirus

Papillomavirus Hpv: Umnožavanje: bazalni sloj pločastog epitela – latentna infekcija (neprimjetno svj. mikr.) ‐> dozrijevanje u spinozni sloj = povoljan okoliš ‐> prepisivanje mRNA ‐> proteini L1 (90% kapside) i L2 ‐> zreli virusi ‐> gornji slojevi epitela propadaju = koilociti ako uz prisutni HPV djeluju karcinogeni (cigaretni dim, UV, zračenje) ‐> ugradnja virusne DNA u staničnu ‐> inaktivacija tumorsupresorskih i RB gena ‐> tumorska pretvorba benigni tumori – izvankromosomska DNA = episomi; maligni – ugradnja virusnog DNA samo u nekolicine dolazi do tvorbe tumora, vremenski razmak od infekcije do tumora je dug, mora postojati sinergizam HPVa i karcinogena Klasifikacija:

1. skupina bradavičasta epidermodisplazija (doživotna zaraza, resaste tvorevine kože ‐> 30% prelazi u planocelularni karcinom); tipovi 5,8,9,12,14,15,17,19‐25,36,46,47,50

2. skupina kožni genotipovi (sklonost prema oroženom višeslojnom pločastom epitelu); benigne i maligne novotvorine kože; tipovi 1‐4,7,10,26‐29,37,38,41,48,49

3. sluznični genotipovi (sklonost prema neoroženom ‐||‐) = (ano)genitalni genotipovi (najčešće anogenitalna regija); epitelne hiperplastične promjene, benigni i maligni tumori

a. visokorizični: 16,18,31,45,46; CIN i planocelularni karcinom b. graničnorizični: 33,35,39,41,51,52,58,59,68 c. niskorizični: 6,11,42‐44,53‐55; benigni planocelularni tumori, šiljati kondilomi,

planocelularni papilomi grkljana Klinička slika:

kožne bradavice – keratinizirana koža ‐ ruke i stopala; djetinjstvo i rana adolescencija

benigni tumori glave i vrata – papilomi usta, grkljana (HPV 6,11); sve dobi; ne recidiviraju

anogenitalne bradavice – šiljati kondilomi na skvamoznom epitelu (HPV 16,18); maligna pretvorba rijetka

CIN – koilociti (perinuklearna vakuolizacija, uvećana jezgra); HPV 16 i 18; 40‐70% blažih displazija spontano nestaju

Dijagnostika: mikroskopija – hiperplazija, hiperkeratinoza, koilociti – vrlo niska osjetljivost el. mikroskopija – prisutnost virusa – vrlo niska osjetljivost IF, imunoperoksidaza – prisutnost virusnih antigena, ali nije genotip specifično, već na protein L1 molekularne metode: southern blot, dot‐blot, hibrid. in situ, PCR Liječenje, prevencija: odstranjivanje većih bradavica, interferon; prevencija kontakta


3

Polyomavirus ljudski poliomavirusi su BK i JC, obično ne uzrokuju bolest, teško uzgojiti u kulturi; istraživanje na

majmunskom SV‐40 – uzrokuje tumore Građa: manji od papilomavirusa Umnožavanje: ulazak u primljivu st. ‐> prepisivanje kasnih gena ‐> umnožavanje virusa ulazak u neprimljivu st. ‐> prepisivanje samo ranih gena ‐> inaktivacija p53 i RB ‐> transformacija

stanice DNK se umnožava u jezgri, kao i sazrijevanje virusne čestice; oslobađa se iz stanice lizom Patogeneza: dišni sustav, u početku limfociti ‐> bubrežne st. s neznatnim citopatskim promjenama

‐> latentna infekcija BK – latentna infekcija u bubrežnim st., JK u bubrežnim, pluća i retikuloendotelnog sustava; u

imunokompetentnih umnožavanje spriječeno u imunokompromitiranih reaktivacija u bubrežnim st. ‐> širenje mokraćom ‐> inf. mokraćnog

sustava (BK) ili viremija koja se očituje inf. CNSa (JC – prolazi kroz krvnomoždanu barijeru) – inf. astrocita ‐> stanice nalik na glioblaste (uvećane, promijenjena jezgra); inf. oligodendrocita ‐> demijelinizacija

Epidemiologija: većina inficirana do 15g.; širenje dišnim putem Klinička slika: asimptomatske ili blaža inf. dišnog i mokraćnog sustava virusi se mogu izlučivati mokraćom reaktivacija tijekom trudnoće, bez posljedice na plod bolesnik s bubrežnom transplantacijom – stenoza uretera bolesnik s transplantacijom koštane srži – hemoragični cistitis JC ‐ prog multifokalna leukoencefalopatija Dijagnostika: SM ‐ uvećane stanice s bazofilnim inkluzijama (slično CMV)

nalaz žarišnih demijelinizacija okruženih oligodendrocitima s inkluzijama EM – vidljiv virus IH – virusni strukt. antigeni molekularne metode – virusna DNA u uzorku kulture – diploidne st. i Vero za BK, ljudske fetalne glija st. za JC Liječenje i prevencija: lijeka nema


4

Adenoviridae Podjela: Mastadenovirus (50 serotipova patogeno za ljude) i Aviadenovirus (ptice)

Mastadenovirus srednje veliki virusi Genetički materijal: dvolančana DNA Kapsida: ikozaedar, 240 heksona (stranice i bridovi) i 12 pentona (na vrhovima, citotoksični) Antigeni: nitasti izdanak na pentonskoj bazi – hemaglutinin, inhibicija st. makromolekula; tipnospecifični antigeni na pentonskoj bazi Ovojnica: nema Otpornost: sušenje, detergenti, izlučevine probavnog sustava (kiseline, žuč, proteaze) Umnožavanje: ciklus od 36h, 10000 čestica prijanjanje nitastim izdancima ‐> ulazak endocitozom ‐> vezikulom do jezgre ‐> inhibicija st. makromolekula ‐> transkr. ranih gena ‐> umnož. DNA ‐> kasni geni ‐> proteini kapside iz citoplazme ulaze u jezgru ‐> stvaranje kapside ‐> ulazak DNA i proteina unutra (moguća pogrešna spajanja ‐> inkluzije) ‐> izlazak lizom (svi DNA virusi nadalje imaju istu šemu) spajanje proteina na p53 i RB (potiče rast primljivih st.) ‐> ubrzava prepisivanje ‐> smrt st. u neprimljivim st. onkogena promjena – ne u ljudima, glodavci Patogeneza: epitel dišnog i probavnog sustava ‐> umnož. ‐> viremija ‐> visceralni organi / često u imunokompromitiranih – česte reinfekcije latentne infekcije limf. čvorova, tonzila, Peyerovih pločica ‐> imunosupresija i infekcija drugim uzročnicima ‐> reakt. pojava specifičnih protutijela – ograničavaju umnožavanje Epidemiologija: najčešće u djece i imunokompromitiranih; širenje između ljudi, u bazenima; fekalno‐oralnim i dišnim putem, prisutni u ždrijelu i stolici (tek kasnije); prošireni po čitavom svijetu, epidemije Klinička slika:

ždrijelnokonjuktivalna groznica; u djece često samo faringitis

akutna kataralna inf. gornjih dišnih puteva

epidemijski keratokonjunktivitis – bazeni za kupanje

gastroenteritis i proljev – crijevni adenovirusi (serotipovi 40‐42, ne mogu na st. kulturu)

u imunokompromitiranih – pneumonija i hepatitis

povremene inf. – pertusis u male djece, akutni hemoragijski cistitis, mišićnoskeletne tegobe, spolne i kožne inf.

Dijagnostika: kultura: HEK (fetalni bubreg), HeLa, HEp‐2 – litička infekcija, inkluzije IE, IF, probe DNA – tipiziranje, posebno za 40‐42 serologija – tipnospecifična protutijela u serumu Liječenje, prevencija: lijeka nema, inteferon ublažuje keratokonjunktivitis cjepivo – živi atenuirani virusi – prevenira inf. adenovirusima 4 i 7 u vojsci – možda onkogeno


5

Herpesviridae kuglasta oblika Genetički materijal: dvolančana DNA, pravocrtna, omotana oko mosura Kapsida: ikozaedar Ovojnica: dvoslojna lipidna s glikoproteinima (dalje svi imaju ovojnicu); tegumentum – prostor između ovojnice i kapside, sadržava enzime i proteine Genom: obratno ponavljajući nizovi (pospješuju umnožavanje DNA) rani proteini α i β – transkripcija, kasni proteini γ ‐ strukturni Otpornost: pH 5‐9, toplina ako su razrjeđeni u vodi Osjetljivost: UV i γ zrake; zbog ovojnice – eter, alkohol, dezinficijensi, proteaze, sušenje Umnožavanje: spajanje glikoproteina na st. receptore stanična DNA‐ovisna RNA polimeraza ‐> rani geni (ako stane tu, latentna inf.) umnožavanje DNA pomoću virusne DNA polimeraze posebni virusni enzimi za opskrbu nukleotida ‐ mjesto djelovanja protuvirusnih lijekova pupanje na jezgrenoj ovojnici, izlazak egzocitozom ili lizom većina stvari odvija se staničnim mehanizmima

Herpes simplex podobitelj Alphaherpesvirinae Osjetljivost: org. otapala, niski pH, 256°C na 20h Patogeneza: spajanje na heparan‐sulfat mukoepitelne stanice, fibroblasti – litička inf; makrofagi, limfociti – perzistentna inf; neuroni – latentna inf VHS2 (genitalni) češće uzrokuje viremiju citopatski učinak ‐ acidofilna inkluzijska tjelešca, sincicij, okruglast oblik st., odvajanjem iz jednoslojne kulture nastaju plakovi infekcija sluznice ili kože – ponekad neprimjetna lokalizirana inf, mjehurići ‐> infekcija neurona ‐> latentna infekcija specifična protutijela neutraliziraju izvanst. viruse; potrebna i stanična imunost (u odsutnosti – oportunistički encefalitis) stres ‐> rekurentne infekcije – blaže, lokalne i kraće Epidemiologija: po cijelom svijetu, najtrajniji virusi prenos izravnim dodirom ili posredno predmetima, autoinokulacijom i od majke tijekom porođaja Klinička slika:

inf usta – mjehurići; u imunosuprimiranih teži oblik stomatitisa

keratokonjunktivitis

inf kože prsta ili trupa („herpes gladijatora“ u hrvača)

herpetični egzem

genitalni herpes

proktitis

meningitis

encefalitis

neonatalni herpes Dijagnostika: citologija/histologija – inkluzije u jezgri, balonasta degeneracija, sincicij za konačnu dijagnozu – otkrivanje antigena (IF, imunoperoksidaza) ili genoma (in situ hibr.) kultura – HeLa, HEp‐2. fibroblasti embrija, kunićji bubreg CPE – granulirane citoplazme, balonasta, sinciciji serologija – detekcija protutijela, bitna kod primarne infekcije, kod rekurentnih više ne Liječenje, prevencija: aciklovir, još neki prevencija kontakta, pranje ruku; u trudnica carski rez


6

Varicella zoster podobitelj Alphaherpesvirinae sličan VHS, ali se širi zrakom umnožava se sporije i samo u epitelu in vivo Patogeneza: u mukozi dišnog sustava ‐> širenje krvotokom i limfom u retikuloendotelni sustav 11‐13 dana ‐> širenje do kože ‐> osip kože i sluznice ‐> latentna infekcija stražnjih korjena i ganglija moždanih živaca ‐> reaktivacija isto kao i VHS ‐> specifična protutijela, bitna i stanična imunost Epidemiologija: širenje kapljičnim putem i izravnim dodirom primarna inf najčešće u djetinjstvu 90% ljudi ima spec protutijela Klinička slika: varicella – vodene kozice osip po tijelu, izraženiji na trupu i glavi oštećenja sluznica usta i ždrijela intersticijalna pneumonija – posljedica primarne inf u odraslih herpes zoster – reaktivacija – mjehurići na koži postherpetična neuralgija – 30% bolesnika >65g. – sindrom kronične boli u imunokompromitiranih – širenje u pluća, mozak, jetru Dijagnostika: izolacija otežana zbog nepostojanosti u transportu i umnožavanja in vitro, ali mogu se detektirati virusni antigeni pomoću IF i IE sve ostalo isto kao i VHS, osim što duže treba da se razvije citopatski učinak u kulturi Liječenje, prevencija: aciklovir (manje osjetljiv od VHS, otpornija DNA polimeraza) intravenski cjepivo – 1. pripravak plazme imuniziranih osoba; 2. živi atenuirani virus soja Oka (učinkovito i nakon infekcije)

Epstein‐Barrov virus podobitelj Gammaherpesvirinae genotipi A (Europa) i B (Afrika) Genom: litički (replikativni – u litičkoj fazi) i latentni (latentna faza infekcije) geni; uz rane i kasne gene ima i neposredno rane – transaktivacija ostalih gena, početak transkripcije aktivna (produktivna) infekcija – samo u prim. inf, epitel ždrijela i u manjoj mjeri LB (5%) – potrebne stanice u fazi diferencijacije zbog specifičnih čimbenika ‐> tvorba viriona ‐> pupaju, liza stanice // nema CPE, prijenos iz st. u st. latentna (neproduktivna) inf – u LB, postaju besmrtni (spriječena apoptoza – bitan protein EBNA1 – EBV nukleusni antigen), blastna transformacija i pojačana mitoza Patogeneza: spajanje na CD21 receptor epitela farinksa i LB orofarinksa zaraza epitela ‐> inkubacija 4‐8 tj. ‐> širenje po limfnom sustavu infektivna mononukleoza – posljedica stanične imunosti: umnožavanje LT, blokada inf LB 2,3 tjedna – uklonjena većina inf LB, nestanak simptoma; virus uvijek prisutan u organizmu (problem kod imunosupresije) u imunokompromitiranih – kronična infekcija, limfom, leukoplakija vlasastih stanica Epidemiologija: širenje kapljičnim putem ili posredno preko predmeta ‐ preko inficiranih LB u slini; transfuzijom ili transplantacijom srži prim. inf u djetinjstvu bez simptoma, kasnije se javlja u 50% osoba kao mononukleoza sučimbenik – imunosupresivni učinak malarije širenje kapljičnim putem ‐ preko inficiranih LB u slini; transfuzijom ili transplantacijom srži Klinička slika:

infektivna mononukleoza

kronična infekcija – kronični umor, vrućica, glavobolja, grlobolja

limfoproliferativne bolesti – leukemija, limfom www.perpetuum-lab.com.hr zahvaljuje Plavom Sokolu

7

Burkittov limfom

nazofaringealni karcinom

leukoplakija vlasastih stanica Dijagnostika: pojava atipičnih limfocita (nespecifično) heterofilna protutijela – zbog aktivacije LB, pouzdani pokazatelj primarne inf u odraslih od prvog tj. do par mj. genske probe/virusni antigeni – molekularne metode, IF, IE – dokazivanje antigena serologija – specifična protutijela na neke antigene Liječenje, prevencija: nema

Cytomegalovirus podobitelj Betaherpesvirinae umnožava samo u ljudskim st – fibroblasti, makrofagi pupa kroz jezgrenu ovojnicu Osjetljivost: toplina (56°C/30min), niski pH, eter, UV, zamrzavanje i odmrzavanje Patogeneza: kao i ostali herpesvirusi inducira kratku imunosupresiju u domaćinu većinom neprimjetna inf širenje zaraženim st – leukocitima; u latentnom stanju – mononukleari, bubrežne i srčane st. Epidemiologija: transplacentarni, oralni, spolni put prenosa; transfuzijom krvi i transplantacijom organa prisutan u mokraći, krvi, faringealni sekret, slini, stolici, amnionskoj tekućini, sekretima ženskog sp. sustava, transplantatima Klinička slika:

kongenitalna inf – mikrocefalija, intracerebralne kalcifikacije, hepatosplenomegalija, žutica, gubitak sluha

perinatalna – zaraza tijekom rađanja ili mlijekom – u prijevremeno rođenih pneumonija i hepatitis

u odraslih – u manjeg broja nalik na mononukleozu (ali blaži faringitis i limfadenopatija)

tijekom transplantacije i transfuzije – neprimjetno ili mononukleoza; vrućica, splenomegalija i atipični limfociti 3‐5 tj. nakon transfuzije; katkad pneumonija i hepatitis

u imunokompromitiranih – retinitis, kolitis, ezofagitis; proljev, anoreksija, vrućica, gubitak težine; intersticijalna pneumonija i encefalitis

Dijagnostika: histologija – citomegalične st., bazofilne inkluzije imunosni postupci i genske probe – specifična protutijela za detekciju CMV antigena u krvi i tkivima izolacija u kulturi – za konačnu dijagnostiku; jedino HEF serologija – serokonverzija pouzdani znak primarne infekcije stvara atipične limfocite ali ne stvara heterofilna protutijela! Liječenje, prevencija: ganciklovir, foskarnet prevencija spolnog, transfuzijskog i transplantacijskog prenosa živo atenuirano cjepivo inducira humoralnu i staničnu imunost – nisu poznate značajke cjepiva

Ljudski herpesvirus 6 kratkotrajni osip (roseola infantum) – akutna zarazna bolest dječje dobi – osip, vrućica, moguća viremija – po čitavom svijetu, pojavljuje se u proljeće i jesen; rijetko u odraslih – kao mononukleoza ili hepatitis PCR, hibr in situ, Southern – dokazivanje antigena u krvi, slini, likvoru, tkivima izolacija na kulturi mononukleara serologija – specifična protutijela


8

Ljudski herpesvirus 7 soj RK CPE – povećanje st., sincicij najsličniji HHV6 povezan samo s rozeolom, prenos slinom detekcija kao kod HHV6, u hepariniziranom uzorku krvi

Majmunski herpesvirus B sličan VHS, ali postojan pri 37°C/7dana, 4°C/tjednima, ‐70°C/godinama izolacija na raznim kulturama – HeLa, kunić, majmun jako patogen za ljude, nakon ugriza majmuna ili zaraženog tkiva inkubacija nekoliko dana do 6 tj. akutna, obično smrtonosna upala mozga i kralj. moždine


9

Poxviridae oblika kvadra ili elipse Genetički materijal: dvolančana DNA, pravocrtna, spojenih krajeva Ovojnica: jezgrena opna, između njih lateralna tjelešca (enzimi, proteini), vanjska opna (s cjevčicama) = površinski tegmentum, lipidna ovojnica (2slojna) = vanjski tegmentum Antigeni: jedino virusi boginja i vakcinije tvore hemaglutinin Otpornost: osušeni su infektivni mjesecima i otporni na 100°C/10min; eter Osjetljivost: u suspenziji 60°C/10min, alkohol, kalijev permanganat, niski pH Umnožavanje: ulazak u fagocitnim vakuolama gdje ostaju bez vanjske opne cjelokupno umnožavanje u citoplazmi opne se sastavljaju oko nukleoida pupaju na Golgijevom tijelu izlaženje pupanjem ili lizom Patogeneza: submukozno limfno tkivo dišnog sustava, regionalni čvorovi –> limfom i krvlju (primarna viremija) u retikuloendotelni sustav ‐> sekundarna viremija ‐> krvlju u organe stanična imunost bitna za svladavanje infekcije mehanizmi izbjegavanja imunosnog odgovora – širenje od stanice do stanice, proteinima usporuju aktivnost IFN, komplementa i upalnog odgovora prijenos izravnim dodirom lezija, nemaju sklonost opsežnog širenja Epidemiologija: velike boginje iskorijenjene; važnost imaju poksvirusi primarno patogeni za kralježnjake – zoonoze, i molluscum contagiosum variola maior – prenos dišnim putem, manje posredno preko predmeta iskorjenjen je zbog: 1. ljudi jedini domaćini, 2. samo 1 serotip, 3. izrada cjepiva od životinjskih pksvirusa zbog zajedničkih antigena, 4. vidljivi simptomi – karantena, 5. postojano i ekonomično cjepivo Klinička slika:

Variola – od lake febrilne bolesti do teškog smrtonosnog oblika s hemoragičnim osipom – ovisi o virulenciji i imunokompetentnosti osobe; inkubacija 5‐17 dana

o klasični oblik – variola maior – dvofazni tijek, na koži i sluznicama usta i dišnog sutava makule, papule, vezikule, pustule, osip koji započinje na licu i širi se po cijelom tijelu

o blaži oblik – variola minor

Vaccinia – podrijetlo nekog životinjskog poksvirusa, vektor u produkciji cjepiva, neke postvakcinalne komplikacije mogu biti encefalitis i progresivna infekcija (vaccinia necrosum)

Orf – u ovaca i koza širom svijeta, prenos izravnim dodirom; pustule na koži ruku, šaka, lica i vrata ‐> bolne ulceracije; vrućica i limfadenitis; autoinokulacija oka – oštećenje vida

Kravlje boginje – crvenilo i otjecanje prstiju, autoinokulacija drugih dijelova tijela; papule ‐> vezikule, nestaju nakon 3 tj.; u Europi

Kravlje pseudoboginje – zaraza mužnjom krava, muzačke kvržice na šakama, porast tj. temp., limfadenitis

Goveđi papularni stomatitis

Majmunske boginje – nalik na sliku variole, danas najteža poksvirusna bolest; centrifugalno širenje vezikulo‐pustularnih kožnih promjena s još jačom limfadenopatijom

Tana‐boginje – majmuni, ekvatorijalna Afrika, ubod komarca tijekom kišnih razdoblja; prvo niska temp., glavobolja i bol u leđima, pa nekrotični makulo‐papularni čvorići na koži ruku, vrata, lica i tijela

Yaba‐tumori – majmuni, zaraženi timaritelji; epidermalni histiocitomi


10

Molluscum contagiosum – u cijelom svijetu, i epidemije; češće u djece; na licu, rukama, leđima i bedrima nastaju tumori nalik na bradavice; prijenos izravnim i neizravnim dodirom, npr. hrvanje, kupanje na javnim mjestima, spolni kontakt; izrazito širenje promjena u oboljelih od AIDSa

Dijagnostika: virološke metode – EM, izolacija u kulturi ili korioalantoisnoj opni kokošjeg embrija, molekularne metode serologija – IE, NT; nemoguće odrediti razinu zaštite od infekcije histologija – velike eozinofilne inkluzije u citoplazmi epitelna (molluscum = tjelešca) Liječenje, prevencija: aktivna imunizacija – cjepivo od umjetno uzgojenog virusa u životinjama, kokošjem embriju ili kulturi ljudskih diploidnih st

molluscum contagiosum – promjene na koži nastaju tijekom 2‐12 mj., posljedica stečenog imunosnog odgovora; liječe se kirurški


11

RNA virusi Svi RNA (–) virusi s ovojnicom se umnožavaju u citoplazmi

Picornaviridae picorna = poliovirus, insensitivity to ether, Coxsackie, orphan virus, rhinovirus, rna Genetički materijal: jednolančana RNA, + Kapsida: ikozaedar, 12 pentamerskih vrhova Ovojnica: nema Genom: VP1‐3 čine kapsidu, VP4 s unutrašnje strane; kodiraju najmanje jednu proteazu i RNA‐ovisnu RNA polimerazu Hepatitis A spada ovdje

Enterovirus Otpornost: kiselina Osjetljivost: toplina (50°C), UV, sušenje Patogeneza: ulazak ‐ gornji dio probavnog i dišnog sustava (posebno orofarinks) primarno umnožavanje – limfno ždrijelno i crijevno tkivo ‐> viremija ‐> retikuloendotelni sustav, organi (moždane ovojnice, moždina, miokard, koža) virus u farinksu u prvom tjednu bolesti, a >mj. samo u stolici Poliovirus ‐ neurotropnost – ciljni organ CNS (mozak, mali mozak, stanice prednjih rogova kr. moždine, gangliji stražnjih) – trajno oštećenje ili edem Coxackie i echovirusi – u likvoru, mokraći, promjenama na koži, konjunktivi, perikardijalnoj tekućini, mišićima; postmortalno u miokardu, jetri, CNSu, slezeni i plućima sekretorna IgA 2‐4 tjedna od inf – ograničavaju viruse u prob. sustavu IgM ‐ od početka inf, traju 6‐8 tj. IgG ‐ prisutna kasnije, perzistiraju godinama, aktivna kod reinfekcije tipno specifična AT samo primarnoj inf, kasnije grupnospecifična neutralizacijska AT protiv poliovirusa – doživotna imunost (kod ostalih ne nužno) majčina transplacentarna IgG ne sprečavaju inf ali sprečavaju tešku kliničku sliku; mogu spriječiti tvorbu protutijela nakon cijepljenja AT stečena dojenjem sprečavaju enterovirusne inf Epidemiologija: jedini domaćin čovjek prenos fekalno‐oralnim i dišnim putem, enterovirus 70 izravnim dodirom postojani su u tekućem mediju, smatra se da su muhe vektori inf najčešće u ljetnim mjesecima u umjerenoj klimi, a u tropskim krajevima stalno inf češće u ljudi slabijeg soc‐ekon. statusa i niže higijene (osim polija) većina inf neprimjetna ili blaga febrilna bolest klinički vidljivo najčešće u djece mala djeca najčešće prenose, inf najčešća u prvim godinama života muškarci češće i teže obolijevaju poliomijelitis prisutan kao endemska bolest i epidemija tamo gdje se ne provodi cijepljenje Klinička slika: Poliomijelitis – neprimjetan, abortivan, neparalitički ili paralitički Paralitička bolest – echovirusi, coxsackie A i B, enterovirus 71 – slična slika ali znatno bolja prognoza nego poliomijelitis Serozni meningoencefalitis – epidemijski ili sporadično; echovirusi, coxsackie A i B, enterovirus 71, poliovirusi 1‐3; češći u djece Enterovirusne inf u trudnoći – prolaze kroz posteljicu, polio i coxB mogu ugroziti trudnoću i uzrokovati malformacije


12

Perinatalne i neonatalne inf – transplancentarno ili dodirom nakon rođenja; coxB1‐5, neki echovirusi; opći simptomi (temp, iritabilnost, letargija, otežano uzimanje hrane, povraćanje), miokarditis, benigna aritmija, inf dišnog sustava, proljev Karditis – coxB, echo; češće u starije djece i odraslih; potpuni oporavak Herpangina – djeca, coxA – vrućica, bol u grlu, disfagija, anoreksija, lezije na mekom nepcu; benigan tijek i ishod Enterovirusni egzantemi – coxsackievirusi A i B; djeca; lezije usne šupljine, vezikule šaka i stopala Akutni hemoragijski konjunktivitis – enterovirus, cox; teža u odraslih, epidemije Pleurodinija – coxB1‐6; djeca Bolesti dišnog sustava – blage infekcije; cox, echo, entero Bolesti probavnog sustava – proljevi; echo Dijabetes – inzulin‐ovisan u male djece, coxB Sindrom postviralnog umora – mialgični encefalomijelitis, rekurentni perimiokarditis, kronična bolest periferne muskulature; coxB Blaga febrilna bolest s osipom ili bez – cox, enterovirus 9 Dijagnostika: izolacija (osim nekih coxA koji ne rastu na kulturi) – CPE piknoza (25% može biti negativno zbog neutralizacijskih AT, nedobrog uzorka) EM stolice – slabo korisno zbog malog izlučivanja u stolici u početku NT – identifikacija tipa Liječenje, prevencija: protuvirusni agensi koji sprječavaju spajanje pikorna virusa na stanične receptora – meningitis, poliomijelitis, miokarditis aktivna imuninzacija: živo atenuirano cjepivo – Sabin – per os inaktivirano cjepivo – Salk – parenteralno

Rhinovirus većina se spaja na ICAM‐1 za razliku od enterovirusa neinfektivni u kiseloj sredini prijenos kapljičnim putem, dodirom onečišćenih predmeta inkubacija 1‐3 dana ciljne stanice ‐ sluznica nosa i konjunktive – oticanje, hiperemija, pojačana sekrecija i ljuštenje epitela ne umnožavaju se u prob sustavu uzrokuju i bronhitis, sinusitis, upalu srednjeg uha, donjeg dijela dišnog sustava u male djece, wheezing u djece koja boluju od astme, egzacerbacije kroničnog bronhitisa u odraslih neutr. AT u serumu i sekretu sluznica serumska AT perzistiraju 2‐4g., nemaju učinka na ozdravljenje Epidemiologija: čovjek jedini izvor infekcije tijekom čitave godine, češće u jesen i proljeće u umjerenoj klimi djeca osjetljivija Klinička slika: prehlada! Dijagnostika: uzorci obrisa ili ispirka nosa izolacija na raznim kulturama, potrebna rotacija kulture pri 33°C identifikacija pomoću NT, IE serologija – NT Liječenje, prevencija: Pleconaril; higijena, sanitarne mjere


13

Caliciviridae zajedno s rotavirusima, crijevnim adenovirusima (40‐42), astrovirusima i koronavirusima čine skupinu virusa gastroenteritisa Dijagnostika: uzorak stolice što prije, nakon 7. dana negativni EM, IE (virioni i antigeni u stolici), ELISA (spec. protutijela u serumu), sve više PCR Liječenje, prevencija: lijeka nema; pažljivo rukovanje namirnicama, higijena vodenih sustava

Ljudski Calicivirusi 5 sojeva – UK1‐4, Japan izgled Davidove zvijezde Genetički materijal: 1L DNA, + Klinička slika: gastroenteris ‐ proljevi, povraćanje, bez vrućice kratka inkubacija (2‐3 dana), bolest traje 1‐11 dana Epidemiologija: češće u djece tijekom cijele godine, nešto više po zimi širenje u zatvorenim sredinama – bolnice, škole; onečišćenim namirnicama i vodom

Virus Norwalk epidemijski gastroenteritis – kratka inkubacija (24h), traje 12‐48h širenje onečišćenim namirnicama i vodom u serumu spec. protutijela s kratkotrajnomo zaštitnom ulogom proširen po cijelom svijetu

Virusi nalik na virus Norwalk Norwalk, Hawaii, Snow mountain, Taunton sve slično virusu Norwalk


14

Astroviridae glatkog obruba, u sredini viriona Genetički materijal: 1L DNA, + Klinička slika: gastroenteris ‐ proljevi, povraćanje, s vrućicom traje 3 dana, proljevi i duže klinički vidljive infekcije češće u djece, u odraslih blaže inkubacija 3‐4 dana često sek. širenje unutar obitelji Dijagnostika: EM i IE stolice


15

Coronaviridae izdanci na ovojnici, kuglasta oblika

Ljudski koronavirusi (229E i OC43) Genetički materijal: 1L RNA, +, u obliku uzvojnice Ovojnica: lipidna (dalje svi imaju ovojnicu) Antigeni: protein nukleokapside (N), matriks protein (M), hemaglutinin‐esteraza protein (HE), glikoprotein korona‐izdanaka (S ‐ surface) – adsorpcija Otpornost: postojan na niskim temp. Osjetljivost: 56°C/10min, niski pH, formaldehid, oksidativna sredstva, detergenti, eter Umnožavanje: spajanje S izdanaka na receptore ‐> fuzija ovojnice s membranom‐ > nukleokapsida ulazi virusna RNA ‐> translacija ‐> RNK‐ovisna polimeraza ‐> koristi (+) za sintezu (–) N protein i RNA tvore nukleokapsidu, dobiva ostale glikoproteine (HE, S, M), pupa na ER i Golgiju, nalaze se u vezikulama, izlaze van egzocitozom Patogeneza: inf dišni, probavni, živčani sustav nastanak neutralizacijskih protutijela (soj‐specifična, nema križnih reakcija) na površinske izdanke u 50% bolesnika specifična inhibirajuća (IH) i komplement fiksirajuća (CF) AT razina AT raste tjedan dana nakon inf, vrhunac za 2 tj, dugotrajno perzistiraju – zaštita u reinfekciji (moguće već unutar jedne godine) Epidemiologija: širenje aerosolom ‐ radi epidemije, i fekalno‐oralnim putem i mehanički Klinička slika: najčešće prehlade, egzacerbacije kroničnog bronhitisa (većom u starijih) i pneumonije (većinom mala djeca); inkubacija 3 dana, prolazi za tj. gastroenteritis, nekrotizirajući enterokolitis ‐ virus prisutan u stolici Dijagnostika: uzorak nazofaringealnog sekreta: izolacija – kulture traheje i fibroblasta ljudskog embrija; CPE – vakuole na fibroblastima EM – na uzorku stolice hibridizacije RNK – na nazalnom ispirku neizravno – serologija – NT, RVK, IE, NIF, IHA – porast titra specif. AT u parnom serumu Liječenje, prevencija: lijeka niti cjepiva nema; higijena


16

Orthomyxoviridae za čovjeka važni virusi influence A, B i C kuglastog, izduženog ili vlaknastog oblika specifična barijera sprječava prelazak virusa s jedne životinjske vrste na drugu Genetički materijal: 1L RNA, ‐ Kapsida: od nukleoproteina NP, s RNA čini ribonukleoprotein RNP (to je vjerojatno nukleokapsida) – spiralan? Ovojnica: lipidni omotač – vanjski; proteinski omotač (proteini M1 i M2) – unutrašnji sloj, čvrstoća i oblik Antigeni: glikoproteinski izdanci hemaglutinin (HA) i neuraminidaza (NA); tip C ima samo HEF izdanke (hemaglutinacija, esteraza, fuzija) Genom: razdijeljen, česte rekombinacije unutar tipa (više od 250 mogućnosti) Otpornost: otporan na niskim temp. i u prisutnosti MgSO4 Osjetljivost: 56°C/2min, eter, alkohol, kiselina, klor, jod, formalin Umnožavanje: adsorpcija za sijalosaharidne receptore ‐> endocitoza ‐> niski pH u endosomu aktivira HA ‐> fuzija ovojnice i membrane ‐> nukleokapsida ulazi ‐> ulazi u jezgru ‐> sinteza RNA + ‐> umnožavanje RNA? sinteza proteina (HA, NA, M2) u citoplazmi ‐> preko ER i Golgija dospjevaju na st. membranu pupanje na staničnoj membrani Patogeneza: umnož. u epitelnim st. dišnog sustava, napad susjednih st. – gubitak cilija, nekroza, ljuštenje viremija rijetka, samo kod izrazito teških oblika bolesti lokalna AT na mjestu ulaska, LT CD8+ prepoznaju epitope na izdancima visoki titar spec. AT – trajna zaštita *preskočene neke stvari vezane uz protutijela, dosadno Epidemiologija: pandemije, epidemije i sporadično globalne pandemije:

održavanje virusa influence A među životinjama

česta i nepredvidiva antigenska izmjena na HA i NA o promjena par AM u polipeptidnom lancu – antigeno skretanje – epidemije o promjena 20‐50% AM u polipeptidnom lancu – antigenska izmjena ‐ pandemije

nastaje kad se ljudski soj rekombinira sa životinjskim češće obolijevaju mala djeca prijenos aerosolom, preživljava na glatkim predmetima, na hladnoći i vlagi Klinička slika: inkubacija 1‐3 dana počinje naglo općim simptomima, pa dišni simptomi, konjunktivitis, rinitis, hropci i krepitacije; katkad probavni simptomi, temperatura, febrilne konvulzije, krup, upala srednjeg uha ‐ češće u djece većina simptoma prolazi za tjedan dana najvažnije komplikacije (češće u tipa A) – primarna atipična pneumonija, još češća sekundarna bakterijska pneumonija (Staphylococcus, Streptococcus pneumoniae, Haemophilus influenzae, Mycoplasma pneumoniae, Legionella sp.) Dijagnostika: izolacija: uzorak nf sekreta, obrisak ždrijela ili ispirak nosa – inokulacija u oplođeno kokošje jaje – dokazivanje u amnionskoj i alantoisnoj tekući testom hemaglutinacije mogu se kultivirati na kulturi majmunskog bubrega i kontuinuiranim kulturama – ne stvaraju CPE, dokazuju se hemadsorpcijom tipizacija – test IH, IHAD, IF brza detekcija: IF s monoklonskim AT; IE postupak za 15 min neizravno: serologija – porast titra spec. AT – RVK, EIA, RIA, test IH


17

Liječenje, prevencija: profilaksa: tipa A – amantadin (starijim osobama tijekom trajanja epidemija), rimantadin; tipa B – ribaviridin; nuspojave u CNSu cjepiva: inaktivirano ‐ umnožavanje virusa u kokošjim jajima, inaktivacija formaldehidom; od čitavih viriona ili antigena; imunost traje oko 1 g.; djeci se daje fragmentirano jer rjeđe dovodi do nuspojava; ne daje se djeci <7g. i febrilnim bolesnicima živo cjepivo – intranazalna primjena, rekombinantno; još u pripremi (veli knjiga stara 7 godina)


18

Paramyxoviridae poliomorfni, većinom kuglasta oblika Genetički materijal: 1L RNA, ‐ , nesegmentirana Kapsida: spiralna Ovojnica: lipoproteinska ovojnica, s unutarnje strane ovojnice protein matriksa M Antigeni: izdanci:

Paramxyovirus i Rubulavirus imaju izdanak HN (hemaglutinin i neuraminidaza)

Morbillivirus imaju samo hemaglutinin

Pneumovirus nijedno – izdanak G

izdanak F – fuzija, hemoliza RNK polimeraza, velika polimeraza L, fosfoprotein P Osjetljivost: jako osjetljivi na zagrijavanje, org. otapala, neionske detergente, formaldehid, oks. sredstva Podjela: podobitelji Paramyxovirinae i Pneumovirinae Umnožavanje: adsorpcija na CD46 ‐> fuzija ‐> umnož. u citoplazmi ‐> virusna RNA polimeraza stvara RNA+ ‐> umnožavanje, translacija itd itd kapsida se stvara oko RNA pupanje na st. membrani gdje se već nalaze glikoproteinski izdanci paramyxovirus uzrokuje lizu česte perzistentne inf.

Podobitelj Paramyxovirinae Rod Paramyxovirus Virus parainfluence akutne dišne bolesti, osobito u djece Osjetljivost: promjena temp, kiselina, org. otapala aglutiniraju eritrocite pri 4°C hemaglutinacija pri 37°C nije moguća zbog aktivacije neuraminidaze koja cijepa spoj između virusa i eritrocita, oštećuje receptor za hemaglutinin Patogeneza: umnož. u epitelu gornjeg dišnog sustava, ne uzrokuje viremiju niti se širi 10 dana se izlučuje sekretom cirkulatorna i sekretorna (štite od inf.) protutijela Epidemiologija: po čitavom svijetu najčešće u male djece s laringotraheitisom (krup) ‐ načešći oblik bolesti (najčešće tip 1) tip 3 – najčešće u prvoj godini života – endemski prisutan tijekom godine tip 1 i 2 – češće u predškolskoj dobi – epidemijski tijekom jeseni i zime prijenos kapljicama dišnog sekreta, preko predmeta Klinička slika: inkubacija 2,3 dana u djece od blagih akutnih bolesti gornjeg dišnog sustava do teških infekcija donjeg u odraslih prehlada često u imunokompromitiranih Dijagnostika: izolacija – iz nf sekreta, ždrijela ili nosa – na GMK ili kontinuiranim kulturama – CPE sincicij, hemadsorpcija tipizacija – IHAD uzgoj u životinjama izravna detekcija – IF neizravna – serologija – IHAD, RVK, NT Liječenje, prevencija: liječenje simptomatsko


19

Rod Morbillivirus Virus ospica aglutinira eritrocite, nema aktivnosti neuraminidaze pa se ne odvaja od eritrocita adsorpcija proteinom H Osjetljivost: 50°C, org. otapala, UV i ionsko zračenje Patogeneza: izrazito kontagiozna bolest u početku visoke razine virusa u nf sekretu i mokraći – 3 dana prije pojave simptoma epitel dišnog sustava ‐> limfa ‐> reg čvorovi ‐> za 3 dana prim viremija ‐> infekcija retikuloendotelnog sustava (divovske st. u tkivu) ‐> sek viremija i početak kliničke slike mjehurići u ustima i kožni osip nestaje iz krvi pojavom spec. protutijela – za 11 do 14 dana IgM (prisutna 3‐6 tj.) pa IgG (prisutna doživotno); u nazalnom sekretu IgA Epidemiologija: endemski, manje epidemije širom svijeta rijetko u dojenčadi zbog majčinih protutijela prijenos aerosolom Klinička slika: inkubacija 9‐11 dana prodromalni stadij – simptomi gornjeg dišnog sustava, konjunktivitis, Koplikove pjege (na bukalnoj sluznici) postupni porast temp. makulopapularni osip prvo na vratu pa licu i ostatku tijela pneumonija česta komplikacija rijetko postinfekcijski encefalomijelitis u imunodeficijentnih – u mozgu morbili‐inkluzijsko tjelešce encefalitisa (MITE) intranuklearno i intracitoplazmatski u tkivima često defektni virioni Dijagnostika: izolacija – nf sekret 1‐2 dana nakon pojave osipa, još 1‐2 dana kasnije iz mokraće – na primarnim kulturama ljudskog i majmunskog bubrega, kont. kulturama (npr. Hep‐2, HeLa); CPE za 6‐10 dana, sincicij inkluzijska tjelešca detekcija u nf sekretu – IIF serologija – NT, RVK, HI – najčešće, IFA, EIA – visoka osjetljivost Liječenje, prevencija: lijeka nema inaktivirano cjepivo – kratkotrajna zaštita i nuspojave, više se ne rabi živo atenuirano cjepivo – uzgojem soja Edmonston B Rod Rubulavirus Virus mumpsa parotitis Patogeneza: epitel dišnog sustava ‐> viremija ‐> širenje u žlijezde slinovnice i druge organe izlučuje se sekretom i mokraćom ostaje zaštitna razina neutralizacijskih IgG Epidemiologija: rezervoar čovjek po cijelom svijetu, sve dobne skupine ali su djeca osjetljivija 30% inf neprimjetno Klinička slika: inkubacija 12‐25 dana vrućica, malaksalost, bolovi mišića, slabost oteklina parotida nakon 1‐7 dana u krvi leukocitoza, ponekad limfocitopenija limfoproliferativni odgovor traje više godina


20

može uzrokovati serozni meningitis, meningoencefalitis, orhitis, pankreatitis, ooforitis, mastitis, tireoiditis, miokarditis, nefritis, artritis – perivaskularni i intersticijalni edemi, upala s mononuklearima Dijagnostika: izolacija – slina , urin, likvor – kontinuirane kulture (Vero, ljudski embrionalni bubreg, fibroblasti pilećeg embrija, Hep‐2, HeLa); CPE – sincicij, nakupine malih vretenastih st., hemadsorpcija raste u kokošjem jajetu serologija – uglavnom detekcija protuijela koja su već prisutna pojavom simptoma Liječenje, prevencija: živo atenuirano cjepivo – soj Jeryl Lynn uzgojen na pilećim fibroblastima danas – trokomponentnim atenuiranim cjepivom protiv morbila, mumpsa i rubele – MPR – traje desetke godina

Podobitelj Pneumovirinae Rod Pneumovirus Respiratorni sincicijski virus Osjetljivost: promjene temp, eter Patogeneza: epitel dišnog sustava – sinciciji inkubacija 3‐7 dana nekroza bronhioalveolarnog epitela, peribronhalna infiltracija mononuklearima ne ostaje trajna imunost lokalna IgA sekrecijska protutijela; majčina nisu zaštita od inf ali mogu ublažiti Epidemiologija: čovjek jedini rezervoar (možda čimpanza – prehlada), širenje kapljicama sekreta ili preko predmeta u svim dobnim skupinama, najčešće u dojenčadi (prvih 6 mj) reinfekcije blaže u odraslih reinfekcije gornjeg dišnog sustava u starijih atipične pneumonije epidemije zimi i rano proljeće Klinička slika: akutne inf dišnog sustava u djece i odraslih prehlada u dojenčadi bronhiolitis, bronhitis, atipična (intersticijska) pneumonija upala srednjeg uha, sindrom iznenadne smrti u kolijevci, bolesti CNSa (meningitis, Reyeov sindrom) i srca (miokarditis) Dijagnostika: izolacija – iz nf sekreta, ždrijela ili nosa, mora se odmah inokulirati ili pohraniti na ‐70° ‐ HeLa, embrionalna pluća, GMK; CPE – sincicij, citoplazmatske eozinofilne inkluzije ne adsorbira eritrocite izravna detekcija – IF serologija – RVK, NT, IE, IF Liječenje, prevencija: ribavirin u dojenčadi s bronhiolitisom, daje se kao aerosol; u novije vrijeme liječenje monoklonskim protutijelima ne provodi se cijepljenje – treba cijepiti dojenčad ali to je manje učinkovito zbog majčinih Ig


21

Rhabdoviridae štapićasti ili poput metka

Rod Lyssavirus Genetički materijal: 1L RNA, ‐ Kapsida: izdužena i spiralna Ovojnica: lipoproteinska ovojnica, s unutarnje strane ovojnice protein matriksa M Antigeni: izdanci G‐protein RNA transkriptaza, nukleoprotein N, fosfoprotein P, velika polimeraza L Otpornost: postojan na pH 5‐10, 4°C Osjetljivost: formalin, fenol, dezinficijensi, sušenje, sunčeva svjetlost, zagrijavanje (56°C) Umnožavanje: receptori nepoznati, adsorpcija G‐proteinom, ulazak endocitozom ovojnica se razgrađuje lizosomima umnožavanje u citoplazmi glikoproteini se nakelje kroz Golgija na st. membranu, virion nastaje pupanjem na membrani Patogeneza: ugriz bijesne životinje, inokulacija u kožu ili sluznicu umnožavanje u poprečnoprugastim mišićima – duga inkubacija ulazak u periferne osjetne živce, ide 3 mm/h u CNS ‐ encefalitis i degeneracija neurona inf limbičkog sustava – agresivnost inf olivarnih jezgara – respiratorni mioklonus citoplazmatska inkluzijska tjelešca s halo‐om (Negrijeva tjelešca) u 80% širenje osjetnim živcima u razna tkiva – slinovnice, kornealni epitel, koža vrata, usnice, vjeđe, miokard katkad u mokraći znatan porast spec. protutijela tek u razvijenom stadiju bolesti, tek nakon 5 dana – mogu spriječiti izlazak virusa iz stanice ali ne i intracelularno širenje Epidemiologija: širom svijeta ali ponegdje iskorjenjena

1. urbana bjesnoća – psi, 95% 2. silvatični tip – razne divlje životinje po cijelom svijetu

znatno osjetljivi: lisice, vukovi, poljske voluharice, lasice umjereno osjetljivi: psi, ovce, koze, konji, vjeverice manje: mačke, šišmiši, kunići, mungosi, govedo Klinička slika: inkubacija nekoliko dana ili više godina; prosječno 30‐78 dana prodromalni simptomi traju 2‐10 dana: slabost, glavobolja, mučnina, povraćanje, proljevi itd. slijedi akutna neurološka faza i traje 2‐7 dana – hiperaktivnost, dezorijentiranost, preosjetljivost, promjene ponašanja, hidrofobija, aerofobija, fotofobija paralitička faza – dovodi do respiratorne insuficijencije zadnja faza – koma s raznim komplikacijama Dijagnostika: primarna metoda – brza detekcija u materijalu uzetom ante mortem ili post mortem – otisak korneje, biopsija kože vrata – detekcija Negrijevih tjelešaca obilježenim protutijelima i EM kultura – ljudska diploidna, st. pilećeg embrija, bubreg hrčka; CPE slabo vidljiv pa se koristi IIF umnožavanje u životinjama, pileći embrij serologija – spec. protutijela u serumu i likvoru – NT, IFA, EIA, HI Liječenje, prevencija: lijeka nema, simptomatska terapija (umjetna ventilacija, farmakološka terapija) sprečavanje dodira s divljim životinjama, preekspozicijsko cijepljenje u radnika, postekspozicijsko cijepljenje u izloženih Pasteurovo cjepivo Sampleovo cjepivo uzgojenih virusa od 80‐ih druga generacija uzgojenih cjepiva na st. kulturama


22

Togaviridae prenose ih člankonošci – arbovirusi; prirodni rezervoar su kralježnjaci

Rod Alphavirus kuglasti, ovojnica poprima oblik kapside (poput toge) Genetički materijal: 1L RNA, + ! Kapsida: ikozaedar, čini ju C protein Ovojnica: lipidna, glikoproteinski izdanci (proteini E1, 2, 3 koji se udružuju u izdanak) koji sadržavaju hemaglutinin Osjetljivost: niski pH, 58°C, org. otapala, detergenti Umnožavanje: ulazak endocitozom, stapanje s endosomom, nakon zakiseljenja kapsida se oslobađa u citoplazmu, RNA služi kao mRNA i kreće u translaciju pupaju kroz staničnu membranu Patogeneza: ubodom u krv, infekcija endotel kapilara, makrofaga, monocita i u njima umnožavanje – citolitička inf., viremija tijekom 3‐7 dana opći simptomi (vrućica, glavobolja itd) – većina nakon toga završava ozdravljenjem ako u retikuloend. sustavu nastanu visoke razine virusa – sekundarna viremija – širenje u mozak, jetra, kožu, krvne žile Imunosni odgovor: bitna humoralna i stanična imunost replikativni oblik dvolančane virusne RNA inducira IFN – sprečava umnožavanje virusa i stimulira imunosni odgovor, proizvodi simptome nalik influenci prvih 6 dana – IgM u krvi, zatim IgG – neutraliziraju viruse u krvi, tip‐specifična su i trajna Epidemiologija: u cijelom svijetu, najčešće sporadično, u tropima epidemije prenose ih ženke komaraca (infekcija epitela crijeva komarca, kroz cirkulaciju inficira žlijezde slinovnice gdje se umnožava – necitolitička perzistentna inf) u prirodnom domaćinu (najviše ptice i mali sisavci) dugotrajna viremija s visokim razinama virusa (omogućuje ponovnu inf člankonošca) – u čovjeka nedostaje perzistentna viremija pa nije značajan u održavanju i širenju Klinička slika: većinom sublinički ili kratkotrajna febrilna bolest inkubacija kratka zbog izravne inokulacije u krv dvije vrste sindroma: encefalitis i opća bolest s vrućicom, artritisom i osipom encefalitis uzrokuju: virus istočnog konjskog encefalitisa (EEEV – istočna obala Amerike), virus zapadnog konjskog encefalitisa (WEEV – sjeverna Amerika), virus venezuelskog konjskog encefalitisa (VEEV – srednja i južna Amerika) vrućicu i artritis uzrokuju: Chikungunya, O'nyong‐nyong, Mayaro, Ross River, Sindbis Dijagnostika: u krvi nekoliko dana prije početka bolesti, 2 dana nakon početka simptoma dokazuju pokusnim životinjama (mišja sisančad) dobro se umnožavaju u primarnim i kontinuiranim kulturama – CPE – ne piše kakav u kulturama komaraca nema CPE, dokazivanje IF i HAD identifikacija monoklonskim protutijelima serologija – IHA, RVK, ELISA, IFA, lateks neutralizacijska protutijela spec. za tip, perzistiraju godinama Liječenje, prevencija: lijeka nema, simptomatsko liječenje; uništavanje komaraca inaktivirani EEEV – cijepljenje laboratorijskih radnika, vojnika


23

Rod Rubivirus Virus rubele slično Togaviridae osim: Nije arbovirus, ne prenose ga člankonošci čovjek jedini domaćin osjetljiviji od alfavirusa na toplinu samo u nekim kulturama stvara CPE, pa se koristi echovirus11 za dokazivanje – izostanak CPE echovirusa znači da je došlo do interferencije prisutnim virusom rubele Patogeneza: ulaz u sluznicu dišnih putova, umnožavanje u vratnim limfnim čvorovima, prodre u krv – viremija, širi se po čitavom tijelu porast protutijela ‐> pad virusa u krvi, pojava osipa i artritisa inkubacija 2,3 tjedna, prisutan u nf sekretu 1 tj prije pojave simptoma prirođena inf – viremija u trudnice infekcija ploda je kronična, ovisno o vremenu infekcije uzrokuje malformacije ili smrt, povećan rizik za bolesti kasnije u životu Epidemiologija: neprepoznati bolesnici su izvor zaraze doživotna imunost – IgA u dišnom sustavu, serumska protutijela – reinfekcije supklinične novorođenče izlučuje virus u ždrijelu, mokraćom i stolicom dugo – bitan izvor zaraze prije cijepljenja nastajale epidemije Klinička slika: stečena inf (nije citolitička) – blaga i kratka bolest s vrućicom, osipom i oteklinom limfnih čvorova češće obolijevaju djeca 25‐50% bez simptoma komplikacije zbog preosjetljivosti imunosnog sustava – trombocitopenija, bol i upala zglobova, rijetko encefalitis – češće u odraslih bitnija prirođena inf. – 80% smrtnosti ploda u prva 2 tjedna gestacije Dijagnostika: nf sekret i mokraća, dokazivanje interferencijom s echovirusom; u novije vrijeme PCR češće serologija – IHA, RVK radijacijski postupci, IE za IgM *preskočen poveći dio o tumačenju rezultata serologije* Liječenje, prevencija: lijeka nema; izolacija cjepivo oslabljenim virusom – dugotrajna imunost (humoralna i stanična)


24

Flaviviridae Rod Flavivirus arbovirus mali, kuglasti Genetički materijal: 1L RNA, + Kapsida: nejasna simetrija, građena od proteina C Ovojnica: fosfolipidna, glikoproteinski izdanak E – hemaglutinacija Ostali antigeni: membranski protein M spojen uz ovojnicu Umnožavanje: u citoplazmatskim vakuolama, oslobađaju se kroz kanaliće koji povezuju ER s membranom unutarstanični virioni sadržavaju prekursorski protein preM – cijepa se tijekom izlaženja ‐> izvanstanični virion izlazak lizom mogu se spajati na Fc receptore makrofaga i monocita Patogeneza: ubod komarca ‐> širenje u limfne čvorove ‐> limfom u organe pojačano spajanjem na makrofage i monocite, te vezanjem na komplement C3 prethodna imunost može potaknuti reakcije preosjetljivosti, imunokomplekse i komplement reinfekcija drugim tipom virusa teža! zbog imunosnog odgovora Epidemiologija: prenose komarci i krpelji čovjek rezervoar virusa žute groznice i dengue – prenosi komarac Aedes aegipty brojne klinički neprimjetne infekcije Klinička slika:

encefalitis – virusi St. Louis, japanskog, Murray Valley, ruskog proljetno‐ljetnog i centralnoeuropskog krpeljnog encefalitisa

teška opća bolest s oštećenjem jetre i bubrega – virus žute groznice

blaže opće bolesti s jakim miš. bolovima i potencijalno hemoragičnim osipom – West Nile, dengue

uglavnom neprimjetne inf. opetovane inf. virusom dengue – teška hemoragijska groznica, šok Dijagnostika: izolacija – mišja sisančad, živi komarci ili ličinke, stanična kultura od komaraca iz krvi prvih par dana ostali flavivirusi iz tkiva nakon smrti serologija – RVK, HI, ELISA, NT Liječenje, prevencija: cjepiva: protiv žute groznice – oslabljeni virus, 100% zaštita virus japanskog encefalitisa i krpeljnog encefalitisa – živo cjepivo, zaštita ljudi s visokim rizikom Komarci prenose: Virus žute groznice Virus dengue Virus West Nile Krpelji prenose: Virusi krpeljnog encefalitisa Virus louping ill Virus Powassan Virus bolesti Kyasanurske šume Virus omske hemoragijske groznice *detalji preskočeni *


25

Bunyaviridae arbovirusi, kuglasti Genetički materijal: 1L RNA, – , u 3 kružna dijela – veliki V, srednji S, mali M Kapsida: spiralna Ovojnica: lipidna Antigeni: protein N nukleokapside, G1 i 2 izdanci s hemaglutininom Podjela: rodovi Bunyavirus, Phlebovirus, Nairovirus, Hantavirus Umnožavanje: u citoplazmi spajanje pomoću G1 na st. receptore, ulazak endocitozom kiselost vezikule ‐> spajanje na endosomalnu opnu ‐> otpuštanje nukleokapside ‐> razgradnja ‐> sinteza mRNA i proteina pupanje na Golgiju, oslobađanje egzocitozom ili lizom segmentiranost genoma omogućuje rekombinacije između viš virusa istog ili različitih rodova Patogeneza: umnožavanje u kralježnjacima (citolitička inf.) i člankonošcima (perzistentna) ubod, inokulacija u krv ‐> viremija ‐> kratkotrajna febrilna bolest nalik na influencu sekundarna viremija ‐> širenje u CNS (encefalitis, edem, oštećenje frontalnog, parijetalnog i temporalnog lobusa, bazalnih jezgara, ponsa i malog mozga), jetru, bubrege (hemoragijska nekroza), endotel krvnih žila Epidemiologija: prenose komarci, krpelji i nevidi, a rezervoar su životinje Hantavirus prenose mali glodavci – prijenos na čovjeka aerosolom ili dodirom – perzistentne inf. Klinička slika: inkubacija oko 48 h

uglavnom nespecifične bolesti s vrućicom, iako može doći do teških bolesti

encefalitis – mali mortalitet ali u 20% neurološki poremećaji

hemoragijske groznice – mortalitet 50% Dijagnostika: serologija – NT dokazivanje akutne inf – IgM specifični testovi, serokonverzija virusni antigeni u krvi – IE izolacija u mišjoj sisančadi i posebnim kulturama; u nekim kulturama CPE i plakovi Liječenje, prevencija: lijeka nema; prevencija dodira, Raid postoji cjepivo protiv virusa groznice Rift Valley *detalji o pojedinim virusima preskočeni*


26

Arenaviridae samo 1 rod Arenavirus, za ljude patogeni: virus limfocitnog koriomeningitisa, virus Lassa, virus Junin, virus Machupo, virus Guanarito, virus Sabia poliomorfni, 1‐10 „ribosomskih“ čestica na površini nalik na zrnca pijeska Genetički materijal: segmentiran – 4 vrste RNA – dvije jednolančane, kružne i virus specifične: kraća (–) RNA (S – short; kodira G1 i 2), i duža (–) RNA (L – long, kodira virusnu polimerazu); preostale dvije kodiraju virusnih „ribosomskih“ čestica Ovojnica: lipidna Antigeni: protein N nukleokapside, G1 i 2 izdanci Osjetljivost: eter, kloroform, natrijev deoksikolat, UV i gama zračenje; 56°C, pH manji od 5,5 ili viši od 8,5 Umnožavanje: u citoplazmi (tvore uklopine), pupanje kroz st. membranu Patogeneza: inficiraju makrofage, uzrokuju oslobađanje staničnih medijatora i oštećenje krvožilnog sustava veće oštećenje nastaje zbog st. imunosti Epidemiologija: tropska Afrika i J. Amerika u glodavcima perzistentne inf, ne pokazuju znakove bolesti – izlučuju ih slinom, izmetom i mokraćom; najčešći način zaraze čovjeka je udisanje prašine onečišćene mokraćom virus Lassa se prenosi dodirom tjelesnih tekućina između ljudi Klinička slika: inkubacija oko 2 tj limfocitni koriomeningitis – lakši oblik bolesti nalik na influencu; 25% se očituje kao sindrom aseptičnog meningitisa ili encefalomijelitisa groznica Lassa – zapadna Afrika, teški oblik bolesti s vrućicom, mučninom i povraćanjem, proljevom, koagulopatijom, petehijama, visceralnom hemoragijom, nekrozom jetre i slezene; nema oštećenja CNSa; smrtnost 50% argentinska hemoragijska groznica – virus Juunin; obolijevaju poljoprivrednici, rezervoar glodavci; hemoragijska groznica bolivijska hemoragijska groznica – virus Machupo; isto kao i ^ Dijagnostika: nalaz spec protutijela – NT, RVK, IF, IE preopasni virusi za rutinsku izolaciju, može u mišjoj sisančadi ili Vero prisutni u ždrijelnom sekretu u mokraći samo Lassa Liječenje, prevencija: ribavirin ima ograničenu aktivnost, rabi se u liječenju groznice Lassa prevencija dodira, higijena, lovljenje glodavaca


27

Reoviridae kuglasti Genetički materijal: 2L RNA Kapsida: ikozaedar, dvoslojna, prožeta kanalićima Ovojnica: nema Antigeni: izdanci s kuglastim završecima Otpornost: stabilni pri povišenim temp i pH3, otporni na eter; otporniji na UV od virusa s 1L RNA Osjetljivost: etilni alkohol

Rod Orthoreovirus ljudi i različiti kralježnjaci pentameri kapside imaju hemaglutinin Umnožavanje: izdancima delta1 adsorpcija na st. receptore, ulazak endocitozom može ući i direktno, ako je razoren protein delta3 i aktivirana komponenta mikro1C u citoplazmi ostaje bez kapside, počinje prepisivanje genoma sporo umnožavanje, inhibira sintezu molekula stanice izlazi lizom Patogeneza: umnožava u crijevnim stanicama ‐> Peyerove ploče ‐> limfni čvorovi Epidemiologija: po čitavom svijetu, prisutni u vodoopskrbnim sustavima i otpadnim vodama širenje respiratornim ili fekalno‐oralnim putem infekcije većinom u djetinjstvu i subkliničke Klinička slika: infekcije gornjeg dijela dišnog sustava, enteririsi u dojenčadi i djece, bilijarna atrezija u novorođenčadi Dijagnostika: izolacija iz ispirka ždrijela i obriska rektuma ‐> HeLa i majmunski bubreg; CPE – zrnate degenerativne stanice koje otpadaju sa stijenke; u citoplazmi inkluzijska tjelešca; hemadsorpcija ne umnožavaju se u kokošjim jajima serologija – RVK, NT, IH za dokazivanje tipnospecifičnih protutijela Liječenje, prevencija: nema nijednog (blagi oblik bolesti)

Rod Rotavirus kotačasti na EM inf. zrele epitelne stanice na vrhu resica tankog crijeva, kapsidom se adsorbiraju razgradnjom kapside oslobađa se virusna RNA polimeraza, nastaju mRNA koje prolaze kroz kanaliće na unutarnjoj kapsidi pupanju kroz ER, oslobađaju se lizom Patogeneza: atrofija resica ‐> reaktivna hiperplazija vrčastih st. i pojačana sekrecija u crijevu ‐> obilne vodenaste stolice tijekom života više infekcija ali samo prva, u dobi od 4‐15mj se klinički očituje nakon preboljele primarne inf heterotipna zaštita, najbitnija IgA protutijela Epidemiologija: fekalno‐oralni put, moguće i dišnim putem (respiratorna inf u dojenčadi) ljudi se inficiraju rotavirusima grupe A,B,C A i C – više u djece, B – više u odraslih većina inf asimptomatska grupa A su najbitniji uzročnici gastroenteritisa u male djece u starijih od 60 teži oblik bolesti većinom zimi ili rano proljeće Klinička slika: inkubacija 1‐2 dana od blagog vodenastog proljeva 24h do teškog gastroenteritisa sa smrtnim ishodom često povraćanje, povišena temp, bolovi u mišićima i glavobolja može trajati 2‐20 dana komplikacije – acidoza, disbalans elektrolita, neurološke smetnje


28

Dijagnostika: detekcija elektronskom mikroskopija EIA – dokaz tipno specifičnog G i P antigena u stolici latex‐aglutinacija Liječenje, prevencija: lijeka nema, održavanje hidriranosti bolesnika cjepiva u male djece

Rod Orbivirus isti kao reovirusi prenose ih člankonošci 4 grupe patogene za čovjeka

Rod Coltivirus koloradska krpeljna groznica – endemski u SADu i Kanadi prenose komarci i krpelji napada nezrele eritrocite u koštanoj srži, leukopenija inkubacija 3‐6 dana jaka vrućica, zimica, bolovi u zglobovima, mišićima, očima, glavi izmjena vrućice i remisije simptoma leukopenija, gastrointestinalne smetnje, petehijalni ili makulopapularni osip, meningitis/encefalitis djeca do 12. godine teža slika izolacija u miševima, pilećim embrijima, brojnim kulturama brza detekcija – razmaz krvi i IF spec. protutijela – NT, RVK, IFA, imunoelektroforeza najranije se pojavljuju IgM lijeka i cjepiva nema; prevencija ugriza krpelja


29

Filoviridae rod Filovirus polimorfne čestice, poput niti endemski u Africi Genetički materijal: 1L RNA, – Kapsida: spiralna Ovojnica: lipidna, s izdancima Antigeni: izdanci GP Umnožavanje: u citoplazmi, oslobađanje pupanjem (valjda na st. membrani) u citoplazmi tvore eozinofilne uklopine Patogeneza: obilno umnožavanje, nekroze svih organa, opsežna krvarenja, edemi i šok imunost je humoralna i vjerojatno trajna davanje rekovalescentnog seruma oboljelom od Ebole omogućuje brži oporavak Virus Ebola 4 tipa – Zair, Sudan, Reston, Obala Slonovače hemoragijske groznice pojavljuje i subklinički nepoznat način prijenosa i rezervoar prenos krvlju, slinom i mokraćom počinje naglo nalik na influencu, pa krvarenje u probavnom sustavu i ostalim organima dijagnostika samo u stupanj sigurnosti 4 laboratorijima izravnim dokazivanjem antigena ili serološki izolacija u mladunčadi miša te precjepljivanje na Vero lijeka i cjepiva nema; karantena, sterilizacija i dezinfekcija (0,5% natrijev hipoklorit ili 0,5% fenol s detergentom), može se inaktivirati s 60°C/1h Virus Marburg klinička slika ista kao u Ebole dijagnostika serološki pomoću IFA endemičan u srednjoj i istočnoj Africi nepoznat rezervoar, nisu majmuni jer je za njih isto smrtonosan


30

Virusi hepatitisa Hepatitis A Picornaviridae, rod Hepatovirus osobine enterovirusa, razlikuje se po većoj otpornosti na toplinu Otpornost: jako otporna, u kiseloj sredini (pH3), eter, kloroform, 60°C/10h Osjetljivost: 100°C/5min, hipoklorna kis, natrijev hipoklorit, kalijev permanganat Umnožavanje: receptori jetrenih st., umnožava se vrlo polako, nema znatni CPE Patogeneza: kroz prob. sustav, umnožavanje u orofarinksu i epitelu crijeva ‐> krv, viremija ‐> jetra – hepatociti i Kupfferove st. ‐> umnož. i otpuštanje u žuč ‐> stolica (10 dana prije simptoma ili protutijela) umnožavanje aktivira IFN žutica – imunopatološki nema kronične infekcije niti rizika od karcinoma Epidemiologija: cijeli svijet, veće ili manje epidemije, često u grupama ljudi na istom prostoru kratkotrajno u krvi, dugo u stolici – izvor zaraze nema u mokraći i drugim tj. tekućinama onečišćena voda – „eksplozivne epidemije“ Klinička slika: inkubacija varijabilna može biti bez znakova bolesti u početku nespecifični znakovi, nakon nekoliko dana bol u epigastriju ili pod desnim rebrenim lukom, mokraća tamnija, stolica svijetlija, žutica u odraslih teža slika, u djece često neprimjetno većinom ozdravljenje, fulminantni oblik rjeđi nema simptoma imunokompleksa Dijagnostika: teško se umnožava u kulturi u stolici – IEM, RIA, IE serologija – detekcija spec IgM anti‐HAV protutijela – RIA, IE Liječenje, prevencija: gamaglobulin – kratkotrajna zaštita; higijena

Hepatitis B obitelj Hepadnaviridae patogen samo za ljude i neke čovjekolike majmune 3 oblika: male neinfektivne kuglaste čestice (najbrojnije), duguljaste čestice, virion – jedini infektivan virion: lipidna ovojnica, kružna i djelomice dvolančana DNA, površinski antigen HBsAg (na malim i duguljastim česticama – imunogena svojstva, prva cjepiva) i jezgreni HBcAg HBeAg se izlučuje u serum, dobar pokazatelj prisutnosti viriona inaktiviraju ga: eter, kiselina, toplina; ostaju antigena i imunogena svojstva Umnožavanje: spajanje na hepatocite pomoću HbsAg, virusna DNA postaje potpuna dvolančana, prenosi se u jezgru tekst tu sadržava 2 oprečne tvrdnje, prva je da se virusni genom umnožava u citoplazmi, a 4 cm ispod piše da se virus HB umnožava u st. jezgri, pa vi procijenite što vam se više sviđa u svakom slučaju pupa na ER, izlazi iz st. endocitozom a ne lizom Patogeneza: oštećenje hepatocita ‐ povišene transaminaze u serumu HBsAg i HBeAg ukazuju na aktivnu infekciju sindrom bolesti imunokomplekasa (HBsAg + anti‐HBs) – upale krvnih žila, artritis, glomerulonefritis, osip virus prisutan u krvi, slini, sjemenoj tekućini, mlijeku, sekretu rodnice i mjesečnice, u amnionskoj tekućini inkubacija 45 i više dana


31

umnožavanje u hepatocitima s neznatnim citopatskim učinkom moguća ugradnja virusnog u stanični genom – latentna inf, nema ni povišenih transaminaza ni znakova bolesti imunopatološka bolest – st. imunost i upalna reakcija odgovorne za bolest neučinkovita st. imunost – blagi znakovi blesti, kronična inf. specifična protutijela nastaju nakon cijepljenja i tijekom zaraze tijekom zaraze nisu pretjerano učinkovita jer se HBsAg u serumu spaja na njih u dojenčadi oštećenja tkiva manje izražena, blagi simptomi Epidemiologija: akutni hepatitis može proći nezapaženo, oko 0,5% prelazi u fulminantni, 5‐10% u kronični u odraslih, 90% u novorođenčadi prijenos parenteralnim putem, prenosi se s majke na dijete Klinička slika: akutni hepatitis, kronični hepatitis, primarni hepatocelularni karcinom Dijagnostika: serologija – prisutnost HBsAg i HBeAg, specifičnih protutijela anti‐HBc *preskočeni detalji* Liječenje, prevencija: lijeka nema, možda interferon, kortikosteroidi i još neki prevencija kontakta cijepljenje – genetski pripremljeno cjepivo, u 3 navrata (1 i 6 mjeseci nakon prvog cijepljenja)

Hepatitis C Flaviviridae, rod Hepacivirus parenteralni prijenos *detalji o HB C preskočeni* Dijagnostika: ELISA i RIBA Liječenje, prevencija: rekombinirani α‐IFN; prevencija ista kao i HB

Hepatitis D 40% fulminantnih hepatitisa umnožava se samo u st. inficiranih HB kuglasti 1L RNA – kapsida od delta‐antigena lipidna ovojnica s HbsAg umnožavanje u jezgri hepatocita inaktivacija formalinom kao i HB prijenos kao i HB teža bolest nakon superinfekcije na HB, u odnosu na koinfekciju citotoksičan na hepatocite, nije imunopatološki kao HB po cijelom svijetu, endemski u j. Italiji, Amazoni, Africi, Srednji istok epidemije u sj Americi i zap Europi Dijagnostika: detekcija delta‐antigena, genoma, spec protutijela – IE, RIA, hibridizacija, Western blot, PCR Liječenje, prevencija: lijeka nema; prevencija kao za HB, aktivna imunizacija na HB štiti i od HD

Hepatitis E Građa: nema ovojnicu, 1L RNA + Otpornost: otporan na otapala lipida Osjetljivost: nepostojan u hiperosmolarnim otopinama, razara se autoklaviranjem Patogeneza: inkubacija oko 37 dana gastroint. sustav ‐> jetra ‐> jedino tu se umnožava ‐> žučni mjehur ‐> izlučivanje stolicom (već tijekom inkubacije, i početkom akutne faze) ali u malim količinama kako pada umnožavanje virusa pojavljuju se histološke promjene, protutijela i simptomi u akutnoj fazi IgM ‐> IgG; te IgA


32

imunopatološka bolest – virusi oštećuju stanice ali imunosni odgovor uzrokuje hepatitis fulminantni hepatitis rijedak, ali češći u trudnica; smatra se da su uzrok endotoksini crijevnih bakterija nakon što krepaju Kupfferove stanice koje inače štite hepatocite Epidemiologija: prijenos fekalno‐oralnim putem po čitavom svijetu epidemije, žarišne i sporadične zaraze, endemski u Africi, središnjoj i j. Aziji, i u Meksiku češće u mlađih, u onim područjima gdje su česte crijevne virusne inf. Klinička slika: akutni hepatitis blaže infekcije u djece, fulminantni u trudnica Dijagnostika: IF – HEV Ag IEM – HEV čestice PCR – virusni genom izolacija u pokusnim životinjama Liječenje, prevencija: nema lijeka, spec. imunoglobulin ne djeluje; higijena

Hepatitis G Flavivirus, rod Hepacivirus prisutnost u serumu, jetri, slini, sjemenoj tekućini i mononuklearima periferne krvi, ali umnožavanje samo u jetri i mononuklearima moguća koinfekcija s HCV Epidemiologija: raširen po cijelom svijetu unos kroz kožu (transplantacija, transfuzija, hemodijaliza, drogaši), spolnim dodirom, s majke na dijete Klinička slika: umjeren porast aminotransferaza, blaga hiperbilirubinemija bez žutice – često klinički neprimjetno, može tako trajati godinama ne uzrokuje hepatitis, niti ga pogoršava, niti je povezan s karcinomom i cirozom Dijagnostika: prisutnost i razine genoma u serumu i stanicama anti‐HGV protutijela pomoću ELISE Liječenje, prevencija: α‐IFN kao HCV


33

Prioni Karakteristike prionskih bolesti:

Duga inkubacija Dugotrajni klinički tijek (mjeseci, godine) Smrtonosni ishod Patološke pojave samo u središnjem živčanom sustavu Ograničeni broj osjetljivih domaćina

Osjetljivost: produljena digestija s proteazama, kuhanje s natrijevim didecil sulfatom potrebne jako visoke temperature (132°C/5 sati, al je ženska na vježbama rekla da je još i više, dunno lol) denaturacija organskim otapalima tijekom 24h u mozgovima fiksiranima formaldehidom prisutni, prije treba obraditi mravljom kiselinom i fenolom Otpornost: ionsko i UV zračenje, kuhanje, suhi vrući zrak, kemijski preparati Umnožavanje: prionski proteini PrPSc i PrPCJD (30% strukture su α‐uzvojnice, 40% nabrane ploče) se djelovanjem proteaze razgrađuju i nastaje kraći protein PrP 27‐30 koji je jednako infektivan nakon prodora u stanicu mijenjaju PrPC (na membrani zdravih stanica u tijelu, 42% α‐uzvojnica, 3% nabrane ploče, osjetljiv na proteazu) pomoću pratećeg C proteina u infektivni PrPSc i PrPCJD oblik svi prioni skoro istovjetni pa zaobilaze species barijeru Patologija: Ulazak kroz probavni sustav ‐> umnož u limfnim čvorovima, šire u žučni mjehur i jetru ‐> umnožavanje u slezeni i limfnim organima ‐> širenje krvlju (limfociti) Širenje perifernim živčanim vlaknima do kralježnic pa mozga ‐ sporo Vakuolizacija neurona – degeneracija Spongioza sive tvari Proliferacija i hipertrofija astrocita Amiloidni plakovi Nema upalne reakcije, imunosnog odgovora, tvorbe interferona Smrt većinom unutar 1 godine Kuru Sindrom smrtnog smijeha kuru = drhtanje, tresenje Nova Gvineja, obredni kanibalizam Patološke promjene u cerebelumu Smetnje u govoru i hodu, drhtanje, grčevi, demencija Smrt od pneumonije, infekcije rana kože, opeklina Creutzfeldt‐Jakobova bolest Otkrivena 1920. Subakutna presenilna demencija

Sporadičan oblik – 85% Oblik povezan s genetskom predispozicijom – 10% Ijatrogena infekcija (transplantacije, liječenje hormonima, operacije mozga)

Oko 65. godine života


34

Nova varijanta CJB 1996. Edinburgh ‐ 10 bolesnika mlađe životne dobi Dulji tijek bolesti (13 mj.) Izloženost goveđoj spongiformnoj encefalopatiji Gerstmann‐Sträussler‐Scheinkerova bolest Do 2000. – 50‐ak obitelji Problemi u govoru, ataksija, demencija Varijanta genskog oblika CJB Smrtonosna obiteljska nesanica Do 2000. – 9 obitelji Nemiran san, smetnje autonomnog živčanog sustava, nesanica, demencija Dijagnostika: samo u mrtvom organizmu, još ne u živom Histološki nalaz patoloških promjena Imunohistokemijske metoda ELISA, Western blot Liječenje, prevencija: Lijeka nema, možda ciklički tetrapiroli, kvinakrin i klorpromazin Sterilizacija Zabrana korištenja mesno‐koštanog brašna iz sumnjivih izvora 1988.


35

Documents

Virologija - Skripta by Plavi Sokol