Embed Size (px)
Citation preview
Vrednovanje doprinosa ekosustava Nacionalnog parka Sjeverni Velebit i Parka rirode Velebit gospodarskom rastu i boljitku ovjeka: Republika Hrvatska pč Studeni 2011.
ili Izvješće izradMarlon Flores1 Ivana Ivičić2
stitute, Washington DC, voditelj tima
1
1 Ecologic In2 Savjetnica
Sadržaj Sažetak i ključni nalazi .................................................................................................................................. 5 1. Uvod ........................................................................................................................................................ 12
1.1 Polazne osnove studije i pregled metodologije ................................................................................. 12 1.2 Zaštićena područja, ekosustavi i ekosustavne usluge ...................................................................... 16 1.3 Gospodarstvo RH i Ličko-senjske županije ....................................................................................... 17 1.4 Zaštićena područja Ličko-senjske županije ....................................................................................... 20 1.5 Prijetnje, pritisci i financijski izazovi za zaštićena područja ............................................................... 22
2. Vrijednost doprinosa ekosustava rastu ................................................................................................... 25 2.1 Turizam i turizam u prirodi ................................................................................................................. 25
Priobalni turizam .................................................................................................................................. 32 Kontinentalni turizam ........................................................................................................................... 34 Zimski turizam ...................................................................................................................................... 39 Golf turizam .......................................................................................................................................... 42 Multiplikacijski učinak turizma .............................................................................................................. 44
2.2 Hidroenergija ..................................................................................................................................... 44 2.3 Poljoprivreda .................................................................................................................................... 49
Oprašivanje .......................................................................................................................................... 50 Voćarska proizvodnja ........................................................................................................................... 53 Bobičasto bilje i tradicionalne rakije ..................................................................................................... 57
2.4 Pivarstvo ............................................................................................................................................ 58 2.5 Ribarstvo ........................................................................................................................................... 61 2.6 Šume ................................................................................................................................................. 66
Prevencija erozije tla ............................................................................................................................ 69 Pohrana ugljika .................................................................................................................................... 70
3 Boljitak čovjeka ........................................................................................................................................ 72 3.1 Slatka voda ........................................................................................................................................ 72 3.2 Sprječavanje i ublažavanje katastrofa ............................................................................................... 75 3.3 Doprinos smanjenju siromaštva ........................................................................................................ 76
Travnjaci, stoka i mljekarstvo ............................................................................................................... 76 Proizvodnja meda ................................................................................................................................ 81 Usjevi ................................................................................................................................................... 84 Dodatni prihodi lokalnog stanovništva ................................................................................................. 85
Zaključci i preporuke javnih politika ............................................................................................................ 86 4.1. Zaključci ............................................................................................................................................ 86 4.2 Preporuke .......................................................................................................................................... 90
Potrebe za istraživanjem i informacijama ............................................................................................ 90 Politike i financije zaštićenih područja ................................................................................................. 91
2
Institucije (javne i privatne) .................................................................................................................. 92 Prilozi ........................................................................................................................................................... 93
Prilog 1. Metodologija (analiza scenarija sektora) ............................................................................... 93 Prilog 2. Dohodak i izdaci Nacionalnog parka Sjeverni Velebit u 2010. god. ...................................... 97
Prilog 3. Slatkovodni ekosustavi u PPV ............................................................................................... 99
3
Zahvale Autori izvješća žele se zahvaliti svim osobama, javnim i privatnim institucijama koje su dale svoj doprinos u različitim fazama izrade ovoga dokumenta. Odajemo priznanje i Ministarstvu kulture epublike Hrvatske, Mediteranskom programu WWF‐a te rukovodstvu i djelatnicima Nacionalnog Rparka Sjeverni Velebit i Parka prirode Velebit. Autori izvješća također su zahvalni Mediteranskom programu WWF‐a u okviru kojega je uložen veliki trud u pogledu olakšavanja procesa nabave, odnosno koji je pružio podršku i odlično uredio poslove tako da se olakša pribavljanje istraživačkih materijala i drugih odnosnih informacija, rganizirao sastanke u Zagrebu i Ličko‐senjskoj županiji te osigurao uredske prostrije za potrebe ima. ot Vrednovanje ekosustava – tim Marlon Flores, Voditelj tima
e zaštite Viši istraživač, Ekonomija i financijokoliša cologic Institute, Washington DC
s@ecologic‐institute.usEmarlon.flore Ivana Ivičić avjetnica [email protected]
Stella Šatalić Voditeljica projekta WWF Zaštićena područja za živi planet –
Zagreb, Croatia ekoregija dinarskog luka adnička cesta 41, 10 000
po.orgRssatalic@wwfmed
raživačica Ivana Korn Varga sistentica projekta/[email protected]
4
Sažetak i ključni nalazi Podršku vrednovanju doprinosa ekosustava Nacionalnog parka Sjeverni Velebit i Parka prirode Velebit gospodarskom rastu i boljitku čovjeka pružio je Projekt ekoregije dinarskog luka WWF‐a. Studija ima dva glavna cilja. Prvi je cilj informirati stručnjake u području ekološke fiskalne reforme (EFR), donositelje odluka i poslovne stručnjake o rizicima i prilikama poduzimanja produktivnih aktivnosti koje se služe ekosustavnim uslugama zaštićenih područja (ZP) i oko takvih područja, odnosno na koje ekosustavne usluge utječu, a drugi je osiguravanje analitičkog alata kako bi se ionicima omogućilo procjenjivanje ekosustavnih usluga (ES) u odnosu na produktivnost te dugrađivanje ES‐a u sektorske razvojne i investicijske politike. Svjetska konzervacijska unija definira zaštićeno područje (ZP) kao „kopneno i/ili morsko područje osobito posvećeno zaštiti biološke raznolikosti te prirodnih i povezanih kulturnih dobara, kojim se upravlja zakonskim i drugim primjenjivim sredstvima“. Ekosustavi u ZP‐u pružaju ključne ekosustavne usluge koje podržavaju prosperitet i opstanak čovjeka: obilate količine čiste vode, kontrolu poplavnih i oborinskih voda, mrjestilišta i zone obnove ribljeg fonda, usluge oprašivanja i sekvestraciju ugljika. Ekosustavne usluge uključuju pretvaranje prirodnih resursa – kao što su stabla, snježni pokrivač i plodnost tla – u vrijedne koristi kao što su drvni proizvodi, zimski turizam obradive površine (Schroter i drugi, 2005.). Zaštićena područja pružaju najbolja trajna prirodna
ati pružanje ključnih usluga istaništa kako bi ekosustavi mogli funkcionirati i trajno osigurav . Studija primjenjuje jednu inventivnu metodologiju, odnosno Analizu scenarija sektora (Sector Scenario Analysis, SAA), koja uključuje dva opća koncepta kao osnovu za obavljanje procjene ekonomskih vrijednosti ekosustava i zaštićenih područja u smislu rasta i boljitka čovjeka: Poznato je da se koristi od održivog upravljanja ekosustavima (sustainable ecosystem management, SEM) u zaštićenim područjima opsežno rasprostiru, dugoročne su prirode i netržišno orijentirane (premda postoje neke tržišno utemeljene koristi kao što su turizam, vodno gospodarstvo i sekvestracija ugljika), dok su koristi upravljanja po ustaljenoj praksi (business as usual, BAU) koje proizlaze iz intervencija kojim se osiromašuju resursi koncentrirane, neposredne i tržišno orijentirane, npr. one oje proizlaze iz ekstenzivnih poljoprivrednih aktivnosti, ekstenzivnog govedarstva, zadiranja u kzemljište (zemljoradnjom) i sječom. U Ličko‐senjskoj županiji smještena su četiri velika zaštićena područja, odnosno Nacionalni park Sjeverni Velebit (NPSV), Park prirode Velebit (PPV), Nacionalni park Plitvička jezera (lokalitet svjetske baštine UNESCO‐a) i Nacionalni park Paklenica. Ekosustavi u okviru NPSV‐a i PPV‐a ciljana su područja ove studije. U trenutnim okolnostima funkcioniranja po ustaljenoj praksi, oba se parka suočavaju s velikim prijetnjama i pritiscima, kao što su neplanirani turizam, neriješeni sporovi glede vlasništva nad zemljištem i prava korištenja, prenamjena zemljišta, sukcesija raslinja, požari, umarstvo i neprikladno gospodarenje šumama, neprikladno gospodarenje vodama i slivnim
tšpodručjima, slabo gospodarenje otpadom, nelegalni lov i ribarenje e rudarstvo. Nadalje, većina zaštićenih područja u Hrvatskoj nema planove operativnog upravljanja i alate financijskog upravljanja. Većina zaštićenih područja u Hrvatskoj općenito na raspolaganju ima nedovoljna sredstva financiranja. Primjerice, premda NPSV ima minimalna sredstva financiranja otrebna za osnovno očuvanje, park se suočava sa značajnim godišnjim jazom da bi se osigurala ptimalna razina zaštite, koja se procjenjuje na 1,5 milijuna USD (odnosno 978.465,42 EUR). po
5
6
turizma te o visokom multiplikacijskom učinku turizma u gospodarstvu. Hidroenergija obrađuje se u poglavlju 2.2. Ekosustavi podržavaju proizvodnju hidroenergije regulacijom kišnih ciklusa, osiguravanjem kakvoće vode i slivnih kapaciteta, smanjenjem akumulacije i mnogim drugim čimbenicima bitnima u proizvodnji hidroenergije. U regiji se nalaze dvije velike hidroelektrane (HE) koje ovise o vodoprivrednim uslugama velebitskog zaštićenog područja, odnosno HE Senj i HE Sklope. Premda su ekosustavne usluge neophodne, sredstva su oskudna za zaštitu šumskih ekosustava u zaštićenim područjima i oko njih, a trgovačka društva koja upravljaju hidroelektranama ulažu malo ili nimalo u upravljanje riječnim područjima. Uslijed toga,
Primjenom sektorskog pristupa, studija u svom drugom poglavlju donosi procjenu koristi koje siguravaju ekosustavne usluge u NPSV‐u i PPV‐u. Ključni sektori uključuju turizam i turizam u oprirodi, proizvodnja energije u hidroelektranama, poljoprivreda, pivarstvo, ribarstvo i šume. Turizam u hrvatskoj predstavlja vrlo značajnu gospodarsku granu s doprinosom gospodarstvu od 15,7% BDP‐a (2009.) koja izravno zapošljava 5,8% (samo hoteli i restorani) ukupne radne snage. Nadalje, turizam pokriva čak 76,4% nacionalnog trgovinskog deficita (2009.). Turizam je vrlo bitna ospodarska grana u Ličko‐senjskoj županiji, a 2009. godine Ličko‐senjsku županiju posjetilo je gukupno 387,000 turista, što je povećanje od 5,7% u odnosu na 2008. godinu. Jedno nedavno objavljeno izvješće UNDP‐a zapaža da turizam u prirodi u zaštićenim područjima nije moguć bez prirodnih atrakcija koje se nude u zaštićenim područjima, a na temelju kojih se turizam u prirodi organizira. Zaštićena područja nude trajna staništa divljim biljnim i životinjskim vrstama, egzotičnu hranu, slatke vode i čist zrak, krajobraze i kulturne usluge nužne za turizam u prirodi. Razvoj turizma u Hrvatskoj, pa tako i u Ličko‐senjskoj županiji, zahtijevat će značajna poboljšanja u narednim godinama. Incidenti koji narušavaju prirodu bili su uobičajena dosadašnja praksa te su vezani uz nelegalnu gradnju u zaštićenim područjima i oko njih, nepostojanje dgovarajućih objekata za posjetitelje i sigurnosnih postupaka te nepostojanje pogona za opročišćavanje otpadnih voda. U studiji se raspravlja o trima glavnim vrstama turizma, odnosno priobalnom, kontinentalnom i zimskom, koje su povezane s ekosustavima u zaštićenim područjima i oko njih. Nadalje, u studiji se kratko obrađuju potencijalno negativni učinci golfskog turizma. Studija procjenjuje da poslovanjem prema ustaljenoj praksi (BAU) priobalni turizam godišnje gubi oko 13,7 milijuna EUR, odnosno da relazak na održivo upravljanje ekosustavima (SEM) može dovesti do povećanja prihoda s p3.492.047 EUR na 17.217.714 EUR u razdoblju od pet do deset godina. Slično tome, prihodi od kontinentalnog turizma na temelju SEM‐a mogli bi se povećati i do 60% ne narušavajući ekosustave i) strateškim povećanjem smještajnih kapaciteta, ii) jačanjem poveznica između priobalnog i kontinentalnog turizma, iii) poboljšanjem ponude lokalnih proizvoda u svrhu povećanja izvanpansionske potrošnje turista i iv) poboljšanjem raspoloživosti lokalno proizvedenih prehrambenih artikala učinkovitim kreiranjem robnih marki i marketingom. Prihodi od ontinentalnog turizma na temelju SEM‐a mogli bi se povećati s 2,3 milijuna EUR na 5,5 milijuna kEUR u desetogodišnjem razdoblju. I priobalni turizam ima velike potencijale u okviru SEM‐a. U studiji se procjenjuje da potencijalni godišnji prihod u regiji, uključujući potrošnju na goriva, telekomunikacijske usluge, trgovinu i druge povezane troškove, iznosi više od dva milijuna EUR. Nadalje, u okviru optimalnog SEM scenarija zimski/planinski turizam može donijeti još i veće prihode nego priobalni turizam, nakon što se odabere daljnji razvoj skijaškog turizma. Nadalje, u studiji se vodi rasprava o tome kako prihodi od rdsko‐planinskog turizma u zimskim razdobljima mogu biti unosniji i manje štetni od golfskog
b
7
bobičastog bilja, trava i drugih prirodnih proizvoda, i to bez ikakvog plana održivosti. Prema ovome scenariju ustaljene prakse trenutno se proizvodi oko milijun boca rakije, a očekuje se da će proizvodnja u petogodišnjem razdoblju dostići razinu od pet milijuna boca godišnje. Očekivana bruto vrijednost prihoda od prodaje za 2011. godinu iznosi 1,8 milijuna USD (900.000 EUR neto, s procjenom od 50%), odnosno 4,5 milijuna EUR neto do 2016. godine. Premda se čini kako ova djelatnost obećava, vjerojatno je da će povećana proizvodnja negativno utjecati na
u studiji se razmatra proizvodnja hidroenergije prema ustaljenoj praksi (BAU). Studija procjenjuje da HE Senj i HE Sklope ostvaruju neto godišnji prihod od oko 63 milijuna EUR i poreze državi reda veličine 18 milijuna EUR. Ako se uslijed zanemarivanja slatkih voda ekosustavom nastavi upravljati rema ustaljenoj praksi, neto prihodi mogli bi se u narednim godinama smanjiti do razine od 53 pmilijuna EUR. O poljoprivredi se govori u poglavlju 2.3. Ovaj sektor uključuje oprašivanje i uzgoj voća, bobičastih proizvoda, alkoholnih pića i meda. Poljoprivredni sektor zapošljava oko 16% svih zaposlenih osoba, ali s oko 1,4 milijarde bruto dodane vrijednosti pridonosi s tek oko 3% ukupnog BDP‐a. Gotovo svaki treći državljanin RH živi u poljoprivrednim domaćinstvima. Nadalje, da bi preživjela mnoga ruralna i gradska domaćinstva ovise o svojim seoskim parcelama. Međutim, poljoprivredne prakse ao što su spaljivanje polja da bi se uklonio korov u proljeće ili jesen izazivaju mnoge šumske kpožare, koji utječu na bioraznolikost. Što se tiče oprašivanja, poznata je činjenica da je najmanje jednoj trećini svjetskih poljoprivrednih usjeva potrebno oprašivanje kukaca ili životinja. Pčele su jedan od glavnih oprašivača voćki i većine sortnih kultura. Mnogo pčela obitava u zaštićenom području Velebita, koje im pruža besprijekorno stanište za opstanak. Nadalje, postoji i cijeli spektar ekonomski značajnih biljki u velebitskom području kojima je potrebno oprašivanje divljih i domaćih pčela. U planiranom je oprašivanju pčelinje oprašivanje daleko najbolji način za uspješno oprašivanje kultura. Procjenjuje se da je potrebno 500 divljih solitarnih počela ili tri košnice (60.000 radilica) za oprašivanje jednog hektara komercijalnog jabučnjaka. Stručnjaci procjenjuju da su dvije do tri košnice po hektaru dovoljne za prašivanje većine usjeva. Studija procjenjuje da vrijednost usluge oprašivanja za vlasnike voćnjaka oi stoke iznosi oko 2,9 milijuna EUR. Šljive i jabuke voćne su kulture koje se najviše proizvode u Ličko‐senjskoj županiji i upravnim područjima Velebita i okolice, odnosno u Gospiću, Karlobagu, Senju i Otočcu. Većinu voća proizvode ala obiteljska gospodarstva za vlastitu potrošnju. Zbog toga nema službenih evidencija o m
produktivnosti. Najozbiljnije prijetnje za povećanje proizvodnje šljiva i jabuka jesu rascjepkanost voćnjaka te slabo održavanje i upravljanje. Prema tome, proizvodnja šljiva i jabuka razmatra se prema scenariju ustaljene prakse (BAU). Međutim, proizvodnja se može optimizirati unaprjeđivanjem uzgoja i oprašivanjem (SEM). Trenutno su neto prihodi koji se ostvaruju od prodaje šljiva i jabuka niski i iznose 169.432 EUR od prodaje šljiva, odnosno 15.237 EUR od prodaje jabuka. Prema scenariju SEM, pretpostavlja se da su sva evidentirana stabla rodna na optimalnoj razini uzgoja i oprašivanja u desetogodišnjem razdoblju. U studiji se procjenjuje da bi prelazak na scenarij SEM mogao ezultirati neto prihodom od 3,7 milijuna EUR i iznosom od 762.382 EUR poreza državi, odnosno rukupno oko 4,5 milijuna EUR. Sljedeći značajan primjer utjecaja oprašivanja nalazi se u proizvodnji divljeg bobičastog bilja, koje se koristi za proizvodnju tradicionalnih rakija. Divlje bobičaste biljke na Velebitu podupiru malo i rednje poduzetništvo. Procjenjuje se da se u NPSV‐u svake godine ubere više od 840 tona s
8
narušavanje ekoloških koridora. Šume su značajnije u smislu ublažavanja klimatskih promjena, odnosno prilagođavanja na iste. Prema Organizaciji za hranu i poljoprivredu (FAO), 7.000 ha šuma u Hrvatskoj klasificirane su kao primarne šume, koje su biološki najraznolikije i pohranjuju najveće količine ugljika. Premda pokretana ponudom, ukupna procijenjena vrijednost ugljika pohranjenog u PPV‐u mogla bi iznositi čak 15,5 milijuna EUR. Hrvatska je ratificirala Sporazum iz Kyota 2007. godine te donijela propise i poduzela radnje s svrhu ispunjavanja svojih obveza prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda
ekosustave Velebita. Do sada još nije izrađena nijedna analiza kojom bi se odredilo mogu li trenutni kapaciteti ekosustava osigurati potrebne resurse za povećanje i održavanje proizvodnje rakije na očekivanim razinama. U ovom slučaju uvođenje SEM‐a predstavlja politiku kojom se djelomično tite ulaganja i koristi ljudi uključenih u cjelokupni proizvodni i tržišni lanac, a u konačnici i krajnjih špotrošača. Slatka voda za potrebe pivarstva još je jedna materijalna korist. Lokalna pivovara koristi vodu iz velebitskog izvora Ričina. Mnogi stručnjaci smatraju da je „Velebitsko“ pivo najkvalitetnije pivo u Hrvatskoj, što se uvelike pripisuje čistoj, visokokvalitetnoj vodi iz PPV‐a. Trenutno se ukupni prihodi države s naslova poreza od proizvodnje piva isključivo iz vodoopskrbnog područja Velebit procjenjuju na razini od 799.491 EUR godišnje, što prema navodima državnih dužnosnika predstavlja gotovo dvostruki iznos u odnosu na neto prihode trgovačkih društava. U Hrvatskoj je sedam velikih pivovara koje koriste slatkovodne ekosustave. Nadalje, postoje i tri velike punionice vode i više od 100 malih vinarija koje koriste slatkovodne ekosustave da bi proizvodili visokokvalitetne proizvode za potrebe 4,5 milijuna stanovnika Hrvatske. Međutim, proizvođači lažu malo ili nimalo, odnosno krajnji potrošači plaćaju malo ili nimalo u svrhu potpore upravljanja uslatkovodnim ekosustavima u velebitskim parkovima. O pivarstvu se govori u poglavlju 2.4. Morski i obalni ekosustavi povezani s PPV‐om ključni su za održavanje ribarstva i ribogojilišta na moru u toj regiji. Neodržive prakse ribarenja primjenjivale su se desetljećima, uz djelomično vedene zabrane, što je dovelo do smanjenja ribljeg fonda. Prakse ribarenja prema ustaljenoj praksi urezultirale su eliminiranjem različitih ribljih vrsta, kao što su morski pas, batovina i grdobina. U okviru trenutnog scenarija po ustaljenoj praksi (BAU) te na temelju ograničenih dostupnih informacija, procjenjuje se da ukupne trenutne koristi od ribarstva za lokalno stanovništvo i male poduzetnike iznose više od dva milijuna EUR, zatim 2,3 milijuna u obliku poreza državi te 17.500 EUR poreza na dohodak lokalnoj samoupravi. Postoji razlika između ustaljene prakse i scenarija SEM. Procjena je da bi uz srednje intenzivna ulaganja godišnji neto prihod mogao biti četverostruko veći nego prema ustaljenoj praksi, odnosno gotovo 10 milijuna EUR, a jednaki se omjer odnosi i na poreze. U istom vremenskom roku, lokalna samouprava ostvarila bi prihode od više od 70.000 EUR godišnje s naslova koncesija. Nadalje, i potencijalno zapošljavanje bi se povećalo, što bi moglo rezultirati značajnim uštedama na stavkama socijalnih naknada u dotičnom području, koje je renutno opterećeno visokom stopom nezaposlenosti (stopa nezaposlenosti u Ličko‐senjskoj tžupaniji za 2010. godinu iznosila je 20,8%). O ribarstvu se više govori u poglavlju 2.5 O šumskim uslugama raspravlja se u poglavlju 2.6. Šumski ekosustavi osiguravaju vrijedne usluge kao što su: i) kontrola erozija tla, ii) drvni proizvodi (oblovina), iii) pohranjivanje ugljika, iv) zdravstvene usluge – proizvodnja čistoga zraka i v) ublažavanje elementarnih nepogoda. U ovome dijelu govori se o eroziji tla, drvnim proizvodima i sekvestraciji ugljika. Procijenjena ekonomska vrijednost sastojine je 40 puta veća od njezine vrijednosti u obliku oblovine i šumskih nusproizvoda. Unatoč tome, velebitske šumske usluge pod prijetnjom su utjecaja loše kontroliranog umarstva i drugih građevinskih aktivnosti koje mogu ubrzati zadiranje u zaštićeno područje te š
o promjeni klime (UNFCC), ali i obveza EU‐a u području promjene klime i smanjenja emisije nih o zstakleničkih plinova. Pohranjivanje ugljika ključno je za ispunjavanje navede bve a.
trećem poglavlju obrađuju se poveznice između ekosustava te života i boljitka ljudi, odnosno U
doprinos ekosustava smanjenju siromaštva. Procjena slatkih voda daje se u poglavlju 3.1. Komunalno poduzeće Vodovod Senj d.o.o. glavni je distributer vode u velebitskoj regiji. Voda se dobiva iz rijeke Like podzemnim tunelom kojim se voda prebacuje iz rijeke Like u rijeku Gacku. Procjenjuje se da 35% ovih voda potječe iz velebitskog sliva. Više od 75.000 ljudi uživa u čistoj vodi koja potječe iz zaštićenih područja na Velebitu. Nikakvo pročišćavanje vode nije potrebno, osim što distributeri vodi dodaju klor. U drugim regijama u kojima nije dostupna tako čista voda, primjerice u Osječko‐baranjskoj županiji na sjeveru Hrvatske, procjenjuje se da trošak pročišćavanja vode prije puštanja u distribuciju iznosi 0,44 EUR/m3, dok na Velebitu ulaganje potrebno za pročišćavanje vode prije distribucije iznosi vega 0,0037 EUR/m³. To predstavlja dodatne uštede u Ličko‐senjskoj županiji od 155.322 EUR s(0,43 EUR/m3). Gubici na vodoopskrbnoj distribucijskoj mreži Ličko‐senjske županije visoki su i prema procjenama iznose 59%, što nisu najveći gubici u Hrvatskoj. Nadalje, cijena vode se subvencionira. Zbog toga se gospodarenje pitkom vodom razmatra u okviru ustaljene prakse (BAU). Procjenjuje se da godišnja vrijednost proizvedene vode iznosi 949.000 EUR (odnosno 0,26 EUR/m3). Međutim, ko se stvari razmotre realnije i u odnosu na prosjek EU, vrijednost iznosi 18,5 milijuna EUR, a ista abi se mogla iskoristiti za podmirenje nekih ranije spomenutih vanjskih utjecaja. Šume mogu pomoći u sprječavanju i ublažavanju elementarnih nepogoda, što se osobito odnosi na šume smještene na krškim formacijama. Erozija tla u krškim područjima povezana s krčenjem šuma skupa je i dugotrajna aktivnost, ali se isplati i donosi koristi. Primjerice, na razini države je 2005. godine uloženo 9,5 milijuna HRK (1,3 milijuna EUR) u sanaciju klizišta na lokalnim i područnim prometnicama u Hrvatskoj. Ulaganja na lokalnoj razini u pošumljavanje u Senjskoj dragi Ličko‐senjske županije već pokazuju korisne rezultate uslijed smanjenje udara vjetrova, zadržavanja poplava i bujica, smanjenjem klimatskih ekstrema, stvaranjem uvjeta za pojavljivanje pitke vode i povećavanjem turističke vrijednosti krajobraza. Procjenjuje se da prosječna godišnja potrošnja u ičko‐senjskoj županiji na klizišta iznosi svega 4.110 EUR. Sprječavanje prirodnih katastrofa kratko Lse obrađuje u poglavlju 3.2. Poglavlje 3.3 fokusira se na ekosustave i smanjenje siromaštva. Govori se o travnjacima, stoci, roizvodnji mliječnih proizvoda, meda i uzgoju usjeva, a pažnja se posvećuje dodatnom dohotku od pturizma u prirodi. Travnati ekosustavi važni su za održavanje stočnog fonda i proizvodnju mliječnih proizvoda, a posljedično podržavaju živote obitelji u ruralnim područjima. Na Velebitu je više od 200 malih proizvođača. Ekosustavne usluge zaštićenih područja Velebita omogućuju većinu ulaznih sirovina za autohtone stočne pasmine i elemente za proizvodnju mliječnih proizvoda, kao što su čista voda i kvalitetna stočna hrana. Premda su takve usluge očita stvar, država plaća vrlo male subvencije kao potpore za ponovno uvođenje i uzgoj endemskih ispašnih sorti. Godišnji neto prihod od mlijeka i sira krave buše na Velebitu 77% je viši nego drugdje u Hrvatskoj gdje se koriste konvencionalne orte. Nadalje, procjenjuje se da velebitski sektor mljekarstva pridonosi državnom poreznom ustavu (PDV) s iznosom od 4.089.842 EUR. ss
9
Med s Velebita visoko je cijenjen, što uvjetuje višu tržišnu cijenu u odnosu na druga područja, osim meda iz Dalmacije. Lokalna proizvodnja nije u stanju zadovoljiti potražnju tržišta, pa Hrvatska uvozi med iz Kine. Profitna marža lokalne proizvodnje meda vrlo je visoka i iznosi 69%, dok su troškovi proizvodnje niski. Procijenjeni godišnji bruto prihod po košnici iznosi 179 EUR (123 EUR neto). Međutim, proizvodnja se može smanjiti zbog pretjerane upotrebe pesticida, intenzivne poljoprivrede, gradnje golfskih igrališta i drugih prijetnji. Prema scenariju ustaljene prakse (BAU), procjenjuje se da neto vrijednost godišnje proizvodnje meda iznosi 235.809 EUR. Prema scenariju SEM, uz pretpostavku osiguravanja prikladnih politika i osnovnih ulaganja u svrhu zaštite pčelinjih staništa i pčelinjeg fonda, neto vrijednost proizvodnje meda mogla bi se povećati na 466.195 EUR. Takva se promjena po procjenama može ostvariti u roku od pet do deset godina. Nadalje, uz načajno veću proizvodnju bilo bi moguće diversificirati proizvodnju prema proizvodnji organskog zvoska, kozmetičkih i drugih proizvoda na bazi meda. Konačno, u studiji se kratko obrađuju usjevi koji se poglavito koriste za vlastitu potrošnju te način na koji usjevi izvlače koristi iz šumskih usluga, kao što su oprašivanje i regulacija kišnih ciklusa. Vrijedi spomenuti i to da za sve sektore analizirane u ovoj studiji ekosustavi pridonose u stvaranju adnih mjesta i ostvarivanju dohotka, a primjer tome je turizam u prirodi. To je ključna stvar za rpodržavanje života tisuća ljudi u velebitskoj regiji. Temeljem gore navedene analize, četvrto poglavlje studije iznosi zaključke prema sektorima i daje pće preporuke u vezi s daljnjim potrebnim istraživanjima i informacijama, politikama i inancijama u odnosu na zaštićena područja i institucionalnim aspektima. of
K ljučni nalazi
• mske NPSV i PPV osiguravaju neophodne usluge kojima se održavaju ekono koristi turizma i turizma u prirodi na Velebitu.
• U okviru ustaljene prakse, na kontinentalni turizam u prirodi baš kao i na priobalni turizam utječu ekonomski gubici.
• U optimalnom scenariju SEM, od zimskog/planinskog turizma mogu se ostvariti još veći prihodi zvoju skijaškog, a ne golfskog nego od priobalnog turizma, kada se donese odluka o daljnjem ra
• turizma. Turizam/turizam u prirodi imaju visoke multiplikacijske učinke.
• Prelazak s ustaljene prakse na SEM u upravljanju slatkovodnim ekosustavima neophodan je da bi se osigurali vodni tijekovi, ostvarile uštede (s naslova izbjegavanja troškova zamjene i održavanja) i ekonomske koristi od proizvodnje električne energije u hidroelektranama.
• ke vode) koji podržavaju Vodni resursi iz PPV‐a osiguravaju nužan prirodni resurs (slat gospodarsku n r
• robećavajuću djelat ost u egiji, odnosno pivarstvo. Ekosustavi PPV‐a i NPSV‐a ekonomski su značajni za poljopriv edu.
• Oprašivanje divljih i domaćih pčela medarica neophodno je za održavanje poljoprivrede, osobito u proizvodnji voća i bobičastog bilja.
• Oprašivanje prema scenariju SEM neophodno je za održavanje trenutne proizvodnje šljiva i jabuka na Velebitu i potencijalnog povećanja iste.
• i Nedrvni šumski proizvodi NPSV‐a, bobičasto voće bilje u okviru ustaljene prakse podržavaju lokalnu djelatnost proizvodnje rakija.
• Pohranjivanje ugljika u šumama moglo bi biti od presudne važnosti kao pomoć Hrvatskoj u zadovoljavanju potencijalnih predstojećih obveza prema UNFCC‐u te zahtjeva EU‐a u području promjene klime i smanjenja emisije stakleničkih plinova kada Hrvatska postane članica EU‐a.
10
• Šumski ekosustav Velebita može biti izložen prijetnji utjecaja šumarskih aktivnosti, koje rezultiraju zadiranjem u zemljište zaštićenih područja i narušavanjem ekoloških koridora.
• SEM u slatkovodnim ekosustavima nužan je za održavanje kako obalnog tako i kontinentalnog ribarstva.
• i sSEM u šumsk m područjima presudan je u svrhu ušteda ili mak imalnog smanjenja ekonomskih učinaka prirodnih katastrofa.
• Ekosustavne usluge iz zaštićenih područja prema scenariju SEM važne su za održavanje i povećanje prohoda države s naslova naplate poreza.
• Usluge slatkovodnih ekosustava iz zaštićenih područja prema scenariju SEM važne su u svrhu osiguravanja održivih količina vode za piće i trajnu uštedu troškova.
• Ekosustavne usluge NPSV‐a i PPV‐a neophodne su za unaprjeđivanje života ljudi u parkovima i oko njih.
11
1. Uvod
1 .1 Polazne osnove studije i pregled metodologije
Polazne osnove studije
Dobro je poznata činjenica da ljudi i gospodarstva izvlače koristi iz zdravih ekosustava u zaštićenim područjima (ZP). Međutim, sama spoznaja o vrijednosti ekosustavnih usluga od male je koristi ako takva spoznaja ne vodi do opipljivih ulaganja u svrhu očuvanja prirodnih sustava koji osiguravaju takve usluge.
Ekonomski argumenti ključni su gradivni materijal za ostvarenje općih i posebnih ciljeva Programa WWF‐a pod nazivom „Zaštićena područja za živi planet“. U tu je svrhu Projekt ekoregije dinarskog luka WWF‐a financirao „Vrednovanje doprinosa ekosustava Nacionalnog parka Sjeverni Velebit i Parka prirode Velebit ekonomskom rastu i boljitku čovjeka.“ Studija ima dva glavna cilja. Prvi je cilj informirati stručnjake u području ekološke fiskalne reforme (EFR)3, donositelje odluka i poslovne stručnjake o rizicima i prilikama poduzimanja produktivnih aktivnosti koje se služe ekosustavnim uslugama zaštićenih područja (ZP) i oko takvih područja, odnosno na koje ekosustavne usluge utječu, a drugi je osiguravanje analitičkog alata kako bi se dionicima omogućilo procjenjivanje ekosustavnih usluga u odnosu na produktivnost te ugrađivanje ekosustavnih usluga u sektorske razvojn i investicijske politike. Ovaj alat poznat je pod nazivom Analiza scenarija sektora (SSA) o kojoj se
e govori u sljedećem poglavlju. Nadalje, studija daje:
• i Specifični sadržaj koji pomaže u stjecanju razumijevanja i jačanju svijesti o vrijednosti
• doprinosu zdravih ekosustava za boljitak čovjeka, Platformu za raspravu o sektorskoj ekonomskoj analizi ekosustava i promicanje iste,
• Ekonomske argumente koji služe kao instrument lobiranja kod viših vladinih i redstva za zaštićena područja i zakonodavnih predstavnika kako bi povećali proračunska s
druge inicijative očuvanja i • Podršku u razvoju poslovnih planova zaštićenih područja.
12
3 Pojam ekološke fiskalne reforme (environmental fiscal reform, EFR) odnosi se na spektar instrumenata oporezivanja ili određivanja cijena kojima se mogu povećati prihodi, istovremeno unaprjeđujući ciljeve zaštite okoliša. Takvo što ostvaruje se osiguravanjem ekonomskih poticaja za ispravljanje podbačaja tržišta u upravljanju prirodnim resursima i kontrolu onečišćenja. Općenito govoreći, EFR može: 1) mobilizirati prihode za tijela vlasti, 2) unaprijediti prakse upravljanja okolišem i očuvati resurse i 3) smanjiti siromaštvo. Poticanjem održivijeg iskorištavanja prirodnih resursa te smanjenjem onečišćenja uslijed korištenja energenata i temeljem industrijskih djelatnosti, EFR može se pozabaviti ekološkim problemima koji predstavljaju prijetnju za živote siromašnih. Prihodi ostvareni na temelju EFR‐a također se mogu iskoristiti za financiranje mjera za smanjenje siromaštva. Prema tome, EFR može pridonijeti smanjenju siromaštva, a zauzvrat pomoći u ostvarenju Milenijskih razvojnih ciljeva, odnosno „prepoloviti apsolutno siromaštvo do 2015. godine“ i „preokrenuti gubitke okolišnih resursa“ (Svjetska banka, 2005.).
Pregled metodologije
Inovativna Analiza scenarija sektora (SSA)4 koristi dva općenita, ali ključna koncepta kao osnovu za izradu procjene ekonomske vrijednosti ekosustavnih usluga u smislu rasta i pravednosti, odnosno ustaljenu praksu (Business as Usual, BAU) i održivo upravljanje ekosustavom (SEM).
Tradicionalni podaci o vrijednosti ekosustava i bioraznolikosti za proizvodnju reorganizirani su na temelju okvira ustaljene prakse/SEM‐a. Prema ovom pristupu, vrijednosti bioraznolikosti i ekosustava ne promatraju se kao statične (vremenski određene) podatkovne točke. Naprotiv, promatraju se kao varijable koje odgovaraju na propadanje, održivo upravljanje i druge intervencije. BAU i SEM fleksibilni su koncepti. Primjena ovih „općenitih“ pojmova preporučuje se zbog toga što isti pružaju praktični okvir za grupiranje i analiziranje informacije kako bi se pojednostavila analiza i predstavljanje nalaza. Pojam ustaljene prakse (BAU) ne odnosi se na sve trenutne aktivnosti, nego na one aktivnosti koje štete ekosustavima ili ih osiromašuju. Pristup BAU karakterizira to što je usmjeren prema kratkoročnim dobicima (npr. < 10 godina), eksternalizaciji učinaka i njihovih troškova te malim ili nikakvim prepoznavanjem ekonomske vrijednosti ekosustavnih usluga, koje uobičajeno osiromašuju ili propadaju. Razumije se da postoje različite razine ustaljene prakse, a nisu svi scenariji ustaljene prakse nužno izrazito štetni u smislu propadanja ekosustava. U okviru SEM‐a, žarište se stavlja na dugoročne dobitke (>10 godina). Nadalje, u okviru SEM‐a troškovi učinaka se internaliziraju. Ekosustavne usluge se održavaju, čime se stvara potencijal za dugoročne tijekove ekosustavnih roba i usluga koje mogu postati dio procesa odlučivanja. Aktivnosti koje spadaju u prakse SEM‐a naginju pružanju podrške ekosustavima na održiv način, ali ne iz ideoloških razloga nego kao praktičan, troškovno učinkovit način za realizaciju dugoročne ekonomske dobiti. Uobičajene prakse u okviru SEM‐a uključuju upravljanje riječnim područjima, agrošumarske i silvo‐pastoralne proizvodne metode, sječa s niskim učinkom,
kdiversifikacija dohot a na temelju prirodnih resursa i organska zemljoradnja.
Sektorski pristup – prema vrstama gospodarskih aktivnosti – primjenjuje se da bi se osigurala relevantnost za donositelje politika. Spektar gospodarskih grana koje su tijesno vezane uz obnovljive prirodne resurse odabran je za potrebe analize. Te sektorske analize koriste tehnički utemeljene ekonomske i ekološke podatke iz objavljenih materijala, koji se uglavnom temelje na terenskim studijama (mikroekonomski podaci), ali i na ad hoc novim studijama slučajeva koje su izrađivane prema potrebi (ali ne za ovo izvješće). Svaka sektorska analiza ispituje ekonomske odnose između proizvodnih praksi, ekosustavnih usluga, ostalih ulaznih vrijednosti i sektorskih izlaznih vrijednosti, ali pokazuju i povratne petlje (npr. primjena pesticida na usjevima može oštetiti populacije oprašivača, čime se smanjuje stopa oprašivanja, a time i poljoprivredni proizvodnja). Navode se primjeri propadanja ekosustava zbog čega dolazi do smanjenja proizvodnje, a raspravlja se i o troškovima povezanima sa smanjenom proizvodnjom. Zatim se utvrđuju upravljačke prakse kojima se izbjegavaju radnje štetne za ekosustave, a naglašavaju se i ekonomske koristi za sektor od održavanja ekosustavnih usluga. SSA koristi cijeli niz pokazatelja oput onih prikazanih u tablici 1. p
13
4 Prilagođeno na temelju djela Flores, M. u Bovarnick, A., F. Alpizar, C. Schnell, urednici. Važnost bioraznolikosti i ekosustava u ekonomskom rastu i pravičnosti u Latinskoj Americi i na Karibima: Ekonomsko vrednovanje ekosustava, Razvojni program Ujedinjenih naroda, 2010.
T ablica1. Uzorak pokazatelja primijenjenih u izradi scenarija BAU/SEM
Sektorski i podsektorski pokazatelji (trendovi za 510 godina)
• rano) Zapošljavanje (br. radnih mjesta: izravno, neizravno i induci
• • Kretanja razine dohotka
• Fiskalni učinci (porezni prihodi, subvencije i zeleni porezi)
• ovacijski potencijal Tečaj (ulaganja, izvoz)
• Zeleno tržište/prilike za ostvarenje dohotka i in
• tna) Ispitivanje javnog mnijenja
retanja (javna i priva•
Sektorska ulagačka k
• Troškovi štete i izbjegnuti troškovi štete
• tno prema BDP‐u) Povrati na ulaganja
(količina i vrijednosti, posto•
Proizvodni trendovi
• Produktivnost (povrat na rad, zemljište, kapital)
Tržišne vrijednosti Promjene biološkog kapitala (br. hektara pod zaštitom)
Učinci u smislu pravičnosti u odnosu na siromašne/distribuciju koristi ••
Nadalje, tamo gdje je to moguće studija će primijeniti scenarije BAU i SEM kako bi prikazala razliku u koristima i upravljačkim kapacitetima zaštićenih područja.
U pogledu prijetnji zaštićenim područjima, SEM vodi prema smanjenju učinaka prijetnji na najmanju moguću mjeru, ali ne nužno i uklanjanju istih. BAU i SEM također se mogu povezati s niskom i optimalnom razinom ekološke reprezentativnosti. Opće značajke upravljačkih pristupa u okviru scenarija BAU i SEM daju se u tablici 2.
14
T ablica 2. Opće značajke upravljačkih pristupa scenarija BAU i SEM
BAU (ustaljena praksa) SEM (održivo upravljanje ekosustavom)
• Planovi upravljanja zaštićenim područjima i ne temelje se na procjeni prijetnji
potrebama smanjenja. • Turistička infrastruktura u ZP ne
zadovoljava potražnju za turističkim posjetima.
• Ulaganja ZP‐a u turističku infrastrukturu manja je od osnovnih potreba.
• aju turizam Ključni ekosustavi koji podržav
• izloženi su prijetnji. Neregulirani turistički posjeti.
• Turistička industrija ne podržava razvoj turističke infrastrukture i turističke
programe u zaštićenom području. • Otpuštanje industrijskog otpada iz
turističkih prehrambene industrije i
• objekata izaziva eutrofikaciju. Nema pročišćivača vode.
• Ciljevi vezani uz sekvestraciju ugljika nisu i ugrađeni u modele gospodarenja šumama
proizvodnje drvne mase. • Centralizirano odlučivanje s ograničenim
sudjelovanjem dionika u upravljanju NNRR.
• Planovi upravljanja zaštićenim područjima bave se procjenom specifičnih prijetnji i potreba smanjenja.
• a Turistička infrastruktura u ZP zadovoljavturističku potražnju.
• Ulaganja ZP‐a u turističku infrastrukturu zadovoljava potrebe.
• Državna tijela nadležna za turizam podupiru turizam u ZP‐ima i programe zaštite ekosustava.
• Turistička industrija podržava razvoj turističke a u infrastrukture i programe zaštite ekosustav
zaštićenom području. • Ključni programi za očuvanje ekosustava u
tnje su potpunosti se financiraju, a prije
• minimalne. Visoke naknade za onečišćenje.
• Ugrađeni pročistači vode i naknade se naplaćuju.
• Ekološki vanjski utjecaji uključeni u vodnetarife i naknade za turističke usluge.
• a.
Ciljevi sekvestracije ugljika ugrađeni su umodele planiranja gospodarenja šumam
• Decentralizirano sudjelovanje dionika u odlučivanju.
SSA razvijen je u svrhu usklađivanja informacija dobivenih na temelju okvira BAU/SEM u odnosu na sektorski rad ministarstava i javnih agencija. Sektorski pristup ima određena ograničenja: pristupom se raščlanjuje ekonomska vrijednost svake pojedine vrste ekosustavnih usluga i fragmentiraju vrijednosti u cijelom sustavu kako bi se prikazale specifične sektorske ulazne vrijednosti (UNDP, 2011.). Integracija ukupnih učinaka ekosustava i njihovih usluga u gospodarstvu cijelosti (na nacionalnoj razini) je moguća, ali nije toliko relevantna za donositelje sektorskih upolitika. Podrobniji opis metodologije nalazi se u dodatku 1. U svrhu provedbe valorizacijskog modela prema principu BAU i SEM, tim za izradu studije poduzeo je sl ejed će korake:
a) Razrada jedinstvenog razumijevanja metodologije. b) Upitnik je primijenjen na spektar dionika kako bi se utvrdile ključne ekosustavne usluge i
poveznice u odnosu na produktivnost prema sektoru, određena je lokacija i izvori dostupnih informacija o konvencionalnom vrednovanju ekosustavnih usluga; i utvrđene su potrebe za informacijama za potrebe neposrednog istraživanja.
c) Temeljem dostupnih informacija i podataka o pokazateljima, izrada scenarija BAU i SEM i međusobna usporedba primjenom ranije opisanog pristupa SSA.
p a o n u
15
d) Agregiranje odatak u svrhu pr cjene ukup e vrijednosti ekosustavnih sluga u smislu produktivnosti.
e) Sastavljanje skupa preporuka, uključujući opcije politika povezane sa sektorskim prilikama za razvoj sustava plaćanja ekosustavnih usluga (PES). Ove preporuke koristit će
se za pokretanje rasprava o PES‐u kako bi se podržali programi očuvanja u zaštićenim područjima.
1.2 Zaštićena podru ja, ekosustavi i ekosustavne uslu Svjetska konzervacijska unija
č ge
5 definira zaštićeno područje kao „kopneno i/ili morsko područje osobito posvećeno zaštiti biološke raznolikosti te prirodnih i povezanih kulturnih dobara, kojim se upravlja zakonskim i drugim primjenjivim sredstvima“, a Konvencija o biološkoj raznolikosti (1992.) opisuje zaštićeno područje kao „geografski definirano područje koje je određeno ili regulirano, odnosno kojim se upravlja u svrhu ostvarenja posebnih ciljeva očuvanja.“ Ove ekološki točne definicije ne ukazuju na značaj zaštićenih područja u ekonomskom i društvenom smislu. One dodatno jačaju opće razumijevanje (izvan sektora očuvanja okoliša) o tome da su zaštićena odručja uglavnom utočišta za biljne i životinjske vrste koje nisu sposobne preživjeti u kopnenim i pmorskim krajobrazima kojima se intenzivno gospodari. Međutim, Milenijska procjena ekosustava6 zapaža da zaštićena područja pomažu u osiguravanju ključnih ekosustavnih usluga koje su podrška prosperitetu i opstanku čovjeka: obilate količine čiste vode, kontrolu poplavnih i oborinskih voda, mrjestilišta i zone obnove ribljeg fonda, usluge oprašivanja i sekvestraciju ugljika. Ova izjava točnija je promatra li se s ekonomskog i socijalnog stanovišta.
Glavna zaštićena područja u Hrvatskoj nalaze se u osam nacionalnih parkova, deset parkova prirode i dva stroga rezervata. Ukupna površina svih nacionalnih parkova u Hrvatskoj iznosi 994km2 (384 četvornih milja), od čega 235km2 (91 četvorna milja) otpada na morske površine. Svakim nacionalnim parkom upravlja zasebna ustanova, koja je pod nadzornom i sustavom financiranja državnog ministarstva zaduženog za očuvanje prirode i prostorno planiranje. Državni zavod za zaštitu prirode osigurava centralizirani nadzor i stručne službe.
Zaštićena područja pružaju jedinstveno utočište velikom broju ekosustava i bioraznolikosti. Ekosustav je prirodna jedinica koja se sastoji od svih biljki, životinja i mikroorganizama (biotskih čimbenika) u području koje funkcionira zajedno s neživim fizičkim (abiotskim) čimbenicima u okolišu. Riječ je o potpuno neovisnoj jedinici međuovisnih organizama koji dijele isto stanište. Zaštićena područja pružaju najbolja trajna prirodna staništa kako bi ekosustavi bili u stanju funkcionirati i trajno pružati takve usluge. Ekosustavne usluge uključuju pretvaranje prirodnih esursa – kao što su stabla, snježni pokrivač i plodnost tla – u vrijedne koristi kao što su drvni rproizvodi, zimski turizam i obradive površine (Schroter i drugi, 2005.). Ekosustavne usluge ne ovise isključivo o bioraznolikosti i ekosustavima u zaštićenim područjima i oko njih, primjerice, o sekvestraciji ugljika, kružnom tijekovima voda i kontroli erozije tla. Međutim, veliki i mali ekosustavi ponekad se preklapaju i često su međuovisni. Veliki svjetski ekosustavi poznati su kao biomi. Naprimjer, planinska šuma može se smatrati ekosustavom srednje veličine, koji sadržava čitav niz manjih ekosustava. Ovi slojevi ekosustava u dinamičnom su međudjelovanju jedni prema drugima te utječu na ravnotežu usluga koje osiguravaju7. Takvo što osobito je vidljivo u Hrvatskoj, gdje ekosustavi u zaštićenim područjima i oko njih pružaju čitav spektar usluga. U tablici 5 kategorije up IUCN 1994. – Smjernice za 6
ravljanja zaštićenim područjima.
16
http://www.millenniumassessment.org 7 Projekt održivih razmjera: http://www.sustainablescale.org/ConceptualFramework/UnderstandingScale/BasicConcepts/EcosystemFunctionsServices.aspx
3 daju se primjeri ekosustavnih usluga iz zaštićenih područja Ličko‐senjske županije, u kojoj se nalaze četiri značajna zaštićena područja, uključujući Nacionalni park Sjeverni Velebit i Park prirode Velebit. Kratak opis ovih dvaju parkova koji su cilj izvješća daje se u poglavlju 1.4. T ablica 3. Ekosustavne usluge zaštićenih područja Ličkosenjske županije
Široki spektar ekosustavnih usluga koje pružaju hrvatska zaštićena područja rezultiraju većom sektorskom produktivnošću i drugim koristima za boljitak čovjeka, primjerice, vode (navodnjavanje, hidroenergija i za potrošnju čovjeka), osiguravanje staništa oprašivačima i vrijednim divljim vrstama, osiguravanje prirodnih resursa (hrane) ljudima, osiguravanje prirodnih trakcija, doprinos ublažavanju klimatskih promjena i prilagođavanje istima te zaštita kulturnih i
Sla
tkov
odne
(usl
uge
Sliv
nog
podr
ucja
)
Hra
na (m
eso
divl
jih ž
. voc
e,
Bob
ice,
zel
nje,
sla
tkov
odna
riba
i mor
ska
hran
a)
Trav
njac
i
Mor
ske
i prio
baln
e
Drv
na m
asa
(drv
o za
ogr
jev)
, i v
lakn
a
Nov
i pro
izvo
di
Reg
ulac
ija b
iora
znol
ikos
ti/
ocuv
anje
(sta
ništ
abi
ljnih
/živ
otin
jski
h vr
sta)
Kru
ženj
e nu
trije
nata
Kak
voca
zra
ka i
sekv
estra
cija
uglji
ka
Zdra
vlje
cov
jeka
Det
oksi
fikac
ija
Reg
ulac
ija p
rirod
nih
opas
nost
i
Kul
tura
Spo
rtski
ribo
lov,
lov,
sk
ijanj
e, p
lani
n., p
rom
atra
nje
priro
de i
divl
jeg
svije
ta
Nacionalni park Sjeverni Velebit ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ?Park prirode Velebit ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ?Nacionalni park Paklenica ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ?Nacionalni park Plitvicka jezera ? ? ? ? ? ? ? ? ? ?
Ekosustavne usluge
Zašticena podrucjaS
latk
ovod
ne(u
slug
e S
livno
g po
druc
ja)
Hra
na (m
eso
divl
jih ž
. voc
e,
Bob
ice,
zel
nje,
sla
tkov
odna
riba
i mor
ska
hran
a)
Trav
njac
i
Mor
ske
i prio
baln
e
Drv
na m
asa
(drv
o za
ogr
jev)
, i v
lakn
a
Nov
i pro
izvo
di
Reg
ulac
ija b
iora
znol
ikos
ti/
ocuv
anje
(sta
ništ
abi
ljnih
/živ
otin
jski
h vr
sta)
Kru
ženj
e nu
trije
nata
Kak
voca
zra
ka i
sekv
estra
cija
uglji
ka
Zdra
vlje
cov
jeka
Det
oksi
fikac
ija
Reg
ulac
ija p
rirod
nih
opas
nost
i
Kul
tura
Spo
rtski
ribo
lov,
lov,
sk
ijanj
e, p
lani
n., p
rom
atra
nje
priro
de i
divl
jeg
svije
ta
Nacionalni park Sjeverni Velebit ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ?Park prirode Velebit ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ?Nacionalni park Paklenica ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ?Nacionalni park Plitvicka jezera ? ? ? ? ? ? ? ? ? ?
Ekosustavne usluge
Zašticena podrucja
aduhovnih resursa. Unatoč tome, poznato je da se koristi iz ekosustava zaštićenih područja opsežno rasprostiru, dugoročne su prirode i netržišno orijentirane (premda postoje neke tržišno utemeljene koristi kao što su turizam, vodno gospodarstvo i sekvestracija ugljika), dok su koristi koje proizlaze iz intervencija kojim se osiromašuju resursi koncentrirane, neposredne i tržišno orijentirane, npr. one koje proizlaze iz ekstenzivnih poljoprivrednih aktivnosti, ekstenzivnog govedarstva, zadiranjem u zemljište (zemljoradnjom) i sječom. Ovaj argument također često koriste političari i donositelji dluka kako bi opravdali ograničena ulaganja u zaštićena područja (i održivo upravljanje kosustavima) (UNDP, 2010.). oe
1.3 Gospodarstvo RH i Ličkosenjske županije
17
Gospodarstvo Republike Hrvatske bilo je nekoć jedno od najbogatijih među republikama bivše Jugoslavije, ali je doživjelo velike štete tijekom rata u razdoblju 1991.‐1995. kada je došlo do rušenja proizvodnje, dok je zemlja propustila rane valove ulaganja u srednju i istočnu Europu koji su uslijedili nakon pada Berlinskog zida. Međutim, u razdoblju od 2000. do 2007. godine gospodarstvo Hrvatske počelo se polako poboljšavati, uz umjereni ali postojani rast BDP‐a u rasponu od četiri do šest posto. Predvodnik takvog rasta bila je obnova turizma i osobna potrošnja na temelju kredita. Stopa inflacije u istom razdoblju držala se pod kontrolom, a valuta, odnosno Kuna (HRK) stabilnom. Ipak, i dalje postoje veliki problemi, uključujući uporno visoku stopu nezaposlenosti, rastući trgovinski deficit i neravnomjeran regionalni razvoj. Država i dalje igra veliku ulogu u gospodarstvu, budući da privatizacijska nastojanja često nailaze na čvrsti otpor javnosti i političkih struktura. Premda je makroekonomska stabilizacija uvelike ostvarena, strukturne reforme zaostaju zbog jakog otpora javnosti i nepostojanja snažne podrške političara. Proces pridruživanja EU trebao bi ubrzati fiskalne i strukturne reforme. Premda su dugoročni
izgledi rasta gospodarstva snažni, Hrvatska će se suočiti sa značajnim pritiskom uslijed svjetske financijske krize. Visoki vanjskih dug Hrvatske, slabašan izvozni sektor, napregnuti državni proračun i pretjerano oslanjanje na prihode od turizma rezultirat će većim rizicima za gospodarsku stabilnost u srednjoročnom razdoblju.
Nakon što je gotovo cijelo desetljeće ostvarivalo stabilan i trajan rast, hrvatsko je gospodarstvo 2009. godine palo u recesiju zbog svjetske ekonomske krize, ali i zbog strukturnih problema. BDP Republike Hrvatske u 2009. godini smanjio se za 5,8%8 a stopa rasta prvi put je bila negativna nakon 1999. godine. Predviđalo se da će hrvatsko gospodarstvo i u 2010. godini zabilježiti pad BDP‐a od 1,5%9. Prvi mali rast BDP‐a očekuje se u 2011. godini. Ukupni realni BDP RH u 2009. godini iznosio je 63.076 milijuna USD10, dok je BDP po glavi stanovnika iznosio 14.242 USD. Uslijed smanjenja BDP‐a došlo je i do smanjenja BDP‐a po glavi stanovnika od devet posto u godinu dana. Promatrajući hrvatski BDP s proizvodne strane, BDV (bruto dodana vrijednost) u 2009. godini smanjila se za četiri posto11 u odnosu na podatke za 2008. godinu, što ukazuje na činjenicu da se recesija odrazila na sve gospodarske sektore u Hrvatskoj.
Unatoč tome, smatra se da Hrvatska ima stabilno gospodarstvo, odnosno jedno od najrazvijenijih gospodarstava u jugoistočnoj Europi. Uslužni sektor predstavlja glavnu gospodarsku granu i trenutno čini 60,7% ukupnog BDP‐a. Industrija se sastoji od brodogradnje, prehrambene i kemijske industrije. Turizam je vrlo značajan u Hrvatskoj, ali gospodarstvu pridonosi samo tijekom vršne sezone ljetnih godišnjih odmora. Očekuje se da će hrvatsko gospodarstvo i dalje ostvarivati rast, osobito nakon što se pridruži EU. Glavne gospodarske grane uključuju proizvodnju kemikalija i plastike, proizvodnju strojnih alata, montažu, metaloprerađivačku industriju, proizvodnju elektroničkih proizvoda, sirovog željeza i valjanih proizvoda od čelika, proizvodnju aluminija, drvnu industriju i proizvodnju papira, proizvodnju građevinskog materijala, tekstilnu industriju, brodogradnju, naftnu industriju i rafinerije, prehrambenu industriju, proizvodnju pića i turizam. Industrija (uključujući rudarstvo i kamenolome) najvažniji su sektor u Hrvatskoj i čine osnovni stup hrvatskoga gospodarstva.
Turistička grana u Hrvatskoj ima značajan potencijal za rast, a najnovija istraživanja Euromonitor Internationala predviđaju rast dolazaka gostiju u Hrvatsku od 42% u razdoblju od 2005. do 2010. godine. Očekuje se da će pokretači rasta u nekoliko narednih godina biti dolazak jeftinih zračnih prijevoznika i članstvo u EU. No unatoč ovome obećanju postoji nekoliko prepreka koje je potrebno ukloniti kako bi se osigurala budućnost ove gospodarske grane. Hrvatski sektor turizma 2005. godine pridonosio je gotovo 20% u strukturi BDP‐a, a rast prihoda od turizma promašivao je stopu rasta BDP‐a u osam od proteklih 12 godina. Vladina je strategija Hrvatsku pozicionirati kao vrhunsko turističko odredište, a to je ono što donosi koristi.
Ličkosenjska županija
Ličko‐senjska županija južna je hrvatska županija smještena između Primorsko‐goranske županije na jugozapadu, Karlovačke županije na sjeveru, Zadarske županije na jugu i jugoistoku te Bosne i Hercegovine na istoku. Ova županija smještena je u uglavnom planinskom dijelu Hrvatske i manjim dijelom uz hrvatsku obalu. Županijsko središte nalazi se u gradu Senju, koji je od glavnog grada Hrvatske Zagreba udaljen 160 kilometara. Ličko‐senjska županija graniči s Bosnom i Hercegovinom na njezinom sjeverozapadnom dijelu. U upravnom pogledu, u županiji se nalaze četiri grada
8P . g
konomski institut Zagreb, Svjetska banka u RH rognoza rasta BDP‐a u Hrvatskoj za 2009
9Pavni zavod za statistiku
odinu: Državni zavod za statistiku
18
rognoza rasta u Hrvatskoj za 2010. godinu; E10Realni BDP u Hrvatskoj za 2009. godinu: Drž11Izračun BDV‐a u Hrvatskoj za 2009. godinu: Državni zavod za statistiku
(Gospić, Novalja, Otočac i Senj) i osam općina (Brinje, Donji Lapac, Karlobag, Lovinac, Perušić, Plitvička jezera (sjedište u Korenici), Udbina i Vrhovine).
Ličko‐senjska županija poglavito je važna kao sjecište triju točaka u geografski polariziranoj zemlji – Zagreba, Rijeke i Splita – te manjih regionalnih centara Karlovca i Zadra. Nadalje, ovo se područje cijeni i kao ekološko središte i autohtoni ekonomski resurs za razvoj šumarstva, poljoprivrede, iskorištavanje vodnih i morskih resursa te za planinski turizam. Posebno mjesto u ekologiji županije zauzima planina Velebit te rijeke u regiji ‐ Gacka, Lika, Una i Korana s obzirom na njihov značaj opskrbe vodom visoke kakvoće.
Premda su prirodni resursi u Hrvatskoj najočuvaniji baš u Ličko‐senjskoj županiji, ona je ipak najslabije nastanjena županija i ima tek 10 stanovnika po četvornom kilometru, odnosno ukupno 53.677 stanovnika. Kombinacija oštre klime, odljeva stanovništva, rata i nepostojanja razvoje vizije ezultirala je negativnom stopom rasta stanovništva. Takvo što značajno je utjecalo na gospodarski rrazvitak. Iako se Ličko‐senjsku županiju tradicionalno smatra nerazvijenom županijom, ona je nedavno počela unaprjeđivati svoje gospodarstvo. Godine 2007. bruto domaći proizvod (BDP) iznosio je 411 milijuna EUR, što je činilo tek 1% ukupnog BDP‐a Hrvatske koji je stagnirao i tijekom 2008. godine. Premda se čini da je 1% malo, kada se taj podatak usporedi s brojem stanovnika, Ličko‐senjska županija zauzela je sedmo mjesto među hrvatskim županijama (od 21) po BDP‐u po glavi stanovnika, koji je 2008. godine iznosio 9.725 EUR12. Iz europske perspektive Ličko‐senjsku županiju može se još uvijek promatrati kao manje razvijenu regiju, uzimajući u obzir da njezin BDP edstavlja tek 50% prosječnog BDP‐a po glavi stanovnika Europske unijepr
gr
13. Ključne gospodarske ane županije nalaze se u tablici 4.
Tablica 4. Klju spodarske grane u Ličk upaniji (2010.) čne go osenjskoj ž
Grana % prihoda Zapošljavanje % Trgovina, servisi 33,6 17,8Prerađivačka industrija 14,6 18,1Graditeljstvo 11,3 13,3Hoteli i restorani 10,5 12,6Izvor: Službene stranice Ličko‐senjske županije (2010.) Ukupni izvoz Ličko‐senjske županije iznosi svega 0,07% ukupnog izvoza Hrvatske, odnosno 5,7 milijuna EUR (43 milijuna HRK). Robe koje se najviše izvoze spadaju u robe iz drvne i drvoprerađivačke industrije (osim namještaja)14. Prema tome, šumski ekosustavi u zaštićenim područjima presudna su ulazna vrijednost drvoprerađivačke industrije Ličko‐senjske županije. Naprimjer, javna ustanova koja upravlja Nacionalnim parkom Plitvička jezera daleko je ajuspješniji poduzetnik u šumskom području županije (na temelju prihoda ostvarenih u 2010. ngodini). U županiji je registrirano ukupno 2.114 trgovačkih društava, a 984 ih je bilo aktivno prema podacima Državnog zavoda za statistiku za 2009. godinu. Aktivna trgovačka društva bave se tr , drvoprerađivačkom i šumarskom govinom, turizmom i povezanim uslugama, graditeljstvom 12 senjske županije za razdoblje 2011.‐2013.
ku, prvo izdanje br. . 12.1.2., veljača 2011. Strategija razvoja Ličko‐
13 Državni zavod za statisti14 Vidi prethodnu fusnotu.
19
djelatnošću. Većinom je riječ o malim poduzećima (95%). Najveći udio u ostvarenju prihoda odnosi se na trgovinu i servisiranje motornih vozila (41%). Doprinos županije u 2009. godini ukupnom izvozu Hrvatske iznosio je 0,06%. U županiji je 2010. godine bilo ukupno 3.350 nezaposlenih soba15, a stopa nezaposlenosti iznosila je 2010. godine 20,8%, što ukazuje na stagnaciju (u odnosu ona 20,6% iz 2003. godine). Godine 2008., nacionalni BDP iznosio je 343.159 milijuna HRK (45.610 milijuna EUR), a BDP Ličko‐enjske županije iznosio je 3.553 milijuna HRK (474 milijuna EUR), odnosno 1% BDP‐a Hrvatske. U ablici 5 prikazuje se podjela BDP‐a Ličko‐senjske županije prema djelatnostima u 2006. godinis
16. t T ablica 5. BDP Ličkosenjske županije prema djelatnostima (2006)17
Djelatnost % BDPa županije Poljoprivreda, šumarstvo, ribarstvo, lovstvo 11,3Industrija, rudarstvo, infrastruktura 9,0Graditeljstvo 42,1Trgovina i trgovina na veliko 6,0Hoteli i restorani 4,2Promet i komunikacije 8,4Financijsko posredovanje i nekretnine 3,0Službe javnog sektora 16,0Ličko‐senjsk županija u upno 00%a k 1 Studija pod naslovom „Dugoročni razvoj Ličko‐senjske županije 1995.‐2015.“ utvrđuje poljoprivredu, turizam i drvoprerađivačku industriju kao strateške razvojne djelatnosti. Međutim, ulaganja u županiji su vrlo niska. Naprimjer, od gotovo 10 milijardi EUR (73 milijarde HRK) koliko su investicije 2009. godine iznosile na nacionalnoj razini po vrijednosti investicija u novu dugotrajnu imovinu, svega 0,8% odnosno 84,3 milijuna EUR (624 milijuna HRK) investirano je Ličko‐senjsku županiju i to ponovno uglavnom u sektor trgovine18.
1.4 Zaštićena područja Ličkosenjske upanije
Ličko‐senjska županija najveća je županija u Hrvatskoj (9,4% ukupne površine) i ima najveću površinu pod zaštitom. Osim toga, u županiji se nalazi jedan od najvećih brojeva zaštićenih prirodnih osobitosti i lokaliteta. Ukupna površina županije iznosi 5.353km2 od čega 2.368km2, odnosno 44% pripada zaštićenim područjima. To predstavlja čak 58% ukupne površine svih zaštićenih područja u Hrvatskoj (samo nacionalni parkovi i parkovi prirode). Nadalje, u županiji se nalazi i sjeverozapadni dio otoka Paga površine 2,29km2 te dio Jadranskog mora (596,6km2
ž
odnosno 2% ukupne površine teritorijalnih voda).
U Ličko‐senjskoj županiji smještena su četiri velika zaštićena područja, odnosno Nacionalni park Sjeverni Velebit (NPSV), Park prirode Velebit (PPV), Nacionalni park Plitvička jezera (lokalitet sv (vidi kartu 1). Ekosustavi u okviru NPSV‐a i jetske baštine UNESCO‐a) i Nacionalni park Paklenica 15 ku, Mjeseč
Državni zavod za statisti
16ni statistički bilten, I 2011
Državni zavod za statistiku, 2007. 17 Vidi prethodnu fusnotu
20
18 Državni zavod za statistiku, 2010.
PPV‐a ciljana su područja ove studije. Kratak opis parkova daje se u nastavku, a o prijetnjama kojima su izloženi govori se u poglavlju 1.5.
Karta 1. Zaštićena područja u Ličkosenjskoj županiji
Izvor: Ličko‐senjska županija Nacionalni park Sjeverni Velebit proglašen je nacionalnim parkom u lipnju 1999. godine, a Javna ustanova ustanovljena je u rujnu 2001. godine. Park je proglašen zbog toga što je bogat krškim formacijama, iznimnom bioraznolikošću i predivnom prirodom na relativno maloj površini. Nacionalni park zauzima površinu od 109km2 (10.900 ha) te uključuje stroge rezervate Hajdučki i Rožanski kuk, koji su poznati po svojim geomorfološkim fenomenima, odnosno jamama. Na području ima više od 150 jama, od kojih je najslavnija Lukina jama, otkrivena 1992. godine. Botanički rezervati Visibaba i Zavižan‐Balinovac‐Velika dijelovi su nacionalnog parka. Potonji uključuje nadaleko poznat Velebitski botanički vrt koji je osnovao profesor farmakologije Fran
21
lokalnog stanovništva.
Park prirode Velebit obuhvaća površinu od 200.000 ha uključujući dva nacionalna parka. Park prirode proteže se kroz tri županije – Ličko‐senjsku, Zadarsku i mali dio Šibensko‐kninske županije. Park prirode obuhvaća cjelokupni šumski ekosustav planine Velebit koji uključuje šumski pokrov od Senjskog bila na sjevernom rubu Velebita do rijeke Zrmanje na južnim planinskim obroncima, koji predstavlja prirodnu granicu parka. Na istočnoj strani šumski ekosustav prekidaju nizinski ekosustavi (primjerice Lička kotlina), a na zapadnoj strani Jadransko more. Dominira šumski pokrov, koji pokriva 110.494 ha odnosno 55% Parka prirode Velebit. Područje pod posebnom zaštitom je šumski rezervat u Štirovačkoj kotlini, a u planu je pod strožu zaštitu staviti još 17
Kušan 1967. godine.
Nacionalni park presijecaju mnoge planinske staze. Najslavnija i najpoznatija je Premužićeva staza koja se proteže kroz najljepše i najzanimljivije dijelove nacionalnog parka. S brojnih planinskih vrhova u okolnom području pruža se veličanstven pogled na Jadransko more i otoke Pag, Rab, Goli otok, Prvić i Krk. I na kontinentalnu stranu pruža se zadivljujući pogled. Kulturološka vrijednost nacionalnog parka nalazi se u mnogim ostacima takozvanih „ljetnih stanova“, koji su svjedoci davno prošlih i zaboravljenih vremena kada su Velebit nastanjivali pastiri i stočari. Na obalnoj strani nalaze se ostaci kuća, koliba i kamenih zidova, koji su nekoć obilježavali specifičan životni stil
lokacija u Parku prirode Velebit19. Ekosustavne usluge koje se pružaju u dvama ciljanim parkovima prikazuju se u tablici 1 u poglavlju 1.1.
1.5 Prijetnje, pritisci i financijski izazovi za zaštićena podr čja Procjena učinkovitosti upravljanja zaštićenim područjima u Hrvatskoj obavljena je u listopadu 2008. godine primjenom metodologije WWF‐a pod nazivom Metodologija brze procjene i rioritizacije upravljanja zaštićenim područjima (RAPPAM)
u
20. Prikaz 2 ističe prijetnje i pritiske za pzaštićena područja u Hrvatskoj u skladu s procjenom prema metodologiji. Pritisci se definiraju kao aktivnosti koje su već štetno utjecale na park, a prijetnje se definiraju kao aktivnosti u kojima je vjerojatno kako će se štetni utjecaji za park javiti u budućnosti. Pritisci i rijetnje vezuju se uz ciljeve zaštićenih područja te se boduju na temelju njihovog omjera, učinka, i
k eptrajnosti, orištenjem ljestvice od j dan do četiri21. Procjena je obavljena u suradnji s Upravom za zaštitu prirode Ministarstva kulture, Državnim zavodom za zaštitu prirode i Mediteranskim uredom WWF‐a. Procjena je obuhvatila svih devet acionalnih parkova i 10 parkova prirode. Zaključak analize je da su zaštićena područja u Hrvatskoj od utjecajem niza prijetnji i pritisaka, kao što se vidi iz grafikona 1. np G rafikon 1. Prijetnje i pritisci za zaštićena područja u Hrvatskoj (RAPPAM, 2009.)
Izvor: RAPPAM, 2009.
19 Službene internetske stranice Parka prirode Velebit 20 Porej, D. i Rajković, Ž., 2009., Učinkovitost upravljanja zaštićenim područjima u Hrvatskoj: Rezultati prve ocjene upravljanja zaštićenim područjima u Hrvatskoj primjenom metodologije RAPPAM, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske. 21 Omjer: Na cijelom području = 4, Opće rašireno = 3, Sporadično = 2, Lokalizirano =1; Učinak: Ozbiljan = 4, Visok = 3, Umjeren = 2, Blag = 1; i Trajnost: Trajno = 4, Dugoročno = 3, Srednjoročno = 2, i Kratkoročno =1. Stupanj svake prijetnje i pritiska faktor je svih triju elemenata. Naprimjer, pritisak koji je opće raširen (3), ima umjeren učinak (2) i ima kratkoročno razdoblje oporavka (1) dobio bi ocjenu 6 (3 x 2 x 1). Svaka prijetnja i pritisak dobit će stupanj od 1 do 64. Izvor: Porej, D. i Rajković, Ž., 2009., Učinkovitost upravljanja zaštićenim područjima u Hrvatskoj: Rezultati prve ocjene upravljanja zaštićenim područjima u Hrvatskoj primjenom metodologije RAPPAM, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.
22
2
3
I Nacionalni park Sjeverni Velebit i Park prirode Velebit kopnena su zaštićena područja i oba se uočavaju s velikim prijetnjama. U skladu s gore navedenom studijom RAPPAM, ove prijetnje po edoslij u sljedeće: sr
edu važnosti uključuj
• Neplanirani turizam p
• • ogledu vlasništva i prava korištenja zemljišta Neriješene sporove u
• Prenamjena zemljišta
• mama Sukcesija vegetacije Požari, šumarstvo i neodgovarajuće gospodarenje šu
će planiranje vodnog gospodarstva • će planiranje gospodarenja otpadom • Neodgovaraju
aju• v
NeodgovarLov i ribolo
• Rudarstvo Nadalje, unatoč tome što područje pod zaštitom raste, trenutna mreža zaštićenog područja smatra se nedovoljnom da bi se ograničili gubici bioraznolikosti i propadanje ekosustava u Hrvatskoj. Ovo stanje dodatno otežavaju postojeći jazovi reprezentacije (ključna područja za bioraznolikost koja nisu zaštićena) te sljedeći čimbenici: nezaštićeni ekosustavi u ekološkim koridorima koji podržavaju produktivnost, slabi upravljački kapaciteti, nepostojanje odgovarajućeg zakonskog i regulatornog okvira, ograničeno razumijevanje o ekonomskim troškovima povezanima s gubitkom kosustavnih usluga te dugotrajni manjak sredstava financiranja, što rezultira nedovoljnom ekadrovskom ekipiranošću i slabom opremljenošću jedinica zaštićenih područja. Osim toga, većina zaštićenih područja u Hrvatskoj nema operativne planove upravljanja i alate financijskog upravljanja. I onda kada postoje, planovi upravljanja često su zastarjeli i nisu poduprti inancijskim planovima na razini sustava (i poslovnim planovima na razini lokacije). U nastavku se ovori i financijskom stanju zaštićenih područja. fg
Financijski izazovi Uprava za zaštitu prirode nadležno je tijelo koje izravno upravlja javnim ustanovama (JU) koje su osnovane da bi upravljale svim nacionalnim parkovima i parkovima prirode, odnosno da bi ih javne ustanove nadzirale. Županije imaju iste ovlasti i odgovornosti u odnosu na županijske javne ustanove osnovane za upravljanje svim „ostalim zaštićenim područjima“. Do sada je dvadeset županija osnovalo svoje javne ustanove za zaštićena područja (od ukupno 21 županije). Nadalje, Državni zavod za zaštitu prirode (DZZP) još je jedna javna ustanova, koja je osnovana 2002. godine i koja odgovara Ministarstvu kulture, a bavi se znanstvenim aktivnostima vezanima uz zaštitu rirode, djeluje kao stručna savjetodavna služba te osigurava ulazne informacije za sva zaštićena ppodručja. Jedna nedavna studija koju je poduprla Svjetska banka22 obavila je pregled financijske održivosti zaštićenih područja u Hrvatskoj. Prema toj studiji, nacionalni parkovi i parkovi prirode financiraju se kombinacijom sredstava iz državnog proračuna, vlastitih prihoda i različitih međunarodnih izvora. Vlastiti prihodi pretežno se ostvaruju od naknada posjetiteljima te koncesija za rekreacijske aktivnosti, a na nekim lokacijama od hotela, restorana i kampova u vlasništvu Javnih ustanova parkova. Parkovi zadržavaju cjelokupni prihod od prodaje ulaznica u svim nacionalnim parkovima i
22 Pregled održivog financiranja za zaštićena područja u Hrvatskoj, Spurgen i drugi . EMR Ltd. (ožujak, 2010.)
parkovima prirode. Međutim, većini nacionalnih parkova i svim parkovima prirode potrebna je financijska pomoć Ministarstva kulture da bi mogli poslovati. Središnjim financiranjem Ministarstva kulture podržava se „Godišnji program zaštite, održavanja, očuvanja, promicanja i korištenja zaštićenih područja“, koji obuhvaća materijalne roškove. Zaseban se proces primjenjuje za todređivanje plaća i drugih povezanih troškova. Prema navedenoj studiji, ukupno je 94.845.678 HRK (12,3 milijuna EUR, odnosno 19 milijuna USD) bilo raspoređeno za aktivnost zaštite prirode u državnom proračunu za 2008. godinu (Ministarstvo kulture, 2008.). Od toga je iznosa, 44 milijuna iskorišteno za administraciju i upravljanje nacionalnim parkovima, parkovima prirode i DZZP‐om, 17 milijuna iskorišteno je za izgradnju, održavanje i opremanje vezano uz posjetiteljsku infrastrukturu, 13 milijuna kao pomoć u uspostavljanju mreže „Natura 2000“ (Projekt PHARE EU‐a), 10 milijuna za zaštitu prirode (npr. znanstvena istraživanja i inventure kako bi se osigurali kvalitetni podaci za izradu planova upravljanja), dva milijuna za naknade štete koju su prouzročile životinje i milijun za zaštitu od požara. Unatoč tome, zaštićena područja u Hrvatskoj suočavaju se s ozbiljnim manjkom financijskih sredstava. Primjerice, 2009. godine od 2,7 milijuna HRK koliko su zatražile javne ustanove odobreno je 46%. Slično tome, u 2008. godini
v
Okvir 1. Bodovnu karticu financijske održivosti nacionalnih sustava ZP‐a razvio je UNDP 2007. godine kao pomoć državama, donatorima i nevladinim udrugama u procjeni značajnih aspekata sustava financiranja ZP‐a – poslovnih knjiga i temeljne strukture – kako bi se mogao prikazati njihov trenutni položaj ali i pokazati kreće li se sustav prema poboljšanju financijskog položaja. Karticu mogu koristiti i lokalne razine ili mreža, a sastoji se od tri dijela: I. dio – Ukupno financijsko stanje sustava ZP‐a, uključujući osnovne podatke o ZP‐u i
ZP‐financijsku analizu nacionalnog sustava
financijskog sustava. a. II. Dio – Procjena III. – Bodovanje.
2je od 33,7 milijuna HRK koliko je bilo zatraženo odobreno svega 41% sredsta a. UNDP‐ova bodovna kartica financijske održivosti za nacionalne sustave zaštićenih područja23 (okvir 1) primijenila se 2009. godine u NPSV‐u u svrhu procjene financijskih potreba i jazova parka. Prema bodovnoj kartici NPSV raspolaže sredstvima financiranja za osnovno očuvanje. Međutim, nacionalni park se suočava sa značajnim jazom da bi postigao optimalnu razinu očuvanja, koja se procjenjuje na 1,3 milijuna USD (odnosno 978.465,42 EUR)24. Time se ilustrira financijska situacija aštićenih područja u Hrvatskoj. Procijenjene financijske potrebe NPSV‐a i jazovi prikazuju se u ablici 6. zt
23 UNDP‐ova bodovna kartica financijske održivosti za nacionalne sustave zaštićenih područja, rezultati za 2009. (WWF, 2009.). 24 Osnovni scenarij očuvanja prirode opisuje minimalnu razinu financiranja i upravljačkih kapaciteta potrebnih za vođenje ključnih programa očuvanja koji će podržati presudne ekosustavne funkcije u zaštićenom području (PINR). Optimalni scenarij odgovara razini financiranja i potrebnih kapaciteta da bi se ostvarilo potpuno zadovoljavajuće poslovanje i obuhvat svih programa zaštićenog programa u optimalnoj mjeri, u svrhu postizanja i održavanja optimalnog funkcioniranja ekosustava i njihovih usluga. Njime se opisuje idealno stanje programa u slučaju dostupnosti svih sredstava financiranja, osoblja, opreme i ostalih resursa u svrhu postizanja kratkoročnih, srednjoročnih i dugoročnih ciljeva zaštićenog područja, u skladu s najvišom ekološkim, socijalnim i ekonomskim standardima. (Flores i drugi, 2008.).
24
T ablica 6. Procijenjene financijske potrebe i jazovi NPSV (2009.)
Prema hrvatskom zakonu, Nacionalni park Sjeverni Velebit (NPSV) javna je ustanova koja se financira uglavnom sredstvima Ministarstva kulture. Doprinos Ministarstva kulture najveći je i najsigurniji izvor financiranja svih ustanova nadležnih za zaštićena područja, a ni Nacionalni park Sjeverni Velebit nije iznimka. Za sredstava financiranja Ministarstva kulture potrebna su tri godišnja sporazuma o financiranju: i) Sporazum o korištenju financijskih sredstava Ministarstva kulture za redovne aktivnosti (plaće, materijalni i financijski rashodi). Ovaj sporazum ne pokriva sve plaće jer ne može pokriti rad na određeno vrijeme i sa skraćenim radnim vremenom, koji se financira iz vlastitih prihoda javne ustanove parka; ii) Sporazum o financiranju programa zaštite prirode. Iznos se temelji na Godišnjem programu zaštite Nacionalnog parka Sjeverni Velebit koji izrađuje Javna ustanova Nacionalni park Sjeverni Velebit (godišnji plan rada) i iii) Sporazum o financiranju investicijskih programa, čiji se iznos temelji na godišnjem Programu zaštite, državanja, očuvanja, promicanja i korištenja Nacionalnog parka Sjeverni Velebit. Ova se sredstva
Prihod ukupno plus vlastiti):
Potrebe za osn. razin
Potrebe optim.razin
Jaz osnovnarazin
Jaz optimalnarazin
582.357 603.873 1.903.792 21.516 1.321.435
NPSV: Procjena prihoda, potreba i jazova (u USD),
okoriste samo za nova ulaganja, a ne za popravke ili reparacije. Javna ustanova Nacionalni park Sjeverni Velebit zapošljava 18 djelatnika na neodređeno vrijeme. Trinaestero su zaposlenici Stručne službe, a petero Nadzorne službe. Njihove se plaće isplaćuju temeljem Sporazuma o korištenju financijskih sredstava Ministarstva kulture za redovne aktivnosti (Ugovor br. 1) na temelju nacionalnog kolektivnog ugovora za državne službenike. Budući da kolektivni ugovor ne prepoznaje institut zaposlenja sa skraćenim radnim vremenom, Javna ustanova financira usluge čišćenja, tehničku službu koja radi sa skraćenim radnim vremenom i sezonsku ispomoć iz vlastitih sredstava. To je dovelo do manjka osoblja. Primjerice, do 2009. godine NP je imao ljetni informacijski ured u Senju (središtu Ličko‐senjske županije). Međutim, ured je zatvoren 2010. godine zbog nedostatnih sredstava. Trenutni prihodi nedovoljni su da bi se sigurala adekvatna zaštita od ranije navedenih prijetnji (poglavlje 1.5). Većina zaštićenih područja Hrvatskoj suočava se sa sličnim financijskim stanjem. ou
2 . Vrijednost doprinosa ekosustava rastu
2.1 Turizam i turizam u prirodi Turizam je u svjetskim razmjerima jedna od najbrže rastućih gospodarskih grana koja je 2007. godine ostvarila rast od 3,7%, a neke zemlje, poput Kine, imale su rast i veći od 15% (World Travel and Tourism Council). U Hrvatskoj turizam predstavlja vrlo značajan sektor gospodarstva, koji gospodarstvu doprinosi s 15,7% BDP‐a (2009.)25 i izravno zapošljava 5,8% (samo hoteli i restorani)
25
25 Ministarstvo turizma Republike Hrvatske, 2010. Turizam u brojkama – Pregled za 2009.
ukupne radne snage. Nadalje, turizam pokriva čak 76,4% nacionalnog trgovinskog deficita 2009.)26. ( Turizam je vrlo bitna gospodarska grana u Ličko‐senjskoj županiji, a 2009. godine Ličko‐senjsku županiju posjetilo je ukupno 387,000 turista, što je povećanje od 5,7% u odnosu na 2008. godinu. Godine 2009. ostvareno je 1,5 milijuna turističkih noćenja uz povećanje od sedam posto u odnosu na godinu ranije. Osim toga, mnogi turisti prolaze kroz županiju na putu prema drugim turističkim odredištima, pa posjećuju nacionalne parkove. To stvara dodanu vrijednost za turiste koji posjećuju regiju. Kao što se ističe u poglavlju 1.4, u Ličko‐senjskoj županiji nalaze se tri nacionalna parka, i to Plitvička jezera, Sjeverni Velebit (UNESCO‐ov svjetski rezervat biosfere) i Paklenica. Sva ova tri zaštićena područja zajedno posjeti gotovo milijun posjetitelja svake godine. Međutim, 96% osjetitelja dolazi na Plitvička jezera27 (lokalitet svjetske baštine UNESCO‐a). Oko 37% županije ppod zaštitom je u okviru Parka prirode Velebit, uključujući Sjeverni Velebit i Paklenicu. Procjenjuje se da turizam i povezane usluge zapošljavaju sedam posto zaposlenog stanovništva županije (npr. turistički operateri, hoteli i restorani)28. Nadalje, postoji i oko 11.000 smještajnih jedinica u privatnom vlasništvu (bez otoka Paga), pa je postotak ljudi zaposlenih u turizmu kudikamo veći. Ukupno su prihodi županije od turizma 2006. godine prema procjenama iznosili 19,5 milijuna EUR29. Najveći dio turističke infrastrukture nalazi se u općini Novalja na otoku Pagu
g1i u općini Plitvička jezera, nakon če a slijede obalna područja Karlobaga i grada Senja. Turizam u Ličko‐senjskoj županiji može se podijeliti na morski turizam, planinski turizam, zimski turizam i ostale sektore (uključujući lov i ribolov). Međutim, svi sektori predstavljaju turizam u prirodi. ‐senjskoj županiji Tomas Summera (2004.)
Naprimjer, rezultati istraživanja turizama u Ličko
• zapažaju sljedeće trendove:
• 53% su novopridošle osobe u Ličko‐senjsku županiju, 52% osoba traže aktivni odmor (samo 23% hrvatskih turista),
• Relativno velik omjer anketiranih osoba bavi se biciklizmom, pecanjem, jahanjem konja, slobodnim penjanjem, planinarenjem, itd.,
• ti nosti Posjetitelji su općenito izrazili vrlo malu razinu zadovoljstva ponudom turističkih ak v
• i kvalitetom, dok je dobiveno za uloženo u smještaj ocijenjeno prosječnim,
• Domaći posjetitelji 2006. godine predstavljali su svega 11% svih ostvarenih noćenja30 60% ljudi završilo je srednju školu i više, a 28% ima visoku stručnu spremu,
• Turisti na svoja odredišta dolaze automobilom (81%), dakle vrlo su mobilni, broj aktivnosti u kojima turisti sudjeluju također je u porastu.
Prema gore navedenoj studiji, prosječni boravak turista u Ličko‐senjskoj županiji iznosi 3,8 dana, što je kraće od prosječnog boravka u Hrvatskoj (5,3 dana). To potvrđuje da u Ličko‐senjskoj upaniji nema dovoljno turističkih proizvoda i infrastrukture koji bi mogli produžiti boravak i žpotrošnju turista.31. Razvoj turizma u Hrvatskoj i u Ličko‐senjskoj županiji dosada se temeljio na modelu iskorištavanja su tičkih aktivnosti u Hrvatskoj odvija se uz obalu (94% turističkih nca, mora i plaža. Većina turis 26 Hrvatska gospodarska komora, 2010. Hrvatsko gospodarstvo 2009. 27
njske županije za 2003. Službene internetske stranice Ličko‐senjske županije Vidi fusnotu 1
28 Pregled gospodarstva Ličko‐se29 AED s.a. 2007.Master plan razvoja turizma Karlovačke i Ličkosenjske županije, Republika Hrvatska
26
30 Vidi prethodnu fusnotu, 2007 31 Pregled gospodarstva Ličko‐senjske županije za 2003. Službene internetske stranice Ličko‐senjske županije
dolazaka) i ovise o prirodnim resursima i ekosustavnim uslugama, kao što su čisto more, čista slatka voda, egzotična morska hrana, povoljna klima i predivni krajobrazi. Unatoč tome, turistički poduzetnici nedovoljno su upoznati s održivim upravljanjem ekosustavima i održivim razvojem turizma. Sve je veći broj incidenata kojima se narušava priroda kao što su nelegalna gradnja u zaštićenim područjima i oko njih, nepostojanje odgovarajućih objekata za posjetitelje u zaštićenim područjima i nepostojanje pogona za pročišćavanje otpadnih voda. Nadalje, programi upravljanja turizmom u zaštićenim područjima slabo se razrađuju i provode zbog nedostatnosti sredstava financiranja. Zbog toga se smatra da se trenutni pristup upravljanju turizma odvija po načelu staljene prakse (BAU). Procjenjuje se da je 92% turizma u Ličko‐senjskoj županiji koncentrirano una oko 18%32 teritorija županije, što stvara veliki pritisak na to područje. Zaštićena područja od presudne su važnosti za omogućavanje turizma u prirodi, a takav turizam igra značajnu ulogu u proširivanju ekonomskog i socijalnog otiska turizma. Prema UNDP‐u 2010.)33, turizam u prirodi, koji je poznat i pod nazivom ekoturizam, nudi iskustva izravno vezana (uz prirodne atrakcije. Turizam u prirodi često se kombinira s drugim kategorijama turizma.34 U gore navedenom izvješću UNDP‐a zapaža se da turizam u prirodi u zaštićenim područjima nije moguć bez prirodnih atrakcija koje se nude u zaštićenim područjima, a na temelju kojih se turizam u prirodi organizira. Zaštićena područja nude trajna staništa divljim biljnim i životinjskim vrstama, egzotičnu hranu, slatke vode i čist zrak, krajobraze i kulturne usluge nužne za turizam u prirodi. Turisti smatraju iskustva turizma u prirodi – planinarenje, promatranje divljih životinja (uključujući promatranje ptica i kitova), ronjenje, sportski ribolov, lov, rafting na divljim vodama, vožnja kajakom i kanuom na moru – vrednijim ako se iste aktivnosti odvijaju u zdravim ekosustavima, kao što su ekosustavi u zaštićenim područjima. Jedna nedavna studija koja je ključivala 138 karipskih destinacija utvrdila je da je uspostavljanje morskih zaštićenih područja u(MZP) dovelo do značajnog povećanja ronilačkog turizma.35 Turizam u prirodi jedan je od najbrže rastućih segmenata turističke industrije, a godišnja stopa rasta iznosi 10%‐30%. Trenutno se više od 40% svih stranih turista bavi turizmom u prirodi36. aprimjer, većina odgovora u anketama turista u Ujedinjenom Kraljevstvu i Njemačkoj uključuje aNd :
• ivnim krajobrazom, čistim zrakom i egzotičnom turisti preferiraju mirna odredišta s pred
• hranom, turisti žele iz prve ruke iskusiti prirodu,
• • stanje okoliša bitno je pri odabiru odredišta, turisti žele imati više informacija o okolišu na odredištu na koje idu prije odlaska,
odmor ne smije štetiti okolišu, a turisti su spremni pridonijeti lokalnim projektima očuvanja u
•okoliša bliz odredišta na koja idu.
rizmu u velebitskoj regiji, pa čak i u iz Okvira 2.
Čitav spektar ekosustavnih usluga pruža podršku takvom tuokviru scenarija poslovanja po ustaljenoj praksi. Vidi primjere 32 Strategija razvoja županije, 2010. 33 Flores, M. u Bovarnick, A., F. Alpizar, C. Schnell, Urednici. Važnost bioraznolikosti i ekosustava u ekonomskom rastu i p jenih ravičnosti u Latinskoj Americi i na Karibima: Ekonomsko vrednovanje ekosustava, Razvojni program Ujedinnaroda, 2010., poglavlje 10.
urizma prema GNABTA: etnički, kulturni, povijesni, ekološki, rekreacijski i poslovni. 34 ivne kategorije t i drugi (2006.).
27
Inkluz35 Worm36 WTO.
Okvir 2. Ostale ekosustavne usluge u zaštićenim područjima na Velebitu
Slatka voda. Obalni turizam u Velebitskom kanalu koristi čistu vodu koja potječe iz vodnog sustava Velebita. Duž kanala postoje mnogi slatkovodni izvori37, a premda njihov utjecaj još nije utvrđen, ipak se može ilustrirati time što je voda u kanalu toliko bočata (slatka) da je moguće uzgajati pastvu u moru. Jedinstvene krševite plaže. Obala je dugačka 65,5km i uglavnom kamenita (krševita), a postoje i mnoge uvale s prirodnim šljunčanim plažama. More u Velebitskom kanalu vrlo je čisto. Prema rezultatima testiranja kakvoće mora na plažama hrvatske jadranske obale za 2010. godinu, more u kanalu odlične je kakvoće i u skladu s nacionalnim kriterijima i kriterijima iz direktiva EU za 26 priobalnih lokacija38. Godine 2008. svi su uzorci uzeti u Ličko‐senjskoj županiji, za razliku od ostalih županija, bili u limitima Uredbe o kakvoći mora na plažama. Međutim, nijedna plaža u Velebitskom kanalu nije dobila „Plavu zastavu“39, 40. Nadalje, priobalna područja Ličko‐senjske županije imaju daleko najmanji broj posjetitelja i ostvarenih noćenja s ostalim priobalnim županijama. u usporedbi Slivovi vode za piće osigurava pitku vodu za lokalno stanovništvo i turiste. Postojana opskrba pitkom vodom presudna je za razvoj rekreacijskog turizma, imajući na umu to da turisti troše tri do pet puta više vode nego lokalno stanovništvo, što ovu uslugu čini presudnom. Alternativna rješenja kao što su dobavljan jevovo oje vode c dima iz drugih p dručja iznimno su skupa. Energija također predstavlja presudnu uslugu za turizam. Energija je potrebna za klimatizaciju, kuhanje, hlađenje i pripravu hrane te grijanje tijekom zime. Poznata je činjenica da prosječnu turist troši više energije nego lokalno stanovništvo. U velebitskom području proizvodi se energija – električna energija iz HE Senj i HE Sklope, ali i mnogo toplinske energije korištenjem drva za ogrjev u kontinentalnom i zimskom turizmu, što iz potrebe što za stvaranje atmosfere. Blizina izvora energenata čini energiju lako dostupnom. Lokalna egzotična hrana. Ličko‐senjska županija poznata je po svojim mliječnim proizvodima, janjetini, ribi i škampima. Mnogi restorani u ponudi imaju lokalnu hranu. Ribom iz Velebitskog kanala opskrbljuje se ostatak Ličko‐senjske županije, npr. Novalja (otok Pag), ali i druga mjesta na hrvatskoj obali. Janjetina i mliječni proizvodi ovoga područja dobro su poznati, a mnogi restorani nude takvu hranu gostima koji tamo odsjedaju i onima koji su u prolazu. Hrvatsko Ministarstvo turizma razradilo je robnu marku za proizvode hrvatskih otoka. Priprema se i slična oznaka restorana koji nude domaće uzgojenu i pripravljenu hranu. Općenito, lokalnim prehrambenim proizvodima u Hrvatskoj nedostaje eko oznaka i prikladan marketing, a Ličko‐senjska županija u tom pogledu nije izuzetak. Aktivnosti turizma u prirodi u zaštićenim područjima imaju ekonomsku vrijednost koja se izvlači iz izravnog korištenja ekosustavnih usluga u zaštićenim područjima ili interakcije s istima. Takva se
37 Andrej Stroj, 2010., Podzemni tokovi u zaleđu krških priobalnih izvora na području Velebitskog kanala, doktorska disertacija. 38 Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog planiranja i graditeljstva. Rezultati ispitivanja kakvoće mora na plažama na hrvatske jadranske obale za 2010. 39 Plava zastava dobrovoljna je ekološka oznaka koja je dodijeljena za više od 3650 plaća i marina u 44 zemlje u Europi, Južnoj Africi, Maroku, Tunisu, na Novom Zelandu, u Brazilu, Kanadi i na Karibima. Program plave zastave u vlasništvu je i pod upravljanjem nevladine, neprofitne organizacije pod nazivom Zaklada za odgoj i obrazovanje za okoliš (FEE). Plava za i stroge kriterije koji se odnose na kakvoću mora, odgoj i
urnost i ostale usluge. http://www.blueflag.org/.
28
stava nastoji postići održivi razvoj plaža i marina primjenjujućobrazovanje te informiranje o okolišu, ekološko upravljanje te sig40 http://www.mzopu.hr/doc/publikacije/Brosura_HR_2008.pdf
vrijednost može mjeriti različitim pokazateljima, kao što su potrošnja, zapošljavanje, porezni prihodi te devizni priljevi. Za potrebe ovoga izvješća pretpostavljeno je i da je turizam u prirodi u velebitskoj regiji potkopan uslijed nedovoljnih ulaganja u zaštićena područja i oko njih (scenarij ustaljene prakse, obilježen
aznačajnim negativnim vanjskim utjec jima).
Tipičan primjer ustaljene prakse u turizmu u prirodi je sigurnost posjetitelja. Sigurnost i dalje predstavlja problem u PPV‐u, a to je rezultat slabog planiranja posjeta (uključujući procjenu sigurnosnih potreba) i ograničenih ulaganja. Za potrebe ove studije, dakle, sigurnost posjetitelja razmatra se prema scenariju ustaljene prakse.
U razdoblju od 2006. do 2010. godine ukupno je bilo 50 akcija spašavanja u velebitskim parkovima. Neke su se akcije u potpunosti odvijale unutar granica Parka prirode Velebit, a neke samo djelomično unutar njegovih granica. Prosječno se godišnje izvodilo 10 akcija spašavanja. Sve akcije spašavanja izvodi Hrvatska gorska služba spašavanja (HGSS) koje ne naplaćuje parku. Većina pripadnika HGSS‐a su volonteri. Park prirode nema informacija o tome koliko iznose stvarni troškovi akcija spašavanja koje plaća država41. Tijekom 2002. i 2003. godine bilo je devet akcija koje su uključivale devetodnevnu helikoptersku podršku (po tri sata dnevno), od čega šest u PPV‐u42. Uzimajući u obzir da radni sat helikoptera prosječno stoji 4.000 EUR43, trošak gore navedenih akcija spašavanja iznosio je oko 108.000 EUR. Akcije spašavanja ključne su za sprječavanje smrtnih slučajeva. Međutim, prema ustaljenoj praksi se broj smrtnih slučajeva povećao s jednog 2003. na tri 2006. godine44.
Na razini države se broj akcija spašavanja postojano povećavao s njih 54 2002. godine na 128 koliko ih je izvedeno 2007.45. Prema tome, procjenjuje se da ako se takav trend nastavi, broj akcija spašavanja mogao bi biti veći od 187 do kraja 2011., odnosno 246 do 2015. godine. U okviru scenarija prema ustaljenoj praksi, primjenom ranije navedenog procijenjenog troška korištenja helikoptera u akciji spašavanja, godišnji trošak akcija spašavanja do 2015. godine mogao bi se povećati na oko 1,3 milijuna EUR. Povećanjem sigurnosti posjetitelja mogli bi se drastično smanjiti ovi potencijalni troškovi. Grafikon 2 u nastavku predstavlja ovaj potencijalni trend.
41 Informacije dobivene od uprave Parka prirode Velebit. 42 žbene Evidencija akcija spašavanja i analiza akcija Hrvatske gorske službe spašavanja za 2002. i 2003. godinu. Sluin nja.
kao 44.500 kuna. Slobodna Dalmacija. 12. svibnja 2011. ternetske stranice Hrvatske gorske službe spašava
43 1. Pijanom dojavom spisspašavanja 2002./2003.
29
Didić, M., Marković, I., 20144 Izvješće Hrvatske gorske 45 Vidi prethodnu fusnotu 2
Grafikon 2. Procjena nacionalnih trendova akcija spašavanja i troškova helikopterskih akcija spašavanja prema scenariju SEM.
30
Da bismo dodatno ilustrirali razliku u vrijednosti između scenarija ustaljene prakse (BAU) i održivog upravljanja ekosustavima (SEM), u nastavku se razmatraju tri glavne vrste turizma: a) priobalni turizam u Velebitskom kanalu, b) kontinentalni turizam (trenutno vjerski i planinarski
Izvor: Autori (temeljem različitih izvora i vlastitih procjena)
BAU
291.600
1.330.560
54
246
‐
200.000
400.000
600.000
800.000
1.000.000
1.200.000
1.400.000
2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013 2014 2015
EUR
0
50
100
150
200
250
300
Broj akcija spašavanja
Procjena troška rada helikoptera Procjena broja akcija spašavanja godišnje
Trenutno su izdaci za potrebe sigurnosti posjetitelja na Velebitu minimalni, premda nema informacija o stvarnim potrebama. Tim za izradu studije posjetio je NPSV i uočio da park treba unaprijediti ulaganja u osnovnu infrastrukturu ako što su informativno znakovlje, znakovi upozorenja, mostovi, ograde, sigurne staze, skloništa, vođene ture, komunikacije, ophodnju, prošireno pokriće osiguranja, itd. Naprimjer, posjetitelji trenutno plaćaju jednu kunu (1 EUR=7,3 HRK) za osiguranje prilikom posjeta Cerovačkim pećinama, dok ostali dijelovi nacionalnog parka nisu pokriveni. Prosječno je u prethodnih pet godina NPSV plaćao 7.000,00 HRK godišnje (oko 1.000 EUR godišnje). U razdoblju od 2006. do 2010. godine iznos novca uložen u osiguranje iznosio je oko 35.000 HRK, odnosno oko 5.000,00 EUR. U istom su razdoblju ulaganja NPSV‐a za potrebe sigurnosti iznosile 222.000 HRK (30.411 EUR), što je uključivalo različita mala ulaganja za potrebe sigurnosti:
• EUR) mali most na 5. vodopadu rijeke Zrmanje, 5.000 HRK (685
• • zaštitni zid u uvali Zavrtnica, 2.000 HRK (274 EUR)
• zaštitna ograda u uvali Zavratnica, 3.000 HRK (411 EUR)
• 787 EUR) zaštitna ograda na rijeci Krnjezi, 2.500 HRK (343 EUR) rekonstrukcija mostova i staza na Donjoj Cerovačkoj pećini, 57.500,00 HRK (7.
• staza između Donje i Gornje Cerovačke pećine, 152.000,00 HRK (20.823 EUR)
turizam) i c) zimski turizam u Krasnom i Baškim Oštarijama (postojeća skijališta). Sve su tri vrste ovezane s prirodnim resursima u zaštićenim područjima i oko njih. Nadalje, u ovom se izvješću piznosi kratka analiza potencijala za golfski turizam. Priobalni turizam u Velebitskom kanalu ostvario je rast od 5,3% u razdoblju od 2008. do 2009. godine. Tijekom vrlo kratke turističke sezone (oko tri mjeseca), obale u području Velebitskog kanala koje nastanjuje 9.151 stanovnik (prema popisu stanovništva iz 2001.)46 posjetilo je 84.229 urista. To znači da se prosječni broj stanovnika tijekom tri mjeseca povećava od 33% do 90%47. rema stP
cenariju ustaljene prakse, takav broj stanovnika povećava pritiske na okoliš kao što su:
• Veće emisije CO2 zbog povećanog cestovnog i zračnog prometa (više od 90% posjetitelja na priobalna odredišta dolazi automobilom). Dvije glavne južne ceste presijecaju županiju, odnosno autocesta Zagreb‐Dubrovnik i regionalna cesta uz obalu.
• Ljudi stvaraju pritisak na slatkovodne resurse (vodu za piće). Usporedbe radi, prosječni stanovnik Španjolske potroši 96,6 litara vode dnevno (EU 150), a jedan turist troši 300‐500 litara48.
• Turistička infrastruktura stvara pritisak na vodne resurse (za navodnjavanje). Svako noj regiji dnevno troši vode koliko
epostojeće i planirano igralište za golf u obalnoj, sredozem
• i jedan uobičajeni europski gradić s 11.40049 stanovnika godišnj . Buka – od prometa i sezonskog povećanja stanovništva.
• Povećanje količina krutog i tekućeg otpada. Premda nema točnih podataka, stanje u Velebitskom kanalu moglo bi se usporediti sa sličnim područjima. Turisti stvaraju dvostruko više krutog i tekućeg otpada nego lokalno stanovništvo. U nekim slučajevima, kao u Hrvatskoj, otpadne vode mogu se nepročišćene otpuštati u more. Primjerice, onečišćenje mora u Luci Catries na Sv. Luciji na Karibima stvara godišnje gubitke od 333.000 USD za ribarstvo, luke i turizam50. Istraživanje koje je 1991. godine provela općina Starigrad u Zadarskoj županiji pokazala je da postoji značajno onečišćenje nerazgradivim otpadom na sjevernom dijelu Velebitskog kanala; čak 1,7 tona otpada pronađeno je po toni ribe ulovljenoj potegačama51. Nadalje, navedeno istraživanje utvrdilo je da je 2008. godine ukupno 1.925 lokalnih stanovnika u 665 smještajnih jedinica proizvelo 563 tona komunalnog otpada, dok je 1.396 turista proizvelo 1.187 tona otpada tijekom tromjesečne sezone52, što znači da je u tromjesečnom razdoblju proizvedeno dvostruko više otpada nego
u što lokalno stanovništvo proizvede u godinu dana. Ovi vanjski utjecaji na okoliš nisuključeni u procjenu troškova i prihoda od turizma zbog nedostatka empirijskih podataka.
• valiteta života – prelazak s tradicionalnog načina života na ekonomsku monokulturu (što ovećava ekonomsku ranjivost). Kp
•
46 8.
ije za 2007, Republika Hrvatska Državni zavod za statistiku, Statistički godišnjak 200
47 AED s.a. Master plan razvoja turizma Karlovačke i Ličko‐senjske župan48 WWF, 2004. Slatke vode i turizam na Sredozemlju . http://assets.panda.org/downloads/medpotourismreportfinal_ofnc.pdf 49 Za igralište od 50 hektara (prosjek) i potrošnju 12,500m3 50 Binger, A. 2011. Ekonomske prilike u gospodarenju otpadom u malim otočnim zemljama u razvoju. Međusemestarskakonferencija CSD‐a o izgradnji Partnerstva za prelazak na nultu količinu otpada. 51 Morsko ribarstvo; časopis za pitanja ribarske privrede na moru, 1991, broj 4, „Ribolovni bonitet resursa Velebitskog ka ndustry, 1991, No. 4 „State of fish‐stock in Velebit
31
nala“ (Marine Fisheries; Magazine for fishery and marine fishing iChannel“) 52 Plan gospodarenja otpadom, općina Starigrad, Zadarska županija.
Priobalni turizam U okviru ustaljene prakse, procjenjuje se da gubitak prihoda od priobalnog turizma iznosi 13,7 milijuna EUR. Kao što je navedeno ranije, prosječni turist u Hrvatskoj troši ukupno 55 EUR dnevno, što uključuje 2,97 EUR na dnevne izlete, 6,97 EUR na izvanpansionsku prehranu i 27,81 EUR izvanpansionske potrošnje53. Prema podacima za 2006. godinu, procjenjuje se da turist u području Velebitskog kanala troši 21 EUR dnevno, a turisti u obalnom dijelu Velebitskog kanala u prosjeku borave 3,3 dana54. Godine 2006. ostvareno je oko 57.526 turističkih dolazaka u području Velebitskog kanala, čime je ostvareno 275,051 noćenje (rezultati za Karlobag i Senj bez hostela, odmarališta poduzeća i planinarskih domova)55. Shodno tome, hoteli i restorani ostvarili su promet od 3.492.047 EUR56. Kada bi se udio noćenja i dnevne potrošnje povećao i dostigao istu razinu kao u ostatku Hrvatske (55 EUR), priobalni turizam regije ostvario bi promet od oko 17.217.714 EUR, uključujući 4.555.749 EUR od smještaja i restorana. Prema današnjem scenariju ustaljene prakse obilježenom neadekvatnim marketingom i infrastrukturom, malo je vjerojatno da će turisti boraviti iše od prosječnih 3,3 dana, a razina potrošnje ostat će slična zbog nepostojanja izraženije
mvdiverzificiranih turističkih proizvoda i relativno alog rasta broja turista koji posjećuju ovu regiju. Prema scenariju SEM, pretpostavlja se da se u priobalnom turizmu u razdoblju od pet do deset godina vanjski utjecaji smanjuju ili eliminiraju, uvodi se veći broj turističkih proizvoda – uključujući proizvode povezane s povijesnim lokalitetima i zaštićenim područjima (Park prirode Velebit i Nacionalni park Sjeverni Velebit, utočište za medvjede u Kutarevu), poboljšava se ponuda ekoloških astronomskih proizvoda te se uvodi adekvatan marketing i komunikacije. Zbog takvih promjena pre sk ećih pokazatelja: g(
la a sa scenarija BAU na scenarij SEM) doći će do poboljšanja sljed
a) Traja po posjetiteljnje boravka turista: s 3,3 dana na 4,3 danab) Prosječna dnevna potrošnja turista povećava se s
u 21,16 EUR na 55 EUR
c) Godišnji dolasci i noćenja povećavaju se za 8%57. Temeljem gore navedenih trendova prema scenariju SEM bez širenja postojeće infrastrukture, godišnji neto prihodi od priobalnog turizma mogli bi se povećati s razine od 3.492.047 EUR na 17.217,714 EUR, odnosno upeterostručiti se u razdoblju od pet do deset godina. Ukupan broj (izravno i neizravno) zaposlenih također bi se povećao s 440 na 1.717 osoba, a porezi državi mogli bi se povećati s oko 2,7 na više od 8 milijuna EUR. Potencijalni gubici i dobici od scenarija BAU i SEM u priobalnom turizmu predstavljaju se na Grafikonu 3 i u Tablici 7.
53
an razvoja turizma Karlovačke i Ličkosenjske županije, ADE, Grontmij/CarlBro Tomas istraživanje
54 Tomljenović, R., Kust, I. 2008. Master pl55
32
Vidi prethodnu fusnotu, 2008 56 Strategija razvoja županije 2011.‐2013. 57 Ministarstvo turizma Republike Hrvatske, 2010. Turizam u brojkama – Pregled za 2009.
rafikon 3. Trendovi gubitaka i dobitaka od scenarija BAU i SEM u priobalnom turizmu G
Izvor: Autori (temeljem raznih izvora i vlastitih procjena)
0
2.000.000
4.000.000
6.000.000
8.000.000
10.000.000
12.000.000
14.000.000
16.000.000
18.000.000
20.000.000
Trenutni BAU (2009.) SEM (do 2014.)
EUR
0
100.000
200.000
300.000
400.000
500.000
600.000
Jedinice: N
oćen
ja/br. turista
Ukupni neto prihodi net revenue (€ ) Ukupno porez (državni i lokalni) (€ ) Broj turisata Noćenja
33
T ablica 7. Potencijalni gubici i dobici od scenarija BAU i SEM u priobalnom turizmu
Izvor: Razni izvori58
Procjena godišnjih koristi od priobalnog turizma u okolnim područjima PPV‐a (u EUR)
Trenutni BAU SEM
Priobalni turizam 2009. Do 2014.
Ukupni broj turista 57.526 75.900
Ukupni broj noćenja 275.051 521.749
Bruto prihodi 5.820.079 28.696.190
PDV 1.338.618 6.600.124
Broj zaposlenih 130 190
Bruto dohodak zaposlenih 1.195.236 1.739.993
Neto dohodak 849.946 1.237.328
Porez na dohodak 345.290 502.665
Boravišna pristojba 247.546 469.574
Ukupni porez državi 1.683.909 2.557.181
Ukupni porezni prihodi 3.492.047 17.217.714
Multiplikacijski učinak priobalnog turizma
Dodatno zapošljavanje 308 1.521
Neto dohodak 2.443.036 12.045.513
Porez na plaće 30% 1.103.068 5.438.731
Ukupne koristi priobalnog ruizma
Ukupni lokalni porezi 247.546 469.574
Ukupni državni porezi 2.786.977 7.995.912
Ukupni neto prihodi 3.492.047 17.217.714
Kontinentalni turizam Osnovni empirijski podaci o kontinentalnom turizmu iznimno su oskudni, primjerice oni koji se odnose na dolaske i noćenja. Međutim, na temelju informacija dobivenih od zaposlenika Parka prirode Velebit (Tablica 8), procjenjuje se da je u razdoblju od 2007. do 2009. prosječno 28.306 turista posjećivalo PPV i ostvarivalo oko 21.700 noćenja godišnje. Takvo što je ostvareno većinom tijekom vršne ljetne sezone (30 dana u srpnju i kolovozu), dok se tijekom ostatka godine broj posjeta smanjuje za najmanje 50%. Procjenjuje se da PPV koristi svoje pune kapacitete samo 60 dana godišnje. Slično tome, u istom je razdoblju Nacionalni park Sjeverni Velebit godišnje u rosjeku posjećivalo 13.587 posjetitelja. Ovi posjetitelji rijetko su ostajali duže od danap 59. U oba arka riječ je o tipičnom scenariju ustaljene prakse. p 58 Master plan razvoja turizma Karlovačke i Ličko‐senjske županije, AED, 2007; Farr, H., i drugi, 2000. Ekonomski učinci različitih vrsta turizma u brdsko‐planinskim područjima Europe, Razvoj turizma u planinskim regijama; Državni zavod za st Tomas‐Istraživanje u ljeto 2007 o mišljenju i
je 2004.
34
atistiku, Statistički godišnjak 2008; Tomas; Čorak, S., i drugi, 2007. potrošačkim navikama turizma u Hrvatskoj. Tomas ljetno istraživan59 http://www.mint.hr/UserDocsImages/090922‐T‐brojke08‐w.pdf
T ablica 8. Posjeti u Parku prirode Velebit (PPV)
Godina Broj prodanih ulaznica
Broj posjetitelja
2007. 19.828 26.6362008. 19.683 30.8312009. 12.400 27.451
Izvor: Godišnji program PPV‐a za zaštitu, održavanje, promicanje i korištenja Parka prirode Velebit u 2010. godini
Unatoč tome, postoji stabilan trend povećanja broja posjetitelja nacionalnih parkova u Ličko‐senjskoj županiji. Primjerice, broj posjetitelja u NPSV‐u raste po prosječnoj stopi od 12,7%, što je najviša stopa rasta u razdoblju od 2007. do 2009. (vidi Tablicu 9). Najposjećeniji nacionalni park su Plitvička jezera, koja su pod zaštitom UNESCO‐a i koja su smještena uz regionalnu cestu prema sjevernoj i srednjoj Dalmaciji, odnosno vrlo blizu autoceste. Dalmacija je turistički najrazvijenija regija u Hrvatskoj. Nacionalni park Paklenica smješten je uz obalu, pa to objašnjava veliki udio inozemnih posjetitelja. Premda ni za jedan od ovih parkova nisu utvrđeni kapaciteti prijama gostiju, mišljenje struke je da je NP Plitvička jezera dostigao ili premašio svoj kapacitet prijama gostiju60. Prema tome, od presudne je važnosti to da ostali parkovi razviju prikladnu infrastrukturu kako bi mogli apsorbirati veliki udio posjeta. Napori za preusmjeravanje turista iz prezasićenih područja u ona slabije posjećena zanemaruju se, a državne strategije turizma ne sadržavaju dubinsku analizu turizma u prirodi. Ovo je jedna tipična značajka scenarija ustaljene prakse.
drugim područjima, kao što je Krasno, malo selo unutar PPV‐a, procjenjuje se da je ostvareno 3,796 noćenja. Međutim, posjeti ovom području nisu nužno vezani uz turizam u NPSV‐u. U2 T ablica 9. Posjeti nacionalnim parkovima, uključujući NPSV 2007.2009.
Nacionalni park
2007. 2008. 2009. 20072009 trend %
Domaći Strani Ukupno Domaći Strani Ukupno Domaći Strani Ukupno Sjeverni Velebit
6.786 5.163 11.949 9.824 3.820 13.644 10.147 5.021 15.168 12,7%
Paklenica 15.550 94.778 110.338 17.702 98.241 115.943 15.037 97.861 112.898 1,2%Plitvička jezera
86.795 840.866 927.661 81.199 867.692 948.891 78.910 883.412 962.322 1,9%
Za kontinentalni turizam prema scenariju SEM, pretpostavlja se da je došlo do povećanja broja posjeta Krasnu, do prosječne razine u Hrvatskoj (42% popunjenih smještajnih kapaciteta), što dovodi do povećanja prihoda za 9%. Takvo povećanje tek će ograničeno utjecati na okoliš. Naprimjer, potrošnja vode povećala bi se za samo 3%. Prema riječima nekoliko dionika u turizmu intervjuiranih tijekom izrade studije, veće povećanje moglo bi biti moguće u slučaju dodatnog ulaganja u razvoj i marketing novih turističkih proizvoda. Takvo što potvrđuje i Master plan razvoja urizma Karlovačke i Ličko‐senjske županije (ADE, Grontmij, i Carl Bro, 2008.), u kojem se repoznaje spektar prilika i prijetnji u razvoju turizma. Vidi Okvir 3. tp
35
60 Intervju autora s Ministarstvom kulture, Uprava za zaštitu prirode od 1. travnja 2011.
Nadalje, prema scenariju SEM pretpostavlja se ponuda turističkih sadržaja u NPSV‐u u paketu s priobalnim i vjerskim turizmu katoličkom svetištu u Krasnu (o tome se više govori u poglavlju 4). Godine 2010. ukupno je 100.000 osoba posjetilo svetište udaljeno 15 kilometara od NPSV‐a61. Trenutni broj posjetitelja ostvaruje tek 5.000 noćenja zbog ograničenog kapaciteta jedinog hotela u tom području, odnosno Svetište Majke Božje od Krasna, koji je sastavni dio svetišta. Hotel ima na raspolaganju 80 kreveta, a u Krasnu ima još 115 kreveta u manjim pansionima. Turisti trenutno borave samo 1,6 dana. Lokalni stanovnici procjenjuju da bi se broj noćenja ogao značajno povećati izgradnjom m
odgovarajuće infrastrukture. Veće koristi prema scenariju SEM temelje se na: a) strateškom povećanju broja raspoloživih smještajnih jedinica, b) boljim vezama između priobalnog i kontinentalnog turizma, c) boljoj ponudi lokalnih proizvoda u svrhu povećanja turističke potrošnje diversifikacijom turističkih roizvoda i d) boljom lokalnom ponudom hrane
epučinkovitim uvođenjem robnih marki i mark tingom. Prema scenariju SEM, pretpostavlja se da će u razdoblju 2011.‐2015. Nacionalni park Sjeverni Velebit ostvariti 250.000 dolazaka posjetitelja, a svetište u Krasnu 25.577 (po stopi rasta od 12,7%), odnosno ukupno 277.577 posjetitelja. Prema tom scenariju bi broj noćenja mogao porasti na 243.994, prema izračunu primjenom stope popunjenosti smještajnih kapaciteta od 42% (prosjek za Hrvatsku). Također se pretpostavlja da će turisti tražiti smještaj u parku tijekom vršne sezone zbog ograničenih smještajnih kapaciteta izvan parka. Prema scenariju SEM, uslijed planiranog povećanja pogodnosti posjetiteljima, prihodi od turizma povećat će se za oko 60%. Naprimjer, neto prihod od turizma mogao bi porasti s 2,3 milijuna EUR na 5,5 milijuna EUR u razdoblju od 10 godina (izračun uključuje multiplikacijski učinak na gospodarstvo države). Daljnji ključni pokazatelji kao što su apošljavanje, porezi državi i multiplikacijski učinak daju se u Grafikonu 4 i Tablici 10, koji redstavljaju koristi u okviru scenarija BAU i SEM.
Okvir 3. Prilike i prijetnje za razvoj turizma (Master plan razvoj turizma Karlovačke i Ličko‐senjske županije, 2009.). Prilike • Bogati prirodni i kulturni resursi • Nacionalni parkovi • Raznoliki krajobrazi • Bogati vodni resursi (rijeke, jezera,
slapovi) • More i otoci • Zanimljiva lokalna gastronomija Prijetnje • Progresivna degradacija prirodnih
resursa • Daljnja degradacija povijesnih lokaliteta • Nekontrolirani razvoj turizma • Nedovoljna ulaganja privatnog sektora
u turizam.
zp
36
61 Informacije dao velečasni Nikola Komušanac, Svetište Majke Božje od Krasna u ožujku 2011. godine
rafikon 4. Trendovi i koristi prema scenariju BAU i SEM u kontinentalnom turizmu G
Izvor: Autori (temeljem raznih izvora i vlastitih procjena)
0
1.000.000
2.000.000
3.000.000
4.000.000
5.000.000
6.000.000
Trenutni BAU (2010.) SEM (procjena za 2020.)
EUR
0
50.000
100.000
150.000
200.000
250.000
300.000
350.000
Broj turista
Br. turista u Krasnu / NPSV Ukupno porezi (državni i lokalni) (€ ) Ukupni porezni prihodi (€ )
37
T ablica 10. Procjena godišnjih koristi prema scenariju BAU i SEM, kontinentalni turizam
Razni izvori62
Nadalje, veliki broj špiljskih ekosustava čini daljnju snažnu značajku Velebita. To je rezultat utjecaja vode na krške i druge stijene. Najpoznatije su Cerovačke pećine, koje zapravo predstavljaju sustav triju krških pećina te su geomorfološki rezervat u okviru Parka prirode Velebit. Dvije su otvorene za posjetitelje. Osim Cerovačkih pećina, speleolozi su pronašli više od 150 špilja u malom području
Procjena godišnjih koristi od kontinentalnog turizma u NPSV‐u i okolnim područjima (u EUR)
Trenutni BAU (2010.) SEM (procjena za 2020.)
Kontinentalni turizam
Broj turista u Krasnu i NPSV‐u 115.168 277.577
Broj posjetitelja (bez noćenja) 102.148 243.994
Broj mogućih noćenja (maks. kapacitet u sezoni) 13.020 33.583
Procjena potrošnje jednodnevnih posjetitelja 766.110 1.829.956
Procjena potrošnje posjetitelja s noćenjem 390.600 1.007.488
Procjena ukupne potrošnje 1.156.710 2.837.444
PDV 266.043 652.612
Godišnja potrošnja u litrama * 35.852.400 86.631.409
Trošak vode 50.193 121.284
Broj zaposlenih 12 24
Bruto dohodak 110.160 220.320
Neto dohodak 78.336 78.336
Porez na dohodak 31.824 141.984
Boravišna pristojba (lokalni porez) 12.499 32.240
b) Ukupno (bez multiplikacijskog učinka)
Ukupna neto zarada 684.233 1.660.553
Ukupno porez državi 297.867 794.596
Ukupno lokalni porez 12.499 32.240
Ukupna zaposlenost 12 24
c) Multiplikacijski učinak
Ukupna zarada od hrane i poljoprivrede 456.156 1.107.035
Ukupna zarada od trgovine 228.078 553.518
Ukupna zarada od goriva i ostalo 570.194 1.383.794
Ukupna zarada od komunikacija i transporta 342.117 830.276
Zaposlenost temeljem multiplikacije 36 88
Porez od zaposlenosti temeljem multiplikacije 129.681 314.721
d) Ukupno (s multiplikacijskim učinkom)
Ukupan broj zaposlenih 48 112
Ukupni lokalni porez 12.499 32.240
Ukupni državni porez 427.549 1.109.317
Ukupni neto prihod 2.280.778 5.535.175
38
62 Izvori: Farr, H., i drugi, 2000. Ekonomski učinci različitih vrsta turizma u brdsko‐planinskim područjima Europe, Razvoj turizma u planinskim regijama; Hrvatski institut za turizam; Radnić, Ante, i drugi, 2002. Turizam i razvoj Hrvatske. Strategija razvoja. Hrvatska u 21. stoljeću, Institut za turizam, Hrvatska, Ličko‐senjska županija; Master plan razvoja turizma Karlovačke i Ličko‐senjske županije; Lokalni dionici; TOMAS istraživanje o turističkoj potrošnji.
Crnopac (oko 35 km2) – na sjevernom dijelu Sjevernog Velebita. Još uvijek nije izvršena procjena turističke vrijednosti ovih prirodnih formacija, pa su potrebna daljnja istraživanja.
Zimski turizam Pored priobalnog i kontinentalnog turizma, postoji i veliki potencijal za skijaški turizam, odnosno turizam vezan uz zimske sportove. Na Velebitu postoje dvije žičare, jedna je blizu Krasna, a druga u Baškim Oštarijama u blizini Karlobaga. Jedan nekadašnji koncesionar rekao je da su žičare u Baškim Oštarijama zatvorene zbog nedovoljnog interesa novog vlasnika hotela/žičare, dok je u Krasnu zatvorena zbog nedovoljno snijega i podrške lokalnog koncesionara. Skijališta u Krasnu smještena su na nadmorskoj visini na kojoj se ne može jamčiti snijeg. Za produljenje sezone i postizanje profitabilnosti potrebno je nabaviti topove za zasnježivanje. Međutim, lokalne vlasti nisu osigurale potrebnu financijsku podršku. Premda infrastruktura postoji, ona propada, a troškovi održavanja se ovećavaju. Ovi objekti i oprema ne koriste se od 2008. godine. To je još jedan tipičan scenarij puobičajene prakse. U sezoni 2005.‐2007. žičara u Krasnu funkcionirala je (prevozila skijaše) na skijalištima u dužini 1,6 kilometara63. Premda je riječ o kratkoj žičari, odnosno skijalištu, ono je idealno za malu djecu i obitelji te početnike. Osim toga, smješteno je u blizini autoceste i velikih gradova Karlovca, Gospića, točca i Senja, ali i Zagreba. Postoje i dodatne usluge, kao što su ponuda hrane i pića te smještaj u
adovima. Oobližnjim gr Zima 2006. godine u ovom području bila je prosječna s ukupno 60 snježnih dana (što je bitno, tijekom školskih praznika). Lokalna turistička zajednica izvijestila je da je oko 500 ljudi posjetilo skijaški centar Krasno. Mnogi su posjetitelji trebali doći samo na jedan dan zbog ograničenih smještajnih objekata64. Procjenjuje se da se u zimskoj sezoni 2006. godine u trajanju od 60 dana ostvarilo više od 600.000 EUR prihoda. Takvi su prihodi išli na korist koncesionarima, vlasnicima lokalnih smještajnih kapaciteta (uključujući Hrvatske šume), vlasnicima restorana, lokalnim trgovcima, elektroprivredi i gradskoj upravi Senja65. U okviru trenutnog scenarija ustaljene prakse, odišnji gubici za lokalnu zajednicu zbog toga što nijedna žičara ne radi procjenjuju se na 672.000 gEUR. Nadalje, izgubljeni multiplikacijski učinak procjenjuje se na 1,2 milijuna EUR. Prema scenariju SEM, u slučaju obnove i daljnjeg razvoja postojeće infrastrukture (ulaganje u topove za zasnježivanje radi osiguranja dodatnog snijega te u produljivanje skijališta, povećanje smještajnih kapaciteta i otvaranje novih skijališta66), prihodi bi se mogli značajno povećati uz potencijalno pozitivne ekološke vanjske utjecaje. Naprimjer, u blizini Krasna postoje lokacije za potencijalna skijališta na Velebitskoj Plješivici, planinskom vrhu izvan Nacionalnog parka visine 1.650 metara s trajnim snijegom i pogledom na Jadransko more. Osim toga, u blizini se nalaze i napušteni vojni objekti. Prema tome, potencijalne lokacije i osnovna infrastruktura već postoji67. adalje, mogao bi se uvesti program dijeljenja prihoda kako bi se financiralo upravljanje kosustavima te održivi razvoj turizma. Ne
63
05. do 2007. Službene internetske stranice Turističke zajednice Senj.
64 Intervju s g. Vladimirom Tomaićem, Tomaić Commerce d.o.o, Koncesionar od 2065 Vidi prethodnu fusnotu, 2011. (prema podacima za 2005.‐2007.) 66 Proizvodnja snijega postiže se puštanjem vode i zraka pod pritiskom kroz „top za zasnježivanje“ na skijalištima. Proizvodnja umjetnog snijega uglavnom se koristi u skijaškim kompleksima kao dopuna prirodnom snijegu. Time sk uzdanost svog snježnog pokrivača i produžiti sezonu skijanja.
aking
39
ijališta mogu povećati pohttp://en.wikipedia.org/wiki/Snowm67 Vidi prethodnu fusnotu 144, 2011.
Prema scenariju SEM, ako se primjeni nacionalni prosjek dnevne potrošnje u zimskim sportovima (16 EUR) za procjenu potencijalnih prihoda u regiji, uključujući potrošnju na gorivo, telekomunikacijske usluge, trgovinu i druge povezane troškove, potencijalni prihodi mogu se procijeniti na više od dva milijuna EUR ukupnog učinka zimskog turizma u Krasnu68. Nadalje, u optimalnom bi scenariju SEM zimski/planinski turizam mogao osigurati čak i veće prihode nego priobalni turizam, ako se odluči o daljnjem razvoju skijaškog turizma. Prema rezultatima jedne nedavne istraživačke studije, prosječna dnevna potrošnja 2000. godine u planinskom turizmu u Europi iznosila je 46,6 EUR (najveća potrošnja iznosila je 89,9 u Portugalu)69. Usporedimo li to s potencijalnim koristima jednog igrališta za golf, rezultati su pokazali da je planinski turizam korisniji i predstavlja pravi primjer scenarija SEM. Procijenjeni trendovi u okviru scenarija BAU/SEM za jedno igralište za golf (scenarij uobičajene prakse) u odnosu na zimske sportove skijanje) u smislu neto prihoda, zapošljavanja i poreza predstavljaju se na Grafikonu 5 i tablicama 1 i 12. (1 Grafikon 5. Procjena trendova zimskih sportova (skijanja) prema scenariju BAU i SEM
40
Izvor: Autori (temelje
m raznih izvora i vlastitih procjena)
0
200.000
400.000
600.000
800.000
1.000.000
1.200.000
1.400.000
BAU: Koristi golfskog turizma (90dana godišnje)
SEM: Koristi skijaškog turizma (60dana godišnje)
EUR
0
10
20
30
40
50
60
70
80
90
Zapo
šljavanje
Ukupno zaposlenih Ukupni porezi (državni i lokalni) Ukupni neto prihodi
68 Izračuni: podaci od zadnjeg koncesionara i uz pretpostavku iskorištavanja punih kapaciteta u sezoni u trajanju od 60 da UR na. Osim gotovo 700.000 EUR za lokalno gospodarstvo, multiplikacijski učinak proizveo bi dodatnih 1,2 milijuna Ena nacionalnoj razini. 69 Farr, H., i drugi, 2000. Ekonomski učinci različitih vrsta turizma u brdsko‐planinskim područjima Europe, Razvoj turizma u planinskim regijama; =ukupna neto zarada /100.000*5,3+broj zaposlenih u turizmu.
Tablica 11. Procjena prihoda od golfskog igrališta
Razni izvori70
Tablica 12. Procjena prihoda od zimskog skijaškog turizma (SEM)
Razni izvori71
Bruto prihod 1 igrališta za golf 1.200.000,00
PDV 276.000,00
Zaposleni 13,00
Bruto plaće 117.936,00
Voda 337.500
Gnojiva 9.520
Procjena neto vrijednosti 459.044
Multiplicirani prihod 408.000
Multiplicirane bruto plaće 27.448
Multiplicirane neto plaće 19.518
Boj zaposlenih 3
Porez na dohodak 7.930
Ukupno zaposleni 16
Ukupno porezi 286.803
Ukupni neto prihod 867.044
Procjena godišnjeg neto prihoda jednog igrališta za golf (sezona 90 dana).Scenarij BAU (u EUR
Procjena multiplikacijskog učinka igrališta za golf: 1 igralište (u EUR)
Procjena ukupnog ekonomskog učinka igrališta za golf: 1 igralište (u EUR)
Bruto prihod izvanpansionski 846.600
Bruto prihod smještaj 414.036
Ukupno bruto prihod 1.260.636
Neto prihod 630.318
PDV 289.946
Broj zaposlenih (prosječno) 13
Bruto dohodak zaposlenih 19.812
Neto dohodak zaposlenih 14.404
Boravišna pristojba 28.011
Multiplikacijski učinak
Ukupni prihod od hrane i poljoprivrede 420.212
Ukupni prihod od trgovine 210.106
Ukupni prihod od komunikacija i transporta 315.159
Zaposlenost 67
Porezi za zaposlene 59.063
PDV 217.460
Ukupni porezni multiplikator 276.523
Ukupni multiplikator neto prihoda 668.954
Ukupne koristi od skijaškog turizma
Ukupno zaposlenih 79
Ukupni lokalni porezi 28.011
Ukupno državni porez 571.877
Ukupni neto prihod 1.299.272
Procjena godišnjeg neto prihoda od postojećih skijališta u Baškim Oštarijama i Krasnu (u EUR) ‐ snježna sezone 60, podaci za 2006.
70 Izvori
41
71 Izvori
Konačno, na Velebitu također postoji veliki potencijal za skijaško trčanje (u prirodi), uključujući kroz Nacionalni park Sjeverni Velebit, a skijaški avanturisti mogu skijati uz staze. Međutim, nema uređenih skijaških putova za klasično skijaško trčanje u prirodi (postojali su u Baškim Oštarijama). Vrlo uspješan hrvatski skijaš u disciplini skijaškog trčanja Jakov Fak (dobitnik olimpijske medalje) redovno je trenirao u Mrkoplju, gdje vladaju slični uvjeti kao na Velebitu. Prema scenariju ustaljene prakse, skijaši koji se bave skijaškim trčanjem sporadična su i rijetka pojava na Velebitu. Nažalost, vaj potencijal nije prepoznat, pa nema podataka o skijašima koji se bave skijaškim trčanjem na elebitu. oV
Golf turizam Prostorni plan Ličko‐senjske županije72 sadržava planove za izgradnju jednog igrališta za golf u blizini grada Otočca (premda nacionalne smjernice traže da svaka županija u svoje prostorne planove uvrsti po dva igrališta za golf). Ova kratka analiza ističe neke aspekte ove potencijalne turističke investicije u odnosu na potrošnju vode, te potencijalne ekološke vanjske utjecaje na ojima će moguće trebati poraditi. Svrha ovoga izvješća nije određivanje izvedivosti ulaganja u kgolfska igrališta. Kao što se iznosi u Meltonu (2006.) 73, oko 0,0014 posto Zemljine kopnene mase namijenjeno je za golfska igrališta, a oko jedan posto svjetskog stanovništva igra golf. Utjecaj golfa i igrališta za golf nije pitanje koje samo izravno djeluje na lokalnu zajednicu, nego nešto što utječe i na svjetsku ajednicu. Za potrebe ovoga izvješća igrališta za golf promatraju se u okviru scenarija ustaljene rakse zp
zbog nekoliko čimbenika:
• Potencijalno visoki negativni vanjski utjecaji i posljedično propadanje prirodnih resursa ako se navedeni vanjski utjecaji ne riješe. Naprimjer, za jedno igralište za golf potrebne su velike količine vode za navodnjavanje, što može rezultirati pritiskom na dostupnost vode i infrastrukturu. Prema izvješću WWF‐a (2004.), za igralište za golf s osamnaest rupa potrebna je slična dnevna količina vode kao i za gradić s 11.400 stanovnika74; Melton (2006.) zapaža da jedno igralište za golf prosječno koristi 1,2 milijuna litara vode dnevno, što je otprilike ista količina vode koju dnevno upotrijebi četrdeset i osam tisuća ljudi. Uzimajući u obzir da Otočac ima 10.411 stanovnika, izgradnja igrališta za golf s osamnaest rupa zahtijevat će značajna ulaganja u vodoprivrednu infrastrukturu kako bi se trenutna vodoopskrba u najmanju ruku udvostručila. Primjerice, Hrvatske vode (2010.)75 izvijestile u da je nedavno sagrađeni zdenac u sjevernoj Baranji (uključujući dva zdenca i svodospremu) koštao čak 5.127.000 EUR.
• Visok rizik gubitka koristi (prihoda). Općenito su golf klubovi ekskluzivna turistička odredišta u vlasništvu inozemnih ulagača. U tom slučaju, većina prihoda (dobiti) mogla bi se odlijevati u domicilnu državu inozemnih ulagača, pored i povrh plaća inozemnim tručnjacima i profesionalcima, dok bi se uvozili ekskluzivni prehrambeni proizvodi i pića. oguće je da bi samo plaće slabije plaćenog sektora ostale u regiji.
sM
72 lan Ličko‐senjske županije, 2002. Prostorni p73
42
Charles Melton, SID# 995678055. Učinci igrališta za golf na okoliš (2006). 74 WWF, 2004. Slatkovodni izvori i turizam na Sredozemlju 75 Hrvatske vode. 2010. Projekt unutarnjih voda, Informacija o podprojektu sjeverna Baranja, službene internetske stranice Hrvatskih voda
• Primjena pesticida i herbicida predstavlja dodatne prijetnje za kakvoću vode u području, istovremeno stvarajući eutrofikaciju mora, što bi pak moglo ugroziti turizam u priobalnom odručju. Procjenjuje se da minimalna količina gnojiva koja se koristi iznosi 280 kg po phektaru, a u značajnoj se mjeri koriste i herbicidi i insekticidi76.
• Velika potrošnja vode mogla bi ometati slatkovodne ekosustavne usluge s nenadoknadivim posljedicama, npr. ometanje vodnih tijekova prema obali može dovesti do smanjenja oličine vode u podzemnim vodonosnicima, što može izazvati proboj slane vode u
i t iti izvore i okkvodonosnike ime zaslan olno tlo.
• Potencijalno povećanje troškova pročišćavanja vode: Smanjenje kakvoće vode odrazumijeva da će društvo podnijeti veće troškove zbog javljanja potrebe za ppročišćavanjem vode koja ranije nije postojala.
• Uz veliku potrošnju i iskorištavanje vode na igralištima za golf, istu količinu vode ne mogu koristiti drugi. U područjima gdje vode ima u izobilju i gdje je lako dostupna, potrošnja velikih količina vode za potrebe igrališta za golf možda nije prijetnja za okoliš. Međutim, u područjima gdje je voda oskudna ili je nema u izobilju, može doći do štete za okoliš (Melton, 2006.). Takvo što može ugroziti turizam i opskrbu vodom, pri čemu organska proizvodnja i proizvodnja meda svakako imaju povećane troškove i smanjene prinose; velike količine pesticida prije svega će dovesti do smanjenja broja pčela zbog toga što insekticidi nisu selektivni, što rezultira smanjenjem oprašivanja, a posljedično i smanjenjem usjeva. Sve veće obradive površine doživjet će pad kvalitete i najvjerojatnije neće moći zadovoljiti ahtjeve organske proizvodnje hrane. Primjerice, igralište za golf uobičajene površine u
m e p tzJapanu koristi od tri do četiri tone ger icida, h rbicida i es icida godišnje.
• Prema Meltonu (2006.), izgradnja jednog igrališta za golf također izaziva jednaku degradaciju okoliša. U Japanu, primjerice, većina igrališta za golf gradi se u planinskim područjima (koja donekle imaju sličnosti s velebitskim planinama). Tijekom izgradnje igrališta za golf dolazi do krčenja šuma, a buldožerima se izravnavaju gorski vrhunci. Izgradnjom igrališta za golf smanjuje se prirodna barijera koju osiguravaju šume i planine. Šume djeluju kao prirodna brana budući da skladište određenu količinu oborina u lišću i tlu. Za razliku od toga, igrališta za golf imaju samo jednu četvrtinu kapaciteta zadržavanja vode u odnosu na pošumljeno područje jednake površine. Budući da se voda ne zadržava na igralištu za golf kao što je to slučaj s pošumljenim područjima, voda može teći po grubljim i
t d ofinijim travna im površinama igrališta za golf, pa može doći do nizvo n g poplavljivanja. Nadalje, financijsku učinkovitost planiranih igrališta za golf potrebno je detaljno analizirati. Naprimjer, prosječno igralište za golf u obližnjoj istarskoj regiji prema očekivanjima treba ugostiti 20.000 rundi u sezoni po cijeni od 60 EUR po rundi. Sezona u Istri daleko je duža, a vremenski uvjeti kudikamo povoljniji. Koristeći ovu referencu i isključujući troškove ulaganja u perifernu infrastrukturu, budući da trenutni propisi o golfu zahtijevaju da lokalna samouprava plati izgradnju pristupnih cesta, cjevovoda i kanalizacijskih sustava te elektroenergetske infrastrukture. Nakon 2013. godine (očekivani rok dovršenja igrališta za golf), to igralište može u najboljem slučaju privući oko 4.000 posjetitelja godišnje77, budući da je sezona na Velebitu daleko kraća (tri mjeseca). Ukupni neto prihodi ovog igrališta za golf procjenjuju se na godišnjoj razini od 867.044 EUR (po
7. Rješenja golfskog kanala. Golf i okoliš.
43
76 Šošić, l., i drugi, 20077 Sharman, M., 2011. A white ball, a 9iron and Delhi’s “tee” tourism. Hindustan Times
sezoni). Osim toga, igrališta za golf u velebitskoj regiji suočit će se s oštrom konkurencijom lokacija u Istri i obližnjoj Italiji. Konačno, vrhunska igrališta za golf poznata su po tome da se na njima organiziraju turniri i natjecanja u golfu. Takva događanja mogu donijeti milijune prihoda (i devizne priljeve). Međutim, s obzirom na ograničenja koja postoje na Velebitu, pretpostavlja se da igralište za golf u velebitskoj regiji ne bi moglo u skoroj budućnosti ugostiti vrlo istaknuta događanja. Unatoč tome, igralište za golf otvara mogućnost organiziranja manjih, ali istaknutih humanitarnih događanja na kojima bi zaigrali poznati igrači golfa (npr. poznate i slavne osobe). Takva bi se događanja mogla iskoristiti da bi se mobilizirala sredstva financiranja kao potpora upravljanju ekosustavima u zaštićenim odručjima Velebita. Za takvu priliku treba obaviti dubinsku analizu i procijeniti njezinu izvedivost. rend ustaljene prakse za igralište za golf ranije je predstavljen na Grafikonu 5 i u Tablici 11. pT
Multiplikacijski učinak turizma Multiplikacijski učinak hrvatskog turizma vrlo je velik. Procjenjuje se da se za svaki euro potrošen u turizmu samo 30% troši izravno na turizam, odnosno na smještaj i restorane, dok se 10% troši u trgovini, 15% na promet i telekomunikacije, 20% na hranu i poljoprivredu, 5% na gorivo, a 25% ide a ostale sektore78. Svakih 100.000 EUR u užem turističkom području stvara 4,2 radna mjesta, a u nširem turističkom području 5,3 radnih mjesta79. Doprinos hotela i restorana u 2006. godini ukupnom BDP‐u izravno je iznosio 4,2%80. Međutim, budući da je turizam rezultat različitih međusobno povezanih djelatnosti a ne jedna gospodarska djelatnost, on ima veliki multiplikacijski učinak na ostale sektore. Ipak, važno je naglasiti da se prema procjenama 25% ukupnih prihoda od turizma koristi za plaćanje uvezenih roba i usluga81. To je situacija prema scenariju ustaljene prakse.
2.2 Hidroenergija Obnovljivi izvori energije predstavljaju 40% energije koja se proizvodi i koristi u Hrvatskoj. Od toga hidroenergija ima najveći udio (31%). Ostatak se odnosi na drvo za ogrjev (8,5%), geotermalne izvore, vjetar i solarnu energiju (0,6%). Visok udio hidroenergije bio je povoljan na Hrvatsku tijekom pregovora za članstvo u EU. EU traži da je hidroenergija zastupljena s do 20% ukupno trošene energije, a Hrvatska je na razini od 11%. Prema tome, hidroenergija prioritetna je ustrategija za Hrvatsku82. Ekosustavi na mnogo načina podržavaju proizvodnju hidroenergije. Postojanje ili ne postojanje određenih ekosustava, osobito šuma, tala i stijenja, odredit će sadržaj vode u određenom području, livne kapacitete i smjer tijekova, formiranje riječnih područja, teren i mogućnosti akumulacije svode, te mnoge druge čimbenike za proizvodnju električne energije iskorištavanjem vode. Šume koje rastu u zaštićenim područjima neizravno utječu na kvalitetu vode, razine sedimenta te na količinu i tijekove voda. Šume zadržavaju tla i osiguravaju njihovu funkciju filtriranja i
78 rugi, 2002. Turizam i razvoj Hrvatske. Razvojna strategija, Hrvatska u 21. stoljeću, Institut za turizam, Radnić, Ante, i dHrvatska. 79 Vidi fusnotu 31. 80
44
Državni zavod za statistiku, 2006. 81 http://bib.irb.hr/prikazi‐rad?&lang=en&rad=122674 82 Energija u Hrvatskoj u 2009. Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva Republike Hrvatske, 2010.
proizvodnje čiste vode. Na isti način šume sprječavaju eroziju tla i sprječavaju probijanje edimenata u zemlju i površinske vode. Ako je sedimenata mnogo, hidroelektrane snose veće roškovst
e najmanje na tri načina:
• u brane)
Voda s velikom količinom sedimenta treba se tretirati prije puštanja kroz turbinehidroelektrani. Čista voda produžava životni vijek infrastrukture hidroelektrana (
• et jezera, a 83.
Sedimenti se akumuliraju na dnu jezera te postupno smanjuju kapacitposljedično i povezanu proizvodnju energije84.
• Uklanjanje sedimenta povećava troškove proizvodnje hidroenergije. Sediment u vodama najveća je prijetnja proizvodnji hidroenergije u cijelom svijetu zbog troškova uklanjanja sedimenta i smanjenja proizvodnja električne energije. Uklanjanje sedimenta donosi financijske gubitke. Hidroelektrane (HE) u južnoj Americi i južnoj Aziji (Indiji i Kini) tipični su primjeri štetnih učinaka sedimenata. Sadržaj sedimenta nastalog uslijed erozije može iznositi rosječno čak 80.000 PPM, što smanjuje kapacitet akumulacijskog jezera za 1% godišnje85; Neke pkineske rijeke gube 2‐3% svog kapaciteta86. Razmjeri ovoga problema mogu se lako ilustrirani slučajem HE Alta Florida u Čileu. Nakon puštanja u pogon, ova je hidroelektrana radila samo 2.000 sati ili 83 dana prije nego što je trebala biti zatvorena zbog oštećenja prouzročenih muljem87. U Tablici 13 prikazuje se učinak zamuljenja na produktivnost hidroelektrane u HE Baira Siul (koja proizvodi električnu energiju za New Delhi)88. o su tipični scenariji uobičajene prakse, u kojima elektroenergetska poduzeća ne ulažu ništa ili lažu premalo u upravljanje slivnim područjima. Tu T ablica 13. Utjecaj zamuljenja na produktivnost hidroelektrana, HE Baira Siul, New Delhi
Sadržaj mulja (PPM) Vrijeme da (%) ra Proizvodnja (%) 0‐300 6 8 5 5300‐1000 2 5 3 61000‐2000 4 4 Iznad 2000 3 5 100 100 Izvor: Druga međunarodna konferencija o problematici zamuljenja u hidroelektranama, Tajland Premda je zemljin pokrov na Velebitu tanak i ne može se usporediti s područjima s bogatom zemljom u drugim regijama, stvaranje sedimenta predstavlja rizik koji se na najmanju mjeru svodi ekosustavnim uslugama u zaštićenim područjima regije. Tim nije bio u mogućnosti pronaći empirijske podatke o zamuljenju u vrijeme izrade ove studije. Dakle, u ovom području treba obaviti d . Na Velebitu krošnje stabala ublaž om aljnja istraživanja avaju kiše, koja do tla dopire smanjen 83 Naidu, B.S.K., 2002.. Problematika zamuljenja u hidroelektranama. Nacionalni elektroenergetski obrazovni institut i Sr energetski istraživački institut, Indija. Druga međunarodna konferencija o problematici zamuljenja u edišnji elektrohidroelektranama 84 Vidi fusnotu 3 85 002.. Problematika zamuljenja u hidroelektranama – Cjeloviti pregled. Druga međunarodna konferencija o
a u hidroelektranama. Naidu, B.S.K., 2
problematici zamuljenj86 Vidi fusnotu 7 87 001. Problematika zamuljenja u hidroelektranama – Cjeloviti pregled. Dokument o glavnoj temi, Druga
ferencija o problematici zamuljenja u hidroelektranama, Tajland
45
Naidu, B. S. K., 2međunarodna kon88 Vidi fusnotu 14
snagom, čime se sprječava erozija. Šume stvaraju mikroklimu koja je djelomično odgovorna za kišu89. Šuma i šumsko tlo odgovorni su za postojanje vodotokova. Primjerice, nakon velikog umskog požara u Rumunjskoj te Bosni i Hercegovini tijekom 1950‐ih godina, 55 izvora u tom
mj jšpodručju je presušilo90. Ista bi se pro ena vjero atno dogodila krčenjem šuma. Ličko‐senjska županija jedan je od najvažnijih proizvođača električne energije u Hrvatskoj91. U regiji postoje dvije velike hidroelektrane koje ovise o vodnim uslugama iz zaštićenih područja na Velebitu: HE Senj i HE Sklope. HE Senj koristi vodu iz Like i Gacke, otkud voda utječe u jezero Gusić dje je smještena HE Senj. HE Sklope koristi vodi iz rijeke Like, otkud voda utječe u Krušičko jezero ggdje je smještena ova hidroelektrana. Većina proizvodnje električne energije u velebitskom slivnom području potječe od rijeke Like. Konkretni detalji još uvijek nisu precizno utvrđeni, ali hidrogeolozi procjenjuju da oko 35% ukupne količine vode rijeke Like dolazi iz velebitskih šuma92. Rijeka Lika iznimno je čista rijeka93 zbog nepostojanja aktivnosti čovjeka u većini njezinog slivnog područja, ali i zbog specifičnog biljnog pokrova i formacija stijena. HE Senj na rijeci Gackoj također dobiva vodu iz rijeke Like (65%)94. Prema tome, procjenjuje se da velebitsko slivno područje osigurava oko 23% vode potrebne za rad E Senj. Ova usluga od presudne je važnosti za održavanje proizvodnje električne energije u ovim idroelektranama. Proizvodnja hidroenergije u Ličko‐senjskoj županiji prikazuje se u Tablici 14. Hh T ablica 14. Proizvodnja hidroenergije nijiu Ličkosenjskoj župa (2009.)
Hidroelektrana Prosječna proizvodnja Proizvodnja 2009. Senj 16 W instaliranogkapaciteta)
(2 M 972 GWh 984,4 GWh
Sklope (22,5 MW instaliranog kapaciteta)
85 GWh 88 GWh
Izvor: Službene stranice Hrvatske elektroprivrede (HEP) Hrvatska je 2008. godine ukupno proizvela 12.325.6 GWh električne energije. Od toga je 43% odnosno 5.300 GWh proizvedeno u hidroelektranama
95. Trenutno HE Senj i HE Sklope doprinose nacionalnoj proizvodnji električne energije sa 7,8%, odnosno 0,69%. Ukupni prihodi ostvareni od proizvodnje električne energije na razini države 2008. godine iznosili su 21 milijardu HRK (2,8 ilijardi EUR)96. To predstavlja bruto vrijednost vodnih usluga u sektoru proizvodnje
jmhidroenergi e. Procjenjuje se da objedinjeni doprinos HE Senj i HE Sklope iznosi 24,5 milijuna EUR godišnje u trenutnim okolnostima niske razine mulja. Dodatnih 43,5 milijuna EUR prihoda ostvaruje se distribucijom električne energije. Ova procjena temelji se na troškovima proizvodnje u malim i velikim hidroelektranama, i to na razini od 15 EUR za velike i 6,7 EUR za male hidroelektrane97.
89
a cirkulaciju vode Hrvatski šumarski institut.
90 giju i energiju, Utjecaj šuma n Centar za ekolo91 Prostorni plan Ličko‐senjske županije, 2002. 92 kih priobalnih izvora na području Velebitskog kanala, doktorska disertacija.
u Zagrebu, Hrvatska Stroj, A., 2010. Podzemni tokovi u zaleđu krš
Rudarsko‐geološko‐naftni fakultet, Sveučilište 93 Prostorni plan Ličko‐senjske županije, 2002. 94 Vidi fusnotu 7. 95 09. Energija u Hrvatskoj – Godišnje izvješće o Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva Republike Hrvatske, 20en
rodne banke br. 63 od 30. ožujka 2011.; 1 USD = 5,2
46
ergiji za 2008. 96 Tečaj Hrvatske na 44 97 Alfredo, V., 2009. Usporedba troškova proizvodnje električne energije, Tehničko sveučilište Rijeka, Hrvatska
Prosječna cijena distributerima (takozvani kupci na visokom naponu) iznosila je 2009. godine 42 EUR po MWh i 96 EUR po MWh za kućanstva98. Vrijednost vodnih ekosustavnih usluga za sektor proizvodnje hidroenergije može se procijeniti i u smislu izbjegnutih troškova (ili izbjegnutih gubitaka). Uz visoku razinu zamuljenja od 300 PPM, učinkovitost HE smanjila bi se na razinu od svega 55%. Za HE Senj i HE Sklope kumulativni godišnji gubitak u proizvodnji mogao bi iznositi 12,3 milijarde EUR. Nadalje, treba u obzir uzeti i više od 20 milijuna EUR neostvarenih prihoda od distribucije. Takvi su se gubici do sada izbjegavali zbog čiste vode iz velebitskog slivnog područja. Dakle, za potrebe ovoga izvješća vodoopskrba iz velebitskog područja razmatra se prema scenariju SEM (premda se akumulacijska jezera periodično čiste). Međutim, nedovoljna sredstava financiranja za zaštitu šumskih ekosustava u zaštićenim područjima oko njih te ograničena ulaganja društava koja upravljaju hidroelektranama u upravljanje slivnim ipodručjima moraju se promatrati prema scenariju ustaljene prakse. HE Senj puštena je u pogon 1965., a HE Sklope 1970. godine99. Uzimajući u obzir gubitke kapaciteta prouzročenih zamuljenjem od 1% godišnje, kapacitet ovih hidroelektrana smanjio bi se za 45%, odnosno 40%. Nadalje, obje hidroelektrane sada se približavaju kraju svog životnog vijeka (koji obično traje 40‐50 godina100). Međutim, zbog visoke kakvoće vode s Velebita, obje hidroelektrane još uvijek rade na razini od preko 50% svog kapaciteta, pa se očekuje produljenje životnog vijeka hidroelektrana. Međutim, takvo što ne uključuje periodično održavanje i zamjenu dijelova zbog uobičajenog habanja. Najvjerojatnije su obje HE amortizirane, pa se može slobodno pretpostaviti da više nema povezanih troškova. Tim za izradu studije nije pronašao dostupne podatke potrebne za točan izračun mogućih troškova uklanjanja mulja u HE Senj i HE Sklope. Međutim, procjenjuje se da godišnje servisiranje i održavanje (koje zahtijeva isušivanje akumulacijskog jezera) košta 659.447 EUR101. Ipak, ovakva vrsta održavanja obavlja se svakih 10 godina102. Nadalje, mogući godišnji gubitak prihoda zbog zamuljenja (po godišnjoj stopi pada od 1%) iznosio bi gotovo 6,6 milijuna EUR. U okviru trenutnog scenarija SEM, HE Senj i HE Sklope ostvaruju neto prohod od oko 63 milijuna EUR te poreze državi od oko 18 milijuna EUR. Ako dođe do zanemarivanja upravljanja slatkovodnim ekosustavima zbog potencijalnog smanjenja kapaciteta proizvodnje električne energije iznad procijenjenog, neto prihodi smanjit će se na razinu od 53 milijuna EUR. Takvi gubici sada su izbjegnuti zbog čiste vode z ekosustava. Grafikon 6 predstavlja koristi i potencijalne gubitke u okviru trenutnog scenarija EM i potencijalnog scenarija ustaljene prakse (BAU), a u Tablici 15 iznose se popratni podaci. iS
98 HERA – Hrvatska energetska regulatorna agencija, Godišnje izvješće za 2099
09. godinu Hrvatska elektroprivreda, službene internetske stranice
100 07233.htmvi
47
Vattenfall AB http://www.vattenfall.com/en/hydro‐power_1 101 Duka V. 2011. Revitalizacija HE Trebinje: Počeo remont, Neza sne novine 102 HEP. Ispražnjeno jezero Kruščica. 2010, službene internetske stranice Hrvatske elektroprivrede
Grafikon 6. Godišnje koristi od scenarija SEM i potencijalni gubici prema scenariju BAU; hidroenergija
Izvor: Autori (temeljem raznih izvora i vlastitih procjena)
6.625.642
0
10.000.000
20.000.000
30.000.000
40.000.000
50.000.000
60.000.000
70.000.000
SEM (EUR) BAU (EUR)
EUR
900
920
940
960
980
1.000
1.020
1.040
1.060
1.080
Proizvod
nja (u GWh)
Potencijalni godišnji gubitak zbog smanjenja kapaciteta (€ )PDV (€ )Neto prihod proizvođača i distributera (€ )Proizvodnja (u GWh)
T ablica 15. Procijenjeni gubitak (BAU) i ušteda troškova (SEM) u proizvodnji hidroenergije
Razni izvori103
Procjena godišnjih koristi sektora proizvodnje hidroenergije, velebitsko slivno područje
BAU (EUR) SEM (EUR)
Proizvodnja hidroenergije u HE Senj i HE Sklope
Proizvodnja (u GWh) 956 1.057
Ukupni bruto prihod 40.627.104 44.922.500
Troškovi proizvodnje 18.376.093 20.317.500
Neto prihod (bez troškova uklanjanja mulja) 22.251.011 24.605.000
Porezi, naknade i druga državna i lokalna davanja 4.594.023 5.079.375
Trošak uklanjanja mulja
Uklanjanje mulja 659.447 65.945
Ukupni neto prihod (nekon oporezivanja i troškova uklanjanja mulja)
16.997.541 19.459.680
Maloprodajna cijena energije (distributer)
Bruto prihodi 91.769.458 101.472.000
Neto prihodi (prije oporezivanja) 51.142.354 56.549.500
Porezi (PDV) 11.762.741 13.006.385
Neto prihod distributera električne energije nakon oporezivanja
39.379.613 43.543.115
Ukupno (proizvodnja i distribucija)
Ukupni neto prihodi 56.377.154 63.002.795
Ukupni troškovi zbog povećanja zamuljenja 6.625.642 65.945
Porezi 16.356.765 18.085.760
48
103 Kemijsko‐tehnološki fakultet, Sveučilište u Zagrebu; Plan alokacije emisija stakleničkih plinova Republike Hrvatske (NN 76/09); Plan korištenja zemljišta i prenamjene zemljišta, Ekonerg d.o.o.; HEP – Hrvatska elektroprivreda; HERA – Hrvatska energetska regulatorna agencija, godišnje izvješće za 2009. Alfredo, V., 2009. Usporedba troškova proizvodnje električne energije, Tehničko sveučilište Rijeka, Hrvatska
2.3 Poljoprivreda
Poljoprivreda je jedan od sektora sa značajnim razvojnim potencijalima. Međutim, strukturni problemi i spora tranzicija s tradicionalne poljoprivrede prema suvremenoj proizvodnji zadržavaju vu gospodarsku djelatnost ispod očekivane stope. Poljoprivreda (uključujući šumarstvo, ribarstvo oi lov) je 2009. godine predstavljala 6,7% ukupne bruto dodane vrijednosti104 (BDV). U poljoprivredi je zaposleno oko 16% ukupne radne snage, ali uz oko 1,4 milijarde bruto dodane vrijednosti pridonosi sa svega 3% u ukupnom BDP‐u. Gotovo svaki treći državljanin RH živi u poljoprivrednim domaćinstvima. Nadalje, da bi preživjela mnoga ruralna i gradska domaćinstva ovise o svojim seoskim parcelama. Rad na svojoj zemlji ili pomoć rodbini ili prijateljima u obavljanju poljoprivrednih djelatnosti omogućio im je ostvarivanje „socijalnog kredita“ odnosno dobivanje jeftinije ili besplatne hrane (voće i povrće za neposrednu potrošnju ili za zimnicu, mliječni i suhomesnati proizvodi, vino, rakije, itd.). Ta je situacija također tipična za područje oko Nacionalnog parka Sjeverni Velebit. Domaćinstva ne smatraju poljoprivredu svojom primarnom konomskom aktivnošću kojom ostvaruju dohodak. Međutim, drže stoku i rade na malim ezemljišnim česticama uglavnom za vlastite potrebe. Čak 90% članova hrvatskog poljoprivrednog domaćinstva ima završenu osnovnu školu ili je bez formalnog obrazovanja. Svega 2% poljoprivrednih domaćinstava ima neku vrstu obrazovanju u poljoprivredi. Dakle, zbog nedovoljnog nadzora Ministarstva poljoprivrede, zemljoradnici nisu rošli dovoljno izobrazbe, pa primjenjuju zastarjele poljoprivredne sustave koji onečišćuju i pstvaraju gubitke bioraznolikosti. To je tipičan scenarij ustaljene prakse. Naprimjer, tradicionalna ustaljena praksa spaljivanja polja radi uklanjanja korova u proljeće ili jesen izaziva mnoge šumske požare, koji utječu na bioraznolikost. Izumiranje autohtonih biljki i životinja, gubitak staništa, erozije i klizišta te onečišćenje voda posljedica su šumskih požara. U posljednjih su deset godina požari uništili 195.860 hektara zemlje, što je gotovo površina Parka prirode Velebit. Šumski požari javljaju se uglavnom u krševitim područjima (98%), što pošumljavanje i obnovu šumnog područja čini iznimno teškom105. Genetski gubici predstavljaju sljedeći primjer ustaljene prakse utjecaja na bioraznolikost. To se događa zbog prelaska s autohtonih na uvezene stočne sorte. U Hrvatskoj su trenutno četiri stočne sorte ugrožene, a najmanje jedna je na rubu izumiranja106. Poljoprivredni dionici i poduzetnici nisu prepoznali ekonomski potencijal takvih sorti. Nepostojanje domaćih sorti u planinskim područjima dovodi do arastanja livada i pašnjaka, a kasnije (budući da ova područja imaju veću bioraznolikost nego
a kzšume) gubitk bioraznoli osti. Nedavno je doneseno nacionalno zakonodavstvo i izgrađena infrastruktura za organsku proizvodnju hrane, uključu . jući nacionalnu eko markicu za organsku proizvodnju hrane 104 Bruto dodana vrijednost (BDV) mjera je za procjenjivanje vrijednosti roba i usluga proizvedenih u nekom području, industriji ili sektoru gospodarstva. BVD kao mjera povezan je s bruto domaćim proizvodom (BDP), budući da su oba mjera krajnjih rezultata. Odnos se definira kao BDV + porezi na proizvode – subvencije na proizvode = BDP
49
105 Hrvatska agencija za zaštitu okoliša, 2005. 106 Hrvatska agencija za zaštitu okoliša, upis u Upisnih poljoprivrednih gospodarstava, 2000.
Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja priprema Akcijski plan za razvoj ekološke poljoprivrede u Republici Hrvatskoj. Nacrt plana predlaže da bi 8% poljoprivrednih površina trebalo brađivati o principu ekološkog upravljanja do 2016. godine17. To je naznaka prelaska s ustaljene oprakse na scenarij SEM. U sljedećim poglavljima daje se analiza triju podsektora poljoprivrede, odnosno oprašivanje, oćarstvo te bobičasto voće i proizvodnja rakije. Nadalje, o sektoru govedarstva, proizvodnje liječnih proizvoda i proizvodnje meda govori u se u poglavlju 3.2.
vm
Oprašivanje Poznata je činjenica da je najmanje jednoj trećini svjetskih poljoprivrednih usjeva potrebno oprašivanje kukaca ili životinja107. Prema Prescott‐Allenu (1990.), šišmiši, divlje pčele i drugi kukci glavni su oprašivači voćki i većine sortnih kultura, kao što su krumpir, kasava, jam, slatki krumpir, taro, grahorice, kava i kokosov orah. Zaštićena područja vjerojatno će biti dom nužnim oprašivačima, osobito divljim vrstama kojima je za opstanak potrebno besprijekorno stanište. Postoje tri glavne koristi ekosustavne usluge oprašivanja i pčelinje aktivnosti koje su od presudne ažnosti za lokalno gospodarstvo: i) voćarstvo – oprašivanje, ii) proizvodnja meda i iii) proizvodnja vstočne hrane i povrća. Oprašivači kao što su divlje i (domaće) pčele medarice hrane se nektarom iz cvijeća kojega u zaštićenim područjima ima u izobilju, a osobito u proljeće u planinskim visoravnima kao što je Velebit. Pčele medarice uz pomoć nektara proizvode med. Nektar je sačinjen od gotovo 80% vode i ešto složenih šećera. Pčele sakupljaju nektar iz cvijeća kao što su djetelina, maslačak, ali i iz npupoljaka bobičastog bilja i voćaka. Takvi izvori obilniji su u divljim područjima. Divlje i domaće pčele medarice ovise o cvjetnim resursima koji se osiguravaju u velebitskim parkovima. Očuvanje prirodnih resursa, osiguravanje pristupa čistoj vodi, stvaranje ili očuvanje njezdilišta i smanjenje izloženosti pčela pesticidima presudni su elementi za održavanje gpoljoprivredne produktivnosti u ovoj regiji. Prema scenariju ustaljene prakse, primjena štetnih pesticida u poljoprivredi, fragmentacija staništa i invazivne vrste neke su od prijetnji održivosti ekosustavnih usluga koje osiguravaju divlji oprašivači i pčele na Velebitu. Naprimjer, u Sjedinjenim Američkim Državama je izvješće Nacionalne akademije znanosti (2006.) zaključilo da je došlo do značajnog smanjenja broja oprašivača u cijeloj državi. Kolonije pčela medarica u SAD‐u smanjile su se s pet milijuna kolonija koliko ih je bilo 1940‐ih godina na svega 2,5 milijuna. To izrazito nepovoljno utječe na produktivnost. Kalifornijske farme badema svake godine trebaju 1,2 milijuna kolonija u razdoblju od siječnja do ožujka za uspješno oprašivanje108. Nadalje, broj kontroliranih kolonija pčela medarica u SAD‐u smanjio za 32% tijekom zime 2006./2007, za 36% u zimu 2007./2008., odnosno za 29% tijekom zime 2008./2009109. Komercijalna vrijednost pčela medarica kao komercijalnih oprašivača u SAD‐u procjenjuje se na godišnjoj razini od 15 milijardi USD, a 36% gubitka iz 2007./2008. predstavlja gubitak od oko 4,5 milijardi USD110.
ekong‐protected‐areas.org/mekong/docs/tlp‐10.pdf107 www.m
108 Pettis, J., Poremećaj raspada kolonija koji zahvaća kolonije pčela mDi cting honey bee (Apis Mellifera) colonies, torij za istraživanje pčela. Beltsville, Maryland, SAD
edarica (Apis Mellifera) Colony Collapse sorder (CCD) affe
US
50
DA‐ARS Labora109 Vidi fusnotu 11110 Vidi fusnotu 11
Konkretni podaci o uslugama oprašivanja u izravnoj vezi sa zaštićenim područjima su ograničeni. Primjeri koji ilustriraju koristi od usluga oprašivanja usjeva u divljini u Latinskoj Americi i na aribima uključuju oprašivanje kave u blizini šuma Kostarike, voća i kave u Brazilu te različitih
siku (UNDP, 20Kusjeva u Mek 10.). Postoji čitav niz biljnih vrsta u velebitskoj regiji kojima su potrebne usluge oprašivanja divljih i domaćih pčela. Ove biljne vrste značajne su za gospodarske djelatnosti te za očuvanje bioraznolikosti: silažni usjevi i mahunarke kao što je heljda; voće kao što su jabuka, bobice (kupine, borovnice, brusnice, ogrozd, maline i jagode), višnja, kruška i šljiva; te sjemensko povrće kao što je mrkva, cvjetača, celer, kelj, krastavac, kopar, patlidžan, češnjak, kupus, keleraba, poriluk, grahorice, uk, peršin, papar, bundeva, rotkvica, tikvica i repalo
111. U Tablici 18 daje se pregled ovisnosti dabranih biljnih vrsta o oprašivanju112: T ablica 18. Ovisnost velebitskih biljnih vrsta o uslugama oprašivanju i postoci
Vrsta Ovisnost o oprašivanju
Jabuka 100%Šljiva 90‐100%Badem 100%Citrusi 20‐80%Luk 100%Brokula 100%Mrkva 100%Suncokret 100%Dinja 80%Bobičasto voće 90‐100%Cvjetača, celer, krastavac, mahunarke 90‐100%Ostalo voće i orašasto bilje 10‐90%Ostalo povrće/lubenice 70‐100%Ostali usjevi 10‐100%Izvor: Renee Johnson, Poremećaj raspada kolonija pčela medarica, Kongresna istraživačka služba, 2010. U planiranom oprašivanju, oprašivanje pčela daleko je najbolji način za uspješno oprašivanje usjeva. Procjenjuje se da je potrebno 500 divljih solitarnih počela ili tri košnice (60.000 radilica)113 za oprašivanje jednog hektara komercijalnog jabučnjaka. Divljih pčela više je u divljim područjima, a poljoprivreda u blizini zaštićenih područja ostvaruje veće koristi od ove vrijedne ekosustavne pusluge. U Sjedinjenim Državama ukupno 1.295 milijuna hektara poljoprivrednih površina ovisi o uslugama pčelinjih kolonija, a pčele da bi opstale ovise o zdravim ekosustavima. Poljoprivrednici u SAD‐u plaćaju vlasnicima košnica usluge oprašivanja. Najam jedne košnice stoji oko 50 USD na razdoblje od tri do šest tjedana, ovisno o vrsti usjeva/voća (npr. ApisHive Co.), što je vrijeme potrebno za
111 . Oprašivanje, Širenje zadruga, Sveučilište u Delawareu, Fakultet poljoprivrede i prirodnih resursa, Caron, D. M., 1999SA
51
D 112 Vidi fusnotu 11113 Sevar, M., 2006. Solitarne pčele. Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu.
obavljanje oprašivanja114. Dokazano je da rajčice koje su oprašili bumbari imaju veći urod, veću količinu sjemena, bolji odnos između veličine i težine, veću specifičnu gravitaciju te veću čvrstoću ploda nego što je slučaj s rajčicama koje su oprašivane drugim načinima115. Nadalje, relativno niski troškovi pčelinjeg oprašivanja, osobito kada se koriste divlje pčele i pčele medarice u kombinaciji s načelima organskog uzgoja, mogu smanjiti cijene organske hrane, time je čineći konkurentnijom i dostupnijom. Stručnjaci procjenjuju da su dvije do tri košnice po hektaru dovoljne za oprašivanje većine usjeva116. Godine 2010. ukupno je 79.560ha u Ličko‐senjskoj županiji bilo pod usjevima kojima je bilo potrebno oprašivanje za uspješan urod (voćnjaci, pašnjaci, polja, vrtovi i vinogradi)117. Uzimajući prosječnu cijenu od 50 USD ili 37,5 EUR za uslugu jedne košnice godišnje (u sezoni), procjenjuje se da usluga oprašivanja koju omogućuje ekosustav vlasnicima voćnjaka i stoke, ali i sakupljačima trava iznosi 2,9 milijuna EUR. To predstavlja koristi „besplatne“ ekosustavne usluge oprašivanja. Nacionalna akademija znanosti (SAD) je u svom izvješću iz 2006. godine zaključila da opada broj svih oprašivača. Broj kolonija pčela medarica u SAD‐u smanjio se s pet milijuna koliko ih je bilo 1940‐ih godina na svega 2,5 milijuna. Ilustracije radi, kalifornijske farme badema svake godine trebaju 1,2 milijuna kolonija u razdoblju od siječnja do ožujka za uspješno oprašivanje 118. Nadalje, roj kontroliranih kolonija pčela medarica u SAD‐u smanjio za 35,8% u zimu 2007./2008., odnosno
z mbza 31,8% u imu 2006./2007. godine. Procijenjeni gubitak za zi u 2008./2009. iznosio je 28,6%119. Budući da se komercijalna vrijednost pčela medarica kao komercijalnih oprašivača u SAD‐u procjenjuje se na godišnjoj razini od 15 milijardi USD, 35,8% gubitka u sezoni 2007./2008. predstavlja gubitak od 4,5 milijarde USD120. Vratimo se na Hrvatsku. U regiji je došlo do drastično negativnih utjecaja na pčele. Primjerice, u Sloveniji je 2008. godine čak 2.000 kolonija pčela zahvaćeno pesticidima. Sličan se incident ponovio 2011. godine. Pri ovome je incidentu najvjerojatnije pesticid za kukuruz prouzročio smrt milijuna pčela121. Incident ovakvih razmjera ogao bi izbrisati cijelu pčelinju zajednicu u Ličko‐senjskoj županiji. Prema upisu u Upisnik m
poljoprivrednih gospodarstava iz 2003. godine, u regiji ima ukupno 1.327 kolonija pčela122. Pčele su ekonomskih najvredniji prirodni oprašivač poljoprivrednih kultura u cijelome svijetu123 što je i dobro dokumentirano. Pčele medarice imaju veliki dolet, a ako pronađu dobru pašu mogu sakupljati med na udaljenostima od osam do 11 kilometara124. Upravljano oprašivanje pčelama postalo je standard za intenzivnu poljoprivredu u područjima umjerenog pojasa te su neophodne za podržavanje naturalne poljoprivrede. 114 Ministarstvo poljoprivrede i potrošačkih usluga Virginije [http://www.vdacs.virginia.gov/plant&pest/statelist.sht115 , Paxton, 1991.; Ravestijn van, Steen van d ugi
ml] Vidi fusnotu 3 (Banda er, 1991.; Morandin i drugi, 2001.; Al‐Attal i dr
2003.) 116 darice u oprašivanju višnje i šljive. Poljoprivreda NSW‐a. Ministarstvo primarnih
tralija Somerville, D., 1999.. Pčele me
ind New South Wales, Ausnjska županija, 2010.
ustrija. 117 Ličko‐se118 ećaj raspada kolonija koji zahvaća kolonije pčela medarica (Apis Mellifera) Colony Collapse Disorder
ey bee (Apis Mellifera) colonies, USDA‐ARS Laboratorij za istraživanje pčela. Beltsville, Maryland, SAD Pettis, J., Porem
(C
CD) affecting hon119 Vidi fusnotu 11120
mor pčela u Sloveniji. Udruga Vidi fusnotu 11
121 adin kriv za potatistiku, 2004.
Travanj, 2011. Klot pčelara za promicanje pčela i pčelarstva 122 Državni zavod za s123 remećaj raspada kolo a
52
Johnson, R., 2010.. Po nija pčela medarica, Izvješće o CRS‐u za Kongres SAD‐a, Kongresnistraživačka služba 124Ribbands C.R., 1951., Dolet pčela medarica. Odjel za istraživanje pčela, Eksperimentalna postaja Rohamsted, Harpenden, Journal of Animal Ecology
53
Voćarska proizvodnja Proizvodnja šljiva (Lička bistrica) i jabuka predstavljaju najveće dijelove proizvodnje voća u Ličko‐senjskoj županiji, ali i cijelom upravnom području Velebita i okolnih područja – Gospića, Karlobaga, Senja i Otočca. Većina proizvodnje odvija se na malim poljoprivrednim gospodarstvima za vlastitu potrošnju125 i to na polu profesionalan način. Zbog toga je tijekom zadnjeg poljoprivrednog popisa za 2003. godine upisana samo jedna farma šljiva i nijedno uzgajalište jabuka126. Iz tog razloga nema videncije o produktivnosti, ali u svrhe ovog izvješća tim je upotrijebio broj stabala kao osnovu za eprocjenu proizvodnje. Najozbiljnije prijetnje za povećanje proizvodnje šljiva i jabuka jesu rascjepkanost voćnjaka te slabo održavanje i upravljanje 127. Prema tome, proizvodnja šljiva i jabuka razmatra se prema scenariju ustaljene prakse (BAU). Međutim, proizvodnja se može optimizirati unaprjeđivanjem prihrane i oprašivanjem (SEM). Naprimjer, u sjevernim područjima primijećena su ogromna povećanja produktivnosti gdje su u područja uzgoja šljiva uvedene pčelinje košnice: povećanje je iznosilo 75%3 128. Trenutno nema podataka o potrebnoj razini oprašivanja, odnosno o stvarnom oprašivanju. U svrhe ove studije, tim je razmotrio dva scenarija ustaljene prakse (trenutni i potencijalni) i jedan scenarij SEM. Trenutni scenarij ustaljene prakse (BAU) predstavlja prakse koje se primjenjuju, pri čemu se neto vrijednost proizvodnje šljiva, uključujući pekmez i šljivovicu kao derivate, procjenjuje na razini od 169.432 EUR. Potencijalni scenarij prema ustaljenoj praksi ilustrira potencijalne gubitke ako dođe do propadanja ustaljene prakse. Prema tom scenariju, pretpostavlja se da će proizvodnja pasti za oko 50% (dok bi proizvodnja krmiva i grahorica mogla pretrpjeti gubitak od 25%). Dakle, prema potencijalnom scenariju ustaljene prakse, neto vrijednost proizvodnje past će na razinu od 84.716 EUR (50%). Međutim, prema scenariju SEM bi se neto vrijednost proizvodnje ljiva mogla povećati na 707.191 EUR. Ovaj scenarij predstavlja premještanje sa scenarija BAU na
v šscenarij SEM. Procjenjuje se da je taka pomak izvediv u roku od 10 godina. Slično tome, u slučaju proizvodnje jabuka prema trenutnom scenariju ustaljene prakse, neto vrijednost proizvodnje jabuka procjenjuje se na 15.237 EUR. Prema potencijalnom scenariju ustaljene prakse, neto vrijednost proizvodnje smanjit će se na 7.618 EUR (50%); a prema scenariju SEM se neto vrijednost proizvodnje jabuka može povećati na razinu od 55.191 EUR. Kao što je ranije istaknuto, SEM predstavlja prelazak s poslovanja po ustaljenoj praksi. U tom slučaju, također se procjenjuje da je takav pomak izvediv u roku od 10 godina. Fluktuacije s obzirom na koristi cenarija BAU i SEM u slučaju šljiva i jabuka predstavljaju se na Grafikonima 8 i 9, a u Tablicama 19 si 20 nalaze se raspoloživi popratni podaci. U smislu zapošljavanja, prelazak sa scenarija ustaljene prakse na SEM možda neće povećati broj zaposlenih, budući da se većina proizvodnje šljiva i jabuka u velebitskoj regiji temelji na malim obiteljskim česticama. Međutim, očekuje se da će navedena promjena u velikoj mjeri povećati sigurnost življenja. Procjenjuje se da se 4.241 kućanstvo trenutno bavi proizvodnjom šljiva i jabuka (neka samo za privatnu potrošnju).
125 a voćarske proizvodnje u Ličkosenjskoj županiji, 2009, Poljoprivredni fakultet, Sveučilište u Agroekološka regionalizacijZa
za statistiku grebu
126 Državni zavod Vidi fusnotu14
127 128 Šljive za 48 sati na Jadranskim tržnicama, S‐Link, internetski magazin za poljoprivredne usluge Agroclub
Grafikon 8. Potencijalni dobici i gubici od oprašivanja šljiva prema scenariju BAU i SEM
Izvor: Autori (temeljem raznih izvora i vlastitih procjena)
Grafikon 9. Potencijalni dobici i gubici od oprašivanja abuka prema scenariju BAU i SEM j
Autori (temeljem raznih izvora i vlastitih procjena)
0
500.000
1.000.000
1.500.000
2.000.000
2.500.000
3.000.000
3.500.000
4.000.000
BAU (prosjek zaHrvatsku
Potencijalni BAU(50% smanjenjeoprašivanja
SEM (optimalnooprašivanje/isti
broj voćki)
SEM (Optimalnooprašivanje s
povećanjem brojavoćki)
EUR
80.000
82.000
84.000
86.000
88.000
90.000
92.000
94.000
96.000
98.000
Rodn
e vo
ćke
Neto prihodi
Ukupni porez državi
Rodne voćke
‐
50.000
100.000
150.000
200.000
250.000
BAU (prosjek zaHrvatsku
Potencijalni BAU(50% smanjenjeoprašivanja
SEM (optimalnooprašivanje/isti
broj voćki)
SEM (Optimalnooprašivanje s
povećanjem brojavoćki)
EUR
11.400
11.600
11.800
12.000
12.200
12.400
12.600
12.800
13.000
13.200
13.400
Rodn
e vo
ćke
Neto prihodi
Ukupni porezdržaviRodne voćke
54
Ti
ablica 19. Procjena godišnjih koristi oprašivanja za proizvodnju šljiva prema scenariju BAU SEM
Razni izvori129
Procjena godišnjih koristi od oprašivanja: ŠLJIVE, 2009. (u EUR)
Trenutni BAU Potencijalni BAU
ŠljiveProsječna
produktivnost u RH
50% smanjenje oprašivanja
a) Optimalno oprašivanje bez povećanja broja voćki
b) Optimalno oprašivanje i obnova voćki
Broj rodnih voćki (isti za BAU/SEM)86.813 86.813 86.813 96.626
Produktivnost po voćki (kg/voćka) 4 2,0 15,0 15,0
Ukupna godišnja proizvodnja 347.252 173.626 1.302.195 1.449.390
Ukupni bruto prihod 343.779 171.890 1.289.173 1.434.896
PDV 79.069 39.535 296.510 330.026
Multiplikacijski učinak 476.478 238.239 1.786.794 1.988.766
Trošak proizvodnje 24.308 12.154 156.263 173.927
Ukupni porez državi 79.069 39.535 296.510 330.026
Ukupni neto prihod 716.881 358.440 2.623.194 2.919.709
Proizvodnja rakije60% ukupne proizvodnje
60% ukupne proizvodnje
60% ukupne proizvodnje 60% ukupne proizvodnje
Ukupna proizvodnja u litrama 20.835 10.418 78.132 86.963
Ukupni prihod proizvođača 143.762 71.881 539.109 600.047
Ukupno‐prihod‐10%troškova 129.386 64.693 485.198 540.043
Bezalkoholna 79.173 39.587 296.900 330.461
PDV (25.590) (12.795) (95.961) (106.808)
Ukupni neto prihod 75.802 37.901 284.259 316.390
Ukupni porez državi 53.584 26.792 200.939 223.652
Proizvodnja mermelade20% ukupne proizvodnje
20% ukupne proizvodnje
20% ukupne proizvodnje 20% ukupne proizvodnje
Ulaz u kilogramima 69.450 34.725 260.439 289.878
Kg mermelade 43.407 21.703 162.774 181.174
Ukupni bruto prihod 56.428 28.214 211.607 235.526
PDV 9.784 4.892 36.689 40.837
Ukupni neto prihod 46.645 23.322 174.917 194.689
Ukupni porez državi 9.784 4.892 36.689 40.837
Maloprodja šljiva20% ukupne proizvodnje
20% ukupne proizvodnje
20% ukupne proizvodnje 20% ukupne proizvodnje
Ulaz u kilogramima 69.450 34.725 260.439 289.878
Bruto prihod 117.371 58.686 440.142 489.894
PDV 26.995 13.498 101.233 112.676
Ukupni neto prihod 23.005 11.502 86.268 96.019
Ukupni porez državi 26.995 13.498 101.233 112.676
Ukupne koristi od šljiva i povezanih proizvoda
Ukupni prihod 862.333 431.166 3.168.638 3.526.808
Ukupni porez državi 169.432 84.716 635.371 707.191
SEM
55
129 Državni zavod za statistiku, Pregled poljoprivrede za 2003.; Karić, M, i drugi, 2004. Analiza isplativosti za odlučivanje o ulaganju u šljivike; Novak, V. Voćar; Konzum d.o.o.
TB
ablica 20. Procjena godišnjih koristi oprašivanja za proizvodnju jabuka prema scenariju AU i SEM
Razni izvori130 Šljive i jabuke neće se oprašiti same, pa im je potrebna aktivnost oprašivača kao što su pčele. Prema me, gotovo 100% uroda šljiva i jabuka može se pripisati velebitskim uslugama oprašivanja. Ova
Procjena godišnjih koristi od oprašivanja: JABUKE 2009. (u EUR)
Trenutni BAU Potencijalni BAU
JABUKEProsječna
produktivnost u RH
50% smanjenje oprašivanja
a) Optimalno oprašivanje bez
povećanja broja voćki
b) Optimalno oprašivanje s povećanjem broja voćki
Broj rodnih voćki 12.036 12.036 12.036 13.224Produktivnost po voćki (kg/voćka) 6,4 3,2 21,1 21,1Ukupna godišnja proizvodnja 77.030 38.515 253.960 279.026
Ukupni bruto prihod 42.367 21.183 139.678 153.465
PDV 9.744 4.872 32.126 35.297
Trošak proizvodnje 14.680 7.340 48.398 53.175
Neto prihod 17.942 8.971 59.154 64.992
Ukupni porez državi 9.744 4.872 32.126 35.297
Multiplikacijski učinak 32.296 16.148 106.476 116.986
Ukupni neto prihod 50.238 25.119 165.630 181.978
Procjena maloprodajnih koristi
Ukupna godišnja proizvodnja 77.030 38.515 253.960 279.026
Ukupni bruto prihod 66.246 33.123 218.405 239.963
PDV 5.492 2.746 18.107 19.895
Prihod 12.984 6.492 42.807 47.033
Ostali troškovi 47.770 23.885 157.491 173.035
Ukupni porez državi 5.492 2.746 18.107 19.895
Neto prihod 12.984 6.492 42.807 47.033
Ukupna korist od proizvodnje jabuka
Ukupni neto prihod 63.223 31.611 208.437 229.011
Ukupni porez državi 15.237 7.618 50.233 55.191
SEM
tousluga vrijedi oko 1,5 milijuna EUR, uključujući oko 325.449 EUR poreza državi. Prema scenariju SEM pretpostavlja se da sva upisana stabla donose urod na optimalnoj razini prihrane i oprašivanja. Primjenom jeftinih metoda revitalizacije stabala (bez potrebe za kapitalnim ulaganjima) i povećanjem usluga oprašivača, financijski doprinos četiriju upravnih jedinica Parka prirode (Gospić, Otočac, Senj, Karlobag) i oko njih mogao bi dostići razinu od približno 3,7 milijuna UR neto prihoda i 762.382 EUR poreza državi, odnosno ukupno oko 4,5 milijuna EUR. Prema ugoročnom scenariju SEM, prihodi bi mogli nastaviti rasti. Ed
56
130 Državni zavod za statistiku, Pregled poljoprivrede za 2003.; Agroclub; Novak, V. Voćar; Tržišni informacijski sustav u Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i vodnoga gospodarstva, Agroekološka regionalizacija voćarske proizvodnje u Ličko‐senjskoj županiji, 2009., Poljoprivredni fakultet, Sveučilište u Zagrebu.
Bobičasto bilje i tradicionalne rakije Sljedeći bitan primjer utjecaja usluga oprašivanja, o kojima je ranije bilo riječi, jest proizvodnja divljeg bobičastog voća, koje se koristi u proizvodnji tradicionalnih rakija. Divlje bobičaste kulture Velebita podrška su malim i srednjim poduzetnicima. Procjenjuje se da svake godine u NPSV‐u ubere više d 840 tona bobica, trava i drugih prirodnih oproizvoda (Vidi popis u okviru 4). Većinu takve proizvodnje iskorištava lokalni proizvođač alkoholnih pića „DEGENIJA d.o.o. RVATSKA“, koji proizvodi pelinkovac, travarice, H
vodku i višnjevac (vidi uzorak u okviru 5). Planirana proizvodnja društva za 2011. godinu iznosi oko milijun boca, a očekuje se da će proizvodnja u petogodišnjem razdoblju dosegnuti pet milijuna boca na godinu. Na današnjem se hrvatskom tržištu žestoka alkoholna pića prodaju po prosječnoj cijeni od 1,8 EUR za bocu. Prema tome, očekivani bruto prihodi od prodaje u 2011. godinu iznose 1,8 milijuna USD (900.000 EUR neto, procjena na razini 50%), odnosno 4,5 milijuna EUR neto do 2016. godine (izračun po godišnjoj stopi rasta od 38%). Premda ovaj posao djeluje obećavajuće, vjerojatno je kako će povećanje proizvodnje imati utjecaja na velebitske ekosustave. Do sada nisu izrađene analize kojima bi se odredilo mogu li trenutni kapaciteti u okviru trenutnog režima upravljanja (BAU) osigurati resurse potrebne za povećanje i održavanje proizvodnje rakija na očekivanim razinama. To predstavlja tipični scenarij prema ustaljenoj praksi. Prema takvom scenariju, do 2016. godine trebat će 3.570 tona bobica godišnje da bi se podržao predloženi rast proizvodnje rakije. Takvo što malo je vjerojatno, pa je i poslovna perspektiva izrazito neizvjesna. Uzmemo li konzervativnu stopu smanjenja proizvodnje od 10% od 016. godine nadalje, subjekt bi do 2020. godine mogao prestati poslovati profitabilno, a ekosustav
Okvir 4. Prirodno bilje i voće u NPSV
Izvor: N. Komušanac, čuvar Svetišta, Majke Bozje od Krasna, 2011.
Pr go
irodne trave i voće iz NPSV‐a i okolnih područjatona dišnje
Anđelika ‐ Angelica archangelica 50
Sjemenke anisa ‐ Pimpinella anisum 50Borovnica 20Calamus ‐ Acorns calamus 50Kantarion ‐ Centaurium umbellatum Gillb 30Oman ‐ Inula helenium 30Komorač ‐ Foeniculum vulgare Mill 50Gorki pelin ‐ Artemisia absinthium 30Izop ‐ Hyssopus officinalis 30Izop, Miloduh ‐ Hyssapus officinalis 30Kleka ‐ Juniperus anisum 10Korijander ‐ Cariandrum sativum 50Neven ‐ Calendula officinalis 50Mažuran ‐ Majorana hortensis Moench 30Matičnjak ‐ Melissa officinalis 50Iva ‐ Teucrium montanum 30Menta ‐ Mentha piperita 50Ružmarin ‐ Rosmarium officinalis 20Kadulja ‐ Salvia officinalis 30Sumska 50Majčina dušica ‐ Thymus serpyllum 50
Ukupno 790
Limun ‐ Citrus limonium 10Gorka naranča ‐ Citrus aurantium 10Šljiva ‐ Prunus domestica 10Jabuka ‐ Pirtus malus 10Vinova loza ‐ Vitia vinifera 10
upno 50EUKUPNO 840
Prirodne trave
Voće
UkSV
2će biti iscrpljen. Prema scenariju BAU i trenutnim praksama, vjerojatno da će doći do smanjenja oprašivanja i proizvodnje nedrvnih šumskih proizvoda (bobice, trave i voće) u narednim godinama zbog ovećanja potražnje i ponude ovih rakija, osim ako se ne uvede SEM režim upravljanja. Grafikon 10 redstavlja potencijalne kratkoročne dobitke i dugoročne gubitke prema scenariju ustaljene prakse. pp
57
Gs
rafikon 10. Potencijalne kratkoročni dobici i procjena dugoročnih gubitaka prema cenariju BAU, proizvodnja rakije
Izvor: Autori (temeljem raznih izvora i vlastitih procjena) Bez trava, bobica i voća s Velebita, proizvodnja rakije neće biti moguća, a ni proizvođači rakija niti potrošači trenutno ne pridonose u smislu podrške upravljanju ekosustavima koje osigurava da ovi ključni sastojci održe proizvodnju i dobit. Nadalje, proizvodnja ljekovitih trava, bobica i voća u regiji mnogo ovisi o divljim oprašivačima, koji pak ovise o besprijekorno očuvanim staništima Velebita, a kao što je ranije spomenuto smatra se da su populacije divljih prašivača izloženi prijetnji. Međutim, potrebne su
‐
1.000.000
2.000.000
3.000.000
4.000.000
5.000.000
6.000.000
2010 2011 2012 2013 2014 2015 2016 2017 2018 2019 2020
Jedinice ton
e bo
bica/EUR
0
500
1000
1500
2000
2500
3000
3500
4000
Proizvede
na rakija (b
oca)
Proizvodnja rakije (boca) Neto prihod (€) Bobice (80% prijavljog branja) (u tonama)
ododatne studije da bi se odredio utjecaj takvih prijetnji. U ovom slučaju uvođenje scenarija SEM predstavlja policu osiguranja za djelomičnu zaštitu ulaganja i koristi ljudi uključenih u cjelokupni proizvodni i tržišni lanac, a u konačnici i krajnjih potrošača. Punionica bi mogla podržati procjenu i očuvanje ekosustava koji osiguravaju sirovinu za njihovu proizvodnju (bobica i vode) zaračunavajući vrlo malu ekološku naknadu u cijeni po boci proizvoda, npr. 0,10 EUR. Time bi se ostvario godišnji doprinos za podršku upravljanju ekosustavima u NPSV‐u od 500.000 EUR (uz retpostavku godišnje proizvodnje od pet milijuna oca). pb
2.4 Pivarstvo Pored opskrbe vodom za potrebe proizvodnje
Okvir 5. Chery Brandy, Krasno, Velebit
58
hidroenergije i domaćinstva, velebitski izvor Ričina izvor je vode i za lokalnu pivovaru. Pivovara je relativno nova, osnovana je 1997. godine. Međutim, u kratkom je razdoblju postala bitan igrač zbog iva visoke kvalitete. „Velebitsko pivo“ mnogi stručnjaci smatraju najboljim pivom u Hrvatskoj, a ptome je uvelike tako zbog toga što se koristi čista voda najveće kvalitete. Pivo sadrži 91% vode, 5,5% alkohola, 4% suhe tvari i 0,5% ugljičnog dioksida. U prosjeku je potrebno 4‐8 hektolitara vode za proizvodnju jednog hektolitra piva131. Prosječna godišnja roizvodnja 2009. godine dostigla je razinu od milijun litara, a planira se povećanje proizvodnje do prazine od 15 do 20 milijuna litara do 2012. godine132. Trenutno se prihodi države od proizvodnje piva isključivo upotrebom vode s Velebita procjenjuje u rijednosti od 799.491 EUR godišnje, gotovo dvostruko više u odnosu na neto prihode trgovačkih vdruštava. Pivovara u kojoj se proizvodi Velebitsko pivo daje pozitivan doprinos razvoju lokalne zajednice, ne samo zapošljavanjem (u području s visokom stopom nezaposlenosti) i poreznim prihodima za državu, nego i zbog toga što bi se otpadne vode pivovare mogle usmjeriti u pogon za pročišćavanje vode u gradu Gospiću, koji trenutno ne radi. Lokalna samouprava izgradila je ovaj pogon za pročišćavanje vode s velikim kapacitetima. Međutim, pogon ne radi zbog nedovoljnog dotoka otpadnih voda i nedovoljne biokemijske potražnje za kisikom (BOD) kako bi pogon mogao stvoriti biokulture za razgradnju otpada. Dakle, povećanje proizvodnje piva ili čak ulaganje u nove pivovare oglo bi donijeti višestruke koristi – kako za gospodarstvo tako i za okoliš ako pogon počne s m
radom. Proizvodnja pivovare ovisi o ekosustavnim uslugama (čista slatka voda) iz lokalnog zaštićenog područja. Međutim, pivovara ne ulaže u očuvanje slatkovodnih ekosustava. Prema tome, u svrhu ovog izvješća trenutno se poslovanje razmatra prema scenariju ustaljene prakse. Za prelazak na scenarij SEM, primjerice, pivovara bi mogla izravno uplaćivati sredstava u fond osnovan kao podrška slatkovodnim ekosustavima u PPV‐u. Ovaj doprinos mogao bi se uspostaviti preusmjeravanjem (alociranjem) malog postotka (1%) poreza koje pivovara trenutno plaća lokalnoj samoupravi u takav fond. Na Grafikonu 11 predstavlja se scenarij BAU i SEM u poslovanju ivovare, a Tablica 21 prikazuje zbirne koristi. Pivovara je timu za izradu studije dala ograničene nformacije, pa su brojčani podaci tek indikativni. pi
59
131 „Je li pivo preskupo?“ Svijet piva, Večernji list, 2009 (analiza troškova proizvodnje piva) 132 Poduzetništvo – web portal za poduzetništvo, Intervju s Karlom Starčevićem, vlasnikom Ličanke: Ličanka će godišnje proizvoditi 15 milijuna litara piva. 2009., [http://www.poduzetnistvo.org/news/licanka‐ce‐godisnje‐proizvoditi‐15‐milijuna‐litara‐velebitskog‐piva]
G rafikon 11. Scenariji BAU i potencijalni SEM u poslovanju pivovare
I zvor: Autori (temeljem raznih izvora i vlastitih procjena)
6.264.000
417.600
‐
2.000.000
4.000.000
6.000.000
8.000.000
10.000.000
12.000.000
14.000.000
16.000.000
Trenutni BAU (2009.) SEM (2012.)
EUR
0
50
100
150
200
250
Zapo
slen
i
Neto prihodi Proizvodnja (u l itrama) Ukupni porezi Zaposleni
T ablica 21. Zbirne koristi proizvodnje piva prema scenariju BAU i SEM
Razni izvori133 Vrijedi spomenuti da u Hrvatskoj ima nekoliko velikih proizvođača piva. Pivovara Ličanka jedna je od malih pivovara, ali planira preuzeti veliki dio tržišnog udjela. Nadalje, postoje i velike punionice vode te više od 100 malih vinarija koje koriste slatkovodne ekosustavne usluge za proizvodnju
Procjena godišnjih koristi od proizvodnje piva, 2010. (u EUR)
Trenutni BAU SEM
2009. 2012.
Proizvodnja (u litrama) 1.000.000 15.000.000
Zapsoleni 14 210
Maloprodajna cijena (prosjek) 1,8 1,8
Bruto prihod 1.800.000 27.000.000
Troškovi prijevoza i maloprodajna marža (11,7%) 210.600 3.159.000
Porezi i davanja (41,9%) 754.200 11.313.000
Trošak proizvodnje (50%) 417.600 6.264.000
Neto plaće 103.562 1.553.429
Porezi na plaće 45.291 679.367
Neto prihodi 417.600 6.264.000
Ukupno porezi 799.491 11.992.367
60
133 Izvor: Kemijski leasing u proizvodnji piva, Hrvatski centar za čistu proizvodnju, Tehničko izvješće, 2011., Karlo Starčević, vlasnik Pivovare Ličanka, intervju u Večernjem listu (relevantne dnevne novine), Poduzetništvo (web portal za poduzetnike), Pivnica.net (web portal specijaliziran za tematiku piva); intervju s ključnim stručnjacima za proizvodnju piva u velikim i malim pivovarama; „Je li pivo preskupo“ Svijet piva, Večernji list, 2009. (analiza troškova proizvodnje piva); Državni zavod za statistiku, Statistički godišnjak za 2009.
visokokvalitetnih proizvoda za 4,5 milijuna stanovnika Hrvatske134. Međutim, proizvođači ulažu alo ili nimalo, odnosno krajnji potrošači plaćaju malo ili nimalo u svrhu podrške upravljanju latkovodnim ekosustavima u parkovima i zaštićenim područjima Velebita. ms
2.5 Ribarstvo Morske i obalne ekosustavne usluge koje osiguravaju ekosustavi u Parku prirode Velebit (PPV) i oko njega ključne su za održavanje morskog ribarenja i ribogojilišta u ovoj regiji. Sjeverna i sjeverozapadna granica Parka prirode Velebit dopire do obala sjevernog Jadranskog mora: premda tome, morske priobalne vode pored PPV‐a smatraju se dijelom ekološkog koridora PPV‐a i zonom razgraničenja, uključujući Velebitski kanal, koja se proteže od uvale Novaljska Žrnovnica do ovskoga Ždrila (ulaz u Novigradsko more) na sjeveroistoku do otoka Krka, Prvića, Grgura, Golog N
otoka, Raba i Paga na jugozapadu. Administrativno gledajući, većina Velebitskog kanala pripada Ličko‐senjskoj županiji, dok obalne vode županije pripadaju Ličko‐senjskoj županiji u cijelosti u dužini od ukupno 110km. Županija također obuhvaća 596,6km2 nacionalnih teritorijalnih voda135. Obala podno Velebita očuvana je u svom izvornom obliku. Nadalje, tu je i nekoliko otoka kao što su Rab, Pag, a krajnje sjeveroistočno je tok Krk na zapadnoj strani Kanala. Tu su i mnogi otočići, plaže i uvale, koje su vrlo zgodne za okupanje i sidrenje136. Šumski i slatkovodni ekosustavi PPV‐a, odnosno ekosustavi podzemnih voda najutjecajniji su ekosustavi. Rijeke Lika, Novčica, Otešica i druge pritoke rijeke Like iz velebitskog slivnog područja pridonose stvaranju bočate vode u Velebitskom kanalu ulijevanjem na ušću južno od Senja. Nadalje, mnogi podzemni tokovi porječja rijeke Like137 i mnogi mali tokovi koji uglavnom potječu sa Sjevernog Velebita, te slivna područja zapadnih i jugozapadnih priobalnih obronaka Velebita, poniru pod zemlju i ulijevaju se u Jadransko more, ili kao obalni izvori ili kao podmorske, podzemne rulje duž cijelog Velebitskog kanala138. U Dodatku 2 nalaze se dodatne podrobnosti o slatkovodnim vuslugama iz PPV‐a. Zbog podzemnih i priobalnih slatkovodnih izvora, voda u Velebitskom kanalu mnogo je hladnija nego na ostatku jadranske obale, a ujedno je i bočata. Hladnoća i činjenica da je voda bočata čini ove vode podesnima za uzgajališta dagnji i pastrva, pored toga što sadržavaju uobičajenu morsku faunu rvatskog Jadranskog mora. Malo toga se zna o morskom ekosustavu Velebitskog kanala, pa su hpotrebna daljnja istraživanja139. Nažalost, nepostojanje podataka o ribljem fondu u Velebitskom kanalu otežava procjenu takvih koristi. Naprimjer, Državni zavod za statistiku kombinirao je ekonomske podatke za ribarstvo, šumarstvo i poljoprivredu, pa ih je teško međusobno razlučiti. Nadalje, ribari iz Ličko‐senjske županije ribare u Velebitskom kanalu, ali i drugdje duž hrvatske obale, kao što rade i ribari iz drugih hrvatskih županija. Prema tome, gotovo je nemoguće donijeti zaključke o stanju koristi povezanih s Velebitskim kanalom. Malo je objavljenih podataka o ribljem fondu u Kanalu, a podaci o obnovi
134 piva, Hrvatski centar za Kemijski leasing u proizvodnji 135
čistu proizvodnju, Tehničko izvješće, 2011. Ured za prostorno planiranje Ličko‐senjske županije, Prostorni plan Ličkosenjske županije, 2002.
136 Vidi prethodnu fusnotu, 2002. 137 ora na području Velebitskog kanala, doktorska Andrej Stroj, 2010., Podzemni tokovi u zaleđu krških priobalnih izvdis
moć upitnika ertacija
138 Andrej Stroj, Hrvatski geološki institut, Intervju uz po139 Ured za prostorno planiranje Ličko‐senjske županije, Prostorni plan Ličkosenjske županije, 2002
61
ribljeg fonda nakon ukidanja zabrane ribarenja nisu dostupni. Zbog toga je teško ustanoviti i procijeniti obnavlja li se riblji fond i kako.
Morsko ribarenje Neodržive prakse ribarenja primjenjivale su se desetljećima, a nekontrolirana, djelomična zabrana bila je uvedena prije 1990. godine. To je dovelo do smanjenja ribljeg fonda. Konačno je uvedena još jedna djelomična zabrana kočarenja140 u Velebitskom kanalu koja je stupila na snagu 1997. godine (u sjevernom dijelu) i končano je uvedena potpuna zabrana 2009141. To se može smatrati progresivnim pomakom s ustaljene prakse prema scenariju SEM. Prema ustaljenoj praksi (BAU), prakse ribarenja rezultirale su nestajanjem ribljih vrsta kao što su morski psi (Chondricthyes), atovina (Uranoscopus) i grdobina (Lophius)142. Danas su se dvije potonje vrste ponešto obnovile. renutn oji četrnaest ekonoms i relevantnih ribljih v Velebit om kanalu: bT
o post k
‐ erluccius)
rsta u sk
‐ Oslić (Merlucc ja
‐ chinus dr co)
ius m‐ ka (Mullus Trlja kamen r surmuletus)
Pauk bijelac (Tra a‐ octopodiae) (hobotnica,
.) Glavonošci (
a, itd‐ elac (Aspitrigla cuc )
lignja, sipj
‐ Micromessistius pantossou) Kokot bi ulusPišmolj (
‐ Škamp (Nephros norvegicus)
Raža (rajidae) )
‐ ophius budegassa) ‐ aniculaMačka bljedica (Scyliorhinus c
‐ us faber) Grdobina žutulja (L
pjer) (Ze‐ lavulja (Triglo ru astoviza)
Kovač (Šanica g s l
‐ na (Uranoscopus scaber) Lastav poBatovi
‐ Špar (Diplodus annularis)
Studija prema Ibid (1991.)143 pokazala je da se omjer ulova u sjevernom Velebitskom kanalu sastojao od 30% raže, 30% arbuna, među ostalim vrstama. Jestivi ulov iznosio je 24%, a oborite je ribe bilo tek 3%. Međutim, sjeverni dio Velebitskog kanala pokazalo je visoku stopu varijacija s obzirom na bioraznolikost za potrebe vrsta. Ostatak kanala ima bolje rezultate što se tiče ulova jestive ribe, i to u rasponu 60‐90%. Prema istom istraživanju, zabrana kočarenja nije imala ozitivnog utjecaja na ekonomski iskoristivi riblji fond (koristile su se ostale štetne tehnike kao što psu neselektivne mreže). Međutim, zabrana je dovela do povećanja ukupne bioraznolikosti. U Hrvatskoj je 2009. godine ulovljeno i uzgojeno 66.619 tona ribe (2005. uzgojeno je 9.500 tona), a uzgojeno je i 12.700 tona slatkovodne ribe, uglavnom pastrve i šarana144. Hrvatski dio Jadranskog mora ima relativno siromašan riblji fond, ali bogat je s obzirom na vrste. Ukupni ulov 2009. godine iznosio je oko 49.000 tona i drugih morskih organizama, 90% od tog iznosa bila je mala uljasta riba, koja se uglavnom konzervira ili koristi za hranu u tunogojilištima145. Prema podacima iz 2007. go odica dine, ribarstvo predstavlja svega 0,2% u strukturi BDP‐a146 (88.880,96 EUR). Ribarskih je br 140 Kočarenje je osobito štetna tehnika ribarenja koja ruje morsko dno, uništava floru, faunu i kelp – kao uobičajena mrjestilišta ribe. Nadalje, riječ je o neselektivnoj tehnici, budući da veliki dio ulova nije iskoristiv ili zbog primjeraka ma tava njih od komercijalne veličine ili zbog primjeraka koji se uopće ne daju prodati. Na taj način se kočarenjem unišriblja mlađ koja neće dostići puni potencijal i veličinu mrijesta, a ujedno se uništavaju i mrjestilišta. 141 Pravilnik o posebnim staništima riba i drugih morskih organizama i regulaciji ribolova u Velebitskom kanalu, No tvanskom kanalu, NN 148/04, 152/04 , vigradskom i Karinskom moru, Prokljanskom jezeru, Marinskom zaljevu i Nere55 /09 i 130/09).
bitom „ (Hrvatski: Bonitet Velebit) /05, 96/06, 123
142 Jurkić i Crnković, 1974, „Riblji fond pod Vele143 Vidi fusnotu 11 144 Državni zavod za statistiku, Godišnjak 2011. 145 , Odjel za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo,
62
„Ribarstvo i prerada ribe“, Hrvatska gospodarska komorasrpanj 2010. 146 Statistički godišnjak za 2010, Državni zavod za statistiku
ms
alo (brodice duže od 12 metara i težine preko 15 GT): bilo ih je 445 u 2009. godini. Proizvodnja e povećala s 44.111 tona 2005. na 66.619 tona 2009. godine. Vidi Tablicu 22.
Tablica 22. Proizvodnja ribe u Hrvatskoj u tonama
Godina Ukupni ulov (u
tonama) Ljuskavci Školjke Riba 2005. 44.111,00 258,00 4.184,00 39.669,00 2006. 52.037,00 298,00 5.036,00 46.703,00 2007. 51.819,00 451,00 5.254,00 46.114,00 2008. 60.187,00 461,00 3.996,00 55.730,00 2009. 66.619,00 529,00 3.294,00 62.796,00
Izvor: Statistički godišnjak za 2010, Državni zavod za statistiku Premda je Hrvatska sredozemna zemlja s velikom ribarskom i pomorskom tradicijom, Hrvatska ima vrlo nisku potrošnju ribe po glavi stanovnika, tri puta manju nego u zemljama EU (22kg po glavi godišnje), čak i manju nego što je svjetski prosjek (10kg po glavi godišnje)147, te iznosi 8.7kg po glavi stanovnika godišnje148. Dakle, hrvatska ribarska industrija te ribogojilišta poglavito su usmjerena na izvoz. Izvoz je veći od uvoza, pa je od ribarstva u posljednjih nekoliko godina ostvarivan vanjskotrgovinski suficit. Čak 65% izvezene ribe odnosi se na uzgoj i izlov tune, koja se revladavajuće izvozi u Japan. Godine 2009. od izvoza ostvareno je 71.788 EUR, što se vidi iz tablice 3. p2 Tablica 23. Iz e voz i uvoz rib
Izvor (u EUR) Uvoz (u EUR) 2008. 2009. 2008. 2009. 64.770,55 71.788,22 16.522,05 8.522,74
Izvor: Statistički godišnjak za 2011, Državni zavod za statistiku Nadalje, zbog zdravih vodnih ekosustava u regiji, uzgajališta školjaka također predstavljaju gospodarsku djelatnost s velikim potencijalom. Trenutno se izrađuje ekonomska analiza uzgoja koljaka za Ličko‐senjsku županiju. U ostalim područjima s manje povoljnim ekosustavima, kao što u Starišs
grad i Malostonski zaljev, razvoj djelatnosti uzgoja školjaka ograničen je:
• ijama, također zbog nepostojanja Narušenom kakvoćom mora zbog onečišćenja fekal
• prikladnih kanalizacijskih sustava i pogona za pročišćavanje otpadnih voda,
• Unošenjem zaraženih školjki iz drugih uzgajališta, Moguće nižom produktivnošću nego u zemljama EU‐a (nedovoljno brendiranje),
• Neodgovarajućom zaštitom prirode u dijelovima Hrvatske te Bosne i Hercegovine (npr. Malostonskog zaljeva)149.
147 G., 2007., Budući izgledi za ribu i ribarske proizvode (Prospects for Fish and Fishery Products )4. Potrošnja
i 2030. Dio 1. Europski pregled Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda Van der Walle,
rib
63
e u Europskoj uniji 2015.148 Vidi fusnotu 2 149 Bavčević, L., et al., 2009, Integralni planovi razvoja uzgajališta školjaka (Integral Plans for Shellfish Farming Development). Razvojni program Ujedinjenih naroda, Hrvatska
Ribarstvo pridonosi zapošljavanju u regiji. Ukupan broj ribara obrtnika 2011. godine u Ličko‐senjskoj županiji iznosio je 68, jedno trgovačko društvo za ribarenje i ukupno 389 ribara koji podmiruju egzistencijalni minimum (ljudi koji nadopunjuju svoj dohodak ili prehranu neintenzivnim ribarenjem), koji možda neće moći nastaviti obavljati takvu djelatnost u skladu s irektivama EU‐a150. Broj ljudi zaposlenih u navedenom trgovačkom društvu za ribarenje
Dminimalan je, a u razdoblju od 2005. do 2008. smanjio se s 22 na 18 zaposlenih151. Prosječna nacionalna bruto plaća u sektoru ribarstva sektoru i ribogojilišta (te u poljoprivredi i šumarstvu) 2008. godine iznosila je 873 EUR mjesečno (632,47 EUR neto), što je najniža plaća među svim sektorima gospodarstva152. Ukupni godišnji neto prihod od ribarstva prema procjenama iznosi 1,1 milijuna EUR, uključujući mjesečni dohodak ribara koji nadopunjuju egzistencijalni minimum koji prema procjeni iznosi 100 EUR). Ribarstvo u Hrvatskoj čini 0,2% BDP‐a, a ribarstvo, zajedno s poljoprivredom, rudarstvom i šumarstvom čini tek 1,75% ukupnih prihoda države (2009.)153. Premda je postotak prema ukupnom BDP‐u mali, ribarstvo predstavlja značajan imbenik u ostvarivanju sigurnosti opskrbom hrane, zaposlenosti, dohotka i pružanja turističkih čusluga. Morsko ribarenje razmatraju se prema scenariju ustaljene prakse za potrebe ovoga izvješća, uglavnom zbog toga što je taj sektor slabo razvijen i nedovoljno reguliran (ustaljene prakse), a ema ni podataka o provedbi, poštivanju i utjecaju zabrana iz 1997. i 2009. godine te ostalih ovezanih propisa u području ribarenja. np
Ribogojilišta Nema preciznih podataka o produktivnosti dvaju uzgajališta pastrve u priobalnom području Velebitskog kanala. Ova uzgajališta ne bi bila moguća bez posebnih uvjeta koji se stvaraju uslijed bočate i hladne vode. Prema Prostornom planu Ličko‐senjske županije, postoje planovi za izgradnju dvaju uzgajališta kalifornijske pastrve, godišnjeg kapaciteta po 1000 tona u Lukovom Šugarju i Senju. Uzgajalište u Lukovom Šugarju u potpunosti je funkcionalno, a očekuje se da će uzgajalište u Senju početi s radom u drugoj polovici 2011. godine. Nadalje, postoji još 17 lokacija za ribogojilišta u prostornim planovima Senja, Karlobaga i Novalje. U tu svrhu izrađuje se studija izvedivosti za otrebe koncesija. Ako rade punim kapacitetom, ova dva ribogojilišta mogla bi ostvariti godišnji pbruto prihod od oko 6.000 EUR (3 EUR po kilogramu154). Za potrebe ovoga izvješća i ribogojilišta se iz raznih razloga razmatraju u okviru ustaljene prakse (BAU). Prvo, premda postoje veliki potencijali za razvoj akvakulture u regiji, nema proizvodnih pogona, ni na rijeci Lici niti na njezinim pritocima, a nema ni planova za izgradnju takvih ribogojilišta. Drugo, nema plana upravljanja invazivnim vrstama. Neautohtone riblje vrste koje su se donosile u prošlosti, kao što su šaran i kalifornijska pastrva, mijenjaju značajke slatkih voda, time smanjujući raspoloživa staništa za autohtone vrste. Treće, otpuštanjem otpadnih voda iz Gospića, Otočca i drugih mjesta smanjuje se kakvoća voda zbog povećanja industrijskih aktivnosti, navodnjavanja ili razvoja turizma. Primjerice, planirana igrališta za golf, o kojima se raspravlja u
150 za gospodarstvo Ličko‐senjske županije
2009. Intervju, Ured
151 Državni zavod za statistiku, Statistički godišnjak152
64
Vidi fusnotu 2 153 Strategija razvoja Ličko‐senjske županije 2011.‐2013. 154 http://www.aller‐aqua.com/cms/upload/Price_development/Developments_in_European_Trout_Sector_June_2011.pdf
poglavlju 2.1., jedna su prijetnja koja se javlja u odnosu na kakvoću vode. Smanjenje kakvoće slatkih voda može ugroziti i postojeća i potencijalna nova uzgajališta pastrva na obali. Trenutno u Velebitskom kanalu nema uzgajališta školjaka, premda je čak prije sto godina postojalo zgajalište kamenica. Obližnje Novigradsko more, koje je dio Velebitskog kanala, najveće je izloviše udivljih dagnji u Hrvatskoj. I ovo je tipičan scenarij ustaljene prakse (propuštene prilike). Trenutno se svake godine izlovi 2.500 tona dagnji i uzgoji 1.000.000 komada kamenica. Hrvatska je jedno od rijetkih područja u kojima je opstala endemska europska kamenica (Ostrea edulis). U većini ostalih dijelova Europe u uzgajalištima kamenica koristi se japanska kamenica (Crossostrea giegas). Trenutno je najveća prepreka dostupnost mlađi. Hrvatska ulaže u istraživanje i razvoj, npr. Razvojno‐istraživački centar Bistrina uspješno je dobio mlađ u kontroliranim uvjetima155. esprijekorni uvjeti voda u Velebitskom kanalu osiguravaju prikladno stanište za razvoj mlađi, a Btime i značajni potencijal za uštedu troškova. U rijekama Velebitskog porječja nema slatkovodnih ribogojilišta. Međutim, postoji jedno uspješno uzgajalište pastrve u blizini (Sinac, rijeka Gacka), u kojem vladaju identični uvjeti. Nema poznatih prepreka za razvoj uzgajališta pastrve u velebitskoj regiji. Godišnja proizvodnja ribe i ribljih roizvoda u ovom uzgajalištu procjenjuje se na 200 tona (85% kalifornijske pastrve, 15% pautohtone potočne pastrve156), ukupne bruto vrijednosti od 1.311.515 EUR u 2010. godini157. Jedna studija iz 2007. godine kojom su se procjenjivale ekonomske koristi (analiza troškova u odnosu na koristi) od obnove uzgoja endemske pastrve na rijeci Gackoj, što je primjenjivo na rijeku Liku i njezine pritoke zbog sličnih značajki (rijeka Lika pritoka je rijeke Gacke), donijela je zaključak da ako se dostigne proizvodnja od 200 tona godišnje, bruto korist iznosila bi oko 2.310.586 EUR izračunato na osnovi 60 HRK/kg, odnosno 8,2 EUR/kg), a procijenjeno je da bi država ostvarila (1.149.451 EUR poreza158. Cijene divlje pastrve kudikamo su više od one uzgojene. Prema trenutnom scenariju ustaljene prakse, koji se temelji na ograničenim dostupnim informacijama, procjenjuje se da ukupna trenutna vrijednost ribarstva iznosi više od dva milijuna EUR za lokalno stanovništvo i poduzetnike te 2,3 milijuna u obliku poreza državi te 17.500 EUR poreznih prihoda za lokalnu samoupravu. Za razliku od toga, u scenariju SEM procjenjuje se da bi uz srednju razinu ulaganja neto godišnji prihodi mogli biti četverostruko veći nego prema scenariju ustaljene prakse, odnosno gotovo 10 milijuna EUR te isto toliko u obliku poreza159. U istom vremenskom roku bi lokalne vlasti mogle ostvariti više od 70.000 EUR godišnje s naslova koncesija. Nadalje, potencijalno povećanja zapošljavanja moglo bi dovesti do značajnih ušteda zbog smanjenja otrošnje na socijalne naknade u ovom području, koje je trenutno pod teretom visoke stope ezaposlenosti (stopa nezaposlenosti 2010. godine u Ličko‐senjskoj županiji iznosila je 20,8%pn
160).
155 azvojnih projekata općine Starigrad, Analiza uzgoja dagnji i kamenica u općini EKOFARM, 2007. općina Starigrad, Plan rStarigrad 156 Leko d.o.o., službene internetske stranice 157 FINA – Financijska agencija, Registar godišnjih financijskih izvješća 158 Čož‐Rakovac, R., 2007. Model obnove uzgoja potočne pastrve: Upitnik, Ličko‐senjska županija 159 Izračun u nastavku temelji se na uspješnim promjerima uzgoja pastrve u Sincu, rijeka Gacka, u gotovo identičnim prirodnim i tržišnim uvjetima koji bi postojali za uzgajališta pastrve na rijeci Lici. U slučaju uzgajališta školjki, izračuni su na dražava sve
65
pravljeni za jugoistočni dio Velebitskog kanala, koji administrativno ne pripada Parku prirode Velebit, ali onjegove prirodne značajke. 160 Pregled gospodarstva Ličko‐senjske županije 2010, Službene internetske stranice Ličko‐senjske županije
2.6 Šume Više od 44% teritorija Hrvatske pokriveno je šumama161. Zakon o šumama (NN 140/05) prepoznaje značaj šuma, pa su šume zbog toga zaštićene. Međutim, programi gospodarenja šumama za osiguranje odgovarajuće zaštite nedovoljno su financirani. Zakonom se utvrđuju mnoge ekosustavn nkcije kao što su: e usluge koje pružaju šume i korisne fu
• zaštita tla od erozije vodom i vjetrom,
• uravnoteženje vodnih odnosa u krajobrazu te sprečavanje bujica i visokih vodnih valova,
• o te opskrba podzemnih tokova i pročišćavanje voda procjeđivanjem kroz šumsko tl
• ku djelatnost, izvorišta pitkom vodom,
odjels•
povoljni utjecaj na klimu i polj
• pročišćavanje onečišćenoga zraka,
• utjecaj na ljepotu krajobraza,
• stvaranje povoljnih uvjeta za ljudsko zdravlje,
a odmor i rekreaciju, •
osiguranje prostora z
• uvjetovanje razvoja ekološkoga, lovnog i seoskoga turizma,
• očuvanje genofonda, očuvanje biološke raznolikosti genofonda, vrsta, ekosustava i krajobraza,
• anjem ugljika te obogaćivanje okoliša ublažavanje učinka »staklenika atmosfere« veziv
• kisikom, očuvanje biološkoga kapitala velike vrijednosti,
brani • značenje u o zemlje i razvoju lokalnih zajednica. U Nacionalnom parku Sjeverni Velebit (NPSV) i Parku prirode Velebit postoje velike šumske ajednice. Šumom je pokriveno 60% površine NPSV‐a, odnosno 55% površine PPV‐a. U tablici 24 alazi se popis 15 šumskih zajednica koje se nalaze u šumskom ekosustavu velebitskih planina. zn T ab ica 24. Šumske zajednice na velebitskim planinama l
• šuma medunca i bjelograba
• e • šuma crnog graba
• šuma crnog bora i putenaste dunjaric
• šuma crnog graba s risjem
• dračik drače s trnovitom krkavinom
• šuma hrasta kitnjaka i običnog graba
m • ora
šuma bukve s velikom mrtvom koprivoretplaninska šuma bukve i gorskog jav
• retplaninska šuma smreke s ljepikom pp
• šuma crne johe s blijedožućkastim šašem m
• kom šašikom • šuma bukve s bjelkastom bekico
ns•
primorska bukova šuma s jese
• šuma hrasta kitnjaka s bekicom
• dinarske bukovo‐jelove šume
• šuma gorskog javora i mjesečarke
• gorska šuma smreke sa šumskim pavlovcem dinarska šuma jele na vapnenačkim blokovima
šuma klekovine bora krivulja i borbaševe kozokrvine
•
I zvor: Plan upravljanja Parkom prirode Velebit, 2007.
66
161 Mamut, M., 2011. Veze prirodnogeografske i sociogeografske osnove Dalmacije s ugroženošću otvorenog prostora požarom – Šumarski list br. 1‐2, cxxxv (2011.), 37‐50
U skladu s pravilnikom o unutarnjem redu Nacionalnog parka Sjeverni Velebit (NN 75/00), sječa i pošumljavanje strogo su zabranjeni (članak 12). Iznimno, sanitarna sječa i pošumljavanje dozvoljeno je u svrhu očuvanja ljudskih šumskih zajednica. Sakupljanje drveta, pošumljavanje i sanitarna sječa dozvoljeni su za vlasnike zemljišta koji još uvijek imaju svoja zemljišta unutar Nacionalnog parka. Međutim, oni vrlo rijetko koriste takvu pogodnost. Ipak, sječa i drvodjelstvo lavni je izvor dohotka u područjima oko parkova, naprimjer u selu Krasno Polje. Tamo se nalaze
gdvije pilane koje posluju na razini koja zahtjeva dovođenje radnika iz okolnih područja Gospodarenje šumama i ekonomsko iskorištavanje dozvoljeno je u većem dijelu Parka prirode Velebit, ali ne i u Nacionalnom parku Paklenica (koji se nalazi u granicama PPV‐a). Gospodarenje i ekonomsko iskorištavanje dozvoljeno je na površini od 81.017 ha, odnosno na 73,7% površine. Šumarstvo i drvoprerađivačka industrija predstavljaju najznačajniju gospodarsku djelatnost i izvor dohotka za lokalno stanovništvo, osobito u kontinentalnim područjima. Osim šuma u nacionalnim arkovima, zaštićene su i šume u područjima u kojima postoji rizik od erozije tla. Takve šume pobično se nalaze na strmim obalnim obroncima prevladavajuće stjenovitog terena162. Šumski ekosustavi osiguravaju vrijedne usluge kao što su: i) kontrola erozije tla, ii) drvni proizvodi (oblovina), iii) pohrana ugljika, iv) zdravstvene usluge – proizvodnja čistog zraka i v) ublažavanje elementarnih nepogoda. Ovo poglavlje bavi se erozijom tla i sekvestracijom ugljika. Prema B. Prpiću, (2002.), procijenjena ekonomska vrijednost sastojine 40 puta je veća od vrijednosti oblovine i šumskih nusproizvoda. To uključuje sve vrijednosti, uključujući one koje se odnose na prječavanje erozije, klimu, stakleničke plinove i ostale163. Ostale šumske usluge, kao što su slatka svoda i ublažavanje elementarnih nepogoda, obrađuju se u poglavlju 3. Međutim, šumske usluge na Velebitu ugrožene su zbog utjecaja šumarske djelatnosti koja rezultira zadiranjem u zemljišta zaštićenih područja i ometanjem ekoloških koridora164. Za potrebe ovog izvješća, pojam „zadiranje“ koristi se da bi se opisalo napredovanje građevina, cesta, željeznica, uređenih putova, komunalne infrastrukture i druge gradnje; uklanjanje ili promjena raslinja (npr. poljoprivredom i eksploatacijom šumskih resursa); ili promjena topografije prirodnih područja kao što su planinski obronci, vodena i močvarna staništa, riječni koridori, vlažni travnjaci, jezera i lokve i zone oko takvih područja. Takvo zadiranje utječe na funkcije i vrijednosti prirodnih područja, kao što je propadanje ekosustavnih usluga, primjerice, smanjenje kakvoće i količine vode, gubitak staništa (vodenih i zemljanih), gubitak sposobnosti ublažavanja poplava ili smanjenje ekoloških procesa165. Ekonomske aktivnosti u zaštićenim područjima i oko njih također mogu dovesti do toga a lokalna zajednica zaposjedne dijelove zaštićenih područja. Takve situacija posljedica su dtradicionalnih ustaljenih praksi u upravljanju prirodnim resursima. Prema Organizaciji za hranu i poljoprivredu (FAO) (2011.), šumarstvo uključuje cijeli spektar ktivnosti koje mogu prouzročiti negativne utjecaje na okoliš ako se obavljaju bez primjene
akvih aktivnosti. aodgovarajućih standarda zaštite okoliša. U tablici 25 nalazi se popis t Tablica 25. Šumarske aktivnosti s potencijalnim utjecajem na okoliš 162 Park prirode Velebit, 2007.. Plan upravljanj Parka prirode Ve eb t, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske 163 Zagreb,
a l i Prpić, B., 1992. Ekološka i ekonomska vrijednost šuma u Hrvatskoj. Šumarski fakultet, Sveučilište u
Monografija šuma u Hrvatskoj 164 ih komponenti koje omogućavaju kretanje populacija živih Ekološki koridor okolišna je komponenta ili niz takvorganizama s jedne lokacije na drugu. 165 Na temelju Odjela za kakvoću vode Vermonta, SAD. http://www.anr.state.vt.us/dec//waterq/wqd_mgtplan/stressor_encroachment.htm
67
Aktivnost* Obavlja se u velebitskoj regiji
(u blizini zaštićenih područja)** Sječa: čista i sele tivna k DA (selektivna sječa) Čišćenje šume spaljivan emj NEŠumske ceste, staze za izvlačenje i dvorišta (izgradnja i korištenje)
DA
Prijevoz debala cestom DA Skladištenje trupaca DA (npr., Štirovača, unutar NP‐a) Prijevoz trupaca vodnim putovima (rijekama/jezerima) NEPilane, proizvodnja ugljena i druge drvne transformacije DA (bez proizvodnje ugljena)Demografska i ekonomska ekspanzija povezana sa šumarstvom DA (npr., Krasno i Kutervo) Pošumljavanje, aforestacija i sadnja zaštitnog pojasa DAIzvor: *FAO (2010.), ** Tihomir Devčić, NP Sjeverni Velebit (glavni nadzornik) i Ivana Maras, dipl.ing.šum. PPV Sama sječa (čista i selektivna) može na mnoge načine utjecati na zemljane formacije i tla, klimu i kakvoću zraka, vodne resurse, vegetaciju, živi svijet u divljini i ribarstvo, tradicionalne kulture i naturalnu proizvodnju, očuvanje i epidemiologiju. Opsežan popis učinaka povezani sa šumarstvom daje se u Tablici 26. Tablica 26. Potencijalni učinci šumarskih aktivnosti u zaštićenim područjima i oko njih Zemljane formacije i tla: ‐ nestabilnost obronaka, riječnih ili
morskih obala ‐ erozija potoka, vododerina ili obala ‐ gubitak nutrijenata i organske tvari ‐ i smanjenje ili preinaka mikroflore
faune ‐ apaciteta za izmjenu smanjenje k
kationa ‐ zbijanje tla ‐ lateralizacija ‐ brazdanje i poplavljivanje tala ‐ ‐ zatrpavanje tala u podnožjima zbog
ekstenzivne erozije i sedimentacije Klima i kakvoća zraka: ‐ više temperature tla ‐ nalne klime sušenje lokalne i regio‐ va oslobađanje plino‐ oslobađanje CO2
Vodni resursi: ‐ smanjenje infiltracije i obnova
podzemnih voda ‐ povećanje oborinskih dotoka ‐ smanjenje baznog tijeka; gubitak
pouzdanog otpuštanja tijekom cijele godine
‐ i povećanje zamućenost‐ ubrzana eutrofikacija ‐ kontaminacija voda
hidrokarbonima, biocidima i sredstvima za zaštitu drva
‐ povećanje sedimenta, sa štetnim učincima na stabilnost kanala, vodnog života, korisnog životnog vijeka vodospreme, navigacije.
Vegetacija: ‐ avljati visoke šume ne mogu se same obn‐ cijele vrste mogu izumrijeti ‐ propadanje genetskog fonda zbog
selektivne sječe visokog drveća ‐ vrste smanjenje ukupne populacije jedne ‐ nepoželjan rast sekundarnih šuma‐ priljev tvrdokornih korova ‐ sjemenjače možda neće preživjeti
mehanička oštećenja i „šok zbog izolacije“ ‐ strojevi, obaranje vjetrom, požari, ilegalna
sječa, stvaranje taloga, hidrološke promjene i intenzivni promjene obrade mogu oštetiti susjedne neposječene šume
‐ na obnovu mogu utjecati promjene u životinjskim populacijama koje djeluju kao oprašivači ili prijenosnici sjemena
‐ obnovi korisnih vrsta može pomoći sječa prestarih ili oštećenih stabala
Živi svijet i ribarstvo: ‐ nuti neke životinje mogu odmah ugi‐ gnjezdilišta, uključujući duplje,
mogu nestati ili se oštetiti ‐ mogu nestati hranilišta ili tereni za
uzgoj ‐ sediment ili krhotine od sječe mogu
oštetiti ili uništiti mrjestilišta i organizmi s dna (bentos)
‐ životinje možda sele na druge lokacije zbog buke i nazočnosti čovjeka
‐ preseljene životinje mogu stvoriti reproduktivni ili drugi stres među postojećom životinjskom populacijom u nesječenoj šumi
Tra nomija dicionalne kulture i ekoosnovnih potreba: ‐ može doći do smanjenja ili
nestajanja tradicionalnih skloništa, hrane i drugih resursa šumskih stanovnika,
‐ u udaljenim područjima može doći do „kulturološkog šoka“ i socijalnih nemira stanovnika
‐ rske oštećivanje ili uništavanje vjei druge vrijedne baštine
‐ ometanje lokalne nenovčane ekonomije (pretpostavljajući da je očuvanje ekonomije osnovnih potreba željeni cilj za lokalno stanovništvo)
Očuvanje: ‐ šteta na postojećim poljima očuvanja
(parkovi, rezervati divljači, zaštićene šume, itd.) izravno ili neizravno zadiranjem u zone razgraničenja oko takvih područja
‐ šteta na područjima očuvanja koja su nejasno zakonski uređena ili koja su slabo razgraničena na terenu
‐ ometanje površina očuvanja koja zahvaćanjem područja koja još nisu fizički ili administrativno izdvojena
‐ smanjenje vrijednosti sadržaja regije vizualno nepovoljnim objektima (koji se vide s cesta, iz naselja, s plovnih rijeka, vidikovaca u parkovima), veća zamućenost vodotokova, krhotine u tokovima, gust
68
‐ ili mogu nestati cijele rijetkeendemske vrste
‐ nekim životinjama mogu pogodovati novi pašnjaci i staništa nastala sječom; međutim, neke od njih mogu postati štetočine ili prijenosnici bolesti
‐ neki biljojedi mogu se preseliti na drugo područje i postati ovisni o poljoprivrednim usjevima
‐ privremeno povećanje ponudedrva za ogrjev
‐ e dugoročno smanjenje ponuddrva za ogrjev
‐ sukob u vezi s prilikama za zapošljavanje ili nepostojanje istih u sektoru šumarstva
‐ zamjena kultivacije
cestovni promet i izmještanje faune Epidemiologija: ‐ veća incidencija malarije (izloženost
ustajalim vodama) i drugih bolesti ‐ a više kontakata među prijenosnicim
abrovirusnih bolesti i ljudi ‐ stvaranje staništa za potencijalne
životinjske prijenosnike bolesti (uglavnom na travnjacima koje napadaju glodavci)
‐ i radnici u šumarijama donositelji bolest‐ smanjenje incidencije izvjesnih bolesti
selektivnim čišćenjem (npr. tripanosomiaze)
Izvor: FAO (2010.) U Hrvatskoj je većina šuma u vlasništvu države166. Na razini države svega je 26% šuma u privatnim rukama, a čak je i u tom slučaju vlasnicima šuma potrebno odobrenje tijela nadležnog za šume za provedbu njihovih planova gospodarenja šumama. Šumama gospodare Hrvatske šume, državno poduzeće za gospodarenje šumama. Sve šume u državnom vlasništvu certificirane su prema standardima Vijeća za nadzor šuma, što znači da se održivo gospodari hrvatskim šumskim površinama od 74%. Certifikat Vijeća znači da se šumama upravlja u skladu sa strogim ekološkim, socijalnim i ekonomskim standardima167. Nadalje, dugoročna vizija Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva (MRRŠVG) odnosi se na proširivanje sustava ertificiranja na šume u privatnom vlasništvu, kako bi se do 2020. godine postigla 100‐postotna ccertificiranost prema standardima Vijeća168. Temeljem prethodne rasprave te u svrhe ovoga izvješća, upravljanje šumarstvom169 u zaštićenim područjima Velebita i oko njih razmatra se prema scenariju SEM, premda tim nije uspio pronaći dokaze o potencijalnim učincima šumarskih aktivnosti, pa u ovome trenutku nije moguće procijeniti tjecaj šumarstva u NPSV‐u i PPV‐u. Iz toga razloga, programe gospodarenja šumama u zaštićenom odručjuup
170 razmatra se prema scenariju ustaljene prakse (BAU).
Prevencija erozije tla Poznata je činjenica da sastojine služe kontroli erozije tla. Krčenjem se može povećati erozija tla, ovisno o namjeni raskrčenih područja. Šume – kroz sustav korijenja stabala i drugih biljaka u šumskom ekosustavu koje čuvaju nutrijente na raspolaganju kroz krošnje i granje, ali i kroz lisnati pokrov tla te sposobnošću reguliranja apsorpcije vode – zadržavaju tlo fiksiranim171. Ova šumska usluga na Velebitu rezultira manjim nestajanjem zemlje i smanjenjem izloženosti stijena. Nadalje, time se povećava optimalna sedimentacija površinskih i podzemnih voda, od kojih se jedan dio 166 Ibid, 2011 167 Službene internetske stranice Hrvatskih šuma 168 Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva 169 Šumarstvo se smatra profesionalnom produktivnom djelatnošću koja iskorištava šumske ekosustavne usluge (oblovina) kao sirovinu u drvnoj industriji. Međutim, „suvremene šumarske“ prakse trebaju uključivati cijeli spektar dimenzija kako bi se osiguralo to da šumarstvo bude podrška divljim staništima, da održava količinu slatkih voda, rekreaciju u prirodi, zaštitu krajobraza i zajednice, zapošljavanja, zaštitu bioraznolikosti, upravljanje slivnim područjima, kontrolu erozije tla i ublažavanje klimatskih promjena (ponori za CO2). 170 Gospodarenje šumama odnosi se na ukupne ekološke, ekonomske, zakonske i društvene aspekte zaštićenih šuma te znanstvene i tehničke aspekte, osobito po pitanju zaštite i regulative. Uključuje gospodarenje za posebne namjene, uk tetiku, rekreaciju, vodoopskrbu, divljinu, divlji svijet, nedrvne proizvode, šumske genetske resurse i druge
mskih resursa.
69
ljučujući esvrijednosti šu171 Ibid, 2010
filtrira prema moru i poboljšava staništa podesna za razvoj ribe. Šume također sprječavaju nastajanje gudura,172 koje bi dodatno mogle uništiti krajobraz i pokrov. Uloga šume u prevenciji erozije tla osobito je bitna na strmim terenima na kojima šume sprječavaju eroziju, ali i smanjuju utjecaje erozije na višim terenima. Prevencija erozije tla općenito je korisna funkcija šuma, osobito a naselja smještena u blizini pošumljenih područjaz 173. Tablica 27 ilustrira važnost šume u manjenje erozije tla174. s T ablica 27. Važnost šum anju erozije te u sprječav la
Vegetacijski pokrov Poljoprivredno
zemljište Livaca Neob đeno ra
polje Bjelogorična
šuma Crnogorična
šuma Godišnji gubitak zemlje (tona/km2)
1000
80
7
5
1
Izvor: Ursic, Dendyu (1985) Eksperiment u Abrami (Istra, Hrvatska) proveden 1970. godine pokazao je kako šume drastično utječu na sprječavanje erozije u akvatičkim područjima. U drenažnom području Bračane na rijeci Mirni, godišnji erozijski depoziti na golim, strmim dijelovima iznosili su čak 5.380m3/km,2 dok su a zelenim pokrovima s nešto stabala rezultirali s 590m3/km2 i, končano, na lokacijama gdje su se nnalazila hrastova šuma 624m3/km2 175. Tim za valorizaciju nije pronašao podatke o eroziji tla u velebitskoj regiji, a Hrvatska je posljednjih godina povećala svoje šumske površine. Prema FAO‐u, 34,3% ili oko 1.920.000ha površine rvatske je pošumljeno. Od tih pošumljenih površina, 0,4% (7.000 ha) razvrstano je kao primarne H
šume, koje su biološki najraznovrsniji oblik šuma s najvećom pohranom ugljika176. Unatoč tome, smatra se da je PPV izložen visokoj prijetnji jednog od najozbiljnijih problema erozije tla u Europi, koji je izazvan intenzivnim krčenjem u prošlosti čime ni nitko nije pozabavio. To je veliki problem u obalnom dijelu rezervata biosfere Velebit. Nadalje, trenutne aktivnosti koje pridonose eroziji tla, i to u već osjetljivoj regiji, uključuju: gradnju novih šumskih putova i cesta, ilegalni lov, povećanje turizma, intenzivno iskorištavanje vodnih resursa, branje bilja i lov leptira te širenje urbanih područja duž obale177. To bi moglo dovesti do značajnog smanjenja prihoda od urizma kako park nastavlja zanemarivati programe posjeta i praćenja zbog nedovoljnih sredstava inanciranja, što je tipičan primjer ustaljene prakse (BAU). tf
Pohrana ugljika U novije vrijeme, a i u svjetlu toga što države poduzimaju radnje za ublažavanje promjena klime, odnosno prilagođavanje takvim promjenama, zaštićena područja pojavila su se kao jedna od strategija za ublažavanje promjena klime. Zaštićena područja osiguravaju značajnu uslugu pohrane
ljišn vod vodozne erozije. 172 „Gudura“ je zem a formacija uža od kanjona i često je proiz
173 002. Općekorisne funkcije park šuma Vrhovec, Jelenovac, Pantovčak, Prekrižje, Kraljevec, Zelengaj i Tuškanac – rok; Šumarski fakultet, Sveučilište u Zagrebu.
Prpić, B., 2Dubravkin put – Cm174 Ibid, 1985 175 , Kraljevec, Zelengaj i Tuškanac – Prpić, B., 2002. Općekorisne funkcije park šuma Vrhovec, Jelenovac, Pantovčak, PrekrižjeDu
70
bravkin put – Cmrok; Šumarski fakultet, Sveučilište u Zagrebu. 176 http://rainforests.mongabay.com/deforestation/2000/Croatia.htm#03‐deforestation 177 http://www.campparadisodrage.com/english/surroundings/nature‐parks/nature‐park‐mount‐velebit.html
ugljika: milijuni tona ugljika akumulirani su u pošumljenim dijelovima zaštićenih područja. š jVrijednost takve usluge i moguće plaćanje za istu u žari tu e trenutnih rasprava.
U cijelom svijetu čišćenje šuma doprinosi emisijama CO2 u iznosu od 20%. Smanjenje gubitaka šuma smanjuje i emisije, pa je to jedna od ključnih usluga koje se osiguravaju u zaštićenim područjima. Plaćanja za pohranu ugljika u zaštićenim područjima mogla bi rezultirati značajnim prihodima za zemlje koje imaju sastojine (odnosno devizne transfere i sredstava financiranja iz kojih se podmiruje prelazak na održivo upravljanje ekosustavima (SEM). Argument za takav prelazak valjan je ako su zaštićena područja pod izravnom prijetnjom krčenja. Izravne prijetnje uglavnom uključuju nezakonitu sječu, a moguće i zakonite šumarske aktivnosti unutar zaštićenih područja, kao što je slučaj u PPV‐u.
Stvarni iznos sekvestracije ugljika u šumi ovisi o velikom broju čimbenika, uključujući regiju države u kojoj se nalazi, vrstu i mješavinu stabala u šumi, starost stabala, klasu zemljišta (što se odnosi na visinu dominantnih stabala starih 50 godina) te referentnom zemljištu koje se uzima kao ishodište (npr. čisto posječena šuma, oranica ili pašnjak). Naprimjer, američka Agencija za zaštitu okoliša (EPA)178 procjenjuje da sadnja jednog jutra stabala na rubnim dijelovima može rezultirati sekvestracijom od 0,6 do 1,6 metričkih tona ugljika godišnje u prvih pet godina rasta. Ako pretpostavimo da će se sadnjom jednog jutra stabala na jugoistoku SAD‐a dobiti sekvestracija od oko jedne tone ugljika svake godine (nešto manje od medijana procijenjenog raspona prema EPA‐i) a ta je tona ugljika sadržana u 3,67 tona CO2, tada će jedno jutro stabala posađenih na rubnim dijelovima rezultirati sekvestracijom (uštedom, smanjenjem ili sprječavanjem otpuštanja u atmosferu) količine od oko 3,67 tona ugljičnog dioksida godišnje u prvih pet godina.
Trenutno je 2.135.000 hektara površine Hrvatske pokriveno šumom, a velebitske šume čine oko 5% ukupnih šuma u državi179. Park prirode Velebit (uključujući NPSV) ima više od 117.034 hektara (ili 289.074 jutara180) autohtonih šuma, koje pohranjuju oko 1.069.574 tona CO2 (1 jutro = 3,7 tona CO2), tržišne vrijednosti od 8.342.677 USD (6.061.097 EUR), uzimajući u obzir konzervativnu vrijednost od 7,8 USD po toni CO2 (Hamilton i dr., 2010.)181. Međutim, prema protokolu iz Kyota priznaje se oko 53.282 tona CO2182. Dakle, tržišna vrijednost prema Protokolu iz Kyota iznosi oko 415.599 USD (302.436 EUR), uzimajući istu konzervativnu tržišnu vrijednost od 7,8 USD po toni CO2. Ako se primijeni viša cijena po toni CO2 (14,5 EUR)183, tada bi vrijednost iznosila 772.589 EUR. Pod pretpostavkom da svi ostali čimbenici ostanu konstantni (cijena ugljikovog kredita, minimalni porast zaliha), tada je to procijenjena vrijednost usluga pohrane ugljika u šumama koju osigurava PPV u trenutku kada Hrvatska postane članicom EU i uđe u sustav ETS (Europski sustav trgovanja ugljikom) 2013. godine. Ukupna vrijednost ugljika pohranjenog u PPV‐u, primjenom europskog
178
179 http://www.epa.gov/ FAO, Pregled zemlje
180 Konverzija: 1 hektar = 2,47 jutara 181 Prema Hamiltonu i drugima. (2010), cijene ugljičnog kredita šuma bile su u rasponu od 0,65 USD/tCO2 do više od 50 USD/tCO2, ali je s vremenom određena prosječna cijena ponderirana u odnosu na količinu određena na razini od 7,88/tCO2, i to je cijena koja se koristi za izračun procijenjene vrijednosti. 182 Procjena koja se temelji na udjelu velebitske šume u ukupnim šumskim površinama u državi i procjeni kapaciteta po
71
hrane CO2 koju priznaje Sporazum iz Kyotoa. Hrvatske šume ne smatraju konkretne podatke o šumskom fondu javnima. 183 Forbes (2009.). Procijenjeni trošak ugljika varira, ali se povećava, neovisno o tome tko radi izračun. A. Sundaram sa Sveučilišta u Dartmouthu daje prosječnu cijenu od 20 USD po toni ugljičnog dioksida – što je u skladu s cijenama Europske unije u posljednje dvije godine. Ako pogledamo u budućnost, neprofitni Centar za istraživanje odgovornosti ulagača određuje cijenu ugljika na razini od 28,24 USD po toni u 2012. godini. http://www.forbes.com/2009/06/03/cap‐and‐trade‐intelligent‐investing‐carbon.html
prosjeka za 2009. godinu, iznosit će 15,5 milijuna EUR. Prema tome, u svrhe ovoga izvješća, usluga pohrane ugljika u šumama razmatra se prema scenariju SEM.
Do sada nisu uspostavljene strukture za trgovanje emisijama u Hrvatskoj, ali pripreme su u tijeku. Hrvatska je ratificirala Sporazum iz Kyoto 2007. godine. Od tada je donijela propise i poduzimala radnje u svrhu ispunjavanja svojih obveza prema UNFCC‐u, ali i prema EU‐u u području promjene klime i smanjenja emisije stakleničkih plinova. Hrvatska je donijela Uredbu o emisijskim kvotama stakleničkih plinova i načinu trgovanja emisijskim jedinicama (NN 142/08, 113/10), koja uključuje i industrijske emisije, ali i emisije civilnog zrakoplovstva i Plan raspodjele emisijskih kvota stakleničkih plinova (NN 76/09). Nakon toga, uslijedila je raspodjela nacionalne kvote među industrijama.
Protokol iz Kyota priznao je manje od 10% ukupne nacionalne sekvestracije ugljika. Ovisno o pregovorima koji su u tijeku, Hrvatska bi uskoro mogla dobiti veći limit (972.000 tCO2), što znači da će svaka šuma (uključujući velebitsku) dobiti veći doprinos ukupnom cilju prema Sporazumu iz Kyota, a time i dobiti veću vrijednost proporcionalnih ušteda za Hrvatsku, odnosno bit će potrebna manja ulaganja ili kupnja dozvola za emisiju ugljičnog dioksida. Nadalje, cijena tone CO2 u stalnom je porastu (procjenjuje se na razini od 16 EUR do 2010. godine 184), pa će ukupna vrijednost ekvestracije ugljika vjerojatno biti kudikamo veća185. s
3 Boljitak čovjeka U ovom poglavlju raspravlja se o tome kako ekosustavi pridonose boljitku čovjeka osiguravanjem čiste slatke vode kojom se održava zdrava populacija, a šumske ekološki sustav pomaže spriječiti i ublažiti prirodne katastrofe. Osim toga, ovo poglavlje govori o tome kako ekosustavi pridonose manjenju siromaštva potpomaganjem proizvodnje stoke i mliječnih proizvoda, meda i usjeva, te odatnim prihodima od turizma u prirodi. sd
3.1 Slatka voda
Područje Parka prirode Velebit odlikuje se složenim obrascima količine padalina. U najvišim predjelima Velebita prosječna godišnja količina padalina premašuje 3.000 mm, a oborine većinom padaju u najizloženijim područjima južnog Velebita (1.200–3.000 metara). Ukupne količine padalina opadaju od jugoistoka prema sjeverozapadu. U rubnim dijelovima Like godišnja količina padalina (1.884 mm) veća je nego ona na obalnom nagibu Velebita (1.188 mm). Gotovo dvije trećine padalina mogu se pojaviti u zimskoj polovici godine.
Na Velebitu broj dana sa snježnim pokrovom visine iznad 30 cm jako oscilira. Procjenjuje se da su najviši dijelovi Sjevernog Velebita pokriveni snijegom oko 70 dana godišnje, a vrh Južnog Velebita pokriven je snijegom više od 100 dana godišnje. Na ličkoj kosini Velebita snježni pokrivač može
184 Procjena koja se temelji na udjelu velebitske šume u ukupnim šumskim površinama u državi i procjeni kapaciteta po konkretne podatke o šumskom fondu hrane CO2 koju priznaje Sporazum iz Kyotoa. Hrvatske šume ne smatrajujavnima. 185 Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog planiranja i graditeljstva, 2011. Nacrt nacionalnog plana provedbe članka 3.4 Sporazuma iz Kyota.
72
trajati između 20 i 40 dana186. Dio kišnih oborina i otopljenog snijega u PPV završi u podzemnim spremnicima i izvorima. Većina voda koje padaju u zapadnom dijelu Nacionalnog parka teče kroz podzemne kanale do Jadranskog mora, zbog čega voda u tom obalnom dijelu postaje boćata i izuzetno čista187.
Poduzeće Vodovod Senj d.o.o. glavni je distributer vode iz rijeke Like. Samo klor se dodaje prije distribucije koju provode lokalni distributeri vode. Postoje četiri poduzeća u Ličko‐senjskoj županiji, kao i poduzeća izvan županije, koja zajedno opskrbljuju vodom gotovo 40.000 stanovnika. Vodovod Senj d.o.o. opskrbljuje vodom kontinentalni dio Grada Senja (kao administrativne jedinice), i još je prodaje gradovima odnosno općinama Senj, Rab, Pag, Novalja i Karlobag. Vodovod Senj d.o.o. izravno opskrbljuje vodom 25.316 ljudi u tim županijama188. Grad Gospić, sa 12.980 stanovnika189, također dobiva vodu iz poduzeća Vodovod Senj d.o.o. Ovo poduzeće opskrbljuje vodom zahvaćenom iz rijeke Like kroz podzemni tunel koji prenosi vodu od Like do rijeke Gacke. rocjenjuje se da 35% te vode potječe iz velebitskog sliva190. Ukupno više od 75.000 ljudi imaju
zaPkoristi od čiste vode iz štićenih područja na Velebitu. Godišnja proizvodnja voda varira od 3.500.000 m3 do 3.800.000 m³ (prosječno 3.650.000 m³). Cijena voda (u m3) različita je u različita godišnja doba. Na primjer, 0,27 EUR (1,98 HRK) naplaćuje se u srpnju i kolovozu, a 0,26 EUR (1,89 HRK) u ostalom dijelu godine. Srpanj i kolovoz su mjeseci s najvećom potražnjom za vodom zbog turističke sezone. Nadalje, cijena vode je iznimno niska u usporedbi s prosjekom u EU‐u. Trenutno je uobičajena cijena vode po m3 u EU‐u oko 5 EUR struktura: voda: 20%, otpadne vode: 44%, vodna naknada: 14%, naknada za otpadne vode: 2% te (PDV: 20%)191. Nadalje, gubici u distribucijskoj mreži u Ličko‐senjskoj županiji procjenjuju se na 59%192. Međutim, to nije isključivo problem Ličko‐senjske županije, nego Hrvatske općenito – prosječan gubitak u distribuciji općenito u cijeloj Hrvatskoj iznosi (46%)193. Najveći gubici zabilježeni su u Općini Plaški, Karlovačkoj županija, sa 80% gubitaka u distribuciji194. Subvencionirane cijene vode i gubitaka u udistribucijskoj mreži tipičan su scenarij BAU. U prosjeku se vrijednost godišnje proizvodnje vode procjenjuje na 949.000 EUR (po 0,26 EUR/m3), eđutim, s realističnijeg aspekta, uzimajući u obzir EU prosjek, ta vrijednost iznosi 18.5 milijuna m
EUR, čime bi se mogle platiti neke od navedenih vanjskih utjecaja. Postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda su malobrojna i većinom nisu u funkciji. To je još jedan evidentan scenarij BAU. On je uzrokom značajnih negativnih vanjskih utjecaja. Većina velikih naselja nema nikakva postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda koja su u funkciji niti dovršeni kanalizacijski sustav, a većina površinskih voda (kišnih oborina), kao i velik udio voda iz zahodskih
186 /surroundings/nature‐parks/nature‐park‐mount‐velebit.
Sjeverni Velebit, intervju dan 8. veljače 2011. god. http://www.campparadisodrage.com/english
187html
Dubravka Kljajo, geolog, stručnjak za Nacionalni park188 opskrbno poduzeće Vodovod Senj d.o.o. Vodo189 Državni zavod za statistiku, popis stanovništva 2001. 190 . Stroj, A. 2010. Podzemni tokovi u zaleđu krških priobalnih izvora na području Velebitskog kanala. Doktorska disertacijaRudarsko‐geološko naftni fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska. 191 onalni portal. Cijena vode u nekim
‐countries/ Euro‐mediteranski informacijski sustav o know‐how u vodnom sektoru, internaci
ing‐some‐eupanj 2008.)
zemljama EU‐a. http://www.emwis.net/topics/waterpricing/water‐pric192 tter – Povremeno glasilo Instituta za javne financije (br. 37, sr NewsleAn
73
to Bajo i Branimir Filipović: Učinkovitost opskrbe vodom u Hrvatskoj 193 Ibid 4. 194 Izvješće o sustavu distribucije vode u Općini Plaški, Program Ujedinjenih naroda za razvoj, Ured u Hrvatskoj, 2011. god.
jama i sustava otpadnih voda s otvorenim kanalima završava u rijekama i potocima. Tipičan primjer e grad Gospić, glavni grad županije, koji ima samo djelomično izgrađen kanalizacijski sustav koji
jispušta otpadne vode u potoke i rijeke (Novčica, koja je pritoka rijeke Like) bez ikakve obrade. Za potrebe ovog izvješća, i na temelju navedene ekološke problematike, sadašnje gospodarenje vodom u Ličko‐senjskoj županiji razmatra se u sklopu scenarija BAU. Međutim, većina negativnog učinka događa se u donjem slivnom području. Na primjer, to je slučaj u obližnjim gradovima kao što su Gospić, Lički Osik, Perušić i Otočac, u kojima voda nije prikladna za navodnjavanje voća, povrća i ostalih poljoprivrednih proizvoda. To može dovesti do značajnih ekonomskih gubitaka i dravstvenih problema za lokalno stanovništvo. Međutim, dalje nizvodno voda se pročišćava zbog zvećeg unosa vode i prirodnog pročišćavanja kroz ekosustave. U drugim regijama, u kojima nema dostupne takve čiste vode, kao što su Osječko‐baranjska županija u sjevernoj Hrvatskoj, trošak obrade vode prije distribucije procjenjuje se na 0,44 EUR/m3, dok na Velebitu ulaganja potrebna za obradu vode prije distribucije iznose samo 0,0037 EUR/m³. ista voda iz zaštićenih područja na Velebitu predstavlja dodatne uštede za Ličko‐senjsku županiju Čkoje se procjenjuju na 155.322 EUR (0,43 EUR/m3)195. Za prelazak na scenarij SEM bit će potrebna značajna reforma politike i ulaganja (uključujući
ože djelomično rješavati politikom usklađivanje s direktivama i praksom EU‐a), što se modređivanja realističnih cijena vode.
74
195 Trošak u Sjevernoj Hrvatskoj (0,44 EUR) minus trošak na Velebitu (0,0037 EUR) * prosječna godišnja proizvodnja vode (3.560.000 m3).
3.2 Sprječavanje i ublažavanje katastrofa Šuma u krškim196 formacijama osobito je važna za sprječavanje prirodnih katastrofa u vezi s erozijom. Na primjer, nakon ogoljenja šuma zbog požara erozija tla se intenzivira zbog visoke propusnosti krškog terena za vodu i nagiba zemljišta. Više od 75% mediteranskog krša ima stupanj nagiba od 5%, a to ima za posljedicu visok stupanj mehaničkog osiromašenja i interakcije s vodom197. Šume zatim pomažu umanjiti rizik od erozije povezan s krškim formacijama zemljišta. Osim erozije tla, degradacija šuma u slučaju šuma na krškim područjima utječu na režime oda, a također dovode do stvaranja vkamenih kosina198. Loše gospodarenje šumama i erozija zbog ogoljivanja šumskih terena u krškim područjima koja je njegova posljedica mogu biti skupi. Jedan takav primjer je odron kamenja u studenom 2010. god. između Makarske i Vrgorca, na dalmatinskoj obali, gdje su stijene blokirale promet na državnoj prometnici između Makarske i njezinog zaleđa. Hrvatske ceste (državno poduzeće za cestogradnju i održavanje cesta) navele su da će kratkoročno rješenje uklanjanja stijena i postavljanja mreža za sprječavanje odrona koštati 328.737 EUR199 (Okvir 6.); i da će, dugoročno, biti troškovno učinkovitija izgradnja tunela nego povremeno uklanjanje stijena. U travnju ove godine (2011.) započela je izgradnja tunela vrijednog 3,4 milijuna UR
Okvir 6. Odron kamenja između Makarske i Vrgorca na dalmatinskoj obali, Hrvatska, 2010. god.
200. Na nacionalnoj razini 2005. god. je uloženo 9,5 milijuna HRK (1,3 milijuna EUR) u sanacije Eodrona zemlje na lokalnim i regionalnim prometnicama u Hrvatskoj. Na navedenom području odrona nema aktivnosti pošumljavanja zbog činjenice da se ovo krško područje sastoji od živih stijena. Pretpostavlja se da su u prošlosti stijene bile pokrivene slojevima la i šume201, a stoljeća neplanirane sječe i erozije dovele su do potpune ogoljenosti stijena, koju tviše nije moguće popraviti202. S druge strane, u Ličko‐senjskoj županiji, Odjel za ceste održava i upravlja većinom kopnenih cesta u županiji, gdje šuma prevladava kao pokrov tla. Prosječna godišnja potrošnja Odjela na odrone zemlje procjenjuje se na 4.110 EUR. Prosječan godišnji broj malih odrona kamenja je 30 na 1.355,4 196 Krška topografija je geološka formacija oblikovana otapanjem jednog ili više slojeva otopivih stijena, obično karbonatnih stijena kao što su vapnenac ili dolomit. 197 Mamut, M., 2011. Veza prirodnogeografske i sociogeografske osnove Dalmacije s ugroženošću otvorenog prostorapožarom – Šumarski list No. 1–2, cxxxv (2011.), str. 37‐50. 198 ravna Engl. escarpment je strma kosina ili dugačka litica nastala erozijom ili rasjedima koja odvaja dva relativno po
tunela u Stupici započet će za nekoliko dana, 1. 4. 2011. dručja različitih nadmorskih visina.
199 greba: Izgradnjanj 2011.
Slobodna Dalmacija, Novost iz Za200
75
Priopćenje za tisak Hrvatskih cesta, trava201 Hrvatski šumarski institut, 2011. 202 Hrvatske šume, Uprava šuma Split, 2011.
km prometnica (75% ukupnih prometnica u županiji). Ostale prometnice preko PPV‐a su lokalne i ržavne. Tijekom 2010. god. nisu prijavljivani incidenti s odronima zemlje ni u PPV‐u ni u obalnom dpodručju. Iako u 2010. god. Park prirode Velebit nije ulagao u pošumljavanje, 11.644 EUR uloženo je u protupožarnu zaštitu šuma. Međutim, u Ličko‐senjskoj županiji i ostalim dijelovima Hrvatske odišnje se ulaže mnogo novca u redovno održavanje, kao i u intervencije suzbijanja požara. Tablica 8 prikazuje ulaganja u državne prometnice u Hrvatskoj između 2001. i 2008. god. g2 T ablica 28. Ulaganja u državne prometnice u Hrvatskoj, između 2001. i 2008. god.
Izdaci (u milijuna EUR) 2001. 2002. 2003.
2004.
2005. 2006.
2007.
2008.
Ukupna.
Redovno održavanje 22,8 38,3 42,2 50,5 48,6 52,9 56,0 62,2 373,4Neplanirano/intervencije 14,9 29,9 31,1 46,2 42,7 53,6 53,2 99,8 371,5Ukupno 37,7 68,2 73,3 96,8 91,3 106,4 109,2 162,0 744,9Izvor: Zbornik Četvrtog hrvatskog savjetovanja o održavanju cesta, 2009. Pošumljavanje je skupa i dugoročna aktivnost, međutim, isplativa i korisna. Na primjer, ulaganja u pošumljavanje u Ličko‐senjskoj županiji u Senjskoj dragi već pokazuju korisne rezultate koji su idljivi u smanjenju naleta vjetra, smanjenju poplava i bujica, smanjenju klimatskih ekstrema, vstvaranju uvjeta za pojavu vode za piće i povećavanje turističkih vrijednosti krajobraza203. a potrebe ovog izvješća, sadašnja situacija s obzirom odrona kamenja smatra se SEM‐om. U ovom cenariju, šumski resursi su nužan čimbenik u stvaranju ušteda u troškovima popravka cesta. Zs
3.3 Doprinos smanjenju siromaštva Procjena učinaka ekosustava u zaštićenim područjima na siromaštvo složena je zadaća i potrebno joj je obratiti pozornost u cijelom nizu pitanja povezanih sa siromaštvom u ruralnim područjima, kao što su dohodak, sigurnost zarada za život, pristup infrastrukture i tržištima, obrazovanje, osnaživanje, rodna jednakost, te pristup prirodnim resursima. Takva problematika prelazi ograničene razmjere ovog izvješća, koje će se usredotočiti na koristi povezane uglavnom s poljoprivredom.
Travnjaci, stoka i mljekarstvo Usluge ekosustava zaštićenih područja Velebita osiguravaju većinu ulaznih sirovina za proizvodnju goveda i mljekarstvo, kao što su čista voda i dobro krmivo za životinje. Ekosustavi osiguravaju ne samo visoku kakvoću proizvoda, nego i povjerenje i lojalnost kupaca koji su sve više zabrinuti zbog koliša i kvalitete prehrambenih proizvoda. U regiji Velebita postoji raspon visokog i niskog aslinja, koji je temeljna hrana za goveda. V. Tablicu 29. or
76
203 Prpić, B., 1992. Ekološka i ekonomska vrijednost šuma u Hrvatskoj, Šumarski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Monografija o šumama u Hrvatskoj.
T
ablica 29. Zajednice livada, vriština i trava na Velebitu
• Travnjak trave tvrdače (As. Nardetum strictae) razvija se na kiselom, dubokom tlu, najčešće na dnu ponikvi
• krške Kamenjarski pašnjak šaša crljenike i žute zečine (As CariciCantaureetum rupestrisis)
• Zajednica vriska i travolisnog zvonca (As. SaturejoEdraianthetum) u submediteranskom
na izrazito skeletnom tlu samo stojine
području
• (Genista radiat rijetke saVrištine e)
• riština Juniperus nana i Arctostaphylos uvarsi Vu
Zajednice visokih zeleni
• strijskog zmijka Dinarske zajednice ljepike i au(Doronicetum austriacae)
• Zajednica strička i jedića (As. CarudoAconitetum)
Zajednica planinske zečine i planinskog luka (As. CentaureoAllietum victorialis)
Biljne zajednice livada i vriština • Rudine uskolisne šašike i oštrog šaša (As. Seslerio
tenuifoliaeCarietum firmae) – na najhladnijim i najizloženijim vrhovima velebitskih planina
• Planinske rudine vazdazelenog šaša i uskolisne šašike (As. Carici sempervirentiSeslerietum tenuifoliae)
• Planinske rudine kitajbelovog šaša i alpske um sunčanice (As. Carici kitaibelianae Heliantehem
alpestris) • Planinske rudine kitajbelovog šaša i balkanske
elianae Heliantehem sunčanice (As. Carici kitaib umcanum f. balcanicum)
• Rudine oštre vlasulje (As. Festuceum bosniacae) je prevladavajuća rudina na nižim toplijim položajima
• g trpuca (As. Livade uspravnog ovsika i srednjeBromoPlantaginetum mediae)
• aci sveze (Scorzoner on Submediteranski travnj ivillosae)
ilinum • Bujadnice – sastojine s Pteridium aqu•
Izvor: Plan upravljanja Parka prirode Velebit Regije Velebita savršeno su stanište za endemsko govedo buša. To je jedina pasmina koja može preživjeti oštre zime i pase na visokim nadmorskim visinama, i njoj nije potrebno mnogo njege ni vode. Buša je manja krava od konvencionalnih pasmina kao što su Holstein i Simmental, i njezina je produktivnost manje u gotovo svakoj domeni – ona daje 700‐800 litara mlijeka godišnje, dok je rosjek u Ličko‐senjskoj županiji 1.994 po grlu, a hrvatski prosjek 2.275 po grlu204. Zbog toga su ptroškovi mljekarske proizvodnje od buše niski. Također, buša je od kritičnog značenja za ekosustav jer ona regulira prirodne livade i travnjake. Dramatičan pad broja jedinki ove endemske pasmine rezultirao je gubitkom staništa biološke raznolikosti, kao i povećanjem invazivnih vrsta (šuma i korova). Šuma se smatra invazivnom vrstom zbog odsutnosti životinja koje pasu travu (velike divljači kao što su jeleni, divokoze i goveda), prirodnih i pripitomljenih, šuma preuzima livade. Iako livade, vrištine i vrijesci nisu ndemske (proizašle iz ljudskog djelovanja tijekom desetljeća), one se sada smatraju integralnom evrijednošću parka. Populacije ostalih životinja koje pasu travu (divokoza, jelena itd.) također su smanjene zbog intenzivnog lova, unatoč zabrani lova u području Nacionalnog parka i 500 metara oko njega. Iako Park ima planove za očuvanje autohtonih pasmina hrvatskih goveda, za te planove nisu osigurana financijska sredstva. Osim toga, održavanjem livada i travnjaka životinja koje pasu travu također ridonose održavanju skijaških padina i staza za skijaško trčanje. To ima učinak smanjenja troškova a djelatnost zimskog turizma (skijanje). O turizmu se raspravlja u poglavlju 3.4. pz
77
204 Hrvatska poljoprivredna agencija, 2010. god.
U Ličko‐senjskoj županiji ima samo 50 buša, a broj grla stoke različitih drugih pasmina je 7.320205. Većina buša živi u najjužnijoj županiji, Dubrovačko‐neretvanskoj, ali ta se populacija do 2010. odina smanjila na 25 bikova, 240 krava i 185 jedinki mlade dobne kategorije na području cijele gHrvatske206. Mlijeko buše je izvrsne kakvoće, sa 4‐6% mliječne masti207. Iz tog razloga lokalni proizvođači sira vrlo su zainteresirani za povećanje broja krava buša, te za otvaranje malih poljoprivrednih gospodarstava i zimskih “stanica” (ljeti se buše vode na više nadmorske visine, gdje planinske trave daju poseban okus mlijeku). Osiguran je otkup cjelokupne proizvodnje i lokalni proizvođači sira uvjereni su da sir načinjen od mlijeka buše može dostići najmanje 100% višu cijenu od ostalih velebitskih sireva208. Osim toga, poljoprivrednici su uvjereni da će buša donijeti slične koristi kao spješna stara istarska pasmina goveda “boškarin”u 209, čija je cijena mnogo viša od obične ovedine210. Međutim, prema scenariju BAU, postoje značajne zapreke ponovnom uvođenju buše:
• nije
g
Postoje mnoge male čestice livada ili zaraslih livada koje nisu u upotrebi i čije vlasništvopoznato ili se osporava
• Postoje mnoge male čestice livada ili zaraslih livada čiji ih vlasnici ne žele ni iznajmiti ni bog nedostatka sredstava i zemljišta prodati, pa je zbog toga dostatnost krmiva upitna, ne z
iholoških razloga •
općenito, nego iz socijalnih i ps
• Visoki početni troškovi (izgradnja zimskih skloništa) Nedostatak jedinki za rasplod
• Značajno smanjenje financijskih poticaja za držanje i uzgoj hrvatskih endemskih pasmina211.
U sadašnjem scenariju BAU, hrvatska vlada plaća neznatne subvencije za potporu ponovnom uvođenju i uzgajanju endemskih vrsta životinja koje pasu travu: na primjer, 3.000 kn (405 EUR212) godišnjih subvencija za endemsko govedo (lička buša je u ovom slučaju najrelevantnija), 600 HRK (81 EUR) za magarce (primorsko‐dinarski magarac kao najrelevantniji) i 350 HRK godišnje (47 UR) za ovce213. Uz pravilno upravljanje držanje magaraca ima dodatni turistički potencijal (jahanje
Emagaraca uz vodiče u parku). U scenariju BAU sve se više obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava zatvara, a podržava se masovna konvencionalna proizvodnja, ako se ne sufinanciraju sustavima subvencija velikim poljoprivrednicima s pristupom međunarodnim sredstvima, npr., IPARD‐u214. Ako se BAU nastavi, 205 2 Ekonomski pregled Ličko‐senjske županije,206
003.; Upravni odjel za gospodarstvo Ličko‐senjske županije Hrvatska poljoprivredna agencija, 2010. god.
207 Hrvatska poljoprivredna agencija, Intervju 208 Tomaić commerce, Mljekara Runolist, Intervju 209 Boškarin je tradicionalna, autohtona, istarska pasmina goveda (Istra je poluotok na sjevernom Jadranu). Više mu ne pr ga proizvoda od boškarina (osobito mesa) zbog kojeg je uzgoj boškarina ijeti izumiranje zbog razboritog marketinisplativ. 210 AZRRI – Agencija za ruralni razvoj Istre 211 Mjere 101 “Ulaganja u poljoprivredna gospodarstva”, 103 “Ulaganja u preradu i trženje poljoprivrednih i ribljih proizvoda” i 302 “Diverzifikacija i razvoj ruralnih gospodarskih aktivnosti”. Ukupna sredstva IPARD‐a na raspolaganju za Re a EUR (Izvor: Agencija za plaćanja u poljoprivredi, publiku Hrvatsku, u razdoblju 2007.‐2011., iznosi 179 milijunribarstvu i ruralnom razvoju) 212
78
Prosjek tečaja Hrvatske narodne banke u siječnju 2011. god. 213 AZO [http://www.azo.hr/Default.aspx?art=538, konzultacije održane 25. veljače 2011. god.] 214 Mjere 101 “Ulaganja u poljoprivredna gospodarstva”, 103 “Ulaganja u preradu i trženje poljoprivrednih i ribljih proizvoda” i 302 “Diversifikacija i razvoj ruralnih gospodarskih aktivnosti”. Ukupna sredstva IPARD‐a na raspolaganju za Republiku Hrvatsku, u razdoblju 2007.‐2011., iznosi 179 milijuna EUR (Izvor: Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju).
vjerojatno je da će se produktivnost Velebita i okolnih područja potpuno prebaciti na aktivnosti roizvodnje kojima se troše resursi, uz kratkoročne koristi i negativne vanjske utjecaje215 povezane
ps propadanjem krajobraza i popratnim gubicima i u kvaliteti života i zdravlja lokalnog stanovništva. Suprotno situaciji u scenariju BAU, u scenariju SEM će primjereno financiranje programa očuvanja i povećanja ulaganja u poljoprivredne prakse “ozelenjivanja” rezultirati u većoj konkurentnosti, višim cijenama i održivijim profitnim maržama za proizvođača. Na primjer, na Velebitu veleprodajna cijena mlijeka je za čak 22% viša za cijenu mlijeka i čak 45% za cijenu sira216. Iako je produktivnost po grlu za 12% niža od prosjeka u Hrvatskoj217, razlika u cijeni između onvencionalne proizvodnje u drugim mjestima u Hrvatskoj i na Velebitu i okolici mogu uvelike kprevladati ove nedostatke. Na primjer, pri uspoređivanju ukupne godišnje proizvodnje mlijeka i sira između velebitske regije i ostalih regija u Hrvatskoj, iako je obujam proizvodnje sličan, na Velebitu i okolnim područjima, godišnji neto prihod procjenjuje se na 4.766.922 EUR, što je za 77 % više od ostalih mjesta u Hrvatskoj gdje je poljoprivreda konvencionalna. Osim toga, procjenjuje se da sektor mljekarstva na Velebitu trenutno pridonosi 4.089.842 EUR državnom porezu (PDV). To pokazuje da je prelazak na scenarij SEM kritičan korak prema povećanju “zelene“ produktivnosti, i održavanje koristi kao što su zapošljavanje više od 200 malih proizvođača, i, naposljetku, dugoročno, doprinos smanjenju demografskih jazova na Velebitu. Tablica 30 daje pregled razlike između dvaju scenarija BAU i potencijalnog scenarija SEM s povećanjem proizvodnje od 30% u petogodišnjem razdoblju. Grafikon 12 prikazuje potencijalni rast prema scenariju SEM.
215 Vanjski utjecaji Mjere 101 “Ulaganja u poljoprivredna gospodarstva”, 103 “Ulaganja u preradu i trženje poljoprivrednih i ribljih proizvoda” i 302 “Diversifikacija i razvoj ruralnih gospodarskih aktivnosti”. Ukupna sredstva IPARD‐a na raspolaganju za Republiku Hrvatsku, u razdoblju 2007.‐2011., iznosi 179 milijuna EUR (Izvor: Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju) definiraju se kao koristi ili troškovi nastali kao neplanirani nusproizvodi gospodarske aktivnosti koji ne snose stranke uključene u dotičnu aktivnost i gdje nema nikakve kompenzacije. Ekološki vanjski utjecaji su koristi ili troškovi koji se iskazuju u promjenama u fizičkom i biološkom okolišu. Negativni vanjski utjecaji mogu proizaći iz mnogih aktivnosti ili proizvoda iz zaštićenih područja prema scenariju BAU: neplaniranog turizma, upotrebe zemljišta ili prenamjene zemljišta; upotrebe voda za navodnjavanje, hidroenergije, industrijske i ljudske potrošnje; iskorištavanja drva (oblovine) ili minerala; i mnogih drugih. Utoliko ukoliko krajnji po oškove, niti daje nadoknadu ljudima za štetu koju se pretrpjeli, oni ne trošač ovih proizvoda ne plaća ove ekološke trsnose pune troškove usluga koje kupuju, i sredstva se ne mogu djelotvorno dodjeljivati. 216 Tomaić Commerce, Mljekara Runolist, Intervju 217 Ekonomski pregled Ličko‐senjske županije, 2003.; Upravni odjel za gospodarstvo Ličko‐senjske županije
79
Tablica 30. Koristi od sektora mljekarstva prema različitim scenarijima BAU
Procijenjene godišnje koristi od MEDA (u EUR)
Sadašnji BAU
Potencijalni BAU (nakon trendova
opadanja u sjevernoj Hrvatskoj)
SEM
Proizvodnja meda 2010. 2015. 2020.
Proizvodnja meda (kg) 59.969 29.985 117.961 Broj pčelara 91 91 179
Proizvodnja (kg po pčelaru) 659 330 659 Bruto prihod 287.851 143.926 566.213
Ukupan trošak (varijabilni i fiksni) 90.788 45.394 178.584
Neto prihod 197.063 98.531 387.629
Maloprodaja meda
Broj staklenki od 900 g 66.632 33.316 131.068
Bruto prihod 611.684 305.842 1.203.202
PDV 140.687 70.344 276.737
Neto prihod 38.624 19.312 75.975 Ukupne koristi
Ukupni porez 140.687 70.344 276.737
Različiti izvori218
Ukupni neto prihod 235.687 117.844 463.605
80
218 Godišnje izvješće Hrvatskog stočarskog selekcijskog centra (HSSC), 2001.; Državni zavod za statistiku, Statistički godišnjak 2001. HSSC ; Poljoprivredno gospodarstvo Holjevac, selo Mušaluk nedaleko od Gospića, Ličko‐senjska županija; Hrvatski gospodarski vodič; Grčić, Ž., i drugi, 2005. Profitna marža za proizvodnju mlijeka u raznim proizvodnim sustavima u obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima (većina poljoprivrednih gospodarstava u Lici su mala obiteljska poljoprivredna gospodarstva), Stočarstvo 59: 2005.; Tomaić Commerce, Mljekara Runolist; dnevne novine Glas Slavonije; Brkanić, V. RRiF. Ekonomska analiza; i "Maloprodajni trgovci: DM ima najviše marže, Plodine nadmašile prohod Metroa", listopad 2010.
Gp
rafikon 12. Potencijalno povećanje koristi od mljekarskih proizvoda prema scenariju SEM, odručje Velebita
Izvor: Autori (temeljem raznih izvora i vlastitih procjena) Sveukupno, veličina poljoprivrednog zemljišta za organsku proizvodnju gotovo se udvostručila u dvije godine (2007.‐2009.), sa 7.500 na 14.200 ha, a udjel organskih kultura u ukupnom poljoprivrednom zemljištu u istom se razdoblju gotovo utrostručio, sa 0,05 na 1,29%; broj poljoprivrednih gospodarstava koja se bave organskom proizvodnjom gotovo se udvostručio, sa 477 u 2007. na 885 u 2009. god. Iako se to smatra prelaskom na SEM, nedovoljno je financiranje u potporu upravljanju ekosustavima koja podržava organsku poljoprivredu s uslugama kao što su oprašivanje, slatka voda, autohtone vrste itd.
7.000.000 25.000.000
6.000.000 20.000.000
5.000.000 15.000.0004.000.000
3.000.000 10.000.000Eu Litres
2.000.000 5.000.000
1.000.000
0 0BAU (trenutno) SEM (30% povećanje)
ros
Porezi/PDV (u EUR)
Neto prihodi (u EUR)
Proizvodnja (u litrama)
Proizvodnja meda Med s Velebita visoko je cijenjen i ima veću tržišnu cijenu u usporedbi s medom s drugih područja (osim meda iz Dalmacije koji se upotrebljava kao lijek). Ličko‐senjska županija ima 91 pčelara. Lokalna proizvodnja ne može zadovoljiti tržišnu potražnju, pa zbog toga Hrvatska uvozi med iz Kine, te stalno podiže cijene hrvatskog meda219. Proizvodi od meda, osobito iz očuvanih područja kao što je Velebit, cijene se u hrvatskoj tradicionalnoj medicinskoj praksi. Mali proizvođači osobito se vredniju, i proizvodnja meda je ključ za stvaranje mogućnosti zapošljavanja i dodatnih prihoda za lokalno stanovništvo. Profitna marža za lokalnu proizvodnju meda vrlo je visoka i iznosi 69%, uz iske proizvodne troškove, kao i broj sati koje treba utrošiti u proizvodnji220. Procijenjeni ukupni ngodišnji bruto prihodi po košnici iznose 179 EUR (123 EUR neto). Za potrebe ove studije proizvodnja meda u regiji Velebita još se uvijek smatra dijelom scenarija BAU. Razlog tome je taj što je način proizvodnje još uvijek tradicionalan, npr. nema ulaganja u praćenje, istraživanje i razvoj, i zaštićena područja nemaju specifične programe očuvanja čiji je cilj osiguravanje održivosti usluga za populacije pčela u ovoj regiji. Prema scenariju BAU, proizvodnja eda može se smanjiti zbog, na primjer, prekomjerne upotrebe pesticida, intenzivne poljoprivrede razvoja golf terena.
o danas nema podat
mi DZ
aka o stanju usluga oprašivanja u regiji Velebita ili u Ličko‐senjskoj županiji. a joprivredom) primijenit će se razliku od Like, u sjevernim županijama (s ekstenzivnom pol
ska evaluacija pčelarstv
81
219 Kezić, J., i drugi, 2008. "Ekonom a u Karlovačkoj županiji" 220 Kravaršćan, Lj., 2003. Ekonomika pčelarske proizvodnje, Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Hrvatska poljoprivredna komora
opadajući globalni trend oprašivača. Na primjer, 2008. godine Županijski savez pčelara Osječko‐baranjske županije procijenio je da se broj njihovih kolonija smanjio za polovicu (Z. Panjić, predsjednik Županijskog saveza pčelara Osječko‐baranjske županije 2008. god.). Pčelarstvom se ljudi uspješno bave kao sporednom djelatnošću, a njegov rezultat je širok dijapazon visoko vrijednih proizvoda koji mogu povećati prihode poljoprivrednika za 40‐60%. Broj registriranih pčelara u Hrvatskoj to potvrđuje. U 2007. godini bilo je 3.404 pčelara s ukupno 313.978 košnica. Većina njih bili su pčelari kojima je pčelarstvo druga djelatnost (53%), pčelari iz hobija (37%), dok su samo njih 11% bili profesionalni pčelari221. Pčelarstvo je također aktivnost relativno niskog učinka koja može povećati dohodak lokalnog stanovništva iz autohtonih šuma ili područja očuvanja222.
223 Za stopu proizvodnje meda potrebno je postaviti približno jednu košnicu na 4–12 ha . Ukupno područje koje podupire proizvodnju meda u Ličko‐senjskoj županiji ima između 14.800 i 4.400 hektara za ukupno 3.700 košnica224 ili 6,3% do 18,8% poljoprivrednog zemljišta županije. Osim toga, 2.368 km2 (44%) teritorija županije pripada zaštićenim područjima, koja osiguravaju goleme cvjetne resurse kojima se pčele služe u vrijeme parenja (u proljeće). Za potrebe ove studije tim je razmatrao dva scenarija BAU (sadašnji i potencijalni) i jedan scenarij SEM kako bi ilustrirao koristi od proizvodnje meda uz podršku ekosustava iz zaštićenih područja Velebita. Sadašnji scenarij BAU predstavlja postojeću praksu u kojoj se neto vrijednost proizvodnje meda, uključujući maloprodaju meda (u staklenkama) procjenjuje se na 235.809 EUR. Potencijalni scenarij BAU ilustrira potencijalne gubitke ako se BAU pogorša. U ovom scenariju pretpostavlja se da će se proizvodnja smanjiti za oko 50%. Slijedom toga, u potencijalnom scenariju BAU, neto vrijednost proizvodnje opast će na 117.905 EUR. Godine 2002. u Prostornom planu Ličko‐senjske županije navodi se da je “potrebno regenerirati pčelinji fond i poticati pčelarstvo i da u svakom većem naselju u Lici postoji bar jedan profesionalni pčelar, jedno mjesto za proizvodnju meda (separator) i jedna otkupna stanica za med). Osim toga, u planu se navodi da rezultati proizvodnje voća upućuju na to da razine oprašivanja nisu optimalne (scenarij BAU). Slabi su rezultati oprašivanja u smanjenoj proizvodnji i postoje ekonomski gubici. U scenariju SEM, uz pretpostavku da će se osigurati primjerene politike i osnovna ulaganja kako bi se očuvala staništa pčela i pčelinji fond, neto vrijednost proizvodnje meda može se povećati na 466.195 EUR, uzimajući u obzir 100%‐tno povećanje broja pčelara. Procjenjuje se da će taj pomak biti moguć u 5‐10‐godišnjem razdoblju. Fluktuacije u koristima od BAU i SEM prikazane su u Grafikonu 13, a Tablica 31. obuhvaća dostupne prateće podatke. 221 omska evaluacija p
arstvo.net/oversto Kezić, J., i drugi, Ekon čelarstva u Karlovačkoj županiji, Agronomski fakultet, Sveučilište u Zagreb
222 http://www.agrošum ry/overstory40.html 223 tvo primarnih industrija. Novi Južni Wales,
u
82
Somerville, D., 2002. Oprašivanje lucerne. Poljoprivreda NSW. MinistarsAustralija 224 Pregled strateških gospodarskih sektora, Ličko‐senjska županija, 2003
G rafikon 13. Potencijalni dobici i gubici u proizvodnji meda prema scenarijima BAU i SEM
Izvor: Autori (temeljem raznih izvora stitih procjena) i vla
160
0
20
40
60
80
100
120
140
180
200
450.000 500.000
BAU (2010.) Potencijalni BAU (2015.)(nakon trendova pada
u sjevernoj Hrvatskoj)
SEM (2020.)
No of bee keeper
400,000
0
50.000 100.000 150.000 200.000 250.000 300.000 350.000
Units: Euros / Kg s
Proizvodnja meda (kg) Ukupni porez€ ) Ukupni neto prihod (€ ) Broj pčelara
83
T ablica 31. Procijenjene godišnje koristi od proizvodnje meda u scenarijima BAU i SEM
Procijenjene godišnje koristi od MEDA (u EUR)
Sadašnji BAU
Potencijalni BAU (nakon trendova
opadanja u sjevernoj Hrvatskoj)
SEM
Proizvodnja meda 2010. 2015. 2020.
Proizvodnja meda (kg) 59.969 29.985 117.961
Broj pčelara 91 91 179 Proizvodnja (kg po pčelaru) 659 330 659
Bruto prihod 287.851 143.926 566.213
Ukupan trošak (varijabilni i fiksni) 90.788 45.394 178.584
Neto prihod 197.063 98.531 387.629
Maloprodaja meda
Broj staklenki od 900 g 66.632 33.316 131.068
Bruto prihod 611.684 305.842 1.203.202
PDV 140.687 70.344 276.737
Neto prihod 38.624 19.312 75.975
Ukupne koristi
Različiti izvori225 Scenarij SEM temelji se na prosječnoj cijeni meda, kao i na pretpostavci da proizvodnja može doseći razine susjedne, Karlovačke županije. Nadalje, uz značajno veću proizvodnju, bilo bi moguće iversificirati proizvodnju da se uključi organski vosak, kozmetika i drugi proizvodi u kojima je med snovni sastojak.
Ukupni porez 140.687 70.344 276.737 Ukupni neto prihod 235.687 117.844 463.605
do
Usjevi U Nacionalnom parku Sjeverni Velebit nema tradicionalne poljoprivrede, iako je tradicionalna poljoprivreda člankom 10. Pravilnika o unutarnjem redu u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit (NN 75/00). Općenito, u Hrvatskoj je navodnjavanje slabo; od ukupno 863.023 ha pod usjevima, samo 3.091 ha ili 0,36% se navodnjava226. U prošlosti je bilo nešto tradicionalne poljoprivrede na vrlo malim česticama, međutim, sva ta naselja odavno su napuštena. Tradicionalne kulture u ovom području su divlji kupus i parcele krumpira. Nadalje, nema ekstenzivnih poljoprivrednih ospodarstvenih aktivnosti u okolnim područjima NPNV‐a, samo male parcele za upotrebu ućanstava. Međutim, postoji mali uzgoj goveda, kao i proizvodnja mlijeka i mliječnih proizvoda. gk 225 Izvori: Ličko‐ senjska županija, Upitnik odjelu za gospodarske poslove; trgovine Konzum; Kezić, J., i drugi, 2008. "Ekonomska ocjena pčelarstva u Karlovačkoj županiji"; Vidović, A. Agro‐club, "Porast cijene meda", kolovoz 2010.; Kravaršćan, Lj. 2003. "Ekonomika proizvodnje meda", Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Hrvatska po RiF. Ekonomska analiza. "Maloprodajni trgovci: DM ima najviše marže, Plodine
2010.
84
ljoprivredna komora; Brkanić, V. Rnadmašile prohod Metroa", listopad 226 Državni zavod za statistiku, 2010.
Zbog značajne količine šuma na području Velebita (npr., NPSV i PPV obuhvaćaju ukupno 124.850 ha šuma, 7.540 ha odnosno 109.494, kao i neka granična šumska područja) pretpostavlja se da je kiša češća; stoga postojeća poljoprivredna proizvodnja na malim poljoprivrednim parcelama iskorištava i održava se obilnim kišama u ovoj regiji. To je usluga koju pružaju šumski ekosustavi. Međutim, tim koji je radio na studiji nije mogao pronaći podatke o razini produktivnosti zbog poljoprivredne proizvodnje kupusa i krumpira, kao ni dokaze o značajnoj upotrebi usluga u vezi s odom (navodnjavanja) u parku koji se upotrebljava za poljoprivrednu proizvodnju unutar parka i ko njega. vo
Dodatni prihodi lokalnog stan vni va Postoje opipljivi dokazi da svi sektori u kojima se raspravlja u poglavljima 2. i 3. stvaraju zapošljavanje i dohodak za lokalno stanovništvo. Posebice, turizam u prirodi je sektor odgovoran za stvaranje cijelog niza aktivnosti povezanih s uslugama u turizmu koji stvara dodatne prihode za lokalno stanovništvo. Na primjer, na obalnoj strani postoji pet sela koja imaju koristi od turizma u prirodi, kao i iz grada Senja i Karlobaga. Više od 700 ljudi u Ličko‐senjskoj županiji
o št
227 bavi se izravno turističkim uslugama (hotelima i uslugama), međutim, većinom u Plitvičkim jezerima i Novalji na otoku Pagu, koji nisu velebitska područja. Privatni smještaj obuhvaća velik dio smještajnih kapaciteta (52% noćenja ostvareno je u privatnim sobama i apartmanima); međutim, vlasnici privatnog smještaja nisu uključeni u ovaj broj; zbog toga službene statistike podcjenjuju ažnost turizma za ovu regiju. Neka od Velebitovih obalnih turističkih mjesta uglavnom ovise o urizmuvt
. Na primjer:
• Lukovo ‐populacija 55 Donja Klada – populacija 33 Starigrad – populacija 22
• • • Jablanac – trajektna luka s razvijenim turizmom i ribarstvom
Na temelju nacionalnog prosjeka, procijenjeni bruto dohodak lokalnog stanovništva koje radi u sektoru turizma iznosi 805 EUR mjesečno (565 EUR neto). Broj ljudi koji su zaposleni neposredno u turizmu (hotelima i restoranima) u 2008. god. bio je 730228. Stoga su u 2008. god. ukupne neto godišnje koristi za lokalnu populaciju iznosile približno 825.294 EUR. Međutim, većina turističke aktivnosti odvija se u Nacionalnom parku Plitvička jezera i na otoku Pagu na obalnoj strani prema Italiji.
227 Državni zavod za statistiku, 2009.228 Državni zavod za statistiku, 2009.
85
Z aključci i preporuke javnih politika
4.1. Zaključci Jedan veliki izazov koji je stajao pred izradom studije odnosi se na ograničene ili nedostupne sektorske podatke. Kada takvi podaci i postoje, često se ažuriraju samo djelomično i često su nedosljedni od agencije do agencije, primjerice kada je riječ o informacijama o broju posjeta turista, produktivnosti i prihodima. Nadalje, ograničene su i informacije o otvaranju radnih mjesta, dohotku, lokalnim i državnim poreznim prihodima te o ulozi zaštićenih područja kao pokretača ostvarenja deviznih priljeva i ulaganja (kao što je turizam u prirodi) te o načinu na koji se aspoređuju koristi ekosustava u zaštićenim područjima Velebita. Unatoč tim ograničenjima, tim je rutvrdio da postoje snažni postojeći dokazi o vrijednosti ekosustavnih usluga koje pruža NPSV i PPV. Ovo izvješće iznosi dokaze da na Velebitu, baš kao i u mnogim drugim područjima Hrvatske, degradacija resursa u okviru ustaljene prakse obično nudi neposredne povrate u smislu utrživih proizvoda, kao što su poljoprivredni proizvodi, priobalni turizam, igrališta za golf, jeftina električna energija i besplatna vodoopskrba, a učinci habanja i propadanja ekosustava u okviru ustaljene prakse možda neće biti vidljivi u kratkom roku. Dakle, oni koji se usredotočuju na kratkoročne dobitke (npr. turistički operateri i velika turistička naselja) često se mogu „provući“ s time da se ne bave ključnim ekološkim vanjskim utjecajima, unatoč oštećivanju ključnih ekosustavnih funkcija. rotivno tome, SEM često vodi do manje eksploatacije u kratkoročnom razdoblju, ali može podržati
oPostvarivanje koristi u trajnijem, dug ročnom okviru. Nadalje, upravljanje ekosustavima i sektorskom produktivnošću na Velebitu, u NPSV‐u i PPV‐u smatra se ustaljenom praksom. Tome je tako zbog nedovoljnog financiranja upravljanja ekosustavima, a sektorska produktivnost obilježena je značajnim negativnim vanjskim utjecajima (npr. propadanje staništa, povećanje količina otpuštenih otpadnih voda, turizam kojim se narušavaju resursi, nedovoljno ulaganje u gospodarenje slivnim područjima i neodržive poljoprivredne prakse, npr. spaljivanje polja u svrhu plijevljenja). Nadalje, NPSV i PPV nemaju dovoljno odgovarajućih sredstava financiranja kako bi izvršili prelazak s osnovne na optimalnu razinu očuvanja. Zbog toga nije moguće argumentirano tvrditi da su ekosustavi u oba parka prikladno zaštićeni. Premda ustaljena praksa nije nužno loša stvar, ako dođe do tranzicije na SEM u nogim sektorima procijenjenima u ovome izvješću, ubrzavanje prelaska na scenarij SEM ključno z e
mje a izbjegavanje pot ncijalnih gubitaka. U velebitskoj regiji NPSV i PPV osiguravaju produktivnost turizma u prirodi, proizvodnju hidroenergije, poljoprivredu, pivarstvo i ribarstvo, dok šume raspolažu značajnim kapacitetom pohrane ugljika. Ekosustavi u zaštićenim područjima također su presudni za osiguravanje zaposlenosti i dodatnog dohotka za lokalno stanovništvo. Nadalje, ekosustavi su od presudne važnosti u ostvarivanju značajnih poreznih prihoda za središnju državu i lokalnu samoupravu. relazak s ustaljene prakse na SEM ključan je i za održivost i za potencijalno povećanje takvih Pekonomskih koristi.
emeljem preliminarnih rezultata ove studije doneseni su sljedeći sektorski utemeljeni zaključci. T
86
• NPSV i PPV osiguravaju neophodne usluge kojima se održavaju ekonomske koristi turizma i turizma u prirodi na Velebitu. To se jednako odnosi na priobalni turizam u
87
• Prelazak s ustaljene prakse na SEM u upravljanju slatkovodnim ekosustavima neophodan je da bi se osigurali vodni tijekovi, ostvarile uštede (s naslova izbjegavanja troškova zamjene i održavanja) i ekonomske koristi od proizvodnje električne energije u hidroelektranama. Obnovljivi izvori energije predstavljaju 40% energije koja se proizvodi i koristi u Hrvatskoj. Od toga hidroenergija ima najveći udio (31%). Visok udio hidroenergije bio je povoljan na Hrvatsku tijekom pregovora za članstvo u EU. EU traži da do 20% ukupno utrošene energije bude proizvedeno u hidroelektranama, a Hrvatska je na razini od 11%. Prema tome, hidroenergija prioritetna je strategija za Hrvatsku. Primjerice, procjenjuje se da godišnje servisiranje i održavanje HE Senj i HE Sklope (koje zahtijeva isušivanje akumulacijskog jezera) košta oko 659.447 EUR, a mogući gubitak prihoda (po godišnjoj stopi pada od 1%) iznosio bi
Velebitskom kanalu, kontinentalni i zimski turizam. Primjerice, prema podacima za 2006. godinu, hoteli i restorani u priobalnom području ostvarili su prihod od 3.492.047 EUR. Ako bi se udio noćenja i dnevne potrošnje povećao na razinu koja postoji u ostatku Hrvatske (55 EUR), priobalni turizam u ovoj regiji mogao je ostvariti prihod od oko 17.217,714 EUR, uključujući 4.555.749 EUR od smještaja i restorana. Prema scenariju ustaljene prakse, procijenjeni gubitak trenutno iznosi 13,7 milijuna. To je rezultat neprikladnog marketinga i infrastrukture, ograničenih ulaganja u zaštićena područja te nepovezivanja kontinentalnog i priobalnog turizma. Turizam u prirodi od presudne je važnosti za povećanje zapošljavanja. Naprimjer, u priobalnom velebitskom području bi se uz adekvatna ulaganja broj (izravno i neizravno) zaposlenih osoba mogao povećati s 440 na 1.717, a porezi države mogli bi se povećati s oko 2,7 na više od osam milijuna EUR.
• U okviru ustaljene prakse, kontinentalni turizam u prirodi baš kao i priobalni turizam
doživljava gubitke. Prema scenariju SEM, pretpostavlja se da će u razdoblju 2011.‐2015. Nacionalni park Sjeverni Velebit ostvariti 250.000 posjetitelja, a svetište u Krasnom 25.577 (po stopi rasta od 12,7%), odnosno ukupno 277.577 posjetitelja. Procijenjeni neto prihod od turizma mogao bi porasti s 2,3 milijuna EUR na 5,5 milijuna EUR u razdoblju od 10 godina (izračun uključuje multiplikacijski učinak na gospodarstvo države).
• U optimalnom scenariju SEM, od zimskog/planinskog turizma mogu se ostvariti još veći
prihodi nego od priobalnog turizma, kada se donese odluka o daljnjem razvoju skijaškog, a ne golfskog turizma. Prema rezultatima jedne nedavne istraživačke studije, prosječna dnevna potrošnja u planinskom turizmu u Europi iznosila je 46,6 EUR (najveća potrošnja iznosila je 89,9 u Portugalu). Prema scenariju SEM, neto prihodi od zimskog turizma mogli bi se ostvariti u iznosu od oko 1,3 milijuna EUR. Usporedbe radi, zimski turizam mogao bi biti profitabilniji nego igrališta za golf u priobalnom području koja osiromašuju vodne resurse. Prosječno igralište za golf u obližnjoj istarskoj regiji prema očekivanjima treba ugostiti 20.000 rundi u sezoni po cijeni od 60 EUR po rundi. Sezona u Istri daleko je duža, a vremenski uvjeti kudikamo povoljniji. Koristeći ovu referencu i isključujući troškove ulaganja u perifernu infrastrukturu, nakon 2013. godine (očekivani rok dovršenja igrališta za golf), to igralište može u najboljem slučaju privući oko 4.000 posjetitelja godišnje, budući da je sezona na Velebitu daleko kraća (tri mjeseca). Ukupni neto prihodi od igrališta za golf procjenjuju se na svega 867.044 EUR godišnje (po sezoni).
• Turizam/turizam u prirodi imaju visoke multiplikacijske učinke. . Procjenjuje se da se za svaki euro potrošen u turizmu samo 30% troši izravno na turizam, odnosno na smještaj i restorane, dok se 10% troši u trgovini, 15% na promet i telekomunikacije, 20% na hranu i poljoprivredu, 5% na gorivo, a 25% ide na ostale sektore. Svakih 100.000 EUR u užem turističkom području stvara 4,2 radna mjesta, a u širem turističkom području 5,3.
gotovo 6,6 milijuna EUR godišnje. U okviru trenutnog scenarija ustaljene prakse, HE Senj i HE Sklope ostvaruju neto prohod od oko 63 milijuna EUR te poreze državi od oko 18 milijuna EUR Ako se zanemarivanje gospodarenja slatkim vodama nastavi, neto prihodi mogu se smanjiti na razinu od 53 milijuna EUR. Takvi gubici sada su izbjegnuti zbog čiste vode iz ekosustava. remda trošak gospodarenja vodnim resursima na Velebitu nije procijenjen, vjerojatno će isti iti manji od 25% potencijalnih gubitaka. Pb
• Vodni resursi iz PPVa osiguravaju nužan prirodni resurs (slatke vode) koji podržavaju obećavajuću gospodarsku djelatnost u regiji, odnosno pivarstvo. Pivovara u kojoj se proizvodi Velebitsko pivo daje pozitivan doprinos razvoju lokalne zajednice stvaranjem radnih mjesta u području s visokom stopom nezaposlenosti, ostvarivanjem poreznih prihoda za državu, ali i omogućavanjem pročišćavanja otpadnih voda (detalji se nalaze u poglavlju 3). Proizvodnja pivovare izravno ovisi o ekosustavnim uslugama (čista slatka voda) iz zaštićenog područja. Međutim, pivovara ne ulaže u očuvanje slatkovodnih ekosustava, pa se u svrhu ovog izvješća trenutno se poslovanje razmatra prema scenariju ustaljene prakse. Za prelazak na scenarij SEM, primjerice, pivovara bi mogla izravno plaćati u fond osnovan kao podrška slatkovodnim ekosustavima u PPV‐u. Ovaj doprinos mogao bi se uspostaviti preusmjeravanjem (alociranjem) malog postotka (1%) poreza koje pivovara trenutno plaća lokalnoj samoupravi u takav fond. Održivost trenutnog plana pivovare da poveća proizvodnju na 15.000.000 litara ahtijevat će odgovarajuće gospodarenje vodnim resursima u budućnosti, i to prelaskom na cenarij SEM. Procjenjuje se da neto vrijednost planirane proizvodnje iznozs si 12 milijuna EUR.
• Ekosustavi PPVa i NPSVa ekonomski su značajni za poljoprivredu. To se jednako odnosi na travnjake, proizvodnju mliječnih proizvoda, oprašivanje voća i bobica, uključujući proizvodnju tradicionalnih rakija i meda. Primjerice, ukupna godišnja proizvodnja mlijeka i sira u velebitskoj regiji u odnosu na ostale regije Hrvatske – premda je razina proizvodnje slična – na Velebitu i u okolnim područjima neto godišnji prihodi procjenjuju se na razini od 4.766.922 EUR, što je 77 % više nego u drugim dijelovima Hrvatske u kojima se prakticira konvencionalna poljoprivreda. Nadalje, procjenjuje se da velebitski sektor mljekarstva trenutno donosi 4.089.842 EUR državi u porezima (PDV). Ova proizvodnja temelji se na autohtonim stočnim ortama velebitskog područja, što se smatra ekosustavnom uslugom. Bez njih, proizvodnja će se rušiti. su
• Usluge oprašivanja divljih i domaćih pčela medarica neophodno je za održavanje poljoprivrede, osobito u proizvodnji voća i bobičastog voća. Divljih pčela više je u divljim područjima, pa poljoprivreda u blizini zaštićenih područja ostvaruje veće koristi od ove vrijedne ekosustavne usluge. Procjenjuje se da usluga oprašivanja koju omogućuje ekosustav vlasnicima voćnjaka i stoke, ali i sakupljačima trava iznosi 2,9 milijuna EUR. Pčele su ekonomskih ajvredniji prirodni oprašivač poljoprivrednih kultura u cijelome svijetu. Međutim, malo ili imalo se ne ulaže u praćenje i zaštitu pčelinjih staništa u PPV‐u i NPSV‐u. nn
• Usluge oprašivanja prema scenariju SEM neophodno je za održavanje trenutne proizvodnje šljiva i jabuka na Velebitu i potencijalnog povećanja iste. Šljive i jabuke neće se oprašiti same, pa im je potrebna aktivnost oprašivača kao što su pčele. Prema tome, gotovo 100% uroda šljiva i jabuka može se pripisati velebitskim uslugama oprašivanja. Ova usluga prema ustaljenoj praksi vrijedi oko 1,1 milijun EUR, uključujući oko 184.160 EUR poreza državi. Prema scenariju SEM te uz većinu rodnih stabala koja daju urod na optimalnoj razini prihrane i prašivanja, neto prihodi mogli bi dostići razinu od otprilike 3,7 milijuna EUR i 762.382 EUR oreza državi, odnosno ukupno oko 4,5 milijuna EUR.
88
op
• Nedrvni šumski proizvodi NPSVa, bobičasto voće i bilje u okviru ustaljene prakse podržavaju lokalnu djelatnost proizvodnje rakija koja pridonosi ekonomiji s oko 1,8 milijuna EUR (1.000.000 boca). Procjenjuje se da je ovaj sektor 2010. godine ostvario neto prihod od 0,9 milijuna EUR. Više od 800 tona trava bere se svake godine za proizvodnju rakije, koja nalazi značajnu nišu na nacionalnom tržištu. Plan je u sljedećih pet godina povećati proizvodnju na pet milijuna boca, što predstavlja neto prihod od 4,5 milijuna EUR do 2016. godine. Premda ovaj posao djeluje obećavajuće, vjerojatno je kako će povećanje proizvodnje imati utjecaja na velebitske ekosustave. Prema takvom scenariju, do 2016. godine trebat će 3.570 tona bobica godišnje da bi se podržao predloženi rast proizvodnje rakije. Takvo povećanje malo je vjerojatno, pa je i poslovna perspektiva izrazito neizvjesna. Uzmemo li konzervativnu stopu smanjenja proizvodnje od 10% od 2016. godine nadalje, subjekt bi do 020. godine mogao prestati poslovati profitabilno, a ekosustav će biti iscrpljen. Prelazak na cenarij SEM od presudne je važnosti. 2s
• Šumski ekosustav Velebita može biti izložen prijetnji utjecaja šumarskih aktivnosti, koje rezultiraju zadiranjem u zemljište zaštićenih područja i narušavanjem ekoloških koridora. Temeljem ograničenih informacija razmotrenih tijekom izrade ove studije, gospodarenje šumama229 u zaštićenim područjima Velebita i oko njih razmatra se prema scenariju SEM. Međutim, tim nije uspio pronaći dokaze o potencijalnim učincima šumarskih aktivnosti, pa u ovome trenutku nije moguće procijeniti utjecaj šumarstva u NPSV‐u i PPV‐u. Iz toga razloga, programe gospodarenja šumama u zaštićenom području razmatra se prema scenariju ustaljene prakse. Naprimjer, smatra se da je PPV izložen visokoj prijetnji jednog od najozbiljnijih problema erozije tla u Europi, koji je izazvan intenzivnim krčenjem u prošlosti čime ni nitko nije pozabavio. To je veliki problem u obalnom dijelu rezervata biosfere Velebit. To može dovesti do značajnog smanjenja prihoda od turizma ako park nastavi zanemarivati programe posjeta i praćenja zbog nedostatnih sredstava financiranja.
• SEM u šumskim područjima presudan je u svrhu ušteda ili maksimalnog smanjenja
ekonomskih učinaka prirodnih katastrofa. Primjerice, ulaganja u pošumljavanje u Senjskoj dragi u Ličko‐senjskoj županiji već pokazuje korisne rezultate s obzirom na smanjenje udara jetra, smanjenje poplava i bujica, smanjenje klimatskih ekstrema, stvaranje uvjeta za javljanje ode za piće i povećanje turističke vrijednosti krajobraza. vv
• Slatkovodne ekosustavne usluge neophodne su za održavanje ribarstva, kako obalnog tako i kontinentalnog. Hrvatska ribarska industrija te ribogojilišta poglavito su usmjerena na izvoz. Izvoz je veći od uvoza, pa je od ribarstva u posljednjih nekoliko godina ostvarivan vanjskotrgovinski suficit. Čak 65% izvezene ribe odnosi se na uzgoj i izlov tune, koja se prevladavajuće izvozi u Japan. Godine 2009. od izvoza ostvareno je 71.788 EUR. Prema trenutnom scenariju ustaljene prakse, i na temelju ograničenih dostupnih informacija,
229 Pojam „šumarstvo“ ponekad se koristi za šume. Međutim, za potrebe ovoga izvješća pojmovi šume i šumarstvo ne mogu se koristiti s istim značenjem. Šumarstvo se smatra profesionalnom produktivnom djelatnošću koja iskorištava šumske ekosustavne usluge (oblovina) kao sirovinu u drvnoj industriji. Međutim, „suvremene šumarske“ prakse trebaju uključivati cijeli spektar dimenzija kako bi se osiguralo to da šumarstvo bude podrška divljim staništima, da održava količinu slatkih voda, rekreaciju u prirodi, zaštitu krajobraza i zajednice, zapošljavanja, zaštitu bioraznolikosti, upravljanje slivnim područjima, kontrolu erozije tla i ublažavanje klimatskih promjena (ponori za CO2). Gospodarenje šumama odnosi se na ukupne ekološke, ekonomske, zakonske i društvene aspekte zaštićenih šuma te znanstvene i tehničke aspekte, osobito po pitanju zaštite i regulative. Uključuje gospodarenje za posebne namjene, uključujući estetiku, rekreaciju, vodoopskrbu, divljinu, divlji svijet, nedrvne proizvode, šumske genetske resurse i druge vrijednosti šumskih resursa.
89
procjenjuje se da ukupna trenutna vrijednost ribarstva iznosi više od dva milijuna EUR za lokalno stanovništvo i poduzetnike te 2,3 milijuna u obliku poreza državi te 17.500 EUR poreznih prihoda za lokalnu samoupravu. U scenariju SEM procjenjuje se da bi uz srednju razinu ulaganja neto godišnji prihodi mogli biti četverostruko veći nego prema scenariju ustaljene prakse, odnosno gotovo 10 milijuna EUR te isto toliko u obliku poreza. U istom vremenskom roku bi lokalne vlasti mogle ostvariti više od 70.000 EUR godišnje s naslova koncesija. Nadalje, potencijalno povećanja zapošljavanja moglo bi dovesti do značajnih ušteda zbog smanjenja potrošnje na socijalne naknade u ovom području, koje je trenutno pod teretom visoke stope nezaposlenosti.
• Ekosustavne usluge iz zaštićenih područja mogu imati veliki utjecaj na prihode države s
naslova naplate poreza. Dokazi iz sektora kao što su turizam, proizvodnja hidroenergije, roizvodnja alkoholnih pića, pivarstvo i ribarstvo, podupiru tezu da su porezni prihodi veći u odručjima gdje su ekosustavne usluge potpora takvim djelatnostima. pp
• Slatkovodne ekosustavne usluge iz zaštićenih područja prema scenariju SEM važne su u svrhu osiguravanja održivih količina vode za piće i trajnu uštedu troškova. Više od 75.000 ljudi uživa u čistoj vodi koja potječe iz zaštićenih područja na Velebitu. To predstavlja uštedu troškova s naslova pročišćavanja vode od 155.322 EUR (0,43 EUR/m3) u Ličko‐senjskoj županiji. Vrijednost godišnje proizvodnje vode procjenjuje se na razini od 1,02 milijuna EUR (oko 3.800.000m3 po cijeni od 0,27 EUR/m3). Unatoč ovoj važnoj usluzi ekosustava zaštićenog područja, trenutna je tarifa preniska da bi pokrila skupe vanjske utjecaje, kao što su otpuštanje otpadnih voda i podrška programima upravljanja uzvodnim slivnim područjima. Cijena vode rastično je niska u odnosu na prosjek u zemljama EU‐a. Trenutno je uobičajena cijena vode po ubičnom metru u EU oko 5 EUR. dk
• Ekosustavne usluge NPSVa i PPVa neophodne su za unaprjeđivanje života ljudi u parkovima i oko njih. Ekosustavi pridonose smanjenju siromaštva time što podržavaju stočarku proizvodnju i proizvodnju mliječnih proizvoda, meda, usjeva i ostvarivanje dodatnog dohotka koje osigurava sektor kao što je turizam u prirodi.
• Postoje neke prepreke prelasku sa scenarija BAU na scenarij SEM. One mogu uključivati: a)
ograničeno sudjelovanje i ulaganja privatnog sektora, b) nepostojanje pouzdanih financijskih i ekonomskih podataka za procjenu ekonomskih koristi zaštićenih područja u podupiranju uspostavljanja djelotvornog dijaloga s donositeljima odluka, c) nepostojanje sektorskih studija slučaja i potreba za istraživanjem u svrhu daljnje procjene troškova scenarija BAU i d) slaba raspodjela resursa za potrebe zaštićenih područja.
4.2 Preporuke Temeljem inicijalnih procjena koje se daju u poglavljima 2 i 3 ovoga izvješća, predlažu se sljedeće preporuke. Preporuke su razvrstane u tri glavne kategorije: a) potrebe za istraživanjem i informacijama, b) financiranje i politike zaštićenih područja i c) Institucije (javne i privatne).
P otr e
90
eb za istraživanjem i informacijama
a) Definirati postojeće i potencijalne dionike po sektoru, kako javne tako i privatne, u svrhu pregovaranja, planiranja i programiranja dodatnih istraživanja. Definiranje dionika može se obaviti na nacionalnoj i regionalnoj razini.
b) Promicati sljedeće ključne procjene s punim sudjelovanjem dionika: (1) ulaganja potrebna da bi se ostvarilo održivo upravljanje ekosustavima (SEM), uključujući definiranje ciljeva SEM‐a za sustave zaštićenih područja (uključujući ekosustave), (2) prioritetna područja ulaganja u zaštićena područja koja mogu dovesti do uštede troškova u sektorskim razvojnim strategijama, (3) utvrđivanje postojećih subvencija za krive ustaljene prakse i razvijanje
u j s sstrategija za progresivno fazno kidan e i tih i (4) izvedivo t uspostavljanja zaštićenih ekosustava u područjima ključnima za održavanje sektorske produktivnosti.
c) Procijeniti sektorski utemeljene opcije za ekološku fiskalnu reformu (EFR) i inovativni sustav financiranja uz pomoć plaćanja za ekološke usluge (PES) kako bi se zatvorili financijski jazovi NPSV‐a i PPV‐a. Opcija EFR‐a može se proširiti na mrežu zaštićenih područja u Hrvatskoj.
d) U bliskoj suradnji s nadležnim sektorskim tijelima i sektorskim privatnim poduzećima, procijeniti izvedivost i troškove uspostavljanja sektorskog pilot SEM informacijskog sustava za zaštićena područja u Hrvatskoj. PPV i NPSV mogli bi biti ispitni poligon za takav pilot projekt. Sustavi zaštićenih područja osigurali bi pravovremeni tijek sektorskih informacija donositeljima odluka (javnim i privatnim) o pitanjima kao što su zdravlje ekosustava, napredak u ostvarenju ciljeva SEM‐a i ekonomski učinak zaštićenih područja koja funkcioniraju prema scenariju SEM. Takvi informacijski sustavi mogu igrati presudnu ulogu u osiguravanju informacija središnjoj državi s obzirom na koristi i troškove povezane s biološkim kapitalom u sustavu nacionalnih računa, a time se može položiti temelj za razradu trategija za uspostavljanje partnerstva s privatnim sektorom i „zelenim“ subjektima na azini sektora. sr
Poli etik i financije zaštićenih područja
e) Provesti podrobne, ali prije svega „realne“, procjene financijskih potreba i jazova NPSV‐a i PPV‐a (uključujući aspekte spomenute pod Preporukom a(4) te nastaviti s izradom
ufinancijskih strategija i poslovnih planova zaštićenih područja uz povećanu podršk privatnog sektora.
f) Promicati politiku financijskog upravljanja zaštićenih područja na temelju rezultata s fokusom na četirima ključnim područjima: (1) povezivanje zaštićenih područja, ekosustava i sektorskog gospodarskog rasta, (2) jasno definiranje programa upravljanja zaštićenim područjima povezanih s upravljanjem ekosustavima, (3) razrada diverzificiranih financijskih mehanizama i (4) povećanje financijsko‐upravljačkih kapaciteta, transparentnosti i odgovornosti. NPSV i PPV također mogu poslužiti kao pilot projekt.
g) Iskoristiti nalaze iz ovoga izvješća u svrhu traženja toga da se javni i privatni sektor posvete uvođenju fazne, sektorski utemeljene strategije ekološke fiskalne reforme na temelju PES‐a na regionalnoj razini. Regionalna strategija bila bi usmjerena na nekoliko sektora istovremeno (npr. turizam u prirodi, pivarstvo, hidroenergija). Ova strategija oblikovala bi se primjenom „postupnog pristupa“ kako bi se izbjegli udari i ravnomjerno rasporedili troškovi. Plaćanja za ekološke usluge (PES) također su bitne (koje mogu pridonijeti zelenim poslovnim subjektima) kao što su: turističke koncesije, ulaznice za posjete zaštićenim područjima, određivanje cijena vode i energije, ekološki dodaci na lokalno pivo i rakije, kološki porezi, naknade za onečišćenje, naknade za iskorištavanje šuma u svrhu jelomičnog financiranja poslovanja prema scenariju SEM. ed
91
Inst c pitu ije (javne i rivatne)
h) Temeljem rezultata preporuke (a), pokrenuti konzultacije radi širenja preliminarnih studijerezultata , utvrditi jazove i ugraditi dodatne informacije kada iste postanu dostupne;
te osigurati ulazne informacije za preporuku (k). i) Oformiti ad hoc radnu skupinu ili koordinacijske mehanizme (sa stručnim, nepolitičnim
istraživačkim institucijama, lokalnom samoupravom, sektorskim ministarstvima i interesnim skupinama privatnoga sektora) na razini županije. Radna skupina mogla bi promicati uvođenje ekološki utemeljene politike upravljanja zaštićenim područjem (koja će se provoditi na temelju planova upravljanja zaštićenim područjima u suradnji s nadležnim sektorskim tijelima i privatnim sektorom). Takvo što moglo bi se isprobati u sektoru
turizma u području priobalnog i kontinentalnog turizma, punionica pića, sektoru hidroenergije i vodoprivrednim poduzećima.
j) Obaviti detaljnu sektorsku procjenu lokalne institucionalne i administrativne reforme u svrhu pružanja podrške SEM‐u. Kao što je ranije navedeno, agencije zaštićenih područja mogu izvući koristi iz višesektorske podijeljene odgovornosti za upravljanje troškovima
uzaštićenih područja. Institucije koje zagovaraju scenarij SEM od presudne s važnosti za prelazak na SEM i njegovu održivost.
k) Izraditi komunikacijsku strategiju za priopćavanje rezultata sektorskih vrednovanja primjenom konvencionalnih i virtualnih platformi. U tu svrhu, promicati stvaranje jedinica za razvoj poduzetništva u zaštićenim područjima na regionalnoj razini, primjerice Ličko‐
a ovaj senjskoj žup niji. Osim komunikacije, jedinica može pružati podršku u provedbi poslovnih planova i poslovnih partnerstva NPSV‐a, PPV‐a i ostalih parkova u regiji.
l) Identificirati „ambasadore“ ekosustava koji će predvoditi konzultacije i komunikacijski roces. Jedna ili dvije osobe koje su u državi dobro poznate, vjerodostojne i dobro povezane hrvatskom društvu mogu biti takvi ambasadori. pu
92
P rilozi
Prilog 1. Metodologija (analiza scenarija sektora)
Predloženi pristup koji će se upotrebljavati za ovu studiju nije tradicionalan pristup koji je usredotočen na ekosustav230. Međutim, studija će se služiti raspoloživim informacijama iz konvencionalnih procjena vrijednosti. Studija će se zasnivati na pristupu kojim se UNDP koristi za procjenu vrijednosti ekosustavnih usluga (ES) u Latinskoj Americi i Karipskoj regiji (2010.), tj. sektorski usmjerenom pristupu koji je relevantan za donositelje politika odgovorne za politike sektorskog razvoja i ulaganja. Za potrebe ovog izvješća ova se metodologija naziva analizom scenarija sektora (Sector Scenario Analysis, SAA).
Koristeći se ovim sektorskim pristupom, tim studije odabrat će ključne sektore produktivnosti kao što su poljoprivreda, energija (proizvodnja energije u hidroelektranama), turizam i šume; i, osim toga, podsektore povezane s ljudskim boljitkom kao što su opskrba pitkom vodom, sprječavanje katastrofa i ublažavanje njihovih posljedica, te kapital. Analiza svakog sektora ili podsektora istražuje ekonomske odnose između proizvodne prakse, ES, ostale inpute, kao i sektorske outpute svakoga od njih. Studija će dati primjere iz kojih će se vidjeti: a) kako propadanje ekosustava snižava outpute i raspravit će o povezanim troškovima; i b) prakse upravljanja u skladu sa zaštitom okoliša koje izbjegavaju štete s naglaskom na ekonomske koristi. Ta dva različita pristupa, “upravljanje po ustaljenoj praksi” (BAU) i “održivo upravljanje ekosustavima” (SEM),
aupotrebljavaju se za ol kšavanje analize i prikazivanje vrijednosti ES.
Ovisno o dostupnosti podataka, upotrebljavaju se odabrani pokazatelji u svrhu procjene učinka cenarija BAU i SEM (V. Tablicu 1). Nisu svi pokazatelji prikladni za sve odabrane sektore ili odsektore. Zbog toga se pokazatelji upotrebljavaju kada se mogu primijeniti. sp
230 Procjena vrijednosti konvencionalnih ekosustava može se usredotočiti na sljedeće: i) Procjenu vrijednosti ukupnog toka koristi od ekosustava, ii) Procjenu neto koristi od intervencija koje mijenjaju uvjete u ekosustavu, iii) Procjenu raspodjele koristi i troškova između različitih skupina dionika, i iv) Identificiranje potencijalnih financijskih izvora za financiranje intervencije (Svjetska banka, 2004.). Iako ti pristupi imaju posebnu svrhu, ti pristupi ne čine poveznicu između ekosustava i produktivnosti, pa je zbog toga vrlo teško vidjeti kako su ekosustavi važni za ekonomski rast i zašto je važno financirati održivo upravljanje ekosustavima. Prema tome, takvi pristupi možda nisu suviše privlačni političarima odnosno kreatorima politike.
93
94
T ablica 1. Uzorak pokazatelja primijenjenih u izradi scenarija BAU/SEM
Sektorski i podsektorski pokazatelji (trendovi za 510 godina)
• cirano Zapošljavanje (broj radnih mjesta): izravno, neizravno i indu
• • Kretanja razine dohotka
• Fiskalni učinci (porezni prihodi, subvencije i zeleni porezi)
• ski potencijal Tečaj (ulaganja, izvoz)
• Tržnice/prilike za ostvarenje dohotka i inovacij
• tna) Ispitivanje javnog mnijenja
retanja (javna i priva•
Sektorska ulagačka k
• Troškovi štete i izbjegnuti troškovi štete
• tno prema BDP‐u) Povrati na ulaganja
(količina i vrijednosti, posto•
Proizvodni trendovi
• Produktivnost (povrat na rad, zemljište, kapital)
r• pr
Tržišne v ijednosti Promjene irodnog kapitala (br. hektara pod zaštitom)
Učinci u smislu ravnopravnosti u odnosu na siromašne/distribuciju koristi
•
Tradicionalni podaci o vrijednosti ekosustava i biološkoj raznolikosti za proizvodnju bit će organizirani na temelju okvira scenarija BAU odnosno SEM, i ta dva scenarija će se usporediti. Vrijednosti biološke raznolikosti i ekosustava neće se smatrati statičnim (vremenski određenim) podatkovnim točkama, nego varijablama koje odgovaraju na propadanje okoliša, održivo upravljanje, kao i druge intervencije. Izraz BAU ne odnosi se na sve postojeće aktivnosti ili na one aktivnosti koje su štetne za ekološki sustav ili koje ga iscrpljuju.
Pristup BAU odlikuje se time što je on usmjeren prema kratkoročnim dobicima (npr. < 10 godina), eksternalizaciji učinaka i njihovih troškova te malom ili nikakvom prepoznavanju ekonomske vrijednosti ekosustavnih usluga, koje se uobičajeno osiromašuju ili propadaju. U sklopu scenarija SEM pristup je usredotočen na dugoročne dobitke (> 10 godina); također u sklopu SEM‐a internaliziraju se troškovi učinaka. Usluge ekosustava se održavaju, čime se stvara potencijal za dugoročan protok robe i usluga u ekosustavu koje se mogu uključiti u odlučivanje. Aktivnosti uključene u prakse SEM‐a obično su povoljne za održivost ekosustava, ne iz ideoloških razloga, nego kao praktičan, troškovno učinkovit način za realizaciju dugoročne ekonomske dobiti. Uobičajene prakse u sklopu SEM‐a uključuju upravljanje slivnim područjima, agrošumarstvo i silvo‐pastoralne metode, sječu s niskim učinkom, diversifikaciju dohotka na temelju prirodnih resursa i organsku poljoprivredu (Bovarnick i drugi, 2010).
Osim toga, studija će se koristiti scenarijima BAU i SEM za razlikovanje koristi i kapaciteta upravljanja zaštićenim područjima; te se također spominje situacija "bez zaštićenih područja". U scenariju "bez zaštićenih područja", kada postoje prijetnje, staništa nisu zaštićena, stoga je vjerojatno da će propadati. Za potrebe ove studije, slučaj “bez zaštićenih područja” smatra se scenarijem BAU.
Grafikon 1 dolje prikazuje razliku između pristupa BAU i SEM kada se primjenjuju na upravljanje zaštićenim područjima. Kada financiranje zaštićenih područja nije dostatno i kada se ona suočavaju s ozbiljnim prijetnjama, vjerojatno je da ona ne mogu osigurati osnovnu zaštitu bioraznolikosti i
funkcijama ekosustava – u ovom slučaju, upravljanje zaštićenim područjima se smatra ustaljenom praksom (BAU). Zaštićena područja u scenariju BAU imaju ograničeno financiranje i nedostatne kapacitete upravljanja; ova oznaka odabrana je jer se smatra da je trenutno većina zaštićenih područja u ovoj situaciji. S druge strane, kada su na raspolaganju financiranje i kapaciteti za zadovoljavanje osnovnih do optimalnih231 potreba za zaštitom, upravljanje zaštićenim područjima matra se održivim upravljanjem ekosustavom ili SEM‐om. Prelazak sa scenarija BAU na SEM odvija e s povećanjem financiranja i kapaciteta upravljanja (za rješavanje prijetnji). ss Grafikon 1. BAU i SEM kao funkcija razina financiranja i kapaciteta (te upravljanje prijetnjama)
Izvor: Flores i Bovarnick i drugi (2010.).
Nadalje, pretpostavlja se da su zaštićena područja sredstvo kontrole prijetnji, odnosno upravljanja prijetnjama, ali ne uklanjaju prijetnje; zapravo, za uklanjanje prijetnji može biti potrebna reforma politike, provođenje zakona i djelovanje javnog i privatnog sektora izvan zaštićenih područja. SEM vodi k smanjenju učinka prijetnji, ali ne nužno njihovom uklanjanju. Osim toga, pristupi BAU i SEM mogu također biti privlačni za niske i optimalne razine ekološke reprezentativnosti. Opća značajka pristupa upravljanja BAU i SEM uključena je u Tablicu 2.
0
2
4
6
8
10
RAZINA OF THREAT
FINANCIRANJE I KAPACITETI UPRAVLJANJA ZAŠTIĆENIM PODRUČJIMA
Optimalna zaštita
SEM
BAUHigh
Low Osnovna zaštita Bez zaštite
T ablica 2. Opće značajke upravljačkih pristupa scenarija BAU i SEM
BAU (ustaljena praksa) SEM (održivo upravljanje ekosustavom)
• Planovi upravljanja zaštićenim područjima i ne temelje se na procjeni prijetnji
potrebama smanjenja. • Turistička infrastruktura u ZP ne
zadovoljava potražnju za turističkim
• Planovi upravljanja zaštićenim područjima bave se procjenom specifičnih prijetnji i potreba smanjenja.
• Turistička infrastruktura u ZP zadovoljava turističku potražnju.
95
231 Osnovni scenarij upravljanja (osnovna razina) opisuje minimalnu razinu financiranja koja je potrebna za vođenje ključnih programa očuvanja uz istodobno zadovoljavanje zahtjeva osnovnog programa za održavanje ekosustava u zaštićenim područjima. Optimalni scenarij upravljanja (optimalna razina) opisuje idealnu razinu financiranja koja je potrebna za vođenje svih programa za postizanje i održavanje optimalnih funkcija ekosustava u zaštićenim područjima. On opisuje idealno stanje programa u slučaju da su na raspolaganju sve potrebno financiranje, osoblje, oprema i ostala sredstva za postizanje tog stanja (CPM, 2002.). Time se osigurava postizanje kratkoročnih, srednjoročnih i dugoročnih ciljeva za zaštićeno područje, u skladu s najvišim ekološkim, socijalnim i ekonomskim standardima (Flores i drugi, 2008.).
posjetima. • Ulaganja ZP‐a u turističku infrastrukturu
manja je od osnovnih potreba. • aju turizam Ključni ekosustavi koji podržav
• izloženi su prijetnji. Neregulirani turistički posjeti.
• Turistička industrija ne podržava razvoj e turističke infrastrukture i turističk
programe u zaštićenom području. • Ispuštanje industrijskog otpada iz
turističkih prehrambene industrije i
• objekata izaziva eutrofikaciju. Nema pročišćivača vode.
• Ciljevi vezani uz sekvestraciju ugljika nisu i ugrađeni u modele gospodarenja šumama
proizvodnje drvne mase. • Centralizirano odlučivanje s ograničenim
sudjelovanjem dionika u upravljanju NNRR.
• Ulaganja ZP‐a u turističku infrastrukturu zadovoljava potrebe.
• Državna tijela nadležna za turizam podupiru turizam u ZP‐ima i programe zaštite ekosustava.
• Turistička industrija podržava razvoj turističke a u infrastrukture i programe zaštite ekosustav
zaštićenom području. • Ključni programi za očuvanje ekosustava u
tnje su potpunosti se financiraju, a prije
• minimalne. Visoke naknade za onečišćenje.
• Ugrađeni pročistači vode i naknade se naplaćuju.
• Ekološki vanjski utjecaji uključeni u vodnetarife i naknade za turističke usluge.
• a.
Ciljevi sekvestracije ugljika ugrađeni su umodele planiranja gospodarenja šumam
• Decentralizirano sudjelovanje dionika u odlučivanju.
Pristup SSA u Hrvatskoj suočava se s nekoliko ograničenja, kao što su: • Analize će se služiti tehničkim ekonomskim i ekološkim podacima iz objavljenog dostupnog
materijala. Takvi su podaci u Hrvatskoj još uvijek malobrojni. • Sektorski pristup raščlanjuje ekonomsku vrijednost svake vrste ES i razlaže vrijednosti
prisutne u cijelom sustavu kako bi se prikazali specifični sektorski inputi. Sveukupni efekti l jekosustava i njihovih usluga na gospodarstvo u cje ini objedinjava u se u poglavlju studije sa
zaključcima. • Nedostatak nacionalnih i sektorskih podataka (ili zastarjeli podaci) može ograničiti
primjenljivost odabranog raspona pokazatelja koji se upotrebljavaju za procjenu učinka provedbe scenarija BAU i SEM u praksi.
96
Prilog 2. Dohodak i
rihodi u 2010. god.
izdaci Nacionalnog parka Sjeverni Velebit u 2010. god. P Kategorija prihoda Iznos u kunama Iznos u EUR Izvor
Državne pot ore p 2.000,00 270,27Strane potpore 171.481,67 23.173,20Prihod od kamata na aktivu
1.451,03196,09
Od obavljanja osnovnih aktivnosti
386.013,5352.163,99
Prodaja ulaznica
Od prezentacija i vođenja 23.611,51 3.190,74Suveniri 63.400,35 8.567,61Ostale aktivno
iranja sti javnog
inform2.845,50
384,53Iznajmljiv je an 16.019,80 2.164,84Globe 200,00 27,03Postojeće cije od neprofitnih organizacija
dona 25.000,003.378,38
Kapitalne donacije neprofitnih organizacija
15.000,002.027,03
Prihodi za financiranje troškova aktivnosti
454.992,0061.485,41
Sporazum s Ministarstvom kulture
Prihodi fi ciranje troškova ća
za nanpla
1.318.371,87178.158,36
Sporazum s Ministarstvom kulture
Prihodi za lokalni prijevoz
113.093,2115.282,87
Sporazum s Ministarstvom kulture
Prihodi za očuvanje, promidžbu, inventarizaciju
290.000,00
39.189,19
Sporazum s m kulture Ministarstvo
Prihodi za financiranje troškova povremenih izdataka (božićnica i ostalih davanja definiranih u Kolektivnom ugovoru za
s bendržavne luž ike i zaposlenike
44.003,88
5.946,47
Sporazum s Ministarstvom kulture
Prihodi za kupnju efinancijske imovine
310.000,00 41.891,89 Sporazum s Ministarstvom kulture n
sim toga, vlastita nefinancijska imovina Javne ustanove, zgrade i automobili, u iznosu od 6.450.003,31 HRK 871.622,07 EUR). O(
97
Troškovi u 2010. god.
Kategorija troška Iznos u kunama Iznos u EUR Izvor Trošak za zaposlene Plaće 1.220.404,85
164.919,57Sporazum s Ministarstvom kulture
Ostali troškovi za zaposlene
271.187,72
36.646,99
Sporazum s Ministarstvom kulture;
stva vlastita sredMaterijalni troškovi 0,00Razni drugi troškovi zaputovanja
37.393,625.053,19
Sporazum s Ministarstvom kulture
Lokalna putovanja (od kuće na posao i natrag)
130.634,6617.653,33
Sporazum s Ministarstvom kulture
Seminari, konferizobrazba i sličn
encije, o
3.525,12476,37
Uredski pribor 16.533,252.234,22
Sporazum s Ministarstvom kulture
Publikacije 37.524,225.070,84
Sporazum s Ministarstvom kulture
Čišćenje, higiodjeća
jena, zaštitan 47.775,716.456,18
Sporazum s Ministarstvom kulture
Komunalije 148.207,7020.028,07
Sporazum s Ministarstvom kulture
Naknada Hrvatskivodama
m 112.226,8915.165,80
Vlastita zarai suveniri
da; ulaznice
Telefon i telefaks 44.601.076.027,17
Sporazum s Ministarstvom kulture
Održavanje (redovnoinvesticijsko)
i 87.708,7911.852.54
Sporazum s Ministarstvom kulture
Intelektualne usluge 339.847,4045.925,32
Sporazum s Ministarstvom kulture
Objavljivanje promidžbenih i drugih materijala
49.504,00
6.689,73
Sporazum s Ministarstvom kulture
Ostali materijalni troškovi 171.262,3823.143,56
Kupnja nekretnina 357.575,10 48.320,96Kupnja opreme 62.224,62
8.408,73Sporazum s Ministarstvom kulture
Troškovi zajma 15.714,89 2.123,63
98
Prilog 3. Slatkovodni ekosustavi u PPV Središnji slatkovodni sustav na planini Velebit uključuje jednu veliku rijeku, rijeku Liku, njezine pritoke Otešicu, Novčicu, Bogdanicu, Bužimnicu, Počiteljicu i brojne izvore vode, kao i veliki sustav riječnog sliva čije je izrazito obilježje velik broj raspuklina u prevladavajuće krškom području. Iako ne postoje precizni podaci, stručnjaci procjenjuju da velebitski vodeni sliv donosi otprilike 30‐40% vode u rijeku Liku. Ostatak vode dolazi iz ostalih planina koje okružuju Ličku zavalu232. Općenito, odeni tokovi na Velebitu i u Ličkoj zaravni vrlo su složeni i nisu u potpunosti istraženi i vobjašnjeni233. Velebit je jedna od hrvatskih regija s najviše padalina u Hrvatskoj (druge su planina Velika Kapela, Gorski Kotar, Biokovo i druge)234. Prosječna količina padalina iznosi ukupno više od 2.500 mm kiše na višim terenima235. U vršnim zonama količina kiše iznosi više od 3.000 mm. Na nadmorskoj visini 900, prosječna količina kiše doseže veličine volumena od 2.000 mm, dok stopa padaline opada s isinom, a najniža je količina padalina na obali “samo”‐ 1.200 mm. Najveća je količina kiše ujesen, vali i proljeće je vrlo “velikodušno” po kiši236. Vrlo važna uloga u opskrbi vodom i akumulaciji velebitskog područja je snježni pokrivač. Pri niskim temperaturama padaline se pretvaraju u snijeg. Prosječne godišnje temperature na Zavižanu (jednom od vrhova Sjevernog Velebita) iznose 3,5°C, a u Gospiću 8,4°C237. Snježni pokrivač zadržava se značajno vrijeme time čak i na nižim nadmorskim visinama na Velebitu; tako se snježni okrivač debljine 30 cm zadržava od 20 do 40 dana na nižim područjima planine i ostaje više od 70
2pdana u najvišim dijelovima 38. Padanje snijega usporava infiltraciju i unos vode u vodonosnike, koji se ponovno aktiviraju u proljeće, s otapanjem snijega. I otapanje snijega i voda od kiša filtriraju se kroz tanki sloj tlo do krša, do podzemnih vodonosnika i tokova, i, na nekim ogoljelim krškim mjestima, prolazi izravno kroz krš. Općenito, infiltracija u krš može se raspršiti na većim područjima i koncentrirati u obliku podzemnih tokova. U slučaju većih bazena, kao što je dinarski krš, to je obično kombinacija oba ta načina239. Slojevi krša imaju tzv. epikršku zonu, koja je osobito krško podzemno područje s ebljinom zidova između 3 i 10 metara. Epikrške zone sadrže vodu i mogu se opisati kao krški dspremnik za vodu “visećeg vodonosnika” koji sadrže vodu što teče raspuklinama u kršu240. Budući da rijeka Lika izvire na Velebitu, područje obuhvaćeno ovom studijom proteže se preko 1.,570 kvadratnih kilometara sliva rijeke Like241. Međutim, osim Like, studija obuhvaća još jednu veliku rijeka ovog područja – rijeku Gacku, budući da je Lika njezina velika pritoka. Dok je izvor rijeke Like na planini Velebit na visini od oko 600 metara, izvor rijeke Gacke dobiva svoju voda iz
232 ej Stroj, PhD, Hrvatski geološki institut, Intervju putem upitn Andr233
ika Službena internetska stranica Nacionalnog parka Sjeverni Velebit
234 Ibid. 235 ce Turističke zajednice Ličko‐senjske žu
/index.php?option=com_content&view Službene internetske strani panije
[http://www.Ličkosenjska.com =article&id=22&Itemid=2] nistarstvo kulture Republike Hrvatske 236 Park prirode Velebit. 2007. Plan upravljanja Parkom prirode Velebit, Mi
237 Ibid. 238 netske stranice Parka prirode Velebit? [http://www.pp‐
w=article&id=36&Itemid=12] Službene inter
velebit.hr/index.php?option=com_content&vie239 , A. 2010. Podzemni tokovi u zaleđu krških priobalnih izvora na području Velebitskog kanala, doktorat, Rudarsko‐ Strojna
99
ftno‐geološki fakultet, Sveučilište u Zagrebu 240 Ibid. 241 Službena internetska stranica grada Gospića.
slivnog područja Mala Kapela (planina koja se nalazi sjeveroistočno od Velebita) i drugih planina koja okružuju Ličku zavalu. Međutim, rijeka Lika Rijeka je velika pritoka Gacke; nakon prolaska kroz Krušićko akumulacijsko jezero i prolaska kroz hidroelektranu, rijeka Lika Rijeka, kroz zgrađeni podzemni sustav kanala, spaja se s rijekom Gackom i daje joj oko 65% vode, donosi vodu iu akumulacijsko jezero Gusić Polje za drugu hidroelektranu, kao i za lokalnu opskrbu vodom242. Pomoću suvremenih metoda praćenja vode ustanovljeno je da obje rijeke, Gacka i Lika, teku kroz sustav podzemnih vodotoka koji se protežu od Novljanske Žrnovnice u blizini grada Novog Vinodolskog u Primorsko‐goranskoj županiji (22 kilometra sjeverno od Senja) do Kralića kod Karlobaga na južnom dijelu Ličko‐senjske županije. Broj velikih obalnih izvora koji potječu iz rijeka ike i Gacke od Novljanske Žrnovnice do Karlobaga je velik, pri čemu one pridonose poznatoj čistoći
e a Li svježini boćatih voda Vel bitskog k nala243. Kvaliteta vode ovisi o kvaliteti kišnice, kretanju vode, brsti tla, lito‐logičnim svojstvima vodonosnika, biljnih ili šumskih pokrivača, vremenu provedenom ispod zemlje, te učinku morske vode. Općenito, kad se radi o potrebama za vodom, i pogledu količine, i u pogledu kakvoće, Ličko‐senjska županija je samoodrživa. Voda se redovno ispituje kako bi se utvrdio kemijski i bakteriološki sadržaj u količini i kvaliteti. U čak 50% uzoraka opskrbe vodom, nepročišćena voda je prikladna za piće. Nakon pročišćavanja ta brojka doseže 93%. Međutim, postoji samo jedan ugroženi vodeni tok – Rijeka Novčica i, nakon nje, rijeka Lika, koja prolazi kroz grad Gospić, a kasnije i Otočac. Primarna onečišćujuća sredstva su nefunkcionalni sustavi kanalizacije i otpadnih oda, te septičke jame. Talozi i sadržaj metala se u većini slučajeva ne ispituju244. Budući da u ovom vpodručju nema teške industrije, vrlo je vjerojatno da je sadržaj metala nizak. Voda iz mnogobrojnih podzemnih izvora koji potječu od Like i Gacke, kao i one iz sliva obala na kosinama Velebita, pridonose vrlo čistoj vodi po kojoj je obala Ličko‐senjske županije poznata. Osim toga, u ovom području postoje dva velika akumulacijska jezera; jedno potječe iz rijeke Like Hidroelektrana Sklope na Kruščićkom jezeru) i jedno iz Gacke, smješteno iza mjesta utjecanja iz (rijeke Like (Hidroelektrana Senj, akumulacijsko jezero Gusić). U sustavima površinskih i podzemnih voda postoje vrsta vodozemaca. Rijeka Gacka je do 1937. god. bila domaćin sljedećim vrstama: potočnoj pastrvi, štuki, jegulji i čikovu, kao i dvjema vrstama slatkovodnih rakova (obje ugrožene). Godine 1937. uvedena je kanadska pastrva. Kasnije su uvedeni šaran i više vrsta koje su smanjivale kvalitetu voda, ali su te aktivnosti i narušile biološku avnotežu rijeke245. U današnje vrijeme postoji sedam jestivih vrsta ribe u Gackoj, a pastrve su rnajvrjednije. Za razliku od rijeke Gacke, biološke vrijednosti rijeke Like nisu dobro istražene; međutim, riba koja se može naći u rijeci Lici dobro je poznata; od autohtonih vrsta, može se naći bjelica, Jadova bjelica, čikov i potočna pastrva. Uvezene vrste su šaran, linjak, amur, štuka, som, klen, crvenperka, cynprid i još neke (4)246. U jednom od podzemnih izvora (Markovom ponoru) može se naći slatkovodna dagnja "Congeria kusceri"247.
ju putem upitnika 242 Dr. Andrej Stroj, Hrvatski geološki institut, Interv243
2011.‐2013. Ibid.
244 Razvojna agencija Ličko‐senjske županije, 2010. Strategija razvoja Ličkosenjske županije245Hrvatski centar za autohtone krške vrste riba i rakova 246 ica Sportskog ribolovnog društva Lika [http://www.sru‐lika‐
m_content&view=article&id=23&Itemid=2, posljednji put posjećena 22. travnja 2011.]
100
Službena internetska strangospic.com/index.php?option=co247 Munić, J., Popović, I., 2010. Krški biseri koji poniru – hidroelektrane na rijekama Lici i Dobri. Izvješće Zelene akcije/Prijatelja Zemlje Hrvatska
101
Jedan veliki sisavac, vidra, može se naći kao dio velebitskog vodenog ekosustava. Iako ne postoji dovoljno raspoloživih podataka da bi se mogla procijeniti populacija, utvrdilo se da vidre nastavaju obale rijeke Like i četiriju drugih rijeka u regiji. Vidra je zaštićena životinja na cijelom teritoriju Republike Hrvatske. Vidra predstavlja vrh hranidbenog lanca u vodnim ekosustavima; zbog toga injenica da ona nastanjuje rijeke i njihove obale je još jedan pokazatelj vrlo čistog i zdravog odnoga ekosustavačv
248.
248 Park prirode Velebit, 2007. Plan upravljanja Parkom prirode Velebit, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske
