Treći dio od Sahiha Ebu Abdullaha Muhameda, sina Ismaila sina Ibrahima sina Mugireta sina Berdizbeha, Buharije Džu'fije - bio zadovoljan Allah, uzvišen je, od njega i ukoričio ga sa Svojom milošću i nastanio ga u sredinu Svoga raja!

Amin Uslišaj !

SAHIH BUHARIJE

U IME ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA

KNJIGA KUPOPRODAJA KNJIGA TRGOVINA

i govora Allaha, moćan je i veličajan je: ".... i dozvolio je Allah kupoprodaju, a zabranio je kamatu...", i Njegova govora: "..... osim da bude trgovina prisutnom gotovom trgovinom što kolate optičete nju među vama među sobom ....".

Misli se na trgovinu iz ruke u ruku, gdje se predmeti i njegova cijena, protuvrijednost daje iz ruke u ruku, gdje je opticaj i razmjena dobara neposredna.

GLAVA

onoga što je došlo o govoru Allaha, uzvišen je: "Pa kada se izvršila molitva, pa raširite raziđite se u zemlju po zemlji , i sebi tražite od dobrote Allaha, i spominjite Allaha mnogo možda ne bi li vi da se spasite. I kada su vidjeli trgovinu ili igru zabavu , razbili su se razišli su se, raspršali su se k njoj, a ostavili su tebe stojeći u

1

molitvi, tj. klanjajući ; reci: ono što je kod Allaha, bolje je od igre i od trgovine, i Allah je bolji od svih drugih opskrbljivača najbolji davalac, opskrbljivač .", i GLAVA o Njegovu govoru: "..... ne jedite vaša imanja među vama sa pokvarenim neispravnim načinom zarade - nikako drukčije osim tako da bude trgovina trgovinom od međusobnog zadovoljstva od vas....".

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: pričao nam je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Seid, sin Musejjeba, i Ebu Selemete, sin Abdurahmana, da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao:

"Zaista vi govorite: "Zaista Ebu Hurejrete umnožava tj. mnogo priča hadis pričanje od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." I govorite: "Šta je umu Iseljenika i Pomagača Muhadžira i Ensarija da ne pričaju od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa sličnošću pričanja Ebu Hurejreta tj. kao što priča Ebu Hurejrete, koliko što on priča?" A zaista moja braća od Iseljenika bili su u takvom položaju da zapošljavaše njih udaranje u trgovima rukom, dlanom po dlanu, tj. trgovanje, trgovina, jer je bio običaj da se pri zaključenju kupoprodaje udari dlanom o dlan , a slijeđah ja, tj. ne odvajah se od poslanika Allaha, pomilovao Allah njega i spasio, na punoći napunjenosti moga stomaka tj. zadovoljivši se sa zarađivanjem svakodnevne hrane u količini koja će mi napuniti moj stomak, pa prisustvovah kada su odsustvovali, i pamtijah i pamtih, i pamtio sam kada su zaboravljali. A zapošljavaše moju braću od Pomagača rad obrada njihovih imanja, a ja sam bio jedan čovjek bijednik od bijednika Natkrivenoga prostora uz Bogomolju koji je bio stan beskućnika - u daljem tekstu prevodiće se riječ "Essuffetu" sa Natkriv ,

2

zapamćivah pamtijah, pamtio sam kada zaboravljaju kada oni zaboravljaše ." A već je jedanput rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u jednom pričanju što priča pričaše, što je pričao njega: "Zaista ono neće prostrijeti ni jedan čovjek svoju odjeću ostavivši je tako dok izvršim tj. završim ovu svoju besjedu govor , zatim će da skupi k sebi svoju odjeću a da će drukčije da prođe osim tako da je zapamtio zapamtiće što govorim." Pa sam prostro tigrovinu odjeću šarenu kao tigar, koja je bila na meni. Te kada je izvršio završio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svoju besjedu, skupio sam nju k svojim prsima, pa nisam zaboravio od besjede poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, te tj. od te besjede nimalo od cijele stvari tj. nisam zaboravio od te besjede ništa .

PRIČAO NAM JE Abdul-Aziz, sin Abdullaha, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od svoga oca, od svoga djeda, rekao je: rekao je Abdurahman, sin Avfa, bio zadovoljan Allah od njega:

Pošto smo stigli Medini u Medinu , pobratio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sklopio je pobratimstvo između mene i između Sa'da, sina Rebi'a. Pa je rekao Sa'd, sin Rebi'a: "Zaista ja sam najmnogobrojniji od Pomagača imanjem tj. najimućniji sam , pa dijelim tj. razdjeljujem tebi polovinu moga svoga imanja. I pogledaj koju od moje dvije žene želiš voliš , odsješću zbog tebe od nje tj. razvjenčaću je radi tebe , pa kada se riješila odriješila, tj. kada se riješi braka sa mnom izvršivši iddet - očekavši, sačekavši propisani broj dana poslije razvoda , oženićeš nju oženićeš se sa njom ." Rekao je: pa je rekao Abdurahman: "Nema nikakve potrebe meni u tome. Da li je od trga Da li ima

3

ikakav trg što je u njemu trgovina?" Rekao je: "Trg Kajnuka'a Kajnuka'ovića trg ." Rekao je: Pa je podranio poranio, otišao jutrom k njemu Abdurahman. Pa je došao sa sirom i maslom tj. donio je sira mladoga i masla kupivši to od zarade trgujući na trgu . Rekao je: Zatim je slijedio podranjivanje tj. produžio je odlaženje jutrom na trg . Pa nije ostao tj. nije oduljio taj postupak, a već je donio zaradu tako da je došao Abdurahman, na njemu je trag žutila žute pomasti koja se upotrebljavala prilikom ženidbe . Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Oženio si se?" Rekao je: "Da." Rekao je: "A koga?" Rekao je: "Ženu jednu od Pomagača." Rekao je: "Koliko si potjerao tj. dao vjenčanoga dara ženi na vjenčanju ?" Rekao je: "Mjeru tj. Težinu špice od zlata." Ili: "Špicu od zlata." Pa je rekao njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Piruj, i da bi sa ovcom to učinio, tj. Napravi svadbenu gozbu, pir, pa makar ovcu da zakolješ !"

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Zuhejr, pričao nam je Humejd od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Stigao je Abdurahman, sin Avfa, u Medinu, pa je pobratio tj. izvršio je pobratimstvo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, između njega i između Sa'da, sina Rebi'a, Ensarije. A bio je Sa'd imućan bogat pa je rekao Abdurahmanu:

"Razdijeliću tebi moje svoje imanje na dvije polovine i oženiću te." Rekao je: "Blagoslovio tj. Dao blagoslov Allah tebi u tvojoj porodici tj. u tvojim ženama i tvome imanju! Pokažite mi na trg." Pa se nije vratio sa trga drukčije nego dok je zavrijedio ćario,

4

našao višak za koji je kupio mladoga neslanoga sira i masla, pa je došao s njim donio ga porodici svoga stana. Pa smo ostali malo doslovno: lako, tj. malo vremena , ili šta tj. koliko je htio Allah, pa je došao, a na njemu mrlja pjega od žutila od mirodije žute boje . Pa je rekao njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Šta je ona, šta?" Tj.: "Šta je stanje? Šta se novo desilo?" Rekao je: "O poslaniče Allaha, oženio sam jednu ženu od Pomagača." Rekao je: "Šta si potjerao darovao vjenčanoga dara k njoj?" Rekao je: "Špicu Košpicu od zlata." Ili: "Mjeru težinu špice od zlata." Rekao je: "Piruj, i da bi to bilo sa ovcom!"

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Sufjan od Amra, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Bili su Ukaz, i Midženeta Medženeta i Zul-Medžaz trgovi u predislamlju. Pa pošto je bio tj. pojavio se Islam, pa kao da su oni klonili se grijeha tj. držali za grijeh u njemu u Islamu trgovanje u tim trgovima za vrijeme hodočašća . Pa je sišla stavka odlomak, ajet Kur'ana : "Nije na vas vama nikakav grijeh da sebi tražite dobrotu od vašega Gospoda u vremenima obavljanja hodočašća....". Pročitao je nju tu stavku, odlomak tako Ibnu Abas.

U kiraetu - čitanju drugih nema riječi "u vremenima hodočašća".

GLAVA:

5

Dozvoljeno je jasno, a zabranjeno je jasno, a između njih dvoje su nejasne tj. stavke, stavovi koji su slični, učinjene sličnima i dozvoljenome i zabranjenome .

PRIČAO MI JE Muhamed, sin Musena-a, pričao mi je Ibnu Ebu Adij od Ibnu Avna, od Šabije, rekao je: čuo sam Numana, sina Bešira, bio zadovoljan Allah od njega, da govori: čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. - H - Pričao nam je Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Ibnu Ujejnete od Ebu Ferveta, od Šabije, rekao je: čuo sam Numana, priča od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. - H - Pričao nam je Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Ibnu Ujejnete od Ebu Ferveta, rekao je: čuo sam Šabiju, čuo sam Numana, sina Bešira, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. - H - Pričao nam je Muhamed, sin Kjesira, izvijestio nas Sufjan od Ebu Ferveta, od Šabije, od Numana, sina Bešira, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Dozvoljeno je jasno, a zabranjeno je jasno, a između njih dvoga su stvari poslovi sumnjive nejasne . Pa ko je ostavio napustio ono što se je učinilo nejasnim sumnjivim njemu od grijeha, bio je tj. biće za ono što je jasno od grijeha ostavljiviji tj. još više ostavljati jasni grijeh ako ostavlja ono što sumnja da je grijeh . A ko se je osmionio usudio na ono što sumnja u njega od grijeha, skoro je da padne u ono što je jasno grijeh . A grijesi su štićevina zabrana Allaha. Ko pase napasa okolo oko štićevine zabranjenoga pašnjaka , skoro blizu je da padne upadne u nju tj. štićevinu, u zabranjeni pašnjak, zabranu ."

6

GLAVA

tumačenja nejasnih stvari, odredaba .

A rekao je Hasan, sin Ebu Sinana: Nisam vidio nijedne stvari lakše od pobožnosti: Pusti što je sumnjivo tebi, k onome pribjegavši što neće biti sumnjivo tebi.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kjesira, izvijestio nas je Sufjan, izvijestio nas je Abdullah, sin Abdurahmana sina Ebu Husejna, pričao je nama Abdullah, sin Ebu Mulejkjeta, od Ukbeta, sina Harisa, bio zadovoljan Allah od njega, da je jedna crna žena došla pa je tvrdila da je ona zadojila dojila njih dvoje njega i njegovu istom vjenčanu ženu . Pa je spomenuo Ukbete to Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa se okrenuo od njega i nasmiješio se Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je:

"Kako, a već se reklo?" Tj. "Kako da je se dotakneš" - a to znači: "Kako da ti ona bude žena, a već se reklo da vas je oboje jedna žena zadajala?" Brat i sestra po mlijeku ne mogu, ne smiju sklopiti brak po islamskim zakonima. A već je bila pod njim tj. stupila u brak sa njim - Ukbetom kći Ebu Ihaba Temimije.

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Kazeata, pričao nam je Malikj od Ibnu Šihaba, od Urveta, sina Zubejra, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Bio je Utbete, sin Ebu Vakkasa, oporučio k svome bratu Sa'du, sinu Ebu Vakkasa, da je sin robinje Zemeata Zemeatove od mene tj. on je moj sin iz preljuba sa tom robinjom , pa uzmi ga. Rekla je: Pa pošto je bila godina

7

osvojenja Mekje , uzeo je njega Sa'd, sin Ebu Vakkasa, i rekao je: "Sin moga brata je ovo dijete , već je oporučio k meni u vezi njega moj brat ." Pa je ustao Abd, sin Zemeata, pa je rekao: "Moj brat je to dijete i sin robinje moga oca, rodio se na njegovoj postelji." Pa su se potjerali njih dva pošli su, otišli su naporedo k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao Sa'd: "O poslaniče Allaha, ovo dijete je sin moga brata, bio je već oporučio k meni u vezi njega." Pa je rekao Abd, sin Zemeata: "Moj brat je ovo dijete i sin robinje moga oca, rodilo se na njegovoj postelji dušeku ." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "On je tebi On pripada tebi , o Abde, sine Zemeata." Tj. "To dijete pripada tebi." Zatim je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Dijete je za postelju, a za preljubnika je kamen.

Tj. "Dijete pripada onome na čijoj se postelji rodilo, a preljubnika treba ubiti kamenovanjem." Ili: "a preljubniku je kamen, tj. nema njemu ništa."

Zatim je rekao Sevdeti Sevdi , kćeri Zemeata, supruzi Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Zastri se od njega, o Sevdeta!" Tj. "Ne izlazi pred to dijete iako ti je pravno brat, ali faktično nije brat." Zbog toga joj je to rekao Muhamed as. što je vidio mnogo od njegove sličnosti sa Utbetom nezakonitim ocem njegovim, djetetovim . Pa to dijete, dječak nije vidjelo nju dok je srelo Allaha tj. do svoje smrti .

PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete, rekao je: izvijestio je mene Abdullah, sin Ebu Sefera, od Šabije, od Adijja, sina Hatima, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: pitao sam Vjerovijesnika,

8

pomilovao ga Allah i spasio, od strijele o strijeli koja nema pera , pa je rekao:

"Kada je pogodila sa svojom oštricom vrhom , pa jedi tako ulovljenu životinju ; a kada je pogodila sa svojom širinom tj. pljoštrimice pa je ubila lovljenu životinju , pa ne jedi, pa tj. jer zaista ono tj. ono što je na taj način ulovljeno je umlaćeno."

"Vekizun" i "mevkuzetun" je umlaćeno tupim predmetom, a to je po islamskim propisima zabranjeno jesti.

Rekao sam: "O poslaniče Allaha, pošaljem svoga psa lovačkoga i imenujem tj. spomenem Božije ime pri slanju, puštanju u lov psa , pa nađem sa njim na lovu na ulovljenoj životinji drugoga psa što nisam imenovao na puštanju njega, a ne znam koji je od njih dva uzeo tj. ulovio - šta ću da radim ?" Rekao je: "Ne jedi meso te ulovljene životinje ! Imenovao si samo na svome psu, a nisi imenovao na tom drugom tj. a nisi spomenuo Božijeg imena nad tim drugim psom - kad se slao, puštao u lov onaj drugi pas ."

GLAVA

onoga što se odstranjuje suzdržava od njega jer je od sumnja jer spada u sumnjive postupke . Tj. GLAVA sumnjivih poslova kojih se treba kloniti.

PRIČAO NAM JE Kabisate, pričao nam je Sufjan od Mansura, od Talhata, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

9

Prošao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pokraj oborene datule pa je rekao: "Da nije to da biva ona onome ko ju pojede milostinja, zaista bih pojeo nju."

Muhamedu a.s. nije bilo dozvoljeno jesti ni primati milostinju.

A rekao je Hemmam od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Nađem palu datulu na svojoj postelji...."

GLAVA

onoga ko nije vidio nije smatrao došaptavanja đavola da je nešto sumnjivo i slično njima tim došaptavanjima - ko nije smatrao to od nejasnih sumnjivih djela koja treba izbjegavati .

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Ibnu Ujejnete od Zuhrije, od Abbada, sina Temima, od njegova strica, rekao je:

Potužilo se je k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, ovako : "Čovjek nađe tj. osjeti u molitvi neku stvar nešto . Da li će presjeći prekinuti tu molitvu?" Rekao je: "Ne, do da čuje glas iz izlaznoga crijeva, čmara , ili da nađe osjeti vjetar iz čmara ."

A rekao je Ibnu Ebu Kabisate od Zuhrije: Nema čišćenja nanovo osim u onome slučaju što si našao osjetio vjetar, ili si čuo glas.

10

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Mikdama, 'Idžlija, pričao nam je Muhamed, sin Abdurahmana, Tufavija, pričao nam je Hišam, sin Urveta, od svoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da su neki ljudi rekli:

"O poslaniče Allaha, zaista neki ljudi dolaze nama sa mesom tj. donose nam meso , ne znamo da li su spomenuli ime Allaha na njemu nad njim , ili ne?" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Imenujte tj. Spomenite ime Allaha na njemu nad njim, nad tim mesom , i jedite ga."

GLAVA

govora Allaha, uzvišen je: "I kada su vidjeli trgovinu ili igru zabavu , razbili su se k njoj....".

PRIČAO NAM JE Talk, sin Gannama, pričao nam je Zaidete od Husajna, od Salima, rekao je: pričao mi je Džabir, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Dok mi klanjamo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, kadli je došla dođe iz Sirije jedna karavana, nosi noseći neku hranu, pa su se okrenuli k njoj tako da čak nije ostalo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, osim dvanaest ljudi. Pa je sišla tj. desila se ubrzo objava odlomka : "I kada su vidjeli trgovinu ili igru zabavu , razbili su se k njoj.....".

GLAVA

onoga ko nije brinuo nije vodio računa otkuda je sticao imanje.

11

PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Ibnu Ebu Zi'b, pričao nam je Seid Makburija od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Doći će na ljude vrijeme jedno takvo da neće brinuti čovjek ono što je uzeo od njega tj. ono što je uzeo njega da li je od dozvoljenoga ili od zabranjenoga."

GLAVA

trgovine u po, na kopnu i GLAVA Njegova govora: "Ljudi takvi da neće zabaviti pomesti njih trgovina, a ni prodaja od spominjanja Allaha....".

A rekao je Katadete: Bili su običaja ljudi da međusobno prodaju i da trguju, ali oni bijahu takvi kada je zaredilo tj. došlo na red, nastupilo njima jedno pravo od prava Allaha, nije zabavila njih trgovina, a ni prodaja od spominjanja Allaha tako da izvrše njega Allahovo pravo k Allahu.

PRIČAO NAM JE Ebu Asim od Ibnu Džurejdža, rekao je: izvijestio me Amr, sin Dinara, od Ebu Minhala, rekao je: trgovah u mijenjanju tj. mijenjah zlato i srebro , pa sam pitao Zejda, sina Erkama, bio zadovoljan Allah od njega, pa je rekao: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. - H - A pričao mi je Fadl, sin Jakuba, pričao nam je Hadžadž, sin Muhameda, rekao je Ibnu Džurejdž: izvijestio me Amr, sin Dinara, i Amir, sin Mus'aba, da su njih dva čula Ebu Minhala da govori: pitao sam Bera'a, sina Aziba, i Zejda, sina Erkama, o mijenjanju novaca pa su njih dva rekla:

12

Bili smo dva trgovca na vremenu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa smo pitali poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o mijenjanju doslovno: od mijenjanja, za mijenjanje novca , pa je rekao: "Ako je bilo rukom u ruku, pa nema štete nema grijeha ; a ako je bilo odgađanjem, pa neće biti tj. pa nije dobro."

GLAVA

izlaženja u trgovanje trgovinu i govora Allaha, uzvišen je: ".... pa raziđite se u po zemlji, i tražite sebi od dobrote Allaha....".

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Selama, izvijestio nas je Mahled, sin Jezida, izvijestio nas je Ibnu Džurejdž, rekao je: izvijestio me Ata' od Ubejdulaha, sina Umejra, da je Ebu Musa Eš'arija tražio dozvolu na posjetu Umera, sina Hataba, bio zadovoljan Allah od njega, pa se nije dozvolilo njemu, a kao da je on Umer bio zaposlen. Pa se vratio Ebu Musa. Pa je svršio završio Umer svoj posao pa je rekao:

"Zar nisam čuo glas Abdullaha, sina Kajsa? Dozvolite mu!" Reklo se: "Već se vratio." Pa je pozvao njega pa je rekao: "Zašto si se vratio?" . Pa je rekao Ebu Musa : "Zapovjedaše se nama to tj. da se vratimo kad nam se ne dozvoli da uniđemo ." Pa je rekao Umer : "Doći ćeš mi na to sa dokazom tj. Donesi mi dokaz za takav postupak ." Pa je otišao k sjednici tj. mjestu za sjedenje Pomagača pa je pitao molio njih da mu posvjedoče . Pa su rekli: "Neće posvjedočiti tebi na ovo niko drugi osim najmlađi od nas Ebu Seid Hudrija." Pa

13

je otišao sa Ebu Seidom Hudrijom tj. odveo ga je . Pa je rekao Umer: "Zar se sakrilo ovo meni od zapovjedi poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da to ne znam ? Zabavilo je mene udaranje rukom, dlanom o dlan u trgovima." Misli na izlaženja ka trgovanju.

To je uzrok da nije poznavao neke zapovjedi i preporuke Muhameda a.s.

GLAVA

trgovine u na moru.

A rekao je Metar: Nema štete za njega tj. zbog ovoga, zbog trgovine po moru ! I nije spomenuo njega Allah u Kur'anu drukčije osim sa pravom. Zatim je čitao tj. citirao : ".... i vidiš lađe brazdačice tj. da brazde, siječu vodu - a to znači: plove u njemu, i zbog toga da sebi tražite od Njegove dobrote....". A "fulkjun" su lađe. Jednina i množina je jednaka od te riječi, tj. "fulkjun" znači i jednu lađu, i više lađa . A rekao je Mudžahid: Brazde Razbijaju lađe vjetar, a ne brazde vjetar od lađa nikakve druge osim velikih lađa.

Izjava Mudžahidova se navodi da bi se objasnilo značenje riječi "fulkjun i mehare, jemharu i mevahire".

A rekao je Lejs: pričao mi je Džafer, sin Rebi'ata, od Abdurahmana, sina Hurmuza, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da je on spomenuo jednoga čovjeka od Izraelićana koji je izašao u na more, pa je izvršio svoju potrebu tj. pa je postigao što mu je bilo potrebno . I tjerao je hadis tj. I ispričao je hadis do kraja .

14

Ovdje na ovom mjestu hadis nije ispričan sav, ali je već naveden na jednom mjestu sav.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Saliha, rekao je: pričao mi je Lejs za ovo.

GLAVA:

"I kada su vidjeli trgovinu ili igru, razbili su se k njoj....", i Njegov govor, veličajno je Njegovo spominjanje: "Ljudi takvi da neće zabaviti njih trgovina, a ni prodaja od spominjanja Allaha....".

A rekao je Katadete: Bili su ljudi običaja da trguju, ali oni su bili takvi kada je zaredalo njih pravo od prava Allaha, nije zabavila njih trgovina, a ni prodaja od spominjanja Allaha tako da izvrše njega k Allahu.

Zaredati, zarediti: doći red, nastupiti red da se nešto izvrši, učini.

PRIČAO NAM JE Muhamed, rekao je: pričao mi je Muhamed, sin Fudajla, od Husajna, od Salima, sina Ebul-Dža'da, od Džabira, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Došla je jedna karavana, a mi klanjamo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, petak molitvu petka , pa su se razbili razišli ljudi osim dvanaest ljudi. Pa je sišao ovaj odlomak: "I kada su vidjeli trgovinu ili igru zabavu , razbili su se i ostavili su tebe stojeći u molitvi, tj. klanjajući ....".

15

GLAVA

govora Allaha, uzvišen je: "..... trošite dijelite od lijepih zarada što ste stekli....".

PRIČAO NAM JE Usman, sin Ebu Šejbeta, rekao je: pričao nam je Džerir od Mansura, od Ebu Vaila, od Mesruka, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Kada je trošila dijelila žena od hrane svoje kuće, osim pokvarivačice tj. ne bivši ona pokvarena, pretjerana , biće njoj njezina nagrada za ono što je trošila podijelila , i njezinome mužu za ono što je stekao i blagajniku slično tome tj. tako isto , neće okrnjiti neki od njih nagrade nekog nijednu stvar tj. ništa ."

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Džafera, pričao nam je Abdurezzak od Mamera, od Hemmama, rekao je: čuo sam Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Kada je trošila podijelila žena od zarade svoga muža od svoje volje osim njegove zapovjedi bez njegove zapovjedi , pa njemu je polovina njegove nagrade."

GLAVA

onoga ko je volio tj. ko voli, želi prostiranje tj. širinu, obuhvatnost u trošku u opskrbi, u sredstvima za život - a to znači: ko želi bolji život, bogatstvo .

16

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ebu Jakuba, Kirmanija, pričao nam je Hassan, pričao nam je Junus, pričao nam je Muhamed od Enesa, sina Malikja, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da govori:

"Ko je takav da veseli njega da se prostre proširi, tj. poveća njemu njegov trošak opskrba za život i da se odgodi njemu u njegovom tragu tj. ostatku života , pa neka nagrađuje dariva svoju rodbinu."

Smisao hadisa je: "Ko želi da bude imućniji - neka pomaže svoju rodbinu. Pošto ima pouzdan hadis da je opskrba, trošak za život određena - a to bi značilo ne može se smanjiti, a ni povećati - ovaj je hadis na više načina tumačen. Isto tako značenje rečenice iz gornjega hadisa ".... i da se odgodi njemu u njegovom tragu....", znači: i da mu se produži život, a po pouzdanom jednom hadisu i trajanje života je određeno, a to znači ne može produžiti, a ni skratiti, pa se i zbog ove rečenice gornji hadis tumači na razne načine. Ta se tumačenja neće ovdje prikazivati. Jedino će se navesti jedno tumačenje prema kojem gornji hadis, i svi hadisi sličnoga sadržaja, ima stvarni cilj da prikaže koliko je dobro djelo pomagati materijalno rodbinu, jer kada bi ijedno dobro djelo povećavalo bogatstvo i produžavalo život, onda bi to bilo upravo ovo djelo. Toliko to dobro djelo vrijedi kod Uzvišenoga Boga. Uz misao o produženju života navešće se i tumačenje prema kojem se produženje života tumači u prenesenom smislu. Pomaganje rodbine zadrži dugo vremena lijepo sjećanje na čovjeka, i on još dugo živi u sjećanju iako je mrtav.

17

GLAVA

kupovanja Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, sa odgađanjem davanja cijene za kupljenu stvar do nekoga roka .

PRIČAO NAM JE Mualla, sin Eseda, pričao nam je Abdul-Vahid, pričao nam je Aameš, rekao je: spomenuli smo kod Ibrahima zalog u pozajmici, pa je rekao: pričao mi je Esved od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kupio sebi neku hranu od jednoga Židova do jednoga roka, i založio je njemu dao je u zalog Židovu jedan oklop od željeza.

"Selemun" ovdje znači pozajmica, a ne znači ovdje kupoprodaju gdje se novac unaprijed isplati, a roba kasnije primi.

PRIČAO NAM JE Muslim, pričao nam je Hišam, pričao nam je Katadete od Enesa. - H - A pričao mi je Muhamed, sin Abdullaha sina Havšeba, pričao nam je Esbat Ebul-Jese' Basrija, pričao nam je Hišam Destevaija od Katadeta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da je on išao k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, sa hljebom ječma i zaudarajućim repom ovce, kujrukom; ili: sa ogrklim lojem koji je pretopljen, istopljen od ovčijeg repa, tj. donosio je Enes k Muhamedu a.s. takvu hranu koja se počela čuti, zaudarati, koja je već progrkla, je Muhamed a.s. nije imao šta da jede u nekim prilikama .

"Ihaletun" ima mnogo značenja: kujruk-debeli ovčiji rep, pretopljeni loj od ovčijeg repa; loj, debljina, masnoća;

18

začin; prismok uz hljeb; mast; salo; masnoća stvrdnuta na površini čorbe, supe.

I zaista već je založio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, jedan oklop za njega tj. njegov, svoj oklop u Medini kod jednoga Židova, i uzeo je od njega ječma za svoju porodicu. I zaista sve ovo priča Enes već sam čuo njega Muhameda a.s. da govori: "Nije omrklo zašlo u noć kod porodice Muhameda, pomilovao ga Allah i spasio, sa' pšenice, a ni sa' zrna tj. nikakva žita ." A zaista ovo opet sada Enes objašnjava kod njega je svakako sigurno devet žena. Tj. Muhamed a.s. je imao devet žena u vremenu kada je bivao, bio u oskudici u hrani. "Sa'" je 3,34 kg.

GLAVA

zarade zarađivanja čovjeka i njegovog rada sa svojom rukom.

PRIČAO NAM JE Ismail, sin Abdullaha, rekao je: pričao mi je Ibnu Vehb od Junusa, od Ibnu Šihaba, rekao je: pričao mi je Urvete, sin Zubejra, da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, rekla:

Pošto se imenovao nasljednikom tj. postavio kalifom, halifom Ebu Bekjr Sidik, rekao je: "Zaista već je znao tj. već zna moj narod da moja profesija rad, posao nije bila takva da je nemoćna od troška tj. opskrbe moje porodice, a sada sam se zaposlio sa općom stvari muslimana, pa će odsada jesti porodica Ebu Bekjra od ovoga imanja tj. iz državne blagajne , a on će poslovati voditi profesiju za muslimane u njemu u državnom, općem imanju ."

19

Ova rečenica na kraju tumači se na razne načine, ali se ta tumačenja neće prikazivati.

PRIČAO NAM JE Muhamed, pričao nam je Abdullah, sin Jezida, pričao nam je Seid, rekao je: pričao mi je Ebul-Esved od Urveta, rekao je: rekla je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje:

Bili su drugovi poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, radnici njihovih osoba svojih osoba, tj. sami sobom su radili, sami sebi su radili fizičke poslove , i bivaše za njima u njih zadasi zadahi, ružni mirisi od znoja , pa se reklo njima: "Da li ste se okupali!"

Tj. "Zašto se niste okupali?"

Predao je njega spomenuti hadis Hemmam od Hišama, od njegova oca, od Aiše.

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Isa, sin Junusa, od Sevra, od Halida, sina Ma'dana, od Mikdama, bio zadovoljan Allah od njega, od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Nije jeo ni jedan čovjek hrane nikad bolje od takve hrane da jede od rada svoje ruke tj. od hrane koju je zaradio svojom rukom , i zaista vjerovijesnik Allaha Davud - njemu mir! - jedaše jeo je od rada svoje ruke."

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Musa-a, pričao nam je Abdurezak, izvijestio nas je Mamer od Hemmama, sina Munebiha, pričao nam je Ebu Hurejrete od poslanika

20

Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da Davud - njemu mir! - ne jedaše osim od rada svoje ruke.

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukjejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, od Ebu Ubejda, slobodnjaka Abdurahmana, sina Avfa, da je on čuo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da govori: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista da skupi nasiječe drva jedan od vas breme pa da ga odnese na svojim leđima i proda, pa da se tako hrani bolje je od toga da pita tj. prosjači od jednoga čovjeka pa da taj daruje njega ili da spriječi odbije njega."

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Musa-a, pričao nam je Vekji', pričao nam je Hišam, sin Urveta, od svoga oca, od Zubejra, sina Avvama, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista da uzme jedan od vas svoja užeta konopce za vezanje drva ."

GLAVA

lakoće i darežljivosti u kupovanju i prodaji, i GLAVA onoga ko je tražio tj. ko traži svoje neko pravo, pa neka traži njega u poštenju.

PRIČAO NAM JE Alija, sin Ajjaša, pričao nam je Ebu Gassan, rekao je: pričao mi je Muhamed, sin Munkjedira, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan

21

Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Pomilovao Allah darežljiva čovjeka koji je darežljiv kada je prodavao kada prodaje , i kada je kupovao sebi i kada je iziskivao tj. i kada je naplaćivao dug, ili tražio svoj dug ." Ovo je prevedeno kao dova - blagoslov, ali se može prevesti i kao vijest, izjava: "Pomilovaće Allah čovjeka darežljivoga kada prodaje, i kada kupuje i kada iziskuje - traži svoj dug."

GLAVA

vrijednosti onoga ko je pričekao iščekivao bogatoga za dugovanje .

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Zuhejr, pričao nam je Mansur da je Rib'ija, sin Hiraša, pričao njemu da je Huzejfete, bio zadovoljan Allah od njega, pričao njemu, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Susreli su anđeli duh dušu, tj. Izašli su u susret anđeli duši jednoga čovjeka od onih ko je bio tj. živio prije vas." Rekli su: "Da li si radio od dobra ikakvu stvar išta ?" Rekao je: "Zapovijedah svojim momcima koji su mi kupili dugovanja da pričekaju i pređu tj. progledaju kroz prste od bogataša tj. da bogataša pričekaju za dug i da pređu preko nekog dijela duga ." Rekao je: "Pa su prešli od njega preko njega ."

Tj. Pa su anđeli prešli preko toga čovjeka, preko njegova duha, njegove duše - a to znači: nisu ga mučili.

22

A rekao je Ebu Malikj od Rib'ije: "Olakšavah na bogatog, a pričekivah siromašnoga za dugovanja koja su mi dugovali ." A slijedio je njega Ebu Malikja Šubete od Abdul-Melikja, od Rib'ije. A rekao je Ebu Avanete od Abdul-Melikja, od Rib'ije: "Pričekam bogatoga, a pređem prođem se od siromašnog tj. a siromašnome oprostim dugovanje koje mi duguje ." A rekao je Nuajm, sin Ebu Hinda, od Rib'ije: "Pa primim dug od bogatoga, a pređem prođem se od siromašnoga."

GLAVA

onoga ko je pričekao siromašnoga.

PRIČAO NAM JE Hišam, sin Amara, pričao nam je Jahja, sin Hamzeta, pričao nam je Zubejdija od Zuhrije, od Ubejdulaha, sina Abdullaha, da je on čuo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Bio je jedan trgovac koji daje dug zajam ljudima. Pa kada je tj. kada bi vidio siromašnoga, rekao je rekao bi svojim momcima slugama : "Pređite preko njega prođite se njega , možda Allah da pređe preko nas da se prođe nas - tj. da nam oprosti grijehe ." Pa je prešao Allah preko njega tj. oprostio je Allah njemu ."

GLAVA:

Kada su objasnila dva prodavača tj. dva ugovarača kupoprodaje - a to znači: i prodavač i kupac nedostatke predmeta kupoprodaje , i nisu sakrila njih dva loše strane predmeta i kada su bila iskrena njih dva.

23

A spominje se od Adda', sina Halida, rekao je: Pisao ili: Napisao je meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: Ovo je ono što je kupio sebi Muhamed, poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kupio je od Adda'a, sina Halida. Prodaja muslimana muslimanu takva je da nema bolesti, a ni gadnosti nečistoće, nevaljalosti , a ni pokvarenosti. A rekao je Katadete: Pokvarenost je preljub prostitucija , i krađa i bježanje odbjeglost roba od svoga gospodara, vlasnika . A reklo se Ibrahimu: Zaista neki od preprodavalaca trgovaca stokom i konjima naziva staju za stoku, konje sa imenima "Horasan" i "Sidžistan", pa govori: "Došlo je juče iz Horasana ovo grlo, ova stoka ili konj što ga prodajem , došlo je danas iz Sidžistana."

Taj trgovac misli na svoje staje koje je tako nazivao, a kupac je smatrao da je stoka ili konj koji se prodaje došao iz tih perzijskih pokrajina, i da stvarno pripada tim rasama. Kupac je, dakle, obmanjivan.

Pa je mrzio Ibrahim Nah'ija njega ovaj postupak toga preprodavača žestokom mržnjom tj. jako je to osuđivao . A rekao je Ukbete, sin Amira: Nije dozvoljeno nijednom čovjeku da proda nikakvu robu koja je takva da zna da je u nje nekakva bolest tj. nedostatak, mana - nije dozvoljeno da je proda drukčije osim tako da je izvijestio najavio nju manu, tj. da kaže za nedostatak robe .

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Šubete od Katadeta, od Saliha Ebul-Halila, od Abdullaha, sina Harisa, podigao je njega hadis do Hakjima, sina Hizama, bio zadovoljan Allah od njih,

24

rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Dva prodavača su sa izborom dok se nisu rastavili, ili je rekao -: do časa kada se rastave. Pa ako su bili istiniti njih dva i objasnili su njih dva, blagoslovilo se je tj. blagosloviće se njima dvojici u njihovoj prodaji. A ako su sakrili njih dva i slagali njih dva, zbrisao se je blagoslov njihove prodaje."

Pod izrazom "dva prodavača" misli se na prodavača i kupca. Pod izrazom "dok se ne rastave" misli se na rastavljanje tjelesa. Tako kažu šafijski pravnici i Ebu Jusuf od hanefijskih pravnika. Prema njima kada se prodavač i kupac odvoje, nema više pravo nijedan da se ne pridržava kupoprodajnog ugovora. A sve dok se ne ne rastave, može svaki da bira da li da prihvati i ostane pri kupoprodajnoj nagodbi, ili ne. Ebu Hanife, i Malikj i još neki pravnici drukčije tumače izraz "dok se ne rastave". Oni kažu da to znači: dok ne rekne prodavač "ja ti prodadoh", a kupac "ja kupih", ili "ja primih". Kad to reknu, onda više nemaju pravo da biraju da li da ostanu pri kupoprodajnoj nagodbi, ili da ne ostanu, pa makar da se nisu odvojili tijelima jedan od drugoga. Dok ne reknu gornje riječi jedan drugome, imaju pravo na izbor. To znači: Dva prodavača su sa izborom. Imaju pravo na izbor, mogu da biraju i da se predomišljaju. Ovaj hadis će se ponavljati na više mjesta, ali se ova objašnjenja neće više davati.

GLAVA

prodaje smjese mješavine od datula.

25

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Šejban od Jahja-a, od Ebu Selemeta, od Ebu Seida, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Davaše se nama datule sakupljanja, a ono tj. a to je smjesa od datula, i prodavasmo dva sa'a slabijih datula za sa' boljih datula , pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne dva sa'a za sa' tj. Ne prodajite dva sa'a za sa' , i ne dva srebrenjaka za jedan srebrenjak."

GLAVA

onoga što se reklo o mesaru i koljaču tj. o onome koji prodaje meso-lahham i o onome koji kolje životinje-džezzar .

PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš, rekao je: pričao mi je Šekik od Ebu Mesuda, rekao je: došao je jedan čovjek od Pomagača, ima nadimak taj čovjek Ebu Šuajb tj. naziva se, preziva se Ebu Šuajbom , pa je rekao jednome dječaku svome, kasapu mesaru, tj. koljaču stoke :

"Učini tj. Napravi mi jelo koje je dosta petorici za pet ljudi , pa tj. jer zaista ja hoću da pozovem na jelo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, petoga od petorice tj. njega sa još četiri druga čovjeka tako da on bude peti , pa jer zaista ja sam poznao prepoznao već u njegovom licu glad." Pa ih je pozvao. Pa je došao sa njima još jedan čovjek. Pa je rekao Vjerovijesnik,

26

pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista ovaj je slijedio nas tj. pošao za nama , pa ako hoćeš da dozvoliš njemu Ebu Šuajbe , pa dozvoli mu da i on pristupi jelu . A ako hoćeš da se vrati, vratio se je tj. vratiće se odmah ." Pa je rekao: "Ne neka se ne vraća , nego već sam dozvolio njemu tj. dozvaljam mu, ili: dozvoljavam mu ."

GLAVA

onoga što briše zbriše, uništi laž i sakrivanje u prodaji mana stvari koje se prodaju .

PRIČAO NAM JE Bedel, sin Muhabbera, pričao nam je Šubete od Katadeta, rekao je: čuo sam Ebul-Halila priča od Abdullaha, sina Harisa, od Hakjima, sina Hizama, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Dva prodavača su sa izborom dok se nisu rastavili, ili je rekao: do da se rastave. Pa ako su njih dva bili istinita i objasnili su njih dva, blagosloviće se njima dvojici u prodaji njih dvojice. A ako su sakrila njih dva i lagala njih dva, zbrisaće uništiće se blagoslov prodaje njih dvojice."

GLAVA

govora Allaha, uzvišen je: "O vi koji ste vjerovali tj. koji vjerujete , ne jedite kamate podvostručenim dvostrukostima, i čuvajte se Allaha da bi ste se vi možda spasili."

PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Ibnu Ebu Zi'b, pričao nam je Seid Makburija od Ebu Hurejreta, bio

27

zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Zaista doći će svakako na ljude takvo jedno vrijeme da se neće brinuti čovjek za ono što je uzimao ili: što uzima, što će uzimati imovinu da li je od dozvoljenog ili zabranjenog."

GLAVA

jedača kamate, i njezinoga svjedoka i njezinoga pisara, i GLAVA Njegova govora, uzvišen je: "Koji jedu kamatu, neće ustajati osim kao što ustaje onaj koji je taj što se je udario baceknuo nasumice na njega satana zloduh od doticaja. To je za to što su oni takvi da su oni govorili: prodaja je samo kao kamata. A dozvolio je Allah prodaju, a zabranio je kamatu. Pa ko je taj da je došla njemu predika od njegova Gospoda, pa je svršio tj. prestao sa uzimanjem kamata , pa njemu je ono što je prošlo. A njegova stvar je k Allahu. A ko se povrati tj. počne opet uzimati kamate , pa ti takvi su drugovi Vatre, oni su u njoj vječnici tj. ostaće oni u njoj vječno ."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder od Šubeta, od Mansura, od Ebu Duha-a, od Mesruka, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

28

Pošto je sišao zadnji dio poglavlja Bekareta, čitao je učio je njih te odlomke toga poglavlja Kur'ana Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, njima u Bogomolji, zatim je zabranio trgovinu u vinu.

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Džerir, sin Hazima, pričao nam je Ebu Redža' od Semureta, sina Džundeba, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Vidio sam noćas u snu dva čovjeka da su došla meni, pa su izvela njih dva mene k svetoj zemlji, pa smo otišli tj. išli, putovali dok smo došli na rijeku od krvi, u njoj čovjek stajač stoji u njoj , a na sredini rijeke jedan drugi čovjek, pred njim je kamenje. Pa okrene pođe čovjek koji je u toj rijeci, pa kada je htio da izađe, bacio je tj. baci se onaj drugi čovjek sa kamenom u njegova usta pa je vratio pa vrati njega gdje je bio. Pa je počeo, kada god je došao zbog toga da uzađe, počeo je da baca u njegova usta sa kamenom, pa se vraća kao što je bio. Pa sam rekao: "Šta je ovo?" Pa je rekao jedan od one dvojice ljudi sa mnom : " Onaj koji je taj što si vidio njega u rijeci, to je jedač kamate."

GLAVA

nahranjivača kamate tj. GLAVA o onome koji daje drugome da jede kamatu - a to znači GLAVA onoga koji daje kamatu zbog Njegova govora tj. grijeh je davati kamatu zbog Njegova govora : "O vi koji ste vjerovali, čuvajte se Allaha, i ostavite ono što je ostalo od kamate iz prošlosti ako ste bili tj. ako ste vjernici. Pa ako to niste učinili, pa dozvolite tj. objavite za rat od Allaha i

29

Njegova poslanika, a ako ste se pokajali, pa vama su glave tj. pa vama pripadaju glavnice vaših imanja, nećete nasilje učiniti, i neće se vama nasilje učiniti. A ako je bio siromašan vaš dužnik , pa očekivanje do lakoće tj. pričekajte ga dok mu bude lako da vam plati , a da mu milodarite dug , bolje je vama ako znadijaste. I čuvajte se onoga dana što ćete se povratiti u njemu k Allahu, zatim će dobiti u potpunosti svaka osoba što je stekla zaradila , i oni su takvi da se neće njima nasilje učiniti."

Rekao je Ibnu Abas: Ovo je zadnji odlomak što je sišao na Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

Iz riječi ".... i ostavite što je ostalo od kamate", zaključuje se da je zabranjeno i griješno davanje kamate, isto kao što je zabranjeno i griješno i jedenje i uzimanje.

PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete od Avna, sina Ebu Džuhajfeta, rekao je: vidio sam svoga oca da je kupio sebi roba velikog tj. vrlo vještog puštaoca krvi pomoću roga, kupica , pa sam pitao njega zašto će mu taj rob pa je rekao:

"Zabranjivao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, cijenu psa i cijenu krvi."

Tj. zabranjivao je kupoprodaju pasa i plaćanje, davanje nagrade za puštanje krvi. Hanefijski pravnici smatraju dozvoljenim kupoprodaju pasa, a nagradu za puštanje krvi ne smatraju težom zabranom nego mekruh-tenzihen.

"I zabranjivao je Muhamed a.s. - pričao je dalje Ebu Džuhajfete - da muslimani imaju među sobom tetoviračicu, i tetoviranu, i jedača kamate i nahranjivača

30

nje tj. i davaoca kamate , i prokleo je slikara živih pokretnih bića, životinja, a ne bilja - tako neki kažu ."

GLAVA:

"Zbrisava Allah kamatu, a umnožava povećava, daje da rastu milostinje, i Allah ne voli svakoga tj. nijednoga velikoga nevjernika nezahvalnika griješnika."

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukjejra, pričao nam je Lejs od Junusa, od Ibnu Šihaba, rekao je Ibnul-Musejjeb: zaista je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da govori:

"Zakletva zaklinjanje u trgovini je potrošnja prođa za robu, zbrisavanje brisanje za blagoslov."

GLAVA

onoga što se mrzi od zakletve u prodaji.

PRIČAO JE NAMA Amr, sin Muhameda, pričao nam je Hušejm, izvijestio nas je Avvam od Ibrahima, sina Abdurahmana, od Abdullaha, sina Ebu Evfa-a, bio zadovoljan Allah od njega, da je jedan čovjek podigao nekakvu robu, a on je u na trgu, pa se zaklinjao sa Allahom da je zaista već dao za nju ono, onoliko što nije dao zato da obori tj. uplete, navuče u nju kakvoga čovjeka od muslimana. Pa je sišao odlomak Kur'ana :

"Zaista oni koji kupuju sebi za ugovor Allaha i njihove svoje zakletve malenu cijenu....".

31

GLAVA

onoga što se reklo u vezi draguljara tj. o draguljaru, juveliru, majstoru koji pravi nakit od dragoga kamenja i metala .

U sljedećem tekstu spomenuće se nekoliko hadisa u kojima se spominju mnoge vrste zanatlija, obrtnika. Cilj je toga da se vidi da su mnogi zanati postojali u vrijeme Muhameda a.s. pa su prema tome dozvoljeni, i zarada od tih zanata je dozvoljena i halal. Pošto svaki zanatlija i prodaje svoju robu, onda je jasno zašto se o njima govori u Knjizi o trgovini i kupoprodajama - Kitabul-Bujuji.

A rekao je Tavus od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Neće se sjeći njezina mekjanska trava...." A rekao je Abas: "Osim mirisne trstike, pa jer je ona potrebna za njihove kovače ili draguljare i njihove kuće." Pa je rekao Muhamed a.s. : "Osim mirisne trstike."

"Kajnun" može značiti i kovač i draguljar, kaže Ibnul-Esir.

PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Junus od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me je Alija, sin Huseina, da je Husein, sin Alije, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, izvijestio njega da je Alija rekao:

Bila je za mene jedna deva tj. imao sam devu od moga udjela od ratnoga plijena. I bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, darovao meni jednu drugu

32

devu od petine ratnoga plijena koja pripada Allahu i Njegovu poslaniku, tj. državnoj blagajni, imovini . Pa pošto sam htio da sagradim sebi brak, tj. da dovedem, da se oženim sa Fatimom, kćerom poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ugovorio sam tj. uzeo sam obećanje od jednoga čovjeka draguljara iz plemena Kajnukaovića da pođe sa mnom pa da donesemo mirišljive trstike. Htio sam da prodam nju trstiku jednome od draguljara i da zatražim pomoć u njoj u gozbi moje svoje svadbe tj. u pripremi i opremanju gozbe svoga pira .

PRIČAO NAM JE Ishak, pričao nam je Halid, sin Abdullaha, od Halida, od Ikjrimeta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Zaista Allah je zabranio tj. učinio svetim, svetom grad Mekju, i nije dozvoljena nijednom čovjeku prije mene, a niti ijednom čovjeku poslije mene da bude ona mjesto borbe, rata . A dozvolila se meni samo jedan čas. Neće se sjeći tj. kositi, žeti sirova njezina trava, i neće se sjeći njezino drveće stabla , i neće se razbježavati tjerati u bijeg njezin lov, i neće se kupiti sakupljati, uzimati sa tla njezina nađena stvar na tlu koju je neko izgubio , osim za upoznavaoca tj. jedino je dozvoljeno da uzme sa tla nađenu stvar onaj ko će je dati na poznavanje, ko će nastojati da pronađe njezinog vlasnika ." I rekao je Abas, sin Abdul-Mutaliba: "Osim mirisne trstike za naše draguljare i za tavane stropove naših kuća." Pa je rekao: "Osim mirisne trstike." Pa je rekao Ikjrimete: "Da li znadeš šta je: " neće se razbježavati njezin lov?" "Ono tj. To je da odstraniš njega lov, životinju i da odsjedneš u njegovo mjesto da sjedneš na njezino mjesto ." Rekao

33

je Abdul-Vehhab od Halida: "..... za naše draguljare i naše grobove."

GLAVA

spominjanja kovača i kovača.

"Kajnun" znači i rob i kovač, pa je zato dodao i riječ "haddad" koja znači kovač, da bi pokazao da se riječ "kajnun" ovdje upotrebila u značenju kovač.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Ibnu Ebu Adijj od Šubeta, od Sulejmana, od Ebu Duha-a, od Mesruka, od Habbaba, rekao je:

Bio sam kovač u predislamlju, i bio je meni na Asu, sinu Vaila, jedan dug tj. imao sam dugovanje, potraživanje od Asa, bio mi je dužan As, sin Vaila . Pa sam došao njemu da naplatim njega da utjeram dug . Rekao je: "Neće dati tebi duga drukčije do da, tj. nego da ne vjeruješ da se odrekneš vjerovanja u Muhameda, pomilovao ga Allah i spasio." Pa sam rekao: "Neću ne vjerovati Neću se odreći vjerovanja tako da usmrti tebe Allah, zatim da se proživiš." Rekao je: "Pusti me da umrem i da se proživim, pa će se meni dati imanje i djeca pa da izvršim platim dug tebi." Pa je sišao odlomak Kur'ana : "Pa jesi li vidio onoga koji nije vjerovao u naše znakove ili: odlomke , i rekao je: zaista meni će se dati svakako imanje i djeca. Da li je nadvirio u sakriveno tj. u tajne budućega svijeta i života , ili je uzeo kod Milosrdnoga ugovor."

GLAVA

34

spominjanja krojača.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malikj od Ishaka, sina Abdullaha sina Ebu Talhata, da je on čuo Enesa, sina Malikja, bio zadovoljan Allah od njega, da govori:

Zaista jedan krojač je pozvao poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zbog jela što ga je napravio. Rekao je Enes, sin Malikja, bio zadovoljan Allah od njega: Pa sam otišao sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, k tome jelu na to jelo . Pa je približio primaknuo k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, hljeb i čorbu supu , u njoj je tikva bundeva i kriške mesa komadići mesa suhoga . Pa sam vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, slijedi tj. hvata tikvu od okolo čanka zdjele, tj. po čanku . Rekao je: Pa neprestano volim tikvu od tada.

GLAVA

spominjanja tkača.

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukjejra, pričao nam je Jakub, sin Abdurahmana, od Ebu Hazima, rekao je: čuo sam Sehla, sina Sa'da, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Došla je jedna žena sa ogrtačem tj. Donijela je jedna žena ogrtač . Rekao je: "Da li znate šta je ogrtač?" Pa se reklo njemu: "Da. Ona ta haljinka je plašt, otkano je u njegovoj ivici kraju, obrubu, tj. otkano je na obrubu ." Rekla je: "O poslaniče Allaha, zaista ja sam otkala ovaj plašt sa mojom svojom rukom. Oblačim ti

35

ga tj. Dajem ti ga da ga obučeš ." Pa je uzeo njega Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, potreban bivši k njemu tj. koji mu je bio potreban . Pa je izašao k nama, a on je njegov pokrivač tj. donja odjeća iako plašt služi kao gornja odjeća . Pa je rekao jedan čovjek od naroda između ljudi : "O poslaniče Allaha, obuci mi ga tj. daj mi ga ." Pa je rekao: "Da." Pa je sjeo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u sijelo u sjednicu , zatim se vratio pa je savio smotao njega smotao plašt , zatim je poslao njega k njemu. Pa je rekao njemu narod ljudi : "Nisi učinio lijepo. Pitao tj. Zaiskao si ga njemu tj. od njega . Zaista već si znao da on neće odbiti ne odbija pitača molioca ." Pa je rekao taj čovjek: "Tako mi Allaha nisam pitao tj. iskao njega ni zbog čega osim zbog toga da bude moja mrtvačka odjeća u danu kada umrem." Rekao je Sehl: Pa je bio taj ogrtač njegova mrtvačka odjeća.

GLAVA

drvodjelje stolara .

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Abdul-Aziz od Ebu Hazima, rekao je:

Došli su neki ljudi k Sehlu, sinu Sa'da, da pitaju njega o govornici Muhameda a.s. u njegovoj bogomolji . Pa je rekao: Poslao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, k omsici toj-i-toj ženi poruku , već je imenovao nju Sehl ali ja ne znam sada njezino ime , to jest: "Zapovjedi ženo tvome svome dječaku drvodjelji da uradi napravi meni neka drva da sjedim na njima kada govorim ljudima." Pa je zapovjedila njemu da uradi njih od tamariska Gabe. Gabetu je mjesto na

36

visinskim predjelima Medine prema Siriji . Zatim je došao s njima tj. donio ih je . Pa je poslala k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, njih ta drva . Pa je zapovjedio za njih, pa su se postavila u vidu govornice pa je sjeo na nju.

PRIČAO NAM JE Hallad, sin Jahja-a, pričao nam je Abdul-Vahid, sin Ejmena, od svoga oca, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je jedna žena od Pomagača rekla poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"O poslaniče Allaha, zar neću učiniti tebi jednu stvar da sjedneš na nju? Pa zaista imam dječaka drvodjelju." Rekao je: "Ako hoćeš." Pa je učinila napravila njemu govornicu. Pa pošto je bio petak, sjeo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, na govornicu koja se načinila koja je napravljena za njega . Pa je zavikala zajaukala palma koja je bila ta što predikovaše kod nje tako jako čak je blizu bilo da se pocijepa. Pa je sišao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, čak tj. pa je uzeo nju pa je privukao nju k sebi. Pa je počela da jeca jecanjem djeteta koje se ušutkava tj. tješi dok se ustalila tj. umirila . Rekao je: "Plakala je na tj. zbog onoga što slušaše od opomene ili: spominjanja savjeta ."

GLAVA

kupovanja vođe rukovodioca potreba sa svojom osobom tj. sam sa sobom, lično da kupuje sebi potrebne stvari .

A rekao je Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: Kupio je sebi Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, devca od Umera. Devac je muška deva,

37

kamila. A rekao je Abdurahman, sin Ebu Bekjra, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: Došao je jedan idolopoklonik sa bravima tj. dotjerao je ovce , pa je kupio sebi Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, od njega jednu ovcu. I kupio je sebi od Džabira jednu devu.

PRIČAO NAM JE Jusuf, sin Isa-a, pričao nam je Ebu Muavijete, pričao nam je Aameš od Ibrahima, od Esveda, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Kupio je sebi poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od jednoga Židova neku hranu sa odgađanjem roka plaćanja, tj. na veresiju , i založio je njemu svoj oklop.

GLAVA

kupovanja kupovine jahaćih životinja i magaraca, i GLAVA kada je sebi kupio jahaću životinju, ili devca, a on je na njemu, da li biva to kao prihvatanje uzimanje u posjed od strane kupca prije nego da siđe sjaše prodavač sa te svoje životinje koju je prodao bivši još na njoj, tj. dok je još jahao na njoj .

A rekao je Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Umeru: "Prodaj mi ga." Misli na teškog devca.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Abdul-Vehab, pričao nam je Ubejdulah od Vehba, sina Kjejsana, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

38

Bio sam sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u jednoj vojni, pa je usporio sa mnom moj devac i sustao je. Pa je došao na mene meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Džabir?" Pa sam rekao: "Da." Rekao je: "Šta je tvoje stanje?" Rekao sam: "Usporio je na mene tj. meni moj devac i sustao je umorio se je , pa sam zaostao ozadi, iza, ozada, nazad ." Pa je sišao sjahao i počeo da privlači vuče njega sa svojim štapom koji je bio savijen na vrhu . Zatim je rekao: "Uzjaši." Pa sam uzjahao. Pa zaista već sam vidio njega devca da tako dobro ide da sam morao da otklanjam sustežem njega od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je: "Oženio si se?" Rekao sam: "Da." Rekao je: "Djevojku, ili udovicu?" Rekao sam: "Nego udovicu tj. Ne djevojku, nego udovicu ." Rekao je: "Pa zar nisi djevojku da ti zabavljaš nju i ona da zabavlja tebe?" Rekao sam: "Zaista imam sestre malene , pa sam volio da oženim ženu takvu koja će da sakuplja savija njih, i češlja njih i stoji nad njima tj. brine se o njima ." Rekao je: "Zar ne! Zaista ti si stizač tj. ti sada stižeš dolaziš porodici, ženi , pa pamet, pamet!" Tj. "Postupi pametno!" Ovo se tumači na razne načine. Jedni vele da je time nukao, bodrio na polni odnos radi začeća djeteta, a to je pametno. Drugi vele da je htio da ga opomene da bude pametan pa da se čuva polnoga odnosa ako žena bude imala mjesečnicu, menstruaciju. Zatim je rekao: "Da li ćeš da prodaš tj. bi li prodao tvoga svoga devca?" Rekao sam: "Da." Pa je kupio sebi njega od mene za jednu ukiju srebrenoga novca, a ukija je 37,44 grama, ili 124,8 grama. Zatim je stigao u Medinu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, prije mene. A stigao sam ja u jutru ujutru . Pa smo došli k Bogomolji. Pa sam našao njega na vratima Bogomolje. Rekao je: "Sada si tek stigao?" Rekao sam: "Da." Rekao

39

je: "Pa ostavi tvoga svoga devca, pa uniđi pa klanjaj dva naklona dva rekjata ." Pa sam unišao pa sam klanjao. Pa je zapovjedio Bilalu da izmjeri izvaga njemu ukiju srebrenoga novca . Pa je izmjerio meni Bilal pa je pretegnuo u mjeri vagi, tj. dao je da pretegne vaga malo više . Pa sam otišao, čak sam okrenuo leđa. Pa je rekao: "Pozovi Zovni mi Džabira!" Rekao sam u sebi : Vratiće na mene tj. meni devca. A nije bila nijedna stvar mrža k meni od njega od toga devca, od te muške deve . Rekao je: "Uzmi tvoga svoga devca, i tebi je tj. a imaš, a eto ti i njegova cijena tj. eto ti i devac i eto i novci koje sam ti dao za njega ."

GLAVA

trgova pijaca koji su bili tj. postojali u predislamlju, pa su međusobno prodavali u njima ljudi u islamu tj. i u vrijeme Islama .

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Amra, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Bili su Ukaz, i Midženna Medženna i Zul-Medžaz trgovi u predislamlju. Pa pošto je bio tj. nastao, došao Islam, čuvali su se grijeha od trgovine u njima tj. smatrali su grijehom trgovinu u tim mjestima . Pa je spustio objavio Allah odlomak Kur'ana u kojem kaže : "Nije na vas nikakav grijeh u vremenima vršenja hodočašća....". Čitao je Citirao je Ibnu Abas tako taj odlomak .

Drugi ne spominju u čitanju i citiranju toga odlomka onih riječi "u vremenima vršenja hodočašća".

40

GLAVA

kupovanja žednih deva, ili šugave deve .

Žedne deve su deve koje su oboljele od neugasive žeđi.

"Haimun" lutalica, ludujući, strastveno zaljubljen je protivilac namjeri u svakoj stvari tj. Haimun je onaj koji se protivi, koji je u suprotnosti umjerenosti u svemu, koji nije umjeren u nečemu .

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, rekao je: rekao je Amr:

Bio je ovdje u Mekji čovjek, njegovo ime je Nevvas, i bile su kod njega tj. i imao je žedne deve. Pa je otišao Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, pa je sebi kupio te deve od jednoga njegovog druga suvlasnika . Pa je došao k njemu Nevvasu njegov drug pa je rekao: "Prodali smo te deve." Pa je rekao: "Kome si prodao njih?" Rekao je: "Starcu jednome takvom i takvom." Pa je rekao: "Teško tebi! To je tako mi Allaha Ibnu Umer." Pa je došao Nevvas njemu Ibnu Umeru pa je rekao: "Zaista moj drug je prodao tebi žedne deve, a nije poznavao tebe." Rekao je Ibnu Umer : "Pa tjeraj goni sebi nazad njih." Rekao je: Pa pošto je otišao tj. počeo sebi da tjera njih, stigao ga je Ibnu Umer pa je rekao: "Ostavi ih! Zadovoljili smo se sa sudom presudom poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Nema neprijateljstva!" Tj. "Neću vas tužiti sudu."

41

A veli se da rečenica: "La adva" znači: Nema prelaznosti. Tj. Nema prelaznosti bolesti, bolest ne prelazi. Vjerovali su idolopoklonici Arapi da bolest prelazi, hoda: kada je neko ozdravio, sa njega je bolest otišla na drugo lice. Muhamed a.s. je u jednom hadisu rekao: "La adva ve la tijerete ve la hamete ve la safere." U tom hadisu "La adva" znači: Nema prelaznosti, prelaženja bolesti.... I u gornjem hadisu veli se da "La adva" znači to isto. To ipak ne znači da nema zaraze, zaraznih bolesti. Kod zaraznih bolesti od osobe koja boluje i koja još nije ni ozdravila, zarazi se i druga zdrava osoba. Po drugom tumačenju gornjeg hadisa Ibnu Umer je spomenuo riječi Muhameda a.s. "La adva - Nema prelaznosti!", da bi podsjetio Nevvasa ili njegova suvlasnika zašto im neće povratiti, odnosno zašto će zadržati žedne bolesne deve koje je od njih kupio. Zadržaće ih zato što ne vjeruje u prelaznost bolesti, pa se ne boji da će sa tih bolesnih deva preći bolest na nekoga. U tome je i smisao njegovih riječi "Pusti ih deve, neka ipak ostanu kod mene kako sam ih i kupio , zadovoljni smo sa sudom poslanika Allaha, a.s.".

Čuo je Sufjan Amra tj. sastajao se je sa njim u životu .

GLAVA

prodaje oružja u buni i osim nje.

A mrzio je Imran, sin Husajna prodaju njega oružja u buni.

Pod izrazom buna, nered misli se na muđusobne oružane borbe muslimana između sebe. U daljem tekstu prevodiće

42

se riječ "fitnetun" sa izrazom pobuna kada god bude imala navedeno značenje, ali se više neće obnavljati navedeno obrazloženje.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Jahja-a, sina Seida, od Ibnu Efleha, od Ebu Muhameda, slobodnjaka Ebu Katadeta Ebu Katadetova , od Ebu Katadeta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Izašli smo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, godine Hunejna tj. u godini borbe na Hunejnu , pa je darovao njemu, misli na oklop. Pa sam prodao taj oklop pa sam sebi kupio za njega jednu baštu voćnjak u Selimetovića. Pa zaista ona je svakako prvo imanje što sam ukorijenio sakupio, stekao njega u Islamu.

GLAVA

o trgovcu mirisa parfema i prodaji mošusa mosuša .

PRIČAO MI JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Abdul-Vahid, pričao nam je Ebu Burdete, sin Abdullaha, rekao je: čuo sam Ebu Burdeta, sina Ebu Musa-a, od njegova oca, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Primjer sjedioca tj. druga dobra i sjedioca druga loša je kao primjer vlasnika tj. trgovca mošusa i mijeha kovača. Neće mašiti tebe od vlasnika mošusa ili da ćeš kupiti njega ili ćeš naći osjetiti njegov miris. A mijeh kovača će spaliti tvoje tijelo ili tvoju odjeću, ili ćeš naći osjetiti od njega ružan miris."

43

GLAVA

spominjanja puštaoca krvi.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Humejda, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Pustio je krv Ebu Tajbete poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je zapovjedio Božiji poslanik a.s. da se dadne, da se da njemu za jednu količinu, jedna količina u iznosu od sa' od datula, i zapovjedio je njegovoj porodici tj. vlasnicima Ebu Tajbetovim da olakšaju od njegova poreza tj. da mu smanje, olakšaju glavarinu, porez .

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Halid, on je sin Abdullaha, pričao nam je Halid od Ikrimeta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Pustio je sebi krv Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i darovao je onome koji je pustio krv njemu sa' datula , a da je bilo to zabranjeno, ne bi darovao njemu.

GLAVA

trgovine u vezi onoga što je takvo da se mrzi njegovo oblačenje za ljude i žene ljudima i ženama nije pohvalno da to oblače, nose .

44

PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Ebu Bekr, sin Hafsa, od Salima, sina Abdullaha sina Umera, od njegova oca, rekao je:

Poslao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, k Umeru, bio zadovoljan Allah od njega, dar u ogrtaču svile, ili pruga tj. svileni ogrtač, ili prugasti ogrtač, ogrtač koji je imao po sebi žute pruge, kajiše . Pa je vidio njega taj ogrtač na njemu pa je rekao: "Zaista ja nisam poslao njega k tebi zato da oblačiš njega. Oblači njega samo onaj ko je takav da nema udjela njemu u nagradi Božijoj na sudnjem danu . Poslao sam k tebi njega samo zato da se iskoristiš s njim." Misli na to da : prodaš njega.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Nafi'a, od Kasima, sina Muhameda, od Aiše, majke vjernika, bio zadovoljan Allah od nje, da je ona izvijestila njega da je ona kupila sebi jedno jastuče, u tj. po njemu su slike dakle po tom jastuku su bile slike . Pa pošto je vidio ugledao njega poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, stao je na vratima pa nije unišao na njih. Pa sam poznala u na njegovom licu neprijatnost pa sam rekla:

"O poslaniče Allaha, vraćam tj. kajem se k Allahu i k Njegovom poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio. Šta sam to pogriješila?" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Šta je umu ovoga jastučeta?" Tj. "Šta je ovome jastučetu? Što će ovo jastuče?" Rekla sam: "Kupila sam sebi njega za tebe zato da sjedaš na njega i da uzglavljivaš njega tj. da ga upotrebljavaš kao uzglavlje, jastuk sebi ." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista

45

drugovi tj. vlasnici ovih slika sudnjega dana tj. na sudnjem danu će se kažnjavati, pa će se reći njima: "Oživite što ste stvarali." I rekao je: "Zaista kuća koja je takva da su u njoj slike, neće ulaziti u nju anđeli ne ulaze u nju meleki."

GLAVA:

Vlasnik robe je preči za izlaganje traženje, tj. nadijevanje cijene robi .

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Abdul-Varis od Ebu Tejaha, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"O Nedžarovići, zacijenite mi za vaš zid tj. vrt, voćnjak jednu cijenu !" A u njemu su ruševine ili: rupe, rovače i palme.

GLAVA:

Koliko se dozvalja dozvoljava izbor?

PRIČAO NAM JE Sadekate, izvijestio nas je Abdul-Vehab, rekao je: čuo sam Jahja-a, rekao je: čuo sam Nafi'a od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Zaista dva međusobna prodavača prodavač i kupac su sa izborom u sojoj prodaji dok se njih dva nisu rastavila, ili tj. osim da bude prodaja izbor tj. uslovljena za izbor ."

46

Ovaj zadnji dio se tumači na više načina koje nećemo navoditi.

A rekao je Nafi': A bio je Ibnu Umer običaja kada je sebi kupio kada bi kupio jednu stvar koja zadivljuje njega da bi se rastavio od svoga druga od kojega je kupio tu stvar .

PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, pričao nam je Hemam od Katadeta, od Ebul-Halila, od Abdullaha, sina Harisa, od Hakima, sina Hizama, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Dva prodavača misli se na kupca i prodavača su sa izborom dok se nisu rastavili njih dva." A povećao je Ahmed: pričao nam je Behz, rekao je: rekao je Hemam: Pa sam spomenuo to Ebu Tejahu, pa je rekao: bio sam sa Ebul-Halilom pošto tj. kada je pričao njemu Abdullah, sin Harisa, za ovaj hadis.

GLAVA:

Kada nije odredio vrijeme u izboru, da li je dozvoljena da li se dozvalja, da li se dozvoljava prodaja?

PRIČAO NAM JE Ebu Numan, pričao nam je Hamad, sin Zejda, pričao nam je Ejub od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Dva prodavača kupac i prodavač su sa izborom dok se nisu rastavili njih dva, ili rekne jedan od njih

47

dvojice svome drugu: "Izaberi." A ponekad je rekao Ili: A možda je rekao : Ili bude prodaja izbora.

GLAVA:

Dva prodavača prodavač i kupac su sa izborom dok se nisu rastavili.

I za njega je rekao tj. i to je rekao, zastupao je taj stav Ibnu Umer, i Šurejh, i Šabija, i Tavus, i Ata' i Ibnu Ebu Mulejkete.

PRIČAO MI JE Ishak, izvijestio nas je Haban, rekao je: pričao nam je Šubete, rekao je Katadete: izvijestio me je od Saliha Ebul-Halila, od Abdullaha, sina Harisa, rekao je: čuo sam Hakima, sina Hizama, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Dva prodavača su sa izborom dok se nisu rastavili njih dva. Pa ako su bili istiniti njih dva i objasnili su njih dva, blagosloviće se njima dvojici u njihovoj prodaji; a ako su slagala njih dva i sakrila, zbrisaće se blagoslov prodaje njih dvojice."

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Nafi'a, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Dva međusobna prodavača, svaki jedan pojedini od njih dvojice je sa izborom u odnosu na svoga druga dok se nisu rastavili, osim u slučaju prodaje izbora."

48

GLAVA:

Kada je dao izabrati jedan od njih dvojice svome drugu poslije prodaje, pa već je bila dužna obavezna prodaja.

PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Lejs od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da je on rekao:

"Kada su međusobno prodavali dva čovjeka, pa svaki jedan tj. pojedini od njih dvojice je sa izborom dok se nisu rastavili njih dvojica, a bili su njih dva skupa; ili daje izabrati jedan od njih dvojice drugome pa su međusobno prodali njih dva na tome, pa već je bila dužna obavezna prodaja. A ako su se rastavila njih dva poslije onoga vremena koje je to da prodavaše međusobno njih dva, a nije ostavio jedan tj. nijedan od njih dva prodaje, pa već je bila dužna obavezna prodaja."

GLAVA:

Kada je bio prodavač sa izborom, da li se dozvalja dozvoljava prodaja?

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od Abdullaha, sina Dinara, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Svaki od dvojice prodavača je takav da nema nikakve prodaje među njima dvojicom do da se rastave, osim prodaje izbora."

49

PRIČAO MI JE Ishak, pričao nam je Haban, pričao nam je Hemam, pričao nam je Katadete od Ebul-Halila, od Abdullaha, sina Harisa, od Hakima, sina Hizama, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Dva prodavača su sa izborom dok se nisu rastavili dok se ne rastave njih dvojica." Rekao je Hemam: Našao sam u mojoj svojoj knjizi: "Izbiraće Odabiraće tri puta. Pa ako su istiniti bili njih dva i objasnili su njih dva, blagosloviće se ili: blagoslovilo se njima dvojici u njihovoj prodaji. A ako su slagali njih dva i sakrili su njih dva nedostatak robe , pa možda da ćare njih dva ćar da zarade zaradu, višak i dadne se zbrisati njima dvojici blagoslov njihove prodaje." Rekao je Haban : a pričao nam je Hemam, pričao nam je Ebu Tejah da je on čuo Abdullaha, sina Harisa, da priča za ovaj hadis tj. o ovome hadisu od Hakima, sina Hizama, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

GLAVA:

Kada je sebi kupio jednu stvar pa je poklonio od njegova časa tj. odmah tu stvar prije nego da se rastave njih dva, a nije mrzio to prodavač na kupca tj. kupcu taj postupak ; ili je sebi kupio roba pa je oslobodio njega.

A rekao je Tavus u vezi onoga ko sebi kupi robu na zadovoljstvo, zatim je prodao nju: Dužna Obavezna je bila njemu prodaja, ili roba , i ćar zarada je njemu. A rekao je Humejdija: pričao nam je Sufjan, pričao nam je Amr od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

50

Bili smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u putovanju, pa sam bio na teškom tj. nepokornom mladom devcu koji je pripadao Umeru, pa nadvladavaše me taj devac . Pa se naprijed proturi pred ljude narod , pa odbije njega Umer i vrati njega ili: i vrati ga , zatim se proturi naprijed pa odbije njega Umer i vrati ga. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Umeru: "Prodaj mi ga!" Rekao je: "On je za tebe On je tvoj , o poslaniče Allaha!" Rekao je: "Prodaj mi ga!" Pa je prodao njega poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "On je za tebe On je tvoj , o Abdullahe, sine Umera! Pravićeš sa njim šta hoćeš tj. Radi sa njim šta hoćeš! !"

Rekao je Ebu Abdullah: A rekao je Lejs: pričao mi je Abdurahman, sin Halida, od Ibnu Šihaba, od Salima, sina Abdullaha, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Prodao sam zapovjedniku vjernika Usmanu jedno imanje u mjestu Vadiju ili: u Vadil-Kira-u za imanje njegovo u Hajberu tj. za jedno imanje koje je pripadalo njemu u Hajberu . Pa pošto smo međusobno prodali, vratio sam se na moju petu tj. vratio sam se nazad iz njegove kuće iz bojazni da povrati vrati meni ovu prodaju. A bio je običaj da su dvojica međusobnih prodavača sa izborom do časa kada se rastavljaju njih dva. Rekao je Abdullah: Pa pošto je bila dužna obavezna, punovažna moja prodaja i njegova prodaja, vidio sam da sam ja već prevario obmanuo njega za toliko da sam ja tjerao tj. otjerao k zemlji Semuda za tri noći hoda, daljine puta , a tjerao je on mene k Medini za

51

tri noći tj. a on je mene otjerao k Medini za tri dana hoda .

GLAVA

onoga što se mrzi od prevare u prodaji.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Abdullaha, sina Dinara, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je jedan čovjek spomenuo Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio da se on vara obmanjuje, tj. da ga varaju, obmanjuju u prodajama, pa je rekao Muhamed a.s. :

"Kada si prodao tj. Kada prodaješ nekome nešto , pa reci: "Nema prevare obmane !"

"Hilabetun" je prevara sa lijepim govorom.

"Ba'a min": prodati nekome nešto.

GLAVA

onoga što se spomenulo o trgovima čaršijama, pijacama .

A rekao je Abdurahman, sin Avfa: Pošto smo stigli u Medinu, rekao sam: "Da li je od trga tj. Da li ima ikakav trg što je u njemu trgovina." Rekao je Sa'd, sin Rebiov : "Trg Kajnuka'a." A rekao je Enes: Rekao je Abdurahman: "Pokažite mi na trg!" A rekao je Umer: Zabavilo je mene udaranje rukom o ruku, pljeskanje rukom o ruku u trgovima.

52

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Sabaha, pričao nam je Ismail, sin Zekerija-a, od Muhameda, sina Sukata, od Nafi'a, sina Džubejra sina Mut'ima, rekao je: pričala je meni Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ratovaće jedna vojska protiv Kabe, pa kada budu u jednoj pustinji od zemlje, potonuće se u zemlju sa prvim od njih i zadnjim od njih." Rekla je: Rekla sam: "O poslaniče Allaha, kako će se potonuti propasti u zemlju sa prvim od njih i zadnjim od njih, a u tj. a među njima su njihovi trgovi tj. trgovci i ko nije od njih tj. i ko nije vojnik koji je imao namjeru da uništi Kabu ?!" Rekao je: "Potonuće Propašće se sa prvim od njih i zadnjim od njih, zatim će se proživjeti proživjeti na drugom svijetu na njihovim na svojim namjerama."

PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Džerir od Aameša, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Molitva jednoga od vas u zajednici povećava se u vrijednosti nad molitvu njegovu u njegovom trgu i njegovoj kući dvadeset i nekoliko stepeni. A to je zato što zaista on - kada se očistio pa je uljepšao to čišćenje, zatim je došao bogomolji, neće htjeti tj. neće, ne htijući ništa osim molitvu, neće podignuti tj. ne podiže, ne pokreće ga ništa osim molitva - nije koracio tj. ne koraci nijedno koracanje drukčije osim tako da se je podigao s njime jedan stepen, ili se je zbrisala od njega s njime s koracanjem jedna pogreška; i anđeli blagosiljaju na jednoga od vas dok je trajao u svome klanjalištu koje je to što on klanja u njemu govoreći anđeli ovo : "Bože

53

moj, smiluj se na njega, Bože moj, pomiluj ga!", dok god jedan od vas nije proizveo ono što kvari čišćenje u njemu dakle ono što kvari abdest , dok god nije uznemirio u njemu u mjestu klanjanja ." I rekao je -: "Jedan od vas je u molitvi dok je god bila molitva ta što zadržava njega u bogomolji ."

PRIČAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa, pričao nam je Šubete od Humejda Tavila, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u trgu, pa je rekao jedan čovjek: "O Ebul-Kasime!" Pa se obazreo k njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao onaj čovjek : "Zvao sam samo ovoga pokazavši na jednu drugu osobu koja se zvala kao i Muhamed a.s. nadimkom Ebul-Kasim ." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Imenujte se sa mojim imenom, a ne nadimkivajte se sa mojim nadimkom!"

Tj. "Zovite se mojim imenom, a ne zovite se mojim nadimkom."

PRIČAO NAM JE Malik, sin Ismaila, pričao nam je Zuhejr od Humejda, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Zovnuo je jedan čovjek u Beki'u: "O Ebul-Kasime!" Pa se obazreo k njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao: "Nisam namjeravao mislio na tebe." Rekao je: "Imenujte se sa mojim imenom, a ne nadimkivajte ne nadimkujte se sa mojim nadimkom."

54

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Ubejdulaha, sina Ebu Jezida, od Nafi'a, sina Džubejra sina Mut'ima, od Ebu Hurejreta Devsije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Izašao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u grupi tj. u jednom dijelu dana, ne govori meni i ne govorim njemu dok je došao ili dok nije došao trgu Kajnukaovića, pa je sjeo u dvorištu kuće Fatime, pa je rekao: "Da li je tude mali, da li je tude mali!"

Mislio je na unuka Hasana.

Pa je zadržala njega jednu stvar tj. malo vremena . Pa sam mislio tj. znao da ona oblači njemu ogrlicu gerdan, đerdan od mirisnih korijenova, korijenja , ili kupa njega ili ga kupa . Pa je došao, žesti se žureći, tj. došao je žureći se dok je zagrlio njega i poljubio je njega dok ga je zagrlio i poljubio ga . I rekao je Muhamed a.s. : "Bože moj, voli ga, i voli onoga ko voli njega!" Rekao je Sufjan: Rekao je Ubejdulah: izvijestio me da je on vidio Nafi'a, sina Džubejra da je klanjao neparnu molitvu vitr namaz sa jednim naklonom rekatom .

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Munzira, pričao nam je Ebu Damrete, pričao nam je Musa od Nafi'a, pričao nam je Ibnu Umer da oni kupovaše sebi hranu od karavana na vremenu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Pa pošalje Muhamed a.s. na njih ko sprječava njih da prodaju nju hranu ondje gdje su sebi kupovali nju tako da prenesu nju ondje gdje se prodaje hrana. Rekao je Nafi' : A pričao nam je Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

55

Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da se prodaje hrana kada je sebi kupio nju drukčije nego tako da uzme cijelu u cijelosti u posjed nju.

GLAVA

odvratnosti mrzenja vikanja galame, deranja u trgu.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Sinana, pričao nam je Fulejh, pričao nam je Hilal od Ata'a, sina Jesara, rekao je: sreo sam Abdullaha, sina Amra sina Asa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice. Rekao sam:

"Izvijesti me o opisu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u Tori Tevratu ." Rekao je: "Da. Tako mi Allaha zaista on je svakako opisan u Tori sa nekim svojim opisom u Kur'anu." "O Vjerovijesniče, zaista mi smo poslali tebe svjedokom, i obeseljivačem, i opominjačem i zaštitom za nepismene. Ti si Moj rob i Moj poslanik. Nazvao Imenovao sam te oslanjačem. Nije tvoja osoba grub, a ni krut tip , a ni vikač stvaralac galame u trgovima. I neće odbijati odvraćati tvoja osoba sa zlom zlo, nego će praštati i opraštati. I neće nikako uzeti njega Allah do da uspravi upravi sa njim iskrivljenu vjeru s tim da govore tj. tako da će govoriti : "Nema božanstva osim Boga", i da otvori s njom tom riječju slijepe oči, i gluhe uši i oklopljena srca."

Slijedio je njega Fulejha Abdul-Aziz, sin Ebu Selemeta, od Hilala. A rekao je Seid od Hilala, od Ata'a, od Ibnu Selama. Oklopljen Oklopljena je svaka stvar u oklopu omotaču , i oklopljena sablja mač rekne se , i

56

oklopljeni luk, i oklopljeni čovjek rekne se kada nije bio obrezan osunećen . Rekao je njega ovo sve Ebu Abdullah.

GLAVA:

Mjerenje Vaganje prostorno sudom, posudom, varićakom je na prodavača i darovaoca dužnost zbog govora Allaha, uzvišen je On : "I kada su mjerili tj. Kada mjere posudom njima ili su mjerili tj. ili mjere pomoću utega njima, oštećuju."

Misli na to : Mjerili Mjere za njih posudom, ili su mjerili ili mjere utezima za njih, kao Njegov govor: ".... slušaju vas....." - slušaju za vas u vašu korist .

A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Mjerite sebi toliko da uzmete u cijelosti cijenu svoje deve !" A spominje se od Usmana, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Kada prodaješ, pa mjeri, a kada kupuješ sebi, pa mjeri sebi!"

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Nafi'a, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Ko je sebi kupio neku hranu, pa ne neka prodaje nju do da uzme u cijelosti nju u posjed, u ruke ."

57

PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Džerir od Mugireta, od Šabije, od Džabira, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Preminuo je Abdullah, sin Amra sina Harama, a na njemu je neki dug, pa sam tražio pomoć od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, na njegove vjerovnike tj. u parnici protiv njegovih zajmodavalaca da spuste tj. da popuste, oproste neki dio od njegova duga. Pa je tražio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, to obrativši se k njima pa nisu učinili to . Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Idi pa razredi tvoje svoje datule na razrede: datule bolje napose posebno , a Zejdovu palmu jedna slabija vrsta datula napose posebno . Zatim pošalji k meni tj. po mene." Pa sam to učinio. Zatim sam poslao k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je sjeo na najviši dio njega datulinog razreda , ili u njegovu sredinu, zatim je rekao: "Mjeri narodu tom, tim ljudima !" Pa sam mjerio njima dok sam ispunio njima onaj dug koji je za njih tj. koji je Abdullah bio dužan njima , a ostale su moje datule kao da ono nije se okrnjilo od njih nijedna stvar ništa . A rekao je Firas od Šabije: pričao mi je Džabir od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Pa neprestano mjeri za njih dok je ili: dok nije izvršio." A rekao je Hišam od Vehba, od Džabira: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Odsijeci za njega, pa ispuni za njega tj. Odsijeci mu, pa mu ispuni !"

GLAVA

onoga što se smatra lijepim od mjerenja sudom .

58

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, pričao nam je Velid od Sevra, od Halida, sina Ma'dana, od Mikdama, sina Madi Keriba, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Mjerite vašu svoju hranu, blagosloviće se vama!"

GLAVA

blagoslova sa'a Vjerovijesnikova, pomilovao ga Allah i spasio, i njegova muda "mud" je četvrtina "sa'a" .

U vezi njega je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, pričala od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

PRIČAO NAM JE Musa, pričao nam je Vuhejb, pričao nam je Amr, sin Jahja-a, od Abada, sina Temima, Ensarije, od Abdullaha, sina Zejda, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista Ibrahim Avram je zabranio tj. učinio svetom Meku i molio je za nju, a ja sam zabranio učinio svetom Medinu kao što je zabranio Ibrahim Meku, i molio sam za nju da imadne blagoslov u svome mudu i svome sa'u kao što je molio Ibrahim za Meku."

PRIČAO MI JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Ishaka, sina Abdullaha sina Ebu Talhata, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

59

"Bože moj, blagoslovi im u njihovom sredstvu mjerenja, i blagoslovi im u njihovom sa'u i njihovom muddu." Misli na stanovnike Medine.

GLAVA

onoga što se spominje u vezi prodaje hrane i spekulacije naročite vrste koja se sastoji u tome da se hrana kupi pa se ne daje odmah u promet i prodaju radi toga ne bi li poskupila što više .

PRIČAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima, izvijestio nas je Velid, sin Muslima, od Evzaije, od Zuhrije, od Salima, od njegova oca, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Vidio sam one koji kupuju sebi hranu nasumice odoka, tj. bez mjerenja određenom mjerom - vidio sam da se udaraju tj. da ih tuku i razgone na vremenu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, razgone od Muhameda a.s. određena lica iz odvratnosti da prodaju nju hranu prije nego da prime smjeste nju k svojim samarima tj. u svoje stanove .

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Vuhejb od Ibnu Tavusa, od njegova oca, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabranjivao da prodaje tj. preprodaje čovjek hranu drukčije do da uzme u cijelosti nju u posjed . Rekao sam veli Tavus Ibnu Abasu:

60

"Kako je to?" Rekao je: "To ti je zbog toga što su u tom slučaju prodati novci srebrenjaci za srebrenjake, a hrana je odgođena tj. odsutna, nije bila na srijedi ."

A prodaja novca za novac na ćar, na dobit je kamata koja je strogo zabranjena.

PRIČAO MI JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete, pričao nam je Abdullah, sin Dinara, rekao je: čuo sam Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da govori: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko je sebi kupio tj. Ko kupi kakvu hranu, pa neće prodavati nju do da uzme nju u posjed ."

PRIČAO NAM JE Alija, pričao nam je Sufjan: bio je Amr, sin Dinara, običaja da priča od Zuhrije, od Malika, sina Evsa, da je on rekao:

"Ko je taj što je kod njega mijenjanje novca, tj. Ko ima promijeniti novca, da bi promijenio novca srebrenjaka za zlatnike ?" Pa je rekao Talhate: "Ja ali pričekaj dok dođe naš blagajnik iz Gabe mjesta kod Medine ." Rekao je Sufjan: Ono je, tj. Takav je tekst, pričanje koje je to što smo zapamtili njega od Zuhrije. Nije u njemu nikakvo povećanje. Pa je rekao: Izvijestio je mene Malik, sin Evsa, da je on čuo Umera, sina Hataba, bio zadovoljan Allah od njega, da izvještava od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da je rekao: "Zlato za zlato prodavati na dobit, tj. dobivši više jednoga zlata za drugo zlato je kamata osim eto! - i eto! tj. osim da jedan rekne: eto ti ova količina!, a drugi odmah rekne: eto i tebi ova količina!, a količine budu

61

iste, jednake, gram za gram - u tom slučaju nije kamata , i pšenica za pšenicu je kamata osim eto! - i eto!, i datule za datule su kamata osim eto! - i eto!, i ječam za ječam je kamata osim eto! - i eto!"

GLAVA

prodaje hrane prije nego da se uzme u posjed i prodaje onoga što nije kod tebe.

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, rekao je: pričanje koje je to što smo zapamtili njega od Amra, sina Dinara, koji je čuo Tavusa da govori: čuo sam Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da govori:

"Što se tiče onoga koje je to što je zabranio njega Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa ono tj. pa to je hrana da se prodaje do da se uzme u posjed ." Rekao je Ibnu Abas: "A neću misliti tj. ne mislim, ne smatram svaku stvar tj. nikakvu stvar drukčije osim slično njemu tj. tom postupku sa hranom ."

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, pričao nam je Malik od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Ko je sebi kupio tj. Ko kupi kakvu hranu, pa neće prodati nju do da u cijelosti uzme nju u posjed ." Povećao je Ismail: "Ko je sebi kupio hranu, pa neće prodavati nju do da uzme nju u posjed ."

62

GLAVA

onoga ko je smatrao - kada je sebi kupio hranu nasumice bez mjerenja da neće prodavati nju do da primi zaštiti, tj. do da smjesti, dok ne smjesti nju k svome samaru tj. u svoj stan i GLAVA odgoja o tome.

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Junusa, od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio je mene Salim, sin Abdullaha, da je Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao:

Zaista već sam vidio ljude u vremenu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da sebi kupuju nasumice bez mjerenja . Misli na hranu. Udaraju se tj. Kažnjavaju se zbog toga što su postupali tako da bi prodavali nju kupljenu hranu u njihovom svome mjestu a nisu čekali da prime zaštite, tj. smjeste nju k njihovim svojim samarima.

GLAVA:

Kada je sebi kupio robu ili životinju pa je stavio tj. ostavio nju kod prodavača, ili je umrla životinja ili prodavač prije nego da se uzme u posjed kupljena stvar .

A rekao je Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: Što je zatekao pljesak udaranje ruke o ruku pri zaključenju prodaje živo sakupljeno sastavljeno , pa ono je od kupca.

PRIČAO NAM JE Fervete, sin Ebul-Magra-a, izvijestio nas je Alija, sin Mushira, od Hišama, od

63

njegova oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Zaista malo koji dan je bio što dolazaše na Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da bi u njemu radio drukčije osim tako da dođe u njemu kući Ebu Bekra u jednom od dva kraja dana.

Tj. Svaki dan u svome životu bi došao kući Ebu Bekra ili jutrom ili večerom-naveče.

Pa pošto se dozvolilo njemu u vezi izlaženja tj. seobe k Medini, nije zaplašilo nas drugo osim to , a već tj. da je došao nama u podne. Pa se obavijestio za njega Pa je obavješten Ebu Bekr da je došao pa je rekao: "Nije došao nama Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u ovaj čas ni zbog čega drugoga osim zbog neke velike stvari što se dogodila nanovo ." Pa pošto je unišao na njega njemu , rekao je Ebu Bekru: "Daj da izađe tj. Odstrani iz sobe ko je kod tebe." Rekao je: "O poslaniče Allaha, samo su njih dvije, moje dvije kćeri kod mene ." Misli na Aišu i Esmu. Rekao je: "Da li si opazio da je ono već se dozvolilo meni u vezi izlaženja tj. da mi se je dozvolila seoba ?!" Rekao je: "Društvo s tobom želim , o poslaniče Allaha!" Rekao je: "Društvo ti dozvoljavam, ili: hoću da mi praviš." Rekao je: "O poslaniče Allaha, zaista kod mene su tj. ja imam dvije deve što sam pripravio njih dvije za izlaženje seobu , pa uzmi jednu od njih dvije." Rekao je: "Već sam uzeo nju tj. uzimam je sa cijenom tj. za cijenu, uz odgovarajuću cijenu ."

GLAVA:

64

Neće prodavati na prodaju svoga brata i neće nuditi na nad nuđenje svoga brata, tj. Neće govoriti: prodaću ti jeftinije od toga prodavača, i neće govoriti: kupiću ti po skupljoj cijeni od te koju ti nudi taj kupac, do da dozvoli njemu, ili ostavi napusti pregovore o prodaji ili kupovini prvo lice .

PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Malik od Nafi'a, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Neće prodavati neki od vas na nad prodaju svoga brata."

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Zuhrija od Seida, sina Musejeba, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Zabranio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da prodaje prisutni tj. stalno nastanjeni stanovnik grada ili sela Beduinu njegovu robu, tj. da građanin rekne Beduinu: prodaću ti robu skuplje postepeno, pomalo je prodavajući svakoga dana ako je ostaviš kod mene i ne prodaš, ne dadneš je u prodaju danas , i rekao je Muhamed a.s.: ne nadmećite se u cijeni radi zavaravanja i navlačenja drugoga , i neće prodavati čovjek na nad prodaju svoga brata, i neće prositi djevojku nad prošnju svoga brata, i neće pitati tj. tražiti žena pušćanje razvod svoje sestre zbog toga da ona izvrne što je u njenoj posudi sebi, tj. neće tražiti žena od muške osobe da se razvede sa ženom da bi se ona poslije vjenčala sa njim ."

65

GLAVA

prodaje dražbe aukcije, licitacije .

A rekao je Ata': Stigao sam na životu ljude koji ne vide štete ne smatraju grijehom u prodaji plijenova rata u vlasništvo onoga ko povećava tj. ko dadne najveći iznos .

PRIČAO NAM JE Bišr, sin Muhameda, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Husein Muktib od Ata'a, sina Ebu Rebaha, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je jedan čovjek oprostio ropstva jednoga dječaka svoga tj. koji je pripadao njemu, bio njegovo vlasništvo, ali ga je oprostio na način "straga" tj. poslije njegove smrti da bude slobodan . Pa je opotrebio osiromašio taj čovjek prije svoje smrti i odlučio je da proda toga roba .

O prodaji ovakvoga roba pravne škole, mezhebi imaju različita stanovišta.

Pa je uzeo njega Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"Ko će kupiti sebi njega od mene?" Dražbirao, licitirao ga je Muhamed a.s. da bi se što više uzelo za roba kako bi se tako dobila veća cijena i količina novca u korist prvobitnoga vlasnika. Pa je kupio sebi njega

66

Nuajm, sin Abdullaha za toliko i toliko. Pa je dao njega k njemu.

GLAVA

nadmećanja i ko je rekao: ne dozvalja ne dozvoljava se ta prodaja.

"Nedžšun" i "munadžešetun" je prevedeno izrazom nadmećanje, a u stvari to je takav postupak u kupovini gdje jedno lice kupuje od prodavca robu i daje mu visoku cijenu za njegovu robu, a uopće ne želi kupiti tu robu, već samo želi navući i prevariti treće lice da kupi tu robu po što skupljoj cijeni. U daljem tekstu će se ti izrazi prevoditi sa izrazom nabijanje cijene.

A rekao je Ibun Ebu Evfa: Nabijač cijene je jedač kamate, varalica. A on ovaj postupak - ovo sada kaže Buharija je lažno varanje, nije dozvoljeno. Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Prevara je u Vatri. I ko uradi jedan rad što nije na njemu naša stvar, pa on je odbijanje pa on je odbijen, vraćen ."

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, pričao nam je Malik od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, nabijanje cijene.

GLAVA

67

prodaje varavosti nesigurnosti, opasnosti i bremena bremenitih životinja što ga nose u maternici, a još ga nisu iz sebe izbacile normalnim porođajem .

Prodaja varavosti, nesigurnosti može biti u više vidova, a jedan vid te prodaje jest i prodaja bremena, ploda koji se još nalazi u utrobi bremenite životinje ženskog spola.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Nafi'a, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio bremena bremenitih životinja .

A bila je to prodaja što prodaju međusobno nju stanovnici predislamlja. Bio je čovjek običaja da kupi devu za klanje k tome da se porodi deva, zatim da se porodi ona deva koja je u njezinom trbuhu.

Neki kažu da i izraz "habelul-habeleti" znači: plod ploda, tj. deva deve koja treba tek da se rodi pa da odraste i da se porodi. To su prodavali i kupovali što mu se tek mati još u trbuhu nalazi. To je svakako varavo i nesigurno.

GLAVA

prodaje doticanja sa nečim .

O ovoj vrsti prodaje već je davato objašnjenje.

Rekao je Enes: Zabranio je nju tu prodaju Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio.

68

PRIČAO NAM JE Seid, sin Ufejra, rekao je: pričao mi je Lejs, rekao je: pričao mi je Ukajl od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me je Amir, sin Sada, da je Ebu Seid, bio zadovoljan Allah od njega, izvijestio njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio bacanje tj. prodaju bacanjem . A ono tj. prodaja bacanjem je bacanje čovjeka kad čovjek baca svoju odjeću u prodaji k nekom čovjeku prije nego da prevrne nju ili pogleda k njoj. I zabranio je doticanje tj. prodaju doticanja nečega . A doticanje je doticanje odjeće ne pogleda tj. ne razgledajući k njoj tj. ne pregledajući nju .

PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Abdul-Vehab, pričao nam je Ejub od Muhameda, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Zabranio je dva načina oblačenja: da se obuhvati čovjek u jednu odjeću, zatim da podigne nju na svoja dva ramena; i zabranio je dvije prodaje doticanje i bacanje.

O tim načinima oblačenja, a ovdje drugi način nije ni spomenut, i o tim vrstama prodaje davato je objašnjenje u proteklom tekstu poodavno.

GLAVA

prodaje bacanja.

A rekao je Enes: Zabranio je nju Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio.

69

Izraz "munabezetun" doslovno znači: međusobno bacanje između dvije osobe, a "mulamesetun": međusobno doticanje između dvije osobe.

PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Malik od Muhameda, sina Jahja-a sina Habana, i od Ebu Zinada, od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio doticanje i bacanje.

PRIČAO NAM JE Ajaš, sin Velida, pričao nam je Abdul-Aala, pričao nam je Mamer od Zuhrije, od Ata'a, sina Jezida, od Ebu Seida, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, dva načina oblačenja i dvije prodaje: doticanje i bacanje.

GLAVA

zabranjivanja prodavaču da ne sakuplja u vimenu mlijeko od više dana devama, i kravama, i ovcama i svakoj drugoj ženskoj životinji kojoj je mlijeko sakupljeno.

A musarratun sakupljena je ona ovca, ili deva ili krava koja je takva da se je sakupljalo njezino mlijeko, i zadržavalo se u njemu tj. ono, mlijeko i sastavljalo se pa se nije muzlo danima. A korijen izraz tasrijetun od kojega je i musarratun je tj. ima značenje zadržavanje vode zajazivanje vode da se napuni neka dolina vodom . Rekne se od njega: zadržao sam zajazio sam vodu.

70

PRIČAO NAM JE Ibnu Bukjejr, pričao nam je Lejs od Džafera, sina Rebi'ata, od Aaredža, rekao je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ne sakupljajte mlijeko u vimenu devama i ovcama. Pa ko kupi njih takve deve ili ovce poslije toga postupka s njima , pa on je sa boljim od dva gledanja pogleda, tj. može da odabere u međuvremenu kada se desilo da sebi pomuze njih: ako hoće, zadržaće, a ako hoće vratiće ih i uz njih za pomuženo mlijeko sa' datula." A spominje se od Ebu Saliha i Mudžahida i Velida, sina Rebaha, i Musa-a, sina Jesara, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: ".... sa' datula." A rekao je neki od njih od Ibnu Sirina: ".... sa' od hrane, i on je sa izborom tri dana ." A rekao je neki od njih od Ibnu Sirina: "..... sa' od datula." I nije spomenuo "tri dana ". A datule su mnogobrojnije tj. a datule su u većem broju spomenuli pripovjedači ovoga hadisa nego hranu .

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Mu'temir, rekao je: čuo sam svoga oca da govori: pričao nam je Ebu Usman od Abdullaha, sina Mesuda, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

"Ko kupi ovcu sakupljenu tj. čije je mlijeko sakupljano u vimenu pa je vrati, pa neka vrati sa njom sa'." I zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da se susreću tj. predusreću prije ulaska u grad prodaje tj. zabranjena je kupoprodaja na taj način da se predusreću prodavci .

71

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ebu Zinada, od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Ne susrećite karavana karavane ! I neće prodavati ili: I neka ne prodaje neki od vas nad prodaju nekoga. I ne nabijajte cijene međusobno! I neće prodavati I neka ne prodaje prisutni tj. gradski stanovnik Beduinu tj. Beduinovu robu . I ne sakupljajte u vimenu mlijeko ovcama! A ko sebi kupi njih takve ovce , pa je sa boljim od dva gledanja tj. mišljenja poslije što se desilo da pomuze njih dakle ima dva izbora . Ako je zadovoljan njima, zadržaće njih, a ako srdi njima tj. a ako nije sa njima zadovoljan , vratiće njih i sa' od datula ili: vratiće njih sa saom od datula ."GLAVA:

Ako hoće, vratiće sakupljenu ovcu, tj. ovcu čije je mlijeko u vimenu sakupljeno , a u vezi njezinog muženja je sa' od datula naknada za mlijeko koje je muzao .

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Amra, pričao nam je Mekija, izvijestio nas je Ibnu Džurejdž, rekao je: izvijestio me Zijad da je Sabit, slobodnjak Abdurahmana, sina Zejda, izvijestio njega da je on čuo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da govori: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko sebi kupi ovce sakupljane tj. sakupljanoga mlijeka u vimenu pa pomuze njih sebi , pa ako je zadovoljan njima, zadržaće ih, a ako srdi njima tj. a ako

72

nije zadovoljan s njima , pa u njihovom muženju tj. pa za njihovo muženje naknada je sa' od datula hurmi ."

GLAVA

prodaja nemoralnog roba roba koji je odan vršenju preljuba .

A rekao je Šurejh: Ako hoće, vratiće od preljuba tj. zbog preljuba roba, robinje prije prodaje .

Hoće da kaže da kupac može da vrati kupljenog roba ženskog pola kada dozna da je vršio rob preljub - može ga vratiti ako hoće.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs, rekao je: pričao mi je Seid Makburija od svoga oca, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je on čuo njega da govori: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Kada je izvršila tj. Kada izvrši preljub robinja pa se objasni njezin preljub tj. dokaže se , pa neka bičuju nju, a neka ne kori."

Neki kažu da to znači: a neka se ne ograniči samo na ukor. Neki opet kažu: bičevanje je dosta, i poslije bičevanja ne treba karanje, jer je nepotrebno karanje poslije bičevanja.

"Zatim ako ponovao izvrši preljub, pa neka je bičuje, a neka ne kori. Zatim ako ponovo izvrši preljub treći puta , pa neka proda nju pa neka je proda i da bi, tj. pa makar je prodao za uže od dlake."

73

PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Malik od Ibnu Šihaba, od Ubejdulaha, sina Abdullaha, od Ebu Hurejreta i Zejda, sina Halida, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da se poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pitao tj. upitan je o robinji kada je izvršila preljub i nije se učinila čednom poštenom, moralnom . Rekao je:

"Ako izvrši učini preljub, pa bičujte nju. Zatim ako izvrši preljub, pa bičujte nju. Zatim ako izvrši preljub, pa prodajte nju i da tj. makar je prodali za splet ispleteno, usukano uže ." Rekao je Ibnu Šihab: Neću znati tj. Ne znam poslije trećeg ili četvrtog puta je rekao da je treba prodati .

GLAVA

prodaje i kupovanja sa ženama.

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je Urvete, sin Zubejra, rekla je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje:

Unišao je Ušao je na posjetu mene meni u posjetu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam spomenula njemu slučaj robinje Berire . Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Kupi sebi nju i oslobodi je , pa tj. jer zaista zaštitništvo je za onoga tj. pripada onome ko je oslobodio ropstva ." Zatim je ustao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i

74

spasio, od večeri tj. naveče pa je pohvalio na Allaha tj. zahvalio je Allahu sa onim načinom što je On pripadnik njega tj. kako Mu dolikuje , zatim je rekao:

"Šta je umu nekih ljudi da sebi uslovljavaju uvjetuju neke uslove što nije u knjizi Allaha ništa, tj. što ih nema u Božijoj knjizi . Ko sebi uslovljava neki uslov koji nije u knjizi Allaha, pa on je lažan tj. bespravan, beznačajan iako je sebi uslovio tj. makar sebi uslovio stotinu uslova. Uslov Allaha je preči i pouzdaniji čvršći ."

O velau, koji se prevodi sa izrazom zaštitništvo, davano je već objašnjenje koje se neće obnavljati.

PRIČAO NAM JE Hassan, sin Ebu Abada, pričao nam je Hemam, rekao je: čuo sam Nafi'a od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, cjenjkala se za Beriru. Pa je izašao Muhamed a.s. k molitvi, pa pošto je došao, rekla je:

"Zaista oni nisu htjeli da prodaju nju drukčije osim tako da sebi uslove zaštitništvo." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaštitništvo je samo za onoga, tj. onome ko je oslobodio." Rekao sam Nafi'u: "Slobodan bio njezin muž, ili rob?" Pa je rekao: "Šta obavještava mene tj. Šta mi daje da znam to - Otkud to da znam ?"

GLAVA:

Da li će prodavati prisutni tj. gradski stanovnik za Beduina tj. Beduinovu robu bez nagrade besplatno , i da

75

li će pomagati njemu ili će biti odan iskreno, tj. savjetovati njemu?

A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Kada je zatražio odanost ili iskreno savjetovanje jedan od vas svome bratu tj. od svoga brata , pa neka bude odan ili: neka iskreno savjetuje njemu." I dopustio je u njemu tj. dopustio je ovo Ata'.

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Ismaila, od Kajsa, rekao je: čuo sam Džerira, bio zadovoljan Allah od njega, da govori:

Prisegao sam Prisegnuo sam se poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na svjedočenje da nema božanstva osim Allah i da je Muhamed poslanik Allaha, i uzdizanje tj. obavljanje molitve, i davanje zekjata obavezne milostinje , i slušanje i pokornost, i odanost ili: iskreno savjetovanje za svakoga muslimana svakome muslimanu .

PRIČAO NAM JE Salt, sin Muhameda, pričao nam je Abdul-Vahid, pričao nam je Mamer od Abdullaha, sina Tavusa, od njegova oca, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ne predusrećite karavane, i neće prodavati neka ne prodaje prisutni tj. stanovnik grada za Beduina." Rekao je: Rekao sam Ibnu Abasu: "Šta je tj. Šta znači njegov govor: "Neće prodavati prisutni za Beduina?" Rekao je: "Neće biti njemu posrednikom mišetar, mešetar za nagradu ."

GLAVA

76

onoga ko je mrzio tj. ko nije odobravao da prodaje prisutni tj. stanovnik grada za Beduina za nagradu da mu prodaje uz nagradu za prodavanje . Bi: sa; za.

PRIČAO MI JE Abdullah, sin Sabbaha, pričao nam je Ebu Alija Hanefija od Abdurahmana, sina Abdullaha sina Dinara, rekao je: pričao mi je moj otac od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Zabranio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da prodaje prisutni za Beduina. I za njega je rekao Ibnu Abbas tj. Njega - taj govor - je rekao, drugim riječima: toga mišljenja je bio, Ibnu Abbas .

GLAVA:

Neće prodavati prisutni za Beduina sa posredništvom u ime posredništva, mišetarstva, mešetarstva .

I mrzio je njega ovaj postupak Ibnu Sirin i Ibrahim prodavaču i kupcu. Rekao je Ibrahim: Zaista Arapi govore: "Prodaj za mene odjeću!", a ono namjeravaju tj. misle na kupovanje.

Hoće da se kaže da riječ "bej'un" može da znači i prodavati i kupovati, pa budući da je taj izraz upotrebljen "la jebi'u", onda se može zaključiti da nije lijepo da stanovnik grada kao posrednik uz nagradu prodaje Beduinovu, seljakovu robu, a ni da kupuje robu Beduinu. To je razumljivo jer u oba slučaja posrednik za nagradu ošteti lica između kojih posreduje: kada prodaje robu seljaka, šteti, oštećuje građanina prodajući mu što

77

skuplje, a kada kupuje Beduinu, oštećuje građanina nastojeći da od njega kupi što jeftinije.

PRIČAO NAM JE Mekija, sin Ibrahima, rekao je: izvijestio me Ibnu Džurejdž od Ibnu Šihaba, od Seida, sina Musejeba, da je on čuo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da govori: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Neće kupovati doslovno: Neće sebi prodavati, a to znači: Neće kupovati čovjek na nad prodaju svoga brata. I ne nabijajte cijene međusobno! I neće prodavati prisutni za Beduina."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, pričao nam je Muaz, pričao nam je Ibnu Avn od Muhameda, rekao je Enes, sin Malika, bio zadovoljan Allah od njega:

Zabranilo se nama da prodaje prisutni za Beduina.

Iz ovih hadisa se može jasno vidjeti da se preporučuje princip izbjegavanja posredništva mimo robnog tržišta - crne berze, šverca. To ne znači da se ide protiv same trgovine. Želi se da se preporuči to da proizvađač, proizvođač bude i trgovac, daon direktno prodaje potrošaču. To važi i za proizvođača Beduina, seljaka - i za proizvađača-proizvođača građanina, živitelja u gradu.

GLAVA

zabranjivanja sretanja predusretanja, dočekivanja jahača sa tovarima robe i da je njegova prodaja odbijena tj.

78

prodaja onoga ko dočekuje jahače sa robom je nezakonita, ništavna, ne važeća jer vlasnik nje takve prodaje - tj. jer takav prodavač je prestupnik, griješnik kada je bio za njega znalac tj. kada je poznavao zabranjivanje, zabranu ovoga postupka pa ga opet činio , i on je prevara u prodaji, a prevara se ne dozvalja ne dozvoljava, nije dozvoljena .

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Abdul-Vehhab, pričao nam je Ubejdulah Umerija od Seida, sina Ebu Seida, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, predusretanje dočekivanje i da prodaje prisutni za Beduina.

PRIČAO NAM JE Ajjaš, sin Velida, pričao nam je Abdul-Aala, pričao nam je Mamer od Ibnu Tavusa, od njegova oca, rekao je: pitao sam Ibnu Abasa, bio zadovoljan od njih dvojice:

"Šta je značenje njegova govora: "Neće nikako prodavati prisutni za Beduina?" Pa je rekao: "Neka ne bude njemu posrednikom posrednik ."

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, rekao je: pričao mi je Tejmija od Ebu Usmana, od Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

"Ko kupi sakupljenu ovcu ili sličnu muzaru čije je mlijeko u njezinu vimenu sakupljano , pa neka vrati sa

79

njom jedan sa'. I zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, predusretanje prodaja."

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Nafi'a, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Neće prodavati neki od vas na prodaju nekoga. I ne predusrećite robe do da se padne odsjedne s njima k trgu."

GLAVA

kraja predusretanja tj. krajnje tačke do koje se može izaći pred donosioce robe - a to je vrh trga, krajnji dio trga, pijace .

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, rekao je: pričao nam je Džuvejrijete od Nafi'a, od Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Predusretavasmo jahače, pa kupimo od njih hrane hranu . Pa je zabranio nama Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da prodajemo nju do da se dopre s njom trg hrane dok ne dođe na trg od hrane . Rekao je Ebu Abdullah: Ovo je predusretanje bilo u najvišem dijelu trga tj. u vrh trga , a objasniće njega to da je tu bilo predusrećanje, predusretanje, dočekivanje - to će objasniti hadis Ubejdulaha.

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Ubejdullaha, rekao je: pričao mi je Nafi' od Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

80

Kupovaše oni hranu u najvišem dijelu, kraju trga, pa prodaju nju u njihovom mjestu u svome mjestu, tj. na licu mjesta gdje su je kupili , pa je zabranio njima poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da prodaju nju hranu u njezinom mjestu kupovanja do da, tj. osim da prenesu nju tj. da prime nju u vlasništvo i prenesu je u trg, na trg .

Na osnovu ovoga pričanja Abdullaha zaključuje se da je zabranjeno izlaziti izvan grada i predusrećati jahače koji dopremaju hranu na pijacu. To nije zabranjeno u krugu samoga trga i pijace. Svi ovi hadisi imaju cilj da spriječe posredništvo mimo robnog tržišta i u razmjeni dobara na niskom stupnju proizvodnje dobara, jer posredništvo poskupljuje cijenu potrošnih dobara. Kada je proizvođač i prodavač, cijena potrošnih dobara je niža, potrošač će biti manje izložen izdacima i rashodima.

GLAVA:

Kada je sebi uslovio neke uslove u prodaji koji se ne dozvaljaju ne dozvoljavaju .

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Hišama, sina Urveta, od njegova oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Došla je meni Berira, pa je rekla: "Dopisala sam se svojoj porodici tj. Potpisala sam ugovor o oslobađanju od ropstva sa svojim gospodarima na devet ukija novca , u svakoj godini da im dadnem jednu ukiju, pa pomogni me."

81

U knjizi o zekjatu je objašnjeno šta je ukija.

Pa sam rekla kaže Aiša : "Ako želi tvoja porodica da izbrojim njih ukije njima, a da bude tvoje zaštitništvo meni, učiniću." Pa je otišla Berira k svojoj porodici pa je rekla njima. Pa nisu oni htjeli na nju tj. njoj to da odobre . Pa je ona došla od njih, a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, je sjedač sjedi , pa je rekla: "Zaista ja sam izložila ponudila to na njih tj. njima , pa nisu htjeli da pristanu drukčije osim da bude zaštitništvo njima." Pa je to čuo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je izvijestila Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, o svemu tome Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Uzmi nju, i uslovi njima zaštitništvo, pa tj. jer zaštitništvo je samo za onoga, tj. pripada onome ko je oslobodio." Pa je učinila Aiša. Zatim je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ljudima među ljude, tj. među narod , pa je hvalio Allaha, uzvišen je, i zahvalio se Njemu, zatim je rekao: "Što se tiče poslije! Šta je umu ljudi tj. Šta je nekim ljudima da uslovljavaju uslove koji nisu u knjizi Allaha?! Što je bilo od uslova tj. Kakav god uslov ima koji nije u knjizi Allaha, pa on je ništavan ne vrijedi iako je bio stotinu uslova tj. makar da je taj uslov kao stotinu uslova, ili stotinu puta, uslovljen, postavljen . Sud tj. Odredba Allaha je preči, i uslov Allaha je čvršći. A zaštitništvo je samo za onoga, tj. pripada onome ko je oslobodio."

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Nafi'a, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Aiša, majka vjernika, htjela da sebi kupi jednu robinju pa da oslobodi nju. Pa je rekla njezina porodica:

82

"Prodaćemo ti nju na taj način da je njezino zaštitništvo nama." Pa je spomenula to poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Neće spriječiti tebe to, pa zaista zaštitništvo je samo za onoga ko je oslobodio."

GLAVA

prodaje datula za datule.

PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Lejs od Ibnu Šihaba, od Malika, sina Evsa, čuo je Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Pšenica za pšenicu je kamata osim evo! i evo!, i ječam za ječam je kamata osim evo! i evo!, i datule za datule su kamata osim evo! i evo!"

"Hae ve hae": evo! i evo!., a može da se prevede i: Uzmi! i Uzmi!. O značenju ovoga hadisa već je bilo objašnjenje i tumačenje.

GLAVA

prodaje rozina za rozine rezaćija za rezaćije, tj. suhog grožđa za suho grožđe i hrane za hranu.

PRIČAO NAM JE Ismail, pričao nam je Malik od Nafi'a, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio međusobno odbijanje dvojice, tj. zabranjivanje, sprječavanje guranjem koljenima . A "muzabena" odbijanje, ovo objašnjava Ibnu Umer je

83

prodaja ploda za datule mjerenjem, i prodaja rozina rezaćija-suhog grožđa za vinovu lozu tj. za grožđe mjerenjem.

Misli na prodaju sirovog ploda na palmi za suhe datule i prodaju suhoga grožđa za sirovo grožđe na lozi. A ova se prodaja zove muzabena-odbijanje, guranje koljenima, jer se u većini slučajeva desi da se ugovarači ovakve prodaje svade, posvađaju pa se i koljenima guraju odbijajući se jedan od drugoga. Prevarena osoba nastoji da se ugovor prekrši i da se ne izvrši, a osoba koja je takvom prodajom na dobitku, nastoji da se prodaja izvrši i da se ne prekrši. U većini slučajeva kod prodaje sirovoga ploda na stablu za osušeni plod jedna osoba mnogo izgubi, a druga mnogo dobije. To je dovodilo do svađe i trzavica, pa je takvu prodaju Muhamed a.s., zabranio. U daljem tekstu "muzabenetun" će se prevoditi sa izrazom trzavica među dvojicom, tj. međusobna trzavica.

PRIČAO NAM JE Ebu Numan, pričao nam je Hamad, sin Zejda, od Ejuba, od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio međusobnu trzavicu. A međusobna trzavica je da proda čovjek plod na drvetu za mjerenje tj. za plod koji je obran i izmjeren - za određenu i izmjerenu količinu uređenog istovrsnog ploda govoreći pri tom :

"Ako se poveća, pa za mene je tj. meni će , a ako se okrnji, pa na mene je."

Tj. Ako procijenjeni plod na drvetu bude veći od količine ovoga izmjerenoga ploda, pa meni će višak, ako ga bude manje, na moj će se teret namiriti manjak.

84

Rekao je Abdullah, sin Umera -: A pričao mi je Zejd, sin Sabita da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, dopuštao navedeni postupak u pozajmljenim palmama za njihovu procjenu nasumice odoka, otprilike .

Arijjetun plural araja je palma čiji plod od jedne godine, onako na stablu dadne vlasnik nekom licu da ga obere i pojede ili da se iskoristi s njim. Smisao gornjeg hadisa je ovaj: Lice koje je dobilo plod na palmi može taj plod prodati vlasniku za neke obrane datule vlasniku palme, koji ima datula od drugih palma, palmi osim one palme čiji je plod poklonio, procijenivši otprilike plod palme čiji je plod poklonio. Time se olakša licu koje je dobilo plod na palmi kao poklon, da to lice dođe brže do datula. Dakle samo u tom slučaju je dopuštao Muhamed a.s. postupak koji je u drugim slučajevima zabranjivao. To je i razumljivo jer je vlasnik bio poklonio licu plod na palmi besplatno, pa mu sada ovom prodajom još uskraćuje trud oko berbe, branja. Arijjetun - pl. Araja prevedeno je sa: pozajmljene palme, i tako će se i ubuduće ta riječ prevoditi. Harsun je procjena odoka, otprilike.

GLAVA

prodaje ječma za ječam.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malik od Ibnu Šihaba, od Malika, sina Evsa, izvijestio je njega da je on tražio sebi mijenjanje za stotinu zalatnika tj. da promijeni sto zlatnika. Pa je pozvao mene Talhate, sin Ubejdulaha, pa smo se naredili naređivali dok je zamjenio meni doslovno: dok je uzeo u

85

zamjenu od mene . Pa je uzeo zlato prevrće prevrćući ga u svojoj ruci, zatim je rekao:

"Dok dođe moj rizničar iz Gabe strpi se ." A Umer to sluša, pa je rekao: "Tako mi Allaha, nećeš se rastaviti njemu tj. od njega do da, tj. dok ne uzmeš od njega, jer je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zlato za zlato prodavati je kamata osim odmah iz ruke u ruku evo! i evo!, i pšenica za pšenicu je kamata osim evo! i evo!, i ječam za ječam je kamata osim evo! i evo!, i datule za datule prodavati je kamata osim evo! i evo! tj. osim da prodavač rekne: evo! dajući u ruku kupcu, a i kupac dajući odmah svoju robu prodavaču, da rekne njemu: evo! - datule za datule iz ruke u ruku ."

Isto vrijedi i za ostale navedene vrste robe. O tome je davato i objašnjenje prije.

GLAVA

prodaje zlata za zlato.

PRIČAO NAM JE Sadekate, sin Fadla, izvijestio nas je Ismail, sin Ulejjeta, rekao je: pričao mi je Jahja, sin Ebu Ishaka, rekao je: pričao nam je Abdurahman, sin Ebu Bekreta, rekao je -: rekao je Ebu Bekrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao jeposlanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ne prodajite zlato za zlato osim jednako za jednako, i srebro za srebro osim jednako za jednako, a prodajite zlato za srebro i srebro za zlato kako hoćete."

86

GLAVA

prodaje srebra za srebro.

PRIČAO NAM JE Ubejdulah, sin Sada, pričao nam je moj stric amidža , pričao nam je bratić Zuhrije od svoga strica Zuhrije , rekao je: pričao mi je Salim, sin Abdullaha, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Ebu Seid pričao njemu slično tome navedenom hadisu jedan hadis od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je sreo njega Abdullah, sin Umera, pa je rekao:

"O Ebu Seide, šta je ovo koje pričaš od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, šta je to što pričaš ?" Pa je rekao Ebu Seid o mijenjanju: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da govori: "Zlato za zlato je slično za slično tj. jednako za jednako i srebro za srebro je slično za slično."

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Nafi'a, od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Ne prodajite zlato za zlato osim slično za slično, i ne pretpostavljajte tj. ne dajite prednost, veće vrijednosti nekom od njega na nekim. I ne prodajite srebra za srebro osim slično za slično, i ne pretpostavljajte neko od njega nad neko. I ne prodajite neko od njega odsutno za ispunjeno tj. prisutno ."

87

GLAVA

prodaje zlatnika za zlatnik odgodom na rok .

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Dahak, sin Mahleda, pričao nam je Ibnu Džurejdž, rekao je: izvijestio me Amr, sin Dinara, da je Ebu Salih Zejjat izvijestio njega da je on čuo Ebu Seida Hudriju, bio zadovoljan Allah od njega, da govori:

"Zlatnik je za zlatnik i srebrenjak je za srebrenjak." Pa sam rekao njemu: "Pa zaista Ibnu Abas ne govori njega tj. to pravilo ." Pa je rekao Ebu Seid: Pitao sam ga Ibnu Abbasa pa sam rekao: "Čuo si njega tj. Je si li čuo to što ti zastupaš, taj svoj stav od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, ili si našao njega u knjizi Allaha, uzvišen je, tj. na čemu temeljiš svoje stnovište ?" Rekao je: "Sve to neću reći tj. ne govorim - a to znači: nisam čuo ni od Muhameda a.s., a niti sam našao u knjizi Allaha dž.š. , i vi ste znaniji sa poslanikom Allaha od mene, ali ja imam kao osnov za svoje stanovište to da je izvijestio mene Usamete da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Nema kamate osim u odgađanju odlaganju, tj. davanju na rok uz dobit, na ćar ."

Ibnu Abbas je bio stanovišta da nije kamata, nije grijeh prodati zlato za zlato uz zaradu, dobit kada se prodaja vrši iz ruke u ruku. Po njemu je kamata samo kada se prodaja vrši uz odlaganje, odgađanje uručenja u posjed. To je stanovište zasnivao na navedenom hadisu koji je čuo od Usameta. Postoje razna tumačenja toga hadisa koji je suprotnog sadržaja mnogim pouzdanim hadisima. Neki tvrde da je i dokinut hadis koji je pričao Usamete.

88

Uglavnom po njemu ne postupa ni jedna pravna škola-mezheb.

GLAVA

prodaje srebra za zlato odgađanjem tj. na rok .

PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, pričao nam je Šubete, rekao je: izvijestio me Habib, sin Ebu Sabita, rekao je: čuo sam Ebul-Minhala, rekao je: pitao sam Bera'-a, sina Aziba, i Zejda, sina Erkama, bio zadovoljan Allah od njih, o mijenjanju pa svaki jedan pojedini od njih dvojice govori jedan za drugoga :

"Ovaj je bolji od mene." Pa oba od njih dvojice govore: "Zabranio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, prodaju zlata za srebro dugovanjem tj. plaćanjem na rok, odgađanjem ."

GLAVA

prodaje zlata za srebro rukom u ruku.

PRIČAO NAM JE Imran, sin Mejsereta, pričao nam je Abad, sin Avama, izvijestio nas je Jahja, sin Ebu Ishaka, pričao nam je Abdurahman, sin Ebu Bekjreta, od svoga oca, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, srebro za srebro i zlato za zlato da se prodaje drukčije osim jednako za jednako, a zapovjedio nam je

89

da sebi kupujemo zlato za srebro kako hoćemo, i srebro za zlato kako hoćemo.

GLAVA

prodaje međusobne trzavice prodaje odbijanja , a ona je prodaja datula za plod, i prodaja rozina rezaćija, suhog grožđa za vinovu lozu tj. za grožđe na lozi i prodaja pozajmljenih palmi na besplatno korišćenje .

Rekao je Enes: Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, međusobnu trzavicu i prodaju u polju na njivi, tj. prodaju žita u klasu, na klasu .

"Haklun" je polje, njiva - pa "muhakaletun": prodaja žita dok je još u polju, na njivi.

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me Salim, sin Abdullaha, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Ne prodajite ploda do da se dok se ne pokaže njegova dobrota tj. njegovo sazrijevanje , i ne prodajite ploda za datule hurme ." Rekao je Salim: A izvijestio me Abdullah od Zejda, sina Sabita, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, dopuštao poslije toga u pogledu prodaje pozajmljene palme tj. ploda palme koju je neko dobio besplatno na korišćenje za svježe datule ili za datule osušene, obrane obje vrste , a nije dopuštao u drugom slučaju osim njega tj. osim ovoga slučaja .

90

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Nafi'a, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio međusobnu trzavicu odbijanje . A međusobna trzavica odbijanje je kupovanje sebi ploda za datule mjerenjem zapreminom, na sud, posudu i prodaja vinove loze tj. grožđa na lozi za rozine rezaćije, suho grožđe mjerenjem.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Davuda, sina Husajna Husaina , od Ebu Sufjana, slobodnjaka Ibnu Ebu Ahmeda, od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio međusobnu trzavicu i prodaju u polju na njivi, u klasu, na klasu . A međusobna trzavica je kupovanje sebi ploda za obrane suhe datule hurme bivši plod još u glavama palmi tj. na vrhovima palmi .

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Ebu Muavijete od Šejbanije, od Ikrimeta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, prodaju žita u polju i međusobnu trzavicu tj. i prodaju datula na palmama.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, pričao nam je Malik od Nafi'a, od Ibnu Umera, od Zejda, sina Sabita, bio zadovoljan Allah od njih, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, dopustio vlasniku pozajmljene palme na besplatno korišćenje da proda on nju sa njezinim procjenjivanjem nasumce nasumice, odoka, otprilike .

91

GLAVA

prodaje ploda na glavama tj. na vrhovima stabala palmi za zlato i srebro.

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Sulejmana, pričao nam je Ibnu Vehb, izvijestio nas je Ibnu Džurejdž od Ata'a i Ebu Zubejra, od Džabira, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, prodaju ploda plodova do da bude dok ne bude dobar lijep okus ploda , i neće se prodavati nijedna stvar od njega tj. ništa od ploda drukčije osim za zlatnik i srebrenjak, osim tj. izuzev pozajmljenih datula.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Abdul-Vehaba, rekao je: čuo sam Malikja, a pitao ga je Ubejdulah, sin Rebi'a: je li pričao tebi Davud od Ebu Sufjana, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, dopustio u prodaji pozajmljenih palmi koje imaju na sebi ploda da bi mogao stati u pet veskova, ili niže ispod pet veskova? Rekao je: "Da."

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, rekao je: rekao je Jahja, sin Seida: čuo sam Bušejra, rekao je: čuo sam Sehla, sina Ebu Hasmeta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio prodaju ploda na stablu za datule, a dopustio je u pozajmljenoj palmi tj. u vezi pozajmljene palme da se proda sa njezinom procjenom nasumice tj. za njezinu nasumice procjenjenu vrijednost kako bi mogli da jede

92

nju njezina porodica tj. njezini vlasnici, vlasnici njezinog ploda svježu.

A rekao je Sufjan drugi puta: "..... osim slučaja da je on dopustio u pozajmljenoj palmi da proda nju njezina porodica sa njezinom procjenom nasumice tj. procijenivši je nasumice da jedu oni nju svježu. Rekao je: Ono značenje, smisao je jednako premda je izraz nešto drukčiji . Rekao je Sufjan: Pa sam rekao Jahja-u, a ja sam dječak: Zaista stanovnici Meke govore:

Zaista je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, dopustio dopuštao njima u prodaji pozajmljenih palmi bez vezanja za procjenu nasumice i slično . Pa je rekao Jahja : "A šta obavještava stanovnike Meke šta daje znanje njima ?" Rekao sam: "Zaista oni predaju pričaju njega od Džabira." Pa je ušutio. Rekao je Sufjan: "Htio sam samo da upozorim na to da je Džabir od stanovnika Medine."

Prema tome taj hadis je potekao preko stanovnika Medine.

Reklo se Sufjanu: "A nije u njemu u tom hadisu nikakva zabrana prodaje ploda do da se pokaže dok se ne pokaže njegova dobrota tj. sazrijevanje ." Rekao je: "Ne."

GLAVA

tumačenja pozajmljenih palmi.

A rekao je Malik: Pozajmljena palma je to da daruje pokloni čovjek čovjeku jednu palmu, zatim se

93

uznemiruje sa njegovim ulaženjem na njega tj. na branje ploda palme čiji je plod poklonjen, dat da se sebi obere , pa se dopustilo njemu darovaocu da sebi kupi nju od njega od onoga kome je poklonjena palma za datule hurme koje on ima već obrane . A rekao je Ibnu Idris: Pozajmljena palma neće biti od datula rukom u ruku, neće biti sa nasumice sa procjenom odoka, otprilike . A od onoga što ojačava osnažuje njega je govor Sehla, sina Ebu Hasmeta "..... sa veskovima uveskovanima tj. izmjerenim mjerom veska ." A rekao je Ibnu Ishak u svome hadisu tj. u svome pričanju od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: Bile su pozajmljene palme to da daruje pokloni čovjek čovjeku u svome imanju palmu i dvije palme. A rekao je Jezid od Sufjana, sina Husejna: Pozajmljene palme su palme što se davaše na poklon poklanjaše se siromasima, pa neće moći tj. pa ne mogu da iščekuju oni nju palmu kada će je obrati , i dopustilo se njima da prodaju nju tj. njih za ono što su htjeli od datula koje su već obrane i osušene .

PRIČAO NAM JE Muhamed, izvijestio nas je Abdullah, sin Mubareka, izvijestio nas je Musa, sin Ukbeta, od Nafi'a, od Ibnu Umera, od Zejda, sina Sabita, bio zadovoljan Allah od njih, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, dopuštao u pozajmljenim palmama da se prodaju sa njihovim procjenjivanjem nasumice mjerenjem. Rekao je Musa, sin Ukbeta: A pozajmljene palme su poznate palme što dođeš njima pa sebi kupiš njih.

GLAVA

prodaje plodova prije nego da se pokaže njihova dobrota tj. sazrijevanje .

94

A rekao je Lejs od Ebu Zinada: bio je običaja Urvete, sin Zubejra da priča od Sehla, sina Ebu Hasmeta, Ensarije iz Harisetovića da je on pričao njemu od Zejda, sina Sabita, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Bili su ljudi u vrijeme poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, običaja da kupuju plodove, pa kada su odsjekli tj. otrgali, obrali palme ljudi i došlo je prispjelo je njihovo međusobno izvršenje tj. potraživanje, naplaćivanje , rekao je rekao bi kupac: Zaista ono pogodilo je plod truhlenje truhlost u zametku cvijeta , pogodila je njega bolesnost, pogodilo je njega opadanje opalost, tj. opao je plod prije sazrijevanja , kvarovi štete što dokazuju s njima tj. pomoću kojih se brane pri prepiranju i parničenju . Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pošto je bila mnogobrojna kod njega prepirka kavga, tj. parničenje i svađa o tome:

"Pa ili ne činite te vrste kupoprodaje, ili ako je činite , pa ne prodajite međusobno drukčije do da se pokaže dok se ne pokaže dobrota sazrijevanje ploda na stablu ." Kao zdogovor dogovor, tj. savjet, upustvo što ukazuje za njega tj. na njega njima - to je rekao Muhamed a.s. zbog mnogobrojnosti njihove prepirke. A izvijestio me Haridžete, sin Zejda sina Sabita, da Zejd, sin Sabita, ne prodavaše plodove svoje zemlje do da rode dok se ne rode Plejade zvijezde Vlašići pa se razjasni žuti plod od crvenog tj. jasno se razlikuje, opaža, vidi .

95

Veli se da se Vlašići rode, pojave u zoru u početku ljeta kada počnu zriti, sazrijevati plodovi u Hidžazu.

Rekao je Ebu Abdullah: Predao je njega spomenuti hadis Alija, sin Bahra.

PRIČAO NAM JE Hakam, pričao nam je Anbesete od Zekerija-a, od Ebu Zinada, od Urveta, od Sehla, od Zejda.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Nafi'a, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio prodaju plodova do da se pokaže dok se ne pokaže njihova dobrota sazrijevanje , zabranio je prodavaču i kupcu.

PRIČAO NAM JE Ibnu Mukatil, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Humejd Tavil od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio da se prodaje plod palme do da zasvijetli zasjaji, tj. do da zarudi, dok ne zarudi . Rekao je Ebu Abdullah: Misli na to da se dobro zacrveni.

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja, sin Seida, od Selima, sina Hajana, pričao nam je Seid, sin Mina-a, rekao je: čuo sam Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da se prodaje plod do da se dok se ne oboji zarudi . Pa se reklo: "A šta je tj. šta znači da se oboji

96

zarudi ?" Rekao je: "Sasvim pocrveni, i sasvim požuti i jede se od njega dakle: može se i jesti ."

GLAVA

prodaje palme prije nego da se pokaže njezina dobrota sazrijevanje - zapravo: prodaje palmi prije nego da se pokaže njihova dobrota, sazrijevanje .

PRIČAO MI JE Alija, sin Hejsema, pričao nam je Mualla, pričao nam je Hušejm, izvijestio nas je Humejd, pričao nam je Enes, sin Malika, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on zabranio prodaju ploda do da se pokaže dok se ne pokaže njegova dobrota, i palmi do da zasjaji zablista . Reklo se: "A šta je tj. šta znači zasjaji?" Rekao je: "Sasvim pocrveni, ili sasvim požuti."

GLAVA:

Kada je prodao plodove prije nego da se pokaže njihova dobrota sazrijevanje , zatim je pogodila njega šteta kvar , pa on prodani plod je od prodavača tj. ide na štetu prodavača, treba ga naknaditi prodavač .

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Humejda, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha,

97

pomilovao ga Allah i spasio, zabranio prodaju plodova do da zablistaju zasjaje . Pa se reklo njemu:

"A šta je šta znači zablistaju?" Rekao je: "Da pocrveni dobro." Pa je rekao Muhamed a.s. : "Da li si vidio tj. mislio o tome kada je spriječio tj. kada bi uništio Allah plod, sa čim zašto, na osnovu čega uzima jedan od vas imovinu svoga brata uzevši je za nezreli plod koji se uništi prije sazrijevanja ?" Rekao je Lejs: pričao mi je Junus od Ibnu Šihaba, rekao je: Da zaista jedan čovjek kupi plod prije nego da se pokaže njegova dobrota, zatim pogodi njega šteta, bilo je tj. bilo bi, biće ono što je pogodilo njega na teret, štetu njegova gospodara. Izvijestio me Salim, sin Abdullaha, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Ne prodajite međusobno ploda do da se pokaže dok se ne pokaže njegova dobrota, i ne prodajite plodove za datule hurme ."

GLAVA

kupovine hrane do jednog, nekog roka.

PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa sina Gijasa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Ameš, rekao je:

Spomenuli smo kod Ibrahima zalog u pozajmici pozajmljivanju , pa je rekao: "Nema štete grijeha s njim tj. u njemu ." Zatim je pričao nama od Esveda, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kupio sebi neku hranu od nekog Židova do nekog roka pa je založio njemu svoj oklop.

98

GLAVA:

Kada je htio prodaju datula za datule bolje od onih u njega.

PRIČAO NAM JE Kutejbete od Malika, od Abdul-Medžida, sina Suhejla sina Abdurahmana, od Seida, sina Musejeba, od Ebu Seida Hudrije i od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, postavio namjesnikom jednoga čovjeka na tj. u Hajber, pa je došao njemu sa odstranjenim tj. izvrsnim datulama tj. pa mu je donio izvrsnih datula-hurmi . Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Da li su sve datule Hajbera ovako ovakve ?" Rekao je: "Ne, tako mi Allaha, o poslaniče Allaha! Mi zaista uzimamo sa' od ovoga voća, tj. od ovih datula za dva sa'a, i dva sa'a za tri sa'a od slabije vrste datula ." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne čini tako . Prodaj skup tj. sakupljene datule redom bez probiranja - a to znači: slabije datule za srebrenjake tj. za novac , zatim kupi za srebrenjake odstranjene tj. bolje datule ."

GLAVA

onoga ko je prodao palme koje su se već oprašile polenom, peludom, cvijetnim prahom , ili zasijanu zemlju ili u najam pod kiriju .

99

Rekao je Ebu Abdullah: A rekao je meni Ibrahim: izvijestio nas je Hišam, izvijestio nas je Ibnu Džurejdž, rekao je: čuo sam Ibnu Ebu Mulejketa da izvještava od Nafi'a, slobodnjaka Ibnu Umera Ibnu Umerova da koje god palme se prodaju doslovno: koje god su se prodale, a takve su da su se već oprašile a nije se spomenuo plod, pa plod je za onoga koji je oprašio njih tj. plod pripada, plod je onoga koji je oprašio njih , a takođe i rod i usjev tj. ono što je uzorano i posijano u oranici, njivi , imenovao je njemu Nafi' ovo troje.

Napominje se da Arapi vrše oprašivanje, zaprašivanje palmi cvijetnim prahom, peludom, polenom u svrhu oplođivanja, oplođavanja radi boljeg prinosa i roda. To oprašivanje ljudi, dakle što rade ljudi to oprašivanje zove se "te'birun" od "ebbere". Oprašivanje vjetrom i pticama zove se "telkihun", od "lekkaha" infinitiv.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Nafi'a, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Ko je prodao tj. Ko proda palme koje su se već oprašile, pa njihov plod je za prodavača tj. je prodavača, pripada prodavaču , osim da sebi uslovljava kupac i plod te godine ."

GLAVA

prodaje usjeva za hranu mjerenjem tj. mjerom, a ne nasumce .

100

PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Lejs od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Zabranio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, međusobnu trzavicu prodaju odbijanja, a ona se sastoji u tome da proda plod svoga zida tj. voćara, voćnjaka ograđenog zidom : ako je bio palme tj. ako je voćnjak od palmi, proda mu plod za datule koje je izmjerio i primio mjerenjem tj. tačno određenom mjerom ; a ako je bio grožđe, da proda njega za rozine rezaćije, suho grožđe mjerenjem, ili je bio usjev, da proda njega za mjeru nekakve hrane; i zabranio je to, sve vrste od njega takvog poslovanja .

GLAVA

prodaje palmi tj. ploda palmi sa njegovim korjenom tj. sa korjenom onoga čiji je plod prodat - a to znači: sa korjenom, panjem, stablom palmi .

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Lejs od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Koji god čovjek je oprašio tj. koji opraši cvjetnim praškom palme, zatim je prodao tj. zatim proda njihov korjen panj, tj. stabla , pa za onoga koji je oprašio je plod palmi, sem osim da sebi uslovi njega kupac."

GLAVA

101

prodaje uzelenjavanja tj. prodaje i kupovine plodova dok su još zeleni, prije nego se pokaže njihovo sazrijevanje .

PRIČAO NAM JE Ishak, sin Vehba, pričao nam je Umer, sin Junusa, rekao je: pričao mi je moj otac, rekao je: pričao mi je Ishak, sin Ebu Talhata, Ensarija od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Zabranio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, njivarenje, i uzelenjavanje, i doticanje, i dobacivanje nabacivanje i međusobnu trzavicu odbijanje .

Njivarenje je prodaja na njivi: prodaja pšenice u klasu, na stabljiki za pšenicu u zrnu. Ostali izrazi su već više puta objašnjavani.

PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Ismail, sin Džafera, od Humejda, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio prodaju ploda datula do da se zasjaji zablista . Pa smo rekli Enesu:

"Šta je njihovo sjajenje blistanje - njihov sjaj, bljesak ?" Rekao je: "Zacrvene se dobro, i zažute se dobro. Da li si vidio tj. mislio o tom ako je spriječio Allah plod, s čime tj. na osnovu čega udozvoljavaš imovinu svoga brata sebi, tj. držiš da ti je dozvoljena, tražiš da ti bude dozvoljena ."

GLAVA

102

prodaje srčike palme i njezinoga jedenja tj. i jedenja srčike .

O "džummaru" je dato tumačenje.

PRIČAO NAM JE Ebul-Velid Hišam, sin Abdul-Melika, pričao nam je Ebu Avanete od Ebu Bišra, od Mudžahida, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Bio sam kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a on jede srčiku, pa je rekao: "Od stabala je jedno stablo kao čovjek vjernik." Pa sam htio da reknem: "Ono je palma To je palma ", pa kadli sam je najmlađi od njih. Rekao je: "Ono je palma To je palma ."

GLAVA

onoga ko je tjerao provodio, izvršavao stvar gradova na onaj način što ga poznavaju poznaju među sobom njihovi stanovnici u prodajama, i najamnini, i mjerenju, i vaganju, i njihovim običajima u odnosu na njihove namjere smjeranja, odluke i njihove poznate puteve pravce .

A rekao je Šurejh prediocima onima koji se bave predenjem vune, pamuka i sl. : "Vaš običaj postupak je među vama tj. dozvoljeno je da radite po dosadašnjem vašem običaju i postupku ."

"Gazzalun" znači i prodavač pređe, prediva, pa se ova rečenica može prevesti i ovako: A rekao je Šurejh prodavačima pređe: "Vaš običaj je među vama." Ovaj

103

prevod je možda i praviji, ispravniji jer je ovo knjiga prodaje.

A rekao je Abdul-Vehab od Ejuba, od Muhameda: Nema štete tj. grijeha da se proda uzeta, kupljena roba cijene deset novčanica za jedanaest novčanica, i uzme za trošak ćar dobit, tj. uzimajući tako jednu dobit za svoj trošak .

U vezi ovoga postoje mnoga tumačenja i rasprave koje se ovdje neće navoditi.

A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Ebu Sufjanovoj ženi Hindi:

"Uzmi što dostaje što je dosta tebi i tvome djetetu sa dobročinstvom tj. sa pristojnošću, kako se pristoji !" A rekao je On , uzvišen je On : ".... a ko je bio tj. a ko bude siromašan, pa neka jede sa dobročinstvom pristojno .....". A iznajmio je uzeo je pod kiriju sebi Hasen od Abdullaha, sina Mirdasa iznajmio je jednoga magarca, pa je rekao: "Za koliko ga daješ u najam ?" Rekao je: "Za dva danika novčića ." Pa je uzjahao njega magarca pristavši na takvu cijenu . Zatim je došao drugi puta pa je rekao: "Magarca, magarca!" Pa je uzjahao njega, a nije uslovljavao njemu tj. a nije se pogađao s njim . Pa je poslao k njemu za pola srebrenjaka tj. poslao mu je pola srebrenjaka .

Napominje se da danik iznosi šestinu, šesti dio srebrenjaka.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Humejda Tavila, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

104

Izvadio je krv rogom, kupicom poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Ebu Tajbete, pa je zapovjedio njemu tj. u korist njega poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio za sa' od datula tj. da mu se dadne datula jedan sa' i zapovjedio je njegovoj porodici da olakšaju od nje od njezine glavarine poreza .

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Hišama, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje: rekla je Hinda, majka Muavije poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista Ebu Sufjan je škrt čovjek, pa da li je na meni grijeh je li mi grijeh da uzme od njegove imovine tajno?" Rekao je: "Uzmi ti i tvoji sinovi što dostaje što je dostatno, dosta, dovoljno tebi sa dobročinstvom tj. sa pristojnošću ."

PRIČAO MI JE Ishak, pričao nam je Ibnu Numejr, izvijestio nas je Hišam. A pričao mi je Muhamed, rekao je: čuo sam Usmana, sina Ferkada, rekao je: čuo sam Hišama, sina Urveta da priča od svoga oca da je on čuo Aišu, bio zadovoljan Allah od nje, da ona govori:

".... a ko je bio tj. ko bude imućan bogat , pa neka se sustegne od imovine siročeta, tj. neka ne naplaćuje iz nje svoga truda oko upravljanja njome do punoljetstva siročeta , a ko je bio ko bude siromašan, pa neka jede sa dobročinstvom...."., spustila tj. objavila se ova stavka, odlomak Kur'ana o upravljaču tj. skrbniku siročeta koji obavlja nad njim nadzor, nadzire ga i poboljšava u njegovom imanju, ako je bio ako bude upravljač, skrbnik

105

siromašan, jesti će od njega od imovine siročeta sa dobročinstvom.

"Bil-ma'rufi" doslovno znači: sa poznatim, tj. sa visinom nadnice i naplate koja je poznata, obična, uobičajena u mjestu i vremenu za taj posao. Prema tome i dobit i zarada u trgovanju koja je poznata kao obična u jednom mjestu i vremenu isto je tako dozvoljena. To je zaključak koji se želi izvući. GLAVA

prodaje druga svome drugu saučesnika, suvlasnika svome saučesniku, suvlasniku u nekoj imovini .

"Baa' min": prodati nekome nešto.

PRIČAO MI JE Mahmud, pričao nam je Abdurezak, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Ebu Selemeta, od Džabira, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Učinio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pravo preče kupovine u svakome imetku koji se nije razdijelio, pa kada su se dogodile pale, tj. označile granice i promijenili se putevi staze , pa nema prava preče kupovine tj. nema niko prednosti, svako lice ima jednako pravo .

"Šuf'atun" je izraz koji označava pravo jedne osobe da ona ima prednost nad drugim osobama da kupi jedan predmet koji se prodaje. Prvenstveno se misli na kupovinu nekretnina, bar prema tekstu navedenog hadisa u kojem se spominju granice. O pravu prednosti kupovanja, kupovine ima mnogo rasprava u mezhebima-

106

pravnim školama. Ovdje će se navesti samo dva stava. Jedan je stav koji se temelji na gornjem hadisu: pravo prednosti kupovanja ima samo saučesnik, suvlasnik u imovini koja se prodaje. Drugi stav, koji zastupaju i hanefijski pravnici na osnovu nekih hadisa koji se nalaze u drugim djelima osim Buharije i Muslima, je: pravo prednosti kupovanja ima susjed čija nekretnina graniči sa nekretninom koja se prodaje iako susjed nije suvlasnik. Radi kratkoće pravo prednosti u kupovanju nazivaće se preča kupovina.

GLAVA

prodaje zemlje, i kuća i roba raznih vrsta roba, tj. artikala - bivši to sve zajedničko, nepodjeljeno nerazdjeljeno .

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mahbuba, pričao nam je Abdul-Vahid, pričao nam je Mamer od Zuhrije, od Ebu Selemeta, sina Abdurrahmana, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Sudio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sa prečom kupovinom kupovanjem, tj. po prečem kupovanju u svakom imetku koji se nije razdijelio, pa kada su se dogodile granice i okrenuli promjenili putevi staze , pa nema preče kupovine.

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Abdul-Vahid za ovo o ovome , i rekao je:

".... u svemu onome što se nije razdjelilo." Slijedio je njega Abdul-Vahida Hišam od Mamera.

107

Rekao je Abdurezak: ".... u svakom imetku." Predao je njega ovaj hadis Abdurahman, sin Ishaka, od Zuhrije.

GLAVA:

Kada je kupio jednu stvar za nekoga drugog osim njega tj. osim sebe bez njegove dozvole, pa se zadovoljio pa je bio zadovoljan .

PRIČAO NAM JE Jakub, sin Ibrahima, pričao nam je Ebu Asim, izvijestio nas je Ibnu Džurejdž, rekao je: izvijestio me Musa, sin Ukbeta, od Nafia, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

Izašla su trojica, pješače tj. pješačeći . Pa je pogodila njih kiša. Pa su unišli u jednu pećinu u jednom brdu. Pa se oborila pa je pala na njih jedna stijena kamen . Rekao je: Pa je rekao neki od njih nekima: "Zovite tj. Molite Boga sa najboljim djelom što ste učinili njega." Pa je rekao jedan od njih: "Bože moj, zaista ja sam bio u takvoj prilici da su bila za mene tj. da sam imao dva stara, sijeda roditelja, pa izlažah pa čuvah stado, dakle: izlazio sam pa sam čuvao stado , zatim dođem, pa pomuzem, pa donesem jamužu pomuženo mlijeko, pa donesem njega svojim dvama roditeljima, pa se napiju pa piju njih dvoje, zatim napojim djecu, i svoju porodicu u svoju ženu. Pa sam se zadržao jedne noći dulje nego obično , pa sam došao, pa kadli njih dvoje se dva spavača tj. spavaju ." Rekao je: "Pa sam mrzio tj. pa mi nije bilo ugodno da probudim njih dvoje, a djeca mijauču štekću, tj. urliču od gladi kod moje dvije noge. Pa neprestano je bilo to takvo moje stanje i stanje njih dvoje dok se tako rodila i zora. Bože

108

moj, ako Ti znadijaše da sam ja učinio to zbog traženja Tvoga lica, pa raspukni od nas jednu pukotinu da vidimo od nje nebo." Rekao je: Pa se raspuklo rastupilo od njih. A rekao je drugi: "Bože moj, ako Ti znadijaše da ja voljah ljubljah jednu ženu od kćera svoga strica kao najžešće što voli čovjek žene, pa je rekla ona : "Nećeš postići to od nje do da, tj. dok ne daruješ njoj stotinu zlatnika. Pa sam trčao u vezi njih tj. nastojao sam da ih zaradim dok sam skupio njih. Pa pošto sam sjeo među njezine dvije noge, rekla je: "Boj se Boga, i ne razbijaj pečata ili prstena, tj. kožice djevičanstva drukčije osim sa njegovim pravom tj. osim sa vjenčanjem, sklapanjem braka ." Pa sam ustao i ostavio nju. Pa ako Ti znadijaše da sam ja učinio to zbog traženja Tvoga lica, pa raspukni od nas jednu pukotinu." Rekao je: Pa je raspuknuo od njih dvije trećine. A rekao je drugi tj. treći : "Bože moj, ako Ti znadijaše da sam ja uzeo u najam jednog najamnika nadničara za jedan ferek od prosa ferek je oko deset kilograma, tj. za deset kilograma prohe , pa sam davao njemu tu njegovu nadnicu, najamninu pa nije htio taj da je uzme. Pa sam se upravio k tome fereku, pa sam sijao njega dok sam ili: dok nisam kupio od njega jedno stado krava i njihovog pastira. Zatim je došao pa je rekao: "O robe slugo Boga, daj mi moje pravo!" Pa sam rekao: "Idi k tima kravama i njihovom pastiru, pa zaista one su za tebe tj. jer su one tvoje ." Pa je rekao: "Zar se ismijavaš izigravaš sa mnom?" Rekao je: Pa sam rekao: "Ne ismijavam se sa tobom, nego su one za tebe nego su one tvoje ." Bože moj, ako Ti znadijaše da sam ja učinio to zbog, tj. radi traženja Tvoga lica, pa raspukni od nas!" Pa se otkrilo tj. odstranilo od njih.

GLAVA

109

kupovanja i prodaje sa idolopoklonicima i stanovnicima rata tj. i neprijateljima sa kojima se je u ratu .

PRIČAO NAM JE Ebu Numan, pričao nam je Mutemir, sin Sulejmana, od svoga oca, od Ebu Usmana, od Abdurahmana, sina Ebu Bekra, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Bili smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, zatim je došao jedan čovjek, idolopoklonik, čupavko sa ovcama, tjera ih, pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Prodaju ili dar nam učini !" Ili je rekao: "..... ili poklon nam učini !" Rekao je: "Ne dar ili poklon , nego prodaja je ono što ću vam učiniti !" Pa je kupio od njega jednu ovcu.

GLAVA

kupovanja posjedovanoga tj. kupovanja roba od ratnoga neprijatelja , i njegova poklona i njegova oproštenja oslobođenja od ropstva .

A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Selmanu: "Napiši međusobni ugovor sa svojim vlasnikom o otkupu, izbavljenju !" A bio je Selman slobodan čovjek , pa su učinili nasilje njemu i prodali su ga. A zarobio se tj. bio je zarobljen Ammar, i Suhejb i Bilal. A rekao je On , uzvišen je On : "I Bog je odlikovao neke vas nad neke u trošku svakodnevnoj potrošnji , pa nisu oni koji su se odlikovali koji su odlikovani sa vračačima svoga troška tj. pa nisu odlikovani vratili, raspodijelili svoga troška, imovine na

110

one što ih posjedovaše njihove desnice tj. na robove , pa su oni u njemu trošku jednako tj. jednaki , pa zar za blagodat tj. pa zar blagodat Boga će nijekati tj. zar će je nepriznavati ."

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb, pričao nam je Ebu Zinad od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

Iselio se Ibrahim Avram - njemu mir! - sa Sarom, pa je unišao s njom u jednu naseobinu selo , u njoj naseobini je bio jedan vladar od vladara, ili silnik od silnika nasilnik od nasilnika . Pa se reklo: Unišao je Ibrahim sa jednom ženom, ona je jedna od najljepših žena. Pa je poslao k njemu, tj.: "O Ibrahime, ko je ova koja je s tobom?" Rekao je: "Moja sestra." Zatim se vratio k njoj pa je rekao: "Ne učini lažnim moje pričanje, jer sam zaista ja izvijestio njih da si ti moja sestra. Tako mi Boga nije na zemlji nijedan drugi vjernik osim mene i osim tebe." Pa je poslao nju k njemu. Pa je ustao k njoj tj. pošao je k njoj taj vladar, ili silnik . Pa je ustala da se očisti i klanja, pa je rekla: "Bože moj, ako ja vjerovah Tebe i Tvoga poslanika i čuvah svoj ud polni organ , osim slučaja u odnosu na svoga muža, pa ne ovlasti na mene ovoga nevjernika tj. ne daj vlasti i moći ovome nevjerniku nada mnom, ne dopusti da me siluje ." Pa se zahrkao dok je mamuzao sa svojom nogom tj. pa se zatušio, onemogućeno mu je disanje tako da je udarao nogom . Rekao je Aaredž: Rekao je Ebu Selemete, sin Abdurahmana: Zaista je Ebu Hurejrete rekao: Rekla je: "Bože moj, ako umre, reći će se ona je ubila njega." Pa se poslao tj. pustio u zdravo stanje kao što je i bio . Zatim je ustao k njoj, pa je ustala da se očisti i klanja, i govori:

111

"Bože moj, ako vjerovah u Tebe tj. Tebe i u Tvoga poslanika i čuvah doslovno: i utvrdih, tj. utvrdih protiv bluda svoj ud polni organ , osim na svoga muža, pa ne ovlasti nada mnom ovoga nevjernika." Pa se zahrkao dok je mamuzao sa svojom nogom. Rekao je Abdurahman: rekao je Ebu Selemete: rekao je Ebu Hurejrete: pa je rekla: "Bože moj, ako umre, pa reći će se ona je ubila njega." Pa se poslao tj. otišlo je od njega to teško stanje u drugom ili u trećem pokušaju, odnosno navratu, nasrtaju pa je rekao nasilnik : "Tako mi Boga niste poslali k meni ništa drugo osim satanu đavola . Vratite je k Ibrahimu - njemu mir! - i darujte joj Adžeru robinju Agaru - Hadžeru ." Pa se vratila k Ibrahimu - njemu mir! - pa je rekla: "Da li si opazio da je Bog sunovratio ili ponizio ili izjalovio nadu nevjernika i uslužio tj. dao kao sluškinju jednu robinju meni ."

PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Lejs od Ibnu Šihaba, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je ona rekla:

Parničio se Sad, sin Ebu Vekasa, i Abd, sin Zemata, u vezi jednoga dječaka, pa je rekao Sad: "Ovo je poslaniče Boga, sin moga brata Utbeta, sina Ebu Vekasa. Oporučio je k meni da je on njegov sin. Pogledaj k njegovoj sličnosti tj. u njegovu sličnost s mojim bratom." A rekao je Abd, sin Zemata: "Ovo je moj brat, o poslaniče Boga. Rodio se na postelji moga oca od njegove robinje." Pa je pogledao poslanik Boga, pomilovao ga Bog i spasio, k njegovoj sličnosti, pa je vidio jasnu sličnost sa Utbetom pa je rekao: "On je za tebe tj. on - dječak pripada tebi , o Abde, dijete je za postelju, a za preljubnika je kamen dijete pripada onome na čijoj se postelji rodilo, a preljubnika treba

112

kamenovati . I zastri se tj. sakrivaj se od njega dječaka , o Sevdo, kćeri Zemata."

Tj. iako ti je brat zakonski, ali se po sličnosti vidi da ti nije pravi brat, jer se vidio da je dječak kopile, pa mu stvarno nisi sestra.

Pa nije vidjela njega Sevda nikad.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete, od Sada, od njegova oca, rekao je Abdurahman, sin Avfa, bio zadovoljan Allah od njega, Suhejbu:

"Boj se Boga, i ne tvrdi da pripadaš kao rođeni sin k nekome drugom osim tvome ocu tj. osim svome ocu ." Pa je rekao Suhejb: "Ne veseli mene da je za mene tj. da ja imam tako i tako to i to i da sam ja rekao to, ali sam se ja ukrao tj. ukraden sam , a ja sam dijete."

U komentarima se kaže da je Suhejb pričao da je on Arap i da pripada, da je sin Sinana, potomka poznatog Nemira, sina Kasita. Dalje je Suhejb govorio da mu je majka iz Temimovića. Govor mu, međutim, nije bio arapski, a to je bio razlog da mu nisu vjerovali da je Arap. Stvar je u tome što je kao dijete zarobljen od Vizantinaca i među njima je i odrastao kao rob, naučivši njihov jezik. Poslije ga je kupio od Vizantinaca jedan čovjek Arap iz plemena Kelb i doveo ga u Meku. Tu ga je kupio jedan čovjek iz Meke i oslobodio ga. Zbog toga nije nikad govorio dobro arapski. Ovdje je ovaj slučaj i naveden jer se misli na to oslobađanje ropstva.

113

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Urvete, sin Zubejra da je Hakim, sin Hizama izvijestio njega da je on rekao:

"O poslaniče Boga, da li si vidio tj. da li vidiš neke poslove što se čuvah grijeha, ili što se čuvah greške s njima pomoću njih u predislamlju od kojih su neki ovo: dobročinstvo rodu, i oslobađanje ropstva i milostinja, da li je meni u njima tj. za njih ikakva nagrada da li ću imati za njih nagradu ?" Rekao je Hakim, bio zadovoljan Allah od njega: rekao je poslanik Boga, pomilovao ga Bog i spasio: "Primio si Islam na onome što je prošlo tebi od dobra tj. zbog onoga dobroga posla i rada što si ga ranije, prije činio, primio si Islam koji ti je nagrada za te poslove ."

GLAVA

koža mrljine umrle životinje bez klanja prije nego da se učinu učine, uštave te kože .

PRIČAO NAM JE Zuhejr, sin Harba, pričao nam je Jakub, sin Ibrahima, pričao nam je moj otac od Saliha, rekao je: pričao mi je Ibnu Šihab da je Ubejdulah, sin Abdullaha izvijestio njega da je Abdullah, sin Abasa, bio zadovoljan Bog od njih dvojice s njima dvojicom , izvijestio njega da je poslanik Boga, pomilovao ga Bog i spasio, prošao pokraj mrtve ovce pa je rekao:

"Zašto se niste iskoristili sa njenom kožom?" Rekli su: "Ona ovca je mrtva." Rekao je: "Zabranjeno je samo njezino jedenje."

114

GLAVA

ubijanja svinje.

A rekao je Džabir: Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Bog i spasio, prodaju svinje.

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Lejs od Ibnu Šihaba, od Ibnul-Musejeba da je on čuo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Bog od njega, da govori: rekao je poslanik Boga, pomilovao ga Bog i spasio:

"Tako mi Onoga koji je taj što je moja duša u Njegovoj ruci zaista blizu je svakako to vrijeme da siđe među vas Ibnu Merjem Isus kao pravedni sudija pa da razbije krst, i ubije svinju, i stavi glavarinu porez - veli se da to znači: da stavi porez van snage , i da se izlije imetak tj. i da se prospe, pojavi toliko bogatstvo da neće primiti njega ni jedan čovjek."

GLAVA:

Neće se topiti pretapati loj mrljine i neće se prodavati njezina mast salo .

Predao je njega tj. ovo navedeno Džabir od Vjerovijesnika, pomilovao ga Bog i spasio.

PRIČAO NAM JE Humejdija, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Amr, sin Dinara, rekao je: izvijestio me Tavus da je on čuo Ibnu Abasa, bio zadovoljan Bog od njih dvojice, da govori:

115

Doprlo je Umeru da je omsica taj-i-taj prodao vino pa je rekao: "Ubio Bog omsicu tog-i-tog ! Zar nije znao da je poslanik Boga, pomilovao ga Bog i spasio, rekao: "Ubio Bog Židove! Zabranili su se njima lojevi, pa su topili pretapali njih pa su prodavali njih pa su taj pretopljeni loj prodavali ."

PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Junus od Ibnu Šihaba, rekao je: čuo sam Seida, sina Musejeba, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Bog od njega, da je poslanik Boga, pomilovao ga Bog i spasio, rekao:

"Ubio Bog Židove! Zabranili su se njima lojevi, pa su prodavali njih i jeli su njihovu cijenu." Doslovno: njihove cijene. Rekao je Ebu Abdullah: Ubio ih Bog je tj. to znači prokleo ih. "Ubili se" je: prokleli se tj. prokleti bili "lažovi!".

GLAVA

prodaje slika ili likova, skulptura koje su takve da nije u njima duša duh , i šta se mrzi od toga.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Abdul-Vehhaba, pričao nam je Jezid, sin Zureja, izvijestio nas je Avf od Seida, sina Ebul-Hasena, rekao je: bio sam kod Ibnu Abasa, bio zadovoljan Bog od njih dvojice, kadli mu dođe jedan čovjek pa reče:

"O Ebu Abase, zaista ja sam čovjek takav da je moje življenje tj. hrana, opskrba samo od pravljenja obrta, zanata moje ruke, i zaista ja pravim ove slike." Pa je rekao Ibnu Abas: "Neću pričati tebi drugo osim ono

116

što sam čuo od poslanika Boga, pomilovao ga Bog i spasio. Čuo sam ga da govori: "Ko je naslikao kakvu sliku, pa zaista Bog je njegov kažnjavač do da puhne u nju dušu, a nije sa puhačem tj. a nije puhač - neće puhnuti, udahnuti u nju nikad." Pa je zadahtio Pa se zadihao taj čovjek žestokim dahtanjem, i požutjelo je vrlo njegovo lice. Pa je rekao Ibnu Abas : "Teško tebi! Ako nećeš drugo ništa osim to da praviš, pa na tebe je tj. drži se u slikanju za ova stabla tj. slikaj biljke i svaku stvar što nije u njoj duh duša ." Rekao je Ebu Abdullah: čuo je Seid, sin Ebu Arubeta, od Nadra, sina Enesa Enesova ovaj jedan hadis, jedan način pričanja ovoga hadisa .

GLAVA

zabranjivanja trgovine trgovanja u vinu trgovanja vinom .

A rekao je Džabir: Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Bog i spasio, prodaju vina.

PRIČAO NAM JE Muslim, pričao nam je Šubete od Aameša, od Ebu Duha-a, od Mesruka, od Aiše, bio zadovoljan Bog od nje:

Pošto su sašli sišli odlomci poglavlja Bekare od njegovog kraja tj. na kraju toga poglavlja , izašao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Bog i spasio, pa je rekao:

"Zabranila se trgovina u vinu."

GLAVA

117

grijeha onoga ko je prodao slobodna čovjeka, tj. čovjeka koji nije rob proda ga kao roba .

PRIČAO NAM JE Bišr, sin Merhuma, pričao nam je Jahja, sin Sulejma, od Ismaila, sina Umejeta, od Seida, sina Ebu Seida, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Bog od njega, od Vjerovijesika, pomilovao ga Bog i spasio, rekao je: Rekao je Bog:

"Trojica ljudi su takvi griješnici da sam Ja njihov protivnik ili parničar sudnjega dana tj. na sudnjem danu : čovjek koji je darovao tj. dao ugovor, obavezu sa Mnom tj. sa Mojim imenom, u Moje ime se zaklinjući , zatim je iznevjerio učinio vjerolomstvo ; i čovjek koji je prodao slobodna čovjeka , pa je pojeo njegovu cijenu; i čovjek koji je iznajmio unajmio kakvog najamnika nadničara , pa je tražio vjernost tj. potpunost u radu, poslu od njega najamnika , a nije darovao dao njemu njegove nagrade plate, nadnice ."

GLAVA

zapovjedi Vjerovijesnika, pomilovao ga Bog i spasio, Židovima za prodaju njihovih zemalja i njihovih smetljišta tj. da prodaju svoje zemlje i smetljišta - a to znači: okućnice, jer se smetlje istresa najviše u blizini kuće sve do novijega doba i vremena - a to im je zapovjedio kada je protjerao njih iz Medine .

O njemu tj. o tome je Makburija od Ebu Hurejreta pričao .

Gore je rečeno: GLAVA zapovjedi Vjerovijesnika Židovima da prodaju svoje zemlje i smetljišta kada ih je

118

protjerao. Rečeno je: "i smetljišta" jer su, u stvari, kuće porušene, pa su ostala smetljišta ondje gdje su bile kuće.

GLAVA

prodaje robova i životinje za životinju odgađanjem odlaganjem plaćanja cijene, na zajam, na kredit .

A kupio je sebi Ibnu Umer samaricu tj. jaku devu za četiri deve, zajamčene njemu prodavaču one jedne deve , ispuniće tj. predaće je njezinom vlasniku u Rebezi ili: predaće ih njihovom vlasniku u Rebezi .

Rebeza je mjesto između Medine i Meke.

A rekao je Ibnu Abas: Ponekad bude deva bolja od dvije deve. A kupio je sebi Rafi', sin Hadidža, jednu devu za dvije deve, pa je darovao dao, tj. predao njemu jednu od njih dvije i rekao je: Doću ti Doći ću ti sa drugom tj. Dovesti ću ti drugu sutra lako lagano ako htio Bog ako Bog da . A rekao je Ibnul-Musejeb: Nema kamate u životinji: deva za dvije deve, i ovca za dvije ovce do jednoga roka. A rekao je Ibnu Sirin: Nema štete grijeha u tome da se dadne deva za dvije deve odgađanjem tj. na rok .

Ove stavove neke pravne škole zastupaju, a neke su suprotnoga stanovišta. Među ovim drugima su i hanefiti koji smatraju da su hadisi sličnoga sadržaja dokinuti jer su, možda, izrečeni prije silaska odlomka Kur'ana kojim se zabranila kamata, pa su tim ajetom dokinuti.

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Sabita, od Enesa, rekao je:

119

Bila je u zarobljenju u ratnom plijenu Safija, pa je postala tj. doprla, dospjela k Dihjetu Kelbiji, zatim je postala doprla k Vjerovijesniku, pomilovao ga Bog i spasio.

Dihjetu je data druga osoba u zamjenu za Safiju, a neki tvrde da je Dihjetu dato sedam osoba za Safiju.

GLAVA

prodaje roba.

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio je mene Ibnu Muhajriz da je Ebu Seid Hudrija, bio zadovoljan Bog od njega, izvijestio njega da je on, dok je on sjedač tj. dok je sjedio kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Bog i spasio, rekao:

"O poslaniče Boga, zaista mi pogađamo plijen ratni, tj. spolno općimo sa zarobljenim robinjama, zarobljenicama , pa volimo cijene tj. pa želimo da ih prodamo, a ako ostanu trudne, noseće poslije spolnog općenja, onda ih ne možemo prodati, jer znamo da je zabranjeno prodati robinju koja rodi vlasniku dijete, pa zbog toga odstranjujemo, vadimo polni ud iz robinja kad osjetimo da će se sjeme izliti da tako spriječimo začeće djeteta , pa kako vidiš u odstranjivanju tj. pa šta misliš o odstranjivanju polnog uda u tom stanju ?" Pa je rekao: "A zar zaista vi činite to? Nema na vas grijeha da nećete činiti tj. da ne činite to vama, pa tj. jer zaista ona tj. ono stvar je takva da nije nijedna duša što je propisao Bog da ona izađe tj. da se rodi - nije ona drukčije osim

120

tako da je ona izlazačica tj. ne može ona drukčije proći osim tako da ona izađe, da se rodi na ovaj svijet ."

O ovome postupku odstranjivanja muškog uda iz ženskog uda-polnog oragana pred izlijevanje, prije izlijevanja muškog sjemena u cilju sprječavanja začeća mišljenja pravnih škola su podijeljena: jedni kažu zabranjeno, drugi kažu dozvoljeno, treći kažu nije lijepo služiti se tim postupkom pri spolnom odnosu.

GLAVA

prodaje roba čije je oslobođenje vezano, uslovljeno sa smrću njegovog vlasnika tj. roba kome je vlasnik rekao: kad ja umrem, ti si slobodan .

Rob mudebber se takođe ne može prodati ni pokloniti po hanefitima. Mudebber je ipak u lakšem položaju nego rekik. Rob rekik je rob koji je u najtežem pravnom položaju.

PRIČAO NAM JE Ibnu Numejr, pričao nam je Veki', pričao nam je Ismail od Selemeta, sina Kuhejla, od Ata'a, od Džabira, bio zadovoljan Bog od njega, rekao je:

Prodao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Bog i spasio, mudebera Jakuba koji je bio vlasništvo Ebu Mezkura, pa je cijenu od osam stotina dirhema dao vlasniku Ebu Mezkuru .

Rečeno je da je mudeber takav rob kome je rekao njegov vlasnik: "Kad ja umrem, ti si slobodan." Isto tako je rečeno da hanefiti smatraju da se mudeber ne može prodati. U daljem tekstu se neće davati ova objašnjenja, i

121

svugdje će se u prevodu ta vrsta robova nazivati arapskim stručnim izrazom "mudeber".

PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Sufjan od Amra, čuo je Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Bog od njih dvojice, da govori:

Prodao je njega mudebera poslanik Boga, pomilovao ga Bog i spasio.

PRIČAO MI JE Zuhejr, sin Harba, pričao nam je Jakub, pričao nam je moj otac od Saliha, rekao je: pričao je Ibnu Šihab da je Ubejdulah izvijestio njega da su Zejd, sin Halida, i Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Bog od njih dvojice, izvijestili njih dva njega da su njih dva čula poslanika Boga, pomilovao ga Bog i spasio, da se pita tj. da ga pitaju o robinji koja bludniči, a nije se udala, pa je rekao: "Bičujte je. Zatim ako je bludničila, pa bičujte je. Zatim je prodajte poslije trećega bludničenja , ili četvrtoga."

Ova sumnja je od pripovjedača koji nije dobro to zapamtio da li je rečeno poslije trećega ili četvrtog slučaja bludničenja. Veli se nije se tu stavila razlika između obične robinje i mudebere.

PRIČAO NAM JE Abdul-Aziz, sin Abdullaha, rekao je: izvijestio me Lejs od Seida, od njegova oca, od Ebu Hurejreta, rekao je: čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Bog i spasio, da govori:

"Kada je bludničinila robinja jednoga od vas, pa se razjasnio jasno uvidio njezin blud preljub , pa neka je bičuje kaznom kažnjavajući je kako je određeno , a neka

122

je ne kori. Zatim ako je bludničila, pa neka je bičuje kaznom, a neka je ne kori. Zatim ako je bludničila treći puta , pa se razjasnio njezin blud, pa neka je proda i da bi je dao, tj. pa makar za uže od dlake."

Riječi "a neka je ne kori" tumače se dvojako. Jedni kažu: neka je ne kori poslije kažnjavanja. Drugi kažu neka se ne ograniči na to da je kori, nego je treba kazniti bičevanjem. Za robinju je određeno polovina udaraca bičem od broja udaraca koji se udari slobodnoj ženi.

GLAVA:

Da li putuje tj. Da li će putovati kupac robinje sa robinjom prije nego da traži čistoću nje tj. prije nego ustanovi je li čista od trudnoće, je li trudna ili nije ?

A nije vidio Hasen štete tj. grijeha u tome da poljubi nju ili dotiče kožu njezinu tj. da je pipa - kupljenu robinju u vremenu dok se ne ustanovi je li trudna ili nije . A rekao je Ibnu Umer, bio zadovoljan Bog od njih dvojice: Kada se poklonila nekome robinja koja se gazi kojom se vrši polni odnos , ili se prodala ili se oslobodila takva robinja , pa neka se traži čistoća njezine maternice od trudnoće sa jednom mjesečnicom menstruacijom . A neće se tražiti čistoća od trudnoće kada je u pitanju djevica. A rekao je Ata': "Nema štete grijeha da pogodi tj. dotakne od svoje trudne tj. kupljene kao trudne robinje sve što ima osim pukotine tj. sve osim njezinog spolnog organa , i rekao je Bog, uzvišen je On : ".... osim na svoje supruge ili što su posjedovale njihove desnice tj. ili svoje robinje ....".

123

PRIČAO NAM JE Abdulgaffar, sin Davuda, pričao nam je Jakub, sin Abdurahmana, od Amra, sina Ebu Amra, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Došao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Hajberu, pa pošto je osvojio Allah njemu tu tvrđavu, spomenula se njemu Muhamedu a.s. ljepota Safije, kćeri Hujejja, sina Ahtaba, a već se ubio tj. a ubijen je, poginuo je njezin muž, a bila je mlada tj. bila je provedena njezina svadba pred osvojenje Hajbera sa mužem koji joj je poginuo prilikom osvojenja Hajbera od muslimana . Pa je izabrao nju Safiju poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za svoju osobu za sebe, sebi . Pa je izašao s njom tj. izveo ju je iz Hajbera vraćajući se u Medinu , čak smo stigli mjestu zvanom Sedurevhau, odriješila se je tj. svršila joj se je mjesečnica, menstruacija koja joj je bila nastupila, a koja je pokazala da nije zatrudnila Safija od prvoga muža pa je sada bilo dozvoljeno Muhamedu a.s. da stupi u polni odnos s njom . Pa je napravio sa njom bračni odnos . Zatim je načinio poparu zapravo: jelo od izmiješanih datula sa maslom i sirom u maloj kožnoj posudi, zatim je rekao Enesu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Objavi onome ko je okolo oko tebe." Pa je bila ta popara, kaže Enes, pir svadbena gozba poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na Safiju tj. što je priredi za stupanje u brak sa Safijom . Zatim smo izašli k Medini. Rekao je Enes : Pa sam vidio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da skuplja tj. omotava grbu deve za nju tj. radi Safije iza sebe sa abom tj. ogrtačem - sa nekakvim ogrtačem , zatim sjede kod svoje

124

deve pa stavi postavi svoje koljeno, pa stavi Safija svoju nogu na njegovo koljeno da uzjaši dok ona uzjaši .

GLAVA

prodaje strvine lješine, lešine i idola.

PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Lejs od Jezida, sina Ebu Habiba, od Ata'a, sina Ebu Rebaha, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je on čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da govori godine osvojenja Mekje , a on je u Mekji:

"Zaista Allah i Njegov poslanik je zabranio tj. zabranili su prodaju vina, i strvine lješine , i svinje i idola." Pa se reklo: "O poslaniče Allaha, je si li vidio tj. da li smatraš za zabranjeno ili za dozvoljeno da čovjek prodaje lojeve strvine, pa tj. jer zaista mažu premazuju se s njima lađe brodovi , i podmazuju se s njima njima kože i osvijetljavaju s njima ljudi tj. upotrebljavaju ih za rasvjetu praveći od njih svijeće ?!" Pa je rekao: "Ne prodajite lojeve strvina , ono tj. to je zabranjena stvar ." Zatim je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kod toga: "Ubio Allah Židove! Zaista Allah pošto je zabranio njima lojeve njih tj. lojeve strvina , pretapali su ga loj , zatim su prodavali njega pa su jeli njegovu cijenu." Rekao je Ebu Asim: Pričao nam je Abdul-Hamid, pričao nam je Jezid: pisao je k meni Ata': čuo sam Džabira, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

125

GLAVAcijene psa.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ibnu Šihaba, od Ebu Bekra, sina Abdurahmana, od Ebu Mes'uda Ensarije, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio cijenu psa, i prćiju bludnice tj. platu, taksu za blud koju uzima bludnica za izvršeni blud i dar nagradu predskazivača proricatelja sudbine .

PRIČAO NAM JE Hadžadž, sin Minhala, pričao nam je Šubete, rekao je: izvijestio me Avn, sin Ebu Džuhajfeta, rekao je: vidio sam svoga oca da je kupio sebi jednoga vadioca krvi tj. roba koji se bavio vađenjem krvi pomoću kupica, pa je naredio da se unište sprave pomoću kojih je taj rob vadio krv , pa sam pitao njega o tome pa je rekao:

"Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio je cijenu vađenja krvi, i cijenu psa, i zaradu robinje tj. zaradu pomoću bluda , i prokleo je tetoviračicu i onu koja traži da se tetovira, i jedača kamate i onoga koji daje da se jede ona tj. i uzimaoca i davaoca kamate , i prokleo je slikara." Pod cijenom psa treba razumjeti novac koji se dobije od prodaje psa. To isto važi i za vađenje krvi. U vezi prodavanja pasa pravne škole - mezhebi - imaju različite stavove. Hanefiti-hanefije smatraju za dozvoljeno prodaju pasa koji su korisni. Uzimanje nagrade za vađenje krvi Ebu Hanife smatra za zabranjeno, a drugi neki smatraju za dozvoljeno. O slikanju i slikarstvu je već bilo ranije govora.

126

U IME ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA

KNJIGA ISPLATE UNAPRIJED

(Selem i selef su izrazi koji znače takvu kupoprodaju u kojoj se novac isplati unaprijed, a roba se kasnije primi. Neki kažu da ima neki mali dio razlike u značenju izraza "selem" i "selef", ali su oba izraza po značenju bliska. U prevodu će se oba ova izraza jednako prevoditi sa izrazom: isplata unaprijed. Po stanovištu malikita može se za tri dana odgoditi isplata unaprijed cijele svote ili njenog dijela. Po njima bi, prema tome, selem značio i neku vrstu akontacije. Selem su većina prvih učenjaka smatrala za halal - dozvoljenu radnju. Jedna je grupa smatrala ružnom radnjom - mekruh. Sve četiri mezheba - pravne škole smatraju je dozvoljenom radnjom.)

GLAVA

isplate unaprijed u poznatom mjerenju (tj. za robu koja se mjeri jednom poznatom mjerom kao sa'om, varićakom-varćakom, posudom određene zapremine, loncem od jednog kilograma i slično).

PRIČAO NAM JE Amr, sin Zurareta, izvijestio nas je Ismail, sin Ulejjeta, izvijestio nas je Ibnu Ebu Nedžih od Abdullaha, sina Kesira, od Ebul-Minhala, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Stigao (Došao) je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Medini (u Medinu), a ljudi isplaćuju unaprijed u plod (tj. za plod) godinu i dvije godine. Ili je

127

rekao: dvije godine, ili tri. Sumnjao je Ismail (kako mu je rekao prethodnik). Pa je rekao (Muhamed a.s.): "Ko je isplatio unaprijed u datule (za datule-hurme), pa neka isplati u poznato mjerenje i poznato vaganje."

("Eslefe" i "sellefe" ima još i značenje: pozajmiti novac. Ali pozajmiti novac za plod, znači kupiti plod tako da dadneš sada odmah novac, a plod ćeš dobiti kasnije, a to je, u stvari, kupoprodaja gdje se isplaćuje unaprijed, a nije zajam.)

PRIČAO NAM JE Muhamed, izvijestio nas je Ismail od Ibnu Ebu Nedžiha za ovo (tj. za ovaj hadis pričajući ga tako da je u njemu spomenuo riječi) "u poznato mjerenje i poznato vaganje."

(Komentatori ovoga hadisa i njemu sličnih hadisa kažu da "ve-i" ovdje znači "ili", pa treba da se tekst shvati ovako: ".... u poznato mjerenje ili poznato vaganje". Razlog za ovo tumačenje je to što riječ "kejlun" znači mjerenje posudom, a "veznun" znači mjerenje težine utezima, a jedna ista roba se ne mjeri na oba načina pri kupoprodaji.)

GLAVA

isplate unaprijed u poznato vaganje.

PRIČAO NAM JE Sadekate, izvijestio nas je Ibnu Ujejnete, izvijestio nas je Ibnu Ebu Nedžih od Abdullaha, sina Kesira, od Ebul-Minhala, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Stigao (tj. Došao) je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u) Medinu, a oni isplaćuju unaprijed za

128

plod dvije godine i tri, pa je rekao: "Ko je isplatio (tj. Ko isplati) unaprijed u (tj. za jednu) stvar, pa u (tj. za) poznato mjerenje i poznato vaganje do poznatog roka.

(Stigao, došao je Vjerovijesnik a.s. u Medinu.... to se misli na hidžret-njegovo preselenje iz Meke u Medinu.)

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, rekao je: pričao mi je Ibnu Ebu Nedžih i rekao je: "..... pa neka isplati unaprijed u poznato mjerenje do poznatog roka."

PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Sufjan od Ibnu Ebu Nedžiha, od Abdullaha, sina Kesira, od Ebul-Minhala, rekao je: čuo sam Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori:

Stigao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ....... i rekao je: "..... u poznato mjerenje i poznato vaganje do poznatog roka."

PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete od Ibnu Ebul-Mudžalida. - H - A pričao nam je Jahja, pričao nam je Veki' od Šubeta, od Muhameda, sina Ebul-Mudžalida.

PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, pričao nam je Šubete, rekao je: izvijestio me Muhamed, ili Abdullah, sin Ebul-Mudžalida, rekao je:

Protivio se (jedan drugome u mišljenju) Abdullah, sin Šedada sina Hada, i Ebu Burdete u isplati unaprijed (tj. u pitanju isplate unaprijed novca onome ko nema robe, ili sredstva za proizvodnju robe za koju mu se

129

novac unaprijed isplaćuje), pa su poslali mene k Ibnu Ebu Evfa-u, bio zadovoljan Allah od njega, pa sam pitao njega (o tome) pa je rekao: Zaista mi plaćasmo unaprijed na vremenu (tj. u vremenu, za vrijeme) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i (u vrijeme) Ebu Bekra i Umera u pšenicu (za pšenicu), i ječam, i rozine (rezaćije) i datule. I pitao sam Ibnu Ebza'-a, pa je rekao slično tome.

(Iz ovog hadisa i nekih sljedećih hadisa vidi se da u selem spada i kontrahiranje poljoprivrednih proizvoda.)

GLAVA

isplate unaprijed (novca) k (onome) ko (je takav da) nije kod njega korijen (tj. temelj, osnov, izvor za robu za koju dobiva unaprijed novac - a to znači nema robe, a ni sredstava za proizvodnju robe, kao na pr. nema stabala palmi, a prima unaprijed novac za datule, ili nije sijao, a prima novac unaprijed za pšenicu).

(U pogledu ove vrste isplate unaprijed mezhebi se ne slažu. Neke oblike ove vrste hanefiti smatraju zabranjenim, a neke dozvoljenim radnjama. Ovdje se to sve neće navoditi.)

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Abdul-Vahid, pričao nam je Šejbanija, pričao nam je Muhamed, sin Ebul-Mudžalida, rekao je: poslao me Abdullah, sin Šedada, i Ebu Burdete k Abdullahu, sinu Ebu Evfa-a, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, pa su rekla njih dvojica:

"Pitaj ga, da li su bili (običaja) drugovi Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u vrijeme

130

Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) isplaćuju unaprijed u pšenicu (tj. za pšenicu novac)." Rekao je Abdullah: "Isplaćivasmo unaprijed Nabatejcima (ili: poljoprivrednicima) stanovnika Sirije u pšenicu, i ječam i maslinovo ulje u poznato mjerenje do poznatog roka." Rekao sam: "K (onome) ko (je bio takav da) je bio njegov korijen (tj. izvor te robe) kod njega (Tj. K onome ko je imao svoje te proizvode, svoj vlastiti izvor tih proizvoda)." Rekao je: "Ne pitasmo ih o tome."

(Tj. "Nismo ih pitali da li oni imaju svoje izvore tih proizvoda, tih dobara.")

Zatim su poslali njih dva mene k Abdurahmanu, sinu Ebza-a, pa sam pitao njega pa je rekao: "Bili su drugovi Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) isplaćuju unaprijed na (tj. u) vremenu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a nismo pitali njih da li oni (imaju) uzoravanje (tj. oranicu njivu), ili ne (tj. ili nemaju)."

PRIČAO NAM JE Ishak, pričao nam je Halid, sin Abdullaha, od Šejbanije, od Muhameda, sina Ebul-Mudžalida za ovo i rekao: ".... pa isplaćujemo unaprijed njima u pšenicu i ječam...." A rekao je Abdullah, sin Velida, od Sufjana, pričao nam je Šejbanija i rekao je: "..... i maslinovom ulju."

PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Džerir od Šejbanije i rekao je: "..... u pšenicu, i ječam i rozine (rezaćije-suho grožđe)."

PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, izvijestio nas je Amr, rekao je: čuo sam Ebul-Bahterija

131

Taijja (da) je rekao: pitao sam Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, o isplati unaprijed u palme (tj. za plod palmi). Rekao je (Ibnu Abas):

Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, prodaju (plodova) palmi do (da) se jede od njega (od ploda) i do (da) se vaga (mjeri). Pa je rekao (taj) čovjek: "A koja stvar će se vagati (kad je plod još na palmi)?" Rekao je (jedan, neki drugi) čovjek do njegove strane (tj. do njega, do Ibnu Abasa koji se nalazio): "Do (da) se čuva (plod da ga neko ne obere sa stabla)." A rekao je Muaz: Pričao nam je Šubete od Amra, rekao je Ebul-Bahterija: čuo sam Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da kaže): "Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, slično njemu navedenom hadisu."

GLAVA

isplate unaprijed u palme.

PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete od Amra, od Ebul-Bahterija, rekao je: pitao sam Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, o isplati unaprijed u palme, pa je rekao:

"Zabranila se prodaja palmi do (da) je dobar (plod za jedenje); i prodaja srebra odgađanjem za gotovo (tj. prodaja srebra za zlato ili drugi novac gdje jedna strana odgađa uručenja novca, a druga odmah daje, polaže gotov novac)." A pitao sam Ibnu Abasa o isplati unaprijed u palme pa je rekao: "Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, prodaju palmi do (da) se jede od njega (od ploda), ili (je rekao da) jede od njega (od ploda

132

njegov vlasnik i) do (da) se vaga (tj. mjeri, odmjeri približnom procjenom)."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Amra, od Ebul-Bahterija, pitao sam Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, o isplati unaprijed u palme, pa je rekao:

"Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, prodaju plodova do (da) bude (dok ne bude) dobar (plod za jelo); i zabranio je srebro za zlato odgađanjem za gotovo." I pitao sam Ibnu Abasa, pa je rekao: "Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, prodaju palmi do (da) jede, ili se jede i do (da) se vaga." (dakle: dok se ne bude mogao jesti i vagati.) Rekao sam: "A šta će se vagati?" Rekao je (jedan) čovjek (koji se nalazio) kod njega: "Do (da) se čuva."

GLAVA

jamca u isplati unaprijed.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Selama, pričao nam je Ja'la, pričao nam je Aameš od Ibrahima, od Esveda, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Kupio je sebi poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, hranu od (jednoga) Židova sa odgađanjem (plaćanja) i založio je njemu svoj oklop od željeza.

GLAVA

zaloga u isplati unaprijed.

133

PRIČAO MI JE Muhamed, sin Mahbuba, pričao nam je Abdulvahid, pričao nam je Aameš, rekao je:

Opominjali smo se zajedno kod Ibrahima zaloga u isplati unaprijed, pa je rekao: pričao mi je Esved od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sebi kupio od Židova hranu do poznatog roka, i uzeo je sebi u zalog (Židov) od njega (Muhameda a.s.) oklop od željeza.

GLAVA

isplate unaprijed do poznatog roka.

I za njega je rekao (tj. I ovoga stava i mišljenja je bio) Ibnu Abas, i Ebu Seid, i Esved i Hasen. A rekao je Ibnu Umer: Nema štete (grijeha zbog isplate unaprijed) u opisanu hranu za poznatu cijenu do poznatog roka (sve) dok ne bude to u usjev (koji je takav da) nije pokazala njegova dobrota (tj. sazrijevanje njegovo).

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Ibnu Ebu Nedžiha, od Abdullaha, sina Kesira, od Ebul-Minhala, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Stigao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u) Medinu, a oni isplaćuju unaprijed u plodove dvije godine i tri, pa je rekao: "Isplaćujte unaprijed u plodove u poznato mjerenje do poznatog roka." A rekao je Abdullah, sin Velida: pričao nam je Sufjan, pričao nam je Ibnu Ebu Nedžih i rekao je: ".... u poznato mjerenje i poznato vaganje."

134

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Sufjan od Sulejmana Šejbanija, od Muhameda, sina Ebu Mudžalida, rekao je: poslao me Ebu Burdete i Abdullah, sin Šedada, k Abdurahmanu, sinu Abza-a, i Abdullahu, sinu Ebu Evfa-a, pa sam pitao njih dvojicu o isplati unaprijed pa su rekla njih dva:

Pogađasmo (tj. Zadobivasmo) ratne plijenove (plenove) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa dolazaše nama Nabatejci od Nabatejaca Sirije, pa isplaćivasmo unaprijed njima u pšenicu, i ječam, i rozine (rezaćije) do imenovanog roka. Rekao je: Rekao sam: "Da li je bio za njih (tj. Da li su imali oni) usjev, ili nije bio za njih usjev (tj. ili nisu oni imali usjev)?" Rekao je: "Ne pitasmo njih o tome."

GLAVA

isplate unaprijed do (vremena) da (se) oteli deva (možda je bolje reći: odevi deva).

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, izvijestio nas je Džuvejrijete od Nafi'a, od Abdullaha (Umerova), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Prodavaše oni međusobno životinju za klanje do začeća začeća (tj. do mladunčetova mladunčeta, zapravo: do mladunčeta od još nerođenog, neoteljenog ženskog mladunčeta), pa je zabranio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, njega (ovaj postupak). Protumačio je njega Nafi' (ovako): "..... do (vremena) da oteli (odevi) deva (ono) što je u njezinom stomaku."

135

(O ovom izrazu "habelul-habeleti" i o toj vrsti prodaje bilo je ranije obrazloženje koje se ovdje neće obnavljati, a zabranjeno je zbog nepoznatog roka i nesigurne vjerovatnoće.)

136

U IME ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA

KNJIGA PREČE KUPOVINE(Prednosti u kupovanju)

GLAVA

preče kupovine u (onome) što se nije razdijelilo, pa kada su se dogodile (tj. postavile) granice, pa nema preče kupovine.

(Ranije je dato objašnjenje o pravu prednosti u kupovanju prema kojem jedan kupac ima prednost nad drugim kupcima da kupi nešto što se prodaje. Vidi 58. stranicu ovoga prevoda.)

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Abdulvahid, pričao nam je Mamer od Zuhrije, od Ebu Selemeta, sina Abdurahmana, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Sudio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa prečom kupovinom (da se postupi) u svemu što se nije razdijelilo, pa kad su se dogodile (tj. postavile) granice i izmijenile se staze (putevi), pa nema preče kupovine.

GLAVA

137

izlaganja (tj. nudenja, nuđenja, ponude) preče kupovine na njezinog vlasnika (tj. njezinom imaocu, posjedniku preče kupovine) prije prodaje.

A rekao je Hakem: Kada je dozvolio njemu prije prodaje, pa nema preče kupovine njemu. A rekao je Šabija: Kome se prodavala njegova preča kupovina (tj. stvar na koju je on imao pravo preče kupovine), a on je svjedok (tj. prisutan), neće (da) promijeni nju, pa nema preče kupovine njemu.

PRIČAO NAM JE Mekija, sin Ibrahima, izvijestio nas je Ibnu Džurejdž, izvijestio me Ibrahim, sin Mejsereta, od Amra, sina Šerida, rekao je: stao sam (pogledom, tj. zaustavio sam pogled) na Sadu, sinu Ebu Vakasa, pa je došao Misver, sin Mahremeta pa je stavio svoju ruku na jedno (od) moja dva ramena, kadli dođe Ebu Rafi', slobodnjak Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa reče:

"O Sade, kupi sebi od mene moje dvije sobe u tvojoj (svojoj) kući!" Pa je rekao Sad: "Tako mi Allaha ne kupujem sebi njih dvije." Pa je rekao Misver: "Tako mi Allaha zaista kupićeš sebi svakako njih dvije." Pa je rekao Sad: "Tako mi Allaha neću povećati tebi na (ili: iznad) četiri hiljade, plaćene na otplatu, ili isječene na komade (iskomadane, a to znači opet: plaćene na više puta, a ne odjednom)." Rekao je Ebu Rafi': "Zaista već mi se davalo za nju (kuću, tj. za te dvije sobe u kući) pet stotina zlatnika (a to je iznosilo onda pet hiljada srebrenika, dirhema), i da nije (toga) da sam čuo (tj. i da nisam čuo) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Susjed je preči sa svojom blizinom (tj. zbog svoje blizine, kućne blizine)", ne bih dao tebi nju (ni) za

138

četiri hiljade, a ja sam (u takvom stanju da) se meni daje za nju pet stotina zlatnika." Pa je dao nju njemu.

GLAVA:

Koje je susjedstvo bliže (ili: Koji je susjed bliži)?

PRIČAO NAM JE Hadžadž, pričao nam je Šubete. - H - A pričao mi je Alija, pričao nam je Šebabete, pričao nam je Šubete, pričao nam je Ebu Imran, rekao je: čuo sam Talhata, sina Abdullaha, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), rekla sam:

"O poslaniče Allaha, zaista ja imam dva susjeda, pa ka kojem (od) njih dvojice ću pokloniti (poklanjati poklone)?" Rekao je: "Ka bližem (od) njih dvojice tebi vratima (po vratima, tj. čija su kućna vrata bliža tebi, tvojim kućnim vratima)."

139

U IME ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA

KNJIGA IZNAJMLJIVANJA

(izdavanja u najam, pod kiriju)

GLAVA

o iznajmljivanju, najmljivanju (uzimanju u najam) dobroga čovjeka, i govora Allaha, uzvišen je (On): ".... zaista najbolji koga si najmio je snažni, povjerljivi.", i povjerljivoga blagajnika i ko nije namjestio (tj. nije učinio zapovjednikom, nije upotrijebio za zapovjednika onoga) ko je htio njega (za zapovjedništvo, namjesništvo, tj. ko je zahtijevao i tražio da se postavi za namjesnika ili zapovjednika).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od Ebu Burdeta, rekao je: izvijestio me moj djed Ebu Burdete od svoga oca Ebu Musa-a Eš'arije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Povjerljivi blagajnik koji izvršava što se zapovjedilo za njega (da ga izvrši, tj. što mu se zapovjedilo da izvrši) je jedan (od) dvojice davalaca milostinje."

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Kurreta, sina Halida, rekao je: pričao mi je Humejd, sin Hilala, pričao nam je Ebu Burdete od Ebu Musa-a, rekao je:

140

Došao sam k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a sa mnom su (bila) dva čovjeka od Eš'arovića pa sam rekao: "Nisam znao da će njih dva tražiti posao (namjesništva)." Pa je rekao (Muhamed a.s.): "Ne namiještamo, ili nećemo namjestiti na naš posao (namjesnika onoga) ko je htio njega (posao namjesništva)."

GLAVA

pasenja (tj. čuvanja na paši) ovaca za (nekoliko) kirata.

(Ala može značiti i: za. Kirat je vrsta novca koji je iznosio dvadesetinu zlatnika ili slično.)

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Muhameda, Mekija, pričao nam je Amr, sin Jahja-a, od svoga djeda, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Nije poslao Allah (nijednoga) vjerovijesnika (drukčije) osim (tako da) je pasao (čuvao na paši svaki vjerovijesnik) ovce." Pa su rekli njegovi drugovi: "I ti?" Pa je rekao: "Da. Pasah (Napasah, čuvah) ih za (nekoliko) karata (kirata) stanovnicima Meke."

GLAVA

unajmljivanja (uzimanja u najam) idolopoklonika kod nužde ili kada se nisu dali naći muslimani.

141

I postupao je (uzimao je za rad) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Židove Hajbera (poslovno, tj. da mu rade na tamošnjem imanju, i da nadgledaju radove i da ubiru prihode od imanja; ili: postupio je poslovno s njima tako što im je ustupio zemljište da ga obrađuju, a da dio prihoda sa zemlje daju muslimanima).

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam od Mamera, od Zuhrije, od Urveta, sina Zubejra, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje:

I unajmio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i Ebu Bekr (jednoga) čovjeka iz Dilovića zatim iz Abdubnuadijovića vješta vodića, hirrit je vješt (koji poznaje prolaze, i tjesnace i skrivene pustinjske puteve) za vođenje, već je zamočio (ruku u krv položivši) zakletvu saveza u porodici Asa, sina Vaila, i on (taj vodić) je na vjeri bezbožnika Kurejša. Pa su povjerovali njih dva (Muhamed a.s. i Ebu Bekr) njemu (tom vodiću), pa su dali njih dva njemu svoje dvije samarice (tj. deve) i obećali su njih dva njemu (tj. ugovorili su s njim kao mjesto sastanka) pećinu Sevr poslije tri dana (doslovno: tri noći). Pa je došao njima dvojici sa njihovim dvjema samaricama (tj. pa im je doveo njihove deve) jutrom tri noći (tj. ujutro poslije tri dana) pa su otprtljali (otputovali) njih dvojica. I otišao je sa njima dvojicom Amir, sin Fuhejreta i vodić Dilović (Dilija) pa je uzeo za njih (tj. prihvatio ih je i poveo), a on (tj. a put kojim ih je poveo) je put obale (tj. put uz obalu Crvenog mora).

GLAVA:

142

Kada je unajmio (čovjek jednog) najamnika zato (da) radi njemu poslije tri dana, ili poslije mjeseca ili poslije godine (dana), dozvoljeno je, a njih dva su (ostali) na uslovu svome koji (je uslov bio što) su njih dva sebi uslovljavali njega (ostali su pri tome) kada je došao rok (da se posao izvrši).

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, rekao je Ibnu Šihab: pa izvijestio je mene Urvete, sin Zubejra da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, žena Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekla:

I unajmio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i Ebu Bekr čovjeka iz Dilovića vještoga vodića, a on je na vjeri bezvjernika Kurejša, pa su dala njih dvojica k njemu svoje dvije samarice, i ugovorili su njih dva njemu pećinu Sevr poslije tri noći (da im dođe) sa njihovim dvjema samaricama jutrom tri (dana kad se navrše).

GLAVA

najamnika u ratu (borbi).

PRIČAO NAM JE Jakub, sin Ibrahima, pričao nam je Ismail, sin Ulejeta, izvijestio nas je Ibnu Džurejdž, rekao je: izvijestio me je Ata' od Safvana, sina Ja'la-a, od Ja'la-a, sina Umejeta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Ratovao sam (u društvu) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, vojnu teškoće (tj. u borbi na Tebuku), pa je (to) bilo (moje dobro djelo) od

143

najpouzdanijih mojih djela u mojoj duši (tj. djelo u koje se najviše uzdam). Pa je bio meni najamnik (tj. Pa sam imao jednog najamnika koji me posluživao za nagradu), pa se pobio (potukao taj moj najamnik sa nekim) čovjekom, pa je ujeo jedan (od) njih dvojice prst svoga druga (tj. pa je ujeo jedan drugoga za prst), pa je iščupao (trgnuo, istrgnuo naglo) svoj prst, pa je oborio (tj. izvalio) njegov sjekutić (zub) pa je pao (ispao zub). (Doslovno: pa je pala, jer je zub ženskog roda u arapskom jeziku svakako, a "senijjetun" pogotovu.) Pa je otišao k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (i požalio se, tužio je) pa je pokvario (uništio Muhamed a.s.) njegov sjekutić (zub, tj. oglasio je neispravnom žalbu, tužbu za zub) i rekao je: "Pa zar (da) ostavi svoj zub u tvojim ustima (da ti) mrviš (grizeš) njega." Rekao je: Mislim (da) je rekao (još i ovo): ".... kao što mrvi (grize) pastuh (ždrijebac svojim zubima)." Rekao je Ibnu Džurejdž: A pričao mi je Abdullah, sin Ebu Mulejketa od svoga djeda za (nešto) slično ovome opisu da je (jedan) čovjek ujeo ruku (za ruku jednog drugoga) čovjeka, pa je oborio (tj. izvalio) njegov sjekutić, pa je pokvario njega (zub) Ebu Bekr, bio zadovoljan Allah od njega.

(Tj. odbio je zahtjev za oštetu za izvaljeni zub.)

GLAVA

(onoga) ko je unajmio najamnika, pa je objasnio njemu rok, a nije objasnio posla zbog Njegovog govora: "..... Zaista ja hoću da vjenčam tebi jednu (od) ove moje dvije kćeri...." do Njegovog govora: "..... na (ono) što govorimo svjedok (ili: oslonac, onaj na koga se oslanjamo)." Nagrađuje omsicu je (tj. to znači) daje mu nagradu (platu), a od njega (od toga značenja se uobičajilo reći) u

144

saučešću (za umrlo voljeno lice): "Nagradio te Allah (za strpljenje zbog izgubljenog lica)!"

GLAVA:

Kada je unajmio najamnika (zato) da uspravi zid (koji) hoće da se sruši, dozvoljeno je.

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam, sin Jusufa da je Ibnu Džurejdž izvijestio njih, rekao je: izvijestio je mene Ja'la, sin Muslima, i Amr, sin Dinara, od Seida, sina Džubejra, povećava jedan (od) njih dvojice na svoga druga (u pričanju obrazloženje), i osim njih dvojice (još jedan drugi čovjek), rekao je Ibnu Džurejdž: već sam čuo njega (toga drugoga da) priča njega (hadis) od Seida (Džubejrova koji) je rekao: rekao je meni Ibnu Abas, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: pričao je meni Ubejj, sin Kaba, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Pa su njih dvojica otišla pa su njih dvojica našla (jedan) zid hoće da se sruši." Rekao je Seid: Sa svojom rukom (pokazao je k zidu Hadir) ovako i podigao je (Hadir) svoje dvije ruke, pa se uspravio (zid). Rekao je Ja'la: Mislim da je Seid rekao: Pa je potrao njega svojom rukom pa se uspravio. "Da si htio, zaista bi uzeo na (tj. za) njega nagradu." Rekao je Seid: "Nagradu (da) jedemo nju (tj. da se za nju najedemo)."

GLAVA

iznajmljivanja do pola dana.

145

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hamad od Ejuba, od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Primjer vas i primjer pripadnika (sljedbenika) dviju knjiga (Tore i Evanđelja) je kao primjer (jednoga) čovjeka (koji) je unajmio najamnike pa je rekao: "Ko će raditi meni od jutra do pola dana na (za) kirat?" Pa su radili Židovi. Zatim je rekao: "Ko će raditi meni od pola dana do molitve popodneva (ikjindije) na (za) kirat?" Pa su radili kršćani. Zatim je rekao: "Ko će raditi meni od popodneva (od ikjindije) do (časa) da zalazi Sunce na (za) dva kirata?" "Pa vi ste oni (tj. vi ste ti)." Pa su se rasrdili Židovi i kršćani pa su rekli: "Šta je nama?! Mnogobrojniji radom, a malobrojniji davanjem (darom, tj. više radili, a manje dobili)." Rekao je: "Da li sam okrnjio vama (nešto) od vašeg prava?" Rekli su: "Ne." Rekao je: "Pa to je moja dobrota, dajem je kome hoću."

GLAVA

iznajmljivanja do molitve popodneva (ikjindije).

PRIČAO NAM JE Ismail, sin Ebu Uvejsa, rekao je: pričao mi je Malik od Abdullaha, sina Dinara, slobodnjaka Abdullaha, sina Umera, od Abdullaha, sina Umera sina Hataba, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Primjer vas, i Židova i kršćana je samo kao čovjek (koji) je upotrebio (doslovno: tražio za rad neke) radnike pa je rekao: "Ko će raditi meni do pola dana na (za) kirat (tj. po kirat)?" Pa su radili Židovi po kirat (za

146

kirat). Zatim su radili kršćani po kirat (za kirat). Zatim ste vi (oni) koji rade od molitve popodneva (ikjindije) do zalazaka Sunca po dva kirata (za dva kirata). Pa su se rasrdili Židovi i kršćani i rekli su: "Mi smo mnogobrojniji radom, a malobrojniji davanjem (darom, nagradom)?!" (tj. Mi smo više radili, a manje dobili.) Rekao je: "Da li sam učinio nasilje (nepravdu) vama (davši vam manje) od vašeg (ugovorenog) prava (neku) stvar (tj. nešto, išta)?" Rekli su: "Ne." Pa je rekao: "Pa to je moja dobrota, dajem je kome hoću."

GLAVA

grijeha (onoga) ko je spriječio nagradu (najamninu) najamniku.

PRIČAO NAM JE Jusuf, sin Muhameda, pričao mi je Jahja, sin Sulejma, od Ismaila, sina Umejjeta, od Seida, sina Ebu Seida, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Rekao je Allah, uzvišen je":

"Tri (čovjeka su takva da) sam Ja protivnik njih (na) Sudnjem danu: čovjek (koji) je dao sa Mnom (tj. u Moje ime neki ugovor, obavezu), zatim je prevario (učinio vjerolomstvo); i čovjek (koji) je prodao slobodna (čovjeka) pa je jeo njegovu cijenu; i čovjek (koji) je unajmio najamnika pa je tražio u potpunosti od njega (zalaganje na radu), a nije dao njemu njegovu nagradu (najamninu, platu)."

GLAVA

iznajmljivanja od popodneva (ikindije) do noći.

147

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ala'a, pričao nam je Ebu Usamete od Burejda, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Primjer muslimana, i Židova i kršćana je kao primjer čovjeka (koji) je unajmio narod (tj. neke ljude da) rade njemu (jedan) posao (jedan) dan do noći na (tj. za) poznatu nagradu (najamninu), pa su radili njemu do pola dana pa su rekli: "Nema potrebe nama k tvojoj nagradi koju si uslovio nama, a što smo radili je pokvareno (tj. propalo)." Pa je rekao njima: "Ne činite (tako), upotpunite ostatak vašeg rada, i uzmite vašu (svoju) nagradu potpuno." Pa nisu htjeli i ostavili su (rad). I unajmio je druge poslije njih pa je rekao: "Upotpunite ostatak ovoga vašeg dana, a vama je (onaj iznos) koji sam uslovio njima od nagrade." Pa su radili. Te kada je bio (dan u) vremenu molitve popodneva (ikindije), rekli su: "Tebi (neka je nagrada), što smo radili je pokvareno (tj. propalo), i tebi (neka je) nagrada koju si učinio nama u njemu (tj. za njega, za rad)." Pa je rekao njima: "Upotpunite ostatak vašeg rada, pa (tj. jer) zaista (ono) što je ostalo od dana je laka stvar (tj. mala stvar, malo vremena)." Pa nisu htjeli. I unajmio je narod (neke druge ljude) da rade njemu ostatak njihova dana. Pa su radili ostatak njihova dana dok je zašlo Sunce, i tražili su u potpunosti nagradu dvije grupe, obje (od) njih dviju. Pa to je primjer njih i primjer (onoga) što su primili od ovoga svjetla."

GLAVA

(onoga) ko je unajmio najamnika, pa je ostavio (najamnik) svoju nagradu, pa je radio u njoj (oko nje)

148

unajmljivač, pa je povećao (nju); ili ko je radio u imanju (o imanju drugoga) osim njega (osim sebe, osim svoga imanja), pa je tražio da povisi (tuđi imetak, da ga poveća, umnoži).

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, pričao mi je Salim, sin Abdullaha, da je Abdullah, sin Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Otišla su trojica (tj. trojica ljudi u grupi, zajedno) od (onih) ko je bio prije vas, odsjeli (su u) prenoćište (tj. radi prenoćišta) uz (jednu) pećinu, pa su unišli (u) nju. Pa je sletila (pala jedna) stijena od brda pa je zatvorila nad njima pećinu. Pa su rekli: "Zaista ono (stvar je takva da) neće spasiti vas od ove stijene (ništa drugo) osim (to) da zovete (molite) Allaha sa dobrim (od) vaših poslova (radi vaših dobrih djela da vas spasi)." Pa je rekao (jedan) čovjek od njih: "Moj Bože, bila su meni (u mene, tj. imao sam) dva stara sijeda roditelja, i uvečer ne napajah prije njih dvoje (tj. prije oca i matere) porodice, a ni imanja (tj. a ni robova, posluge - jer su se robovi smatrali kao imovina). Pa se udaljilo sa mnom u traženju (neke, jedne) stvari (jednoga) dana pa nisam navečer došao (vratio se) njima dvoma čak su zaspali njih dvoje. Pa sam pomuzao njima dvoma (za njih dvoje) večernji napitak njih dvoga, pa sam našao njih dvoje spavačima (da oni spavaju), a mrzio sam da dadnem večernji napitak prije njih dvoga porodici ili imanju, pa sam ostao, a (napunjena) čaša je na mojim dvjema rukama, iščekujem buđenje njih dvoje, čak je sinula zora. Pa su se probudili njih dvoje pa su popili njih dvoje svoj večernji napitak. "Bože moj, ako sam bio učinio to (radi) traženja sebi Tvoga lica, pa otvori (tj.

149

odstrani) od nas (ono) što smo mi u njemu od ove stijene." Pa se otvorila (jednu) stvar (tj. nešto malo da ipak) ne mogu (načiniti) izlaženje." Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "A rekao je drugi: "Bože moj, bila je meni (u mene) kći strica, bila je najdraža k meni (doslovno: draža od svih ljudi k meni), pa sam htio nju od njezine osobe (a to znači - htio sam da bludničim s njom), pa se sprječavala (tj. branila) od mene, čak je (tako) odsjela s njom (u nje, tj. snašla ju je jedna) godina od godina (nerodnih, gladnih). Pa je došla meni, pa sam darovao (dao) njoj stotinu i dvadeset zlatnika na (to ime) da osami (da pusti nasamo) između mene i između svoje osobe (tj. da pristane da budemo sami nas dvoje - a to znači: da bludničimo). Pa je učinila (tj. pristala). Te kada sam bio moćan nad njom, rekla je: "Ne dozvaljam (Ne dozvoljavam) ti da raspečatiš pečat (djevičanstva; ili: da razbiješ, slomiš prsten djevičanstva drukčije) osim sa njegovim pravom (tj. osim sa vjenčanjem)." Pa sam sačuvao grijeha od padanja na nju, pa sam otišao od nje, a ona je draža k meni (od svih) ljudi, a ostavio sam zlato koje sam dao njoj. "Bože moj, ako sam bio učinio to (radi) traženja sebi Tvoga Lica, pa otvori (razbij) od nas (ono) što smo mi u njemu." Pa se otvorila stijena, osim (tj. ali ne toliko) da oni mogu izlaženje (učiniti) od nje (tj. ne mogu još izaći iz pećine)." Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "A rekao je treći: "Bože moj, zaista ja sam unajmio (neke) najamnike, pa sam dao njima njihovu nagradu (svima) osim jednoga čovjeka (osim jednom čovjeku, koji) je ostavio (nagradu) koja (je pripadala) njemu i otišao je. Pa sam rasplođavao njegovu nagradu (nadnicu), čak su bili mnogobrojni od nje imetci (imanja). Pa je došao meni poslije (nekoliko) vremena pa je rekao: "O robe (slugo) Allaha, izruči (predaj) k meni moju nagradu

150

(najamninu)!" Pa sam rekao njemu: "Sve što vidiš je od tvoje nagrade (sve što vidiš) od deva, i goveda, i brava i robova." Pa je rekao: "O robe (slugo) Allaha, ne ismijavaj se (ne podsmjehivaj se) sa mnom!" Pa sam rekao: "Zaista ja se ne ismijavam s tobom." Pa je uzeo njega (imanje, blago, stoku), svega (cijeloga) njega (dakle sve to svoje je uzeo), pa je sebi potjerao njega, pa nije ostavio od njega (nijednu) stvar. "Bože moj, pa ako sam bio učinio to (radi) traženja Tvoga Lica, pa otvori (razbij) od nas (ono) što smo mi u njemu (tj. spasi nas iz ovog položaja u kojem smo se našli)." Pa se otvorila (ta) stijena, pa su izašli (da) idu (tj. idući dalje, nastavljajući putovanje)."

GLAVA

(onoga) ko je iznajmio svoju osobu (tj. sebe drugome) zato (da) nosi na svojim leđima (njegove stvari, njegovu robu), zatim je milodario sa njim (tj. sa dijelom najamnine, nagrade - a to znači: zatim je davao milostinju iz nagrade); i (GLAVA) nagrade (plate) nosača.

PRIČAO NAM JE Seid, sin Jahja-a sina Seida Kurejšije, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš od Šekika, od Ebu Mes'uda Ensarije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je zapovjedio za milostinju (bio bi doznao da) je otišao jedan (od) nas k trgu (pijaci) pa nosi (drugome robu na sebi) pa pogodi mud (tj. pa zaradi hrane u iznosu mud-manje od kilograma, pa od te zarade dadne milostinju). A zaista za neke (od) njih je (tj. neki od njih ima sada) zaista stotinu hiljada. Rekao je (Šekik):

151

Ne mislimo ga (Ebu Mes'uda da je s time mislio na drugoga ikoga) osim (na) svoju osobu (tj. na sebe lično).

GLAVA

nagrade posredništva (u trgovini, mešetarstva, mišetarstva).

(Ebu Hanife smatra da je posredništvo - mešetarstvo mekruh. Malik smatra da je dozvoljeno mešetarstvo.)

A nije vidio (tj. nije smatrao) Ibnu Sirin, i Ata', i Ibrahim i Hasen u nagradi mešetara štete (grijeha). A rekao je Ibnu Abas: Nema štete (grijeha čovjeku) da rekne (mešetaru, posredniku): Prodaj ovu odjeću, pa što se poveća na toliko i toliko, pa ono je tebi.

(Tj. pa što uzmeš više novaca od te i te svote, pa taj višak neka bude tebi.)

A rekao je Ibnu Sirin: Kada je rekao: Prodaj ga za toliko, pa što bude od dobiti (ćara), pa ono je tebi, ili: između mene i između tebe je, pa nema štete za njega.

(O ovom stanovištu Ibnu Abasa i Ibnu Sirina islamski pravnici imaju suprotna mišljenja i stavove.)

A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Muslimani su kod njihovih (tj. svojih) uslova."

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Abdulvahid, pričao nam je Mamer od Ibnu Tavusa, od

152

njegova oca, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da se sreću (dočekuju) jahači (tj. putnici, karavane sa robom), i (da) ne prodaje prisutni za pokazivača (tj. građanin za Beduina, Beduinu). ("Badin" od "beda-jebdu": pokazati se. Od toga je, vjerovatno, i došao taj naziv, jer se Beduin samo pokaže u gradu, ili u pustinji sa stadom na nekom mjestu izvjesno vrijeme pa se seli dalje. Nigdje se stalno ne nalazi i ne nastanjuje.) Rekao sam (veli Tavus): "O sine Abasa, šta je njegov govor (tj. šta znači): "Neće prodavati prisutni za pokazivača (građanin za Beduina)?" Rekao je: "Neće biti njemu posrednik (mešetar, mišetar)."

GLAVA:

Da li će iznajmiti čovjek (musliman) svoju osobu (sebe) od idolopoklonika (idolopokloniku) u zemlji rata (tj. u nemuslimanskoj zemlji).

PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš od Muslima, od Mesruka, pričao nam je Habbab, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Bio sam čovjek kovač, pa sam radio Asu, sinu Vaila, pa se skupilo meni kod njega (dugovanja), pa sam došao njemu (da) naplatim njega (dug). Pa je rekao (As): "Ne, tako mi Allaha neću platiti tebi do (da) ne vjeruješ u Muhameda." Pa sam rekao: "Zar ne! (Pazi!) Tako mi Allaha da umreš, zatim (da) se proživiš, pe ne (tj. neću to učiniti, neću ne vjerovati)." Rekao je: "I zaista ja zaista

153

sam mrtav, zatim proživljen?!" (tj. "Da li ću zaista biti mrtav, zatim proživljen?!") Rekao sam: "Da." Rekao je: "Pa zaista ono biće meni tamo imanje (blago) i djeca pa ću (tamo) platiti tebi." Pa je spustio (objavio) Allah, uzvišen je: "Pa zar si vidio (šta će da bude sa onima) koji nije vjerovao u naše znakove (ili: dokaze), i rekao je: "zaista meni će se dati svakako imanje i djeca."

GLAVA

(onoga) što se dariva (daje) u (tj. za) bajanje na rodove (plemena) Arapa sa Otvaračicom Knjige (učenjem Fatihe).

(Riječ "rukjetun" znači čaranje, vračanje, bajanje protiv ujeda zmije. To su radili ljudi prije Islama izgovarajući razne riječi nad bolesnikom, često puta nerazumljive i besmislene. U Islamu je takav postupak zabranjen, ali nije zabranjeno da se izgovaraju molitve-dove za ozdravljenje. Izgovaranje dova-molitava u kojima se moli Stvoritelj da daruje ozdravljenje nije zabranjeno. U tu svrhu se, između ostalog, izgovara i prva sura - poglavlje Kur'ana koje se zove Fatihatul-Kitabi: Otvaračica Knjige. Naravno prije se mora obratiti ljekaru i lijekovima, pa se onda izgovaraju molitve. Ovo izgovaranje molitava za ozdravljenje se takođe naziva rukjetun. U toku daljeg teksta svugdje treba razumjeti pod izrazom "bajati, vračati" to značenje kada se bude radilo o prevodu riječi "rujetun". Na osnovu hadisa koji će se sada navesti zaključuju mnogi da je dozvoljeno uzimati nagradu (platu) za izgovaranje molitava za ozdravljenje, a isto tako i za poučavanje drugih lica čitanju Kur'ana. Međutim, neki drugi smatraju da nije dozvoljeno ni jedno ni drugo, a ovome hadisu daju svoja posebna tumačenja.

154

Ebu Hanife smatra da je dozvoljeno uzeti nagradu za izgovaranje molitava za ozdravljenje, a za poučavanje Kur'ana nije dozvoljeno uzimati nikakvu nagradu. Ne smije se označavati i određivati visina iznosa nagrade za molitvu za ozdravljenje. Eto to su neka objašnjenja koja se neće više davati. Upozorava se da se tu radi samo o izgovaranju molitava za ozdravljenje, a nikako o pisanju molitava na papir i vješanju na vrat i slično, što se naziva zapis, i što se po nekim mjestima uobičajilo. Zapis, dakle, nema nikakve podloge ni osnove niti u Kur'anu niti u vjerodostojnim hadisima.)

A rekao je Ibnu Abas od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Najpreče (ono) što ste uzeli na njega (tj. za njega) nagradu je knjiga Allaha (tj. Najpreče je da uzmete nagradu za Allahovu knjigu)." A rekao je Šabija: Neće sebi (tj. u korist sebe) uslovljavati učitelj (koji poučava Kur'an nikakve nagrade), osim da se (njemu dobrovoljno) dadne (neka) stvar (nešto), pa neka primi njega (poklon). A rekao je Hakem: Nisam čuo (ni) jednoga (nikoga da) je mrzio (smatrao ružnom, ružnim) nagradu učitelja (koji poučava Kur'an). A dao je Hasen deset dirhema (drahmi nagrade učitelju). A nije vidio (smatrao) Ibnu Sirin za nagradu djelitelja (tj. onoga koji vrši diobu, razdiobu, raspodjelu nečega nikakve) štete. I rekao je (Ibnu Sirin): Govoraše se: zabranjeno je mito (podmićivanje) u suđenju. A davaše im se na (tj. za) procjenu (otprilike nečega neka nagrada).

PRIČAO NAM JE Ebu Numan, pričao nam je Ebu Avanete od Ebu Bišra, od Ebul-Mutevekila, od Ebu Seida, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

155

Otišla je nekolicina od drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u (jedno) putovanje (tj. četovanje što) su putovali njega (i putovali su sve dotle) dok su odsjeli na (tj. u jedan) rod (tj. pleme) od rodova Arapa. Pa su tražili ugošćenje (od) njih pa nisu htjeli da ugoste njih. Pa se pecnuo (tj. pecnut je od zmije) gospodar toga roda (plemena, dakle: ujela ga je zmija), pa su trčali njemu sa svakom stvari (sa svačim), ne koristi mu (nije mu koristila nijedana) stvar (tj. ništa mu nije koristilo za izlječenje). Pa je rekao neki (od) njih: "Da ste došli (tj. otišli) ovoj grupi (ljudi) koji su odsjeli! Možda ono da bude kod nekog (od) njih (kakva) stvar (tj. nešto)." Pa su došli njima pa su rekli: "O grupo, zaista naš gospodar je pecnut (od zmije), i trčali (tj. tražili) smo njemu sa svakom stvari, ne koristi mu (ništa, dakle: tražili smo mu lijeka i nijedan mu lijek nije koristio). Pa da li kod jednog (tj. nekog) od vas (ima) od stvari (tj. ikakva stvar, išta da bi mu koristilo)?" Pa je rekao neki (od) njih: "Da. Tako mi Allaha, zaista ja zacijelo bajem, ali tako mi Allaha zaista već smo tražili ugošćenje (od) vas, pa nas niste ugostili, pa nisam ja bajač (tj. ja neću bajati) vama do (da) učinite nama učin (tj. platu, nagradu). Pa su se pomirili (tj. nagodili) s njima na (za jedno) stado od ovaca. Pa je otišao (i počeo je da) pljuca na njega i čita (uči, izgovara): "Hvala Allahu gospodaru svjetova...." Pa kao da se odriješio iz užeta. Pa je otišao (tj. počeo da) ide, a nema s njime (nikakve) bolesti. Rekao je: Pa su ispunili njima njihov učin (njihovu platu, dar) koji (je taj što) su se izmirili s njima na njemu. Pa je rekao neki (od) njih: "Podijelite!" Pa je rekao (onaj) koji je bajao: "Ne činite (to), do (da) dođemo (dok ne dođemo) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa (da) spomenemo njemu (slučaj) koji je bio, pa (da) pogledamo šta će zapovjediti nama. Pa su stigli poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i

156

spasio, pa su spomenuli (to) njemu, pa je rekao: "A šta upoznaje tebe da je ona (ta sura, to poglavlje) bajanje (tj. da ima čarobnu moć)?" (Tj. "Otkud to znaš?") Zatim je rekao: "Već ste pogodili (tj. postupili kako treba). Podijelite, i udarite (tj. učinite i) meni sa vama (sa sobom jedan) dio." Pa se (zatim) nasmijao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je Ebu Abdullah: A rekao je Šubete: pričao nam je Ebu Bišr: čuo sam Ebulmutevekila (da priča) za ovo.

GLAVA

poreza (dnevne takse) roba i međusobnog obavezivanja (tj. istraživanja, inspekcije) poreza robinja.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od Humejda Tavila, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Izvadio je krv Ebu Tajbete Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je zapovjedio njemu za sa' (3,33 kg.), ili dva sa'a od hrane (da mu se dadne), i govorio je njegovim gospodarima, pa je olakšao (neki dio) od njegove obaveze, ili njegovog poreza.

(Veli se da su približnog, ili čak istoga značenja svi ovi izrazi: "galletun, daribetun, haradžun i edžrun". Svi znače porez; obavezu, platu, dnevnu taksu, ako je riječ o robovima, koju robovi daju svojim gospodarima.)

GLAVA

poreza vadioca krvi.

157

(Napominje se da se ovdje radi o vađenju krvi pomoću roga i kupica. Jasno je da se ne radi o vađenju krvi u današnjem smislu riječi.)

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Vuhejb, pričao nam je Ibnu Tavus od svoga oca, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Izvadio (tj. Dao je izvaditi) sebi krv Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i darovao (dao) je vadiocu krvi njegovu nagradu.

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, od Halida, od Ikrimeta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Izvadio je sebi krv Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i dao je vadiocu krvi njegovu nagradu, a da je znao ružnoću (mrskost), ne bi dao njemu.

(Tj. a da je smatrao da je to ružno i zabranjeno davati nagradu za vađenje krvi, ne bi mu dao nagrade.)

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Mis'ar od Amra, sina Aamira, rekao je: čuo sam Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori:

Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) sebi vadi krv, a ne činjaše nasilja (tj. ne uskraćivaše ni) jednome (čovjeku) njegove nagrade.

158

GLAVA

(onoga) ko je govorio gospodarima roba da olakšaju (tj. skinu) od njega (tj. njemu, robu) od njegova poreza (neki dio).

PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete od Humejda Tavila, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Pozvao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednoga) dječaka vadioca krvi pa je izvadio krv njemu, i zapovjedio je njemu za sa', ili dva sa'a, ili mud, ili dva mudda (hrane da mu se dadnu), i govorio je u (vezi) njega pa se olakšalo (nešto) od njegovog poreza.

(Mudd je četvrtina sa'a. Vjerovatno se u svim ovim hadisima radi o istom robu Ebu Tajbetu.)

GLAVA

zarade bludnice i robinja (koje su bludnice, prostitutke) - a mrzio je Ibrahim nagradu (platu) naricateljke i pjevačice - i (GLAVA) govora Allaha, uzvišen je: "..... i ne prisiljavajte vaše djevojke na prostituciju (blud), ako su htjele čednost (ili: stupanje u brak - ne prisiljavajte ih) zato (da) sebi tražite robu (tj. korist) najbližeg života (tj. ovozemnog života); a ko prisili njih, pa zaista Allah je poslije prisiljavanja njih (veliki) opraštač, milostivi (koji će oprostiti njima ako se pokaju prisiljavanja."

159

A rekao je Mudžahid: ".... vaše djevojke...." je (tj. to znači) vaše robinje.

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, od Malika, od Ibnu Šihaba, od Ebu Bekra, sina Abdurahmana sina Harisa sina Hišama, od Ebu Mes'uda Ensarija, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio cijenu psa, i prćiju bludnice i poklon (dar) predskazivaču (skrivenog i nepoznatog).

(Objašnjenja o ovom hadisu već su data. Prćija je vjenčani dar, a kada se radi o bludnici, misli se na nagradu koju bludnica dobije za blud. Kahin je onaj koji tvrdi da zna ko je ukrao nestalu stvar i koji predskazuje sudbinu i budućnost. Njihovo zanimanje i zarada su po Islamu nezakoniti i zabranjeni. To se vidi i iz ovoga hadisa.)

PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, pričao nam je Šubete od Muhameda, sina Džuhadeta, od Ebu Hazima, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zaradu robinja (koji zaradu stiču bludom).

GLAVA

iznajmljivanja za oplodnju ždrijepca (pastuha).

(Riječ "'asbun" znači: 1.iznajmljivanje za oplodnju pastuha, i plata za to iznajmljivanje; 2.oplodnja pastuha ženke, kobile; 3.samo sjeme, sperma pastuha. Jasno je da

160

se ovdje radi o plati za iznajmljivanje pastuha u svrhu oplođavanja ženke.)

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Abdulvaris i Ismail, sin Ibrahima, od Alije, sina Hakema, od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, iznajmljivanje za oplodnju ždrijepca (kobile za platu; ili: oplodnju ždrijepca - kobile za platu; ili: sjeme ždrijepca - za platu da se ustupa).

(Prodaju i postavljanje određene cijene za oplođavanje kobile od strane pastuha zabranjuju skoro svi islamski pravnici, među njima i Ebu Hanife. Neki pravnici šafiiti-šafije kažu da može uzeti vlasnik pastuha kao poklon ono što dobrovoljno dadne vlasnik kobile vlasniku pastuha, a vele da se može i iznajmiti pastuh u svrhu oplodnje kobile za određeno, tačno poznato vrijeme i poznati broj skakanja pastuha na kobilu. Dalja izlaganja i obrazloženja o ovome neće se ovdje navoditi.)

GLAVA:

Kada je unajmio (kakvu) zemlju, pa je umro jedan (od) njih dvojice (tj. jedan od saugovarača koji su sklopili ugovor o unajmljivanju zemlje - mišljenja su o tome podijeljena da li će se ugovor ispuniti).

A rekao je Ibnu Sirin: Nije za njegovu porodicu (obaveza) da izvedu njega (onoga koji je tražio u najam zemlju i drugo) do potpunosti roka. A rekao je Hakem, i Hasen i Ijas, sin Muavijeta: Sprovodiće se iznajmljivanje

161

do svoga roka (tj. do roka koji je bio zaključen). A rekao je Ibnu Umer: Dao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Hajber za polovinu (na polovinu, napola, tj. da polovina usjeva sa zemlje u Hajberu bude onome ko sije, a polovina Muhamedu a.s. svake godine). Pa je bilo to (tako) na vremenu (u vrijeme) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i Ebu Bekra i prsima (tj. u prvo vrijeme) od kalifovanja (hilafeta, vladanja) Umera. A nije se spominjalo da su Ebu Bekr, i Umer obnavljali njih dva iznajmljivanje poslije što se je uzeo (tj. umro) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio.

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Džuvejrijete, sin Esme, od Nafi'a, od Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Dao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Hajber da rade (obrađuju) njega i siju njega, a njima je polovina (onoga) što izlazi iz njega (tj. što se proizvodi iz njegove zemlje, zemljišta). I da je Ibnu Umer pričao njemu da se njive iznajmljivaše (davaše pod kiriju) na (neku) stvar (što) je imenovao nju Nafi' (a što ja) ne pamtim nju (tj. za neki dio proizvoda koji iznos je rekao Nafi' ali ja ne pamtim koliki je bio, koliki je rekao). I da je Rafi', sin Hadidža pričao da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio iznajmljivanje (davanje pod kiriju) njiva. (Doslovno: zabranio najam njiva. Kiraun znači: najam, zakup, kirija.) I rekao je Ubejdulah od Nafi'a, od Ibnu Umera: ..... (sve su Židovi obrađivali zemlju Hajbera napola) dok je (najzad) protjerao njih Umer (iz Hajbera).

162

U IME ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

PRENOSI.

GLAVA

o prenosu, i da li će vratiti u prenosu?

(Riječ "havaletun" dolazi od riječi "havlun" koja ima više značenja, a jedno je i: preinaka, preinačenje. U vezi s ovim značenjem je smisao riječi "havaletun". "Havaletun - havalatun znači prenošenje duga, dugovanja iz obaveze jednoga lica u obavezu drugoga lica. To je stručni izraz za taj pojam u islamskom pravu. I tu se radi svakako o preinačavanju: dug jednoga lica prelazi na teret drugoga, odnosno jedno lice prima na sebe dug drugoga lica.)

A rekao je Hasen i Katadete: Kada je bio (čovjek na koga se prenosi dug onoga) dana (kada) je prenio (vlasnik duga sa prvoga dužnika) na njega (na ovoga drugoga dužnika - kada je ovaj bio tada) pun (tj. bogat, imućan), dozvoljeno je (da se to prenošenje izvrši).

(Da li će se vratiti u prenosu, tj. da li vlasnik duga može prenos dugovanja povući, ili ne može - o tome su mišljenja podijeljena. Ebu Hanifete kaže da se u izvijesnim slučajevima može povući prenos dugova.

163

Nećemo ovdje obrazlagati te slučajeve. Većina drugih pravnika kažu da se prenos dugova ne može povući.)

A rekao je Ibnu Abas: Međusobno će se podijeliti dva suvlasnika i porodica nasljedstva (tj. nasljednici) pa će uzeti ovaj stvar, a ovaj dugovanje, pa ako propane jednom (od) njih dvojice (ono što je dobio na diobi), neće se vratiti na svoga druga (s kojim se dijelio, tj. neće povući - nema pravo da povuče - svoj pristanak na prvobitni način diobe; a to će reći: nema pravo da dijeli ono što je dobio njegov drug u diobi).

(Teharudž i jest takva dioba između više vlasnika, makar samo i dvojice, koji imaju više vrsta imovine zajedničke: zemlje, kuću, dugovanja koja njima treće lice duguje, pa jedan od suvlasnika rekne: ja izlazim iz svoga dijela, tj. odričem se svoga dijela u kući u korist tebe, a ti izađi iz svoga dijela, tj. odreci se u moju korist svoga dijela u zemlji. Naravno to se može tako učiniti, ako su približne vrijednosti i kuća i zemlja. Isto tako može jedan da kaže: neka tebi bude kuća, a meni dugovanja koja nam duguje to i to lice. Tu se opet dugovanje jednoga lica koje duguje dvjema osobama prenosi na jednu osobu po pristanku tih osoba pri diobi. Zbog toga je ovdje i uvrštena navedena izjava Ibnu Abasa.)

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ebu Zinada, od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Odugovlačenje bogatoga (imućnoga) je nasilje, pa kada se je proslijedio (tj. spojio) jedan (od) vas na bogatoga, pa neka slijedi (a to će reći: kada mu se dug

164

prenese na bogatoga, pa neka ga prenese - neka bude zadovoljan i voljan da prenese svoj dug na njega, bogataša)."

GLAVA:

Kada je prenio na bogatoga, pa nije njemu vraćanje (tj. ne može povući prenos duga).

PRIČAO JE NAMA Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od Ibnu Zekvana, od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Odugovlačenje bogatoga je nasilje, i ko se je proslijedio na bogatoga, pa neka slijedi (neka se slijedi)."

GLAVA:

Kada je prenio dugovanje mrtvaca (umrloga) na (nekoga) čovjeka, dozvoljeno je.

PRIČAO JE NAMA Mekija, sin Ibrahima, pričao nam je Jezid, sin Ebu Ubejda, od Selemeta, sina Ekve'a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Bili smo sjedači (tj. Sjedili smo) kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kadli se donese (jedna) umrla osoba pa su rekli: "Klanjaj na nju (tj. za nju posmrtnu molitvu - dženazu)!" Pa je rekao: "Da li (je) na njemu (na umrlom, umrlim ostao kakav) dug?"

165

Rekli su: "Ne." Rekao je: "Pa da li je ostavio (u nasljedstvo kome kakvu) stvar (tj. nešto)?" Rekli su: "Ne." Pa je klanjao na (tj. za) njega (dženazu - posmrtnu molitvu za tog umrlog čovjeka). Zatim se donijela druga umrla osoba. Pa su rekli: "O poslaniče Allaha, klanjaj na nje (za nju)!" Rekao je: "Da li je na njemu dug (tj. Je li kome šta dužan ostao)?" Reklo se: "Da." Rekao je: "Pa da li je ostavio (neku) stvar (tj. Da li je ostalo iza njega išta)?" Rekli su: "Tri zlatnika." Pa je klanjao na (tj. za) nju. Zatim se donijela (tj. Donešena je) treća (umrla osoba) pa su rekli: "Klanjaj na (tj. za) nju!" Rekao je: "Da li je ostavio (umrli ikakvu) stvar (išta)?" Rekli su: "Ne." Rekao je: "Pa da li je na njemu (ikakav) dug?" Rekli su: "Tri zlatnika." Rekao je: "Klanjajte na (tj. za) vašega druga (vi bez mene, tj. ja neću)." Rekao je Ebu Katadete: "Klanjaj na (za) njega, o poslaniče Allaha, a na mene je njegov dug."

(Tj. "......, a ja primam na sebe, prenosim na sebe dug toga mrtvaca-umrloga; ja ću platiti dugovanje toga mrtvaca-mrtvoga.")

Pa je klanjao na (za) njega (na toga mrtvaca-mrtvoga Vjerovijesnik a.s. kad je Ebu Katadete izjavio da će platiti dug mrtvaca-mrtvoga).

(Ovaj hadis je osnova na kojoj se temelji prenos dugovanja sa jedne osobe na drugu.)

U IME ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

GLAVA

166

jamčenja (garancije, garantiranja) u pozajmljivanju (zajmu) i dugovima sa tijelima i (drugim nečim) osim njih (osim tijela, tj. jamčenja fizički, lično, osobno i nečim drugim, kao imovinom).

A rekao je Ebu Zinad od Muhameda, sina Hamzeta sina Amra, Eslemija, od njegova oca da je Umer, bio zadovoljan Allah od njega, poslao njega ubiračem milostinje (tj. kao ubirača milostinje, kao službenika koji ubire milostinju, zekat za siromašne), pa je (na tom poslu ustanovio da je) pao (jedan) čovjek na robinju svoje žene (tj. da je imao s njom spolni odnos). (A kad je to ustanovio Hamzete, htio ga je kamenovati zbog toga, ali mu se reklo da ga je halifa Umer dao bičevati sa stotinu udaraca zbog toga postupka i odnosa sa robinjom svoje žene. Hamzete je sumnjao u to da je takvom kaznom kažnjen taj čovjek, pa je uzeo jamstvo. To sve pokazuje dalji tekst koji je ovdje vrlo zbijen.) Pa je uzeo Hamzete od (toga) čovjeka jamca dok je stigao (tj. dok stigne) na Umera (tj. dok stigne halifi Umeru da provjeri i ustanovi to). A bio je Umer već bičevao njega (toga čovjeka sa) stotinu bičeva (udaraca bičem), pa je potvrdio njih (tj. oglasio je istinitim njih, te ljude Umer za njihovo obavještenje o kazni tog čovjeka), i ispričao je njega sa neznanjem (zbog neznanja, nepoznavanja - a to znači: Umer je ispričao, uzeo kao ispriku, kao olakšavajuću okolnost tome čovjeku tu činjenicu što on nije znao da se ne smije imati spolni odnos sa robinjom svoje žene, pa ga je samo dao bičevati, a nije ga kamenovao). A rekao je Džerir i Eš'as Abdullahu, sinu Mes'uda u (vezi) odmetnika (otpadnika od vjere iz plemena Benu Hanifete, pristalica Musejlime Kezzaba): "Traži pokajanje (od) njih i zajamči ih (tj. traži jamčenje za njih)!" Pa su se pokajali i jamčili su (za) njih njihovi

167

rodovi (plemena, tj. ogranci, loze njihovog plemena). A rekao je Hamad: Kada je jamčio za (jednu) osobu, pa je umro, pa nema (nikakve) stvari (ništa) na njemu. A rekao je Hakem: Obezbijediće (osiguraće). (Ili: A rekao je Hamad: Kada je jamčio sa osobom (sobom, lično, a ne imanjem), pa je umro, pa nema (nikakve) stvari na njemu. A rekao je Hakem: Obezbjeđuje (osigurava, jamči.) Rekao je Ebu Abdullah: A rekao je Lejs: pričao mi je Džafer, sin Rebiata, od Abdurahmana, sina Hurmuza, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da je on spomenuo (jednog) čovjeka od Israelićana (koji) je pitao (tj. molio) nekoga Israelićanina da uzajmi njemu hiljadu zlatnika, pa je rekao:

"Dovedi ("Eta bi": dovesti) mi svjedoke (da) zasvjedočim njih." Pa je rekao: "Dosta je sa Allahom (kao) svjedokom (da se zadovoljimo, tj. Dosta je Allah - kao - svjedok)!" Rekao je: "Pa dovedi mi jamca." Rekao je: "Dosta je Allah (kao) jamac." Rekao je: "Istinitio si (tj. Rekao si istinu)." Pa je dao njih k njemu do imenovanog roka. Pa je izašao u more (na more) pa je izvršio (ispunio, tj. podmirio) svoju potrebu. Zatim je sebi tražio (kakvu) lađu (da) uđe u nju (tj. da se ukrca u nju da) stigne njemu za rok koji je oročio njemu, pa nije našao lađe. Pa je uzeo (jednu) trupinu (tj. stablo), pa je izdubio nju, pa je uveo (tj. stavio) u nju hiljadu zlatnika i (jednu) stranicu (tj. list, pismo) od sebe k svome drugu, zatim je naglavio njezino mjesto (tj. zaglavio, začepio je ono mjesto trupine, stabla, gdje je iskopana, koja je iskopana i gdje je stavio zlatnike, a to je učinio da zlatnici ne bi ispali iz trupine).

168

("Zudždžun" je metalni, željezni obruč, naglavak, pa onda "zedždžedže" znači: staviti željezni naglavak, obruč na završetak koplja, štapa i slično njima.)

Zatim je donio nju (trupinu) k moru pa je rekao: "Bože moj, zaista Ti znaš da sam ja bio sebi uzajmio (od) omsice (tog-i-tog) hiljadu zlatnika. Pa me pitao za (tj. tražio je) jamca pa sam rekao: "Dosta je Allah (kao) jamac." Pa se zadovoljio s time. I pitao je za (tražio mi je) svjedoka, pa sam rekao: "Dosta je Allah (kao) svjedok." Pa se zadovoljio s time. I zaista ja sam se trudio da nađem lađu (da) pošaljem k njemu (dug) koji (pripada) njemu, pa nisam mogao (da nađem lađu). I zaista ja polažem Tebi njih." Pa je bacio njih u more (tako da) su čak unišli u njega (u more). Zatim je otišao, a on u tome (tj. pored toga opet) sebi traži lađu (da) izađe (ode) k njegovom gradu (tj. gradu svoga druga). Pa je izašao čovjek koji je bio pozajmio njemu (novac da) gleda (pogleda je li) možda lađa već donijela njegovo imanje (novac), kadli trupina koja (je bila baš ta što) je u njoj imanje (novac). Pa je uzeo nju za svoju porodicu (kao) drvo (za loženje). Pa pošto je razastro (tj. rasjekao) nju (trupinu), našao je imanje i stranicu (pismo, list). Zatim je stigao (onaj) koji (je bio upravo taj što) je bio pozajmio njemu, pa je donio hiljadu zlatnika (drugih hiljadu zlatnika) pa je rekao: "Tako mi Allaha neprestano sam bio trudbenik (tj. neprestano sam se trudio) u traženju lađe zbog (toga da) donesem tebi tvoje imanje (novac), pa nisam našao (nikakve) lađe prije (ove) koja (je upravo ta što) sam došao u njoj." Rekao je: "Da li si bio poslao k meni za (neku, tj. neku) stvar?" Rekao je: "Izvještavam te da nisam našao lađu prije (ove) koja (je ta što) sam došao u njoj." Rekao je: "Pa zaista Allah je već izvršio za te (onaj novac) koji si poslao u trupini (u drvetu), pa odlazi (idi)

169

sa (tom drugom) hiljadom zlatnika (bivši onaj) koji je napućen (koji je na pravom putu, tj. idi sretno!)."

GLAVA

govora Allaha, uzvišen je: "..... a (oni) koje su međusobno obavezale vaše desnice (tj. a oni s kojima ste sklopili međusobno ugovor), pa podajte im njihov dio....".

(O ovom tekstu Kur'ana postoje razna tumačenja i komentari koje nećemo ovdje navoditi.)

PRIČAO NAM JE Salt, sin Muhameda, pričao nam je Ebu Usamete od Idrisa, od Talhata, sina Musarifa, od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice:

"A svakome smo učinili bližnje...", rekao je (Ibnu Abas da "bližnje" znači): nasljednike. ".... a (oni) koje su obavezale vaše desnice....", rekao je (Ibnu Abas da se te riječi odnose na ovo):

Bili su (običaja) Izbjeglice pošto su stigli u Medinu (da) nasljeđuje Izbjeglica Pomagača (imajući prednost) pred njegovim rođacima zbog bratstva koje je pobratio (zbratimio) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, među njima. Pa pošto je sišlo "I svakome smo učinili bližnje....", dokinulo je (taj postupak). Zatim je rekao (Ibnu Abas): "..... a (oni) koje su obavezale vaše desnice..." (nasljedstvo na osnovu saveza o kojem govore te riječi, je dokinuto, i nema više ništa drugo) osim pomoći, i podupiranja (potpomaganja) i savjeta (ili odanosti), a već je otišao nasljedni dio (otišlo je, dokinuto

170

je nasljedstvo). A oporučiće se njemu (onome ko je nasljeđivao na osnovu pobratimstva).

(Dakle te riječi dokinule i saveze i nasljedstvo na osnovu saveza. Samo je ostalo međusobno pomaganje, podupiranje i savjetovanje koje je dio iskrene odanosti.)

PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Ismail, sin Džafera, od Humejda, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Stigao nam je Abdurahman, sin Avfa pa je pobratio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, između njega i između Sada, sina Rebi'a (tj. njega i Sada).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Sabaha, pričao nam je Ismail, sin Zekerija-a, pričao nam je Asim, rekao je: rekao sam Enesu, bio zadovoljan Allah od njega:

"Je li tebi doprlo (tj. Znaš li ti) da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Nema saveza u Islamu!" Pa je rekao: "Već je sklopio savez Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, između Kurejševića i Pomagača u mojoj kući."

(Ima raznih tumačenja u vezi ovoga hadisa.)

GLAVA

(onoga) ko se je zajamčio za mrtvaca (mrtvog) dugovanje, pa nije njemu da se vrati (da odustane od jamčenja).

171

I za njega (za ovaj stav) je rekao Hasen (tj. i ovoga mišljenja je Hasen).

PRIČAO NAM JE Ebu Asim, od Jezida, sina Ebu Ubejda, od Selemeta, sina Ekve'a, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (bio jednom u takvoj prilici da) se donijela umrla osoba radi (toga da on) klanja na nju (za nju posmrtnu molitvu) pa je rekao:

"Da li (ima) na njemu (mrtvacu, mrtvom štogod) od duga?" Pa su rekli: "Ne." Pa je klanjao na njega. Zatim se donijela druga umrla osoba pa je rekao: "Da li je na njemu (štogod) od duga?" Rekli su: "Da." Rekao je: "Klanjajte na vašeg (svoga) druga!" Rekao je Ebu Katadete: "Na mene je njegov dug, o poslaniče Allaha." Pa je klanjao na njega.

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Amr, čuo je Muhameda, sina Alije, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Da je već došao imetak (tj. novac iz) Bahrejna, već bi darovao (dao) tebi toliko i toliko (ili: tako i tako, pa je pokazao rukama tri puta, kako je zabilježeno u nekim predajama)." Pa nije došao imetak Bahrejna, čak se uzeo (tj. umro) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (a novac nije došao). Pa pošto je došao imetak Bahrejna, zapovjedio je Ebu Bekr pa je dozivao (pozivao jedan čovjek): "Ko je bio (u takvoj prilici da je ostalo) njemu kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, obećanje ili dug, pa neka dođe nama." Pa sam došao

172

njemu (Ebu Bekru) pa sam rekao: "Zaista Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je meni tako i tako (to i to)." Pa je nasuo meni (jednim) nasipanjem (rukama, tj. nasuo mi je jednu pregršt novaca), pa sam izbrojio nju (svotu, sumu) pa kadli je ona pet stotina. I rekao je: "Uzmi (još) dvije količine nje (te sume, tj. uzmi još dvaput toliko)."

GLAVA

zaštite Ebu Bekra u vrijeme Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovog obavezivanja.

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, rekao je Ibnu Šihab: izvijestio me Urvete, sin Zubejra, da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, supruga Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekla:

Nisam razumjela (tj. nisam zapamtila) svoje roditelje (doslovno: moja dva oca - običaj Arapa da tako nazivaju oca i mater - nisam ih zapamtila drukčije) osim (tako), a njih dvoje vjeruju (ovu) vjeru (tj. Islam). A rekao je Ebu Salih: pričao mi je Abdullah od Junusa, od Zuhrije, rekao je: izvijestio me je Urvete, sin Zubejra, da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, rekla: Nisam razumjela (Ne pamtim) svoje roditelje nikad (drukčije) osim (tako), a njih dvoje vjeruju (ovu) vjeru, i nije prošao nama (nijedan) dan (drukčije) osim (tako da) dođe nama u njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u) dva kraja dana: jutrom i večerom. Pa pošto su se stavili na iskušenje muslimani (tj. kad su se počeli proganjati), izašao je Ebu Bekr seleći se prema Abesiniji. Te kada je dopro (u) Berkul-Gimad, sreo je njega Ibnu Deginete, a

173

on je gospodar Kareta (plemena) pa je rekao: "Gdje hoćeš (da ideš, tj. Gdje ćeš), o Ebu Bekre?" Pa je rekao Ebu Bekr: "Izveo (Istjerao) me moj narod, pa ja hoću da putujem u zemlji (po zemlji, po svijetu) pa (da) obožavam moga (svoga) Gospoda (Gospodara)." Rekao je Ibnu Deginete: "Zaista (čovjek) kao ti ne izlazi i ne izvodi (ne istjerava) se, pa (tj. jer) zaista ti stičeš nepostojeće (tj. zarađuješ ono što nemaš), i spajaš (tj. potpomažeš) rodbinu, i podnosiš teret (teškoću), i častiš gosta i potpomažeš u zgodama istine (tj. u opravdanim slučajevima). I ja sam ti susjed (tj. zaštitnik), pa vrati se, pa obožavaj tvoga (svoga) Gospoda u tvojoj (svojoj) zemlji." Pa se poprtljao (tj. krenuo je na putovanje) Ibnu Deginete pa se vratio (tj. došao u Meku) sa Ebu Bekrom. Pa je obilazio (tj. zalazio Ibnu Deginete) u (tj. među) prvake bezvjernika (plemena) Kurejša pa je rekao njima: "Zaista Ebu Bekr (je takav čovjek da) ne izlazi (takav) kao on i ne istjerava se. Zar će te istjerati čovjeka (koji) stiče nepostojeće, i spaja (pomaže) rodbinu, i podnosi teret (ili: nosi slaboga), i časti gosta i potpomaže na (u) zgodama istine." Pa su sproveli (tj. prihvatili) zaštitu Ibnu Degineta i osigurali su (tj. dali su sigurnost, bezbjednost) Ebu Bekru. I rekli su Ibnu Deginetu: "Zapovjedi Ebu Bekru, pa neka obožava svoga Gospoda (Gospodara) u svojoj kući, pa neka klanja i neka čita (uči) šta je htio (šta hoće), i (neka to čini tako da) ne uznemiruje (ne uznemirava) nas sa tim, i ne traži javnosti sa njim (tj. i neka ne čini to javno), pa (jer) zaista mi se već bojimo da će očarati (dovesti u iskušenje, tj. da će od naše vjere odvratiti) naše sinove i naše žene." Rekao je to Ibnu Deginete Ebu Bekru (ispričao mu je to). Pa je počeo Ebu Bekr (da) obožava svoga Gospoda u svojoj kući, i ne pojavljuje se javno sa molitvom, a ni čitanjem (učenjem Kur'ana) u (nekom drugom mjestu) osim svoje kuće.

174

Zatim se pokazalo Ebu Bekru (za shodno da napravi bogomolju u svome dvorištu) pa je sebi sagradio bogomolju u dvorištu svoje kuće, i pokazao se (izlazio je) pa klanjaše u njoj i čitaše (učio bi) Kur'an, pa se razbijaše (tj. tiskaše) na njoj (tj. oko nje, bogomolje) žene idolopoklonika i njihovi sinovi, čude se (ili: dive se) i gledaju k njoj. A bio je Ebu Bekr čovjek plačljivac (žalovit, koji mnogo plače), ne vlada svojom suzom kada čita Kur'an, pa je zastrašilo to prvake Kurejša od idolopoklonika (tj. idolopokloničke prvake plemena Kurejš). Pa su poslali (obavještenje, ili poziv) k Ibnu Deginetu. Pa je stigao njima pa su rekli njemu (pa su mu rekli): "Zaista mi smo bili zaštitili Ebu Bekra na (toj osnovi) da (on) obožava svoga Gospoda u svojoj kući, a zaista on je prešao to (prekoračio tu osnovu) pa je sebi sagradio bogomolju u dvorištu svoje kuće i objavio je (tj. počeo je javno vršiti) molitvu i čitanje. I već se bojimo da očara (zavede) naše sinove i naše žene, pa dođi mu (tj. pa odi mu), pa ako želi da se skrati (tj. da se ograniči) na (to) da obožava svoga Gospoda u svojoj kući, činiće; a ako neće (drukčije) osim (tako) da objavljuje (vrši), pa pitaj ga (tj. traži od njega) da vrati k tebi zaštitu (tj. da raskine s tobom ugovor o žaštiti, da se odrekne tvoje zaštite), pa (tj. jer) zaista mi mrzimo (tj. ne želimo) da pokvarimo tebi (ugovor o zaštiti), a nismo priznavači (ne priznajemo) Ebu Bekru objavljivanje (tj. javno obavljanje vjerskih obreda)." Rekla je Aiša: Pa je došao Ibnu Deginete Ebu Bekru pa je rekao: "Već znaš (ugovor) koji (je taj što) sam se obavezao (doslovno: svezao) tebi na njega, pa ili da se skratiš (ograničiš) na to, ili (doslovno: i ili) da vratiš k meni moju zaštitu, pa (tj. jer) zaista ja ne želim (ne volim) da čuju Arapi da sam ja (zapao u to da) se meni pokvario (ugovor o zaštiti) u čovjeku (tj. u vezi jednoga čovjeka što) sam se obavezao njemu (da ga

175

štitim)." Rekao je Ebu Bekr: "Zaista ja vraćam k tebi tvoju zaštitu, i zadovaljam (i zadovoljavam) se sa zaštitom Allaha." A poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, je (još bio) tada u Meki. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Već mi se je pokazala kuća vaše seobe (selenja). Vidio sam (jednu) slanaču (slatinu), vlasnicu palmi (tj. slanu, voćarnu zemlju) među dva kamenjara - a njih dva su dva kamenita tla (prekrivena crnim kamenom)." Pa je selio ko je selio prema Medini kada je spomenuo to poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. I vratio se k Medini neki (onaj) ko je bio odselio k zemlji Abesinije (Abesiniji). I pripremao se Ebu Bekr seleći (tj. opremao se, snabdijevao se da odseli). Pa je rekao njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Na tvojoj laganosti (budi, tj. Polako ti)! Pa (ili: Jer) zaista ja se nadam da se dozvoli meni (od Allaha da selim)." Rekao je Ebu Bekr: "Da li se nadaš to (tome), za moga oca ti (bio otkupljen)!" Rekao je: "Da." Pa je zadržao Ebu Bekr svoju osobu (tj. sebe od seobe čekajući) na poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, radi (toga da) bude drug njemu (u seobi). I hranio je dvije samarice (deve koje) su bile kod njega lišćem egipatskog trna četiri mjeseca.

GLAVA

duga (dugovanja).

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bivaše u takvoj prilici da) se donašaše (tj. donosio bi se) preminuo

176

čovjek, na njemu (na mrtvacu, mrtvom, umrlom je) dug, pa pitaše:

"Da li je ostavio za svoj dug višak (imovine, tj. vrijednost imovine koja može da podmiri dug)?" Pa ako mu se pričalo (tj. reklo, ako mu je rečeno) da je on ostavio za svoj dug vjernost (potpunu, cijelu sumu, dovoljnu sumu za dug), klanjao je (klanjao bi dženazu za tog umrlog), a ako ne, rekao je (tj. rekao bi) muslimanima: "Klanjajte na vašega (svoga) druga." Pa pošto je osvojio Allah njemu osvajanja (tj. Pošto mu je dao pobjede nad neprijateljima uz koje je došao i ratni plijen), rekao je: "Ja sam bliži za vjernike od njihovih osoba (tj. Ja sam bliži vjernicima od njih sami sebi - bolji sam im prijatelj nego oni sami sebi što su prijatelji, jer i oni moraju, prema Allahovim riječima u Kur'anu, voliti i Allaha i Allahova poslanika više nego sami sebe), pa ko premine (umre) od vjernika pa ostavi dug, pa na mene je njegovo izvršenje (ispunjenje, tj. plaćanje duga mrtvaca, mrtvoga, umrloga), a ko ostavi (kakvo) imanje, pa njegovim nasljednicima je (to imanje)."

(Na osnovu ovoga hadisa zaključuje se da vrhovni rukovodilac islamske države treba u islamskoj državi da plati dugovanja svakog umrlog muslimana koji nije ostavio imovine kojom bi se mogao platiti njegov dug. To se treba činiti iz državne blagajne kao što je to činio i sam Muhamed a.s. iz državne blagajne, jer on i nije imao kakve lične imovine pred samu svoju smrt i na samoj smrti. Već je prošlo u jednom hadisu da je založio pred svoju smrt za nešto hrane svoj ratni štit kod jednoga Židova.)

177

U IME ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA

KNJIGA OPUNOMOĆSTVA

(zastupništva, zamjenjivanja, tj. povjeravanja i prepuštanja nekome da mu obavi neki posao)

GLAVA

o opunomoćstvu druga (suvlasnika, saučesnika), druga u diobi i (nečem drugom) osim nje.

A već je udružio (učinio saučesnikom, suvlasnikom Aliju) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u svoju životinju (za žrtvovanje u Meki), zatim je zapovjedio njemu za njezinu diobu (tj. da je on, Alija podijeli, razdijeli).

(Napominje se da je opunomoćstvo, zastupništvo, povjeravanje, prepuštanje jednoga lica drugom licu da mu ono obavi neki posao moguće samo u onim poslovima u kojima je dozvoljeno da neko nekoga može zastupati, da neko u ime nekoga može taj posao izvršiti, da posao prima, trpi zamjenjivanje.)

PRIČAO NAM JE Kabisate, pričao nam je Sufjan od Ibnu Ebu Nedžiha, od Mudžahida, od Abdurahmana, sina Ebu Lejla-a, od Alije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Zapovjedio mi je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da milodarim sa pokrovcima (tj. da podijelim kao milostinju pokrovce, pokrivače, prekrivače

178

za kamile, deve) deva koje su se poklale (kao žrtve) i sa njihovim kožama (tj. i njihove kože da podijelim kao milostinju).

(Mjesto da je Muhamed a.s. sobom dijelio kože i pokrovce on je zapovjedio, a to znači: opunomoćio, prepustio, Aliji da to za njega učini.)

PRIČAO NAM JE Amr, sin Halida, pričao nam je Lejs od Jezida, od Ebul-Hajra, od Ukbeta, sina Amira, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, dao njemu brave (da) podijeli njih na njegove drugove. Pa je ostao (jedan) jarić, pa je spomenuo njega Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"Žrtvuj ga ti (tj. Zakolji ga kao žrtvu ti sebi, za se)!"

(Riječ "atudun" je mlado do koze kada je ojačalo, a neki vele: to je jare kada navrši, koje navrši jednu godinu. Iz ovoga se jasno vidi i to da riječ "ganemun" bravi obuhvata i koze i ovce.)

GLAVA:

Kada je opunomoćio (imenovao opunomoćnikom, zastupnikom) musliman podanika nemuslimanske države (koji živi) u nemuslimanskoj državi ili (živi, nalazi se taj podanik) u islamskoj državi, dozvoljeno je (to).

PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, rekao je: pričao mi je Jusuf, sin Madžišuna, od Saliha, sina Ibrahima sina Abdurahmana sina Avfa, od njegova

179

oca, od njegova djeda Abdurahmana, sina Avfa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Pisao sam Umejetu, sinu Halefa (jedno) pismo s (tim, tj. o tome) da čuva (štiti on) mene u mom imanju (ili porodici, ili: u onome zbog čega sluša, osluhuje čovjek šta će s njim da se desi) u Meki, a čuvaću (ja) njega u njegovom imanju (ili: porodici, ili u onome što sluša, tj. u onome čemu naginje) u Medini. Pa pošto sam spomenuo Milostivoga, rekao je: "Ne poznajem Milostivoga, piši mi sa tvojim (svojim) imenom koje je bilo u predislamlju." Pa sam mu pisao Abdu Amrin (Abdu Amr).

(Ime Abdurahman znači: rob Milostivoga, misli se na Boga Stvoritelja. Zapravo Rahman se prevodi Milosrdni, a Rahim je Milostivi. Takav je prevod uzet u ovom radu.)

Pa pošto je bio (tj. Kad je bio okršaj, rat) u danu Bedra, izašao sam k (tj. do jednoga položaja na jednom) brdu zato (da) čuvam njega (Umejeta brižno) kada su spavali ljudi. Pa je ugledao (vidio, opazio) njega Bilal, pa je izašao dok je (dok nije) zastao na sijelu (okupu) od Pomagača pa je rekao: "Umejeta, sina Halefa (držite, udrite)! Ne spasio se (ja) ako se (on) spasi!" Pa je izašao odjel (grupa) od Pomagača u naše tragove (tj. za nama). Pa pošto sam se pobojao da se (oni) prilijepe (pridruže) nama (tj. da će nas stići), ostavio sam pozadi (iza sebe) za njih (njima) njegovog sina radi (toga da) zaposli (omete) njih, pa su ga ubili. Zatim nisu htjeli (drugo osim to) da slijede nas. A bio je čovjek težak (teretan), pa pošto su nas stigli, rekao sam njemu: "Lezi (prsima na zemlju, tj. potrbuši se)!" Pa je legao, pa sam bacio na njega svoju osobu (tijelo, tj. sebe) radi (toga da) spriječim njega (tj. da ga zaštitim svojim tijelom od njih). Pa su skrozirali

180

njega (tj. probadali su njega) sa sabljom ispod mene dok su ubili njega (dok ga nisu ubili). I pogodio je jedan (od) njih moju nogu sa svojom sabljom. I bio je (običaja) Abdurahman, sin Avfa, (da) pokazuje nama taj trag (tj. ožiljak) u leđima svoga stopala (tj. na svojoj nozi).

(Radi doslovnosti prevodim "skrozirali su (tj. probadali su) ga sa sabljama" i "pogodio je moju nogu sa svojom sabljom", iako je pravilno u našem jeziku reći: probosti sabljom i pogoditi sabljom, dakle bez onoga "sa". Iz istoga razloga je upotrebljen i neknjiževni izraz skrozirati, jer "tehallele" je od "hilale": između, kroz.)

Rekao je Ebu Abdullah: Čuo je Jusuf Saliha (tj. slušao ga je, sastajao se s njim), a Ibrahim svoga oca.

GLAVA

opunomoćstva u mijenjanju (novca za novac) i vaganju.

A opunomoćavao je (imao je običaj da imenuje opunomoćnika) već Umer i Ibnu Umer u mijenjanju.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Abdul-Medžida, sina Suhejla sina Abdurahmana sina Avfa, od Seida, sina Musejeba, od Ebu Seida Hudrija (Hudrije) i Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, učinio namjesnikom (jednoga) čovjeka nad Hajberom pa je donio njima dobrih datula (taj čovjek). Pa je rekao (Muhamed a.s.):

"Zar su sve datule Hajbera ovakve?" Pa je rekao: "Zaista mi svakako uzimamo sa' od ove (vrste) za dva

181

sa'a, a dva sa'a za tri (sa'a od druge vrste)." Pa je rekao: "Ne čini (tako). Prodaj obične (datule) za novac (drahme), zatim kupi za drahme (tj. za novce) dobre (izvrsne datule)." I rekao je u vaganju (vagi) isto tako (tj. isto tako da se postupa u vezi svega što se vaga, mjeri).

(Još se jednom napominje da izrazi "džem'un" i "dženibun" znače vrste datula, hurmi. "Džem'un" su slabe, obične datule, a to su one koje su skupljane, sabirane bez izabiranja. "Dženibun" su dobre, izvrsne datule, a to će reći: da su tako dobre kao da su ostavljane na stranu, kao da su probirane.)

GLAVA:

Kada je vidio pastir (čoban) ili zastupnik ovcu (da) umire ili (neku) stvar (da) se kvari, zaklaće (ovcu dok je još živa) ili će popraviti (ono) što (je takvo da) se boji na njega (tj. njemu, toj stvari) pokvarivanja.

PRIČAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima, čuo je Mutemira, obavijestio nas je Ubejdulah od Nafi'a da je on čuo sina Kaba, sina Malika (da) priča od svoga oca da je ono (bio slučaj da) su bili za njih (tj. u njih neki) bravi (da) pasu (travu) u Sel'u (brdu kod Medine), pa je vidjela (tj. ugledala jedna) robinja naša u (jedne) ovce od naših brava smrt, pa je razbila (jedan) kamen pa je zaklala nju s njim (kamenom). Pa je rekao njima: "Ne jedite do (da, tj. dok ne) upitam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, ili (da) pošaljem k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (nekoga) ko će pitati njega (je li dozvoljeno jesti meso ove ovce)." I (pričao je) da je on pitao Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, o

182

tome, ili je poslao (ko će pitati) pa je zapovjedio njemu za njezino jedenje (tj. da se može jesti meso te ovce).

(Kamen je robinja razbila da ga napravi oštrim kako bi mogla njime zaklati ovcu.)

Rekao je Ubejdulah: "Pa čudi me (ili: zadivljuje me) da je ona robinja i da je ona zaklala." Slijedio je njega (Mutemira) Abdete od Ubejdulaha.

GLAVA:

Opunomoćstvo (zastupništvo) prisutnoga je dozvoljeno.

A pisao je Abdullah, sin Amra k svome ekonomu, a on (ekonom) je odsutan od njega da dadne zekjat (radilo se u stvari o sadekatul-fitru-milostinji za mršenje) od njegove porodice male i velike (tj. za članove njegove porodice: malodobne i punodobne članove).

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Selemeta, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Bio je za (jednoga) čovjeka na Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (dug, dugovanje jedan) devac (koji je imao starost jednu određenu) godinu od deva, pa je došao njemu (taj čovjek da) naplati njega (devca, tj. da dobije takvog devca) pa je rekao (Muhamed a.s.): "Dajte ga." Pa su tražili njegovu godinu (tj. njegovo godište) pa nisu našli njemu (tom čovjeku drugo ništa) osim godine iznad nje (tj. iznad godine koju je imao devac kakvog je dugovao Muhamed a.s. - a to znači: nisu našli istih godina devca nego su našli starijeg, jačeg

183

devca). Pa je rekao: "Dajte mu (tog starijeg)." Pa je rekao (taj čovjek): "Ispunio si mi (u cijelosti dugovanje), ispunio Allah za tebe (tebi)!" Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista najbolji (od) vas je najljepši (od) vas plaćanjem (dugovanja, tj. najbolji između vas je onaj ko najljepše plaća, isplaćuje svoj dug)."

GLAVA

opunomoćstva u isplaćivanju dugova.

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Šubete od Selemeta, sina Kuhejla, rekao je: čuo sam Ebu Selemeta, sina Abdurahmana, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je (jedan) čovjek došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (da) naplati njemu (tj. od njega dugovanje sebi) pa je bio grub (neuljudan u traženju duga) pa su namjeravali s njim (da se obračunaju) njegovi drugovi, pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Pustite ga (na miru), pa (tj jer) zaista za vlasnika prava je govor (tj. onaj ko ima neko svoje pravo, taj ima pravo i da govori)." Zatim je rekao: "Dajte mu godinu (tj. godište) kao njegova godina." Rekli su: "O poslaniče Allaha, nećemo naći (drukčije) osim priličnije od njegove godine." Pa je rekao: "Dajte mu, pa (jer) zaista najbolji (od) vas je najljepši (od) vas plaćanjem (isplaćivanjem duga)."

GLAVA:

184

Kada je poklonio (neko) stvar (nešto) za opunomoćnika (opunomoćniku) ili zagovornika naroda (tj. ljudi), dozvoljeno je zbog govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, poslanstvu Hevazina kada su pitali (tj. molili) njega (članovi tog poslanstva da im povrati) ratne plijenove (zaplijenjene na Hunejnu) pa je (tom prilikom) rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Moj dio je za vas (tj. Poklanjam vam svoj lični dio od plijena)."

PRIČAO NAM JE Seid, sin Ufejra, rekao je: pričao mi je Lejs, rekao je: pričao mi je Ukajl od Ibnu Šihaba, rekao je: a tvrdio je Urvete da su Mervan, sin Hakema, i Misver, sin Mahremeta, izvijestila njih dva njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ustao kada je došlo njemu poslanstvo Hevazina (bivši oni) muslimani (tj. nakon što su pripadnici toga plemena primili Islam) pa su molili njega da vrati k njima njihove imetke (imanja) i njihovo roblje, pa je rekao njima poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Najdraži govor k meni je najistinitiji (od) njega

paodaberite sebi jednu (od) dvije grupe: ili roblje,

iliimetak. A već sam se bio udaljio za (zbog) vas (u

iščekivanju, tj. već sam vas mnogo čekao, pogledao da

dođete)." A već je bio poslanik Allaha, pomilovao ga

Allah i spasio, izgledao (čekao) njih deset i nekoliko dana

(doslovno: noći) kada se vrnuo (vratio) od

185

Taifa(Nijedijelio ratnoga plijena čekajući da Hevazin

primi Islam i da dođu na nagodbu.) Pa pošto se razjasnilo

(jasno pokazalo) njima da je poslanik Allaha, pomilovao

ga Allah i spasio, (drugo) osim vraćača (tj. da on neće

vratiti) k njima osim jednu (od) dvije grupe (vrijednosti),

rekli su: "Pa zaista mi odabiremo naše roblje (da nam se

vrati)." Pa je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i

spasio, u muslimanima (tj. među muslimane) pa je

pohvalio na Allaha sa (onim) što je On njegov pripadnik

(tj. zahvalio je Allahu kako pristoji, kako treba), zatim je

rekao: "Što se tiče poslije, pa zaista ova vaša braća već su

došli kajući se, i zaista ja sam već vidio (odlučio) da

vratim k njima njihovo roblje, pa ko je volio (tj. ko voli)

od vas da se pomiri s time (tj. ko želi da bude raspoložen

sa ovim rješenjem), pa neka čini (učini to); a ko je volio

od vas da bude na svome dijelu (udjelu od ratnog plijena)

da dadnemo njemu njega od prvoga (onoga) što zaplijeni

186

Allah na nas (tj. nama), pa neka čini." Pa su rekli ljudi:

"Već smo odobrili to (pomirili smo se s time) radi

poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za njih (tj.

njima, pripadnicima plemena Hevazin da povratimo

roblje)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah

i spasio. "Zaista mi ne znamo ko je dozvolio od vas u tom

(da se ovako postupi, i ne možemo ga razlikovati od) od

(onoga) ko nije dozvolio, pa vratite se (tako) da podignu

(tj. dostave, saopće) k nama vaši poznavaoci (tj.

komandiri, jer su ove riječi upućene vojnicima

Muhammeda a.s., koji su učestvovali u borbi na Hunejnu

protiv Hevazina) vašu stvar (tj. vaše raspoloženje)." Pa su

se vratili ljudi, pa su razgovarali (s) njima njihovi

poznavaoci (zapovjednici), zatim su se vratili k poslaniku

Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa su izvijestili

njega da su oni odobrili (pomirili se s tim) i dozvolili su

(to).

187

GLAVA:

Kada je opunomoćio (jedan) čovjek (drugoga čovjeka) da dadne (jednu) stvar (nešto), a nije objasnio koliko će (da) dadne (da da), pa je dao na (onaj način, tj. u onom iznosu) što međusobno poznaju njega ljudi (kao običan iznos).

PRIČAO NAM JE Mekija, sin Ibrahima, pričao nam je Ibnu Džurejdž od Ata'a, sina Ebu Rebaha, i (još drugih) osim njega, povećavaju neki (od) njih nad nekog (u pričanju), a nije priopćio njega (hadis) svaki (od) njih (nego ga je priopćio, dostavio) jedan čovjek od njih, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Bio sam sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednom) putovanju pa sam bio na (jednom) sporom (devcu), on je samo u zadnjem (dijelu) naroda (bio je zadnji). Pa je prošao pokraj mene Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Ko je ovo ( tj. Ko je to)?" Rekao sam: "Džabir, sin Abdullaha." Rekao je: "Šta je tebi?" Rekao sam: "Zaista ja sam na (jednom) sporom devcu." Rekao je: "Da li je s tobom (uza te kakva) grana (prut, štap)?" Rekao sam: "Da." Rekao je: "Daj mi je." Pa je udario njega (devca), pa je odbio (tj. potjerao) njega pa je bio od toga mjesta od prvoga (dijela) naroda (tj. sad je bio prvi među devama ljudi). Rekao je: "Prodaj mi ga." Pa sam rekao: "Nego on je za tebe, o poslaniče Allaha (tj. Ne prodajem ga nego ti ga poklanjam, o poslaniče Allaha)!" Rekao je: "Prodaj mi ga! Već sam ga uzeo za četiri zlatnika (tj. Uzimam ga za četiri zlatnika), a tebi su njegova leđa do Medine (tj. a jaši ga ti do Medine kako ga i jašeš)." Pa pošto samo se

188

približili (na kratko rastojanje) od Medine, uzeo (tj. počeo) sam (da) otprtljam (tj. da se odvojim i odem). Rekao je: "Gdje hoćeš (tj. Gdje ćeš tako žurno)?" Rekao sam: "Oženio sam ženu, već je prošao od nje (njezin muž, tj. umro je njezin prvi muž; ili: već je prošao od nje njezin mladalački dio života, tj. sredovječnu ženu sam oženio, oženio sam se sreovječnom ženom, pa je kao takva i iskusna u životu te žurim da vidim šta će reći)." Rekao je: "Pa zašto nisi (oženio) djevojku (da ti) zabavljaš nju, ("leibe": igrati se; zabavljati, jer je svaka igra pomalo i zabava.) a (ona da) zabavlja tebe?" Rekao sam: "Zaista je moj otac umro i ostavio je kćeri pa sam htio da vjenčam (oženim) ženu (koja) je već iskusila (život), prošao je od nje (muž, ili: prošao je od nje mladalački dio života)." Rekao je: "Pa to je (pametno)." Pa pošto smo stigli (u) Medinu, rekao je: "O Bilale, isplati mu (dugovanje, dug) i povećaj mu (i daj mu i više)." Pa je dao njemu četiri zlatnika i povećao mu je karat.

(Smatra se da je tada u narodu bio poznat običaj da se dadne više jedan karat.)

Rekao je Džabir: Neće se rastaviti (rastati od) mene povećanje (višak) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa ne rastavljaše se (taj) kirat (karat od) kožne kese (ili: korica sablje) Džabira, sina Abdullaha.

GLAVA

opunomoćstva žene vođu (rukovodioca) u sklapanju braka.

189

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ebu Hazima, od Sehla, sina Sada, rekao je:

Došla je (jedna) žena k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekla: "O poslaniče Allaha, zaista ja sam već poklonila tebi od svoje osobe (tj. poklanjam sebe tebi)." Pa je rekao (jedan) čovjek: "Vjenčaj mi je." Rekao je: "Već smo vjenčali tebi nju sa (onim, tj. zbog onoga, na osnovu onoga) što je sa tobom (što znaš) od Kur'ana."

GLAVA:

Kada je opunomoćio (jedan čovjek drugog nekog) čovjeka pa je ostavio opunomoćnik (jednu) stvar (nešto) pa je dozvolio (ili darovao) njemu opunomoćitelj (davalac punomoći), pa ono (pa to) je dozvoljeno. Iako je pozajmio njemu do imenovanog roka, dozvoljeno je.

A rekao je Usman, sin Hejsema, Ebu Amr: pričao nam je Avf od Muhameda, sina Sirina, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Opunomoćio je mene poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za čuvanje milostinje ramadana (tj. da čuvam milostinju za mršenje - sadakul-fitr, sadakatul-fitr koju je narod donio u naravi, hrani da se podijeli među

190

siromašne), pa je došao meni (jedan, neki) dolazač (tj. došao mi je neko nepoznat) pa je počeo (da) sipa od hrane (sebi, tj. da grabi sebi sa hrpe koju čuvam). Pa sam uzeo (tj. uhvatio) njega i rekao sam: "Tako mi Allaha zaista svakako ću dignuti (tj. predvesti, odvesti) tebe k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Rekao je: "Zaista ja sam potreban (tj. siromašan) i na mene (na meni, na mome teretu) je obitelj (ukućani) i za mene je (tj. u mene ima za ovom hranom) žestoka potreba." Rekao je: Pa sam pustio njega. Pa sam osvanuo, pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "O Ebu Hurejrete, šta je učinio tvoj zarobljenik sinoć (ili: noćas)?" Rekao je: Rekao sam: "O poslaniče Allaha, tužio se (na) žestoku potrebu i obitelji (ukućane) pa sam se smilovao njemu, pa sam pustio njegov put (pa sam ga pustio)." Rekao je: "Zar ne (tj. Pazi)! Zaista on je već lagao tebi, a vratiće se (ponovno, doći će opet)." Pa sam saznao da će se on vratiti zbog govora poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista on će se vratiti." Pa sam zasjeo njemu (tj. napravio sam mu zasjedu, stupicu). Pa je došao (da) sipa od hrane, pa sam uzeo njega pa sam rekao: "Zaista svakako ću dignuti tebe k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Rekao je: "Pusti me, pa (jer) sam zaista ja potreban i na meni su obitelji, neću se vratiti." Pa sam se smilovao njemu pa sam pustio njegov put (tj. sklonio sam mu se s puta). Pa sam osvanuo pa je rekao meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "O Ebu Hurejrete, šta je učinio tvoj zarobljenik?" Rekao sam: "O poslaniče Allaha, tužio se (na) žestoku potrebu i obitelji, pa sam se smilovao njemu, pa sam pustio njegov put (tj. pa sam ga pustio)." Rekao je: "Zar ne! (tj. Pazi!) Zaista on je već slagao (lagao) tebi, a povratiće se." Pa sam zasjeo njemu treći (puta). Pa je došao (da) sipa od (te) hrane, pa sam uzeo njega pa sam

191

rekao: "Zaista svakako ću dignuti tebe k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i ovo je zadnji (od) tri puta (što) zaista ti tvrdiš (da) se nećeš vratiti, zatim se vraćaš." Rekao je: "Pusti me, poučiću te riječi (takve da) će okoristiti tebe Allah sa njima." Rekao sam: "Šta je ono (tj. Šta je to, kakve su to riječi)?" Rekao je: "Kada si se sklonio (došao) k tvojoj (svojoj) postelji, pa pročitaj (prouči, izgovori iz Kur'ana) odlomak prijestolja (Ajetul-kursiju): "Allah je (takav da) nema božanstva osim On, Živi, Vječni Uzdržavalac...." (tako) da završiš (taj) odlomak, pa (jer) zaista ti (ćeš se naći u takvom položaju da) će neprestano biti nad tobom od Allaha čuvar i neće se približiti nikako tebi satana do (da) osvaneš (dok ne osvaneš, ili:) (tako) da ćeš osvanuti (u takvom položaju)." Pa sam pustio njegov put (tj. Pa sam ga pustio). Pa sam osvanuo pa je rekao meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Šta je učinio tvoj zarobljenik sinoć (noćas)?" Rekao sam: "O poslaniče Allaha, tvrdio je da će on poučiti mene riječi (takve da) će okoristiti mene Allah sa njima, pa sam pustio njegov put (pa sam ga pustio)." Rekao je: "Šta su one (tj. Koje su to riječi)?" Rekao sam: Rekao je meni: "Kada si se sklonio (tj. Kada se skloniš, dođeš) k tvojoj (svojoj) postelji, pa čitaj (prouči, izgovori iz Kur'ana) odlomak prijestolja od njegovog početka (tako) da dovršiš (do kraja): "Allah je (takav, ili: taj da) nema božanstva osim On, Živi, Vječni Uzdržavalac....". I rekao je meni: "Neprestano će nad tobom (biti) od Allaha čuvar i neće se približiti tebi satana (tako) da ćeš osvanuti." A bili su (drugovi Muhameda a.s.) najpohlepnija stvar na dobro (pohlepni da čine dobro). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zar ne (Pazi)! Zaista on je već istiniti bio tebi (rekao ti je istinu), a on je lažov. Znaš (li) kome govoriš (tj. s kim razgovaraš, s kim si razgovarao) za vrijeme tri (ima tri

192

noći), o Ebu Hurejrete?!" Rekao je: "Ne." Rekao je: "To (ti) je satana (To je bio satana)."

(Ovaj hadis se ponavlja na više mjesta u Buhariji, a ovdje je naveden zbog toga što je Ebu Hurejrete kao čuvar, koji je sličan opunomoćniku, zastupniku, dozvolio kradljivcu da uzme hrane sa hrpe, pa je poslije toga tu dozvolu Ebu Hurejreta odobrio prećutno Muhamed a.s. u toku razgovora sa Ebu Hurejretom.)

GLAVA:

Kada je prodao opunomoćnik stvar pokvareno (tj. na neispravan način prodavanja), pa njegova prodaja je odbijena (tj. bezvrijedna, ne važi).

PRIČAO NAM JE Ishak, pričao nam je Jahja, sin Saliha, pričao nam je Muavijete, on je sin Sellama, od Jahja-a (sina Ebu Kesira), rekao je: čuo sam Ukbeta, sina Abdul-Gafira da je on čuo Ebu Seida Hudriju, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Došao je Bilal k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, sa okruglim (žutim) datulama (tj. Donio je okruglih datula - bernijun je jedna od najboljih vrsta datula, žute su i okrugle), pa je rekao njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Otkuda je ovo?" Rekao je Bilal: "Bile su kod nas loše datule, pa sam prodao od njih dva sa'a za sa' (ovih dobrih datula) zato (da Bilal) nahrani Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kod toga: "Uh! Uh! Vrelo kamate! Vrelo kamate!

193

(Tj. To je čista kamata! Čista kamata! "Ajnun" znači i vrelo, kao što znači i oko, organ vida.)

Ne čini (to tako), ali kada si htio (tj. kada hoćeš) da sebi kupiš (dobrih datula), pa prodaj datule (loše) za drugu prodaju (tj. za nešto drugo kao pšenicu i slično), zatim kupi sebi (dobre datule) za njega (za žito koje si dobio za loše datule)."

GLAVA

opunomoćstva u zakladi (vakufu) i njenom trošenju, i da nahrani (opunomoćnik zaklade) prijatelja svoga i (da) jede sa poznatim (tj. običnim, pristojnim načinom naplaćujući svoj trud).

(Riječi "ve nefekatihi" prema komentatorima treba prevoditi: i njegova trošenja, a to znači: i trošenja opunomoćnika iz zaklade, vakufa. Na to upućuje prethodna riječ opunomoćstvo. Prema tome mora da se kaže u prevodu ovako: GLAVA opunomoćstva u zakladi i njegova trošenja, i da nahrani....).

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Sufjan od Amra, rekao je (Amr) u (tj. o) milostinji Umera, bio zadovoljan Allah od njega, (radi se o zakladi, vakufu Umera, a ne običnoj milostinji):

Nije na upravljača (zaklade, vakufa nikakav) grijeh da jede i daje jesti prijatelju nezakorijenjenu imanjem (tj. prijatelju koji nema kakvog glavnog, korjenitog imanja - nije grijeh da da, dadne takvom prijatelju od prihoda vakufa, a i da sam troši od vakufa na se - to je smisao riječi " da jede i dadne jesti "). Pa je bio

194

Ibnu Umer, on (taj koji) upravlja milostinjom Umera, poklanja (tj. poklanjajući Ibnu Umer) ljudima od stanovnika Meke (što) odsijedaše na njih (kod njih Ibnu Umer).

GLAVA

opunomoćstva u kaznama.

PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, izvijestio nas je Lejs od Ibnu Šihaba, od Ubejdulaha, od Zejda, sina Halida, i Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"I porani, o Unejse, na ženu ovoga (tj. ženi ovoga), pa ako je priznala (tj. ako prizna preljub), pa kamenuj nju (kamenuj je)."

PRIČAO NAM JE Ibnu Selam, izvijestio nas je Abdulvehab Sekafija od Ejuba, od Ibnu Ebu Mulejketa, od Ukbeta, sina Harisa, rekao je:

Doveo se (Doveden je) Nuajman, (bivši dovedeni uhvaćen opojno piće) pijući (tj. doveden je pjan) pa je zapovjedio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (svakom onome) ko je bio u kući da udaraju (pijanoga). Rekao je: Pa sam bio ja u (grupi onih) ko je udarao njega, pa smo udarali njega sa obućama i granama (palmi).

GLAVA

195

opunomoćstva u devama za žrtvovanje i njihovog obavezivanja (obavezivanja prema njima - devama, tj. njihovog čuvanja).

PRIČAO NAM JE Ismail, sin Abdullaha, rekao je: pričao mi je Malik od Abdullaha, sina Ebu Bekra sina Hazmam, od Amrete, kćeri Abdurahmana, da je ona izvijestila njega (da) je rekla Aiša, bio zadovoljan Allah od nje:

Ja sam sukala ogrlice žrtvene životinje poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa moje (tj. sa svoje) dvije ruke, zatim je ogrličio njih (tj. zatim je stavio ogrlice njima, žrtvenim devama) poslanik, Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa svojim dvjema rukama, zatim je poslao njih sa mojim ocem. Pa nije bila zabranjena na poslanika (tj. poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (nijedna) stvar (što) je dozvaljao (dozvoljavao) nju Allah njemu dok se zaklala žrtvena životinja (deva).

(Slanje deva po nekom je odmah i opunomoćenje, a stavljanje sobom ogrlica je teahud - obaveznost, čuvanje, tj. lična briga i pažnja prema žrtvenim devama.)

GLAVA:

Kada je rekao čovjek svome opunomoćniku: "Stavi ga gdje je - pokazao tebi Allah", a rekao je opunomoćnik: "Već sam čuo šta si rekao."

PRIČAO MI JE Jahja, sin Jahjaa-a, rekao je: čitao sam na Malika (tj. čitao sam Maliku) od Ishaka, sina

196

Abdullaha, da je on čuo Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori:

Bio je Ebu Talhate najmnogobrojniji (od svih) Pomagača u Medini imanjem (tj. bio je najimućniji u Medini), i bio je najdraži (od) njegovih imanja njemu (doslovno: k njemu vrt koji se zvao) Biruha', a bila je (ta zemlja, bašča) stajačica prema bogomolji (tj. nalazila se preko puta bogomolje Vjerovijesnika a.s.). I bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) ulazi (u) nju i pije od lijepe (dobre) vode u njoj. Pa pošto je sašlo: "Nećete postići dobročinstvo do (da) trošite (tj. dijelite) od (onoga) što volite.....", ustao je Ebu Talhate k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "O poslaniče Allaha, zaista Allah, uzvišen je, govori u Svojoj knjizi: "Nećete postići dobročinstva do (da) trošite od (onog) što volite....", a zaista najdraži (od) mojih imanja k meni je Biruha', i zaista ona (ta bašča, zemlja) je milostinja radi Allaha (u Ime Allaha), nadam se njezinom dobročinstvu i njezinoj pohrani kod Allaha, pa stavi nju, o poslaniče Allaha, gdje si htio (tj. gdje hoćeš, u što god ti hoćeš, neka od sada služi i koristi se)." Pa je rekao (Muhamed a.s.): "Bravo! (Hah! Tj. Vrlo dobro!) To je idući (putujući u dobro, tj. napredujući, rastući) imetak! To (ili: To ti) je idući imetak (ili: iduće imanje)! Već sam čuo šta si rekao u njoj (o njoj, u vezi nje, te bašče, zemlje), i vidim (tj. mislim) da je učiniš (da dadneš na korišćenje nju) u najbliže (među najbliže rođake)." Rekao je: "Činim (ili: Učiniću to), o poslaniče Allaha!" Pa je razdijelio nju Ebu Talhate u (ili: na) svoje najbliže i svoje stričeviće. Slijedio je njega (Jahja-a) Ismail od Malika. A rekao je Revh od Malika: "..... unosan (koristan, tj. To je unosan imetak, koji daje ćar)."

197

GLAVA

opunomoćstva povjerljivog (lica) u blagajni (riznici, magazi, pohrani, ostavi) i slično njoj.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ala'a, pričao nam je Ebu Usamete od Burejda, sina Abdullaha, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Povjerljivi blagajnik koji troši, a ponekad (ili: a možda) je rekao: koji daje, što se zapovjedilo (njemu) za njega (da utroši, ili dadne) potpuno obilno, dobra (tj. raspoložena) je njegova duša (ili: osoba, kada uručuje) k (onome) koji je (taj što mu) se zapovjedilo za njega - (taj takav blagajnik) je jedan (od) dvojice milodarivalaca.

(Jedan milodarivalac je vlasnik imanja koji je zapovjedio da se nekom dadne milostinja iz njegove imovine, a drugi milodarivalac je takav blagajnik koji na opisani način izvrši zapovjed vlasnika na opisani način.)

U IME ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

Šta je došlo o oranju i napoličarenju (tj. Šta je došlo u vezi oranja i davanja u napoličarstvo - a to znači davanja zemlje drugome da je sije uz pogodbu da onaj ko primi da sije zemlju, dadne vlasniku polovinu, ili trećinu i slično, usjeva koji dobije sa te zemlje).

(Razlika je dati zemlju na sijanje za novac i za dio usjeva. Prvi način sprva nepoznat, a drugi način mnogi pravnici-fakihi smatraju da nije dozvoljen. Među te pravnike spada

198

i Ebu Hanife i Šafija. Neki taj način drugi dozvoljavaju bezuvjetno, a neki pod izvjesnim uvjetima i uslovima. To je kratko objašnjenje o tome pitanju. Opširnije se to može upoznati na osnovu komentatorskih objašnjenja uz ove hadise, koja se neće u ovom prevodu navoditi, i na osnovu pravnih djela pojedinih mezheba. Riječ "muzareatun" prevodiće se dalje sa izrazom napoličarenje, a pod tim izrazom se treba uvijek razumjevati da se tu radi o davanju zemlje na sijanje na polovinu, trećinu ili četvrtinu dobijenog ploda sa zemlje.)

GLAVA

vrijednosti sijanja (usjeva, žitarica sobom) i sađenja (voća, stabala) kada se jelo od njega (tj. kada se jede od usjeva i voća) i (GLAVA) Njegovog govora, uzvišen je: "Pa zar ste vidjeli (tj. mislili o onome) što orete? Da li ste vi sijali njega ili smo Mi sijači (tj. Da li vi dajete moć nicanja njemu ili Ja to dajem)? Da hoćemo, zaista bi Mi učinili njega olupinom (satrvenim ostatcima).....".

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Ebu Avanete. - H - A pričao mi je Abdurahman, sin Mubareka, pričao nam je Ebu Avanete od Katadeta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Nema od muslimana (nijednog da) zasadi sad (voća) ili usije usjev (žitarice), pa jede od njega ptica, ili čovjek ili životinja (marva, stoka, a da će drukčije biti) osim (tako da) je bila (tj. da će biti) njemu za njega milostinja." A rekao je nama Muslim: pričao nam je

199

Eban, pričao nam je Katadete, pričao nam je Enes od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

GLAVA

(onoga) što (je takvo da ga) se čuva (da se na oprezu) od posljedica bavljenjem sa oruđem sijanja, ili prelaženja granice koja (je ta što) se zapovjedilo za nju (za granicu do koje se treba baviti zemljoradnjom).

(Pošto navedeni hadis u prošloj glavi sadrži pohvalu zemljoradnje, a hadis koji će se navesti u ovoj glavi sadrži pokuđenost zemljoradnje - to Buharija želi da dovede u sklad ta dva suprotna stava svojom navedenom napomenom u naslovu ove glave. Neki su to još opširnije pokušali da tumače. Jedni kažu: biti toliko zauzet i zaokupljen zemljoradnjom da čovjek napusti i zaboravi na svoje dužnosti i obaveze vjerske i građanske - to donosi poniženje i zbog toga je zemljoradnja na takav način pokuđena. Drugi kažu: zemljoradnja je pokuđena u pograničnom pojasu gdje neprijatelj vreba. Treći kažu: zemljoradnja je pokuđena zbog toga što slabi ili umanjuje borbenost, a to prouzrokuje poniženje kao što je bio slučaj sa zemljoradnicima u feudalno doba kada su doživljavali velika poniženja.)

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Abdullah, sin Salima, Himsija, pričao nam je Muhamed, sin Zijada, Elhanija od Ebu Umameta Bahilije, rekao je, a vidio je ralo (plug) i (još jednu) stvar od oruđa oranja pa je rekao: čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

200

"Neće unići (ili: Ne ulazi) ovo (u) kuću naroda (drukčije) osim (tako da) se uvelo (tj. da se uvede, unese, pomiješa u) nju poniženje." Rekao je Muhamed (sin Zijadov): A ime Ebu Umameta je Sudejj, sin Adžlana.

(Veli se za Ebu Umameta da je zadnji drug Muhameda a.s. koji je umro u Siriji u svojoj devedeset i jednoj godini života.)

GLAVA

uzimanja (držanja) psa zbog oranja (tj. zbog usjeva, pa bilo da on vuče plug, ili da on samo čuva usjeve od kradljivaca i štetočina divljih životinja).

PRIČAO NAM JE Muaz, sin Fedaleta, pričao je nama Hišamo od Jahja-a, sina Ebu Kesira, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko je uhvatio (tj. Ko drži kakvog) psa, pa zaista ono okrnjuje se svaki dan od njegova posla karat (nagrade, sevaba, sevapa - ako drži, ima kakvog drugog psa) osim psa oranja ili stoke (tj. ili psa koji mu čuva stoku, sitno blago: ovce i koze)." Rekao je Ibnu Sirin i Ebu Salih od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:

201

"..... osim psa brava, ili oranja ili lova." A rekao je Ebu Hazim od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "..... psa lova ili stoke (blaga na paši)."

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Jezida, sina Husajfeta, da je Saib, sin Jezida, pričao njemu da je on čuo Sufjana, sina Ebu Zuhejra, čovjeka iz (plemena) Ezdu Šenueta, a bio je od drugova Vjerovijesnika, pomilovao gaAllah i spasio, rekao je: čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Ko je uzeo sebi (tj. Ko sebi uzme) psa (koji je takav da) ne koristi njemu (za) usjev, a ni vime (tj. a ni za stoku), okrnjuje se svaki dan od njegova posla karat." Rekao sam: "Ti (li) si čuo ovo od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Rekao je: "Da, tako mi Gospoda ove bogomolje."

GLAVA

upotrebljavanja krava za oranje.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Sada, rekao je: čuo sam Ebu Selemeta od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Dok je (jedan) čovjek jahač (bio, tj. Dok je jašio, jahao) na (jednoj) kravi, obazrijela se (krava) k njemu pa je rekla: "Nisam se stvorila (Nisam stvorena) za ovo (za jašenje, jahanje, nošenje tovara), stvorila sam se (stvorena sam) za oranje." Rekao je: "Vjerovao sam u njega (tj.

202

Vjerujem ovo da je krava progovorila - to kaže Muhamed a.s. za sebe: Vjerujem) ja, i Ebu Bekr i Umer. I uzeo je vuk ovcu, pa je slijedio nju pastir pa je rekao vuk: "Ko će za nju (da se brine na) dan zvijeri, dan (kada) nema (tj. neće biti) pastira za nju (drugoga) osim mene." Rekao je (Muhamed a.s.): "Vjerovao sam u njega (tj. Vjerujem to da je bilo) ja, i Ebu Bekr i Umer." Rekao je Ebu Selemete: A nisu njih dva (Ebu Bekr i Umer) tada u narodu (tj. nisu se nalazili tude kada je to Muhamed a.s. pričao i njih spominjao).

(Ovaj izraz jevmessebui - dan zvijeri, dan lava, tumače na više načina: dan kad je zgrabi lav, pa ti, čobane, nećeš smjeti ići za njom nego ja, nastojeći da se dočepam onoga što iza lava ostane; dan pobuna, građanskih ratova kada ljudi napuste ovce učestvujući u borbama pa vuk jedino bude vodio brigu o ovcama; dan predislamskog praznika koji su Arapi svake godine slavili i tom prilikom ne bi niko vodio računa o ovcama. Jedni opet kažu da taj izraz treba čitati jevmesseb'i pa kažu da to znači mjesto gdje će se ljudi skupiti poslije proživljenja na sudnjem danu. Ima još nekih tumačenja, ali ova nabrojana su najviše spominjana. U daljem tekstu neće se više davati ovo objašnjenje uz ovaj izraz ako opet negdje naiđe.)

GLAVA:

Kada je rekao (vlasnik palmi nekom drugome): "Budi dosta meni (za) trud palmi (za trud radova i poslova oko palmi) ili (drugog voća) osim njih, a udružićeš mene u plodu (tj. a plod od stabla ćemo oba uživati)."

PRIČAO NAM JE Hakem, sin Nafi'a, izvijestio nas je Šuajb, pričao nam je Ebu Zinad od Aaredža, od

203

Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekli su Pomagači Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio:

"Razdijeli među nas i među našu braću (tj. pobratime, a misli se na Muhadžire) palme."

(Misli se na palme čiji su vlasnici bili Pomagači koji su se htjeli odreći vlasništva nad nekim dijelovima svojih voćnjaka i zemlje u korist Muhadžira.)

Rekao je: "Ne." Pa su rekli (Pomagači Muhadžirima): "Budite dosta nama (za) trud, a udružićemo vas u plod." Rekli su (Muhadžiri): "Čuli smo i pokorili smo se (tj. Čujemo i pokoravamo se)."

(To znači: "Pristajemo da vam radimo o palmama, a da nam zato dadnete plodova od palmi.")

GLAVA

sječa stabala i palmi.

A rekao je Enes: Zapovjedio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za palme pa su se posjekle (pa su sasječene).

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Džuvejrijete od Nafi'a, od Abdullaha (sina Umerova), bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on spalio palme Nedirovića i posjekao (sasjekao njihova stabla), a ona je Buvejra (tj. i ova dogodovština je poznata pod imenom Buvejra, jer se dogodila u mjestu Buvejri u području

204

Nedirovića), i za nju govori Hassan (tj. i o njoj govori muslimanski pjesnik Hassan u ovom stihu):

"I lak je na velikaše Luejjevića Požar u Buvejri raširen."

(Tj. Lako je pao na velikaše, vođe Luejevića rašireni, razbuktati požar u Buvejri. Luejevići su vođe Kurejševića, jer se je jedan od daljih predaka plemena Kurejševića zvao Luejj. Prije borbe zvane Handek Nadirovići su bili sklopili ugovor sa Muhamedom a.s. Međutim, kada su idolopoklonici iz Meke na čelu sa bezbožnim vođama iz Kurejševića došli i opsjeli Medinu, Nedirovići su po nagovoru tih vođa, velikaša Kurejševića raskinuli ugovor sa muslimanima i pridružili se idolopoklonicima u opsijedanju Medine. Kad opsjedanje ne uspje i kad se idolopoklonici sa vođama Kurejševićima vratiše u Meku, muslimani za odmazdu popale Nedirovića palme zbog kršenja ugovora. Taj požar je pogodio Nediroviće, a nije pogodio vođa bezbožnih Kurejševića koji navedoše Nediroviće da prekrše ugovor. Zato pjesnik i kaže: "I lak je velikašima, vođama Luejevića rašireni požar u Buvejri.")GLAVA.

PRIČAO NAM JE Muhamed, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Jahja, sin Seida, od Hanzaleta, sina Kajsa, Ensarije, čuo je Rafi'a, sina Hadidža, rekao je:

Bili smo najmnogobrojniji stanovnici Medine sjetvenom površinom (ili: sijanjem, tj. Imali smo najviše njiva za sijanje, ili: Najviše smo sijali od svih drugih), (i) iznajmljivasmo (tj. davasmo u zakup) zemlju za stranu (jedan određeni dio kraj komada) od nje (zemlje)

205

imenovan za gospodara zemlje (tj. tog komada, parcele zemlje koja se iznajmljuje).

(To znači: jednu njivu bi izdali pod zakup tako da bi se označio dio te njive sa kojeg prihod treba dati vlasniku, a prihod sa ostalih dijelova njive pripao bi onom ko je obrađivao njivu. Nije se, dakle, radilo tako da bi se prihod sa cijele njive sabrao na jednu hrpu, gomilu pa se jedan dio davao vlasniku, a jedan onom ko je obrađivao zemlju te godine.)

Rekao je (Refi', sin Hadidža dalje): Pa od (onoga) što (se događalo je bilo i to da) se pogodi taj (određeni dio vremenskom nepogodom mnogo puta), a spasi se zemlja (tj. ostali dio njive); i od (onoga) što se pogodi zemlja (tj. ostali dio njive nevremenom), a spasi se taj (dio zemlje, njive što je određen njegov prihod vlasniku).

(Tj. Nekad bi oluja i nepogoda zadesila onaj dio njive sa kojeg je prihod trebao da dospije vlasniku, a nekad obratno: onaj sa kojeg je prihod trebao dospjeti onome koje uzeo u zakup zemlju, njivu. U takvim slučajevima jedna strana uvijek bivaše sasvim lišena ili oštećena.)

Pa se zabranilo nama (takvo poslovanje, takvo davanje zemlje u zakup, kaže Rafi', sin Hadidža). A što se tiče zlata i srebra, pa nije bilo tada.

(Tj. Tada nije bilo običaja da se za zlato i srebro - a to će reći za novac - zemlja iznajmljuje, daje u zakup, a ne da nije bilo zlata i srebra. Naprotiv tada nije bilo papirnog novca nego jedino srebreni i zlatni novac. Već je na stotinu i desetoj strani napomenuto da sprva, tj. u prvo

206

vrijeme Islama nije bio poznat način davanja zemlje na sijanje za novac.)

GLAVA

napoličarenja za pola (na polovinu) i slično njemu (nekom iznosu, kao na trećinu, na četvrtinu itd.).

A rekao je Kajs, sin Muslima, od Ebu Džafera, rekao je: Nema u Medini porodica kuće seobe (tj. nije bilo u Medini nijednoga izbjeglice iz Meke da je postupao drukčije) osim (tako da) siju na trećinu i četvrtinu (članovi svake izbjegličke porodice zemlju starosjedioca, zvanih Pomagači). I napoličario je Alija, i Sad, sin Malika, i Abdullah, sin Mesuda, i Umer, sin Abdulaziza, i Kasim, i Urvete, sin Zubejra, i ukućani (familija) Ebu Bekra, i ukućani Umera, i ukućani Alije i Ibnu Sirin. A rekao je Abdurahman, sin Esveda: Udruživah Abdurahmana, sina Jezida u sijanju. A postupao je Umer sa ljudima na (ovakav način): ako je Umer donio sjeme (za sijanje) od sebe (tj. ako je uz svoju zemlju dao još i sjeme od sebe), pa njemu je polovina (prihoda od te zemlje, a polovina onome ko je obrađivao sa svojim plugom, i ostalim oruđem, i radnom snagom i svojom teglećom marvom); a ako donesu (oni) sjeme, pa njima je toliko (prihoda). A rekao je Hasen: Nema štete (grijeha) da bude zemlja za jednoga (tj. jednoga od) njih dvojice, pa (da) troše njih dva skupa (na obradu te zemlje) pa što je izašlo (tj. pa što nikne, što bude prihoda od nje), pa ono je među njima dvojicom (tj. pripada obojici). A vidio (tj. smatrao) je to Zuhrija (kao dozvoljeno). A rekao je Hasen: Nema štete da se bere (trga) pamuk na polovinu. A rekao je Ibrahim, i Ibnu Sirin, i Ata', i Hakem, i Zuhrija i Katadete: Nema štete da

207

dadne odjeću (tj. platno za odjeću da mu se tkaje, otka) za trećinu (tj. na trećinu), ili četvrtinu ili slično njemu. A rekao je Mamer: Nema štete da bude stoka (blago) na trećinu ili četvrtinu do imenovanog roka.

(Veli se da to znači: Nema štete, grijeha da se stoka iznajmi na trećinu itd. A Ajnija kaže da to nije dozvoljeno po hanefijskom mezhebu.)

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Munzira, pričao nam je Enes, sin 'Ijada, od Ubejdulaha, od Nafi'a, da je Abdullah, sin Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, izvijestio njega od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, postupio je (Muhamed a.s.) sa Hajberom (nagodivši se sa njegovim stanovnicima) za polovinu (onoga) što izlazi iz nje od ploda ili usjeva. Pa davaše svojim ženama stotinu veskova: osamdeset veskova datula i dvadeset veskova ječma (od te polovine prihoda iz Hajbera). Pa je razdijelio (u svoje vrijeme) Umer Hajber (hajbersku zemlju), pa je stavio na izbor ženama Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da dadne odsjeći (da dodijeli u leno, u posjed) njima od vode i zemlje (Hajbera po određeni dio), ili da sprovodi njima (i dalje davanje gotovih prihoda u naravi: datula i ječma). Pa od njih (je neko bio taj) ko je odabrao sebi zemlju, a od njih (je neko bio taj) ko je odabrao sebi veskove. A bila je Aiša odabrala sebi zemlju.

(Vesk ili visk jedan iznosi šezdeset saova, a sa' je 3,34 kg.).

GLAVA:

208

Kada nije uslovio (uvjetovao sebi vlasnik zemlje) godina (tj. određeni broj godina) u napoličarenju.

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja, sin Seida, od Ubejdulaha, pričao mi je Nafi' od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Postupio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (sa) Hajberom za polovinu (onoga) što izlazi iz nje (zemlje) od ploda ili usjeva (da im ostavi zemlju da je obrađuju sebi).

GLAVA.

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, rekao je Amr: rekao sam Tavusu:

"Da si ostavio (napustio) napoličarenje (takvo gdje sjeme za sijanje zemlje ne daje vlasnik nego onaj ko uzima zemlju od vlasnika na sijanje), pa (tj. jer) oni tvrde da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio njega (tj. takvo napoličarenje)." Rekao je: "O Amre, zaista ja dajem njima i učinim nepotrebnim njih (tj. učinim imućnim njih, jer ipak siromašni i na taj način zarade sebi toliko da nisu potrebni, da nisu siromašni), a zaista najznaniji (od) njih je izvijestio mene - misli (na) Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice - da Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, nije zabranio njega (ovaj način napoličarenja), ali (tj. nego) je rekao: "Da daruje (besplatno zemlju na sijanje) jedan (od) vas svome bratu, bolje mu je od (toga) da uzme na njega (tj. nego da uzima od njega) poznati porez (tj. određeni porez, određenu nagradu)."

209

(Smatra se da nije s time zabranjeno napoličarenje ako je rečeno da je bolje dati nekome da sije zemlju besplatno. Ovdje treba uočiti, uvidjeti da postoje dva izraza za pojam napoličarenja: "muzareatun" i "muhaberetun". Oba izraza imaju isto značenje s tom razlikom što "muzareatun" znači napoličarenje u kojem vlasnik zemlje dadne u zakup zemlju i još sjeme od sebe koje će posijati u tu zemlju onaj ko prima u zakup zemlju, a "muhaberetun" je napoličarenje gdje vlasnik ne daje sjemena, nego onaj ko uzimanje od vlasnika na sijanje zemlju, on od sebe dadne sjeme, sije svoje sjeme. Upravo ovaj način neki nisu dozvoljavali, čak je i među ashabima vladala podjeljenost u ovome pitanju. Rafi', sin Hadidža, Sabit, sin Dahaka, i Džabir, sin Abdullaha nisu nikako odobravali muhaberu, a Ibnu Abas i još neki su je odobravali. Neki islamski pravnici ne odobravaju ni muhaberu ni muzareu, tj. ni jedan ni drugi način napoličarenja.)

GLAVA

napoličarenja sa Židovima.

PRIČAO NAM JE Ibnu Mukatil, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Ubejdulah od Nafia, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, dao Hajber Židovima na (to) da rade nju (zemlju Hajbera) i siju nju, a njima je polovina (onoga) što izlazi iz nje.

GLAVA

(onoga) što se mrzi od uslova u napoličarenju.

210

PRIČAO NAM JE Sadekate, sin Fadla, izvijestio nas je Ibnu Ujejnete od Jahja-a, čuo je Hanzaleta Zurekiju od Rafi'a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Bili smo najmnogobrojnija porodica Medine njivom (tj. najviše smo imali njiva), i bio je (običaja) jedan (od) nas (da) iznajmljuje svoju zemlju pa rekne: "Ovaj komad je za mene (meni), a ovaj je za tebe (tebi)." Pa možda (tj. ponekad) istjera ovaj(komad njive usjev, tj. rod), a ne istjera ovaj. Pa je zabranio njima (to) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio.

GLAVA:

Kada je sijao sa imanjem (ili: imanje) naroda (tj. ljudi) bez njihove dozvole, a bilo je to dobrota (tj. dobro) za njih.

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Munzira, pričao nam je Ebu Damrete, pričao nam je Musa, sin Ukbeta, od Nafia, od Abdullah, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Dok tri osobe idu (tj. putovaše jednom prilikom), uzela (uhvatila) ih je kiša, pa su se sklonili k (jednoj) pećini u (jednom) brdu. Pa se skrhala (tj. pa je pala) na usta (tj. na ulaz) njihove pećine (jedna) stijena od (toga) brda pa se sklopila nad njima. Pa je rekao neki njih nekom: "Pogledajte poslove (što) ste uradili njih (ali) dobre (poslove) radi Allaha, pa zovite (tj. molite) Allaha s njima, možda On (da) raspukne (tj. otkloni) nju od vas." Rekao je jedan (od) njih: "Bože moj, zaista ono bila su za

211

mene (tj. u mene) dva sijeda stara roditelja, a za mene (tj. u mene) su malena djeca, napasah (stoku) na njih (tj. za njih da ih hranim). Pa kada sam (tj. kada bih pred veče) došao na njih (tj. njima), pomuzao sam (pomuzao bih stoku) pa bih počeo sa moja (svoja) dva roditelja (da) napojim njih dvoje prije mojih (svojih) sinova. I zaista ja sam okasnio jednoga dana pa nisam došao (rano nego) čak sam omrknuo. Pa sam našao njih dva (da) su njih dva zaspala. Pa sam pomuzao kao što muzah, pa sam stao kod glava njih dvoje, mrzim (mrzeći) da probudim njih dvoje, a mrzim da napojim djecu (prije njih), a djeca jauču kod moje dvije noge dok se (tako) rodila zora. Pa ako znadijaše (Ti) da sam ja učinio njega (ovo djelo radi) traženja sebi Tvoga Lica, pa raspukni (rastupi) za nas (jednu) pukotinu (da) vidimo od nje nebo (iz nje nebo)." Pa je raspuknuo Allah pa su vidjeli nebo. A rekao je drugi: "Bože moj, zaista ona (tj. ono) bila je za mene (u mene) kći strica, volio sam je kao najžešće (najjače) što vole ljudi žene. Pa sam tražio od nje, pa nije htjela (drukčije nego) dok donesem njoj stotinu zlatnika. Pa sam tražio dok sam (dok nisam) sakupio njih. Pa pošto sam pao među njezine dvije noge, rekla je: "O robe Allaha, čuvaj se Allaha, i ne otvaraj prstena (pečata djevičanstva drukčije) osim sa njegovim pravom (osim sa sklapanjem braka)." Pa sam ustao (okanuo se, odustao od svoje namjere). Pa ako znadijaše da sam ja učinio njega (radi) traženja sebi Tvoga Lica, pa raspukni od nas (jednu) pukotinu." Pa je raspuknuo. A rekao je treći: "Bože moj, zaista ja sam unajmio (jednoga) najamnika (nadničara) za ferek pirinča (da mi radi). ("Ferek" je tri "sa'a".) Pa pošto je svršio (završio, izvršio) svoj posao, rekao je: "Daj mi moje pravo!" Pa sam izložio na njega (tj. ponudio mu pirinač) pa nije želio njega (tj. pa ga nije htio primiti). Pa sam neprestano sijao njega (taj pirinač) dok sam sakupio

212

od njega krave i njihovog pastira. Pa je (jednoga dana) došao meni pa je rekao: "Čuvaj se Allaha (i daj mi moju nadnicu)!" Pa sam rekao: "Idi k tim kravama i njihovim pastirima, pa uzmi (jer je to sve tvoje)." Pa je rekao: "Čuvaj se Allaha, i ne ismijavaj se sa mnom!" Pa sam rekao: "Zaista ja se ne ismijavam s tobom, pa uzmi (sve to)!" Pa je uzeo njega (tj. sve to imanje koje se sastojalo od marve, krupne stoke). Pa ako znadijaše (Ti) da sam ja učinio to (radi) traženja sebi Tvoga Lica, pa raspukni (još ono) što je ostalo (od stijene na ulazu u pećinu da možemo izaći)." Pa je raspuknuo (otklonio) Allah.

Rekao je Ebu Abdullah: A rekao je Ibnu Ukbete od Nafi'a: "Pa sam trčao (nastojao dok sam sakupio stotinu zlatnika)."

(Dakle mjesto riječi "fe begajtu..." upotrebio je riječi u pričanju riječi "fe seajtu...".)

GLAVA

zaklada (vakufa od strane) drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i (GLAVA) zemlje poreza i (GLAVA) njihovog napoličarenja i njihovog postupanja.

A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Umeru: "Milodari sa njegovim temeljem (korjenom, tj. podijeli njega, vrt palmi, iz temelja sasvim tako da) se ne prodaje ali (da) se troši (dijeli) njegov plod." Pa je milodario s njim (tj. njega).

PRIČAO NAM JE Sadekate, izvijestio nas je Abdurahman od Malika, od Zejda, sina Eslema, od

213

njegova oca, rekao je: rekao je Umer, bio zadovoljan Allah od njega:

"Da nije zadnjeg (naraštaja) muslimana, ne bih osvojio (nijedno) selo (postupivši drukčije) osim (tako da) bih razdijelio njega među njegove pripadnike (tj. osvajače) kao što je razdijelio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Hajber."

GLAVA

(onoga) ko je oživio mrtvu zemlju.

A vidio (tj. smatrao) je to Alija, bio zadovoljan Allah od njega, u zemlji ruševine u Kufi (da treba oživljavati tu zemlju). A rekao je Umer: Ko je oživio mrtvu zemlju, pa ona je za njega (tj. ona je njegova, ona pripada njemu).

(Pod mrtvom zemljom misli se na neobrađeno i neplodno zemljište koje ne pripada određenom vlasniku. Po nekim mezhebima ko učini plodnom, to znači: ko oživi, jedno zemljište, postaje njegov vlasnik imao za to dozvolu ili ne. Po hanefijskom mezhebu još treba dozvola, odobrenje od imama - rukovodioca, predstavnika vlasti.)

A predaje se od Umera i Ibnu Avfa od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i rekao je (Ibnu Avf): ".... u (nekom drugom prostoru) osim prava muslimana, i nije za nasilni korijen u njemu pravo."

214

(To jest Ibnu Avf je predao hadis ovako: "Ko oživi mrtvu zemlju, pa ona je njegova - ako je to učinio - u (prostoru) osim (onoga koji je) pravo muslimana, a nema čovjek pravo na onaj korijen biljke ili voćke koji je nasilno, nepravedno usadio, ili usijao u njega - u prostor, zemljište koje pripada muslimanu ili nekome drugome licu.)

A predaje se u (vezi) njega (tj. o ovome navedenom) od Džabira, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ubejdulaha, sina Ebu Džafera, od Muhameda, sina Abdurahmana, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Ko je naselio (ili: obradio, učinio plodnom neku) zemlju (koja) nije za jednoga (čovjeka vlasništvo, tj. koja nije ničija, odnosno koja je ničija), pa on je najpreči (da joj bude vlasnik)." Rekao je Urvete: Sudio je sa njim (po njemu, po stavu u ovome hadisu) Umer, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), u svome halifovanju (tj. za vrijeme svoga vladanja).

GLAVA.

PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Ismail, sin Džafera, od Musa-a, sina Ukbeta, od Salima, sina Abdullaha sina Umera, od njegova oca, bio zadovoljan Allah od njega, da se Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pokazalo (u snu), a on je u svome odmorištu u Zul-Hulejfi u stomaku (sredini) doline, pa se reklo njemu: "Zaista si ti u blagoslovljenoj

215

dolini (kotlini)." Pa je rekao Musa: A već je zastavljao nas Salim u zastajalištu koje (je to što) je bio Abdullah (običaja da) se zastavlja (zaustavlja) u njemu, ispituje (tj. ispitujući, istražujući on, Abdullah) odmorište poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a ono (to mjesto) je niže od bogomolje koja je u stomaku (sredini) doline, između njega i između puta je sredina od toga (tj. međuprostor).

PRIČAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima, izvijestio nas je Šuajb, sin Ishaka, od Evzaije, rekao je: pričao mi je Jahja od Ikrimeta, od Ibnu Abasa, od Umera, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Noćas je došao meni (jedan) dolazač od moga Gospoda, a on je u Akiku, to jest: "Klanjaj u ovoj dolini blagoslovljenoj, i reci: "Umra u hodočašću!"GLAVA:

Kada je rekao gospodar zemlje: "Ustaljujem te dok te ustaljuje Allah!", a nije spomenuo (gospodar, vlasnik zemlje napoličaru) poznatog roka, pa njih dva su na međusobnoj zadovoljštini njih dvojice (tj. pa napoličarenje će trajati sve dok su zadovoljni i vlasnik zemlje i onaj koji je primio zemlju na sijanje da se zemlja sije na polovinu ili slično).

PRIČAO JE NAMA Ahmed, sin Mikdama, pričao nam je Fudajl, sin Sulejmana, pričao nam je Musa, izvijestio nas je Nafi' od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio..... A rekao je Abdurezak: Izvijestio nas je Ibnu Džurejdž, rekao je: pričao mi je

216

Musa, sin Ukbeta, od Nafi'a, od Ibnu Umera da je Umer, sin Hataba, bio zadovoljan Allah od njega, protjerao Židove i kršćane iz zemlje Hidžaza. A bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pošto se pojavio (kao pobjednik) nad Hajberom, htio protjerivanje Židova iz nje (iz zemlje Hajbera). A bila je zemlja - kada se pojavio (kao pobjednik) nad njom - za Allaha i za Njegova poslanika, pomilovao ga Allah i spasio, i za muslimane (tj. kada bi pobjedio prilikom borbe stanovnike jedne zemlje, zemlja bi pripala Bogu, i Njegovom poslaniku i muslimanima). I htio je protjerivanje Židova iz nje, pa su pitali (tj. molili) Židovi poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za (nagodbu da) ustali njih u njoj (tj. da ih ostavi u njoj) da (oni) budu dosta (za) rad (tj. obrađivanje) nje, a za njih je (tj. a da njima pripadne) polovina ploda. Pa je rekao njima poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ustalićemo vas u njoj na tome (osnovu) dok smo htjeli (tj. dokle budemo htjeli)." Pa su se ustalili (tj. Pa su ostali) u njoj do (časa, vremena kada) je protjerao njih Umer k Tejmi i Erihi (tj. u sela, ili mjesta Tejmu i Erihu prema Siriji).

(Kastalanija u svome komentaru Buharijinog Sahiha kaže: Jedan dio Hajbera je osvojen silom, a jedan dio mirom; Ono što je osvojeno silom, tj. borbom, bilo je odmah Božije, i Božijeg poslanika i muslimana; a ono što je osvojeno mirom, tj. mirovnim ugovorom, bilo je Židova, židovsko, zatim je postalo muslimansko poslije sklapanja ugovora o miru. Uz izreku Umera r.a. koja se navodi u trećoj glavi prije ove glave, Kastalanija kaže: Šafiiti kažu da zemlju osvojenu silom treba podijeliti među muslimanske vojnike koji su je osvojili, osim ako

217

se ti vojnici zadovolje i pristanu da se ta zemlja uvakufi, dadne u zakladu. Malikiti kažu da silom osvojena zemlja postaje vakuf, zaklada samim činom osvajanja. Hanefiti kažu da će imam, glavni zapovjednik, vrhovni rukovodilac odabrati, opredijeliti se da takvu zemlju razdijeli, ili da je oglasi kao vakuf, kao zakladu. Te napomene su date u vezi izreke Umera r.a.: "Da nije zadnjeg (tj. potonjeg dijela, naraštaja) muslimana, ne bih osvojio nijedno selo (a da bi postupio drugačije) osim (tako) da bih razdijelio njega među njegove pripadnike (tj. osvajače)." To znači: "Mislim na kasnija pokoljenja, pa neću da razdjeljujem osvojenu zemlju, nego je oglašavam kao vakuf, zakladu koja se kao takva ne može prodavati, te će ostati na korišćenje i kasnijim pokoljenjima. Ako li razdijelim osvojenu zemlju vojnicima, oni mogu da je prodaju, a onda kasnija pokoljenja ne bi vidjela nikakve koristi od ovih borbom dobijenih zemalja. Da nije te brige za kasnija pokoljenja, razdijelio bih osvojenu zemlju jer bi to još više borbenost boraca ojačalo i učvrstilo.)

GLAVA

(onoga) što su bili drugovi Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) izjednačuje (tj. udružuje, pomaže) neki (od) njih nekoga (sa sobom) u zemljoradnji i plodu.

218

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Evzaija od Ebu Nedžašije, slobodnjaka Rafi'a, sina Hadidža, čuo sam Rafi'a, sina Hadidža sina Rafi'a, od njegovog strica Zuhejra, sina Rafi'a, rekao je Zuhejr:

Zaista već je zabranio nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu) stvar (što) je bila za nas blaga (tj. dobra, korisna). Rekao sam (Zuhejru - to kaže Rafi'): Što (god) je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa ono je (to je) istina (pravo, ispravno). Rekao je: Zovnuo (Pozvao) je mene poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (i) rekao je:

"Šta pravite (tj. radite) sa vašim mjestima njiva (tj. sa sjetvenim površinama)?" Rekao sam: "Iznajmljujemo (jedan drugome) njih na četvrtinu na (tj. za) veskove od datula i ječma." Rekao je: "Ne činite (to). Sijte ih (vi sami sobom), ili dajite na sijanje njih (besplatno drugima) ili zadržite njih (neposijane)." Rekao sam: "Slušanje i pokoravanje!" (Tj. "Slušamo i pokoravamo se toj preporuci!")

PRIČAO NAM JE Ubejdulah, sin Musa-a, izvijestio nas je Evzaija od Ata'-a, od Džabira, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Sijaše njih za trećinu, i četvrtinu i polovinu, pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko (je takav da) je bila njemu zemlja (tj. Ko ima kakvu zemlju), pa neka sije nju, ili neka pokloni nju (na besplatno korišćenje za neko vrijeme), pa ako (to) nije

219

učinio, pa neka zadrži nju (neobrađenu)." A rekao je Rebi', sin Nafi'a, Ebu Tevbete: pričao nam je Muavijete od Jahja-a, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko (je takav da) je bila njemu (neka) zemlja, pa neka sije nju, ili neka pokloni (daruje na korišćenje) nju svome bratu, pa ako nije htio (tj. ako neće), pa neka zadrži svoju zemlju."

PRIČAO NAM JE Kabisate, pričao nam je Sufjan od Amra, rekao je: spomenuo sam njega (navedeni hadis od Rafi'a) Tavusu, pa je rekao:

Dati će na sijanje (drugome za nagradu, za zakupninu, pod kesim, jer) rekao je Ibnu Abas, bio zadovoljan Allah od njih dvojice:

Zaista Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, nije zabranio njega (zakup, kesim, najamninu), ali je rekao: "Da daruje (na korišćenje) jedan (od) vas svome bratu, bolje je njemu od (toga) da uzme poznatu stvar."

("Meneha jemnehu" znači dati besplatno na korišćenje izvjesno vrijeme, ali ne u stalno vlasništvo.)

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hamad od Ejuba, od Nafi'a da Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, iznajmljivaše (davaše pod kiriju) svoje njive (mjesta za sijanje, sjetvene površine - doslovno) na (tj. u) vremenu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i Ebu Bekra, i Umera, i Usmana i prsima (tj. početkom, u početku) od

220

zapovjedništva Muavijeta. Zatim se pričalo od Rafi'a, sina Hadidža, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio iznajmljivanje (davnje pod kiriju) njiva (oranica), pa je otišao Ibnu Umer k Rafi'u, i otišao sam sa njim (i ja), pa je pitao njega pa je rekao:

"Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, iznajmljivanje njiva." Pa je rekao Ibnu Umer: "Već si znao (tj. Već znaš) da mi iznajmljivasmo naše njive (naše oranice) na vremenu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za (ono) što je na potocima i za stvar (tj. i za nešto) od slame."

(Tj. Iznajmljivasmo na taj način da nama kao vlasnicima bude prihod od onoga dijela njive što je uz potok i da nam se dadne nešto slame. Takav način iznajmljivanja je zabranjen, jer sadrži u sebi neodređenu i nejasnu količinu, a nije zabranjen onaj način gdje se odredi tačna količina: trećina, četvrtina i slično. Tako je htio da kaže Ibnu Umer svojom napomenom po mišljenju komentatora.)

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me Salim da je Abdullah, sin Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao:

"Znadijah (Bijah znao, znao sam) u vrijeme poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da se zemlja iznajmljuje (daje pod kiriju, kesim)." Zatim se bojao (plašio) Abdullah da bude bio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, već proizveo (tj. rekao, zapovjedio nanovo) o tome (neku) stvar (što) ne znadijaše nju (on, Abdullah) pa je (zbog toga) ostavio (napustio) iznajmljivanje zemlje.

221

GLAVA

iznajmljivanja zemlje za zlato i srebro.

A rekao je Ibnu Abas: Zaista najpriličnije je (ono) što ste vi pravioci (obrtnici, tj. najpriličnije što pravite, činite) je (to) da unajmljujete (sebi) bijelu zemlju od godine do godine.

(Bijelu zemlju znači čistu zemlju oranicu po kojoj nema nikakvog stabla.)

PRIČAO NAM JE Amr, sin Halida, pričao nam je Lejs od Rebiata, sina Ebu Abdurahmana, od Hanzaleta, sina Kajsa, od Rafia, sina Hadidža, rekao je: pričali su meni moja dva strica da oni iznajmljivaše zemlju na vremenu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, za (ono) što niče (tj. raste) na potocima, ili (za neku) stvar (što) izuzme nju drug (tj. vlasnik) zemlje, pa je zabranio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, to. Pa sam rekao Rafiu:

"Pa kako ona (stvar iznajmljivanja) za zlatnik i srebrenjak?" Pa je rekao Rafi': "Nije za nju (ili: u njoj nikakva) šteta za zlatnik i srebrenjak." A rekao je Lejs: A bio je (svaki način iznajmljivanja) koji se zabranio od toga (tj. koji se zabranio taj takav) što - da pogledaju (promotre) o njemu razumni za dozvoljeno i zabranjeno (tj. koji se razumiju u dozvoljeno i zabranjeno) - nisu (tj. ne bi) dozvolili njega zbog (toga) što je u njemu (mogućnost) od izlaganja opasnosti (da se padne u zabranjeno, u grijeh).

222

GLAVA.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Sinana, pričao nam je Fulejh, pričao nam je Hilal. - H - A pričao nam je Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Ebu Amir, pričao nam je Fulejh od Hilala, sina Alije, od Ata-a, sina Jesara, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio (jednoga) dana (u prilici da) priča - a kod njega je (jedan) čovjek od stanovnika pustinje (tj. Beduin) - da je (jedan) čovjek od stanovnika raja zatražio dozvolu (tj. da će tražiti dozvolu od) svoga Gospoda u sijanju (tj. da sije, da obrađuje zemlju, da se bavi zemljoradnjom u raju) pa je rekao (tj. pa će reći Allah) njemu:

"Zar nisi u (onome) što si htio (što hoćeš, što želiš)?" Rekao je: "Da, ali ja želim da sijem." Rekao je: Pa je nasijao (bacio sjeme u zemlju) pa je požurilo okom (tj. sa okom se natjecalo, uteklo je treptaju oka) njegovo nicanje, i njegovo izjednačenje (ispunjenje) i njegovo traženje žetve (tj. i njegova žetva) pa je bilo primjerima brda (tj. pa je bilo kao brda roda, ploda). Pa će reći Allah, uzvišen je: "Eto ti, o čovječe! Pa zaista ono neće zasititi tebe (nijedna) stvar." Pa je rekao (onaj) Beduin (na to Muhamedu a.s.): "Tako mi Allaha nećeš naći njega (toga čovjeka u raju da će biti iko drugi) osim Kurejšević ili Pomagač (tj. stanovnik Medine), pa (tj. jer) zaista oni su drugovi sijanja (tj. sijači, poljodjelci, zemljoradnici). A što se tiče nas (Beduina), pa nismo sa drugovima sijanja (nismo zemljoradnici, ratari)." Pa se nasmijao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio.

GLAVA

223

(onoga) što je došlo o sađenju (korijenja povrća).

("Garsun" znači saditi voće, a ovdje se misli na sađenje korijenja povrća kao što će se vidjeti iz hadisa koji će se navesti.)

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Jakub od Ebu Hazima, od Sehla, sina Sada, bio zadovoljan Allah od njega, da je on rekao:

Zaista mi se radovasmo za petak (petku, tj. dolasku petka). Bila je za (tj. u) nas (jedna) starica (koja) uzme od korijenja repe za (u) nas (što) sadismo nju u našim potocima (tj. uz naše potoke), pa učini (tj. stavi starica) nju u (jedan) lonac (što je bio) u nje, pa učini (stavi) u njega (nekoliko) zrna od ječma. Ne znam (drukčije, kaže Jakub) osim (to) da je on rekao: Nije u njemu (nikakav) loj, a ni masnoća. Pa kada smo klanjali (tj. kada bi mi klanjali - kaže dalje Sehl - u) petak, posjetili bi je (tu staricu) pa je približavala njega (tj. stavljala je to jelo) k nama, pa se radovasmo (veselili smo se) petku zbog toga. A ne ručavasmo i ne odmarasmo se (po danu drukčije) osim poslije petka (tj. poslije molitve koja se obavlja petkom u podnevnom vremenu).

(Riječ "rebiun" množina "erbi'au" znači mala rijeka, ali se prevodila sa izrazom potok i tako će se i dalje prevoditi. Upravo u ovom hadisu uz ovu riječ u komentarima stoji da se tu, možda, u ovom hadisu radi i o jarku, kanalu za navodnjavanje.)

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ibrahim, sin Sada, od Ibnu Šihaba, od Aaredža, od Ebu

224

Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Govore:

Zaista Ebu Hurejrete umnožava (tj. mnogo priča) hadis (mnogo hadisa kazuje), a Allah je (Onaj što je) obećanje (kod Njega čvrsto da će nagraditi svakoga za ono što čini).

(Ako ja izmišljam, kazniće me, a ako vi mene objeđujete, ili neosnovano sumnjičite, kazniće vas.)

I govore: "Šta je za Iseljenike i Pomagače (razlog da) ne pričaju (onoliko mnogo) kao njegovi hadisi (ili kao njegova pričanja što su mnogobrojna, kao Ebu Hurejretovi hadisi, pričanja što su mnogobrojna)?" A zaista moja braća od Iseljenika (imaju razlog u tome da) zapošljavaše njih udaranje (rukama) u trgovima (po pijacama, tj. trgovanje u kojem se udara rukom o ruku). I zaista moja braća od Pomagača (imaju razlog u tome da) zapošljavaše njih rad (obrada) njihovih imanja. A bio sam čovjek bijednik (takav da stalno) slijedim poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na punoći moga (svoga) stomaka (tj. u cijelosti), pa prisustvujem kada odsustvuju, i pamtim kada zaboravljaju. I rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednoga) dana (ovo):

"Neće prostrijeti nijedan od vas svoju odjeću (ostavivši je razastrtu) dok završim ovu svoju besjedu (govor), zatim (da) skupi na k svojim prsima, pa (da) zaboravi od moje besjede (od moga govora ijednu) stvar ikada."

225

(Tj. "Ko učini to, neće nikad zaboraviti od moga govora ništa.")

Pa sam prostro (jednu) dolamu (ogrtač), (a) nije na meni (tada bila nikakva druga) odjeća osim nje, dok je završio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svoju besjedu, zatim sam skupio nju (dolamu) k svojim prsima. "Pa tako mi (Onoga) koji je poslao njega sa Istinom (tj. tako mi Uzvišenog Boga koji je poslao njemu Istinu, poslao po njemu Istinu) nisam zaboravio od te njegove besjede do ovoga moga dana (ništa). Tako mi Allaha da nije dva odlomka u knjizi Allaha, ne bih pričao vama (nijednu) stvar nikada (a ti odlomci su ovo): "Zaista koji sakrivaju što smo spustili od jasnih dokaza....", do Njegovoga govora: ".... Milostivi."

(I iz ovoga pričanja Ebu Hurejreta vidi se da su se muslimani u vrijeme Muhameda a.s. bavili i zanimali raznim zanimanjima među koje spada i zemljoradnja, i voćarstvo i povrtlarstvo.)

226

U IME ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA

KNJIGA NAPAJANJA

(tj. navodnjavanja i uređivanja palmi i vinove loze vlasniku palmi i vinove loze za dio prihoda, ploda od palmi i vinove loze)

GLAVA

o napoju (o udjelu u vodi, tj. o diobi, razdjeljivanju vode), i (GLAVA) govora Allaha, uzvišen je: "..... i učinili smo od vode svaku živu stvar, pa zar neće (oni) vjerovati?", i Njegovoga govora, veličajno je Njegovo spominjanje: "Pa zar ste vidjeli vodu koju pijete? Da li ste vi spustili nju iz oblaka, ili smo Mi spuštači (ili smo je Mi spustili)? Da hoćemo, učinili bismo je gorku (gorkom), pa da ne zahvaljujete!"

"Udžadžun" je (isto što i) "murrun": gorak. "Muznun" je (isto što je i) "sehabun": oblak.

(Za "muznun" još vele da označava bijeli oblak.)

GLAVA

o piću (o pijenju vode), i (GLAVA onoga) ko je vidio (smatrao) milostinju vode, i njezino poklanjanje i njezinu oporuku dozvoljenom, razdijeljena bila ili nerazdijeljena.

A rekao je Usman: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

227

"Ko kupi (ili: Ko će kupiti) bunar Rumete pa (da) bude njegova kova (kofa) u njemu kao kove muslimana (tj. pa da bude on imao jednaka prava u bunaru, na bunar kao i svaki musliman - a to znači: pa da ga uvakufi, da ga da, dadne u zakladu da se svak jednako koristi s bunarom kao i on sam)?" Pa je kupio njega Usman, bio zadovoljan Allah od njega.

(Bunar u Medini koji se zvao Rumete pripadao je jednom čovjeku iz plemena Gifar. Taj čovjek je prodavao vodu iz toga bunara. Za svaki mijeh vode uzimao je mud žita ili voća. Mud je četvrtina sa'a. Tome čovjeku je Muhamed a.s. predlagao da uvakufi taj bunar. On je rekao da bi to učinio, ali da nema nikakve druge imovine, i da od te prodaje vode izdržava porodicu. Kad je Muhamed a.s. postavio gornje pitanje, onda je Usman r.a. kupio taj bunar za trideset i pet hiljada srebrenjaka - dirhema. To je kratka napomena o tome bunaru bez nekih detalja. Taj će bunar biti spominjat još na nekim mjestima u narednom daljem tekstu pa se ovo objašnjenje treba zapamtiti.)

PRIČAO NAM JE Seid, sin Ebu Merjema, pričao nam je Ebu Gassan, rekao je: pričao mi je Ebu Hazim od Sehla, sina Sada, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Donijela se Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (napunjena) čaša pa je pio (tj. popio neki dio) iz nje, a (na strani) od njegove desnice (desne strane) je (bio) dječak, najmlađi (od) naroda (od ljudi koji su se tu nalazili), a starci su (na strani) od njegove ljevice (lijeve strane), pa je rekao: "O dječko, da li dozvaljaš (dozvoljavaš) meni da dadnem (da dam) nju (čašu) starcima?" Rekao je: "Nisam bio zato (da) pretpostavim sa mojom vrijednošću (koja mi se pruža) od tebe ijednoga

228

(čovjeka, tj. vrijednost i prednost koju mi ti daješ ne prepuštam nikome - tvoju počast ne prepuštam nikome), o poslaniče Allaha!" Pa je dao nju (čašu) njemu.

(Sunnet - običaj Muhameda a.s. bio je da uvijek daje prednost i počast najprije licu koje se nalazi na desnoj strani. Tu njegovu počast, koja je u ovom slučaju pripala slučajno dječaku, dječak nije prepustio starcima. Ovdje je ovaj hadis naveden zbog toga da ukaže na to da se kod navodnjavanja i natapanja površina pod voćem ili usjevima mora poštovati pravo prednosti lica koje ima prednost makar to lice bilo i mlađe. To važi, uostalom, i u drugim slučajevima u životu.)

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: pričao mi je Enes, sin Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je ona (tj. zgoda se i takva desila da) se pomuzla za poslanika (tj. poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jedna) pokućarica ovca (tj. ovca koja zalazi u kuću), a ona je (bila) u kući Enesa, sina Malika (u času kada se muzla), i pomiješalo se njezino mlijeko sa vodom iz bunara koji je (bio) u kući Enesa. Pa se dala poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, čaša (napunjena tim mlijekom) pa je pio iz nje do (časa) kada (je) iščupao (tj. odstranio, odmaknuo) čašu od svojih usta. A na njegovoj ljevici (lijevoj strani) je Ebu Bekr, a od (tj. a na) njegovoj desnici (desnoj strani) je (jedan) Beduin. Pa je rekao Umer, a bojao se da će dati nju Beduinu:

"Podaj Ebu Bekru, o poslaniče Allaha, kod tebe (kod sebe)!" Pa je dao nju Beduinu koji je (bio) na njegovoj desnici (desnoj strani). Zatim je rekao: "Desnoga, desnoga (najprije treba ponuditi)!"

229

GLAVA

(onoga) ko je rekao: Zaista vlasnik vode je preči za vodu da se napoji zbog govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Neće se sprječavati višak vode."

(Višak je ono što pretječe preko potrebe.)

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ebu Zinada, od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Neće se sprječavati višak vode zbog (toga što bi) se spriječila s njim (s tim postupkom) trava (sijeno)."

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, od Ibnul-Musejjeba i Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Ne sprečavajte višak vode zbog (toga da) spriječite s njim višak trave."

(Na dva načina tumače se ovi hadisi. Kažu da se tu radi o bunarskoj vodi koja je privatno vlasništvo. Ako vlasnik bunara ne dadne vode pošto je zadovoljio svoje potrebe, neće se moći zaljevati trava na zemljištu u blizini bunara pa neće biti ni trave. Ili na drugi način: ako ne dadne vode pastirima i marvi, neće moći ni trave pasti ni koristiti sa stokom u okolici vlasnika toga bunara.)

230

GLAVA

(onoga) ko je iskopao (kakav) bunar u svome posjedu (vlasništvu), nije bio odgovoran.

(To jest: Ko iskopa bunar u svome vlasništvu, neće biti odgovoran i neće platiti kaznu ako neko padne u taj bunar ili ako se otisne zemlja u bunaru na onoga ko je kopao bunar kao radnik i stručnjak za bunareve, bunare.)

PRIČAO JE NAMA Mahmud, izvijestio nas je Ubejdulah od Israila, od Ebu Hasina, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ruda (ili: Rudnik) je uzaludnost, i bunar je uzaludnost, i nijema (tj. životinja) je uzaludnost, a u zakopanom blagu je petina."

(Tj. Ko upadne u rupu rudnika, ili bunar ili ga udari životinja pa izgubi život, niko neće za njega odgovarati, uzaludna i propala je stvar tražiti novčanu odštetu za tako poginulog čovjeka makar bio rudnik, ili životinja ili bunar privatno vlasništvo. A za novac koji je zakopan u zemlju treba dati u ime zekjata petinu.)GLAVA

prepirke (spora) o bunaru i suđenja o njemu (bunaru).

PRIČAO NAM JE Abdan od Ebu Hamzeta, od Aameša, od Šekika, od Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

231

"Ko se zakune na zakletvi (lažno da) sebi odsiječe s njom imanje (nekog) čovjeka, on na njoj (na toj zakletvi) je griješnik, sresti će Allaha (na Sudnjem danu), a On (Allah) je na njega srdit." Pa je spustio Allah, uzvišen je: "Zaista koji sebi kupuju za ugovor Allaha i njihove (svoje) zakletve malu cijenu....", odlomak (Kur'ana, ajet). Pa je došao Eš'as pa je rekao: "Šta je pričao vama Ebu Abdurahman?"

(Ebu Abdurahman je nadimak Abdullaha Mesudovoga.)

"O meni (U vezi mene) spustio (objavio) se ovaj odlomak. Bio je za mene (tj. u mene jedan) bunar u zemlji stričevića moga. Pa je rekao meni (Muhamed a.s. kada smo došli njemu da sudi u sporu za taj bunar): "Tvoje (tj. Svoje) svjedoke (dovedi, daj)!" Rekao sam: "Nema za mene (u mene nikakvih) svjedoka." Rekao je: "Pa njegovu zakletvu (daj, tj. daj njega da se zakune za ono što on tvrdi kada ti nemaš svjedoka za svoje tvrđenje)." Rekao sam: "O poslaniče Allaha, tada će se zaklesti (zakleti on, tj. u tom slučaju on će da se zakune bez obzira da li je istina ono što on tvrdi, ili ne)." Pa je spomenuo (tj. izrekao) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ovaj (navedeni) hadis. Pa je spustio Allah to (taj odlomak, ajet radi) potvrđenja za njega (tj. kao potvrdu Muhamedu a.s. da je istinu rekao)."

GLAVA

grijeha (onoga) ko je spriječio putnika od vode.

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Abdulvahid, sin Zijada, od Aameša, rekao je: čuo sam Ebu Saliha (da) govori: čuo sam Ebu Hurejreta, bio

232

zadovoljan Allah od njega, (da) govori: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Trojica (su takvi griješnici da) neće pogledati Allah k njima (sa Svojom milosti na) Sudnjem danu, i neće očistiti njih i za njih (se pripremila) bolna kazna: čovjek (što) je bio za (u) njega (koji je imao) višak vode u putu pa je spriječio njega od sina puta (tj. pa ga nije dao putniku); i čovjek (koji) se prisegao (na vjernost jednom) vođi, ne prisegne se (nije se prisegao) njemu (ni zbog čega drugoga) osim radi ovozemaljske dobiti, pa ako je dao njemu od nje, bio je zadovoljan, a ako nije dao njemu od nje, rasrdio se; i čovjek (koji) je uspostavio (iznio) svoju robu poslije popodneva pa je rekao: "Tako mi Allaha koji je (taj što) nema božanstva osim Njega zaista sam dao za nju toliko i toliko pa je potvrdio (povjerovao) njemu (neki) čovjek (neko da je to tako, a nije tako)." Zatim je pročitao (proučio): "Zaista koji kupuju za ugovor Allaha (za obavezu prema Allahu) i njihove (svoje) zakletve malu cijenu....".

GLAVA

zatvaranja rijeka (tj. pravljenja i postavljanja prepreka na rijekama radi nagomilavanja ili zaustavljanja vode da otiče dalje).

233

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs, rekao je: pričao mi je Ibnu Šihab od Urveta, od Abdullaha, sina Zubejra, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je on pričao njemu da je (jedan) čovjek od Pomagača sporio (parničio) se (sa) Zubejrom kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, o oticanjima (strmim vodenim koritima, žljebovima) Harre (Kamenjara) koja (su bila ta što) napajaju (natapaju) s njima palme. Pa je rekao Pomagač:

"Pusti vodu (da) prolazi (da teče)." Pa nije htio (da se obazre) na njega (tj. nije htio njemu da udovolji) Zubejr. Pa su se sporila (parničila) njih dvojica kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Zubejru:

"Napoj (Natopi svoje palme), o Zubejre, zatim pošalji (tj. pusti) vodu k tvome (svome) susjedu." (Zubejrove su palme bile gornje, dakle, prve na redu.) Pa se naljutio Pomagač (na takvu presudu Muhameda a.s.) pa je rekao: "Zar da (presudiš da Zubejr prvi natapa zbog toga što) je bio (zato što je) sin tvoje tetke (tj. Zar tako zato što je on tvoj tetičić, tetić, tečić)?" Pa se obojilo (tj. promijenilo, promijenilo je boju) lice poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zatim je rekao: "Napoj (Natopi), o Zubejre, zatim zadrži (zastavi, zaustavi) vodu (tako) da se vrati k zidu (ili: korijenu, temelju zida)."

(Ima više tumačenja o tome šta se misli pod izrazom "džedr", ali se sve može svesti na to da se htjelo reći: zastavi vodu tako da potpuno natopiš svoje palme, pa tek onda pusti vodu.)

234

Pa je rekao Zubejr: "Tako mi Allaha zaista ja svakako mislim ovaj odlomak je sišao o tome: "Pa ne, tako mi Tvoga Gospoda, neće (oni) vjerovati do (da) učinu sudijom tebe (do da uzme za sudiju tebe) u (onome) što se razgranalo (tj. ispreplelo, što je sporno) među njima....".

GLAVA

pijenja (tj. natapanja, navodnjavanja) najgornjega prije najdonjega.

PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Urveta, rekao je:

Parničio se sa Zubejrom (jedan) čovjek od Pomagača, pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"O Zubejre, napoj, zatim pošalji!" Pa je rekao Pomagač: "Zaista on je sin tvoje tetke." Pa je rekao - na njega mir!: "Napoj, o Zubejre, (tako) da dopre voda zidu (ili: korijenu zida), zatim se sustegni (od natapanja)." Pa je rekao Zubejr: "Pa mislim (da) je ovaj odlomak sišao o tome: "Pa ne, tako mi tvoga Gospoda neće vjerovati do (da) učinu sudijom tebe u (onome) što se razgranalo (u spor) među njima....".

GLAVA

235

pijenja (natapanja) najgornjega do (nožnih) članaka (da voda dopre).

PRIČAO NAM JE Muhamed, izvijestio nas je Mahled, rekao je: izvijestio me Ibnu Džurejdž, rekao je: pričao mi je Ibnu Šihab od Urveta, sina Zubejra, da je on pričao njemu da se (jedan) čovjek od Pomagača parničio (sa) Zubejrom o oticanjima (strmim koritima) od Harre (što) napaja s njima palme, pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Napoj, o Zubejre - pa je zapovjedio njemu dobročinstvo (tj. da na uobičajeni način natopi, a ne u punoj mjeri) - zatim pošalji k tvome (svome) susjedu." Pa je rekao Pomagač: "Zar da (tako bude što) je bio (on) sin tvoje tetke?" Pa se obojilo (promijenilo) lice poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zatim je rekao: "Napoj, zatim zadrži da se vrati voda k zidu (do zida, ili: do korijena zida)." I uvrećio je (tj. dao je punu vreću, dao je u cijelosti) njemu njegovo pravo (u natapanju da iskoristi). Pa je rekao Zubejr: "Tako mi Allaha zaista ovaj odlomak spustio se o tome: "Pa ne, tako mi tvoga Gospoda, neće vjerovati do (da) učinu sudijom tebe u (onome) što se razgranalo (u spor) među njima....". Rekao je meni (to veli za sebe Ibnu Džurejdž) Ibnu Šihab: Pa su odredili Pomagači i ljudi govor Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, "napoj, zatim zadrži da se vrati k zidu", i bilo je to do članaka (do dvaju članaka).

(To jest: ocijenili su da količina vode koja se vrati zidu, ili korijenu zida iznosi toliko da dopire do članaka nogu kada se stane uz zid, ili temelj zida.)

GLAVA

236

vrijednosti napajanja vode (vodom).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Sumejja, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Dok (tako jednom jedan) čovjek ide, pa se pojačala (tj. pojača se) nad njim žeđ, pa je sišao (u) bunar, pa je pio od njega, zatim je izašao pa kadli on (sretne se) sa psom (sretne psa koji) dahti (isplazio jezik), jede zemlju od žeđi. Pa je rekao: "Zaista je već dopro ovome (psu) kao (ono) koje dopro (što je dopro) u mene (tj. ožednio je kao i ja što sam bio žedan)." Pa je napunio svoju cipelu (obuću), zatim je uhvatio nju sa svojim ustima, zatim se popeo (iz bunara na površinu zemlje) pa je napojio (onoga) psa. Pa je zahvalio Allah njemu (tome čovjeku) i oprostio je njemu. Rekli su:

"O poslaniče Allaha, i zaista je (li) za nas (nama, tj. imamo li mi) u životinjama (za životinje) nagradu?!" Rekao je: "U (tj. Za) svaka vlažna pluća je nagrada (Božija nagrada ako se ta pluća napoje kada su ona žedna)."

("Kebidun" je jetra, a nisu pluća. Pošto "kebidun" ne znači pluća nego jetra, crna đigerica, to treba gornji tekst da ovako glasi: "U (tj. Za) svaku vlažnu jetru je nagrada (Božija nagrada ako se ta jetra napoji kada je ona, životinja žedna.").)

Slijedio je njega Hamad, sin Selemeta, i Rebi', sin Muslima, od Muhameda, sina Zijada.

237

PRIČAO NAM JE Ibnu Ebu Merjem, pričao nam je Nafi', sin Umera, od Ibnu Ebu Mulejketa, od Esme, kćeri Ebu Bekra, bio zadovoljan Allah od njih dvoje, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, klanjao molitvu pomračenja (pomrčanja Sunca) pa je rekao (poslije te molitve):

"Približila se meni Vatra (toliko da) sam čak rekao: "O moj Gospode, (zar) sam i ja sa njima (tj. zar i ja spadam među one koji će u paklenu vatru)?" Pa kadli (jedna) žena - mislim da je on rekao (za tu ženu u paklu ovo): - grebe (noktima, kanđama) nju (jedna) mačka. Rekao je: "Šta je stanje (stvar, smisao) ove?" Rekli su: "Zadržala (Zatvorila) je nju (toliko dugo u zatvoru da) je čak umrla gladom (od gladi, gladna)."

PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Malik od Nafi'a, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Kaznila se (jedna) žena u mački (zbog mačke što) je zadržala (u zatvoru) nju dok je (dok nije) umrla (od) gladi, pa je unišla u njoj (zbog) nje (u) Vatru." Rekao je: Pa je rekao - a Allah je znaniji (od svakoga) -: "Nisi ti nahranjivala nju, a ni pojila nju kada si je zadržala (u zatvoru), a nisi ti poslala nju (napolje) pa (da) je jela (pa da jede) od insekata (kukaca, buba) zemlje."

GLAVA

238

(onoga) ko je vidio (smatrao) da je vlasnik vrela (bunara) ili (vlasnik) mijeha (mješine za vodu) preči za svoju vodu (od drugoga).

PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Abdulaziz od Ebu Hazima, od Sehla, sina Sada, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Donijela se poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, čaša pa je pio, a na njegovoj desnici (doslovno: a do njegove desnice, tj. a na strani od njegove desnice) je dječak, najmlađi (od prisutnoga) naroda, a starci su (na strani) od njegove ljevice. Rekao je: "O dječko, da li dozvaljaš (dozvoljavaš) meni da dadnem starcima (čašu)?" Pa je rekao: "Nisam bio (nikad) zato (da) pretpostavim (odaberem) sa svojim dijelom od tebe ijednoga (čovjeka nad sebe), o poslaniče Allaha!" Pa je dao nju njemu.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Muhameda, sina Zijada, čuo sam Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Tako mi (onoga) koji (je taj što) je moja duša u Njegovoj ruci zaista ću odbijati svakako (neke) ljude od svoga vrela (bunara na Sudnjem danu) kao što se odbija tuđinka (strankinja) od deva od vrela."

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, izvijestio nas je Abdurezak, izvijestio nas je Mamer od Ejuba i Kesira, sina Kesira, povećava jedan (od) njih dvojice na (pričanje) drugoga, od Seida, sina Džubejra,

239

rekao je: rekao je Ibnu Abas, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Pomilovao Allah majku Ismaila! Da je ostavila (bunar zvani) Zemzem - ili je rekao: Da nije crpala od vode (tj. Da nije počela grabiti njegovu vodu kada se pojavila iz zemlje) - zaista bi bila (ta čatrnja, taj bunar, tj. postala bi) tekuće vrelo. I došli su (pripadnici plemena zvanog) Džurhum pa su rekli: "Da li ćeš dozvoliti da odsjednemo kod tebe?" Rekla je: "Da, a nema (nikakva) prava za vas (vama) u (ovoj) vodi." Rekli su: "Da."

(To jest: "Pristajemo da se nastanimo, naselimo kod tebe, a da nemamo prava u vodi.")

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Sufjan od Amra, od Ebu Saliha Semmana, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Tri (Trojica) su (takvi da) neće govoriti (sa) njima Allah (na) Sudnjem danu i neće gledati k njima: čovjek (koji) se kleo na robu (da) je zaista već dao za nju više od (onoga) što je dao (u stvari), a on je lažac (u tom zaklinjanju); i čovjek (koji) se kleo (tj. zakleo na sudu) na lažnoj zakletvi poslije popodneva zato (da) sebi odsiječe imanje muslimana čovjeka; i čovjek (koji) je spriječio (zabranio) višak vode, pa će reći Allah: "Danas sprječavam (zabranjujem) tebi Moju (Svoju) dobrotu kao što si spriječio višak (onoga) što nisu pravile (stvorile) tvoje dvije ruke." Rekao je Alija: pričao nam je Sufjan (više) osim (jednoga) puta od Amra, čuo je Ebu Saliha,

240

dopire s njime (s pričanjem) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio.

GLAVA:

Nema zabrana (branjevine, zabranjenog predjela ni za koga) osim za Allaha i za Njegovoga poslanika, pomilovao ga Allah i spasio.

(Tj. Samo Allah i Njegov poslanik mogu imati takav predjel u koji je zabranjeno svakom drugom da ulaze. To bi, drugim riječima rečeno, značilo: Samo Allah i Njegov poslanik mogu nešto da zabrane, da jedan predjel zemlje koji ne pripada nikom da učinu, učine zabranjenim za svakoga osim za Allaha i Njegova poslanika. Za Allaha i Njegova poslanika znači za opće dobro, državno dobro, dobro muslimanske države. Prije Islama bio je u Arapa običaj da prilikom dolaska nekoga plemena na mjesto koje nije naseljeno, a plemena su selila radi traženja ispaše za stoku po pustinji, neki plemić i velikaš ograniči jedan prostor i da zabrani drugima da pasu sa stokom taj prostor. Taj prostor je samo njegova stoka smjela pasti, i ničija više. Taj se prostor zvao na arapskom "himen, hima". Stoka toga plemića i velikaša mogla je ići i u drugi prostor osim toga da pase, ali u taj prostor nije stoka drugih smjela ni zaviriti. Hadis koji će se navesti dokinuo je to naglasivši da to pravo ima samo Allah i Njegov poslanik, to jest država.)

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Junusa, od Ibnu Šihaba, od Ubejdulaha, sina Abdullaha sina Utbeta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Sa'b, sin Džessameta rekao:

241

Zaista je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Nema zabrana (branjevine, zabranjenoga predjela ni za koga drugoga) osim za Allaha i za Njegova poslanika." A rekao je (Ibnu Šihab): Doprlo je nama da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio Neki' (tj. proglasio je zabranjenim predjelom, predio mjesto Neki' u daljoj okolici Medine), a da je Umer zabranio Seref i Rebezu (mjesta u okolici Medine).

(U tim mjestima koja su Muhamed a.s. i Umer r.a. proglasili zabranjenim predjelima za druge, pasli su državni konji koji su hranjeni za borbu i stoka koja bi bila dotjerana kao zekat-milostinja iz drugih krajeva Arabije dok se ne bi ta stoka razdijelila siromašnim licima.)

GLAVA

pijenja ljudi i napajanja životinja (jahaćih, tovarnih) iz rijeka.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik, sin Enesa, od Zejda, sina Eslema, od Ebu Saliha Semmana, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Konji su za (nekog) čovjeka nagrada, a za (nekog) čovjeka zastor (pokriće za njegove potrebe), a na (nekog) čovjeka teret (grijeh). Pa što se tiče (onoga) koji je (taj što su) za njega (što su mu) nagrada, pa (to je) čovjek (koji) je svezao njih u (ime borbe za) put Allaha, pa je svezao dugo uže za njih (tj. pa je svezao, pripeo

242

njih) u livadu ili vrt (bašču). Pa što pogode (tj. opasu, popasu) u tom svome užetu od livade (luga, pašnjaka) ili vrta (bašče), biće za njega (njemu to upisano kao) lijepa (dobra djela za koja će dobiti nagradu). I da (se desi) zaista ono (da) se prekine njihovo uže pa se obijesno zatrče (nekoj) uzvišici ili dvjema uzvišicama, biće njihovi tragovi (stope) i njihovi izmeti (balege) lijepa (djela) za njega. I da zaista oni prođu pokraj (neke) rijeke pa se napiju od nje, a on nije htio da (ih) napoji, biće to lijepa (djela) za njega (dakle: i za to će imati nagradu na onom svijetu). Pa ona (ta vrsta konja) je za toga (čovjeka) nagrada. A čovjek (koji) je svezao njih (radi) činjenja nepotrebnim (neovisnim sebe od drugih ljudi) i (radi) čednosti (tj. radi čuvanja sebe od molenja za uslugu u prevozu i prenosu), zatim nije zaboravio dužnosti (prema) Allahu (ni) u njihovim vratovima, a ni njihovim leđima (tj. daje zekat-milostinju od vratova, glava onih konja koji mu služe kao trgovačka roba, i ne stavlja na njihova leđa teret koji ne mogu nositi), pa ona (tj. ta vrsta konja) je za toga (čovjeka) zastor (pokriće za njegove potrebe). A čovjek (koji) je svezao njih (konje radi) ponosa, i licemjerstva i smetnje (prepirke, prepreke, protučina) za pripadnike Islama, pa ona (tj. ta vrsta konja) je na toga (čovjeka) teret (grijeh). "

A pitao se (tj. upitan je) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o magarcima pa je rekao:

"Nije se spustilo na mene o njima (nijedna) stvar (ništa) osim ovoga sakupljajućeg (sveobuhvatnoga, općega) jedinstvenog odlomka: "Pa ko učini (količinu) mjere truna (kakvog god) dobra, vidjeće ga. A ko učini (količinu) mjere truna (kakvog god) zla, vidjeće ga."

243

PRIČAO JE NAMA Ismail, pričao nam je Malik od Rebi'ata, sina Ebu Abdurahmana, od Jezida, slobodnjaka Munbeisa (Munbeisovoga), od Zejda, sina Halida, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Došao je (jedan) čovjek k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je pitao njega o nađenoj (stvari koju čovjek nađe na zemlji pa je pobere, tj. uzme) pa je rekao:

"Poznaj (Upoznaj, zapamti) njezinu vreću (kesu) i njezinu svezu (kojom je zavezana vreća ili kesa), zatim upoznavaj nju godinu (dana, tj. istražuj onoga ko će poznati nju, tražeći da je opiše ne vidjevši je). Pa ako dođe njezin vlasnik (ti mu je podaj, ti mu je daj), a ako ne, pa tvoje stanje je s njom (ili: to je tvoja stvar, učini šta hoćeš, tj. pa tvoja je, tebi pripada)."

(Ovaj hadis je već jednom davno prošao, i tada je o njemu rečeno opširno. Napomenućemo samo to da je po nekim pravnicima nađenu stvar potrebno predati u državnu riznicu, a to bi se moglo reći današnjim jezikom: u ured za nađene stvari.)

Rekao je (onaj čovjek što je postavljao pitanja Muhamedu a.s.): "Pa zalutala (izgubljena jedinka od) brava (ako bude nađena od onoga ko nije njezin vlasnik)?" Rekao je (Muhamed a.s.): "Ona je za tebe, ili za tvoga brata ili za vuka (ona je tvoja, ili tvoga brata ili vukova, vučija)." Rekao je: "Pa zalutala (od) deva?" Rekao je: "Šta je za tebe i za nju (Šta je tebi i njoj, tj. Šta ti imaš s njom, šta ti imaš do nje)? S njom je njezina mješina (za vodu, tj. ona ima rezervoar za vodu u svojoj utrobi) i njezina obuća (njezin papak, kopita),

244

dolazi vodi i jede stabla (lišće sa stabala sve ili svo vrijeme) dok sretne (dok nađe) najzad nju njezin gospodar (tj. vlasnik)."

(To jest: ona je izdržljvija od ovce i koze da podnese žeđ i glad dok je ne nađe vlasnik, pa ne diraj je. I ovaj i predhodni hadis su navedeni ovdje s ciljem da pokažu da voda iz rijeka nije vlasništvo pojedinca i da onda vodu iz rijeka može piti svaki čovjek i njegova životinja domaća bez traženja dozvole i od koga. To isto važi i za travu i drva koja rastu u zemlji, na zemljištu koje nije ničije vlasništvo, te se zbog toga navode na ovome mjestu hadisi koji će sada doći.)

GLAVA

prodaje drva i trave (sirove ili suhe).

PRIČAO NAM JE Mualla, sin Eseda, pričao nam je Vuhejb od Hišama, od njegovoga oca, od Zubejra, sina Avvama, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Zaista da uzme jedan (od) vas užeta (konopce), pa (da) uzme breme od drva, pa (da) proda, pa otkloni Allah s njim njegovo lice (od prosjačenja) - bolje je (njemu to) od (toga) da pita (moli za milostinju) ljude, dadne se (njemu od ljudi milostinja) ili se spriječi (odbije se, tj. ili mu se ne dadne milostinja)."

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, od Ebu Ubejda, slobodnjaka Abdurahmana, sina Avfa, da je on čuo Ebu

245

Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista da uzme sebi drva jedan (od) vas breme na svoja leđa, bolje je njemu od (toga) da pita (moli) jednoga (čovjeka) pa (da) dadne (da) njemu, ili (da) spriječi (odbije) njega."

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam da je Ibnu Džurejdž izvijestio njih, rekao je: izvijestio me Ibnu Šihab od Alije, sina Huseina sina Alije, od njegova oca Huseina, sina Alije, od njegova oca Alije, sina Ebu Taliba, bio zadovoljan Allah od njih, da je on rekao:

Pogodio (tj. Zadobio) sam devu sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u plijenu (ratnom na) dan Bedra. Rekao je: I darovao je meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (još jednu) drugu devu pa sam pokleknuo njih dvije (tj. zaustavio njih dvije davši im znak da kleknu, da legnu na zemlju jednoga) dana kod vrata (jednoga) čovjeka od Pomagača, a ja hoću da tovarim na njih dvije (trave) izhira zato (da) prodam njega (izhira - neka vrsta pirike), a sa mnom je (jedan) draguljar iz Kajnukaovića, pa (da) zatražim pomoć s njim (s tom prodajom izhira, tj. da se tako pomognem) na gozbi Fatime (za pir, svadbenu gozbu kada sam se oženio sa Fatimom r.a.). A Hamza, sin Abdulmuttaliba pije u toj kući, s njim je (jedna) pjevačica pa je rekla (ta pjevačica):

"Zar ne! O Hamza, za debele deve (ćeš skočiti)!"

246

(tj. Pazi, o Hamza, debelim devama se digni! Ili: Pazi, o Hamza, debelih deva! Ili: Zar ne! O Hamza, k debelim devama (ćeš se dignuti)!")

Pa je skočio k njima dvjema Hamza s sabljom (mačem) pa je odsjekao grbe njih dviju i rasporio je slabine njih dviju, zatim je uzeo od jetri njih dviju (od crnih džigerica njih dviju deva). Rekao sam Ibnu Šihabu: I od grbe (je uzeo nešto, neki dio, a nije, valjda, odsjekao čitavu grbu svakoj). Rekao je: Već je odsjekao grbe njih dviju pa je odnio njih (doslovno: pa je otišao s njima). Rekao je Ibnu Šihab: Rekao je Alija, bio zadovoljan Allah od njega (s njim): Pa sam pogledao (gledao, posmatrao) k mjestu gledanja (tj. u izgled, prizor koji) je užasnuo mene. Pa sam došao vjerovijesniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a kod njega je Zejd, sin Hariseta pa sam izvijestio njega (tu) vijest. Pa je izašao, a sa njim je Zejd. Pa sam otišao sa njim, pa je unišao na Hamzu (Hamzi) pa se razgnjevio na njega. Pa je podigao Hamza svoj pogled i rekao je: "Da li ste vi (išta drugo) osim robovi za moje očeve?" Pa se vratio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ide natraške (idući natraške) dok je (dok nije) izašao od njih. A to je (bilo) prije zabranjivanja vina (da se pije).

GLAVA

lena (zemljišnih posjeda koji su odsječeni, odbodeni, tj. dodjeljeni pojedincima od vrhovnoga rukovodioca na korištenje prihoda, ili u trajno vlasništvo).

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad od Jahja-a, sina Seida, rekao je: čuo sam Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

247

Htio je Vjerovijesik, pomilovao ga Allah i spasio, da dadne (da da) leno (Pomagačima u jednom dijelu zemljišta) od Bahrejna, pa su rekli Pomagači: "Dok dadneš (Dok daš) leno za našu braću od Iseljenika kao (onaj iznos) koji daješ (kao) leno za nas." Rekao je:

"Vidjećete poslije mene sebičnost (pretpostavljanje drugih vama, davanje prednosti drugim nad vama), pa strpite se, dok sretnete mene (dok ne sretnete mene na mome bunaru na Sudnjem danu)."

GLAVA

pisanja lena.

A rekao je Lejs od Jahja-a, sina Seida, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega: Pozvao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Pomagače zato (da) dadne leno (zemljišni posjed) njima u Bahrejnu, pa su rekli: "Ako učiniš, pa napiši za našu braću (tj. našoj braći) od Kurejševića za slično njemu (tome lenu)!" Pa nije bilo to (tj. sličnoga zemljišta onom u Bahrejnu koje bi se dalo kao leno Iseljenicima-muhadžirima - nije bilo toga) kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"Vidjećete poslije mene sebičnost, pa strpite se dok sretnete mene."

GLAVA

muženja (muže) deva na vodi.

248

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Munzira, pričao nam je Muhamed, sin Fulejha, rekao je: pričao mi je moj otac od Hilala, sina Alije, od Abdurahmana, sina Ebu Amreta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Od (obaveznog običajnog) prava deva je (to) da se muzu (muze) na vodi (tj. na mjestu blizu vode, kod vode)."

(Veli se da je to zbog toga što na vodu dolaze svi ljudi, pa i siromašni koji nemaju deva ni marve, te im treba dati jedan dio pomuženoga mlijeka od deva da se i oni - siromasi napiju mlijeka.)

GLAVA

čovjeka (koji je taj što) biva za njega prolaz (tj. pravo prolaženja), ili dio (od vode, napoj, dio u vodi) u zidu (tj. u nekom vrtu ograđenom zidom) ili palmama.

Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko je prodao (tj. Ko proda kakve) palme poslije (što) su se oprašile (cvijetnim prahom, tj. pošto su se oplodili muškim peludom ženski cvjetovi palmi), pa plod njihov je za prodavača (tj. plod palmi datule-hurme koje se skinu te godine sa stabala pripadaju onome ko je prodao, a ne onome ko je kupio), pa za prodavača je (tj. prodavač ima pravo na) prolaz i napajanje (natapanje) dok podigne (tj. obere plodove te godine). A takođe je (u istom položaju i pravu) gospodar pozajmljene palme."

249

(O riječi "arijjetun-pozajmljena palma bilo je već objašnjenja koja se neće ovdje ponavljati.)

Izvijestio nas je Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs, pričao mi je Ibnu Šihab, od Salima, sina Abdullaha, od njegova oca (Umerova Abdullaha), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Ko kupi palme poslije (što je prošlo vrijeme) da se opraše (tj. pošto su se već oprašile), pa njihov plod je za prodavača, osim da sebi uslovi kupac (i plod odmah od te godine). A ko kupi roba, a za njega (tj. a u njega, u tog roba) je imanje, pa njegovo imanje je za (onoga, tj. pripada onome) koji je prodao njega (roba), osim da sebi uslovi kupac (da njemu pripadne i imanje toga roba)." A od Malika, od Nafi'a, od Ibnu Umera o robu (se prenosi sličan hadis).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od Jahja-a, sina Seida, od Nafi'a, od Ibnu Umera, od Zejda, sina Sabita, bio zadovoljan Allah od njih, rekao je:

Dopustio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da se prodaju pozajmljene palme za njihovu procjenu (u) datulama (ili: sa njihovim procjenjivanjem otprilike dok su sirove na granama koliko ih ima u suhim datulama, tj. kada se osuše).

(Dozvoljeno je, dakle, prodati sirov plod na granama hurmi kada se tako procijeni koliko ga ima, i koliko ga može biti kada se osuši. Temrun su osušene datule, hurme. Tako prodati plod palmi je dozvoljeno kada su u

250

pitanju pozajmljene palme. Pozajmljena palma je ona palma koju je imućan čovjek dao na korišćenje samo za jednu godinu njezinog ploda siromašnom čovjeku koji nema svojih palmi pa neka i on okuša datula. Dao ju je da se posluži njom, dao ju je unaruč kao što dadne nekome pero da napiše pismo jer se u onoga njegovo pokvarilo ili je nestalo. Onaj čim napiše pismo, vrati pero. Samo palma je usađena u zemlji i ne može se predavati iz ruke u ruku kao pero. Zbog toga vlasnik treba da dozvoli i prolaz preko svoga zemljišta do palme koju je posudio drugome licu. Međutim, kako kod prolaženja preko tuđeg zemljišta nije ugodna ni za jednu stranu često puta, i kako siromašan čovjek često teško dočeka da sazrije plod na palmama - Muhamed a.s. je dozvolio da siromah proda za gotove suhe datule sirove datule na granama palmi procijenivši otprilike koliko od onih sirovih hurmi, datula na stablu može biti suhih datula pošto se osuše. Više se u daljem tekstu neće objašnjavati o pozajmljenim palmama koje se arapski zovu arijjetun množina (plural) araja.)

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Ibnu Ujejnete od Ibnu Džurejdža, od Ata'a, čuo je Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice:

Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, napoličarenje (zemlje gdje sjeme daje ko obrađuje zemlju), i njivarenje (tj. prodaju žita na njivi u klasu), i međusobnu trzavicu (prodaju odbijanja, a to je prodaja voća na stablu za gotovo voće), i prodaju ploda (na stablu) do (da) se pokaže njegova dobrota (tj. sazrijevanje), i da se ne prodaje (drukčije) osim za zlatnik i srebrenjak (tj. za novac), osim pozajmljenih palmi (čiji se plod na stablu može prodati za gotov plod).

251

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Kazeata, izvijestio nas je Malik od Davuda, sina Husajna, od Ebu Sufjana, slobodnjaka Ebu Ahmeda (Ebu Ahmedovoga), od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Dopustio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u prodaji pozajmljenih palmi sa (tj. zbog) njihove procjene otprilike (za gotovu količinu) od datula u (onome) što je ispod pet veskova, ili u pet veskova. Sumnjao je Davud u tome (tj. o tome da li je rečeno pet veskova, ili je rečeno ispod, manje od pet veskova).

(Vesk ili visk je mjera koja iznosi šezdeset sa'ova. Sa' je 3,34 kg. Po ovome hadisu i pozajmljene palme koje na stablima imaju sirovih datula više od pet veskova, ili tačno pet veskova, ne mogu se prodati, odnosno ne može se njihov sirovi plod prodavati za gotove datule. To je dozvoljeno samo u slučaju kada na palmi ima manje od pet veskova datula, odnosno toliko sirovih datula koje bi suhe iznosile manje od pet veskova. Sirovi plod ovakvih pozajmljenih palmi je dozvoljeno prodati na stablu za suhe gotove datule.)

PRIČAO NAM JE Zekerija, sin Jahja-a, izvijestio nas je Ebu Usamete, rekao je: izvijestio me Velid, sin Kesira, rekao je: izvijestio me Bušejr, sin Jesara, slobodnjak Harisetovića da su Rafi', sin Hadidža, i Sehl, sin Ebu Hasmeta, pričala njih dva njemu da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio međusobnu trzavicu (prodaju odbijanja, guranja koljenima, tj.) prodaju ploda (na stablu palmi) za datule, osim vlasnika (tj. imalaca, držalaca) pozajmljenih palmi, pa zaista on je dozvolio njima.

252

Rekao je Ebu Abdullah: A rekao je Ibnu Ishak: pričao mi je Bušejr slično njemu (tj. slično hadisu koji je pričao Velid od Bušejra).

(S ovim se završava knjiga napajanja, u stvari, knjiga o napoličarenju u voćarstvu, voćarenju.)

253

U IME ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA

KNJIGA O TRAŽENJU ZAJMA, I IZVRŠENJU DUGOVA,

I ZABRANI (raspolaganja imovinom)

I PRAVLJENJU STEČAJA (nad nečijom imovinom radi naplate dugova koje to lice duguje nekom)

GLAVA

(onoga) ko je kupio za dug (tj. na veresiju, na beskamatni kredit sebi neku stvar), a nije kod njega njegova cijena (tj. nema novaca kolika je cijena onoga što je kupio) ili nije u njegovoj prisutnosti (tj. ili ih nema kod sebe, uza se).

PRIČAO NAM JE Muhamed, izvijestio nas je Džerir od Mugireta, od Ša'bije, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Ratovao sam (skupa) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je: "Kako vidiš tvoga (svoga) devca? Da li ćeš prodati meni njega?" Rekao sam: "Da." Pa sam prodao njega njemu. Pa pošto je stigao (u) Medinu, poranio sam k njemu sa devcom (devcem) pa je dao meni njegovu cijenu.

PRIČAO NAM JE Mualla, sin Eseda, pričao nam je Abdulvahid, pričao nam je Aameš, rekao je: spominjali smo međusobno kod Ibrahima zalog u isplati unaprijed pa

254

je rekao: pričao mi je Esved od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kupio hrane od Židova do roka i založio mu je oklop od željeza.

GLAVA

(onoga) ko je uzeo imanja ljudi, hoće (htijući) izvršenje njihovo (tj. vraćanje imanja) ili uništenje njihovo.

PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, Uvejsija, pričao nam je Sulejman, sin Bilala, od Sevra, sina Zejda, od Ebu Gajsa, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Ko je uzeo (tj. Ko uzme) imovine ljudi, hoće (htijući) izvršenje (tj. vraćanje) njihovo, izvršio Allah za njega (ili: izvršiće Allah za njega); a ko je uzeo (a) hoće njihovo uništenje, uništio njega (ili: uništiće njega) Allah."

GLAVA

izvršenja (vraćanja, plaćanja) dugova.

A rekao je Allah, uzvišen je: "Zaista Allah zapovjeda vama da izvršite (izručite, vratite) povjerene stvari (povjerena dobra) k njihovim pripadnicima (tj. vlasnicima); i kada ste sudili (i kada sudite) među ljudima, da sudite sa pravdom, zaista Allah (je takav da) je divno (lijepo ono) što savjetuje vama za njega (što vam

255

ga savjetuje), zaista Allah je bio slušalac i vidilac (tj. Allah čuje i vidi sve šta vi radite)."

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Ebu Šihab od Aameša, od Zejda, sina Vehba, od Ebu Zerra, bio zadovoljan Allah od njega, rekao (je):

Bio sam sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, pa pošto je ugledao, misli (na brdo) Uhud, rekao je:

"Ne želim - da se ono preokrene (tj. pretvori, postane) meni zlatom - (da) ostane kod mene od njega (jedan) zlatnik iznad (tj. više od) tri (noći, tj. dana), osim (jednoga) zlatnika (što bih) postavio u zasjedu (tj. prigotovio bih) ja njega za dug (dugovanje)."

(To jest: "Kada bi mi se planina Uhud pretvorila u zlato, svu bih je razdijelio za tri dana, i ne bih želio da nakon tri dana od cijele planine kod mene ostane ijedan zlatnik. Jedino bih ostavio zlatnik radi dugovanja; ako se zadužim, da mogu platiti dugovanje; ili: da platim dugovanje koje sam bio dužan, a nisam ga platio za ta tri dana otkako se je Uhud pretvorio bio u zlato jer nisam mogao vidjeti onoga čovjeka kojem dugujem.")

Zatim je rekao (Muhamed a.s. - kaže Ebu Zerr r.a.): "Zaista najmnogobrojniji (imovinom) su najmalobrojniji (nagradom Božijom), osim (onoga imućnoga, bogatoga) ko je rekao (tj. koji bi učinio) sa imovinom ovako i ovako - i pokazao je Ebu Šihab između svoje dvije ruke (tj. naprijed), i (na stranu) od svoje desnice i (na stranu) od svoje ljevice (objašnjavajući da to znači: osim onoga ko dijeli i

256

naprijed, i desno i lijevo) - a malo je (onih) što su oni (takvi, tj. malo je onih koji su takvi)." I rekao je (Muhamed a.s. Ebu Zerru r.a.): "Tvoje mjesto (zadrži)!" (To jest: "Ostani tu gdje si!") I stupio je naprijed ne (tako) daleko. Pa sam čuo (nekakav) glas pa sam htio da dođem (tj. odem, idem) njemu, zatim sam se sjetio njegovoga govora: "Tvoje mjesto (tj. Svoje mjesto zadrži, ne napuštaj sve dotle) dok dođem (dok ne dođem) tebi." Pa pošto je došao, rekao sam: "O poslaniče Allaha, koji (je taj što) sam čuo?" Ili je rekao: "Glas koji sam čuo (šta je)?" Rekao je: "A da li si (tj. A je si li) čuo?" Rekao sam: "Da." Rekao je: "Došao je meni Džibril (Gavrilo anđeo) - njemu blagoslov i mir! - pa je rekao: "Ko je umro (tj. Ko umre) od tvoje sljedbe ne udružuje (tj. ne udružujući) sa Allahom (nikakve) stvari, unišao je (tj. unići će u) raj." Rekao sam: "I ako je činio tako i tako (tj. to i to, zar ako je i krao i bludničio)?" Rekao je: "Da."

(Jasno je da se radi o čovjeku koji je nekad u životu činio ta djela ali se iskreno pokajao napustivši zauvjek ta nevaljala djela poslije pokajanja.)

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Šebiba sina Seida, pričao nam je moj otac od Junusa, rekao je Ibnu Šihab: pričao mi je Ubejdulah, sin Abdullaha sina Utbeta, rekao je: rekao je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Da je bilo za mene (u mene) kao Uhud zlata, ne raduje me da ne prođu na mene (tj. meni) tri (dana), a kod mene je od njega (ikakva) stvar, osim stvar (što) ostavljam u zasjedu (što pripravim, prigotovim) za dug (dugovanje)." Predao je njega (ovaj hadis) Salih i Ukajl od Zuhrije.

257

GLAVA

traženja u zajam deva.

PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete, izvijestio nas je Selemete, sin Kuhejla, rekao je: čuo sam Ebu Selemeta u našoj kući priča od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je (jedan) čovjek naplaćivao dug (tražio dug od) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je bio grub (prema) njemu (u traženju duga), pa su namjeravali (spremili se) njegovi drugovi (na toga čovjeka da naprave s njim ružan postupak) pa je rekao:

"Pustite ga, pa (tj. jer) zaista za vlasnika prava je govor, i kupite mu devu (devca), pa dadnite ga njemu." I rekli su: "Ne nalazimo (drugoga) osim vrijednijega od njegove godine (od godine starosti njegova devca)." Rekao je: "Kupite ga, pa dadnite (dajte) ga njemu, pa (jer) zaista najbolji (od) vas je najljepši (od) vas plaćanjem (duga)."

GLAVA

ljepote naplaćivanja duga (traženja svoga duga od drugoga lica).

PRIČAO NAM JE Muslim, pričao nam je Šubete od Abdul-Melika, od Rib'ije, od Huzejfeta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

258

Umro je (jedan) čovjek pa se reklo njemu (je si li učinio ikakvo dobro?). Rekao je: "Prodavah ljudima (na veresiju), pa prelažah (preko prekoračenja roka koje bi se desilo) od imućnoga, a olakšavah (opraštah dio duga, ili sav dug) od siromašnoga. Pa se oprostilo njemu (tome čovjeku njegovo griješenje). Rekao je Ebu Mes'ud: Čuo sam ga (ovaj hadis) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

GLAVA:

Da li će se dati veći (stariji devac) od njegove godine (tj. od godine, od starosti devca koji se je dužan, kojega je dužan)?

PRIČAO NAM JE Museded od Jahja-a, od Sufjana, pričao mi je Selemete, sin Kuhejla, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je (jedan) čovjek došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (da) naplati njemu devu (devca kojega mu je bio dužan Muhamed a.s.) pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Dadnite ga!" Pa su rekli: "Ne nalazimo (drugoga doba, starosti) osim godinu vrijedniju od njegove godine (vrijednijega devca nalazimo, ali ne nalazimo onih godina devca u kojima je godinama bio njegov devac)." Pa je rekao (taj) čovjek: "Ispunio si u cijelosti meni, ispunio u cijelosti tebi Allah (ako mi dadneš toga vrijednijega)!" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Dadnite ga, pa (jer) zaista od najboljih ljudi je najljepši njih plaćanjem (duga, tj. od najboljih ljudi je onaj ko najljepše isplaćuje svoj dug drugima ljudima zadovoljivši ih)."

259

GLAVA

ljepote plaćanja (duga).

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Selemeta, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Bio je za (u jednoga) čovjeka na Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, zub od deva (tj. dugovanje jednoga grla od deva, staroga jedan zub - a to znači jednu godinu - jer "sinnun" doslovno znači: zub, ali se misli na godinu, starost i u ovome hadisu i u nekim prošlim hadisima sličnoga sadržaja), pa je došao njemu (da) naplati njemu (tj. od njega dug) pa je rekao, pomilovao ga Allah i spasio: "Podajte mu." Pa su tražili njegov zub (starost njegovoga grla), pa nisu našli njemu osim zub iznad nje (iznad te starosti). Pa je rekao: "Podajte mu." Pa je rekao: "Ispunio si u cijelosti meni, ispunio u cijelosti Allah za tebe (tebi)!" Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista najbolji (od) vas je najljepši (od) vas plaćanjem (isplaćivanjem duga)."

PRIČAO NAM JE Hallad, pričao nam je Misar, pričao nam je Muharib, sin Disara, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Došao sam Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a on je u Bogomolji. Rekao je Misar: Mislim ga (da) je rekao: ..... (u Bogomolji u) ručanicu (u ručanje doba na selu, a to je pred podne na dva do tri sata). Pa je rekao: "Klanjaj dva naklona (rekata)." A bio je za (u)

260

mene na njemu dug (dakle: bio mi je dužan neki dug), pa je platio meni i povećao je meni (tj. dao mi je više).

(Veli se da je Muhamed a.s. dao Džabiru r.a. jedan kirat više nego što je dug iznosio. Veli se da je Džabir r.a. rekao: "Neće se od mene nikad rastaviti ovaj novčić!" Pa ga je stavio u jednu kesu i čuvao ga dok ga nisu odnijele Jezidove čete sa ostalim stvarima koje su odnijele poslije bitke koja se zove Jevmul-Harreti.)

GLAVA:

Kada je platio ispod svoga duga (tj. manje nego je dužan - manje nego iznosi njegovo pravo, vlasnikovo, vlasnika duga), ili je odriješio njega (tj. ili ga je oslobodio duga, poklonio svoj dug vlasnik duga čovjeku koji je dužan), pa on (ovaj svaki postupak) je dozvoljen (ako je u oba slučaja vezan za dobrovoljnost vlasnika duga).

PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Junus od Zuhrije, rekao je: pričao mi je Ibnu Kab, sin Malika, da je Džabir, sin Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, izvijestio njega da je njegov otac ubio se (tj. da je ubijen, poginuo na) dan Uhuda (kao) mučenik, a na njemu je dugovanje (a on je dužan). Pa su se zažestili vjerovnici u njihovim (svojim) pravima (tj. žestoko su navalili da im se isplati dug), pa sam došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je pitao (molio) njih da prime datule moga zida (tj. vrta, voćnjaka ograđenoga zidom za svoje dugove) i (da) odriješe moga oca (da razduže duga moga oca). Pa nisu htjeli (jer su smatrali da njihova potraživanja iznose mnogo više nego vrijedi iznos datula

261

na palmama moga vrta). Pa nije dao njima Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, moga zida. I rekao (je):

"Poranićemo (Doći ćemo rano) na tebe (tebi)." Pa je poranio na nas (nama) dok je osvanuo. Pa je ophodio u palme (okolo, oko palmi) i molio je u (za) njihov plod za blagoslov. Pa sam posjekao njih (tj. obrao njihov plod), pa sam isplatio njima (dugovanje oca) i ostalo je (nešto, neki dio i) za nas od njihovih datula (od datula tih palmi).

GLAVA:

Kada je činio odmazdu (tražio isto onako da mu se vrati kao što je dao na dug, na zajam), ili je činio nasumce (tražio da mu se vrati otprilike isto, ne važući i ne mjereći) u dugu (potraživanju) datulu za datulu ili (drugu vrstu ishrane) osim njega (osim ploda palme kada potražuje onaj kome se dužno).

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Munzira, pričao nam je Enes, od Hišama, od Vehba, sina Kejsana, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je on izvijestio njega da je njegov otac preminuo (doslovno: usmrtio se, tj. umro) i ostavio na njemu (tj. na sebi dugovanje od) trideset veskova za čovjeka (tj. koje je dugovao jednome čovjeku) od Židova. Pa je tražio čekanje (priček za dug od) njega Džabir, pa nije htio da pričeka njega. Pa je govorio Džabir poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, radi (toga, o tome da) se zauzme za njega k njemu (kod njega, kod toga Židova). Pa je došao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i govorio je (tome) Židovu za (postupak da) uzme plod njegovih palmi za (dugovanje) koje je njemu (pripadalo, tj. koje mu je bio dužan otac Džabira), pa nije

262

htio (Židov da pristane na to). Pa je unišao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u) palme pa je išao u njima (tj. između njih - prošao je između njih). Zatim je rekao Džabiru:

"Sijeci (tj. Beri, trgaj) njemu, pa ispuni u cijelosti njemu (dug) koji je za njega (koji je njegov)." Pa je sjekao (brao) njega (plod palmi) poslije što se vratio (između palmi) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je ispunio u cijelosti njemu (Židovu) trideset veskova, i preostala je njemu (količina datula od) sedamnaest veskova (datula, vesk je 60 sa'ova). Pa je došao Džabir poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, radi (toga da) izvijesti njega za (ono) koje je bilo (tj. za slučaj koji se desio sa datulama), pa je našao njega (da) klanja popodnev (ikindiju). Pa pošto je otišao (sa molitve, tj. završio molitvu), izvijestio je njega za pretek (višak datula). Pa je rekao: "Izvijesti sina Hattaba (Hatabova)." Pa je otišao Džabir k Umeru, pa je izvijestio njega, pa je rekao njemu Umer: "Zaista već sam znao kada je išao u njih poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zaista (da) će se svakako blagosloviti u njih (tj. one - od Uzvišenoga Boga će pasti blagoslov među njih, na njih, na datule)."

GLAVA

(onoga) ko je tražio utočišta (od Uzvišenog Boga da ga sačuva) od duga.

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije. - H - A pričao nam je Ismail, rekao je: pričao mi je moj brat od Sulejmana, od Muhameda, sina Ebu Atika, od Ibnu Šihaba, od Urveta da je Aiša, bio

263

zadovoljan Allah od nje, izvijestila njega da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, moljaše u molitvi i govori (tj. govoreći i ovo u molenju):

"Bože moj, utječem se u Tebe (tj. Tebi) od griješenja i dugovanja." Pa je rekao (jedan) govornik: "Šta je umnožilo (ono) što tražiš utočišta, o poslaniče Allaha, od duga (tj. Ala mnogo - što li mnogo tražiš utočišta, o poslaniče Allaha, od dugovanja)!" Rekao je: "Zaista čovjek kada se zadužio (kada se zaduži), pričao je pa je slagao, i obećao je pa je protivno učinio."

(To jest: priča dužan čovjek da će platiti dug o (u) roku pa slaže jer mu se desi neka smetnja da ne mogne platiti kad je bio rok, pa obeća da će taj i taj dan platiti pa opet učini suprotno obećanju. To su sve grijesi na koje čovjeka navede dug.)

GLAVA

molitve na (za onoga) ko je ostavio dug.

PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete od Adijja, sina Sabita, od Ebu Hazima, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Ko je ostavio imanje, pa za njegove nasljednike je (to); a ko je ostavio težinu (teret, tj. dugovanje, dug), pa k nama je."

(Već je prolazio hadis u ovome smislu, i tamo se dalo objašnjenje.)

264

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Ebu Amir, pričao nam je Fulejh od Hilala, sina Alije, od Abdurahmana, sina Ebu Amreta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Nema (nikakvoga, nikog) od vjernika (da je drukčiji odnos između mene i njega) osim (takav), a (da) sam ja bliži za njega (ja sam preči njemu od svakoga drugog) u ovozemaljskom životu i drugome svijetu (na Sudnjem danu). Čitajte ako ste htleli (ako hoćete): "Vjerovijesnik, je bliži za vjernike (tj. vjernicima) od njihovih osoba....". Pa koji god vjernik umre i ostavi imanje, pa neka naslijedi njega njegovi rođaci (muški po ocu) ko (god oni) bili. A ko ostavi dug ili propast (tj. porodicu izloženu propasti zbog malodobnosti djece i slično), pa neka dođe meni pa ja sam njegov zaštitnik."

GLAVA

odugovlačenja imućnoga (da plati dugovanje) je nasilje.

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Abdul-Aala od Mamera, od Hemmama, sina Munebiha, brata Vehba, sina Munebiha, da je on čuo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Odugovlačenje imućnoga (bogatoga) je nasilje."

GLAVA:

Za vlasnika prava je govor.

265

A spominje se od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Zavijanje (tj. zavlačenje, odugovlačenje) nalazioca (onoga koji nalazi mogućnost, ima mogućnost da plati dug) dozvalja (dozvoljava) njegovu čast i njegovu kaznu." Rekao je Sufjan: "Njegova čast (da se okalja na taj način da) rekne: "Odugovlačio si mi." A njegova kazna je zatvor."

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Šubeta, od Selemeta, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Došao je Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan) čovjek (da) naplati njemu (tj. od njega svoj dug) pa je bio grub njemu (prema njemu). Pa su namjerili s njim njegovi drugovi (da se obračunaju). Pa je rekao: "Pustite ga, pa (tj. jer) zaista za vlasnika prava je govor."

GLAVA:

Kada je našao njegovo (tj. svoje) imanje kod bankrota (čovjeka pod stečajem, čovjeka koji je nesposoban da plaća dugove zbog prezaduženosti po odluci suda, pa bilo da je to imanje dao bankrotu) u prodaji, i (tj. ili) zajmu i (ili u) pohrani - pa on je preči za njega (tj. za to imanje da ga dobije nego ostali povjerioci).

A rekao je Hasen: Kada je bankrotirao (jedan čovjek) i razjasnilo se (njegovo bankrotstvo kod suda), nije dozvoljeno njegovo oslobađanje ropstva, a ni njegova prodaja, a ni njegova kupovina. (To jest: nije pravno valjano njegovo raspolaganje svojom imovinom: ni da on oprašta od ropstva robove ako ih ima, ni da prodaje ni da kupuje.) A rekao je Seid, sin Musejeba:

266

Sudio je Usman (da) ko naplati od svoga prava (nešto od nekoga dužnika) prije (da) bankrotira (taj dužnik), pa on je za njega (tj. pa ono što je uzeo njegovo je, pripada njemu); a ko je poznao (ko pozna) svoju robu sa njezinom istovjetnošću (tj. da je to ona ista, prava njegova roba), pa on je preči za nju (od drugih povjerilaca, potražilaca).

(Napominje se da će se radi kratkoće prevoditi svi izrazi koji označuju pravljenje stečaja, biti pod stečajem, čovjek koji je pod stečajem - a to su izrazi: teflisun, iflasun, muflisun - prevodiće se sa izrazom: bankrotirati, bankrotiranje, bankrot.)

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Zuhejr, pričao nam je Jahja, sin Seida, rekao je: izvijestio me Ebu Bekr, sin Muhameda sina Amra sina Hazma, da je Umer, sin Abdulaziza, izvijestio njega da je Ebu Bekr, sin Abdurahmana sina Harisa sina Hišama, izvijestio njega da je on čuo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio - ili je rekao: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Ko je stigao (Ko stigne) svoje imanje sa njegovom istovjetnošću (tj. isto onakvo kakvo je bilo, da nije izmijenjeno niti zamijenjeno) kod čovjeka ili lica (što) je već bankrotiralo, pa on je preči za njega od (drugih) osim njega."

(Hanefiti-hanefije su stanovišta da je onaj ko nađe svoju robu kod bankrota jednak drugima povjeriocima, potražiocima - a ovaj se hadis, po njihovom mišljenju,

267

odnosi na ukradenu, otetu, opljačkanu robu i sličnu njoj. Obrazloženje pravnika hanefijskog mezheba za ovo njihovo stanovište neće se navoditi.)

GLAVA

(onoga) ko je odgodio dužnika (da od njega naplati dug vlasniku; ili: ko je odgodio vjerovniku da mu plati dug) do sutra ili slično njemu (tj. do prekosutra), a nije vidio (smatrao) to odugovlačenjem.

(Riječ garim znači i dužnik, a i povjerilac, potraživalac dugovanja. Ima svojstvo da označuje suprotna značenja. Zato su u zagradi i navedene obje mogućnosti u tumačenju.)

A rekao je Džabir: Zažestili su se povjerioci u svojim pravima u dugu moga oca, pa je pitao (molio) njih Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da prime plod moga zida (vrta ograđenoga zidom) pa nisu htjeli. Pa nije dao njima zid i nije razbio (tj. razdijelio) njega njima. I rekao (je):

"Poraniću na tebe (tebi) sutra." Pa je poranio na nas (nama) kada je osvanuo (osvanulo), pa je molio u njezinom plodu (u plodu bašče Uzvišenoga Boga) za blagoslov, pa sam isplatio njima (dugovanje, dug).

GLAVA

(onoga) ko je prodao imanje bankrota, ili osiromašenoga (čovjeka) pa je razdijelio njega među povjerioce, ili je dao njega (osiromašenome licu) da troši na njegovu (svoju) osobu (na samoga sebe).

268

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, pričao nam je Husein Mualim, pričao nam je Ata', sin Ebu Rebaha, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Oslobodio je (ropstva jedan) čovjek (jednoga) dječaka ostrag (tj. poslije svoje smrti ga oslobađa, proglašava ga slobodnim poslije svoje smrti). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko će kupiti njega (toga dječaka) od mene?" Pa je kupio njega Nuajm, sin Abdullaha. Pa je uzeo njegovu cijenu pa je dao nju k njemu.

GLAVA:

Kada je pozajmio njemu do imenovanoga roka, ili je oročio (postavio rok) njemu u prodaji.

Rekao je Ibnu Umer o zajmu do roka: Nema štete za (zbog) njega; i (nema štete, grijeha) ako se dadne vrijednije (više) od njegovih srebrenjaka dok (god to) sebi ne uvjetuje (ne uslovi). A rekao je Ata' i Amr, sin Dinara: On je do njegovoga roka u zajmu (dužan da čeka i da vrati tačno na rok, pa kada bi tražio prije roka da vrati zajam, nema pravo na to). (Ovo stanovište zastupaju samo malikiti.) A rekao je Lejs: pričao mi je Džafer, sin Rebiata, od Abdurahmana, sina Hurmuza, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da je on spomenuo (jednoga) čovjeka iz Israelićana (koji) je pitao (molio) nekoga Israelićanina da pozajmi njemu. Pa je dao nju (sumu) k njemu do imenovanog roka. Hadis.

269

GLAVA

zauzimanja (zagovaranja) u (o) spuštanju (sniženju, tj. opraštanju jednoga dijela) duga.

PRIČAO NAM JE Musa, pričao nam je Ebu Avanete od Mugireta, od Amira, od Džabira, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Pogodio se (tj. Pogođen je) Abdullah, a ostavio je porodicu i dug. Pa sam tražio (obrativši se) k vlasnicima (toga) duga da spuste (oproste) neki (dio) od njegovoga duga, pa nisu htjeli. Pa sam došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam tražio zauzimanje (zagovaranje) sa njim na njih (se obraćajući), pa nisu htjeli. Pa je rekao:

"Sastavi tvoje (svoje) datule svaku stvar od njih napose (doslovno: na njezinu posebnost, tj. napose): kitu (grozd od datula, hurmi zvanih) Ibnu Zejd napose, a line napose, a adžve napose."

(Datule zvane Ibnu Zejdove su vrsne datule, a datule zvane lin su slabe datule, a datule zvane adžvetun su jedne od najvrsnijih datula. Adžvetun inače znači i presovane datule.)

"Zatim dovedi ih (povjerioce) dok dođem tebi." Pa sam (to) učinio. Zatim je došao - njemu mir! - pa je sjeo na njega (na datule, tj. kod datula) i mjerio je za svakoga čovjeka (svakome čovjeku) dok je ispunio (dok je našao da je ispunio u cijelosti dug), i ostale su datule kao što su one, kao da ono nije se dotaklo (njih). I ratovao sam

270

(skupa) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, na devi (jednoj) našoj (muškoj), pa se umorio (taj) devac, pa je zaostao na meni (tj. sa mnom iza naroda, iza kolone). Pa je udario (štapom) njega Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ozad (iza). Rekao je: "Prodaj mi ga, a tebi su njegova leđa (tj. jahanje) do Medine." Pa pošto smo se približili, tražio sam dozvolu pa sam rekao: "O poslaniče Allaha, zaista ja sam novoga (tj. skoroga) vremena sa svadbom (brakom, tj. skoro sam se oženio)." Rekao je, pomilovao ga Allah i spasio: "Pa šta (tj. koju) si oženio djevojku ili udovicu?" Rekao sam: "Udovicu. Pogodio se (tj. Pogođen) je Abdullah (u borbi), a ostavio je male djevojke (kćeri), pa sam oženio udovicu (oženio sam se sa udovicom da) poučava njih i odgaja njih." Zatim je rekao: "Idi tvojoj (svojoj) porodici." Pa sam stigao pa sam izvijestio moga (svoga) ujaka za prodaju devca. Pa je korio mene (Pa me korio). Pa sam izvijestio njega za sustalost devca i za (postupak) koji je bio od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovo udaranje njega. Pa pošto je stigao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, poranio sam k njemu sa devcem. Pa je dao meni cijenu devca, i (toga istoga) devca i moj dio (od ratnog plijena) sa narodom (tj. jednako sa ostalim ljudima izjednačivši me u dijelu).

GLAVA

(onoga) što se zabranjuje od upropaštavanja imovine i (GLAVA) govora Allaha, uzvišen je: ".... i Allah ne voli pokvarenosti." i ".... zaista Allah neće popraviti (ili: učiniti dobrim) posao pokvarenih." A rekao je u Svome govoru, uzvišen je: ".... da li tvoje molitve zapovijedaju tebi da ostavimo (ono) što obožavaju naši očevi, ili da činimo u našim imanjima što hoćemo....". I rekao je,

271

uzvišen je: ".... i ne dajite glupima vaša imanja....". I (GLAVA) zabrane u tome (slučaju da raspolaže svojom imovinom kada je troši glupo, nerazumno, rasipno) i (GLAVA onoga) što se zabranjuje od prevare (varke, varanja u kupoprodaji).

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Abdullaha, sina Dinara, čuo sam Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: rekao je (jedan) čovjek Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista je se varam (tj. varaju me) u prodajama." Pa je rekao: "Kada prodaješ (nekome čovjeku), pa reci: "Nema prevare (varke, obmane)!" Pa je bio (običaja taj) čovjek (da) govori njega (taj izraz "Nema prevare!").

PRIČAO NAM JE Usman, pričao nam je Džerir od Mansura, od Šabije, od Verrada, slobodnjaka Mugireta, sina Šubeta, od Mugireta, sina Šubeta, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista Allah je zabranio na vas (vama) neposlušnost majkama, i zakopavanje kćera (ženske djece u zemlju žive), i zaprečivanje (tj. neizvršavanje onoga što treba da vršite) i daj! (To jest: i daj mi to i to, bez obzira što je to zabranjeno, ili je način za postizanje nečega zabranjen, samo daj!). A mrzio je (tj. mrzi) vam (Allah): "reklo se je i rekao je; i mnogobrojnost pitanja (molenja ljudima, tj. mnogo prosjačenje) i upropaštavanje imovine."

(Zadnje riječi ovoga hadisa tumače se na dugo i široko. Reklo se je i rekao je: to i to se priča, taj i taj je rekao to i

272

to. Mnogobrojnost pitanja: 1. pitati mnogo za poslove i stvari ljudi, 2. prosjačenje, 3. pitati o nauci radi ispitivanja sposobnosti lica i radi prostoga raspravljanja bez namjere da se stvarno upozna sa istinom, 4. zapitkivanje Muhameda a.s. koje je moglo dovesti do nepotrebnih opterećenja koja su prešućena. Upropašćenje imovine: 1. najobičnije uništavanje bez ikakve potrebe, 2. trošenje u luksuz, 3. dopuštanje rasipniku da troši nerazumno imovinu, 4. trošenje imovine u zabranjene radnje i poslove. Ova se objašnjenja neće više davati uz ovaj hadis koji će se još puta pojavljivati u tekstu.)

GLAVA

Rob je pastir (čoban) u imovini svoga gospodara i neće raditi (drukčije) osim sa njegovom dozvolom.

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Salim, sin Abdullaha, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je on čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Svaki (od) vas je pastir (čoban) i pitan (tj. biće pitan, odgovaraće) za svoje stado. Pa vođa (glavni, vrhovni rukovodilac) je pastir i on je pitan (biće pitan) za svoje stado. I čovjek u svojoj porodici je pastir i on je pitan (i on će biti pitan) za svoje stado. I žena u kući njezina (tj. svoga) muža je pastirica i ona je (i ona će biti) pitana za njezino (svoje) stado. I sluga u imanju svoga gospodara je pastir i on je (i on će biti) pitan za svoje stado." Rekao je: Pa sam čuo ove (ličnosti da su spomenute) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a mislim Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i

273

spasio, (da) je rekao: "I čovjek u imanju svoga oca je pastir i on je (i on će biti) pitan za svoje stado. Pa svaki (od) vas je pastir i svaki (od) vas je pitan (odgovoran) za svoje stado."

U IME ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA

O PREPIRKAMA

(Parničenjima, parnicama, sporovima, svađama)

GLAVA

(onoga) što se spominje o uznemiravanju (ili: o dovođenju na sud) i prepiranju (prepirci na sudu) između muslimana i Židova.

PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete, rekao je Abdulmelik, sin Mejsereta: izvijestio me, rekao je: čuo sam Nezzala, čuo sam Abdullaha (Mesudova) govori: čuo sam (jednog) čovjeka (da) je pročitao (jedan) odlomak (Kur'ana čitajući ga takvom izvedbom da) sam čuo od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, njezinu suprotnost (tj. taj čovjek je pročitao taj odlomak protivno, suprotno čitanju, učenju Muhameda a.s.), pa sam uzeo za njegovu ruku, pa sam doveo njega poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"Oba vas ste dobročinitelji." (To jest: Svaki od vas dvojice lijepo čita, pravilno čita taj odlomak. Ovo pokazuje da Abdullah nije bio čuo, i nije znao za drugi način čitanja toga odlomka.) Rekao je Šubete: Mislim ga

274

(da) je rekao: "Ne prepirite se (Ne protuslovite), pa (tj. jer) zaista (oni) koji su bili prije vas, prepirali su se pa su propali."

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Kazeata, pričao je nama Ibrahim, sin Sada, od Ibnu Šihaba, od Ebu Selemeta i Abdurahmana Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Grdila (Psovala) su se dva čovjeka: (jedan) čovjek od muslimana i (jedan) čovjek od Židova. Rekao je musliman: "Tako mi (Onoga) koji je odabrao Muhameda nad svjetove." Pa je rekao Židov: "Tako mi (Onoga) koji je odabrao Musa-a (Mojsija) nad svjetove." Pa je podigao musliman svoju ruku kod toga (tj. kad je čuo riječi Židova) pa je plesnuo (ošamario) lice Židova. Pa je otišao Židov k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je izvijestio njega o (onome) što je bilo od njegove stvari i stvari muslimana. Pa je pozvao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, muslimana pa je pitao njega o tome, pa je izvijestio njega. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ne odabirite (Ne dajite smatrati boljim) mene nad Musa-a, pa (tj. jer) zaista ljudi će se onesvijestiti (od straha na) sudnjem danu. Pa ću se onesvijestiti (i ja) sa njima, pa ću biti prvi (onaj) ko će se osvijestiti (doći sebi) pa kadli Musa uhvativač (tj. uhvatio se čvrsto) strane Prijestolja! Pa neću znati (tj. ne znam) je li bio u (tj. među onima) ko se onesvijestio pa se osvijestio prije mene, ili je bio (tj. ili će on biti) od (onih) koje je izuzeo Allah (tj. rekao da se neće oni onesvijestiti, koje Allah htjedne održati da se ne onesvijeste)?"

275

(Sa ovim se misli, po nekim komentatorima, na riječi jednoga ajeta: "..... fe saika men fissemavati ve men fil-erdi illa men šaellahu....", ali to mišljenje ima i slabosti. Ne može se u ovome prevodu opširno o svemu obrazlagati kao u komentarima, pa ni o ovome se neće davati objašnjenja.)

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Vuhejb, pričao nam je Amr, sin Jahja-a, od njegova oca, od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Dok je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sjedač (sjedio), došao je (jedan) Židov pa je rekao:

"O Ebul-Kasime, udario je moje lice (jedan) čovjek od tvojih drugova." Pa je rekao: "Ko?" Rekao je: "Čovjek (neki) od Pomagača." Rekao je: "Pozovite ga." Pa je rekao: "Da li si udario njega?" Rekao je: "Čuo sam ga u čaršiji (tj. na trgu da) se kune: "Tako mi (Onoga) koji je odabrao Musa-a nad ljude." Rekao sam: "O nevaljalče, nad Muhameda, pomilovao ga Allah i spasio, (zar da ga je odabrao)? Pa je uzela mene (velika) srdžba (tako da) sam udario njegovo lice." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne odabirite (tj. Ne dajite prednost nijednom) među vjerovijesnicima, pa (jer) zaista ljudi će se onesvijestiti (na) sudnjem danu, pa ću biti prvi ko (će imati čast da) će se raspuknuti od njega (nad njim) zemlja pa kadli ja sa Musa-om (a on je) uzimač (uzeo je) za (jedan) stup (stub) od stupova Prijestolja! Pa ne znam da li je bio u (onima, među onima) ko se onesvijestio, ili se obračunao (ili je obračunato sa njim) sa prvim onesvještenjem.

276

(To jest: Kada se onesvijestio na Turi Sina-u, pošto mu se pokazao Uzvišeni Bog. U ovome hadisu "jas'akune" znači: (ljudi) će pomrijeti. Na to ukazuje dalji tok pričanja u hadisu: pa ću biti prvi nad kim će se raspuknuti zemlja, tj. ko će biti proživljen. Međutim, komentatori i na tome mjestu to "jas'akune" smatraju da znači "onesvijestiće se", i kažu da se radi o onesvještenju od puhanja u rog radi proživljenja, a to bi moglo da bude odmah nakon samoga proživljenja. Ima tu mnogo stvari koje bi trebalo objašnjavati. Saika, jasaku znači i onesvijestiti se, a i umrijeti. Jednu važnu činjenicu pokazuje i ovaj i prethodni hadis: Muhamed a.s. nije tražio da se on smatra najboljim. Još manje je htio da kaže da je zbog njega Uzvišeni Allah i stvorio sve sfere, a to su neki krivotvoritelji hadisa njemu pripisali da je on rekao kako mu je Uzvišeni Allah objavio osim Kur'ana (takozvani hadisi kudsiju): "Levlake levlake lema kalaktul-eflake - Da nije tebe, da nije tebe, zaista ne bih stvorio sfera." Ovi hadisi u Buhariji, između ostaloga, jasno pokazuju da Muhamed a.s. nije to nikad rekao. Osim toga Allah dž.š. na više mjesta kaže u Kur'anu: ".... Jahlukullahu ma ješau....": stvara Allah šta hoće...."; ".... innellahe jefalu ma juridu....": zaista Allah čini šta hoće." Dakle Uzvišeni Bog je po svojoj ničim neograničenoj volji i ni za koga vezanoj volji stvorio je sfere i sve što postoji. To naročito treba uvidjeti i uočiti.)

PRIČAO NAM JE Musa, pričao nam je Hemmam od Katadeta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da je (jedan) Židov zdrobio glavu (jedne) djevojke među dva kamena. Reklo se:

"Ko je učinio ovo s tobom? Da li je omsica (taj)? Da li je omsica (taj)?" Dok se je imenovao (taj) Židov (tj.

277

dok se je spomenulo i ime Židova koji je to i učinio). Pa je dala znak sa svojom glavom (da je on).

(Znači nije mogla govoriti zbog teških ozljeda.)

Pa se uzeo (uhvatio taj, uhvaćen je taj) Židov pa je priznao. Pa je zapovjedio za njega Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa se zdrobila njegova glava među dva kamena.

GLAVA

(onoga) ko je vratio (tj. odbio, oglasio nevaljanim) posao ludoga (rasipnika) i (onoga koji je) slabe pameti iako nije bio zabranio njemu vođa (ili sudija da raspolaže svojom imovinom).

A spominje se od Džabira, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) je vratio na milodarivaoca (tj. vratio je milostinju jednome čovjeku koji je donio milostinju da ju dadne, a sam je bio siromašan - vratio mu je) prije zabrane, zatim je zabranio njemu (da daje milostinju dok je god siromašan).

(U vezi ovoga komentatori navode dva slučaja. Prvi slučaj, koji je zabilježio Ebu Davud, bio je sa jednim čovjekom koji je našao komad zlata kao jaje u jednom rudniku, pa ga je donio Muhamedu a.s. i rekao: "Uzmi ovo, i podaj nekome kao milostinju radi Allaha, pa ja nemam drugoga imanja osim ovo." Muhamed a.s. se okrenuo na drugu stranu praveći se da nečuje. Pa je ponovio onaj čovjek svoje izlaganje. Muhamed a.s. je uzeo taj komad zlata i gađao njime toga čovjeka, zatim je

278

rekao: "Neki od vas donese svoje jedino imanje da ga podijeli kao milostinju, a nema ništa drugo u posjedu, zatim poslije toga sjedne da pruža ruku ljudima da mu daju milostinju. Milostinja se dijeli samo u stanju bogatstva." Drugi slučaj je sa čovjekom koji je imao jedinoga roba i rekao mu da je slobodan kad on, kao njegov vlasnik umre. Takav se rob ne može prodati. Međutim, taj je čovjek poslije zapao u teško siromaštvo. Muhamed a.s. je rekao ko će da kupi toga roba od njega, pa ga je kupio njegov drug Nuajm. Muhamed a.s. je onda cijenu toga roba dao njegovom vlasniku i rekao mu: "Počni sa sobom, sa svojom osobom, pa njoj (tj. sam sebi) podijeli milostinju. Pa ako ti nešto preostane, pa podijeli svojoj porodici. Pa ako ti opet preostane, pa podijeli svojoj rodbini. Pa ako ti nešto opet preostane, pa onda dijeli tamo i ovamo, tj. naprijed, i desno i lijevo.)

A rekao je Malik: Kada je bio za (tj. u jednoga) čovjeka na (jednom, nekom) čovjeku imetak (imanje, tj. dugovanje), a za njega (tj. a u njega, u čovjeka koji duguje) je rob, nema (nikakve) stvari za (u) njega (druge) osim njega (toga roba), pa je oslobodio njega - nije dozvoljeno njegovo oslobađanje (tj. nije tome zaduženome dozvoljeno da oslobodi toga svoga roba koji mu je jedina imovina). A ko je prodao na slaboga (tj. slaboumnome čovjeku) i sličnome njemu pa je dao njegovu cijenu k njemu, i zapovjedio mu za poboljšanje i ustajanje (zabavljanje) sa svojim stanjem (te on tako i postupi, pustiće ga da raspolaže svojom imovinom). Pa ako je pokvario poslije (svoj postupak), spriječiće ga (da raspolaže svojom imovinom) zato (što se zna) da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio upropaštavanje imovine, i rekao je za (onoga, tj. onome) koji se vara (tj. koji biva više puta prevaren) u prodaji:

279

"Kada prodaješ (nekome nešto), pa reci: "Nema prevare!" A nije uzeo (tj. oduzeo) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, njegovo imanje (njegovu imovinu, tj. imovinu onoga koji je bio izjavio svome robu da će biti slobodan poslije njegove smrti, a to mu je bilo jedino imanje, pa mu je Muhamed a.s. prodao toga roba dječaka i dao mu je novac od te prodaje da ga troši za svoje potrebe).

(To jest: Nije zadržao taj novac Muhamed a.s. kod sebe da mu ga povremeno daje. Znači da ga nije smatrao zbog njegovog postupka ludim i rasipnikom, jer da ga je takvim smatrao, ne bi mu odjednom uručio novac koji se dobio za roba. Inače mezhebi imaju različita stanovišta i gledanja na pitanje oglašenja nekoga za luda, nerazumna, rasipna čovjeka i na pitanje zabrane takvom čovjeku da raspolaže svojom imovinom. Kastalanija kaže da hanefijski pravnici smatraju da se ne može punoljetnom slobodnom čovjeku staviti zabrana raspolaganja vlastitom imovinom. Treba naglasiti da se neće čovjek oglasiti rasipnikom i ludom ako je htio jedinu imovinu dati u milostinju pa mu se to spriječilo i zabranilo.)

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Abdulaziz, sin Muslima, pričao nam je Abdullah, sin Dinara, rekao je: čuo sam Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Bio je (jedan) čovjek (takav da) se vara (da ga varaju) u prodaji pa je rekao njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

280

"Kada prodaješ (nekome), pa reci: "Nema prevare (varke)!" Pa govoraše ga (taj izraz).

PRIČAO NAM JE Asim, sin Alije, pričao nam je Ibnu Ebu Zi'b od Muhameda, sina Munkedira, od Džabira, bio zadovoljan Allah od njega, da je (jedan) čovjek oslobodio (ropstva jednoga) roba svoga, nije njemu (tj. nije u njega bilo u vlasništvu drugo) imanje osim njega, pa je vratio njega (tj. odbio, poništio je taj postupak) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je kupio njega (roba) od njega (od Muhameda a.s.) Nuajm, sin Nahhama.

(Veli se da je tome robu bilo ime Jakub, a njegovom vlasniku prije Nuajma da je bilo ime Ebu Mezkur, odnosno da se tako nazivao.)

GLAVA

govora protivnika (parničara, prepirača) nekih (od) njih o nekima.

PRIČAO NAM JE Muhamed, izvijestio nas je Ebu Muavijete od Aameša, od Šekika, od Abdullaha (Mesudova), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko se zakune na (neku) zakletvu, a on je u njoj griješnik zato (da) sebi odsiječe (prigrabi, otkine, prisvoji) s njom imanje muslimana čovjeka, sresti će Allaha, a On je na njega srdit." Rekao je: Pa je rekao Ešas: "O meni (U vezi mene) tako mi Allaha bilo je to. Bila je između mene i između (jednoga) čovjeka od Židova (jedna) zemlja pa je nijekao (odricao moje pravo)

281

meni. Pa sam predveo (priveo, doveo) njega k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Da li ti je (tj. imaš li kakav) dokaz?" Rekao sam: "Ne." Rekao je: Pa je rekao Židovu: "Zakuni se!" Rekao je: Rekao sam: "O poslaniče Allaha, tada će (da) se zakune i ode sa mojim imanjem (i odnese moje imanje)." Pa je spustio Allah, uzvišen je:

"Zaista koji kupuju za ugovor Allaha i svoje zakletve malu cijenu.....", do kraja (toga) ajeta (odlomka).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Usman, sin Umera, izvijestio nas je Junus od Zuhrije, od Abdullaha, sina Kaba sina Malika, od Kaba, bio zadovoljan Allah od njega, da je naplaćivao (od) Ibnu Ebu Hadreda (neki) dug (koji) je bio za njega na njemu (tj. njegov, Kabov pri Ibnu Ebu Hadredu - naplaćivao ga je) u Bogomolji.

(Sa velikim slovom riječ Bogomolja u ovom prevodu označava bogomolju, džamiju Muhameda a.s. u Medini.)

Pa su se podigli glasovi njih dvojice, čak je čuo njih poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on je u svojoj kući. Pa je izašao k njima dvojici dok (tj. te) je otkrio zastor svoje sobe pa je dozivao:

"O Kabe!" Rekao je: "Dvoodazov ti, o poslaniče Allaha!" Rekao je: "Pusti od tvoga (svoga) duga ovo." Pa je dao znak k njemu, to jest: Polovinu (pola duga). Rekao sam: "Zaista već sam učinio (tj. odmah činim to,

282

pristajem da to učinim), o poslaniče Allaha!" Rekao je: "Usatni, pa plati mu (Ibnu Ebu Hadrede)!"

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvjestio nas je Malik od Ibnu Šihaba, od Urveta, sina Zubejra, od Abdurahmana, sina Abdulkarijja, da je on rekao: čuo sam Umera, sina Hataba, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori:

Čuo sam Hašima, sina Hakima sina Hizama, (da) čita poglavlje (iz Kur'ana, sura koja se zove) Furkan na (drugi način) osim (onoga) što čitam nju (tj. drukčije je čita nego što je ja čitam), a bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, dao čitati meni nju (tj. a on me je lično naučio čitati, učiti tu suru, to poglavlje pa nisam sumnjao u ispravnost svoga čitanja, učenja te sure). I skoro sam bio da požurim na njega (na Hišama odmah prije nego završi čitanje, tj. umalo nisam odmah na njega skočio). Zatim sam pričekao njega dok je otišao (tj. dok je završio čitanje), zatim sam uhvatio za prsa njega za njegov ogrtač, pa sam doveo njega poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam rekao:

"Zaista ja sam čuo ovoga (da) čita na (drugi način) osim (onoga) što si dao čitati meni (naučio čitati, učiti mene) nju (suru)." Pa je rekao meni: "Pusti ga." (Doslovno: "Pošalji ga." A to znači: "Pusti ga, ne drži ga za prsa.") Zatim je rekao njemu: "Čitaj." Pa je čitao. Rekao je: "Ovako se spustila (tj. objavila ova sura od Uzvišenoga Allaha meni)." Zatim je rekao meni: "Čitaj." Pa sam čitao. Pa je rekao: "Ovako se spustila. Zaista Kur'an se spustio na sedam načina (čitanja), pa čitajte od njega što je lako (tj. na onaj način što vam je lakši)."

283

(Uzrok zbog kojega je Buharija naveo ovaj hadis ovdje jest to da ukaže na to da u vrijeme Muhameda a.s. bivaše kao i danas prepiranja, parničenja radi znanja i poznavanja nečega i da se u tim prepiranjima i onda ponekad gubljaše hladnokrvnost.)

GLAVA

istjeravanja griješnika i parničara iz kuća poslije poznavanja (upoznavanja njihovog pravoga stanja da su griješnici i da se parničari radi obične kavge i neprijateljstva parniče).

A već je istjerao Umer sestru Ebu Bekra kada je naricala (kada je počela da nariče za Ebu Bekrom).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Muhamed, sin Ebu Adijja, od Šubeta, od Sada, sina Ibrahima, od Humejda, sina Abdurahmana, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Zaista već sam htio (pomišljao) da zapovjedim za molitvu pa (da) se uspostavi (da se počne obavljati), zatim (da) se protivim (tj. da se uputim) k stanovima ljudi (koji) ne prisustvuju molitvi pa (da) popalim na njih (tj. da spalim njih, njihove stanove)."

(Budući da to nije učinio, jasno je da je ova izjava Muhameda a.s. imala za cilj da zastraši nemarne i da istakne važnost zajedničke molitve onima koji to nisu dovoljno shvatili. Htjelo se reći da je to grijeh takav da svaki onaj koji ga čini zaslužuje takvu kaznu da bi mu još

284

na ovome svijetu trebalo kuću zapaliti. Ovaj hadis već je prolazio u tekstu.)

GLAVA

tužbe staraoca (izvršitelja oporuke) za umrloga (zbog umrloga da se njemu isposluje neko pravo makar nakon smrti).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Sufjan od Zuhrije, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da su se Abd, sin Zemata, i Sad, sin Ebu Vakasa, prepirali njih dva kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, o sinu robinje Zemata (o sinu Zematove robinje) pa je rekao Sad:

"O poslaniče Allaha, oporučio je meni (tj. učinio je mene izvršiteljem svoje oporuke) moj brat (a sastoji se oporuka u tome da) kada sam stigao (tj. kada stignem u Meku) da pogledam sina robinje Zemata pa (da) uzmem njega, pa (jer) zaista on je moj sin." A rekao je Abd, sin Zemata: "Moj brat je (taj dječak) i sin robinje moga oca, rodio se na postelji moga oca." Pa je vidio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, jasnu sličnost pa je rekao:

"On je za tebe (tebi, on je tvoj), o Abde, sine Zemata! A zastri se od njega, o Sevdeta (o Sevdo)!"

(Ovaj hadis je već prolazio i o njemu su davana objašnjenja.)

GLAVA

285

vezanja (onoga ko je) od (onih) koji (su takvi da) se boji njegove pokvarenosti (njegova zla, tj. GLAVA vezivanja u okove onoga čijeg se je zla bojati).

A okivao je (u okove) ibnu Abas Ikrimu (Ikrimeta privikavajući ga) na poučavanje Kur'ana, i običaja (tj. postupaka i hadisa Muhamedovih a.s.) i zapovjedi (zakona o nasljedstvu).

PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Lejs od Seida, sina Ebu Seida, da je on čuo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori:

Poslao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, konjicu prema Nedždu, pa je dovela (jednoga) čovjeka iz Hanifetovića, rekne se njemu (ime mu je) Sumamete, sin Usala, gospodar pripadnika (stanovnika grada) Jemame. Pa su svezali njega za (jedan) stub od stubova Bogomolje. Pa je izašao k njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je:

"Šta je kod tebe, o Sumamete?" Rekao je: "Kod mene je, o Muhamede, dobro." Pa je spomenuo hadis (do kraja ga ispričavši). Rekao je (na kraju Muhamed a.s.): "Pustite (odriješite) Sumameta."

GLAVA

vezanja i zatvaranja (u zatvor) u svetome tlu.

A kupio je Nafi', sin Abdulharisa, (jednu) kuću za zatvor u Meki od Safvana, sina Umejeta, na (tj. uz uvjet, uslov) da Umer ako je zadovoljan, pa prodaja je njegova prodaja, a ako nije zadovoljan (tj. ako ne bude

286

zadovoljan) Umer, pa za Safvana je (tj. Safvan ima) četiri stotine (srebrenjaka za korišćenje zgrade do Umerova odgovora). A zatvorio je Ibnu Zubejr u Meki (u zatvor jednoga čovjeka koji je imao mnogo dugovanja).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs, rekao je: pričao mi je Seid, sin Ebu Seida, čuo je Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Poslao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, konjicu prema Nedždu, pa je dovela čovjeka iz Hanifetovića, rekne mu se (ime mu je) Sumamete, sin Usala. Pa su svezali njega za stub od stubova Bogomolje.

U IME ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA

GLAVA

nepopustljivosti (tj. nepopustljivoga držanja vjerovnika za svoga dužnika da mu plati dug).

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs, pričao mi je Džafer, sin Rebi'ata. A rekao je (drugi) osim njega: Pričao mi je Lejs, rekao je: pričao mi je Džafer, sin Rebiata, od Abdurahmana, sina Hurmuza, od Abdullaha, sina Kaba sina Malika, Ensarije, od Kaba sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je ono bilo za (u) njega na Abdullahu, sinu Ebu Hadreda, Eslemiji dugovanje (dug), pa je sreo njega, pa je držao njega (tj. slijedio je njega ne odvajajući se od njega, uhvatio je njega ne puštajući ga). Pa su razgovarali se njih dvojica dok su se podigli glasovi njih dvojice. Pa je prošao pokraj

287

njih dvojice Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"O Kabe!" I pokazao (dao je znak) sa svojom rukom kao da on kaže: "Polovinu (oprosti)." Pa je uzeo polovinu (onoga) što je na njega (tj. što je njemu pripadalo), a ostavio je polovinu.

GLAVA

naplaćivanja (traženja svoga duga od drugoga lica).

PRIČAO NAM JE Ishak, pričao nam je Vehb, sin Džerira sina Hazima, izvijestio nas je Šubete od Aameša, od Ebu Duha-a, od Mesruka, od Habbaba, rekao je:

Bio sam kovač u preislamlju (u pagansko doba). I bili su za (u) mene na Asu, sinu Vaila, (neki) srebrenjaci (kao dug), pa sam došao njemu (da) naplatim njemu (od njega taj dug). Pa je rekao: "Neću platiti tebi do (da) zaniječeš (tj. da ne vjeruješ) Muhameda." Pa sam rekao: "Ne, tako mi Allaha neću zanijekati Muhameda, pomilovao ga Allah i spasio, da usmrti tebe Allah, zatim (da) proživi tebe." Rekao je: "Pa pusti me, da umrem, zatim (da) se proživim, pa (da) se meni dadne imanje i djeca, zatim (da tada) platim tebi (dug)." Pa je sišao (ovaj odlomak, ajet):

"Pa zar nisi vidio (tj. mislio o onome) koji niječe naše znakove (ili naše odlomke) i rekao je: Zaista daće se meni svakako imanje i djeca." Odlomak (ajet taj čitaj, vidi).

288

U IME ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA

KNJIGA O POBRANOJ IMOVINI SA ZEMLJE

(imovini sa zemlje, tj. o nađenoj na tlu i podignutoj, sklonjenoj tuđoj imovini čiji se vlasnik ne zna, a imovina se uzima da ne propadne i da joj se vlasnik pronađe)

A kada je izvijestio gospodar pobrane (tj. vlasnik istinski nađene stvari) za znak, dao je (tj. daće) k njemu (tu stvar onaj ko je stvar bio našao, tj. predaće mu je).

PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete. A pričao mi je Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Selemeta, čuo sam Suvejda, sina Gafeleta, rekao je: sreo sam Ubejja, sina Kaba, bio zadovoljan Allah od njega, pa je rekao:

Uzeo sam (sa tla) novčanik (svežanj od) stotinu zlatnika, pa sam došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"Daj poznavati nju (nađenu sumu novaca jednu) godinu." Pa sam dao poznavati nju njezinu godinu, pa nisam našao (nikoga) ko poznaje nju. Zatim sam došao njemu, pa je rekao: "Daj poznavati nju godinu." Pa sam dao poznavati nju pa nisam našao (vlasnika tih zlatnika). Zatim sam došao njemu treći puta. Pa je rekao: "Zapamti (ili: Sačuvaj) njezinu vreću, i njezin broj i njezinu uzicu (svezu kojom je zavezana vreća, novčanik), pa ako je

289

došao (ako dođe) njezin vlasnik (podaj mu je), a ako ne, pa uživaj s njom (uživaj je, potroši je)." Pa sam uživao (potrošio nju). Pa sam sreo njega (to kaže Šubete da je sreo Selemeta) poslije u Meki, pa je rekao (pričajući opet ovaj hadis): Ne znam (je li rekao Suvejd) tri godine ili jednu godinu.

GLAVA

zalutale (izgubljene, tj. nađene) deve.

PRIČAO NAM JE Amr, sin Abbasa, pričao nam je Abdurahman, pričao nam je Sufjan od Rebiata, pričao mi je Jezid, slobodnjak Munbeisa, od Zejda, sina Halida, Džuhenije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Došao je (jedan) Beduin k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je pitao njega o (onome) što pobere njega (sa tla, uzme sa tla), pa je rekao:

"Daj poznavati nju (oglasi tu nađenu stvar jednu) godinu. Zatim zapamti (ili: sačuvaj) njezinu vreću i njezinu svezu (uzicu), pa ako je došao jedan (čovjek, tj. neko da) izvijesti tebe za nju (podaj mu je), a ako ne, pa traži da potrošiš nju." Rekao je: "O poslaniče Allaha, pa zalutala (jedinka od) brava?" Rekao je: "Za tebe je, ili za tvoga brata ili za vuka." Rekao je: "Zalutala (od) deva?" Pa se promijenilo (pa je poblijedilo) lice Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Šta je za tebe i za nju (tj. Šta je tebi za njom)? Sa njom je njezin papak (kopita) i njezina mješina (za vodu), dolazi (prilazi deva) vodi i jede stabla."

GLAVA

290

zalutale (jedinke od) brava.

PRIČAO NAM JE Ismail, sin Abdullaha, rekao je: pričao mi je Sulejman od Jahja-a, od Jezida, slobodnjaka Munbeisova, da je on čuo Zejda, sina Halida, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori:

Pitao se Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, o pobranoj (stvari, tj. upitan je o tome), pa je tvrdio (Zejd) da je on (Muhamed a.s.) rekao:

"Poznaji (tj. Upoznaj ti sam) njezinu vreću i njezinu uzicu, zatim daj poznavati nju godinu." Govori Jezid: Ako se pozna (ili: ne prizna ni od koga da je njegova), tražiće da potroši nju njezin vlasnik (tj. onaj ko ju je našao i privremeno je drži kod sebe), i bila je (tj. biće ona kao) pohranjena (stvar) kod njega (na čuvanju, sačuvanju). Rekao je Jahja: Pa ovo je (ono) koje ne znam da li je u hadisu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ono, ili je stvar od (shvatanja, mišljenja koje se uvriježilo) kod njega (Jezida). Zatim je rekao: "Kako vidiš (tj. misliš, šta misliš) o zalutaloj (jedinki od) brava?" Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Uzmi je, pa (jer) ona je samo za tebe, ili za tvoga brata ili za vuka." Rekao je Jezid: A ona će se davati poznavati takođe. Zatim je rekao: "Kako vidiš zalutalu (od) deva?" Rekao je: Pa je rekao: "Pusti je, pa (jer) zaista sa njom je njezin papak i njezina mješina, dolazi vodi i jede stabla, dok je nađe njezin gospodar."

GLAVA:

291

Kada se nije našao vlasnik pobrane (stvari) poslije godine, pa ona je za (onoga, pripada onome) ko je našao nju.

(Već su prošla neka obavještenja o ovoj stvari u vezi stanovišta raznih mezheba o ovome pitanju.)

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Rebiata, sina Abdurahmana, od Jezida, slobodnjaka Munbeisova, od Zejda, sina Halida, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Došao je (jedan) čovjek k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je pitao njega o pobranoj (stvari) pa je rekao:

"Poznaj (tj. Upoznaj, zapamti) njezinu vreću (džak) i njezinu uzicu, zatim daj upoznavati nju godinu. Pa ako je došao njezin vlasnik (podaj mu je), a ako ne, pa tvoje (svoje) stanje je sa njom (ili: tvoja stvar, tvoj posao je sa njom da učiniš šta hoćeš)." Rekao je: "Pa zalutala (A zalutala od) brava?" Rekao je: "Ona je za tebe, ili za tvoga brata ili za vuka." Rekao je: "Pa zalutala (od) deva?" Rekao je: "Šta je za tebe i za nju (Šta je tebi za njom)? Sa njom je njezina mješina i njezin papak (kopita, tj. obuća), dolazi vodi (na vodu) i jede stabla (stabljike, tj. lišće sa stabala) dok je sretne njezin gospodar (dok je ne nađe vlasnik).

GLAVA:

Kada je našao drvo u moru, ili bič (kandžiju, kamdžiju) ili slično njemu.

292

A rekao je Lejs: pričao mi je Džafer, sin Rebiata, od Abdurahmana, sina Hurmuza, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da je on spomenuo (jednoga) čovjeka od Israelićana, i tjerao je (tj. ispričao je skraćeno taj) hadis:

Pa je izašao (da) gleda možda (neka) lađa (da) je već donijela njegovo imanje pa kadli sa (onim) drvetom (se sretne, tj. ugleda ono drvo u kojem su bili novci). Pa je uzeo njega (to drvo) za svoju porodicu (kao ogrijevno) drvo. Pa pošto je prepilio njega, našao je imanje (novce) i stranicu (tj. list, pismo).

GLAVA:

Kada je našao (jednu) datulu u (tj. na) putu (stazi).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od Mansura, od Talhata, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Prošao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pokraj (jedne) datule u (na) putu. Rekao je:

"Da nije (toga) da se ja bojim da biva (ova datula) od milostinje, zaista bih pojeo nju."

(Dakle, mala stvar kao što je jedna jedina datula može se uzeti i pojesti ako se nađe na putu. To će se pisati i ubrojiti u milostinju, da je dao nju kao milostinju onaj ko je nju izgubio. Muhamed a.s. nije smio jesti ni uzimati ni od koga milostinje za sebe lično, za svoju upotrebu i korišćenje, pa je zbog toga nije uzeo i pojeo.)

293

A rekao je Jahja: Pričao nam je Sufjan, pričao mi je Mansur. A rekao je Zaidete od Mansura, od Talhata, pričao nam je Enes. A pričao nam je Muhamed, sin Mukatila, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Mamer od Hemmama, sina Munebiha, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Zaista je se okrenem (vratim, tj. navratim) svakako k svojoj porodici, pa nađem datulu, palu (da je pala) na moju postelju, pa podignem nju zato (da) pojedem nju, zatim se bojim (uplašim) da će biti milostinja pa bacim nju (pa je bacim)."

GLAVA:

Kako će se dati poznati pobrana (stvar) stanovnika Meke?

A rekao je Tavus od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Neće pobirati njezinu pobranu (stvar, tj. stvar koja se nađe na tlu u Meki - neće je uzimati sa tla niko drugi) osim ko će dati poznavati nju."

A rekao je Halid od Ikrimeta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:

"Neće se pobirati njezina pobrana (stvar nikako drukčije) osim za davaoca poznavanja (tj. osim tako da se

294

dostavi ili saopći licu koje je određeno da se brine o nađenim stvarima i da ih daje na poznavanje i uvid)."

A rekao je Ahmed, sin Sada: Pričao nam je Revh, pričao nam je Zekerija, pričao nam je Amr, sin Dinara, od Ikrimeta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Neće se sjeći njezino trnje, i neće se natjeravati u bijeg njezina lovina (lovna divljač), i nije dozvoljena njezina pobrana (stvar ni za koga drugoga) osim za zaklinjača (to jest: za onoga ko će je dati poznavati i zaklinjaće onoga ko se javi da je njegova pobrana stvar, da ju je on izgubio), i neće se sjeći (tj. kositi, žeti svježe) njezino sijeno (trava sirova)." Pa je rekao Abas: "O poslaniče Allaha, osim izhira (pirike, ili trstike, trske)." Pa je rekao: "Osim izhira (pirike, trstike, trske)."

(Objašnjenja o ovome hadisu su davata.)

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Musa-a, rekao je: pričao nam je Velid, sin Muslima, pričao nam je Evzaija, pričao mi je Jahja, sin Ebu Kesira, rekao je: pričao mi je Ebu Selemete, sin Abdurahmana, rekao je: pričao mi je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Pošto je osvojio Allah na svoga poslanika (tj. svome poslaniku), pomilovao ga Allah i spasio, Meku, ustao je (Muhamed a.s.) u (među) ljudima, pa je hvalio Allaha i zahvalio se Njemu, zatim je rekao:

"Zaista Allah je zadržao od Meke slona (o kojem je riječ u Kur'anu u jednome poglavlju), a dao je vlast nad

295

njom svome poslaniku i vjernicima. Pa zaista ona nije dozvoljena (da bude kao ratno borilište ni) za jednoga (čovjeka koji) je bio prije mene, i zaista ona se dozvolila meni (jednu) uru od dana (ili: jedan časak od dana). I zaista ona nije dozvoljena (ni) za jednoga (čovjeka) poslije mene: pa neće se natjeravati (u bijeg, bježanje) njezina lovina (lovna divljač), i neće se sjeći (kositi, tj. uništavati) njezino (mekansko) trnje, i nije dozvoljena njezina pala (ispala, izgubljena stvar nikome) osim za zaklinjača (osim zaklinjaču, koji drugoga zaklinje). A ko (se nađe u takvom slučaju da) se ubio njemu ubijeni (tj. da mu nekoga od roda ubije neko lice), pa on je (slobodan da se opredijeli na suđenu) za bolje (od) dva gledanja (vida na kaznu ubice): ili da se otkupi, ili da osveti (tj. odmazdi glavu za glavu, da se i ubica ubije)." Pa je rekao: Abas: "Osim izhira (pirike trave, ili trstike trave, šiblja), pa (tj. jer) zaista mi učinimo (tj. upotrebljavamo) njega za naše grobove i naše kuće." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Osim izhira (To jest: Izhir se jedino može sjeći, žeti, kositi)." Pa je ustao Ebu Šah, (jedan) čovjek od stanovnika Jemena pa je rekao: "Pišite za mene (tj. Napišite mi to što je sada rečeno sve), o poslaniče Allaha!" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Napišite za Ebu Šaha (Ebu Šahu)!" Rekao sam Evzaiji: "Šta je (tj. Šta znači) njegov govor: "Napišite za mene (meni), o poslaniče Allaha?!" Rekao je: "Ovu propovjed koja (je upravo ta što) je čuo nju od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio."

GLAVA:

Neće se sebi musti (pomusti) stoka (ni) jednoga (čovjeka, tj. ničija stoka, marva) bez dozvole.

296

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Nafia, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Neće nikako musti (ili: Neka nikako ne muze ni) jedan (čovjek) stoku (nijednoga) čovjeka bez njegove dozvole. Zar (ili: Da li) voli jedan (od) vas da se dođe njegovoj smočnici (tj. mjestu gdje se čuva smok, piće - mlijeko za pijenje) pa (da) se razbije njegova riznica (tj. ostava, magaza) pa (da) se sebi prenese njegova hrana? Pa pohranjuju njima (vlasnicima) samo vimena njihove stoke njihove hrane, pa neka nikako ne muze (ni) jedan (čovjek) stoku (ni) jednoga (čovjeka drukčije) osim sa njegovom dozvolom."

GLAVA:

Kada je došao vlasnik pobrane (stvari) poslije godine (dana), vratiće je na njega (njemu onaj ko je tu stvar pobrao, našao, uzeo) zbog (toga jer) je zaista ona pohranjena stvar (tj. smatra se kao pohranjena stvar) kod njega.

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Ismail, sin Džafera, od Rebiata, sina Abdurahmana, od Jezida, slobodnjaka Munbeisa(-ovoga), od Zejda, sina Halida, Džuhenije, bio zadovoljan Allah od njega, da je (neki) čovjek pitao poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o pobranoj (nađenoj stvari). Rekao je:

"Daj poznavati nju godinu (dana), zatim upoznaj njezinu uzicu (svezu) i njezinu vreću, zatim traži potrošiti

297

(da potrošiš) nju. Pa kad je došao njezin gospodar (vlasnik), pa izvrši nju (tj. vrati je ako je još kod tebe, a ako si je potrošio, vrati sličnu stvar) k njemu." Rekli su: "O poslaniče Allaha, pa (ili: a) zalutala (od) brava?" Rekao je: "Uzmi je, pa ona je samo za tebe, ili za tvoga brata ili za vuka." Rekao je: "O poslaniče Allaha, pa zalutala (a zalutala od) deva?" Rekao je: Pa se rasrdio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, čak (da) su se vrlo zacrvenile njegove dvije jagodice (na licu), ili: njegovo lice se vrlo zacrvenilo, zatim je rekao: "Šta je za tebe i za nju (zajedničko, tj. Šta imaš do nje, deve), a za nju (postoji) sa njom (je) njezina kopita (obuća, tj. a ona ima sa sobom papak) i njezina mješina dok sretne (dok ne sretne) nju njezin gospodar (neka luta, ne diraj je)."

GLAVA:

Da li će uzeti pobranu (tj. izgubljenu nečiju stvar) i neće ostaviti nju (da) propadne, da ne uzme nju ko ne zaslužuje (ko nije pouzdan da će tražiti pravoga vlasnika).

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Šubete od Selemeta, sina Kuhejla, rekao je: čuo sam Suvejda, sina Gafeleta, rekao je: bio sam sa Selmanom, sinom Rebiata, i Zejdom, sinom Suhana, u (jednoj) borbi pa sam našao (jednu) kandžiju (bič). Pa je rekao meni (jedan od njih dvojice):

"Baci ga (bič, kandžiju)." Rekao sam: "Ne, ali (tj. nego ću ga dati vlasniku) ako nađem njegova vlasnika, a ako ne, uživaću s njim (tj. uživaću ga, koristiću ga, uzeću ga sebi - taj bič)." Pa pošto smo se vratili, hodočastili smo (išli smo na hadž) pa sam prošao pokraj Medine. Pa sam pitao (o slučaju biča, kandžije) Ubejja, sina Kaba, bio

298

zadovoljan Allah - uzvišen je - od njega, (da mi objasni ili sam ga trebao baciti, ili je ispravno što sam ga uzeo) pa je rekao (kao odgovor, tj. mjesto od govora ispričao je ovo):

Našao sam kesu (novčanik sa novcima) na vremenu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u njoj je (bilo) stotinu zlatnika. Pa sam donio nju Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Daj poznavati nju godinu (dana)." Pa sam dao poznavati nju godinu, zatim sam došao, pa je rekao: "Daj poznavati (Oglasi kao izgubljenu stvar) nju godinu (dana)." Pa sam dao poznavati nju godinu (dana), zatim sam došao njemu. Pa je rekao: "Daj poznavati nju godinu." Pa sam dao poznavati nju godinu, zatim sam došao njemu četvrti puta. Pa je rekao: "Upoznaj (ti sam, tj. Upamti dobro) njezin broj, i njezinu svezu i njezinu vreću (kesu), pa ako dođe njezin vlasnik (uruči mu je), a ako ne, uživaj s njom (uživaj je, koristi je za svoje potrebe).

PRIČAO NAM JE Abdan, rekao je: izvijestio me moj otac od Šubeta, od Selemeta za ovo (za navedeni hadis). Rekao je (Šubete): Pa sam sreo njega (Selemeta) poslije u Meki pa je rekao: Ne znam da li tri godine ili jednu godinu.

GLAVA

(onoga) ko je dao poznavati pobranu (stvar), a nije dao nju k vladaru (k vlasti, vladaru, vlasti).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od Rebiata, od Jezida, slobodnjaka Munbeisa, od Zejda, sina Halida, bio zadovoljan Allah od

299

njega, da je (neki) Beduin pitao Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, o pobranoj (stvari). Rekao je:

"Daj poznavati nju godinu, pa ako je došao jedan (čovjek, tj. neko da) izvijesti tebe za njezinu vreću i njezinu svezu (uruči mu je), a ako ne, pa traži potrošiti (da potrošiš) nju (dakle: potroši je, uzmi je sebi i sl.)." A pitao je njega o zalutaloj (od) deva, pa se promijenilo (ozlovoljilo) njegovo lice i rekao je: "Šta je za tebe i za nju (zajedničko, tj. Šta ti je za njom), a za nju je sa njom njezina (njena) mješina i njezina (i njena) obuća (doslovno: njezin papak), dolazi vodi i jede stabla. Pusti je, da nađe nju njezin gospodar (njen vlasnik)." A pitao je njega o zalutaloj (od) brava pa je rekao: "Ona je za tebe, ili za tvoga brata ili za vuka."

GLAVA.

PRIČAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima, izvijestio nas je Nadr, izvijestio nas je Israil od Ebu Ishaka, rekao je: izvijestio me Bera' od Ebu Bekra, bio zadovoljan Allah od njih dvojice. - H - Pričao nam je Abdullah, sin Redža-a, pričao nam je Israil od Ebu Ishaka, od Bera-a, od Ebu Bekra, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Otišao sam pa kadli ja sa pastirom brava (ovaca se sretnem, sretoh se, pastir) tjera svoje brave. Pa sam rekao: "Za koga (tj. Čiji) si ti?" Rekao je: "Za čovjeka (tj. Ja sam od jednoga čovjeka) od Kurejševića." Pa je imenovao njega, pa sam poznao njega. Pa sam rekao: "Da li je u tvojim bravima od mlijeka (tj. Ima li imalo mlijeka u tvojih brava, ovaca)?" Pa je rekao: "Da." Pa sam rekao:

300

"Da li si ti muzač meni (tj. Da li ćeš mi namusti, pomusti mlijeka)?" Rekao je: "Da." Pa sam zapovjedio njemu pa je ukolinčio (jednu) ovcu od svojih brava.

("I'tekale": ukolinčio je. To znači zadržati ovcu radi muženja na taj način što se stavi jedna noga ovce između potkoljenice i stegna svoga, tj. čovjeka koji hoće da muze ovcu; ili stavi se noga ovce među noge muzača, ili: stavi muzač svoju nogu među dvije noge ovce razmaknuvši joj tako noge da se ne može kretati i otimati od muzača. Taj postupak se ovdje izrazio i preveo sa izrazom: ukolinčiti, a to znači: zadržati, postaviti ovcu u stav i položaj za muženje.)

Zatim sam zapovjedio njemu da otrese njezino vime od prašine. Zatim sam zapovjedio njemu da otrese svoje dvije šake (svoja dva dlana) pa je rekao ovako: udario je jednu (od) svoje dvije šake sa drugom (to znači: otresti). Pa je muzao (namuzao jednu) malenkost (malu količinu, veli se: koliko jednu čašu) od mlijeka. A već sam učinio (tj. pripremio) za poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu malu kožnu) posudu (za vodu na putovanju), na njezinim ustima (tj. na otvoru te posude) je (jedna) krpa pa sam salio na (to) mlijeko (vode iz te posude tako) čak (da) se ohladio najdonji (dio) njega. Pa sam dospio k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam rekao:

"Pij, o poslaniče Allaha!" Pa se napio (tako) čak (da) sam bio zadovoljan (tj. te sam osjetio zadovoljstvo).

301

U IME ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA

KNJIGA NASILJA

(nepravdi, nepravednosti, nepravičnosti, bezakonja, nezakonitih, nepravilnih i neumjesnih postupaka)

O nasiljima, i otimanju (svjesno oduzimanje silom, protupravno prisvajanje tuđe imovine i tuđih prava) i govoru Allaha, uzvišen je: "I nikako ne misli Allaha zanemariocem od (onoga, tj. ne računaj da je Allah zanemario ono) što rade nasilnici, odgađa ih samo za dan (takav da) će se ukočiti u njemu pogledi (očiju). Uperenih (Prikovanih) pogleda (oni bivši) uzdignutih svojih glava...." - el-mukniu i el-mukmihu je jedno (tj. obje riječi imaju isto značenje: podignute glave sa oborenim očima), a rekao je Mudžahid: muhtiine je (isto što i) mudiminnezari podržavajući pogled (oni na jednome mjestu trajno), a veli se (da "muhtiine" znači isto što i) "musriine" žureći (oni onamo otkuda dolazi poziv) - ".... ne vraća se k njima njihovo oko, a njihova srca su zrak." Misli (na to da su ona, srca) šuplja, nema pameti za (tj. u) njih. "I opominji ljude (o Muhamede, opominji ih da se sjećaju i misle na) dan (kada) će doći njima kazna, pa će govoriti (oni) koji su činili nasilje: "Naš Gospode, odgodi nam (kaznu) do (jednoga) blizoga roka, (da) se odazovemo (tj. odazvaćemo se) Tvome pozivu i (da) slijedimo poslanike; a zar se niste bili zaklinjali otprije (da) nema za vas od prelaska (tj. od propasti nikakve mogućnosti - da nećete nestati, da nećete propasti). I stanovali ste u stanovima (onih) koji su činili nasilje

302

njihovim (tj. svojim) dušama (tj. sami sebi), i jasno je bilo vama kako smo učinili sa njima, i udarali smo (tj. donosili smo) vam primjere. I već su spletkarili njihove (svoje) spletke, a kod Allaha su njihove spletke (varke), i zaista bile su njihove spletke (takve da bi) da pređu od njega (od tog spletkarenja, od tih spletaka) brda (planine sa svoga mjesta, tj. mogle su planine da propadnu od tih spletaka). Pa ne misli nikako Allaha činitelja suprotno svome obećanju (koje je dao) svojim poslanicima, zaista Allah je moćan osvetnik."

(Riječ "ve in kane mekruhum li tezule minhul-džibalu", mogu se još i ovako prevesti: "....i (ili: a) nije bilo njihovo spletkarenje (takvo da bi) zbog (da) pređu (prestanu, nestanu) od njega brda (planine)." Ima još načina na koje se mogu prevesti i protumačiti ove riječi, ali se na jedan od ova dva, uglavnom, svi drugi načini svode.)

GLAVA

odmazde nasilja (na sudnjem danu).

PRIČAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima, izvijestio nas je Muaz, sin Hišama, pričao mi je moj otac od Katadeta, od Ebulmutevekila Nadžije, od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega, od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Kada se spase vjernici od Vatre, zadržaće se u (tj. na jednome) mostu između raja i Vatre (tj. koji se nalazi između raja i pakla) pa će međusobno izvršiti odmazdu (tj. naknadu, naravnanje, naplatu za) nasilja (koja) su bila među njima u ovozemlju (u ovozemnom životu). Te kada su se očistili (tj. kada se očiste) i sredili se (tj. i kada se

303

srede, naravnaju, izravnaju), dozvoliće se njima za ulaženje (u) raj. Pa tako mi (Onoga) koji (je taj što) je duša Muhameda, pomilovao ga Allah i spasio, u Njegovoj ruci zaista jedan (od) njih u svoj stan u raju je upućeniji (nego) za svoje boravište (što) je bilo u ovozemlju (u ovozemnom životu njegovo)."

A rekao je Junus, sin Muhameda: Pričao nam je Šejban od Katadeta, pričao nam je Ebulmutevekil.

(Kaže se da je Buharija htio sa ovim lancem-senedom da pokaže da je Katadete čuo od Ebulmutevekila prednji hadis. Sigurnije je kada se kaže u senedu "pričao nam je", nego kada se kaže "od" - "od".)

GLAVA

govora Allaha, uzvišen je: ".... zar ne! Prokletstvo Allaha na silnike (na one koji čine nasilja)."

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Hemam, rekao je: izvijestio me Katadete od Safvana, sina Muhriza, Mazinije, rekao je:

Dok ja idem sa Ibnu Umerom, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, uzimač (sam) za njegovu ruku (tj. uzevši ga za ruku) kadli se pojavi (pristupi jedan) čovjek pa je rekao (pa reče):

"Kako si čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da priča) o sašaptavanju (na sudnjem

304

danu između Milostivoga Boga i roba, sluge Božijega)?" Pa je rekao: "Čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Zaista Allah će se približiti vjerniku, pa će staviti na njega svoj zaklon (zaštitu) i zastrće ga pa će reći:

"Da li poznaješ (znaš ti svoj) grijeh taj, da li poznaješ grijeh taj?" Pa će reći: "Da, o moj Gospode." Te kada je ustalio njega (tj. ustanovio njemu priznanje) za njegove grijehe i vidio (smatrao vjernik) u svojoj duši da je on propao, rekao je (tj. reći će Milostivi Bog): "Pokrio sam njih na tebi (tebi) u zemaljskom životu, i Ja opraštam njih tebi danas." Pa će se dati knjiga njegovih dobrih djela (njemu, tj. vjerniku). A što se tiče nevjernika i dvoličnjaka, pa reći će svjedoci: "Ovi su (oni) koji su lagali na svoga Gospoda. Zar ne! Prokletstvo na nasilnike!"

GLAVA:

Neće činiti nasilja musliman muslimanu i neće predati njega (neprijatelju ikakvoj opasnosti).

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba da je Salim izvijestio njega da je Abdullah, sin Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, izvijestio njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Musliman je brat muslimanu. Neće učiniti nasilje njemu i neće predati njega. A ko je bio (tj. Ko bude) u nuždi svoga brata, biće Allah u njegovoj nuždi."

305

(Ko se pobrine da pribavi neku nužnu stvar svome bratu, Allah će njemu pribaviti, dati neku stvar koja je njemu potrebna i nužna.)

"A ko rastupi (tj. otjera) od muslimana tugu (brigu), rastupiće Allah od njega (jednu) tugu od tuga sudnjega dana. A ko pokrije muslimana (tj. njegovu manu, sramotu), pokriće njega Allah sudnjega dana (na sudnjem danu)."

GLAVA:

Pomozi tvoga (svoga) brata čineći (on) nasilje ili čineći se nasilje (njemu, tj. pomozi ga i kada on čini nasilje drugome i kada njemu čini nasilje drugi neko).

PRIČAO NAM JE Usman, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Hušejm, izvijestio nas je Ubejdulah, sin Ebu Bekra sina Enesa, i Humejd Tavil, čuo je Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Pomozi tvoga (svoga) brata čineći nasilje (on) ili čineći se nasilje (njemu)."

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Mutemir od Humejda, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Pomozi svoga brata čineći nasilje (on) ili čineći se nasilje (njemu)." Rekli su: "O poslaniče Allaha, ovaj (što) pomognemo njega čineći se nasilje (njemu - razumljiva je stvar, to je jasno), pa kako ćemo (ili: a kako

306

ćemo) pomagati njega čineći nasilje (on drugome licu)?" Rekao je: "Uzećeš iznad njegove dvije ruke (tj. uhvatićeš mu ruke da ga spriječiš da ne čini nasilja)."

(Velika je pomoć čovjeku, pomoći mu da odustane od grijeha.)

GLAVA

pomaganja (onome) kome se učinilo nasilje.

PRIČAO NAM JE Seid, sin Rebia, pričao nam je Šubete od Ešasa, sina Sulejma, rekao je: čuo sam Muavijeta, sina Suvejda, rekao je: čuo sam Bera-a, sina Aziba, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Zapovjedio je nama Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za sedam, a zabranio je nama sedam (postupaka). Pa je spomenuo posjećivanje bolesnoga, i slijeđenje dženaza (tj. hod za posmrtnom povorkom), i (molbom-dovom Uzvišenom Bogu) nazdravljanje kihaču (kada kiše), i vratiti (vraćanje, tj. otpozdravljanje na) pozdrav, i pomaganje (onoga) kome je učinjeno nasilje, i odazivanje pozivaču (na gozbu) i obistinjenje zaklinjača (tj. sprovođenje u djelo zakletve - a to znači da izvrši ono na što se zaklinjač zakleo da će ga da izvrši i učini).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ala-a, pričao nam je Ebu Usamete od Burejda, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Vjernik je vjerniku kao građevina, veže neki (dio) nje neki (drugi dio, tj. povezuje i drži vjernik

307

vjernika kao što u jednoj građevini neki njezini dijelovi vežu, drže, podupiru neke njezine dijelove)." I pomiješao je između svojih prsta (doslovno: spleo je mrežu među svojim prstima, od svojih prsta - a to će reći: uvukao je jedne između drugih svoje prste od ruku da bi pokazao kako vjernici treba da budu međusobno povezani i da pomažu jedni druge, a ne da nasilje čine jedni drugima).

GLAVA

pomaganja sebi (u odbrani) od nasilnika zbog Njegova govora, veličajno je Njegovo spominjanje: "Ne voli Allah glasnozvučnosti za zlo od govora (tj. ne voli govor kojim se razglašava zlo) osim kome se učinilo nasilje (pa mora sudu da rekne, otkrije, tuži nasilnika), a Allah je slušalac i znalac (Allah čuje i zna sve šta se čini).", "I koji kada je pogodili njih nasilje, oni se pomažu."

Rekao je Ibrahim (Nahija o tumačenju ta dva ajeta ovo): Mrzaše (Mrzili su prvi muslimani) da se ponižavaju, pa kada su mogli, opraštali su.(To znači: odbijali su od sebe, pomagali su sebi u odbrani protiv nasilja prvi muslimani makar to nasilje dolazilo i od samih muslimana, jer nisu željeli da se učinu i prikažu poniženima, pa da se na njih osmione i usude i pokvarenjaci. To je razlog da jedni drugima nisu opraštali nasilja uvijek. Kad se to moglo učiniti, praštali su.)

GLAVA

opraštanja (onoga) kome je učinjeno nasilje zbog Njegova govora, uzvišen je: "Ako pokažete dobro (djelo), ili sakrijete njega (tajno ga učinite) ili oprostite zlo (koje

308

vam je neko učinio), pa zaista Allah je veliki opraštač moćan (bivši da kazni odmah za svaku grešku)."

(To znači: ako oprostite nekome, Allah taj postupak opraštanja voli jer i On mnogo oprašta, a moćan je da kazni.)

"I kazna zlog djela je zlo djelo jednako njemu, pa ko oprosti (tj. neće da izvrši odmazde zla za zlo) i izmiri (se), pa njegova nagrada je na Allaha, zaista On ne voli nasilnike. A ko se pomogne (odmazdom) poslije nasilja njemu (učinjenoga), pa ti (su takvi da) nema na njih od puta (tj. nema nikakvoga puta da se kore što traže odmazdu). Put je samo na (one, protiv onih) koji čine nasilje ljudima i odmeću se u zemlji (ili: čine nepravdu i tiraniju na zemlji) bez prava (bez povoda i razloga), ti (su takvi da) je za njih bolna kazna (tj. imaće bolnu kaznu). A zaista ko se strpio i oprostio, zaista to je svakako od odlučnosti poslova. I vidjećeš nasilnike, pošto su vidjeli kaznu (pred očima), (da) govore: "Da li k vraćanju (u zemaljski život) je (moguće išta) od puta (tj. ima li ikakav put i način da se vratimo u zemaljski život pa da ne činimo nasilja)?"."

GLAVA:

Nasilje su tame (tmine na) sudnjem danu.

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Abdulaziz Madžišun, izvijestio nas je Abdullah, sin Dinara, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

309

"Nasilje su tame (tmine, pomrčine na) sudnjem danu."

GLAVA

čuvanja (sebe) i opreznosti od kletve (lica) kome je učinjeno nasilje.

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Musa-a, pričao nam je Veki', pričao nam je Zekerija, sin Ishaka, Mekija, od Jahja-a, sina Abdullaha sina Sajfija, od Ebu Mabeda, slobodnjaka Ibnu Abasa(-sova), od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, poslao Muaza k Jemenu (u Jemen) pa je rekao:

"Čuvaj se kletve (onoga) kome je nasilje učinjeno, pa (jer) zaista ona (je takva da) nije između nje i između Allaha zastor (nikakav, tj. nema između nje i Allaha nikakve prepreke, Allah je prima neposredno)."

GLAVA

(onoga) ko (je u takvom položaju da) je bila za njega nepravda kod čovjeka (tj. da je učinio čovjeku neku nepravdu, nasilje) pa se oslobađa nje njemu (tj. pa traži od njega da mu halali - oprosti, pokloni tu nepravdu), da li će objasniti svoju nepravdu (njemu ako on ne zna o kakvoj se nepravdi radi)?

310

(O tome se učenjaci ne slažu. Jedni kažu da treba da objasni da mu traži oprost za tu i tu nepravdu koju mu je nanio; a drugi kažu da neće objašnjavati o kakvoj se nepravdi radi, nego će samo reći da mu traži oprost za jednu nepravdu koju mu je nanio bez opisa nepravde, ili će reći uopćeno: "oprosti mi sve što sam ti učinio nepravedno i štetno.")

PRIČAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa, pričao nam je Ibnu Ebu Zib, pričao nam je Seid Makburija od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko (bude u takvoj prilici da) je bila za (tj. u, kod) njega nepravda za jednoga (tj. jednome čovjeku nanesena, pa bilo da se radi) od njegove časti (o časti) ili stvar (neka materijalna, imovinska), pa neka se oslobodi njega od njega (tj. neka se obrati za tu nepravdu njemu da mu je oprosti i pokloni) danas (tj. sada) prije (nego) da (čeka sudnjega dana kada) neće biti zlatnik ni srebrenjak (tj. kada neće biti novaca da s njima plati štete, uvrede i nepravde). Ako je bilo za (u) njega (kakvo) dobro djelo, uzeće se od njega za količinu (prema količini) njegove nepravde; a ako nije bilo za (u) njega dobrih (doslovno: lijepih) djela, uzeće se od loših djela njegova druga pa će se (to) natovariti na njega." Rekao je Ebu Abdullah: Rekao je Ismail, sin Ebu Uvejsa: Nazvao (Imenovao) se Makburija (tako-imenom Makburija) samo zato (što) je zaista on bio odsijedao (u) kraju grobova (tj. jer je stanovao, boravio na onoj strani Medine gdje su grobovi). Rekao je Ebu Abdullah: A Seid Makburija, on je slobodnjak Lejsovića, a on je Seid, sin Ebu Seida, a ime Ebu Seida je Kejsan.

311

GLAVA:

Kada je oslobodio (riješio) njega od njegova nasilja, pa nema vraćanja u njega (na njega).

(To znači: Ako je jedan čovjek oprostio drugome čovjeku neko nasilje, nepravdu koja mu je učinjena, nema više pravo da traži odštetu, odmazdu, naplatu - nema više pravo da se vraća na to pitanje, da povlači, iznosi to pitanje nanovo, čak i u slučaju kada nije bio upoznat o nasilju i nepravdi za koju se tražio oprost od njega. Kao što je već rečeno, neki učenjaci smatraju da se ne mora objasniti za kakvo nasilje i nepravdu se traži halal - razrješenje, oslobođenje, oprost. Oni kažu, između ostaloga, da ponekad objašnjavanje i upoznavanje sa nepravdom može dovesti do mučne i vrlo teške situacije i neprilike koja nije postojala dok za nasilje i nepravdu nije još znao onaj kome je učinjeno to nasilje i nepravda.)

PRIČAO NAM JE Muhamed, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Hišam, sin Urveta, od svoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje:

"I ako (jedna) žena boji se od njezinoga (od svoga) muža napuštanja (ili: grubosti, ili: uskraćenja prava) ili okrećanja (od nje, tj. razvoda)....", rekla je (Aiša r.a. da to znači): Čovjek je (u takvoj prilici da) biva kod njega žena (njegova), nije tražilac množine (dugovanja) od nje (tj. ne želi da s njom mnogo živi zbog njezine starosti, ili njezine ružne naravi ili sličnoga razloga), hoće da rastavi nju (da se razvede s njom, da se rastavi od nje), pa rekne (ona): "Činim ti (ili: Učiniću ti) od (zbog) moga stanja u dozvoljenosti (a to znači: Da ostanem u mome, svome stanju - a to će reći: ne razvodi se sa mnom - a ja ti

312

činim dozvoljenim da ne ispunjavaš bračnih obaveza prema meni na koja imam pravo, djelimično ili u cijelosti)." Pa je sišao ovaj ajet (odlomak) o tome.

GLAVA:

Kada je dozvolio njemu (tj. Kada je jedan čovjek dozvolio drugome čovjeku da potpuno naplati svoje pravo) ili je oslobodio (oprostio svoje pravo) njemu, a nije objasnio koliko je ono (koliko ono iznosi - to je dozvoljeno tako činiti).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ebu Hazima, sina Dinara, od Sehla, sina Sada, Saidije, bio zadovoljan Allah od njega, da se poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, donijelo piće pa je pio od njega (pa ga je pio), a na njegovoj desnici (desnoj strani) je dječak, a na njegovoj ljevici (lijevoj strani) su starci, pa je rekao dječaku:

"Da li dozvaljaš (dozvoljavaš) meni da dadnem (da dam) ovima?" Pa je rekao dječak: "Ne, tako mi Allaha, o poslaniče Allaha! Neću odabrati (nad sebe) sa svojim dijelom od tebe nijednoga (čovjeka)." Rekao je: Pa je dao (stavio) njega (piće) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u njegovu ruku (ruku dječaka).

GLAVA

grijeha (onoga) ko je nasilje učinio (oduzimanjem neke) stvari (tj. nekoga dijela, nešto) od zemlje.

313

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: pričao mi je Talhate, sin Abdullaha, da je Abdurahman, sin Amra sina Sehla, izvijestio njega da je Seid, sin Zejda, bio zadovoljan Allah od njega, rekao: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Ko nasilje učini (nasilno oduzme) od zemlje (neku) stvar (nešto, nešto od zemlje), ođerdaniće se njemu (to) od (sa) sedam zemalja (tj. taj oteti dio zemlje će se iskopati u dubinu sedam slojeva, pa će mu se staviti na vrat kao đerdan, ogrlica, ograda da je nosi tako tešku kao kaznu)."

PRIČAO NAM JE Ebu Mamer, pričao nam je Abdul-Varis, pričao nam je Husejn od Jahja-a, sina Ebu Kesira, rekao je: pričao mi je Muhamed, sin Ibrahima da je Ebu Selemete pričao njemu da je ono bila između njega i između (nekih) ljudi prepirka (svađa za neku zemlju) pa je spomenuo (ispričao je to Ebu Selemete) Aiši, bio zadovoljan Allah od nje, pa je rekla njemu:

"O Ebu Selemete, odstrani se (kloni se) zemlje, pa (jer) zaista je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Ko nasilje učini (nasilno oduzme) količinu pedlja (koliko pedalj) od zemlje, ođerdaniće se njemu (to) od sedam zemalja."

PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, pričao nam je Abdullah, sin Mubareka, pričao nam je Musa, sin Ukbeta, od Salima, od njegova oca, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

314

"Ko uzme od zemlje (neku) stvar (nešto) bez svoga prava (na to, tj. bespravno), propašće se s njim (na) sudnjem danu k (u) sedam zemalja (tj. potonuće se sa otimačem zemlje - daće se da on potone, iščezne, propadne u zemlju kroz sedam zemalja, zemaljskih slojeva)." Rekao je Firebrija: Rekao je Ebu Džafer, sin Ebu Hatima, rekao je Ebu Abdullah: Ovaj hadis nije (ne nalazi se) u Horasanu u knjizi Ibnul-Mubareka. Diktirao je (Izrekao je, iskazao je da zapišu) njega (ovaj hadis) na njih (tj. njima) u Basri.

(Ima raznih tumačenja u vezi hadisa koji su navedeni, naročito na razlike u riječima "ođerdaniće se njemu" i "propašće se s njim u zemlju". Ta tumačenja se neće ovdje navoditi.)

GLAVA:

Kada je dozvolio (jedan) čovjek drugome (neku) stvar, dozvoljeno je (to - tj. valjan je taj postupak).

PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, pričao nam je Šubete od Džebeleta:

Bili smo u Medini u (među) nekim stanovnicima Iraka, pa je pogodila nas godina (gladna godina) pa je bio Ibnu Zubejr (običaja da) daje nama datula. Pa je bio Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (običaja da) prolazi pokraj nas pa (da) govori: "Zaista je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio udruživanje (dviju datula u jednom zalogaju, tj. da po dvije datule zajedno stavlja u usta), osim da zatraži dozvolu čovjek od vas (od) svoga brata (da mu dozvoli da stavlja po dvije datule zajedno u usta)."

315

(Veli se da se to odnosi kada čovjek jede kod drugoga, a ne kod svoje kuće, u zajednici sa drugim ljudima za istom sofrom, za jednim stolom a u hrani vlada oskudica.)

PRIČAO NAM JE Ebu Numan, pričao nam je Ebu Avanete od Aameša, od Ebu Vaila, od Ebu Mesuda da je (jedan) čovjek od Pomagača (što) se govori njemu Ebu Šuajb (tj. čovjek od Pomagača kojem su govorili, kojem je bilo ime Ebu Šuajb - taj čovjek) bio je za (u) njega dječak mesar (prodavač mesa). Pa je rekao njemu Ebu Šuajb:

"Napravi meni hranu petorice (jelo za petoricu) možda ja pozovem Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, petoga (od) petorice (tj. njega i još četiri čovjeka)." A vidio je u licu (na licu) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, glad pa je pozvao njega (pa ga je pozvao). Pa je slijedio njih (tj. pošao za njima jedan) čovjek (koji) se nije pozvao, pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista ovaj je već slijedio nas (tj. već je pošao za nama). Da li dozvaljaš (dozvoljavaš) njemu?" Rekao je: "Da."

GLAVA

govora Allaha, uzvišen je: "..... a on je najžešći (od svih) protivnika (prepirača, kavgadžija - ili: a on je najžešćega prepiranja, parničenja)."

PRIČAO NAM JE Ebu Asim od Ibnu Džurejdža, od Ibnu Ebu Mulejketa, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

316

"Zaista najmrži (od) ljudi k Allahu je najžešći (najnepomirljiviji) svadljivac (svađalica čovjek)."

GLAVA

grijeha (onoga) ko se prepirao u neistini (tj. ko se prepire za laž, lažnu stvar), a on zna njega (to prepiranje da je za laž, da je to laž, tj. svjesno zastupa laž).

PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, rekao je: pričao mi je Ibrahim, sin Sada, od Saliha, od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me Urvete, sin Zubejra, da je Zejneba, kći Umu Seleme, izvijestila njega da je njezina majka Umu Selema, bio zadovoljan Allah od nje, supruga Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, izvijestila nju od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da je on čuo (neku) svađu (prepirku) za (na) vratima svoje sobe, pa je izašao k njima pa je rekao:

"Ja sam samo čovjek, i zaista ono dođu meni protivnici (parničari), pa možda neki (od) vas da bude (tj. da je) rječitiji od nekog, pa (da) računam da je on bio istinit, pa dosudim njemu to (što on tvrdi). Pa ko (bude u takvoj prilici da) sam dosudio njemu (zbog njegove rječitosti) pravo (jednoga) muslimana, pa ona (ta moja odluka, presuda) je samo komad od Vatre, pa neka uzme nju, ili pa neka ostavi nju."

GLAVA:

Kada se parničio (s nekim), griješio je.

317

PRIČAO NAM JE Bišr, sin Halida, izvijestio nas je Muhamed od Šubeta, od Sulejmana, od Abdullaha, sina Murreta, od Mesruka, od Abdullaha, sina Amra, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Četiri (osebine, osobine postoje) ko (je takav da) su bile (da budu one) u njega, bio je (tj. on je) dvoličnjak (licemjerac), ili je bila u njega (jedna) osebine (osobina, svojstvo) od četiri, bila je (tj. biva, postoji) u njega (jedna) osebina (osobina, svojstvo) od dvoličnjaštva do (tj. osim da) ostavi nju:

Kada je govorio (pričao), lagao je (tj. kada priča nešto, laže), i kada obeća, učini protivno (drukčije nego je obećao), i kada sklopi ugovor, iznevjeri (prekrši ga), i kada se parničio, griješio je (tj. i kada se parniči, griješi - laže da bi dobio parnicu)."

GLAVA

odmazde (onoga) kome se učinilo nasilje kada je našao imovinu svoga nasilnika (imovinu onoga koji mu je nasilje učinio).

(O ovome se pitanju ne slažu ni mezhebi - pravne škole, ni učenjaci jednoga istoga mezheba.)

A rekao je Ibnu Sirin: Učiniće odmazdu njemu (tj. naplatiće se iz njegova imanja), i pročitao je: "I ako ste se kažnjavali (tj. ako se kažnjavate međusobno), pa kažnjavajte se sa istim (načinom) što ste se kaznili (što ste bili kažnjeni) s njime...".

318

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: pričao mi je Urvete da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, rekla:

Došla je Hinda, kći Utbeta sina Rebiata, pa je rekla:

"O poslaniče Allaha, zaista Ebu Sufjan je vrlo škrt čovjek, pa je li na mene (je li meni) poteškoća (tj. grijeh) da nahranim od (onoga) koje je za njega (tj. od imovine koja je njegova - da nahranim) našu obitelj?" Pa je rekao: "Nema grijeha na tebe da nahraniš njih sa poznatim (načinom, tj. obično kako se hrane ukućani, obitelj - normalno)."

(Izraz "bil-marufi" prevodiće se u daljem tekstu svugdje sa izrazom "obično".)

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs, rekao je: pričao mi je Jezid od Ebulhajra, od Ukbeta, sina Amira, rekao je: Rekli smo Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista ti pošalješ nas, pa odsjednemo u narodu (ljudi koji) neće (da) ugoste nas, pa šta vidiš u njemu (u ovom slučaju da treba činiti, šta treba činiti u tom slučaju)?" Pa je rekao nama: "Ako ste odsjeli u naroda (u narodu, kod nekih ljudi) pa se zapovjedilo za vas sa (onim da se počastite) što treba za gosta (da se učini), pa (to) primite. Pa ako ne učinu (učine, doslovno: ako oni nisu učinili), pa uzmite od njih pravo gosta (tj. sami od njih uzmite ono što treba da se gostu da, dadne)."

319

(I u vezi ovoga hadisa ima raznih tumačenja. Skoro u vezi svakoga hadisa nastala su razna tumačenja. Više se neće navoditi ta razna tumačenja niti će se napominjati da ima raznih tumačenja. Jedino gdje bude potrebno neko objašnjenje radi razumijevanja samoga hadisa, ta objašnjenja davaće se uz hadise koji imaju zbijen izraz i teško shvatljiv sadržaj.)

GLAVA

(onoga) što je došlo o nastrešnicama (natkrivenim prostorijama za sjedenje u vrtu, dvorištu ili uz kuću - dakle, o nekoj vrsti paviljona).

A sjedio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovi drugovi u nastrešnici Saidetovića.

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Sulejmana, rekao je: pričao mi je Ibnu Vehb, rekao je: pričao mi je Malik. - H - A izvijestio me Junus od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me Ubejdulah, sin Abdullaha sina Utbeta, da je Ibnu Abas izvijestio njega od Umera, bio zadovoljan Allah od njih, rekao je kada je usmrtio Allah svoga vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:

Zaista Pomagači su se skupili u nastrešnici Saidetovića. Pa sam rekao Ebu Bekru: "Odi (tj. Kreni) s nama." (Riječi su Umera r.a. i to, a i dalje.) Pa smo došli njima u nastrešnicu Saidetovića.

(Postojanje nastrešnica i sjedenje u njima nije nasilje.)

GLAVA:

320

Neće sprječavati susjed svoga susjeda da zabode drvo (kolac) u njegov zid.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Ibnu Šihaba, od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Neka ne sprječava susjed svoga susjeda da zabode (stavi, postavi) drvo u njegov zid." Zatim govori (tj. dodaje, nastavlja) Ebu Hurejrete: "Šta je meni, vidim vas od nje (od ove riječi) okretači (tj. da okrećete glavu od nje)?! Tako mi Allaha zaista bacaću se svakako s njom među vaša pleća."

GLAVA

prolivanja (prolijevanja, izlijevanja) vina u (na) put.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdurahima, Ebu Jahja, izvijestio nas je Afan, pričao nam je Hamad, sin Zejda, pričao nam je Sabit od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega:

Bio sam napajač naroda (tj. točio sam vino ljudima) u stanu Ebu Talhata, i bilo je njihovo vino tada datulovača (tj. vino od datula nacijeđeno koje nije stavljano na vatru, nije vrijenje zahvatilo njega, iscijeđeno je iz zgnječenih datula). Pa je zapovjedio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jednome) vikaču (da) viče:

"Zar Ne (tj. Pažnja)! Zaista vino se je već zabranilo." Rekao je: Pa je rekao meni Ebu Talhate: "Izađi, pa prolij ga!" (ili: pa daj proliti njega!) Pa sam

321

izašao pa sam prolio njega. Pa je teklo u (po) ulicama Medine. Pa je rekao neki (od) naroda: "Već se pobi narod (tj. Već su pobijeni u borbi, izginuli su neki ljudi od muslimanskog naroda), a ono je u njihovim stomacima (bilo kada su izginuli)." Pa je spustio Allah: "Nije na (one) koji su vjerovali i činili dobrote (dobra djela nikakav) grijeh u (tj. zbog onoga) što su kušali (okušali alkohola prije njegove zabrane)....". Odlomak.

GLAVA

dvorišta kuća i sjedenja u njima (u kućnim dvorištima) i sjedenja na putevima.

A rekla je Aiša: Pa je sebi sagradio Ebu Bekr (jednu) bogomolju u dvorištu svoje kuće (da) klanja u njoj i čita Kur'an. Pa su se lomili na njoj (tj. tiskali su se žestoko oko nje) žene idolopoklonika i njihovi sinovi, čude se od nje (zbog nje, tj. čudeći, diveći se njoj - bogomolji). A Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, tada je u Meki (bio, nalazio se u Meki).

(Rečenica koja se nalazi prije ove zadnje rečenice treba doslovno da ovako glasi: Pa se lome na njoj (tj. tiskaju se žestoko oko nje) žene idolopoklonika i njihovi sinovi, čude se od nje (zbog nje, tj. čudeći se, diveći se njoj - bogomolji).).

PRIČAO NAM JE Muaz, sin Fedaleta, pričao nam je Ebu Amr Hafs, sin Mejsereta, od Zejda, sina Eslema, od Ata-a, sina Jesara, od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

322

"Čuvajte se sjedenja na putevima!" Pa su rekli: "Nema za nas (nama) bijega (od toga, tj. ne možemo to izbjeći). Oni su samo naša mjesta (za sjedenje što) pričamo u njima (na njima)." Rekao je: "Pa kada nećete (drugo) osim sjedenja (na putevima), pa dajte putu (na kojem sjedite) njegovo pravo." Rekli su: "A šta je pravo puta?" Rekao je: "Spuštenost pogleda (očiju, tj. ne gledati u prolaznike), i otklanjanje uznemiravanja (ljudi), i vraćanje (tj. uzvraćanje) pozdrava, i zapovjedanje dobročinstva i zabranjivanje ružnoga (postupka)."

GLAVA

bunareva (bunara) na putevima kada se nije uznemirivalo (uznemiravalo, kada se ne uznemiruje) s njima (zbog njih, tj. kada ne smetaju prolaženju).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Sumejja, slobodnjaka Ebu Bekra, od Ebu Saliha Semmana, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Dok (jedan) čovjek u putu (na putu bijaše), pojačala se njemu žeđ. Pa je našao (jedan) bunar, pa je sišao u njega, pa se napio, zatim je izašao (iz bunara) pa kadli (jedan) pas dahti isplazivši jezik, jede zemlju od žeđi! Pa je rekao (taj) čovjek: "Zaista već (je) dostiglo ovome psu od žeđi kao (ono) koje je (što je) bilo dostiglo meni." Pa je sišao u bunar, pa je napunio svoju cipelu (obuću) vodom, pa je napojio psa. Pa je zahvalio Allah njemu, pa je oprostio njemu." Rekli su: "O poslaniče Allaha, i zaista nama (li) je u životinjama (da li je nama i

323

za životinje) svakako nagrada?" Pa je rekao: "U svakoj (tj. Za svaku živu stvar) vlasnicu vlažne jetre je nagrada (određena)."

GLAVA

odstranjivanja uznemirenja.

A rekao je Hemmam od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Odstrani (čovjek, kad odstrani čovjek) uznemirenje od puta (to) je milostinja."

GLAVA

sobe (prostorije) i potkrovnice (mansarde, sobe pod krovom) nadvišene i nenadvišene u (tj. na) krovovima i osim njih.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Ibnu Ujejnete od Zuhrije, od Urveta, od Usameta, sina Zejda, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Nadnio (ili: Popeo) se Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, na (jednu) kulu od kula Medine, zatim je rekao:

"Da li vidite šta (ja) vidim: mjesta padanja (događanja) smutnji (buna, nereda) između vaših kuća kao mjesta padanja kiše (kapi kiše)."

324

(Spominje se kula, a kula tvrđave često ima potkrovnu prostoriju, malo i nadvišenu, isturenu u vidu balkona, terase.)

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me je Ubejdulah, sin Abdullaha sina Ebu Sevra, od Abdullaha, sina Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Neprestano sam (bio) pohlepan na (to) da pitam (tj. da upitam) Umera, bio zadovoljan Allah od njega, o dvjema ženama od supruga (žena) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, koje su (njih dvije što) je rekao Allah za njih dvije:

"Ako se pokajete vas dvije k Allahu, pa već su se (tj. pa već će se) prikloniti srca vas dviju....".

Pa sam hodočastio sa njim, pa je skrenuo i skrenuo sam (i ja) sa njim sa posudom (za vodu). Pa je otišao u otvoren prostor (radi obavljanja nužde) dok je (najzad) došao (vratio se). Pa sam poljevao na njegove dvije ruke iz posude pa se očistio (za molitvu - abdestio je). Pa sam rekao: "O zapovjedniče vjernika, ko su dvije žene od žena Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, koje su (njih dvije takve da) je rekao za njih dvije (Allah dž.š.): "Ako se pokajete vas dvije k Allahu...." (koje su to te dvije žene)?" Pa je rekao: "Uh! Moje čuđenje tebi (Čudim se tebi), o sine Abbasa! Aiša i Hafsa (su to)." Zatim se okrenuo Umer (tome) hadisu (da) tjera njega (tj. da ga priča od početka) pa je rekao: Zaista ja sam bio i (jedan) susjed moj od Pomagača (nastanjeni nas dva) u Umejetebnuzejdovićima (tj. u plemenu Umejetu

325

bnu Zejd), a ono je od Avalil-Medine (tj. od kraja - nastanjeno je u kraju kod Medine koji se zove Avalil-Medineti: Medinske Visije). I obređivasmo silaženje (tj. Silazili smo na smjene) na Vjerovijesnika (Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio. Pa silazi on (moj susjed jedan) dan, a silazim (ja jedan) dan. Pa kada sam sišao, došao sam mu (tj. Kada bih sišao, donio bih mu) od vijesti toga dana od zapovjedi i osim nje (tj. bilo da se vijest tiče neke zapovjedi, naredbe ili nečega drugoga). A kada je (A kada bi) sišao (on), činio je isto tako (doslovno: slično njemu, a to znači: isto tako). A bili smo (mi) družina Kurejševića (običaja da) nadvladavamo žene (svoje, tj. da ih držimo strogo pokorne). Pa pošto smo stigli na Pomagače (tj. među stanovnike Medine) kada li (kadli) su oni ljudi (takvi da) nadvladavaju njih njihove žene. Pa su počele naše žene (da) uzimaju (ponešto) od odgoja (od postupka) žena Pomagača. Pa sam viknuo na moju (svoju) ženu, pa je vratila meni (odgovor, tj. pa mi je odvratila na isti način, viknula je i ona na me, izvratila se na me). Pa sam mrzio da odvraća meni (ona, tj. nisam joj odobrio da mi odvraća) pa je rekla:

"A zašto mrziš da odvraćam (ja) tebi? Pa tako mi Allaha zaista žene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, svakako odvraćaju njemu. I zaista jedna (od) njih (neka od njih) svakako napusti njega (tj. napusti razgovor s njime, neće s njim da govori) danas do noći (tj. po cijeli dan do noći)." Pa je ustravilo (uplašilo to) mene pa sam rekao: "Izjalovila se nada (za spas onoj) koja je (to) učinila od njih zbog velikoga (grijeha što ga čini tim postupkom)." Zatim sam skupio na se svoju odjeću, pa sam unišao na Hafsu (Hafsi - Umerova kći, a žena Muhameda a.s.) pa sam rekao:

326

"Da li se naljuti jedna (od) vas (na) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, danas do noći?" Pa je rekla: "Da." Pa sam rekao: "Izjalovila se (njoj) nada i štetovala je (ona koja to čini, ili: Izjalovila se nada njoj i štetovala je ona!)." Pa zar je sigurna (od toga) da se naljuti (rasrdi na nju) Allah zbog ljutnje Njegova poslanika, pomilovao ga Allah i spasio, pa (da) propadneš (pa da propane). Ne traži mnogo (da govoriš, o Hafsa) na poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i ne vraćaj (i ne odvraćaj, ne odgovaraj) mu (ni) u (jednoj) stvari, i ne napuštaj ga (u govoru) i traži (od) mene šta se pokazalo tebi (za potrebno, doslovno: pitaj me što se pokazalo tebi, tj. što ti god treba; traži od mene). I neka nikako ne zavarava tebe (da to činiš zbog toga) da je bila (to činila) tvoja susjedica (tj. neka te ne vara to što to čini tvoja susjedica, a to znači inoća - misli na Aišu). Ona je čišća (tj. ljepša) od tebe i draža k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Hoće Aišu (Umer da istakne kćeri svojoj Hafsi). I bili smo pričali da Gasani (Gasanovići) obuvaju obuće radi rata (protiv) nas (muslimana), pa je sišao moj drug (na) dan njegovoga reda (smjene), pa se vratio naveče, pa je udario moja vrata žestokim udaranjem i rekao je:

"Da li je spavač on?" Pa sam se preplašio pa sam izašao. I rekao je: "Dogodila se velika stvar." Rekao sam: "Šta je ona? Da li su došli Gasanovići?" Rekao je: "Ne, nego veće od njega (od toga) i dulje. Pustio (Razvjenčao) je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svoje žene." Rekao je: "Već se izjalovila nada Hafse i štetovala je (Hafsa). Mišljah (tj. Znao sam) da će ovo skoro da bude." Pa sam skupio na mene (na sebe, tj. oko sebe) moje odjeće (a to će reći obukao sam se) pa sam klanjao

327

molitvu zore sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je unišao (on u jednu) svoju smočnicu (sobu u kojoj se ostavlja hrana i piće), pa se povukao u nju. Pa sam unišao na Hafsu (Hafsi) pa kada li (kadli) ona plače. Rekao sam: "Šta rasplakuje tebe? A zar nisam bio upozoravao tebe (na opreznost)?! Da li je pustio (razvjenčao) vas poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ili nije)?" Rekla je: "Ne znam. On je tu u smočnici." Pa sam izašao, pa sam došao govornici pa kada li (kadli) okolo nje grupica, plače neki (od) njih. Pa sam sjeo sa njima malo. Zatim je nadvladalo mene (ono) što nalazim (tj. što osjećam od muke i uzrujanosti) pa sam došao smočnici koja je (ta što je) on u njoj pa sam rekao (jednom) njegovom crnom dječaku: "Traži dozvolu za Umera." Pa je unišao (ušao) pa je govorio Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, zatim je izašao pa je rekao: "Spomenuo sam te njemu pa je šutio." Pa sam otišao dok sam (opet) sjeo sa grupicom koji su kod govornice (sjedili). Zatim je nadvladalo mene (ono) što nalazim, pa sam došao pa je spomenuo slično njemu (navedenom). Pa sam sjeo sa grupicom (ljudi) koji su kod govornice (u Muhamedovoj a.s. džamiji). Zatim je nadvladalo mene što nalazim (osjećam), pa sam došao dječaku pa sam rekao: "Traži dozvolu za Umera (Umeru)!" Pa je spomenuo slično njemu (slično kao i prije). Pa pošto sam okrenuo leđa odlazeći, pa kada li (kadli) dječak zove mene. Rekao je: "Dozvolio je tebi poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa sam unišao (ušao) na njega (njemu) pa kada li (kadli) je on ležač (tj. legao je, povalio se) na pletovima hasure (tj. na rebrima hasure, na goloj hasuri), nije (bila) između njega i između nje (hasure prostrta nikakva) postelja, već su ostavili traga pletovi u njegovoj strani (na strani tijela na kojoj je ležao Muhamed a.s.), naslonjen na (jedan) jastuk od kože,

328

njegovo punjenje je vlakno (tj. jastuk je napunjen vlaknom od palme, a ne vunom).

(Riječ u tekstu "rimalun" znači ono od čega je opletena hasura, jer remlun pl. rimalun znači pijesak, ali znači i ono od čega je neka odjeća otkana ili od čega je hasura opletena. Ovdje je to prevedeno sa izrazom plet u nedostatku boljega izraza. Lifun znači vlakno, liko, lik. Hašvun je materijal s kojim se pune jastuci, dušeci i slično.)

Pa sam pozdravio njega, zatim sam rekao, a ja sam stajač (tj. rekao sam stojeći na nogama): "Pustio (razvjenčao) si tvoje (svoje) žene?" Pa je podigao svoj pogled k meni pa je rekao: "Ne." Zatim sam rekao, a ja sam stajač, tražim obiknuće (tj. nastojeći da razgovorim, da izazovem lijepo raspoloženje): "O poslaniče Allaha, da si vidio mene!" A bili smo (mi) družina Kurejševića (običaja da) nadvladavamo žene, pa pošto smo stigli (došli u Medinu) na narod (ljude koji su takvi da) nadvladavaju njih njihove žene. Pa je spomenuo njega (to) pa se nasmiješio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Zatim sam rekao: "Da si me vidio, a unišao sam na Hafsu (da si me vidio kad sam unišao k Hafsi) pa sam rekao: "Neka nikako ne vara tebe (to) da je bila tvoja susjedica (inoća postupila neuljudno pa da zbog toga i ti tako postupiš). Ona je čišća (ljepša) od tebe i draža (milija) k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio." Hoće Aišu (da napomene). Pa se nasmiješio drugi puta. Pa sam sjeo kada sam vidio njega (da) se nasmiješio, zatim sam podignuo svoj pogled u (tj. po) njegovoj sobi, pa tako mi Allaha nisam vidio u njoj (nijednu) stvar (koja) vraća pogled (koja svraća pogled na sebe) osim tri kože. Pa sam rekao: "Moli Allaha pa neka raširi

329

(bogatstvo) na tvoju sljedbu, pa (jer) zaista Perzijanci i Vizantinci su (u takvom položaju da) se proširilo na njih (bogatstvo) i dao im se ovozemni život (udoban), a oni ne obožavaju Allaha." A bio je oslonjen (pa je sjeo) pa je rekao: "A zar si ti u sumnji, o sine Hataba?! To je narod (što) su se požurile (dati) njima njihove dobrote (uživanja) u najbližem životu (tj. u ovozemnom životu, na ovome svijetu)." Pa sam rekao: "O poslaniče Allaha, traži oprost za mene!" Pa se povukao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zbog toga pričanja (pričanja o jednom porodičnom slučaju koji je znala Hafsa, a nije Aiša) kada je raširila njega Hafsa k Aiši. I bio je već rekao: "Ja nisam ulazač na njih (ne ulazim njima jedan) mjesec!", od (zbog) žestine njegove srdžbe na njih kada je ukorio njega Allah (što je sebe sputavao, ograničavao u dozvoljenim stvarima radi toga da bi zadovoljio njih - žene). Pa pošto je prošlo dvadeset i devet (dana), unišao (ušao) je na Aišu (Aiši) pa je počeo s njom. Pa je rekla njemu Aiša: "Zaista ti si se zakleo da nećeš unići na nas (nama jedan) mjesec, a mi smo zaista osvanuli za (tj. sa proteklih) dvadeset i devet noći (što ja) brojim njih brojenjem (brojanjem, tj. dobro ih brojim i svega ih je prošlo dvadeset i devet)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Mjesec je dvadeset i devet (dana kao što je nekad i trideset)." A bio je taj mjesec dvadeset i devet (dana). Rekla je Aiša: Pa se spustio (objavio) ajet (odlomak) davanja na izbor (na odabiranje koji će se malo kasnije navesti u tekstu hadisa). Pa je počeo sa mnom prvom ženom (od svojih žena da daje na izbor) pa je rekao: "Zaista ja sam spominjač tebi (tj. spomenuću ti jednu) stvar, a nema na te (obaveze da odmah doneseš odluku) da ne žuriš do (da) tražiš zapovjed (od) svojih roditelja." Rekla je: "Već znam da moji roditelji ne budu bili njih dvoje zapovjedili meni

330

(neće mi dozvoliti) za njegovo rastavljanje (tj. da se razvedem od njega)." Zatim je rekao: "Zaista Allah je rekao (ovo je sad taj ajet davanja izbora): "O Vjerovijesniče, reci tvojim (svojim) ženama....", do Njegovoga govora "..... (nagradu) veliku."

(U tekstu nije naveden u cijelosti taj ajet nego samo početak toga ajeta i zadnja riječ sljedećeg ajeta, pa se ni u prevodu nije moglo ništa više iznijeti o sadržaju ta dva ajeta. Radi se o tome da se dadne na znanje ženama Muhameda a.s. da moraju prihvatiti jedno od dvoje: ili skroman i isposnički život sa svojim mužem Muhamedom a.s., ili razvod braka s njim.)

Rekla sam (veli Aiša): "Zar o ovome (da) tražim zapovjed (tj. da tražim savjeta od) svojih roditelja?! Pa zaista ja hoću (tj. odabirem) Allaha i Njegova poslanika i zadnju kuću (tj. i drugi svijet, raj)."

(S tim se Aiša r.a. izjasnila za skroman život sa Muhamedom a.s. radi nagrade Uzvišenoga Allaha na sudnjem danu, a nije htjela da odabere razvod braka.)

Zatim je dao izbor (Muhamed a.s. ostalim) svojim ženama, pa su rekle (i one) isto (kao) što je rekla (i) Aiša.

PRIČAO NAM JE Ibnu Selam, pričao nam je Fezarija od Humejda Tavila, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Zakleo se poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od svojih žena mjesec (dana da će se suzdržavati) i bila se raspukla (tj. pokrenula) njegova noga (u stopalu iz zglavka) pa je sjedio u svojoj nastrešnici (sobi pod

331

krovom ili na krovu, na visoku). Pa je došao Umer pa je rekao: "Da li si pustio (razvjenčao) svoje žene?" Pa je rekao: "Ne, ali sam se zakleo od njih mjesec (dana se suzdržavati)." Pa je ostao dvadeset i devet (dana), zatim je sišao pa je unišao na svoje žene (svojim ženama).

GLAVA

(onoga) ko je svezao (užetom) svoju devu na (za) pločnik (tj. kamen pred zgradom) ili vrata bogomolje.

PRIČAO NAM JE Muslim, pričao nam je Ebu Akil, pričao nam je Ebulmutevekil Nadžija, rekao je: došao sam Džabiru, sinu Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Unišao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u) Bogomolju, pa sam unišao k njemu, a svezao sam devca u (jednom) kraju pločnika, pa sam rekao: "Ovo je tvoj devac." Pa je izašao, pa je počeo (da) obilazi (okolo, oko) devca. Rekao je: "Cijena i devac su za tebe (tj. oboje su tebi, tvoji)."

(Radi se o devcu kojega je kupio Muhamed a.s. od Džabira pa mu je onda poklonio i devca i novac koji je dao za devca.)

GLAVA

332

stajanja i mokrenja kod bunjišta (smetljišta nekog) naroda.

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, od Šubeta, od Mansura, od Ebu Vaila, od Huzejfeta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Zaista već sam vidio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, - ili je rekao: Zaista već je došao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bunjištu (smetljištu jednoga) naroda pa je mokrio stojeći.

GLAVA

(onoga) ko je uzeo granu i (ono) što uznemiruje ljude u (na) putu pa je bacio nju.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Sumejja, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Dok (tako jedan) čovjek ide u putu (jednim putem) našao je (nađe on) granu trna, pa je uzeo nju, pa je zahvalio Allah njemu, pa je oprostio njemu."

GLAVA:

Kada su se protivili (prepirali ljudi) u putu kojem se dolazi sa svih strana (tj. kada su se prepirali za put kojem se dolazi odsvuda), a on je (tj. a to je) širok prostor (koji) biva među putem, zatim hoće njegovi stanovnici (tj.

333

vlasnici puta da grade) gradjevinu, pa ostaviće se od njega put sedam aršina (širok).

(To jest: treba ostaviti od toga puta, odnosno prostranoga prostora među putem na kojem se hoće da gradi građevina - put za prolaznike širok najmanje sedam aršina.)

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Džerir, sin Hazima, od Zubejra, sina Hirrita, od Ikrimeta, čuo sam Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Sudio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada su se razgranali (tj. prepirali, svađali) o put kojem se dolazi odsvuda za sedam aršina (da se ostavi prolaz prolaznicima).

GLAVA

plijena (pljačke, uzimanja neke stvari od vlasnika silom na njegove oči) bez dozvole njegova vlasnika (vlasnika otete stvari).

A rekao je Ubadete: Prisegnuli smo se Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (na to) da nećemo plijeniti (tj. pljačkati, otimati).

PRIČAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa, pričao nam je Šubete, pričao nam je Adijj, sin Sabita, čuo sam Abdullaha, sina Jezida, Ensariju, a on je njegov djed (djed Adijja), otac njegove majke (djed po majci), rekao je:

334

Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, plijen (pljačku) i unakaženje (tj. i kažnjavanje odsijecanjem nosa i ušiju).

PRIČAO NAM JE Seid, sin Ufejra, rekao je: pričao mi je Lejs, pričao nam je Ukajl od Ibnu Šihaba, od Ebu Bekra, sina Abdurahmana, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Neće bludničiti (ili: Ne bludniči) bludnik kada bludniči, a on je vjernik; i neće piti vino (pijanica) kada pije, a on je vjernik; i neće krasti (kradljivac) kada krade, a on je vjernik; i neće plijeniti (pljačkati, otimati pljačkaš nijedno) plijenjenje (pljačku) dižu ljudi k njemu u njoj (u pljenidbi, pljački njegovoj) svoje poglede kada plijeni nju (pljenidbu), a on je vjernik."

(Veli se da to znači: Nije dobar, savršen vjernik onaj ko te postupke čini; ili: nije vjernik ako ne priznaje da je to grijeh što on čini; ili: opominje se onaj ko jedan od tih grijeha bude stalno činio da će prestati da bude vjernik, izaći će iz vjerovanja, iz vjere.)

A od Seida, i Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (priča se) slično njemu (tome, tj. navedenom hadisu) osim plijena (pljačke, tj. u pričanju Seida Musejebova i Ebu Selemeta ne spominje se plijen, pljačka). Rekao je Firebrija: Našao sam u rukopisu Ebu Džafera. Rekao je (A u nekim komentarima i originalima stoji povezana ova nova rečenica sa prethodnom ovako: Rekao je Firebrija: Našao sam u rukopisu Ebu Džafera: Rekao je) Ebu Abdullah:

335

Njegovo tumačenje je da se iščupa (istrgne) od njega. Hoće (da kaže) vjerovanje.

(To jest: Tumačenje navedenoga hadisa je to da se iščupa vjerovanje iz njega, od njega - od onoga koji bludniči, pije, krade i pljačka dok to čini, u času kada čini to griješno djelo. Neki opet kažu da je Ebu Abdullah rekao: tefsiruhu en junzea minhu nurul-imani: Njegovo tumačenje je to da se iščupa od njega svjetlo vjerovanja. Ebu Abdullah je Buharija glavom.)

GLAVA

razbijanja krsta (križa) i ubijanja svinje.

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Zuhrija, rekao je: izvijestio me Seid, sin Musejeba, čuo je Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Neće doći (nastati) Čas (tj. sudnji dan) do (da) sađe (dok ne sađe) u vas (među vas) sin Merjeme (kao) pravedan sudija pa (da) razbije križ (krst) i ubije svinju, i stavi (ukine) glavarinu (porez) i (da) se izlije imetak (bogatstvo tako) da neće primati njega (ni) jedan (čovjek kao milostinju)."

GLAVA:

336

Da li će se razbiti vrčevi koji su (takvi da) je u njima vino ili (da li) će se razdrijeti mijehovi (mješine u kojima je vino)? Pa ako je razbio (čovjek) kip (idol), ili krst, ili tanburu, ili (ono) što se ne koristi sa njegovim drvetom (kakva je presuda i rješenje u tom)?

A došlo se Šurejhu (tužiti) u tanburi (tamburi, tj. za tamburu koja) se razbila (koja je razbijena), pa nije sudio u njoj (za nju) ništa (doslovno: za stvar nikakvu, tj. nije za tu tamburu osudio nikakve naknade).

PRIČAO NAM JE Ebu Asim Dahak, sin Mahleda, od Jezida, sina Ebu Ubejda, od Selemeta, sina Ekvea, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, vidio vatre (koje) se lože (koje gore na) dan Hajbera. Rekao je:

"Na što (tj. Zbog čega) se lože ove vatre?" Rekli su: "Na (tj. Zbog) ljudskih (pitomih, domaćih) magaraca." Rekao je: "Razbijte ih (lonce u kojima je to meso stavljeno na te vatre) i prolijte ih." Rekli su: "Zar ne! Prolićemo ih (To jest: Da ih prolijemo) i opraćemo ih (i da operemo njih, i da ih operemo, a da ih ne razbijamo)." Rekao je: "Operite ih." Rekao je Ebu Abdullah: Bio je (običaja) Ibnu Ebu Uvejs (da) govori: El-humurul-enesijjetu: pitomi magarci, sa vokalom "e" na slovima elifu i nunu.

(To jest mjesto "insijetun" izgovarao je "enesijetun". "Insijjetun" znači ljudski, a "enesijjetun" znači pitomi.)

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Ibnu Ebu Nedžih od

337

Mudžahida, od Ebu Mamera, od Abdullaha, sina Mesuda, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Unišao (Ušao) je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u) Meku, a okolo Kabe je tri stotine i šezdeset kipova (idola), pa je počeo (da) udara njih sa (jednim) drvetom u njegovoj ruci (što je bilo), i počeo je (da) govori: "...... došla je istina i propala (rasplinula se) neistina......" odlomak.

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Munzira, pričao nam je Enes, sin Ijada, od Ubejdulaha, od Abdurahmana, sina Kasima, od njegovoga oca Kasima, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je ona bila uzela (sebi, stavila sebi) na verandu (ili na policu, ili na rafu, stalažu) svoju zastor u njemu (u zastoru) su slike (izvezene), pa je izderao njega Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je uzela (tj. napravila) od njega (od toga zastora) dva jastučića, pa su bila njih dva u sobi (namjenjena da) sjedi na njima dvama (Muhamed a.s.). (Izderao: pocijepao.)

GLAVA

(onoga) ko se borio ispod svoga imanja (tj. braneći svoje imanje, imovinu).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jezida, pričao nam je Seid, on je sin Ebu Ejuba, rekao je: pričao mi je Ebul Esved od Ikrimeta, od Abdullaha, sina Amra, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Ko se ubio (tj. Ko bude ubijen) ispod svoga imanja, pa on je mučenik (šehit, šehid)."

338

GLAVA:

Kada je (čovjek) razbio čanak (tj. drvenu malu zdjelu) ili (neku) stvar za (drugoga) osim njega (tj. koja pripada drugome licu osim njega).

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja, sin Seida, od Humejda, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio kod neke (od) svojih žena, pa je poslala jedna (od) majki vjernika sa slugom čanak u njemu (je) jelo. Pa je udarila sa svojom rukom pa je razbila čanak. Pa je stegao njega (čanak Muhamed a.s.) i učinio (stavio) je u njega (to) jelo i rekao je:

"Jedite." I zadržao je poslanika (tj. toga poslatoga slugu) i čanak dok su ispraznili (tj. dok su završili jedenje, jelo). Pa je dao zdravi (tj. čitavi) čanak, a zadržao je razbijeni. A rekao je Ibnu Ebu Merjem: Izvijestio nas je Jahja, sin Ejuba, pričao nam je Humejd, pričao nam je Enes od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

GLAVA:

Kada je srušio (porušio jedan čovjek drugome kakav) zid, pa neka sagradi sličan njemu (isti onakav kao naknadu).

PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, pričao nam je Džerir, on je sin Hazima, od Muhameda, sina Sirina, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

339

Bio je (jedan) čovjek u Israelićanima, rekne se njemu (tj. zvao se) Džurejdž, klanja (tj. i Džurejdž klanjaše jednoga dana), pa je došla njemu njegova mati, pa je zovnula njega, pa nije htio da odgovori njoj (da joj se odazove odmah) pa je rekao: Odgovoriću njoj ili ću klanjati (Da li da se odazovem njoj ili da klanjam do kraja)? Zatim je došla njemu pa je rekla: "Bože moj, ne usmrti ga do (da) pokažeš njemu bludnice (prostitutke)." A bio je Džurejdž u svojoj ćeliji. Pa je rekla (jedna) žena: "Zaista svakako ću očarati Džurejdža (tj. staviću ga u iskušenje, odvratiću ga od pobožnosti, navešću ga na blud)." Pa se izložila (pokazala njemu), pa je govorila njemu, pa nije htio. Pa je došla (jednom) pastiru (čobaninu) pa je omogućila njemu od njezine (svoje) osobe (blud). Pa je rodila (jednoga) dječaka pa je rekla: "On je od Džurejdža." Pa su došli njemu i razbili su njegovu ćeliju, pa su spustili (istjerali) njega i psovali (grdili) su ga. Pa se očistio za molitvu i klanjao je, zatim je došao dječaku (tj. novorođenčetu) pa je rekao: "Ko je tvoj otac, o dječače?" Rekao je: "Pastir (taj i taj)." Rekli su: "Sagradićemo tvoju ćeliju (ponovo, nanovo) od zlata." Rekao je: "Ne, osim od blata (kakva je i bila)."

U IME ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

GLAVA

sudioništva (udruživanja, suvlasništva) u hrani, i putnoj opskrbi (zajedničkoj - zajedničkoj opskrbi za vrijeme putovanja naročito u hrani i piću, to znači nihdun) i robi (robama - raznim vrstama robe), i kako je dioba (raspodjela onoga) što se mjeri i vaga: nasumice, ili šaku po šaku; pošto nisu nikako vidjeli (smatrali) muslimani u

340

(zajedničkoj) putnoj opskrbi štete (grijeha) da jede ovaj neki (dio opskrbe otprilike, bez mjerenja i odbrajanja), a ovaj neki (dio), a takođe je nasumice postupanje (u određivanju zarade pri prodaji) zlata i srebra i udruživanja u datulama (hurmama, tj. nisu vidjeli, smatrali grijehom da se po dvije datule stave zajedno u usta prilikom jedenja, prilikom jela).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Vehba, sina Kejsana, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je on rekao:

Poslao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, poslanstvo (tj. četu vojske) prema obali (Crvenoga mora), pa je učinio zapovjednikom nad njima Ebu Ubejdeta, sina Džerraha, a oni su (brojali) tri stotine (vojnika) i ja sam u (među) njima (bio). Pa smo izašli, te kada smo bili u nekom dijelu (toga) puta, prošla je opskrba (tj. nestalo je opskrbe, hrane). Pa je zapovjedio Ebu Ubejdete za opskrbe te vojske, pa se skupilo to sve njegovo, pa je bilo (tj. iznosilo je) dvije mješine (vreće, torbe) datula, pa davaše hranu (on od tih datula) nama svakoga dana pomalo dok je prošlo (nestalo i to) pa ne pogađaše nas osim po datula (tj. pa ne dopadaše nam na dio osim po jedna datula). Pa sam rekao:

"A šta koristi (jedna) datula?" Pa je rekao: "Zaista već smo našli (osjetili) njezino nedostajanje (njezin gubitak) kada je prošla (nestala, tj. kada nismo imali na kraju ni po jednu datulu na dan da dobijemo)." Rekao je: Zatim smo doprli (došli) do mora, pa kada li (kadli jedna) riba kao brdašce. Pa je jela od nje (Pa je jela nju) ta vojska osamnaest noći (dana), zatim je zapovjedio Ebu

341

Ubejdete za dva rebra od njezinih rebara pa su se usadila (postavila uspravno). Zatim je zapovjedio za (jednu) samaricu pa se osamarila, zatim je prošla ispod njih dvaju pa nije pogodila (tj. dotaknula) njih dvaju.

PRIČAO NAM JE Bišr, sin Merhuma, pričao nam je Hatim, sin Ismaila, od Jezida, sina Ebu Ubejda, od Selemeta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Olagahnile (tj. Omanjile) su opskrbe naroda (ljudi u borbi protiv Hevazina) i osiromašili su, pa su došli Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, u klanju (tj. da pitaju da im se dadne dozvola za klanje) njihovih deva, pa je dozvolio njima. Pa je sreo njih Umer pa su izvijestili njega. Pa je rekao:

"Šta je vaše ostajanje poslije vaših deva?" (Tj. "Kako ćete se održati i ostati, opstati kada ne budete imali deva pa moradnete ići pješice?") Pa je unišao na Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "O poslaniče Allaha, šta je njihovo ostajanje poslije njihovih deva?" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Dozivaj (tj. Viči) u (među) ljudima (da) donesu višak svojih opskrba (hrane)." Pa se prostro radi toga (jedan) kožni prostirač (koža) i učinili (tj. stavili) su njega (višak) na (tu) kožu. Pa je stao (ili: ustao) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je molio (Uzvišenoga Boga) i davao je blagoslov (molio je za blagoslov-bereket) na njega (na ono što je na koži), zatim je zovnuo njih sa njihovim vrećama (posudama za hranu da dođu). Pa su crpali (uzimali, grabili pregrštima tu

342

hranu) ljudi dok su završili. Zatim je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Svjedočim da nema božanstva osim Allah i da sam ja poslanik Allaha."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Evzaija, pričao nam je Ebu Nedžašija, rekao je: čuo sam Rafia, sina Hadidža, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Klanjavasmo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, popodnev (ikindiju) pa zakoljemo žrtvenu devu, pa se podijeli (na) deset dioba (dijelova), pa jedemo svarenoga (skuhanoga) mesa prije (nego) da zalazi Sunce.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ala-a, pričao nam je Hamad, sin Usameta, od Burejda, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista Ešarovići kada ostanu bez opskrbe (tj. kada ostanu sa malom opskrbom) u ratu, ili je malobrojna hrana (jelo) njihovih ukućana u Medini (tj. u mirnom stanju), skupe što je bilo (što se zadesilo hrane) kod njih (sviju) u jednu odjeću (tj. na jednu haljinku), zatim razdijele njega (hranu, jelo) među njih (među sebe, među sobom) u jednu posudu (tj. na jednu posudu mjereći) sa jednakošću (podjednako svakome); pa oni su od mene, a ja sam od njih (tj. pa oni su moji, a ja sam njihov)."

GLAVA

343

(onoga) što je bilo od dvojice pomiješanih (tj. koji su pomiješali svoju imovinu, ili čija je imovina pomiješana, zajednička), pa zaista njih dvojica (će) vraćati jedan drugome međusobno sa jednakošću u milostinji.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdullaha sina Musena-a, rekao je: pričao mi je moj otac, rekao je: pričao mi je Sumamete, sin Abdullaha sina Enesa, da je Enes pričao njemu da je Ebu Bekr Siddik, bio zadovoljan Allah od njega, pisao njemu dužnost (zakon) milostinje koji je zadužio (uzakonio) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"I što je bilo od dvojice pomiješanih, pa zaista njih dvojica će vraćati međusobno (tj. naravnavaće se, izravnavaće se međusobno njih dvojica) sa jednakošću."

GLAVA

diobe brava.

PRIČAO NAM JE Alija, sin Hakema, Ensarija, pričao nam je Ebu Avanete od Seida, sina Mesruka, od Abajeta, sina Rifaata sina Rafia sina Hadidža, od njegovoga djeda, rekao je:

Bili smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u Zul Hulejfi pa je pogodila (zadesila) ljude glad. Pa su pogodili (tj. naišli na nekakve nečije) deve i brave. Rekao je: A bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u najzadnjim (kolonama toga) naroda. Pa su požurili, i zaklali su i postavili su lonce (oni prvi u prvim kolonama). Pa je zapovjedio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za (te) lonce pa su se

344

izvrnuli (tj. pa su proliveni). Zatim je razdijelio pa je izjednačio deset (komada) od brava sa (jednom) devom. Pa je pobjegla (jedna) od deva, pa su tražili nju (da je stignu) pa je umorila njih (tj. učinila ih je nemoćnim - nisu je mogli stići, stignuti). A bilo je u narodu lako (tj. malobrojno) konjaništvo (tj. a bilo je u narodu malo konja), pa je dao pasti (jedan) čovjek od njih za strijelu (tj. bacio je strijelu na odbjeglu devu) pa je zadržao nju Allah (tj. pa je pogođena i stala je zbog pogodka te strijele s pomoću Božijom). Zatim je rekao:

"Zaista za (tj. u) ovim životinjama su (neke) divlje (tj. među ovim domaćim životinjama ima divljih, podivljalih) kao divljih (od) zvijeri, pa što (tj. pa koje) nadvladaju vas od njih, pa napravite s njim ovako (tj. koje vam se otmu, koje ne mognete stići i uhvatiti, pa učinite ovako s njima, ustrijelite ih)."

Pa je rekao moj djed:

"Zaista mi se nadamo, ili plašimo neprijatelja sutra, a nisu sa nama noževi (tj. a nemamo noževa da njima koljemo životinje za hranu, a ne smijemo klati sabljama da nam se ne zatupe), pa da li (da) koljemo sa trskom?" Rekao je: "Što prolije krv, a spomenulo se ime Allaha nad njim (na zaklanom životinjom), pa jedite ga, (jedino ako sredstvo za klanje) nije (bio upotrijebljen) zub i nokat. A pričaću (reći ću) vam o tome: "Što se tiče zuba, pa (to) je kost; a što se tiče nokta, pa (to) su noževi Abesinaca."

GLAVA

345

(ostavljanja, izbjegavanja) udruživanja u datulama (tj. stavljanja po dvije datule u usta odjednom) među drugovima do (da) traži dozvolu od svojih drugova (za takav postupak).

PRIČAO NAM JE Hallad, sin Jahja-a, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Džebelete, sin Suhajma, rekao je: čuo sam Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori:

Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da udružuje čovjek među dvije datule (tj. da stavlja, spaja po dvije datule u jedan zalogaj) zajedno (skupa) do (da) traži dozvolu (od) svojih drugova.

PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete od Džebeleta, rekao je:

Bili smo u Medini pa nas je pogodila (zadesila nas gladna) godina. Pa je bio Ibnu Zubejr (običaja da) daje nama datula (tj. da nas nahranjuje). I bio je Ibnu Umer (običaja da) prođe pokraj nas pa (da) govori:

"Ne udružujte (tj. Ne stavljajte odjednom po dvije datule, hurme u usta), pa (jer) zaista je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio udruživanje (spajanje datula), osim da traži dozvolu čovjek od vas (od) svoga brata (da može stavljati po dvije datule u usta)."

GLAVA

346

popravljanja (ispravljanja, tj. procjenjivanja) stvari među suvlasnicima sa pravednom cijenom. (ispravno je: sa pravednom vrijednošću).

PRIČAO NAM JE Imran, sin Mejsereta, pričao nam je Abdulvaris, pričao nam je Ejub od Nafia, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko je oslobodio (tj. Ko oslobodi ropstva) svoj komad (tj. dio vlasništva) od roba, ili dio, ili je rekao: udjel, a bilo je za (u) njega (onoliko imovine) što stiže njegovu cijenu sa vrijednosti pravde, pa on je slobodan, a ako ne, pa već se je oslobodilo od njega (roba ono) što se je oslobodilo." Rekao je: Ne znam njegov govor "oslobodilo se je od njega što se je oslobodilo" je (li) govor od (strane) Nafi'a, ili je u hadisu od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

(Sve tri riječi: "šiksun", "širkun" i "nesibun" znače isto: dio, udjel - samo pripovjedač sumnja u to koja je u hadisu upotrebljena, jer nije dobro zapamtio.)

PRIČAO NAM JE Bišr, sin Muhameda, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Seid, sin Ebu Arubeta, od Katadeta, od Nadra, sina Enesa, od Bešira, sina Nehika, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Ko je oslobodio (tj. Ko oslobodi ropstva) dio od svoga posjedovanoga (tj. od svoga roba), pa na njega (je) njegovo spašavanje u svome (tj. sa svojim) imanjem. Pa ako nije bilo za (tj. u) njega imanja (nikakvoga), odrediće se vrijednost (cijena koju ima) posjedovani (tj. rob)

347

vrijednošću pravde, zatim će se tražiti trčanje (tj. zarađivanje roba) bez otežanoga (položaja) na njega (u sticanju, zarađivanju)."

(I riječ "šekisun" znači dio, udjel. I ovaj i prethodni hadis znače ovo: ako je jedan rob zajedničko vlasništvo dvojice ljudi pa jedan od vlasnika rekne da svoj dio roba oslobađa ropstva, taj vlasnik treba iz svoga imanja da i onu drugu polovinu roba oslobodi procijenivši pravedno vrijednost roba i isplativši za drugu polovinu roba drugom suvlasniku njegov dio za toga roba. To tako treba da uradi ako ima toliko imanja koliko vrijedi rob ili dio roba koji pripada drugom suvlasniku. U protivnom ostaje oslobođena samo polovina roba i tražiće od samoga roba da nastoji da zaradi toliko imovine koliko je potrebno isplatiti drugome suvlasniku njegov dio pa da bi mogao postati potpuno slobodan, da bi cio postao slobodan. U tom slučaju neće se tom robu praviti teškoće u zarađivanju imovine s kojom treba da se sam isplati, a to će reći neće se opterećavati poslovima koji su vrlo teški i koje ne može izdržati. To neka se ima na umu u vezi ovih i sličnih hadisa koji će se ponoviti, a neki nanovo pojaviti u daljem tekstu u KNJIZI o oslobađanju ropstva.)

GLAVA:

Da li će se ždrijebati (bacati kocka) u diobi i sudjelovanju u njoj (i uzimanju udjela u diobi)?

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Zekerija, rekao je: čuo sam Amira (da) govori: čuo sam Numana, sina Bešira, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

348

"Primjer stajača na granicama Allaha i padača u njih (tj. i onoga koji prelazi dozvoljene granice u nedozvoljene) je kao primjer naroda (ljudi koji) su ždrijebali na lađi pa je pogodio (dobio) neki (dio) njih najgornji (dio) nje (lađe), a neki (od) njih najdonji (dio) nje. Pa su bili (oni) koji su u najdonjem (dijelu) nje, kada su se napajali od vode (vodom), prolazili pokraj (onih) ko je iznad njih (koji su više njih). Pa su rekli: "Da smo zaista mi probili u našem dijelu (lađe jednu) rupu (da kroz nju uzimamo sebi vodu) i (da) ne uznemirujemo (onoga) ko je iznad nas." Pa ako ostave (tj. puste) njih i (ono) što hoće, propali su svi (tj. propašće zajedno, skupa svi). A ako uzmu na njihove (za njihove) ruke, spasili su se i spasili su se svi (ili: i spasili su sve zajedno)."

(Riječ u tekstu hadisa "isteheme, jestehimu" znači i uzeti udjela u nečemu, a znači i ždrijebati, bacati kocku.)

GLAVA

društva (tj. suvlasništva, zajedničkog vlasništva) siročeta i pripadnika nasljedstva (tj. i nasljednika).

PRIČAO NAM JE Uvejsija, pričao nam je Ibrahim, sin Sada, od Saliha, od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio je mene Urvete da je on pitao Aišu, bio zadovoljan Allah od nje. A rekao je Lejs: Pričao mi je Junus od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me Urvete, sin Zubejra, da je on pitao Aišu, bio zadovoljan Allah od nje, o govoru Allaha, uzvišen je:

349

"Pa ako (ispravno je: A ako) ste se pobojali da nećete biti pravedni....", do Njegovoga govora: ".... i po četiri....". Pa je rekla (Aiša r.a.):

"O sine moje sestre (o sestriću), ona je sirotica (tj. to je sirotica, tu se radi o žensku siročetu što) biva u skrbništvu njezinoga (tj. svoga) staraoca (što) se udružuje (ona) njemu u njegovom imanju (tj. s kojim je ona i suvlasnik u njegovom imanju), pa zadivi njega njezino imanje i njezina ljepota, pa hoće njezin staralac da oženi nju (tj. da je uzme sebi za ženu) bez da bude pravedan u njezinom vjenčanom daru pa (da) dadne njoj kao što bio dao njoj (neko drugi) osim njega - pa se njima zabranilo da žene (da uzimaju u brak) njih (drukčije) osim da budu pravedni njima i (da) dopru s njima (k) najvišem njihovom običaju (postupku) od vjenčanoga dara, i zapovjedilo se njima da žene (da uzimaju u brak ono) što je lijepo njima od žena (drugih) osim njih (osim tih sirotica ako njima neće dati pravedan vjenčani dar)." Rekao je Urvete: Rekla je Aiša: Zatim su zaista ljudi tražili rješenje (objašnjenje o stvari žena - tražili su od) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, poslije (silaženja) ovoga ajeta (odlomka) pa je spustio Allah:

"I traže rješenje (od) tebe o ženama.....", do Njegovoga govora "..... a želite da oženite njih....". A ono koje (što) je spomenuo Allah da se ono ".... čita na vas (vama) u knjizi....", jest prvi ajet (odlomak) koji je (taj što) je rekao u njemu: "I ako se plašite (pobojavate) da nećete biti pravedeni u siroticama, pa ženite što je lijepo vama od žena....". Rekla je Aiša: A govor Allaha u drugom odlomku (ajetu) ".... a želite da oženite njih..." - ona je (tj. to je) želja jednoga (od) vas za svoju siroticu koja biva (koja bude) u njegovom skrbništvu kada bude

350

(ona) maloga imanja i ljepote, pa se njima zabranilo da žene (ono) što su želili (željeli) u njihovom imanju i njihovoj ljepoti od sirotica žena osim sa pravednošću zbog njihove odvratnosti od njih (od siromašnih ružnih sirotica).

(Regibe an znači ne želiti, osjećati odvratnost.)GLAVA

društva (tj. suvlasništva) u zemljama (parcelama zemlje) i (drugim vrstama) osim njih (kao vrtovima i nekretninama).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Hišam, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Ebu Selemeta, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Učinio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, preču kupovinu samo u svakome (u svemu onome) što se nije razdijelilo (podjelilo), pa kada su pale (tj. uspostavile se) granice i izmijenjali se putevi, pa nema preče kupovine.

GLAVA:

Kada su sebi razdijelili suvlasnici kuće ili (što drugo) osim njih, pa nije za njih (tj. nemaju oni pravo na) vraćanje, a ni preča kupovina (a ni preču kupovinu).

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Abdulvahid, pričao nam je Mamer od Zuhrije, od Ebu Selemeta, sina Abdurahmana, od Džabira, sina

351

Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Sudio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sa prečom kupovinom (da se ima postupiti) u svemu što se nije razdijelilo, pa kada su pale granice i izmijenjali se putevi, pa nema preče kupovine.

GLAVA

udruživanja (suvlasništva) u zlatu i srebru i (u svemu onome) što biva u njemu mijenjanje.

PRIČAO NAM JE Amr, sin Alije, pričao nam je Ebu Asim od Usmana, misli (na) sina Esvedova, rekao je: izvijestio me Sulejman, sin Ebu Muslima, rekao je: pitao sam Ebu Minhala o mijenjanju rukom u ruku (tj. iz ruke u ruku) pa je rekao:

Kupio sam (sebi) ja i (jedan) moj drug (jednu) stvar rukom u ruku i odgađanjem (uzimanja kupljene stvari u posjed). Pa je došao nama Bera', sin Aziba, pa smo pitali njega pa je rekao: Učinio sam (nešto tako) ja i moj drug Zejd, sin Erkama, i pitali smo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, o tome pa je rekao:

"Što je bilo (tj. Što biva) rukom u ruku, pa uzmite ga; a što je bilo odgađanjem, pa ostavite (pustite) ga."

GLAVA

udruživanja zaštićenoga (tj. kršćanina i Židova u muslimanskoj državi koji su pod zaštitom vlasti) i idolopoklonika u napoličarenju.

352

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Džuvejrijete, sin Esma-a, od Nafia, od Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Dao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Hajber Židovima da rade (obrađuju) njega i siju njega, a za njih je (tj. a da imaju, da njima bude) polovina (onoga) što izađe iz nje (iz zemlje Hajbera - što se dobije prihoda od nje).GLAVA

diobe brava i pravde u njoj.

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Lejs od Jezida, sina Ebu Habiba, od Ebulhajra, od Ukbeta, sina Amira, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, dao njemu (neke) brave (da) razdijeli njih na njegove drugove (kao) žrtve, pa je ostalo (jedno godišnjače) jare, pa je spomenuo njega poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"Žrtvuj s njim (tj. Zakolji ga kao kurban-žrtvu ti sebi, za sebe)."

GLAVA

društva (suvlasništva, sudioništva) u hrani i (drugome) osim nje.

A spominje se da je (neki) čovjek pogađao (jednu) stvar (s drugim čovjekom, tj. pogađao se s njim za cijenu jedne stvari može li biti jeftinija), pa je namignuo njemu

353

(okom, ili stiskanjem rukom jedan) drugi (dok je kupovao onaj što je pogađao) pa je vidio Umer (tj. smatrao je Umer) da je za njega društvo (suvlasništvo, tj. da onaj ima pravo na suvlasništvo što je namignuo zajedno sa onim što je pogađao, jer je onaj drugi mogao da ponudi veću cijenu od pogođene pa da on kupi tu stvar sam).

PRIČAO NAM JE Asbag, sin Feredža, rekao je: izvijestio me Abdullah, sin Vehba, rekao je: izvijestio me Seid od Zuhreta, sina Mabeda, od njegova (svoga) djeda Abdullaha, sina Hišama, a bio je već stigao (tj. zapamtio živoga) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i odvela ga je njegova majka Zejneba, kći Humejda, k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekla:

"O poslaniče Allaha, prisegni ga (uzmi prisegu od njega)!" Pa je rekao: "On je malen (mlad)." Pa je potrao njegovu glavu i molio je za njega (i činio mu je dovu). A od Zuhreta, sina Mabeda, da ono izlažaše s njim (tj. da bi izvodio njega) njegov djed Abdullah, sin Hišama, do trga (tj. u čaršiju) pa kupi sebi hrane (jela) pa sretne njega Ibnu Umer i Ibnu Zubejr, bio zadovoljan Allah od njih, pa reknu njih dva njemu: "Udružili smo se (tj. Udružismo se, postajemo suvlasnici u toj tvojoj hrani), pa (tj. jer) je zaista Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, već molio za tebe sa blagoslovom (tj. molio tebi za blagoslov). Pa udruži (on) njih. Pa možda (tj. Pa ponekad) je pogodio (tj. zaradio na trgu ćara, dobiti) samaricu kao što je ona (tj. cijelu samaricu) pa pošalje s njom (pošalje nju) k stanu (kući)."

(Pod samaricom se misli na tovar hrane što ga deva na svome samaru nosi. Neki opet vele misli se na devu, a

354

neki vele devu sa tovarom, natovarenu devu hranom. Taj ćar je posljedica molitve Muhameda a.s. za njega u kojoj je molio blagoslov za njega.)

GLAVA

društva (tj. suvlasništva) u robu.

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Džuvejrijete, sin Esma-a, od Nafia, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Ko oslobodi svoj dio u robu, potrebno je njemu da oslobodi svega njega (cijeloga njega) ako je bilo za (u) njega imanja (imovine) koliko njegova cijena (koliko iznosi cijena toga roba). Uspostaviće se vrijednost pravde, i daće se njegovim drugovima (suvlasnicima) njihov dio i isprazniće se put oslobođenoga (tj. i pustiće se rob na slobodu)."

PRIČAO NAM JE Ebu Numan, pričao nam je Džerir, sin Hazima, od Katadeta, od Nadra, sina Enesa, od Bešira, sina Nehika, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Ko oslobodi dio u robu, oslobodiće se sav on ako je bila u njega imovina, a ako ne, tražiće se trčanje (tj. zarađivanje) bez oteščanoga (rada) na njega (na roba)."

GLAVA

355

udruživanja u žrtvenoj životinji i žrtvenim devama, i kada je udružio čovjek čovjeka u svoju žrtvenu životinju poslije što je potjerao (ili žrtvovao) žrtvenu životinju.

PRIČAO NAM JE Ebu Numan, pričao nam je Hamad, sin Zejda, izvijestio nas je Abdulmelik, sin Džurejdža, od Ata-a, od Džabira i od Tavusa, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Stigao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u) jutru četvrtoga (dana) od zul-hidžeta uzvikujući (oni) za hodočašće, ne miješa se (s) njima (nijedna) stvar. Pa pošto smo stigli, zapovjedio nam je pa smo učinili njega umrom, i da se smjestimo k našim ženama. Pa se raširio o tome govor. Rekao je Ata': Pa je rekao Džabir: "Pa (zar) će ići jedan (od) nas k Mini, a njegov ud (spolni organ) kapa sjemenom (ljudskim)?" Pa je rekao (tj. pokazao) Džabir sa svojom šakom (dlanom). Pa je doprlo to Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je ustao (kao) propovjednik pa je rekao:

"Doprlo je meni da (neki) ljudi govore tako i tako (to i to). Zaista ja sam dobročinstveniji i bogobojazniji radi Allaha (ili: plašljiviji od Allaha) od njih. A da sam ja vidio u početku od svoje stvari što sam vidio na kraju (ozadi, ozada), ne bih potjerao žrtvene životinje (pred sobom). I da nije (toga) da je sa mnom žrtvena životinja (da nije sa mnom žrvena životinja, da nemam žrtvenu životinju), zaista bih se riješio (hodočasničke stege i odjeće)."

Pa je ustao Surakate, sin Malika sina Džušuma, pa je rekao: "O poslaniče Allaha, ona (ova pogodnost) je (li samo) za nas, ili za vječnost?" Pa je rekao: "Ne, nego za

356

vječnost." Rekao je: A došao je Alija, sin Ebu Taliba (iz Jemena). Pa je rekao jedan (od) njih dvojice (Džabir): Govori (Alija): "Dvoodazov Tebi za (ono) što je uzviknuo za njega poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." A rekao je drugi (Ibnu Abas: Govori Alija): "Dvoodazov Tebi sa hodočašćem poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je zapovjedio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da ostane (on - Alija) na svojoj zabranjenosti (tj. u stegama i odjeći hodočašća - da ne skida ihrama) i udružio je njega (Aliju) u žrtvenu životinju (svoju).

GLAVA

(onoga) ko je izjednačio deset (komada) od brava sa (jednom) devom za žrtvu u diobi (tj. ko je proglasio da jedna deva pri diobi vrijedi koliko deset brava).

PRIČAO NAM JE Muhamed, izvijestio nas je Veki' od Sufjana, od njegova oca, od Abajeta, sina Rifaata, od njegovoga djeda Rafia, sina Hadidža, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Bili smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u Zul-Hulejfi od Tihame (dakle ne onoj Zul-Hulejfi prema Meki). Pa smo pogodili (tj. zarobili od neprijatelja nekakve) brave i deve. Pa su požurili ljudi pa su uzavreli s njima lonce (tj. zaklali su nešto od toga i stavili meso u lonce i dali da lonci provriju vareći to meso). Pa je došao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je zapovjedio za njih (za lonce) pa su se izvrnuli (tj. proliveni su s mesom skupa). Zatim je izjednačio (dijeleći zarobljene životinje) deset od brava za devu. Zatim je zaista (jedna) deva od njih pobjegla, a nije u ljudi (bilo) osim malo konja, pa je bacio (strijelu

357

na) nju (tj. ustrijelio je nju jedan) čovjek pa je zadržao nju sa strijelom. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista za ove životinje (tj. među ovim domaćim životinjama) su (neke) podivljale kao podivljale (od) divljači, pa što (tj. pa koje) nadvladaju vas od njih, pa napravite (učinite) s njim (s njima) ovako (tj. ustrijelite ih)." Rekao je: Rekao je moj djed: "O poslaniče Allaha, zaista mi se nadamo, ili bojimo se da ćemo sresti neprijatelja sutra (pa moramo držati čiste sablje radi borbe), a nije sa nama noževa (a nemamo noževa), pa da li (da) koljemo sa trskom (trstikom)?" Pa je rekao: "Požuri!" Ili: "Budi čio (lahak, tj. Brzo izvedi klanje sa trstikom, da bi učinak bio kao i nožem, jer ako ne učiniš tako da učinak bude kao i nožem, onda se smatra udavljena i, kao takva, postaje zabranjena jesti zaklana životinja). Što prolije krv i spomene se ime Allaha nad njim, pa jedite, (ako oruđe za klanje) nije (bilo) zub i nokat. A pričaću vam o tome: Što se tiče zuba, pa (to) je kost; a što se tiče nokta, pa noževi Abesinaca su (to)."

358

U IME ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA

KNJIGA O ZALOGU (Založenju) U PRISUTNOSTI

(tj. kada se kod kuće, kada se nije na putovanju)

i (KNJIGA) Njegovoga govora, uzvišen je: "I ako ste bili (tj. ako budete) na putovanju, a niste našli pisara, pa uzeti (primljeni) zalozi (založenja)....".

PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, pričao nam je Hišam, pričao nam je Katadete od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

I zaista već je založio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svoj oklop za ječam. I išao sam k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, sa hljebom ječma i užeženim lojem (tj. lojem koji je promijenio miris - radi se o rastopljenom loju). I zaista već sam čuo njega (da) govori: Nije osvanulo za porodicu Muhameda, pomilovao ga Allah i spasio, (ništa drugo od hrane) osim sa' (3,34 kg hrane), a nije ni omrknulo, a zaista oni su zaista devet soba (tj. a broj članova Muhamedove a.s. porodice je devet žena, jer je svaka žena imala svoju zasebnu sobu za spavanje).

GLAVA

(onoga) ko je založio svoj oklop.

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Abdulvahid, pričao nam je Aameš, rekao je:

359

Spominjali smo međusobno kod Ibrahima založenje (zalog) i jamca u isplati unaprijed pa je rekao Ibrahim: pričao nam je Esved od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kupio sebi od (jednoga) Židova hranu do roka i založio je njemu svoj oklop.

GLAVA

založenja oružja.

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, rekao je Amr: čuo sam Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko je za Kaba, sina Ešrefa (dobrovoljac da ga nastoji ubiti), pa (jer) zaista on je uznemirio (uvrijedio) Allaha i Njegovoga poslanika, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je rekao Muhamed, sin Meslemeta: "Ja." Pa je došao njemu pa je rekao: "Hoćemo da pozajmiš nama vesk, ili dva veska (hrane - vesk: 60 sa'ova)." Pa je rekao: "Založite mi vaše (svoje) žene." Rekli su: "Kako (da) mi (založimo tebi naše žene, a ti si najljepši (od) Arapa (najljepši Arap)?!" Rekao je: "Pa založite mi vaše (svoje) sinove." Rekli su: "Kako (da) založimo naše sinove, pa će se grditi jedan (od) njih (neki od njih, tj. pa će se bacati pogrda na jednoga od njih) pa će se govoriti: "Založio se (Založen je taj) za vesk, ili dva veska. Ovo je sramota na nas (za nas), ali (tj. nego) mi ćemo založiti tebi oklop." Rekao je Sufjan: Misli (na) oružje. Pa je obećao njemu da će doći njemu. Pa su ubili njega (Pa su ga ubili), zatim su

360

došli Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa su izvijestili njega (pa su ga izvijestili o tome).

GLAVA:

Zalog (tj. Založena životinja) je jahan i mužen (može se jahati i pomusti).

A rekao je Mugirete od Ibrahima: Jahaće se zalutala (tj. nađena životinja) za vrijednost njezine piće (hrane koja joj se polaže, daje), i musti će se za vrijednost njezine piće (hrane, tj. koliko vrijedi hrana - toliko će se musti i jahati), a zalog je slično njemu (tj. a založena životinja je isto kao i nađena životinja - ima se pravo musti i jahati onoliko koliko se dadne njoj hrane).

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Zekerija od Amira, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da on govoraše:

"Zalog se jaše za njegov (svoj) trošak i pije se mlijeko mlijeka (tj. mlijeko one životinje koja ima mlijeko) kada je bio založen (zalog, tj. kada bude založen - kada takva životinja bude založena)."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, izvijestio nas je Abdullah, sin Mubareka, izvijestio nas je Zekerija od Šabije, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zalog se jaše za svoj trošak kada je bio založen, i mlijeko mlijeka se pije za svoj trošak kada je bilo

361

založeno, a na (onoga) koji jaše i pije je trošak (oko izdržavanja i hrane životinje koja je založena)."

GLAVA

zaloga kod Židova i (drugih lica) osim njih (osim Židova).

PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Džerir od Aameša, od Ibrahima, od Esveda, od Aiše bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Kupio je sebi poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od (jednoga) Židova hrane i založio je njemu svoj oklop.

GLAVA:

Kada se prepirao založitelj (davalac zaloga) i primalac (uzimač) zaloga i slično njemu, pa dokaz je na tužioca (obavezan), a zakletva je na tuženoga (obavezna ako on nema protudokaze na tvrdnju tužitelja).

(Riječ "el-muddea alejhi" - zapravo taj sav izraz znači: tuženi).

PRIČAO NAM JE Halad, sin Jahja-a, pričao nam je Nafi', sin Umera, od Ibnu Ebu Mulejketa, rekao je:

Pisao sam k Ibnu Abasu, pa je pisao k meni da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sudio da je zakletva na tuženoga (obavezna).

362

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Džerir od Mansura, od Ebu Vaila, rekao je: rekao je Abdullah, bio zadovoljan Allah od njega:

Ko se zakleo (tj. Ko se zakune) na (jednu) zakletvu (da) traži pravo s njom (na neko) imanje, a on (je) u njoj griješan (nevaljalac, lažac), srešće Allaha, a On je na njega srdit. Pa je spustio Allah potvrđenje toga: "Zaista (oni) koji kupuju za ugovor Allaha i njihove (svoje) zakletve malu cijenu....", pa je čitao do ".... bolna kazna." Zatim je zaista Ešas, sin Kajsa izašao k nama pa je rekao: "Šta priča vama Ebu Abdurahman?" Rekao je: Pa smo pričali njemu. Rekao je: Pa je rekao: "Istinit je bio (tj. Rekao je istinu). Zaista o meni (u vezi mene) tako mi Allaha spustila se (ova objava, ovaj ajet, odlomak). Bila je između mene i između (jednoga) čovjeka svađa (prepirka) o (jedan) bunar pa smo se parničili k (tj. kod) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Tvoj svjedok, ili njegova zakletva (mora biti)." Rekao sam: "Zaista on će se tada zaklesti, a neće se brinuti (tj. neće voditi računa ni o čemu)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko se zakune na zakletvu (da) traži pravo s njom (na neko) imanje, a on je u njoj griješan, srešće Allaha, a On je na njega srdit." Pa je spustio (objavio) Allah potvrđivanje toga. Zatim je (sebi) čitao ovaj ajet (odlomak):

"Zaista koji kupuju za ugovor Allaha i njihove (svoje) zakletve malu cijenu....", do ".... i za njih je (tj. oni imaju, oni će imati, njih će stići) bolna kazna."

363

U IME ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA

O OSLOBA\ANJU (ropstva neke osobe)

I NJEGOVOJ VRIJEDNOSTI

(vrlini, tj. i o vrlini oslobađanja)

I (o tome je i) Njegov govor (ili: i - o - Njegovom govoru), uzvišen je: "Odriješenje vrata (tj. oslobođenje vrata osobe od ropstva). Ili nahranjivanje u danu gladnome (gladnome danu, vremenu). Siroče bližnje (koje ti je rod, rođak)."

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Asim, sin Muhameda, rekao je: pričao mi je Vakid, sin Muhameda, rekao je: pričao mi je Seid, sin Merdžaneta, drug Alije, sina Huseina, rekao je: rekao je meni Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Koji god čovjek oprosti muslimana čovjeka, spasiće Allah za svaki ud od njega ud od njega od Vatre."

Rekao je Seid, sin Merdžaneta: Pa sam otišao k Aliji, sinu Huseina, pa je namjerio (upravio, tj. uputio se) Alija, sin Huseina, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, k (jednome) svome robu, već je davao njemu za njega

364

Abdullah, sin Džafera deset hiljada srebrenjaka ili hiljadu zlatnika, pa je oslobodio njega.

GLAVA:

Koji vratova je najvrijedniji (tj. Koji su vratovi najvrijedniji za oslobađanje)?

PRIČAO NAM JE Ubejdulah, sin Musa-a, od Hišama, sina Urveta, od njegova oca, od Ebu Muraviha, od Ebu Zerra, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: pitao sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:

"Koji posao je vrijedniji (od drugih, tj. najvrijedniji)?" Rekao je:

"Vjerovanje u Allaha i borba u Njegovom putu." Rekao sam: "Pa koji vratova je najvrijedniji (tj. najbolji da se oslobodi od ropstva)?" Rekao je:

"Najskuplji (od) njih cijenom i najskupocijeniji (od) njih kod njihove porodice (vlasnika)." Rekao sam: "Pa ako nisam (to) učinio." Rekao je:

"Pomoći ćeš pravioca (činitelja, tj. obrtnika), ili ćeš praviti za razderanoga (tj. ili ćeš učiniti pomoć neupućenom, onome koji ne zna nikakvoga zanata)." Rekao je: "Pa ako nisam učinio (tj. ako nisam mogao ni to)?" Rekao je:

"Pustićeš ljude od zla, pa zaista ona je milostinja (tj. i ta radnja da se čuvaš da ne činiš zla ljudima je dobro dijelo kao i milostinja pa) milodarićeš s njom na tvoju (tj. za svoju) osobu."

365

GLAVA

(onoga) što se voli od opraštanja u pomrčanju (pomračenju Sunca) i znakovima.

PRIČAO NAM JE Musa, sin Mesuda, pričao nam je Zaidete, sin Kudameta, od Hišama, sina Urveta, od Fatime, kćeri Munzira, od Esme, kćeri Ebu Bekra, bio zadovoljan Allah od njih dvoga, rekla je:

Zapovjedio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za opraštanje (od ropstva) u pomrčanju (tj. za vrijeme pomrčanja, pomračenja) Sunca. Slijedio je njega (Musa-a) Alija od Deraverdije, od Hišama.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ebu Bekra, pričao nam je Assam, pričao nam je Hišam od Fatime, kćeri Munzira, od Esme, kćeri Ebu Bekra, bio zadovoljan Allah od njih dvoga, rekla je:

Zapovjedaše se nama kod pomrčanja (pomračenja Mjeseca) za opraštanje (od ropstva robova).

GLAVA:

Kada je oslobodio roba (koji je vlasništvo) među dvojicom ili robinju (koja je vlasništvo) među drugovima (tj. sudionicima, suvlasnicima).

366

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Amra, od Salima, od njegova oca, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Ko oslobodi roba među dvojicom, pa ako je bio bogat (imućan oslobodilac), ispraviće se (uspostaviće se, procijeniće se prava vrijednost) na njega, zatim će se osloboditi."

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malik od Nafia, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Ko oslobodi (jedan) svoj dio u robu, pa (bude) bilo u njega (doslovno: za njega, tj.: u njega kakvoga) imanja (koje) dostiže cijenu (toga) roba, ispraviće (procijeniće) se rob (taj) vrijednošću pravde, pa će se dati (oslobodilac) svojim drugovima (suvlasnicima, tj. isplatiće im) njihove dijelove i oslobodiće na njega (tj. njega, roba u potpunosti), a ako ne, pa već se oslobodilo od njega (ono, onaj dio) što se oslobodilo."

PRIČAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, od Ebu Usameta, od Ubejdulaha, od Nafia, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko oslobodi svoj dio u posjedovanom (tj. u robu), pa na njega je njegovo oslobođenje, svega (cijeloga) njega ako je bilo za (u) njega imovine (koja) dostiže njegovu cijenu. Pa ako nije bilo za (u) njega imovine, ispraviće se na njega vrijednost pravde (koja

367

pada) na osloboditelja, pa oslobodilo se od njega što se oslobodilo."

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Bišr od Ubejdulaha (ali) skratio je njega (ovaj hadis).

PRIČAO NAM JE Ebu Numan, pričao nam je Hammad od Ejuba, od Nafia, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Ko oslobodi svoj udio u posjedovanome (robu), ili svoj dio u robu, a bilo je za (u) njega od imovine što dostiže njegovu vrijednost sa vrijednošću pravde, pa on je oslobođen." Rekao je Nafi: A ako ne (nema imovine), pa već se oslobodilo od njega što se oslobodilo. Rekao je Ejub: Ne znam da li je stvar (što) je rekao nju Nafi ili je (to) stvar u hadisu.

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Mikdama, pričao nam je Fudajl, sin Sulejmana, pričao nam je Musa, sin Ukbeta, izvijestio me Nafi od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da on rješavaše (izdavaše rješenje) o robu ili robinji (kada neko od njih) bude među drugovima (suvlasnicima kao vlasništvo) pa oprosti jedan (od) njih svoj udio (udjel) od njega (od roba ili robinje), govori (tj. govoraše Ibnu Umer izdavajući rješenje):

Već je dužnost na njega njegovo oslobođenje (oproštenje), svega njega kada je bilo za (u onoga) koji je oslobodio od imanja (toliko) što dostiže, ispraviće (procijeniće) od svoga imanja vrijednost pravde, i daće se drugovima (suvlasnicima) njihovi dijelovi i isprazniće se put oslobođenome (tj. i pustiće se na slobodu oslobođeni

368

rob). Izvještava to Ibnu Umer od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A predao je njega (spomenuti hadis) Lejs, i Ibnu Ebu Zib, i Ibnu Ishak, i Džuvejrijete, i Jahja, sin Seida, i Ismail, sin Umejjeta, od Nafia, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Skraćeno.

GLAVA:

Kada je oslobodio udjel u robu, a nije za (u) njega imovina, tražiće se trčanje (zarađivanje od) roba (tj. obavezaće se rob da zaradi sumu kojom će se otkupiti od preostalih vlasnika svojih) ne otežano na njega (ne zadužujući ga vrlo teškim poslovima) na prema pisanju (tj. prema pismenom ugovoru o otkupljivanju sebe).

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Ebu Redža-a, pričao nam je Jahja, sin Adema, pričao nam je Džerir, sin Hazima, rekao je: čuo sam Katadeta, rekao je: pričao mi je Nadr, sin Enesa sina Malika, od Bešira, sina Nehika, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko oslobodi dio od roba." A pričao nam je Museded, pričao nam je Jezid, sin Zureja, pričao nam je Seid od Katadeta, od Nadra, sina Enesa, od Bešira, sina Nehika, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Ko oslobodi udjel, ili dio u posjedovanome (tj. u robu), pa njegovo spašavanje je na njega u njegovom imanju ako je bilo za (u) njega imanja; a ako ne ispraviće se (tj. procijeniće se) na njega, pa će se tražiti trčanje za

369

njega (tj. obavezaće se da zaradi) ne otežano na njega (bez prisiljavanja njega na teške poslove koji su teško izdržljivi)." Slijedio je njega (Seida) Hadžadž, sin Hadžadža, i Eban, i Musa, sin Halefa, od Katadeta, skratio je njega Šubete.

GLAVA

pogreške i zaborava (zaboravljanja) u oslobađanju (od ropstva), i razvodu (braka) i slično njemu, i (GLAVA o tome da) nema oslobađanja osim radi Lica Allaha, uzvišen je.

A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Za svakoga čovjeka je (ono, tj. ima ono) što je naumio. A nema nauma (namjere) za (u) zaboravljivača i pogrešitelja (nehatnika, koji nehotice učini nešto)."

PRIČAO NAM JE Humejdija, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Misar od Katadeta, od Zurareta, sina Evfa-a, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista Allah je prešao meni od moje sljedbe (preko onoga) što prišaptavaju njega njihova prsa (što im padne na um, na pamet da učinu, učine neki grijeh) dok nije učinila ili progovorila (izrekla sljedba, tj. pripadnici moje sljedbe, osoba koja me slijedi)."

370

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, od Sufjana, pričao nam je Jahja, sin Seida, od Muhameda, sina Ibrahima, Tejmije, od Alkameta, sina Vakasa, Lejsije, rekao je: čuo sam Umera, sina Hataba, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Poslovi (Djela) su (sa) namjerom, i za čovjeka je (ono) što je naumio (namjerio, namjeravao). Pa ko (je takav da) je bila njegova seoba k Allahu i Njegovom poslaniku, pa njegova seoba je (pripala) k Allahu i Njegovom poslaniku; a ko (je takav da) je bila njegova seoba k ovozemnosti (da) pogodi nju, ili (k) ženi (da) oženi nju, pa njegova seoba je k (onome pripala) što je selio k njemu (radi njega)."

GLAVA:

Kada je rekao svome robu: On je za (radi, zbog) Allaha!, a naumio je (pri izgovoru toga na) oslobođenje (od ropstva), i (GLAVA) zasvjedočavanja za oslobađanje.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdullaha sina Numejra, od Muhameda, sina Bišra, od Ismaila, od Kajsa, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je on pošto je došao hoće Islam (htijući Islam da primi), a sa njim je njegov dječak (bio), zalutao (izgubio se) svaki jedan (pojedini) od njih dvojice od svoga druga. Pa je došao (dječak) poslije toga, a Ebu Hurejrete je sjedač (sjedi) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"O Ebu Hurejrete, ovo je tvoj dječak, već je došao tebi." Pa je rekao: "Zar ne! (Pazi!) Zaista ja

371

zasvjedočavam (uzimam za svjedoka) tebe da je on slobodan." (Znači da je dječak bio rob Ebu Hurejreta.) Rekao je: "Pa (to) je ono kada govori (kaže, tj. to onaj čas u koji reče slijedeći stih došavši u Medinu):

"O noći (li velike) od njezine duljine i njezine neprijatnosti

Na (to, tj. pored toga) da je ona iz kruga (zemlje) bezvjerstva spasila."

PRIČAO NAM JE Ubejdulah, sin Seida, pričao nam je Ebu Usamete, pričao nam je Ismail od Kajsa, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Pošto sam stigao na Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao sam u putu (tj. o putu):

"O noći (li velike) od njezine duljine i njezine neprijatnosti

Na (to, tj. pa i pored toga) da je ona iz kruga (iz zemlje) bezvjerstva spasila."

(Može i ovako da se prevede:

"O noći (jedna kojoj se čudim) od njezine duljine i njezine neprijatnosti!

Na (to) da je ona iz kruga (iz zemlje) bezvjerstva spasila! - Ili:

Ipak je ona iz kruga bezvjerstva spasila!" )

Rekao je: A pobjegao je od mene (jedan) moj dječak u putu. Rekao je: Pa pošto sam stigao na Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, prisegnuo sam se njemu. Pa dok sam ja kod njega, kadli se pojavio

372

(tj. kadli se pojavi taj) dječak. Pa je rekao meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"O Ebu Hurejrete, ovo je tvoj dječak." Pa sam rekao: "On je slobodan za (radi zadovoljstva) Lica Allaha." Pa je oslobodio njega (dječaka). Nije rekao Ebu Kurejb od Ebu Usameta: "..... slobodan....".

(Tj. Nije spomenuo u svome pričanju riječi "slobodan", a to znači da je rekao samo: "On je za (radi) Lica Allaha!")

PRIČAO NAM JE Šihab, sin Abada, pričao nam je Ibrahim, sin Humejda, od Ismaila, od Kajsa, rekao je:

Pošto je došao Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, a sa njim je njegov dječak i on traži Islam, pa je zalutao jedan (od) njih dvojice (od) svoga druga (tj. pa je izgubio jedan od njih svoga druga). Sa ovim (izrazom je pričao Kajs ovaj hadis). I rekao je (Ebu Hurejrete):

"Zar ne! (Pazi!) Zaista ja zasvjedočavam tebe (na to) da je on (dječak) za Allaha."

GLAVA

majke djeteta (tj. robinje koja rodi svome vlasniku, svome gospodaru dijete od njega, iz spolnoga odnosa sa njim).

Rekao je Ebu Hurejrete od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:

373

"Od znakova Časa (propasti svijeta pred sudnji dan) je da rodi robinja svoga gospodara."

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: pričao mi je Urvete, sin Zubejra, da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), rekla:

Zaista Utbete, sin Ebu Vakasa, oporučio je (ugovorio je) k svome bratu Sadu, sinu Ebu Vakasa, da uzme k sebi sina robinje Zemata. Rekao je Utbete: "Zaista on je moj sin." Pa pošto je stigao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u) vrijeme Pobjede (Oslobođenja), uzeo je Sad sina robinje Zemata pa je došao s njim (tj. doveo ga je) k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i došao je sa njim sa Abdom, sinom Zemata. Pa je rekao Sad: "O poslaniče Allaha, ovo je sin moga brata (koji) je oporučio k meni da je on njegov sin." Pa je (na to) rekao Abd, sin Zemata: "O poslaniče Allaha, ovo je moj brat, sin robinje Zemata, rodio se na njegovoj postelji." Pa je pogledao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, k sinu robinje Zemata pa kada li (kadli) je on najsličniji čovjek njemu (s njim, tj. njemu Utbetu). Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"On je za tebe (On je tvoj, On pripada tebi), o Abde, sine Zemata zbog (toga što je činjenica) da se on rodio na postelji njegovoga (Abdovoga) oca." Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zastri se od njega, o Sevdo, kćeri Zemata!" Od (Zbog onoga) što je vidio od njegove sličnosti sa Utbetom. (Muhamed a.s. je rekao Sevdi da se zastre, tj.

374

da se ne pokazuje tome dječaku, sinu Robinje Zemata, iako joj je pravno brat.) A bila je Sevda žena Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

GLAVA

prodaje mudebera.

(Mudeber je rob kome je rečeno da će biti slobodan poslije smrti svoga vlasnika. To mu je rekao sam vlasnik. O tome su davana objašnjenja prije i sada se neće to obnavljati.)

PRIČAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa, pričao nam je Šubete, pričao nam je Amr, sin Dinara, čuo sam Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Oslobodio je (ropstva jedan) čovjek od nas (jednoga) svoga roba od zadnje strane (odzada, tj. poslije svoje smrti ga oslobađa). Pa je pozvao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za njega (tj. pozvao je njega, roba) pa je prodao njega. Rekao je Džabir: Umro je (taj) dječak (taj rob) prve godine.

GLAVA

prodaje zaštitništva i njegovoga poklanjanja.

PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete, rekao je: izvijestio me Abdullah, sin Dinara, rekao je: čuo sam Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori:

375

Zabranio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, prodaju zaštitništva i njegovo poklanjanje (darivanje drugome).

PRIČAO NAM JE Usman, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Džerir od Mansura, od Ibrahima, od Esveda, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Kupila sam (sebi) Beriru, pa su uslovili njezini stanovnici (tj. njezini predhodni vlasnici sebi) njezino zaštitništvo (pokroviteljstvo - u ranijem, odnosno prošlom tekstu je tako i prevođena riječ "velaun"). Pa sam spomenula to Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"Oslobodi nju (ti), pa (jer) zaista zaštitništvo (pokroviteljstvo) je za (onoga, tj. onome) ko je dao srebro (novce za oslobađanje)." Pa sam oslobodila nju. Pa je pozvao nju Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je dozvolio izbor njoj (da ode ili da ne ide) od svoga muža (dotadašnjega). Pa je rekla: "Da mi je dao (tj. da mi dadne, da mi da) toliko i toliko, ne bih se učvrstila (tj. ne bih ostala nakon oslobađanja ropstva) kod njega (tj. ne bih mu bila žena)." Pa je izabrala sebi svoju osobu (tj. razvod od dotadašnjega muža da bi živila, živjela sama sobom).

GLAVA:

Kada se zarobio brat čovjeka ili njegov stric, da li će se otkupiti kada je bio idolopoklonik?

A rekao je Enes: Rekao je Abbas Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio: "Otkupio sam svoju osobu

376

(sebe) i otkupio sam Akila." A bio je Alija (taj što je pripadao) njemu udjel u tom plijenu koji (je taj plijen što) je pogodio (tj. zadobio i ličnost) od njegovoga brata Akila i njegovoga strica (amidže) Abasa.

PRIČAO NAM JE Ismail, sin Abdullaha, pričao nam je Ismail, sin Ibrahima sina Ukbeta, od Musa-a, od Ibnu Šihaba, rekao je: pričao mi je Enes, bio zadovoljan Allah od njega, da su (neki) ljudi od Pomagača tražili dozvolu (od) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa su rekli:

"Dozvoli, pa neka ostavimo za sina naše sestre (tj. sinu naše sestre) Abasa (Abasu) njegov otkup!" Pa je rekao: "Nećete ostaviti od njega (ni jedan) srebrenjak."

GLAVA

oslobađanja idolopoklonika.

PRIČAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Usamete od Hišama, izvijestio me moj otac da je Hakim, sin Hizama, bio zadovoljan Allah od njega, oslobodio (ropstva) u predislamlju stotinu vratova (stotinu ličnosti, lica) i natovario je na stotinu deva (pokrovce u hodočašću kao znak da će sve biti žrtvovane). Pa pošto je primio Islam natovario je na stotinu deva (pokrivače u znak da će biti sve kurbani - žrtve Allahu) i oslobodio je stotinu vratova. Rekao je: Pa sam pitao poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam rekao:

"O poslaniče Allaha, da li vidiš (misliš, smatraš da ću imati nagradu za neke) stvari, pravljah ih (tj. činio sam

377

ih) u predislamlju, čuvah se grijeha s njima." Misli (tj. hoće da kaže): "Činim dobročinstvo s njima (s tim stvarima). Rekao je: Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Primio si Islam na (onome, tj. zbog onoga) što je prošlo tebi od dobra."

(To jest: "Zbog toga dobročinstva u prošlosti, u vremenu prije Islama, nagradio te Allah s tom nagradom što ti je dao da primiš Islam.")

GLAVA

(onoga) ko je posjedovao (jedno lice) od Arapa (kao) roba, pa je poklonio, i prodao, i spolno općio, i otkupio i zarobio potomstvo, i (GLAVA) Njegovoga govora, uzvišen je: "Udario (tj. Donio, Dao) je Allah primjer posjedovanoga roba, nije moćan (ni) na (kakvu) stvar (tj. koji ništa ne može), i (primjer onoga) ko (je takav da) smo dali njemu lijep dar (trošak, tj. imanje) pa on daje (troši u pomaganje drugih) od njega tajno i javno, da li su jednaki, hvala Allahu!, nego najviše njih ne znaju."

PRIČAO NAM JE Ibnu Ebu Merjem, rekao je: izvijestio me Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, rekao je: spomenuo je Urvete da su Mervan i Misver, sin Mahremeta, izvijestili njih dva njega da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ustao kada je došlo njemu poslanstvo Hevazina pa su pitali (molili) njega da vrati k njima njihova imanja i njihovo roblje (zarobljenike), pa je rekao:

"Zaista sa mnom je ko (je taj što) vidite."

378

(To jest: "Sa mnom su moji sljedbenici i drugovi koje, eto, vidite, gledate, pa neću bez sporazuma i dogovora s njima ništa da vam reknem.")

"A najmiliji govor (pričanje) k meni je najiskreniji (od) njega, pa izaberite sebi jednu (od) dvije grupe (dobara koje su od vas zarobljene): ili imanje, ili roblje, a već sam bio iščekivao s njima (sa zarobljenicima vas)." A bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pogledao (sebi, tj. iščekivao) njih deset i nekoliko noći (tj. dana) kada se vratio iz Taifa. Pa pošto se razjasnilo (postalo jasno) za njih (njima) da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (drugo sve) osim vraćača njima (tj. Pa pošto su jasno uvidjeli da im neće vratiti) osim jednu (od) dvije grupe (dobara), rekli su: "Pa zaista mi izabiremo sebi naše roblje." Pa je ustao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u (tj. među) ljudima pa je zahvalio na Allaha (tj. Allahu) sa (onim načinom) što je On njegov pripadnik (tj. zahvalio je Allahu kako Mu pripada i dolikuje), zatim je rekao:

"Što se tiče poslije (toga), pa zaista vaša braća došla su nama kajući se (oni što su ratovali protiv nas primivši Islam iza borbe). I zaista ja vidim (doslovno: vidio sam, tj. smatram da treba) da vratim k njima njihovo roblje, pa ko želi od vas da odobri to, pa neka učini; a ko želi da bude na svome udjelu (tako) da dadnemo njemu njega od prvoga (plijena slijedećega) što će zaplijeniti (dati kao plijen) Allah na nas (tj. nama), pa neka (to) učini." Pa su rekli ljudi: "Odobravamo to." Rekao je: "Zaista mi ne znamo ko je dozvolio od vas (i ne možemo da ga razlikujemo) od (onoga) ko nije dozvolio, pa vratite se (na razgovor svak u svoju jedinicu tako) da dignu (dostave) k nama vaši poznavaoci (tj. vaše

379

starješine) vašu stvar." Pa su se vratili ljudi, pa su govorili (s) njima njihovi poznavaoci, zatim su se vratili k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa su izvijestili njega da su oni odobrili (zadovoljili se) i dozvolili. Pa ono je (opis slučaja) koji je dopro nama o roblju (plemena) Hevazina. A rekao je Enes: Rekao je Abas Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio:

"Otkupio sam svoju osobu (sebe) i otkupio sam Akila."

PRIČAO NAM JE Alija, sin Hasana, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Ibnu Avn, rekao je: pisao sam Nafiu, pa je pisao (otpisao, odgovorio) k meni da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, navalio na Mustalikoviće, a oni su nemarni (tj. obmanjeni, iznenađeni) i njihove životinje (blago) se napaja na vodi, pa je ubio njihove borce i zarobio je njihova potomstva, i pogodio je tada Džuvejriju (tj. dobio ju je za ženu).

(Rečenicu "fe katele mukatiletehum", prevode, odnosno tumače na ovaj način: "... pa ubio njihove odmetnike (ubojice, razbojnike)....".)

Pričao mi je za njega (za ovaj hadis i slučaj - to veli Nafi) Abdullah, sin Umera, a bio je u toj vojsci.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Rebiata, sina Ebu Abdurahmana, od Muhameda, sina Jahja-a sina Habbana, od Ibnu Muhajriza rekao je: vidio sam Ebu Seida, bio zadovoljan Allah od njega, pa sam pitao njega, pa je rekao:

380

Izašli smo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u borbu (protiv) Mustalikovića pa smo pogodili (tj. zarobili neko) roblje od roblja Arapa. Pa smo željeli žene. Pa se pojačala (ili: dotužila) na nas (nama) ledičnost (neoženjenost, tj. odsustvovanje od žena) i volili smo izlijevanje u stranu (sjemena, tj. izlijevanje muškog sjemena van spolnoga organa ženke pri spolnom odnosu sa ženom ili sa robinjom), pa smo pitali (o tome) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"Nije (Nema štete, grijeha) na vas da ne činite. Nema (nijedne) od bivajuće duše do sudnjega dana (tj. duše koja treba da postane, da bude živjela - a da će drukčije biti) osim (tako), a ona je bivajuća (osim tako da će biti, postojati, živjeti)."

(Prvu rečenicu: "Ma alejkum en la tef'alu" - Nije na vas da ne činite! - jedni tumače ovako: Nema grijeha na vas kada ostavite taj postupak, kada ga ne činite. Drugi kažu da je ono "la" u "en la te'alu" suvišno i da to znači: Nema grijeha na vas da činite, tj. ako to činite. Prema tome ovaj isti hadis uzimaju za podlogu i oni koji smatraju "azl" dozvoljenim činom, i oni koji ga smatraju nedozvoljenim činom. "Azlun" znači, kao što je već rečeno, prilikom spolnoga odnosa izvući muški spolni organ kada osjeti da će iz njega izaći, izliti se sjeme, izvući ga iz spolnog organa žene i sjeme izliti na drugu stranu van spolnoga organa žene.)

PRIČAO NAM JE Zuhejr, sin Harba, pričao nam je Džerir od Umareta, sina Ka'ka'-a, od Ebu Zurata, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

381

Neprestano volim Temimoviće. A pričao mi je Ibnu Selam, izvijestio nas je Džerir, sin Abdulhamida, od Mugireta, sina Harisa, od Ebu Zurata, od Ebu Hurejreta, i od Umareta, od Ebu Zurata, od Ebu Hurejreta, rekao je:

Neprestano (sam bio taj da) volim Temimoviće od (vremena kada sam čuo za njihova) tri (svojstva koja) sam čuo od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori o njima. Čuo sam ga (da) govori:

"Oni su najžešći (od sve) moje sljedbe na Lažova (Antihrista)." Rekao je: I došle su njihove milostinje pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ovo su milostinje našega naroda (naših ljudi, tj. koje su poslali naši ljudi muslimanima)." I bila je (jedna) robljenica (zarobljenica, robinja) od njih kod Aiše pa je rekao:

"Oslobodi nju, pa (tj. jer) zaista ona je od djece Ismaila."

GLAVA

vrijednosti (vrline onoga) ko je odgojio svoju robinju i poučio je nju (tj. i obrazovao je nju).

PRIČAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima, čuo je Muhameda, sina Fudajla, od Mutarifa, od Šabije, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

382

"Ko (se nađe u takvoj prilici da) bude za (u) njega robinja, pa je izdržavao (opskrbljavao) nju, pa je lijepo činio k njoj (a u lijep postupak spada i obrazovanje njezino), zatim je oslobodio nju, i oženio je nju - biće za njega (biće njemu) dvije nagrade (na sudnjem danu od Boga)."

GLAVA

govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio "Robovi su vaša braća, pa nahranite ih od (onoga) što jedete." I (GLAVA) govora Njegovoga, uzvišen je: "I obožavajte Allaha i ne udružujte s Njime (nijedne) stvari, i sa roditeljima dva lijepim postupanjem (postupajte) i sa bližnjim, i siročadima, i siromasima, i susjedom bližnjim (rođakom), i susjedom strancem (nerođakom), i drugom sa strane (uz svoju stranu, uza se), i putnikom i (onim) što posjedovaše (posjeduju njega) vaše desnice; zaista Allah ne voli (onoga) ko je bio (tj. ko je) ohol i ponosan."

PRIČAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa, pričao nam je Šubete, pričao nam je Vasil Ahdeb, rekao je: čuo sam Marura, sina Suvejda, rekao je: vidio sam Ebu Zerra Gifariju, bio zadovoljan Allah od njega, i na njemu ogrtač i na njegovom dječaku (robu isti onakav) ogrtač. Pa smo pitali njega o tome pa je rekao:

"Zaista ja sam grdio (psovao jednoga) čovjeka pa je tužio mene k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zar si sramotio njega sa njegovom majkom (zbog njegove majke)?" Zatim je rekao: "Zaista vaša braća su vaše sluge (tj. vaši robovi). Učinio je njih Allah pod

383

vašim rukama. Pa ko bude (takav da) je njegov brat pod njegovom rukom, pa neka hrani njega od (onoga) što jede, i neka obuče njemu od (onoga) što oblači. I ne opterećujte ih (ono) što će nadvladati njih. Pa ako ste opteretili njih (ono) što će nadvladati njih, pa pomozite ih."

GLAVA

roba kada je izvršavao lijepo pobožnost svome Gospodu i (uz to) je bio iskren (odan) svome gospodaru (tj. vlasniku).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Nafia, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Rob kada je iskren svome gospodaru, i izvršava lijepo pobožnost svome Gospodu, biće njemu njegova nagrada dva puta (biće dvostruko nagrađen)."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan od Saliha, od Šabije, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa Ešarije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Koji god čovjek (bude u takvoj prilici da) je bila za (u) njega robinja, pa je odgojio nju (pa je odgoji), pa je izvršio lijepo njezino odgajanje, i oslobodio je nju (i oslobodi je) i oženio je nju (i oženi je), pa za njega (njemu) su dvije nagrade (imaće dvije nagrade)." A koji god rob izvrši dužnost (prema) Allahu i dužnost (prema)

384

svojim gospodarima (tj. vlasnicima), pa za njega (tj. njemu) su dvije nagrade (imaće, dobiće i on dvije nagrade)."

PRIČAO NAM JE Bišr, sin Muhameda, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Junus od Zuhrije, čuo sam Seida, sina Musejeba, (da) govori: rekao je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Za dobroga posjedovanoga roba su (tj. imaju, postoje) dvije nagrade. Tako mi (Onoga) koji (je taj što) je moja duša u Njegovoj ruci da nije borbe u (na) putu Allaha, i hodočašća i dobročinstva mojoj majci, zaista bih volio da umrem, a ja sam posjedovan (kao rob)."

PRIČAO NAM JE Ishak, sin Nasra, pričao nam je Ebu Usamete od Aameša, pričao nam je Ebu Salih od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Divno je (ono) što je za jednoga (od) njih (moguće da) izvršava lijepo pobožnost svoga Gospoda i (da) bude iskren svome gospodaru (vlasniku)."

GLAVA

odvratnosti izduživanja (tj. oholenja, oholosti) nad robom i njegovoga govora: "moj robe ili moja robinjo".

A rekao je Allah, uzvišen je: "..... i dobre od vaših robova i vaših robinja....", i rekao je: "..... posjedovanoga roba....", "..... i našli su njih dvoje njezinoga gospodara

385

kod vrata....", i rekao je: ".... od vaših djevojki vjernica....".

A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ustanite k svome gospodaru." I: ".... spomeni me kod svoga gospodara...." - svoga gospodina.

(To jest: "rebbike" je isto što i "sejjidike". I riječ "rabbun" i riječ "sejjidun" znače gospodar, gospodin.)

I: "Ko je vaš gospodin (gospodar)?"

(Svrha ovih navođenja teksta iz Kur'ana i izreka Muhameda a.s. je to da se ukaže na činjenicu da se i tamo vlasnici robova nazivaju sa izrazom "rabbun", a da se robovi nazivaju sa izrazom "abdun", pa se zato ne treba shvatiti prestrogo hadis koji zabranjuje dozivanje i nazivanje roba sa izrazom "abdun". Ta zabrana je više mekruh tenzihen - nije strogo zabranjena. To je zabrana koja je bliže dozvoljenosti nego strogoj zabranjenosti, grijehu.)

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Ubejdulaha, rekao je: pričao mi je Nafi od Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Kada je bio iskren (odan) rob svome gospodinu, i izvršavao je lijepo pobožnost svome Gospodu, bila je (tj. biće) za njega (njemu) njegova nagrada dva puta (imaće, dobiće dvije nagrade)."

PRIČAO NAM Muhamed, sin Ala-a, pričao nam je Ebu Usamete od Burejda, od Ebu Burdeta, od Ebu

386

Musa-a, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Posjedovani koji izvršava lijepo pobožnost svoga Gospoda (svome Gospodu) i izvršava k svome gospodinu (gospodaru ono) koje je za njega na njemu od dužnosti, i iskrenosti (odanosti) i pokornosti - za njega su (on ima, imaće) dvije nagrade."

PRIČAO NAM JE Muhamed, pričao nam je Abdurezak, izvijestio nas je Mamer od Hemama, sina Munebiha, da je on čuo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, (da) priča od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Neka ne rekne jedan (od) vas: "Nahrani tvoga (svoga) gospodara! (To jest: Daj hranu svome gospodaru!) Očisti svoga gospodara! Napoj svoga gospodara!" I neka rekne: "Moj gospodin! Moj upravnik!" I neka ne rekne jedan (od) vas: "Moj rob! Moja robinja!" I neka rekne: "Moj momak!" I: "Moja djevojka!" I: "Moj dječak!"

PRIČAO NAM JE Ebu Numan, pričao nam je Džerir, sin Hazima, od Nafi-a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko je oslobodio svoj dio od roba, pa je bila za (u) njega od imanja što dostiže njegovu vrijednost, ispraviće se (cijena) na njega vrijednošću pravde (pravičnosti) i oslobodiće se iz njegovoga imanja; a ako ne, pa već se oslobodilo od njega što se oslobodilo."

387

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Ubejdulaha, pričao mi je Nafi od Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Svaki (od) vas je pastir (čoban) pa je pitan (odgovoran) o svome stadu. Pa zapovjednik koji je nad ljudima je pastir i on je pitan o njima (odgovoran za njih). I čovjek je pastir nad porodicom svoje kuće i on je pitan (odgovoran) o njima. I žena je pastirica nad kućom svoga muža i njegovom djecom i ona je pitana (odgovorna) o njima. I rob je pastir nad imanjem svoga gospodina (vlasnika) i on je pitan (odgovoran) o njemu. Zar ne! (Pažnja! Pazite!) Pa svaki (od) vas je pastir i svaki (od) vas je pitan (odgovoran) o svome stadu."

PRIČAO NAM JE Malik, sin Ismaila, pričao nam je Sufjan od Zuhrije, pričao mi je Ubejdulah, čuo sam Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, i Zejda, sina Halida, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Kada je bludničila (Kada je učinila, činila blud) robinja, pa bičujte nju (pa bičujte je). Zatim kada je (opet) bludničila, pa bičujte nju (pa ponovo je bičujte). Zatim kada je (opet) bludničila, pa bičujte nju (ponovo je bičujte). U trećem ili četvrtom (slučaju poslije bičevanja) prodajte nju (prodajte je), i da (bi je dali, pa makar je dali i) za pletenicu (uže)."

GLAVA:

Kada je došao njemu njegov sluga sa njegovom hranom (tj. Kada mu je sluga donio hranu).

388

PRIČAO NAM JE Hadžadž, sin Minhala, pričao nam je Šubete, rekao je: izvijestio me Muhamed, sin Zijada, rekao je: čuo sam Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Kada donese jednome (od) vas njegov sluga njegovu hranu, pa ako nije posadio njega sa sobom, pa neka dodadne (doda, dadne, da) njemu zalogaj ili dva zalogaja, ili komad jela ili dva komada jela (tj. zalogaj ili dva zalogaja - jer i "lukmetun" i "ukletun" znači zalogaj, ali pripovjedač nije zapamtio koji je izraz upotrebljen), pa (tj. jer) zaista on (sluga) je upravljao njegovim spravljanjem (doslovno: borbom, trudom oko jela, tj. oko spravljanja i sakupljanja jela)."

GLAVA:

Rob je pastir u imanju svoga gospodina (gospodara, vlasnika).

A pripisao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, imanje k gospodinu.

PRIČAO NAM JE Ebuljeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Salim, sin Abdullaha, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je on čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Svaki (od) vas je pastir (čoban nečega) i pitan o svome stadu (tj. i odgovoran je za svoje stado). Pa vođa je pastir i pitan (i biće pitan) o svome stadu. I čovjek u

389

svojoj porodici je pastir i on je pitan o svome stadu. I žena u kući svoga supruga (muža) je pastirica i ona je pitana o svome stadu. I sluga u imanju svoga gospodina (vlasnika) je pastir i on je pitan o svome stadu." Rekao je (Ibnu Umer): Pa čuo sam ove od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da ih je spomenuo), a mislim Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) je rekao (još i ovo): "I čovjek u imanju svoga oca je pastir i pitan je (i biće pitan) o svome stadu. Pa svaki (od) vas je pastir i svaki (od) vas je pitan (odgovoran) o svome stadu."

GLAVA:

Kada je udario (tj. Kada udara) roba, pa neka se klone lica (tj. neka ga ne udara po licu).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ubejdulaha, pričao nam je Ibnu Vehb, rekao je: pričao mi je Malik, sin Enesa. Rekao je (Ibnu Vehb): A izvijestio me (osim Malika i) sin omsice od Seida Makburije, od njegova oca, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. - H - A pričao nam je Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Abdurezak, izvijestio nas je Mamer od Hemama, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Kada se borio jedan (od) vas (tj. Kada se bori s nekim - protiv sluge ili nekoga drugoga - a u borbi se i udara), pa neka se kloni lica (tj. neka ga ne udara po licu)."

390

U IME ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

O POTPISANOME.

(Riječ "mukateb" je stručni izraz za roba koji je sklopio pismeni ugovor sa svojim gospodarem da isplati gospodaru određenu sumu novaca ili u naturi, a kada isplati tu sumu, postaće, biće slobodan, oslobođen ropstva. Potpisnici takvoga ugovora imaju svaki svoj naziv: gospodar se zove "mukatib": koji se potpisao nekome za nešto, a rob se zove "mukateb": kome je potpisano za nešto - tj. lice kome se potpisalo neko drugo lice za nešto. U prevodu će se "mukateb" radi kratkoće prevoditi sa potpisani. U stvari i gospodar i rob su potpisani, ali će se tim izrazom misliti na roba. Ako se bude radilo o gospodaru - "mukatibu", onda će se to prevoditi sa izrazom potpisivač.)

GLAVA

grijeha (onoga) ko je obijedio svoga posjedovanoga (tj. okrivio ga za preljub, prostituciju).

GLAVA

391

potpisanoga i njegovih otplata: u svakoj (usvakoj) je godini (jedna) otplata, i (GLAVA) Njegova govora: ".... a koji sebi traže knjigu (tj. pismeni ugovor) od (onih) što su posjedovale (njih) vaše desnice, pa napišite njima (ugovor) ako ste znali o njima dobro; i podajte im od imanja Allahova koji je dao vama....".

A rekao je Revh od Ibnu Džurejdža: Rekao sam Ata-u: "Da li je dužnost na mene kada sam znao (da je) za njega imanje (tj. da on ima imanja) da napišem njemu (pismeni ugovor)?" Rekao je: "Ne smatram (Ne mislim) ga (drugčije, drugačije) osim dužnost." A rekao je Amr, sin Dinara: Rekao sam Ata-u: "Prenosiš njega (ovo što kažeš da je dužnost) od jednoga (tj. od nekoga)?" Rekao je: "Ne." Zatim je izvijestio mene (Ata) da je Musa, sin Enesa, izvijestio njega da je Sirin pitao Enesa (tj. tražio od Enesa) potpisivanje (ugovora), a bio je mnogobrojnoga imanja, pa nije htio (da mu potpiše, napiše). Pa je otišao k Umeru, bio zadovoljan Allah od njega, pa je rekao: "Potpiši mu." Pa nije htio. Pa je udario njega (Umer Enesa) sa kandžijom (bičem), i pročita Umer: ".... pa napišite (potpišite) im ako ste znali u njima (o njima) dobra....". Pa je potpisao (Enes) njemu (Sirinu ugovor). A rekao je Lejs: Pričao mi je Junus od Ibnu Šihaba, rekao je Urvete: rekla je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje:

Zaista Berira je unišla na nju (ušla njoj da) traži pomoć (od) nje u njezinom pisanju (tj. da traži pomoć od nje u vezi svoga pismenoga ugovora o otplati na rate za oslobađanje od ropstva), a na njoj je pet ukija (što) su se odredile u otplatu na nju u pet godina. Pa je rekla njoj Aiša - a želila je nju -:

392

"Da li misliš ako izbrojim njima jednim brojanjem (tj. odjednom cijelu sumu), da li će prodati tebe tvoja porodica (tj. vlasnici), pa (da) oslobodim tebe, pa će biti tvoje zaštitništvo (pokroviteljstvo) meni?" Pa je otišla Berira k svojoj porodici pa je izložila to na njih (njima) pa su rekli: "Ne (drukčije) osim da bude za nas (nama) zaštitništvo (pokroviteljstvo)." Rekla je Aiša: Pa sam unišla na poslanika (tj. poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam spomenula to njemu. Pa je rekao njoj poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Kupi sebi nju, pa oslobodi nju (pa je oslobodi), pa (tj. jer) zaštitništvo je samo za (onoga, tj. onome) ko je oslobodio." Zatim je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"Šta je umu (nekih) ljudi (tj. Šta je nekim ljudima da) sebi uslovljavaju uslove (koji) nisu u knjizi Allaha?! Ko je sebi uslovio (tj. Ko uslovi, uvjetuje sebi neki) uslov (koji) nije u knjizi Allaha, pa on je neistinit (neispravan, tj. poništen). Uslov Allaha je preči (praviji) i čvršći."

GLAVA

(onoga) što je dozvoljeno od uslova potpisanoga, i (GLAVA onoga) ko je sebi uslovljavao uslov (koji) nije u knjizi Allaha.

O njemu je Ibnu Umer (pričao) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Lejs od Ibnu Šihaba, od Urveta da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, izvijestila njega da je Berira došla, traži

393

(tražeći) pomoć (od) nje u svome pisanju (pismenom ugovoru), a nije bila ispunila od svoga pismenoga ugovora (nijedne) stvari.

(Riječ "kitabetun" znači pisanje, a znači i pismeni ugovor. U daljem tekstu će se prevoditi sa izrazom pismeni ugovor kada se bude radilo o robu i njegovom pismenom ugovoru.)

Rekla je njoj Aiša: "Vrati se k svojoj porodici, pa ako su volili (tj. ako vole) da ispunim (isplatim) za tebe tvoj pismeni ugovor, a (da) bude tvoje zaštitništvo meni, učiniću (to)." Pa je spomenula to Berira svojoj porodici, pa nisu htjeli. I rekli su: "Ako je htjela (tj. Ako hoće) da sebi računa na tebe (tj. za tebe da traži kod Allaha nagradu), pa neka učini (tj. neka te u ime Allaha oslobodi plativši nama), a (da) bude tvoje zaštitništvo za nas (nama)." Pa je spomenula (Berira ili Aiša) to poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao njoj poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Kupi i oslobodi, pa (jer) zaštitništvo je samo za (onoga, tj. samo onome) ko je oslobodio."

(Greškom je u prethodnom tekstu ispuštena riječ "samo" na nekim mjestima, jer "innema" znači "samo". Neka se ova napomena ima u vidu.)

Rekao je: Zatim je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"Šta je umu (nekih) ljudi (Šta je nekim ljudima da) sebi uslovljavaju uslove (koji) nisu u knjizi Allaha?! Ko je sebi uslovio uslov (koji) nije u knjizi Allaha, pa

394

nije za njega (tj. pa ne pripada njemu taj uslov) i ako (tj. pa makar da) je uslovio stotinu puta. Uslov Allaha je preči (praviji) i čvršći."

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Nafia, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Htjela je Aiša, majka vjernika, bio zadovoljan Allah od nje, da sebi kupi (jednu) robinju zato (da) oslobodi nju (da je oslobodi). Pa je rekla njezina porodica:

"Na (taj uslov ćemo je prodati) da njezino zaštitništvo je za nas (nama)." Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Neće spriječiti to tebe, pa (jer) zaštitništvo je samo za (onoga) ko je oslobodio."

GLAVA

traženja pomoći potpisanoga i njegova molenja (prosjačenja od) ljudi.

PRIČAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Usamete od Hišama, od njegova oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Došla je Berira pa je rekla:

"Zaista ja sam potpisala svojoj porodici (ugovor) na devet ukija: u svakoj godini (jedna) ukija (da se isplati njima), pa pomozi me."

395

(Ukija je četrdeset dirhema, drahmi, srebrenjaka, srebrenih novaca koji su u ono vrijeme vrijedili kao platežno sredstvo.)

Pa je rekla Aiša: "Ako voli tvoja porodica da izbrojim njih (novce) njima jednim brojenjem (odjednom sve) i (da) oslobodim tebe, učiniću, a (da) bude tvoje zaštitništvo meni (za me)." Pa je otišla k svojoj porodici, pa nisu htjeli to na nju (njoj da odobre). Pa je rekla: "Zaista ja sam već izložila to na njih (njima), pa nisu htjeli (drukčije) osim da bude zaštitništvo za njih (njima)." Pa je čuo za to poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je pitao mene pa sam izvijestila njega. Pa je rekao:

"Uzmi nju, pa oslobodi nje (oslobodi je), i uslovi njima zaštitništvo, pa (jer) zaštitništvo je samo za (onoga) ko je oslobodio." Rekla je Aiša: Pa je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (među) ljudima, pa je hvalio Allaha i zahvalio je na Njega (Njemu), zatim je rekao:

"A što se tiče poslije, pa šta je um (nekih) ljudi (zamislio da) uslovljavaju (neke) uslove (koji) nisu u knjizi Allaha?! Pa koji god uslov nije u knjizi Allaha, pa on je neispravan (lažan, tj. bez važnosti je) i ako je bio (tj. iako je bio) stotinu uslova (neko postavio). Pa sud (presuda) Allaha je preča (pravija) i uslov Allaha je čvršći (pouzdaniji). Šta je um (nekih) ljudi od vas (zamislio da) govori jedan (od) njih: "Oslobodi, o omsica, a meni je zaštitništvo." Zaštitništvo je samo za (onoga) ko je oslobodio."

396

(Data su ranije objašnjenja da se nasljeđuje na osnovu prava zaštitništva, pokroviteljstva od kada umre lice koje nema bližih zakonitih nikakvih rođaka.)

GLAVAprodaje potpisanoga kada je bio zadovoljan (on da bude prodan).

A rekla je Aiša: On je rob dok je ostalo na njemu (bilo kakva) stvar (od duga, dugovanja koje po ugovoru treba da plati). A rekao je Zejd, sin Sabita: Dok je ostao na njemu (jedan) srebrenjak. A rekao je Ibnu Umer: On je rob ako je živio (tj. pa iako živi dugo vremena), i ako je umro, i ako je izvršio prestup (grijeh) dok je ostala na njemu (ijedna) stvar (tj. išta, imalo od dugovanja na osnovu pismenoga ugovora).(Hoće da se kaže da je rob sve dok ne otplati cijelu sumu koja je predviđena pismenim ugovorom, pa se može prodati. Ebu Hanife i Šafija kažu da se potpisani rob ne može prodati.)

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Jahja-a, sina Seida, od Amrete, kćeri Abdurahmana, da je Berira došla (da) traži pomoć (od) Aiše, majke vjernika, bio zadovoljan Allah od nje, pa je rekla njoj:

"Ako voli (želi) tvoja porodica da izlijem (tj. izručim) njima tvoju cijenu jednim izlijevanjem (tj. odjednom svu - a ne na rate) pa (da) oslobodim tebe, učiniću." Pa je spomenula Berira to svojoj porodici pa su rekli: "Ne (drukčije) osim da bude tvoje zaštitništvo za nas (naše)." Rekao je Malik: Rekao je Jahja: Pa je tvrdila Amreta da je Aiša spomenula to poslaniku Allaha,

397

pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Kupi (ti sebi) nju, i oslobodi nju, pa (jer) zaštitništvo je samo za (onoga, onome) ko je oslobodio (ropstva)."

GLAVA:

Kada je rekao potpisani: "Kupi, i oslobodi me!", pa je kupio njega zbog toga.

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Abdulvahid, sin Ejmena, rekao je: pričao mi je Ebu Ejmen, rekao je: unišao sam na Aišu (Aiši), bio zadovoljan Allah od nje, pa sam rekao:

"Bio sam (rob) za Utbeta (tj. rob Utbeta), sina Ebu Leheba, i umro je (on), a naslijedili su me njegovi sinovi. I zaista oni su prodali mene Ibnu Ebu Amru. Pa je oslobodio mene Ibnu Ebu Amr. I uslovili (su sebi) sinovi Utbeta zaštitništvo." Rekla je: "Unišla je Berira, a ona je potpisana, pa je rekla: "Kupi me, i oslobodi me!" Rekla je: "Da." Rekla je: "Neće prodati mene do (da sebi) uslove moje zaštitništvo." Pa je rekla: "Nema potrebe meni za to." Pa je čuo za to Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ili je doprlo njemu (to), pa je spomenuo to Aiši. Pa je spomenula Aiša šta je rekla njoj. Pa je rekao:

"Kupi je, i oslobodi je, a pusti (ostavi) njih (da) uslovljavaju šta su htjeli (tj. šta god hoće)." Pa je kupila nju Aiša pa je oslobodila nju, a uslovila je njena porodica zaštitništvo. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaštitništvo je za (onoga) ko je oslobodio i ako (iako) su (i ako bi) uslovili stotinu uslova."

398

U IME ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA

KNJIGA POKLONA (Darovanja) I NJEGOVE VRIJEDNOSTI (Vrline)

I BODRENJA NA NJEGA

PRIČAO NAM JE Asim, sin Alije, pričao nam je Ibnu Ebu Zib od Makburije, od njegova oca, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"O žene muslimanke, neka nikako ne omalovažava susjedica (da pokloni) svojoj susjedici i da (bi to bilo samo, tj. pa makar samo) papak ovce."

PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, Uvejsija, pričao nam je Ibnu Ebu Hazim od svoga oca, od Jezida, sina Rumana, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je ona rekla Urvettu:

"Sine moje sestre (sestriću), zaista mi smo bili (u takvom siromaštvu često da) zaista gledamo k mlađaku (tj. vidimo mlad mjesec), zatim mlađaku, zatim mlađaku, tri mlađaka u dva mjeseca, a nije se naložila (tj. a ne naloži se) u sobama (tj. u kući) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, vatra." Pa sam rekao: "O tetka, šta je bilo (to što) oživljava vas (što vas drži na životu, tj. od čega ste živjeli)?" Rekla je: "Dvoje crnih: datule i voda. Osim (toga bilo je još i to) da su ono bili za (tj. u) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, susjedi od Pomagača (takvi da) su bile za (tj. u) njih poklonjene na mužu (deve ili ovce, tj. date im da ih muzu

399

neko vrijeme besplatno i da ih onda vrate vlasnicima nazad), i poklanjaše (oni) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od svojih mlijeka (jedan dio), pa napoji nas (mlijeka, mlijekom na taj način Božiji poslanik a.s.)."

GLAVA

maloga od poklona.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Ibnu Ebu Adijj od Šubeta, od Sulejmana, od Ebu Hazima, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Da sam se pozvao k podlaktici ili cjevanici, zaista bih se odazvao; i da se poklonila k meni (darovala, dala meni) podlaktica ili cjevanica, zaista bih (to) primio."

("Kura'un" je noga životinje od kopite ili papka do koljena, a "zira'un" je noga, odnosno dio noge iznad toga. "Zira'un" je i lakat i podlaktica. To su sve mjesta gdje je malo mesa, pa su istaknuta da se upozori da i mali poklon, poklon od male koristi treba cijeniti, ne treba ga omalovažavati niti odbijati.)

GLAVA

(onoga) ko je tražio (na) poklon od svojih drugova (neku) stvar (nešto).

A rekao je Ebu Seid: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Udarite meni sa vama dio."

400

(To jest: "Odredite, odrežite, dajte i meni jedan dio.")

PRIČAO NAM JE Ibnu Ebu Merjem, pričao nam je Ebu Gassan, rekao je: pričao mi je Ebu Hazim od Sehla, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, poslao (poruku, narudžbu) k (jednoj) ženi od Izbjeglica (Iseljenika), a bio je u nje dječak stolar, rekao je njoj:

"Zapovjedi tvome (svome) robu, pa neka napravi nama od drva govornice (od drveta govornicu)." Pa je zapovjedila svome robu. Pa je otišao, pa je odsjekao od tamariska, pa je načinio (izradio) njemu govornicu. Pa pošto je završio nju, poslala je k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (poruku, obavještenje) da je on već završio (napravio) nju (govornicu). Rekao je, pomilovao ga Allah i spasio: "Pošalji nju k meni." Pa su donijeli nju (Pa su je donijeli). Pa je (sebi, na sebe) natovario nju (tj. uzeo je nju) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je stavio (metnuo) nju gdje vidite (nju i sada).

PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, rekao je: pričao mi je Muhamed, sin Džafera, od Ebu Hazima, od Abdullaha, sina Ebu Katadeta, Sulemije, od njegova oca, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Bio sam (jedan) dan sjedač (sjedio sam) sa (nekim) ljudima od drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednom) odsjedalištu u putu Meke (prema Meki), a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, je odsjedač (tj. odsjeo je) pred nama. A narod (tj. ljudi) su obučeni hodočasnički, a ja sam neobučen hodočasnički. Pa su ugledali (vidjeli) divljega magarca, a

401

ja sam zaposlen, krpim (tj. popravljam, šijem) svoju obuću, pa nisu obavijestili mene za njega (o njemu), a želili su da sam zaista je vidio (ugledao) njega. Pa sam se obazro pa sam vidio njega. Pa sam ustao do konja, pa sam osedlao njega, zatim sam uzjahao. I zaboravio sam kandžiju (bič) i koplje pa sam rekao njima:

"Dohvatite (dodajte) mi kandžiju i koplje." Pa su rekli: "Ne, tako nam Allaha nećemo pomoći tebi na (tj. protiv) njega (ni) sa (jednom) stvari (tj. ni čim)." Pa sam se rasrdio, pa sam sišao (sjahao), pa sam uzeo njih dvoje, zatim sam uzjahao. Pa sam bio žestok (tj. žestoko sam navalio) na magarca, pa sam ga ranio (smrtno), zatim sam donio njega, a već je umro. Pa su pali u (tj. na) njega (da) jedu njega (da ga jedu). Zatim su sumnjali u njegovo (tj. svoje) jedenje njega, a oni su obučeni hodočasnički. Pa smo otišli (krenuli). A sakrio sam mišicu (tj. dio noge magarca) sa mnom (sa sobom). Pa smo stigli poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa smo pitali njega o tome pa je rekao:

"Sa vama je (li) od njega (neka) stvar (tj. išta, imalo, dakle: Je li ostalo od njega išta, ima li koji dio od njega.)?" Pa sam rekao: "Da." Pa sam dodao njemu mišicu, pa je jeo nju dok je upropastio (tj. pojeo) nju, a on je obučen hodočasnički. Pa je pričao meni za njega Zejd, sin Eslema, od Ata-a, sina Jesara, od Ebu Katadeta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

GLAVA

(onoga) ko tražio napojenje.

402

A rekao je Sehl: Rekao je meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Napoji me!"

PRIČAO NAM JE Halid, sin Mahleda, pričao nam je Sulejman, sin Bilala, pričao mi je Ebu Tuvalete, rekao je: čuo sam Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori:

Došao je nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u ovu našu kuću pa je tražio napojenje (tj. tražio je od nas da se napije vode ili mlijeka). Pa smo pomuzli njemu (jednu) našu ovcu, zatim sam pomiješao (u) njega od vode ovoga našega bunara, pa sam dao njemu, a Ebu Bekr je (na strani) od njegove ljevice, a Umer je prema njemu (prema njegovom licu), a (jedan) Beduin je (na strani) od njegove desnice. Pa pošto je završio (tj. napio se), rekao je Umer: "Ovo je Ebu Bekr." Pa je dao Beduinu svoj višak (tj. ono što mu je preteklo mlijeka), zatim je rekao:

"Desni, desni! Zar ne! (Pažnja!) Pa činite zdesna (počinjite, dajite s desne strane najprije)!" Rekao je Enes: Pa ona (tj. ovakva primjena) je običaj (Muhameda a.s.). Pa ona je običaj. Tri puta (je to rekao Enes).

GLAVA

primanja poklona lova.

A primio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, od Ebu Katadeta mišicu lova.

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Šubete od Hišama, sina Zejda sina Enesa sina

403

Malika, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Podigli smo (sa loge jednoga) zeca u Meruzahranu, pa su trčali ljudi, pa su sustali. Pa sam stigao njega, pa sam uzeo (uhvatio) njega, pa sam donio njega Ebu Talhatu. Pa je zaklao njega i poslao je njega k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa njegovim butom, ili sa njegovim dvama stegnima (tj. poslao mu but, ili dva stegna od zeca). Rekao je (Šubete): Njegova dva stegna, nema sumnje u njega (u to). Pa je primio njega. Rekao sam:

"I jeo je od njega?" Rekao je: "I jeo je od njega." Zatim je rekao poslije: Primio je njega.

GLAVA

primanja poklona.

PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Malik od Ibnu Šihaba, od Ubejdulaha, sina Abdullaha sina Utbeta sina Mesuda, od Abdullaha, sina Abasa, od Saba, sina Džessameta, bio zadovoljan Allah od njih, da je on (Sa'b) poklonio poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, divljega magarca, a on je u Ebva-u, ili u Veddanu, pa je vratio na njega (tj. njemu taj poklon). Pa pošto je vidio (neraspoloženje) što je u njegovom licu (nastalo), rekao je:

"Zar ne!" (Patite, Pažnja!) Zaista mi nismo vratili njega na tebe (tebi ni zbog čega drugoga) osim (zato što) smo zaista mi obučeni hodočasnički."

404

GLAVA

primanja poklona.

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, pričao nam je Abdete, pričao nam je Hišam od svoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da ljudi istraživaše sa svojim poklonima dan Aiše, traže s njima, ili traže s time (tj. tražeći s time) zadovoljstvo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio.

PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Džafer, sin Ijasa, rekao je: čuo sam Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Poklonila je Umu Hufejda, tetka Ibnu Abasa k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, sira (mladoga, neslanoga), i masla i guštera (jednu vrstu pustinjskoga guštera koji su jeli, kojeg su jeli). Pa je jeo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (malo) od sira i masla, a ostavio je guštera (zbog) prljavosti (tj. zbog odvratnosti usljed njegove prljavosti).

(Neki pod prljavošću razumijevaju ružan miris usta koji se osjeća poslije jedenja toga guštera.)

Rekao je Ibnu Abas: Pa se je jeo (taj gušter) na sofri (stolu) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i

405

spasio, a da je bio zabranjen, ne bi se jeo na sofri poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio.

(Neko ga je jeo ako ga nije jeo sami Muhamed a.s., pa zbog toga to kaže Ibnu Abas.)

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Munzira, pričao nam je Man, rekao je: pričao mi je Ibrahim, sin Tahmana, od Muhameda, sina Zijada, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada se donijela (kakva) hrana (bio je takvog običaja da) je pitao o njoj (o hrani):

"Je li poklon, ili je milostinja?" Pa ako se reklo: "Milostinja!", rekao je (rekao bi) svojim drugovima: "Jedite." A (on je) nije jeo. A ako se reklo: "Poklon!", udario je sa svojom rukom, pomilovao ga Allah i spasio, pa je jeo sa njima.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Katadeta, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Donijelo se Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (neko) meso, pa se reklo:

"Milodarilo se na Beriru (Beriri)." Rekao je:"Ono je za nju (njoj) milostinja, a za nas (a nama

od nje) je poklon."

406

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Abdurahmana, sina Kasima, rekao je: čuo sam njega (tj. hadis koji će se sada navesti) od njega (od Abdurahmana), od Kasima, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je ona htjela da kupi Beriru, i da su oni uslovljavali njezino zaštitništvo, pa se (to) spomenulo Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Kupi je, pa je oslobodi, pa (jer) zaštitništvo je samo za (onoga) ko je oslobodio." I poklonilo se za nju (njoj neko) meso, pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Šta je ovo?" Rekla sam: "Milodarilo se na Beriru (tj. dato joj je kao milostinja)." Pa je rekao: "Ono je za nju (njoj) milostinja, a za nas (nama od nje) je poklon." I dao se izbor Beriri (da bira da li će ostati u braku sa mužem s kojim je bila u braku dok je bila robinja, ili neće). Rekao je Abdurahman: Njezin muž je (bio) slobodan, ili rob. Rekao je Šubete: Pitao sam Abdurahmana o njezinome mužu. Rekao je: "Ne znam je li (bio) slobodan, ili rob."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, Ebulhasen, izvijestio nas je Halid, sin Abdullaha, od Halida Hazza-a, od Hafse, kćeri Sirina, od Umu Atije, rekla je:

Unišao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, na Aišu (Aiši), bio zadovoljan Allah od nje, pa je rekao njoj:

"Kod vas je (li neka) stvar (od jela, tj. Imate li šta za pojesti)?" Rekla je: "Ne (tj. Nema ništa) osim (jedna) stvar (nešto što) je poslala nju Umu Atija od ovce koja se

407

poslala k njoj od milostinje (ovce koju je dobila kao zekat)." Rekao je: "Zaista ona je već doprla (na) svoje mjesto."

GLAVA

(onoga) ko je poklonio k svome drugu i istraživao je neke (od) njegovih žena osim nekih (tj. i tražio da se dogodi da dadne drugu poklon kada mu drug bude kod svoje žene koju naročito voli između svih svojih žena)."

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Hišama, od njegova oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Bili su ljudi (običaja da) istražuju sa svojim poklonima moj dan. I rekla je Umu Selema: Zaista moje drugarice su se sakupile (sastale kod mene pa su rekle da kažem Muhamedu a.s., da zapovjedi ljudima da mu donose poklone bez obzira kod koje se žene nalazio on). Pa sam spomenula njemu (to). Pa se okrenuo od nje.

PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je moj brat od Sulejmana, od Hišama, sina Urveta, od njegova oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da su žene poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bile dvije stranke (grupe). Pa (jedna) stranka je (ta što je) u njoj Aiša, i Hafsa, i Safijja i Sevda, a druga stranka je Umu Selema i ostale žene poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. A bili su muslimani već znali ljubav poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Aiše (prema Aiši). Pa kada je bila kod jednoga (od) njih hedija (dar, poklon što) hoće da pokloni nju (njega-dar) k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, odgodio

408

bi nju (hediju, dar), te kada je (tj. pa kada bi) bio poslanik Allaha, u sobi Aiše, poslao je (poslao bi) vlasnik poklona (darodavalac svoj dar) k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u sobu Aiše. Pa je govorila stranka Umu Seleme pa su rekle njoj:

"Govori poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori ljudima pa (da) rekne: "Ko je htio (tj. Ko hoće) da pokloni ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (neki) poklon, pa neka pokloni njemu gdje (god) je bio od svojih žena (tj. kod koje god se žene on nalazio, zadesio)." Pa je govorila njemu Umu Selema za (ono) što su rekle (one), pa nije rekao (odgovorio na to) njoj (nijednu) stvar (tj. ništa). Pa su (one) pitale nju pa je rekla: "Nije rekao meni (nijednu) stvar (Ništa mi nije rekao)." Pa su rekle njoj: "Pa govori mu (opet)." Rekla je: Pa je govorila njemu kada je kolao (tj. došao na redu) k njoj opet. Pa nije rekao njoj (nijednu) stvar (ništa). Pa su pitale nju pa je rekla: "Nije rekao meni (nijednu) stvar." Pa su rekle njoj: "Govori mu dok govori tebi (dok ti ne kaže, tj. tako dugo da ti nešto rekne o tome)." Pa je kolao k njoj, pa je govorila njemu pa je rekao:

"Ne uznemiruj me u Aiši (tj. Ne dosađuj mi za Aišu, u vezi Aiše), pa (tj. jer) objava nije došla meni, a ja sam u odjeći (ijedne) žene osim Aiše." Rekla je: Pa sam rekla: "Kajem se k Allahu od uznemiravanja tebe, o poslaniče Allaha!" Zatim su zaista one zovnule (pozvale) Fatimu, kćer poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa su poslale (nju) k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) rekne: "Zaista tvoje žene zaklinju te Allahom (za) pravdu u kćeri Ebu Bekra (u vezi odnosa prema kćeri Ebu Bekrovoj)." Pa je govorila njemu pa je rekao:

409

"O kćerčice, zar ne voliš što volim (ja)." Rekla je: "Da." Pa se vratila k njima pa je izvijestila njih. Pa su rekle: "Vrati se k njemu (opet, o Fatima, i opet mu govori)." Pa nije htjela da se vrati (opet). Pa su poslale Zejnebu, kćer Džahša, pa je došla njemu, pa je bila gruba (pa je zaoštrila stvar) i rekla je: "Zaista tvoje žene zaklinju te Allahom (za) pravdu u kćeri Ibnu Ebu Kuhafeta." Pa je podigla svoj glas, čak je dohvatila Aišu, a ona je sjedačica (a ona je sjedila), pa je psovala (grdila) nju, čak (da) zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zaista gleda k Aiši da li će govoriti (tj. da li će ona šta progovoriti). Rekao je: Pa je govorila Aiša (da) vrati na Zejnebu (odvraćajući, odgovarajući Zejnebi) dok je ućutkala (ušutkala) nju. Rekla je: Pa je gledao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, k Aiši i rekao je:

"Zaista ona je kći Ebu Bekra."

Rekao je Buharija: Zadnji govor je priča (pripovjedanje) Fatime, spominje se od Hišama, sina Urveta, od (jednoga) čovjeka, od Zuhrije, od Muhameda, sina Abdurahmana. A rekao je Ebu Mervan od Hišama, od Urveta:

Bili su ljudi (običaja da) istražuju sa svojim poklonima dan Aiše. A od Hišama, od (jednoga) čovjeka od Kurejševića, i (jednoga) čovjeka od slobodnjaka, od Zuhrije, od Muhameda, sina Abdurahmana sina Harisa sina Hišama, rekla je Aiša:

Bila sam kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je zatražila dozvolu Fatima.

410

GLAVA

(onoga) što se ne odbija (ne vraća) od poklona.

PRIČAO NAM JE Ebu Mamer, pričao nam je Abdulvaris, pričao nam je Azrete, sin Sabita, Ensarija, rekao je: pričao mi je Sumamete, sin Abdullaha, rekao je:

Unišao (Ušao) sam na njega (njemu, Sumametu - kaže Azrete), pa je dodao meni mirisa (tj. neki miris), rekao je (dodajući miris): Bio je Enes, zadovoljan bio Allah od njega, (običaja da) neće vratiti (ne odbijaše) miris (kada mu se daje na poklon). Rekao je: I tvrdio je Enes da Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ne vraćaše miris (kada mu se davao na poklon).

GLAVA

(onoga) ko je vidio (smatrao) odsutni poklon dozvoljenim.

PRIČAO NAM JE Seid, sin Ebu Merjema, pričao nam je Lejs, rekao je: pričao mi je Ukajl od Ibnu Šihaba, rekao je: spomenuo je Urvete da su Misver, sin Mahremeta, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, i Mervan izvijestila njih dvojica njega da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada je došlo njemu poslanstvo Hevazina, ustao u (tj. među) ljudima pa je

411

zahvalio na Allaha (Allahu) sa (onim) što je On njegov dostojanstvenik (tj. kako Mu pripada, doliči), zatim je rekao:

"Što se tiče poslije (toga), pa zaista vaša braća došla su nama kajući se. I zaista ja sam vidio (da treba) da vratim k njima njihovo roblje, pa ko voli (želi) od vas da odobri to (tj. da se s tim zadovolji), pa neka (to) učini. A ko voli da bude na svome dijelu da dadnemo njemu njega od prvoga (onoga) što zaplijeni Allah nama (od neprijatelja, neka rekne)." Pa su rekli ljudi: "Odobrili smo ti (tj. Zadovaljamo, zadovoljavamo se s tom tvojom odlukom)."

GLAVA

nagrađivanja u poklonu (tj. nagrađivanja za poklon, davanja protupoklona za poklon).

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Isa, sin Junusa, od Hišama, od njegova oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) prima poklon i (da) nagrađuje na njega (za njega).

Nije spomenuo Veki' i Muhadir (nisu spomenuli njih dva da su čuli ovaj hadis) od Hišama, od njegova oca, od Aiše (nego je to spomenuo samo Isa, sin Junusa).

GLAVA

poklona djetetu.

412

A kada je dao (otac) nekom svome djetetu (jednu) stvar (nešto), nije bilo dozvoljeno (da to učini) do da (tj. osim da) pravedno postupi među njima i (da) dadne (i da da i) drugima slično njemu (tom poklonu koji je dao onom jednom djetetu). I neće se svjedočiti na njega.

(To jest: Ne treba biti svjedok na takav, za takav poklon koji otac poklanja svome jednom djetetu mimo ostalu svoju djecu.)

A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Pravedni budite među vašom djecom u daru (u davanju). I da li je za oca (da li je ocu) da vrati u svome daru (svoj dar nazad)? I (o onome) što jede od imanja svoga djeteta sa poznatim (tj. običnim načinom ishrane), a neće se pretrčati (tj. ne prelazeći granicu, ne pretjerujući)."

A kupio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (sebi) od Umera (jednu) devu, zatim je dao (darovao) Ibnu Umeru (Umerovu sinu) i rekao je:

"Pravi (tj. Čini) sa njom šta si htio (tj. šta hoćeš)."PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio

nas je Malik od Ibnu Šihaba, od Humejda, sina Abdurahmana, i Muhameda, sina Numana sina Bešira, da su njih dva pričala njemu od Numana, sina Bešira, da je njegov otac doveo njega k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

413

"Zaista ja sam darovao ovome mome (svome) sinu dječaka (tj. jednoga roba)." Pa je rekao: "Da li si svakome tvome (svome) djetetu darovao slično njemu?" Rekao je: "Ne." Rekao je: "Pa vrati ga."

GLAVA

zasvjedočavanja (uzimanja nekoga za svjedoka) u poklonu (kod darovanja).

PRIČAO NAM JE Hamid, sin Umera, pričao nam je Ebu Avanete od Husajna, od Amira, rekao je: čuo sam Numana, sina Bešira, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, a on je na govornici (u Kufi da) govori:

Dao je meni moj otac (jedan) dar. Pa je rekla Amra, kći Revahata: "Neću se zadovoljiti (Nisam zadovoljna) do (da, dok ne) zasvjedočiš poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je došao poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Zaista ja sam dao mome (svome) sinu od Amre, kćeri Revahata, (jedan) dar, pa je zapovjedila meni da zasvjedočim tebe, o poslaniče Allaha!" Rekao je:

"Da li si dao ostaloj tvojoj (svojoj) djeci kao ovome (slično ovome)?" Rekao je: "Ne." Rekao je:

"Pa čuvajte (Bojte) se Allaha, i pravedni budite među vašom djecom." Rekao je: Pa se vratio pa povratio njegov (svoj) dar.

GLAVA

poklona čovjeka svojoj ženi i žene svome čovjeku.

414

Rekao je Ibrahim: Dozvoljeno je. A rekao je Umer, sin Abdulaziza: Neće vraćati njih dvoje (ono što poklone jedno drugome). A tražio je dozvolu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (od) svojih žena u (tom, tj. za to) da se njeguje (u bolesti, tj. da se liječi) u sobi Aiše. A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Povraćivač (Onaj koji vrati nazad) u svome poklonu (tj. Ko vrati svoj poklon) je kao pas (koji se) vraća u svojoj bljuvotini (kao pas koji liže ono što je: izbljuvao, povratio)." A rekao je Zuhrija o (onome) ko je rekao svojoj ženi: "Pokloni mi neki dio tvoga (svoga) vjenčanoga dara, ili svega njega!", zatim nije ostalo (iza toga) osim malo (vremena, tj. zatim je malo prošlo) dok je razvjenčao nju, pa se vratila u njemu (u poklonu, tj. pa je vraćala - tražila da joj vrati vjenčani dar koji je bila poklonila), rekao je: Vratiće k njoj ako je bio prevario nju. A ako je bila dala njemu od dobre duše (dobrovoljno), nije (ni) u (jednoj) stvari od njegova posla (bilo nikakve) varke (varanje), dozvoljeno je (to poklanjanje vjenčanoga dara, i ne mora vraćati muž ako je došlo do razvoda braka), (jer) rekao je Allah, uzvišen je:

".... pa ako su (one) bile dobre vama od (jedne) stvari od njega (od vjenčanoga dara) dušom (tj. ako su vam nešto od njega poklonile dragovoljno)....".

(Dalje stoji: ".... pa jedite ga....". Pod prevarom misli se na to da je odlučio prije da se razvede s njom nego što će tražiti od nje da mu pokloni dio vjenčanoga dara, ili cio dar.)

415

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam od Mamera, od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Ubjedulah, sin Abdullaha, rekla je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje:

Pošto je bio težak (tj. postao teški bolesnik) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa se pojačao njegov bol, tražio je dozvolu (od) svojih žena da se dvori (njeguje, poslužuje) u mojoj sobi. Pa su dozvolile njemu. Pa je izašao između dvojice ljudi, pišu (crtaju) njegove dvije noge zemlju (tj. po zemlji, vuku se po zemlji i ostavljaju trag), i bio je između Abbasa i između (jednoga) drugoga čovjeka (nošen, tj. njih dva su ga nosili, vodili između sebe). Pa je rekao Ubejdulah: Pa sam spomenuo Ibnu Abasu šta je rekla Aiša, pa je rekao meni:

"A da li znaš ko je čovjek koji (je bio taj drugi što ga) nije imenovala Aiša?" Rekao sam: "Ne." Rekao je: "On je Alija, sin Ebu Taliba."

PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, pričao nam je Vuhejb, pričao nam je Ibnu Tavus od svoga oca, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Vraćalac u svome poklonu je kao pas, pobljuje (povrati), zatim se vraća u svoju bljuvotinu.

(Dakle onaj koji vrati poklon koji je već dao, je kao pas koji liže ono što je povratio, pobljuvao.)

416

GLAVA

poklona žene za (nekoga, tj. nekome drugome) osim svoga muža, i (GLAVA) njezinoga oslobađanja (svoje robinje) kada je bio za nju (tj. u nje) muž, pa ono (pa to) je dozvoljena (stvar, tj. dozvoljeno je ženi koja ima svoga muža da pokloni neki poklon drugoj osobi osim svoga muža i da oslobodi ropstva svoju robinju) kada nije bila (ta žena) maloumna (luda u smislu glupa); pa kada je bila (ako je) maloumna (glupa), nije dozvoljeno, (jer) rekao je Allah, uzvišen je: "I ne dajite maloumnima (ludima, glupima) vaše (svoje) imetke....".

PRIČAO NAM JE Ebu Asim od Ibnu Džurejdža, od Ibnu Ebu Mulejketa, od Abbada, sina Abdullaha, od Esme, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Rekla sam:

"O poslaniče Allaha, nema za (u) mene imanja (ništa drugo) osim (ono) što je unio na mene (meni moj muž) Zubejr, pa (da li) ću milodariti?" Rekao je: "Milodari, i ne skupljaj (ne stavljaj) u vreću pa (da) se skupi (stavi) u vreću na tebe (tj. od tebe)."

PRIČAO NAM JE Ubejdulah, sin Seida, pričao nam je Abdullah, sin Numejra, pričao nam je Hišam, sin Urveta, od Fatime, od Esme da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Dijeli, a ne izbrajaj pa (da) izbroji Allah na tebe (tj. tebi); i ne skupljaj (ne stavljaj) u vreću pa (da) skupi u vreću Allah na tebe (tebi)."

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, od Lejsa, od Jezida, od Bukejra, od Kurejba, slobodnjaka Ibnu Abasa,

417

da je Mejmuna, kći Harisa, bio zadovoljan Allah od nje, izvijestila njega da je ona oslobodila (jednu) robinju, a nije tražila dozvole (za to od svoga muža) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Pa pošto je bio njezin dan koji (je taj što) kola (dolazi) na nju (njoj) u njemu, rekla je:

"Da li si opazio, o poslaniče Allaha, da sam ja oslobodila moju (svoju) robinju?" Rekao je: "A zar si (to) učinila?" Rekla je: "Da." Rekao je: "Zar ne (Pazi)! Zaista ti da si dala nju tvojim (svojim) ujacima, bilo bi (to) veće (bolje) za tvoju nagradu." A rekao je Bekr, sin Mudara, od Amra, od Bukejra, do Kurejba da je Mejmuna oslobodila.

PRIČAO NAM JE Hibban, sin Musa-a, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Junus od Zuhrije, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je htio (na) putovanje, ždrijebao bi (bacao bi kocku) među svoje žene, pa koja (od) njih (bude sretna da) je izašao njezin dio (njezin ždrijeb, kocka), izašao bi s njom (tj. izveo bi nju, poveo bi nju sa sobom). I razdjeljivaše za svaku (tj. svakoj) ženi od njih njezin dan i njezinu noć, osim Sevdete (Sevde), kćeri Zemata (doslovno: osim) slučaja (da je Sevda, kći Zemata) poklonila svoj dan i svoju noć za Aišu (Aiši), ženi Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, traži (ona, tj. tražeći) s time zadovoljstvo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio.

GLAVA:

418

Sa kim će se početi sa poklonom (u poklanjanju, prilikom darovanja)?

A rekao je Bekr od Amra, od Kurejba da je Mejmuna, žena Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, oslobodila (jednu) svoju robinju, pa je rekao njoj: "Da si to učinila (tj. dala nju) nekim tvojim (svojim) ujacima, bilo bi veće za tvoju nagradu.

(Dakle: bila bi ti veća nagrada.)

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Muhamed, sin Džafera, pričao nam je Šubete od Ebu Imrana Dževnije, od Talhata, sina Abdullaha - čovjek (je to jedan, to je bio neki čovjek) iz Temimovića Murreta (iz Muretovih Temimovića) - od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Rekla sam:

"O poslaniče Allaha, zaista za mene (tj. imam, u mene) su dva susjeda pa ka kojem (od) njih dvojice ću darivati?"

(Dakle: Kojem ću od njih dvojice nešto dati, pokloniti, darivati.)

Rekao je: "K bližem (od) njih dvojice tebi (po) vratima (tj. "K onome čija su ti vrata bliže)."

GLAVA

(onoga) ko nije primio poklona zbog (nekoga) uzroka.

419

A rekao je Umer, sin Abdulaziza: Bio je poklon u (za) vrijeme poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, poklonom, a danas je mito.

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Ubejdulah, sin Abdullaha sina Utbeta, da je Abdullah, sin Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, izvijestio je njega da je on čuo Saba, sina Džesameta, Lejsiju - a bio je od drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, - (da) izvještava da je on poklonio za poslanika (poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, magarca divljači (divljeg magarca), a on je u Ebva-u, ili u Veddanu, a on je obučen hodočasnički, pa je vratio njega (tj. pa ga nije primio). Rekao je Sab: Pa pošto je poznao u (na) mome licu njegovo (svoje) vraćanje moga poklona, rekao je:

"Nije s nama vraćanje na tebe (tj. Nije nam namjera da ti odbijemo, da ti ne primimo poklon) ali smo mi (jer smo, zato što smo) obučeni hodočasnički."

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Sufjan od Zuhrije, od Urveta, sina Zubejra, od Ebu Humejda Saidije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Učinio je namjesnikom Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednoga) čovjeka iz Ezda (plemena), rekne se njemu (tj. tome čovjeku je ime) Ibnulutebijjeti, nad milostinjom (tj. postavio ga je Muhamed a.s. da ubire i donosi zekat: obaveznu milostinju za siromašne). Pa pošto je stigao (sa terena), rekao je:

420

"Ovo je za vas, a ovo se poklonilo za mene (tj. meni)." Rekao je: "Pa da li nije (tj. Pa zašto nije) sjedio u kući svoga oca ili u kući svoje majke pa (da) gleda (tj. pa da vidi da li) će se pokloniti njemu ili ne? Tako mi (Onoga) koji (je taj što) je moja duša u Njegovoj ruci neće uzeti (ni) jedan (čovjek) od njega (od zekatse imovine ni jednu) stvar (pa da će mu biti drukčije) osim (tako da) će doći s njim (tj. donijeće ga) sudnjega dana, nosi ga na svome vratu, ako je bio deva - za nju je (tj. ona će imati) mukanje, ili krava - za nju (tj. u nje) je rikanje, ili ovca bleči." Zatim je podigao sa svojom rukom čak (da) smo vidjeli pjeskovitobijelu boju njegova dva pazuha:

"Moj Bože, da li sam priopćio (saopštio)? Moj Bože, da li sam priopćio (saopštio)?" Tri (puta je to rekao).

GLAVA:

Kada je poklonio (jedan) poklon, ili je obećao, zatim je umro prije (nego) da stigne (dođe) k njemu.

A rekao je Abidete: Ako je umro, a bio se rastavio (odvojio) poklon, a (onaj što) se poklonilo njemu je živ, pa on (poklon) je za njegove nasljednike (pripada njegovim nasljednicima). A ako se nije bio rastavio, pa on je za nasljednike (on pripada nasljednicima onoga) koji je poklonio. A rekao je Hasen: Koji (god od) njih dvojice je umro prije, pa on je za nasljednike (pripada nasljednicima onoga što) se poklonilo njemu kada je zgrabio (uzeo u posjed) njega poslanik (koji je poslan da poklon donese od darovaoca).

421

(Riječ "hibetun" i "hedijjetun" znače poklon, dar, i obje su ženskoga roda u arapskom jeziku, pa su zato i zamjenice koje se odnose na te riječi uvijek ženskoga roda. Dar, poklon u našem jeziku su muškoga roda.)

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Ibnulmunkedir, čuo sam Džabira, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Da je došao imetak Bahrejna, dao bih ti ovoliko tri (puta, tj. tri šake, ili tri pregršti)." Pa nije stigao, čak je preminuo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (a imetak iz Bahrejna nije stigao, a radi se o porezu glavarini). Pa je poslao Ebu Bekr (jednoga) dozivača, pa je dozivao (vikao): "Ko je bio (taj da) je za njega (u njega) kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (kakvo) obećanje ili dugovanje, pa neka dođe nama." Pa sam došao njemu pa sam rekao: "Zaista Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, obećao je meni." Pa je nasuo (šakom, ili: pregršti) meni tri (puta).

GLAVA:

Kako će se zgrabiti (tj. uzeti poklonjeni) rob i roba.

A rekao je Ibnu Umer: Bio sam na teškom devcu (mladom devcu, ždrijepcu), pa je sebi kupio njega Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i rekao je:

"On je za tebe (tj. On je tvoj), o Abdullahe!"

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Lejs od Ibnu Ebu Mulejketa, od Misvera, sina

422

Mahremeta, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je on rekao:

Razdijelio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (nekakve) kaftane (duge kapute), a nije dao Mahremetu od njih (nijedne) stvari (ništa). Pa je rekao Mahremete:

"O moj sinčiću (sinko), odi s nama (odvedi nas) k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa sam otišao sa njim, pa je rekao: "Uniđi (Uđi), pa zovni ga meni." Rekao je: Pa sam pozvao (zovnuo) njega njemu, pa je izašao k njemu, a na njemu je (jedan) kaftan od njih (od onih kaftana), pa je rekao: "Sakrili smo ovo tebi." Rekao je: Pa je gledao k njemu (Mahremete). Pa je rekao (Muhamed a.s.):

"Zadovoljio (li) se Mahremete?"

GLAVA:

Kada je poklonio poklon, pa je zgrabio (tj. uzeo) njega drugi, a nije rekao: primio sam (primih).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mahbuba, pričao nam je Abdulvahid, pričao nam je Mamer od Zuhrije, od Humejda, sina Abdurahmana, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Došao je (jedan) čovjek k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"Propao sam." Pa je rekao: "A šta je to (bilo)?" Rekao je: "Pao sam sa mojom porodicom (tj. sa svojom

423

ženom u grijeh, misli na spolni odnos za vrijeme posta) u ramadanu (ramazanu)." Rekao je: "Nalaziš (tj. Imaš li kakav) vrat (tj. roba da oslobodiš ropstva u ime otkupa za taj grijeh)?" Rekao je: "Ne." Rekao je: "Pa da li možeš da postiš dva sljedstvena mjeseca (tj. neprekidna, uzastopna mjeseca)?" Rekao je: "Ne." Rekao je: "Pa možeš (li) da nahraniš šezdeset siromaha (bijednika)?" Rekao je: "Ne." Rekao je: Pa je došao (jedan) čovjek od Pomagača sa arekom (tj. donio je arek) - a arek je miktel: zembilj (košara, torba za nošenje živežnih namirnica) - u njemu su datule. Pa je rekao (Muhamed a.s. onome što je sam sebe tužio):

"Idi sa ovim (tj. Nosi ovo), pa milodari s njim (tj. pa podaj kao milostinju njega za svoj taj grijeh)." Rekao je: "Na potrebnijeg od nas, o poslaniče Allaha (tj. Zar da dadnem, dam potrebnijem od svoje porodice)? Tako mi (Onoga) koji je poslao tebe sa Istinom nema među njezina (tj. Medinina) dva kamenjara porodica (nijedne) kuće, potrebnija od nas." Rekao je: "Idi, pa nahrani tvoju (svoju) porodicu (tj. pa podaj kao hranu ovaj zembilj datula svojoj porodici)."

GLAVA:

Kada je poklonio dugovanje na čovjeku (pri, kod čovjeka nekojega, nekog što je imao, što ima).

Rekao je Šubete od Hakema: Ono (To) je dozvoljeno. A poklonio je Hasen, sin Alije - na njih dvojicu mir! - (jednome) čovjeku svoj dug. A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko je bio (tj. Ko bude u takvoj prilici da bude) za njega (za nekoga čovjeka, tj. da bude neko imao) na

424

njemu (neko) pravo, pa neka dadne (da) njemu (to pravo) ili neka se odriješi njega (prava) od njega (od vlasnika prava, tj. ili neka traži od vlasnika da mu on pokloni svoje pravo)."

Pa je rekao Džabir: Ubio se (Ubijen je, poginuo) je moj otac, a na njemu je dugovanje (dug). Pa je pitao (molio) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, njegove vjerovnike da prime plod moga zida (tj. vrta, zidom ograđenoga) i (da) odriješe moga oca (tj. da oglase moga oca da je čist od dugovanja koje im je dugovao - da nije više dužan).

PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Junus. A rekao je Lejs: pričao mi je Junus od Ibnu Šihaba da je on rekao: pričao mi je Ibnu Kab (sin Kaba) sina Malika da je Džabir, sin Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, izvijestio njega da je njegov otac ubio se (ubijen je, poginuo na) dan Uhuda (kao) šehid (mučenik), pa su se zažestili (žestoko navalili) u svojim pravima (za svoja prava, dugove). Pa sam došao poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam govorio njemu. Pa je pitao njih da prime plod moga zida i (da) odriješe moga oca, pa nisu htjeli. Pa nije dao njima poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, moga zida i nije razbio njega njima (na komade, tj. nije moga vrta za dug moga oca dao u trajno vlasništvo, i nije ga razdijelio u to ime na parcele vjerovnicima-ljudima kojima je moj otac bio dužan), ali je (tj. nego je) rekao:

"Poraniću na tebe (tebi sutra)." Pa je poranio na nas (nama) kada je osvanuo (kada je osvanulo), pa je ophodio u palmama (između palmi) i molio je u

425

njegovom plodu za blagoslov. Pa sam posjekao (obrao) njih (palme), pa sam izvršio (isplatio) njima njihovo pravo i ostao je (i) nama od njihovoga ploda (jedan) ostatak. Zatim sam došao poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on je sjedač (a on sjedi), pa sam izvijestio njega za to (o tome), pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Umeru:

"Čuj, - a on je sjedač (a on sjedi) - o Umere!" Pa je rekao Umer: "Da ne bude bilo (da) smo već znali (tj. Daj da bude da smo već znali) da si ti poslanik Allaha! Tako mi Allaha zaista ti si svakako poslanik Allaha."

GLAVA

poklona jednoga (predmeta) za skupinu (skupini).

A rekla je Esma Kasimu, sinu Muhameda, i sinu Ebu Atika: "Naslijedila samo od moje (svoje) sestre Aiše (imetak koji se nalazi u mjestu) Gabi (ili Gabetu - kod Medine), a već je davao (nudio) meni za njega Muavija stotinu hiljada, pa on je za vas dvojicu (tj. poklanjam taj imetak vama dvojici)."

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Kazeata, pričao nam je Malik od Ebu Hazima, od Sehla, sina Sada, bio zadovoljan Allah od njega, da se Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, donijelo piće, pa je pio, a (na strani) od njegove desnice (desne strane) je dječak, a od njegove ljevice su starci, pa je rekao dječaku:

426

"Ako si dozvolio (Ako dozvoljavaš), dao bih ovima." Pa je rekao: "Nisam bio zato (da) odaberem sa mojim (svojim) udjelom od tebe, o poslaniče Allaha, (ni) jednoga (čovjeka nad sebe, mimo sebe)." Pa je stavio (bacio, dao) njega (piće) u njegovu ruku.

GLAVA

poklona zgrabitoga (tj. uzetoga, primljenoga) i nezgrabitoga (neprimljenoga), i podijeljenoga i nepodijeljenoga (razdijeljenoga i nerazdijeljenoga).

A već je poklonio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovi drugovi Hevazinu (plemenu ono) što su zaplijenili od njih, a ono je (bilo) nerazdijeljeno.

PRIČAO NAM JE Sabit, sin Muhameda, pričao nam je Misar od Muhariba, od Džabira, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Došao sam Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, u Bogomolju pa je izvršio (ispunio, tj. isplatio dug) meni i povećao je meni.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Muhariba, čuo sam Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori:

Prodao sam Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu) devu u putovanju. Pa pošto smo došli (u) Medinu, rekao je:

427

"Dođi (u) Bogomolju, pa klanjaj dva naklona (dva rekjata)." Pa je izvagao (novac za devu). Rekao je Šubete: Mislim ga (da je rekao, mislim da je rekao): Pa je izvagao meni pa je dao da pretegne. Pa neprestano je od njih (od tih novaca jedna) stvar (tj. nešto kod mene bilo) dok su pogodili njih (najzad, opljačkali ih) stanovnici Sirije (Sirijci na) dan Harre.

(Dan Harre je dan borbe na kamenjaru oko Medine između četa Jezida, sina Muavije i između stanovnika Medine koji nisu bili priznali vlast Jezida.)

PRIČAO NAM JE Kutejbete od Malika, od Ebu Hazima, od Sehla, sina Sada, bio zadovoljan Allah od njega, da se poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, donijelo piće, a (na prostoru) od njegove desnice je dječak, a od njegove ljevice su starci, pa je rekao dječaku:

"Da li dozvoljavaš meni da dadnem (da dam) ovima." Pa je rekao dječak: "Ne, tako mi Allaha, neću odabrati sa svojim dijelom od tebe (ni) jednoga (čovjeka, mimo sebe)." Pa je stavio njega (piće) u njegovu ruku.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Usmana sina Džebeleta, rekao je: izvijestio me moj otac od Šubeta, od Selemeta, rekao je: čuo sam Ebu Selemeta od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Bio je za (tj. u jednoga) čovjeka na poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, dug, pa su namjeravali s njim (loše) njegovi drugovi (zbog oštroga odnosa prema Muhamedu a.s.), pa je rekao:

428

"Pustite ga, pa (jer) zaista za vlasnika prava je govor." I rekao je: "Kupite mu godinu (tj. grlo koje je iste starosti) pa dajte nju njemu (pa dajte je njemu)." Pa su rekli: "Zaista mi nećemo naći godinu (istu) osim godine (takve da) je ona vrijednija od njegove godine." Rekao je: "Kupite je, pa dajte je njemu, pa (jer) zaista od najboljih (od) vas je najljepši (od) vas izvršenjem (ispunjenjem, plaćanjem duga)."

GLAVA:

Kada je poklonila skupina (zajednica) za narod (tj. ljudima).

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, od Urveta da su Mervan, sin Hakema, i Misver, sin Mahremeta, izvijestila njih dva, njega da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao kada je došlo njemu poslanstvo Hevazina primivši (oni) Islam, pa su pitali (molili) njega da vrati k njima njihova imanja i njihovo roblje, pa je rekao:

"Sa mnom je (onaj) koga vidite. A najdraži govor k meni je najistinitiji (od) njega, pa izaberite (odaberite sebi) jednu (od) dvije grupe (vrijednosti): ili roblje, ili imanje. A već sam bio iščekivao (vas)." A bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pogledao (sebi, tj. iščekivao) njih deset i nekoliko noći (tj. dana) kada se vratio iz Taifa. Pa pošto se razjasnilo (postalo jasno) njima da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, nevraćač (tj. da neće on vratiti) k njima (drukčije) osim jednu (od) dvije grupe (vrijednosti), rekli su: "Pa zaista mi odabiremo (sebi) naše roblje." Pa je ustao u muslimanima (među muslimane), pa je pohvaljivao na

429

Allaha (zahvalio je Allahu) sa (onim) što je on Njegov pripadnik (kako Mu doliči), zatim je rekao:

"Što se tiče poslije, pa zaista ova vaša braća došla su nama kajući se, i zaista ja sam vidio da (odlučio da) vratim k njima njihovo roblje. Pa ko je želio (Ko želi, ko voli) od vas da odobri to (da se zadovolji s tim), pa neka (to i) učini. A ko želi da bude na svome udjelu (tako) da dadnemo (da damo) njemu njega od prvoga (onoga) što će zaplijeniti Allah (tj. što će dati Allah prilike da padne u plijen) na nas (nama), pa neka (to) učini." Pa su rekli ljudi: "Odobravamo (doslovno: Odobrili smo), o poslaniče Allaha, njima." Pa je rekao njima: "Zaista mi ne znamo ko je dozvolio od vas u njemu (u ovom pitanju - ne možemo ga razlikovati) od (onoga) ko nije dozvolio, pa vratite se (tako) da dignu k nama vaši poznavaoci (tj. vaše starješine) vašu stvar." Pa su se vratili ljudi pa su govorili njima (tj. s njima) njihovi poznavaoci, zatim su se vratili k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa su izvijestili njega da su oni odobrili (zadovoljili se) i dozvolili su. I ovo je (podatak) koji je dopro nama od roblja (tj. o roblju) Hevazina. Ovo je kraj govora Zuhrije. Misli (na riječi): Pa ovo (to) je (podatak) koji je dopro nama.

GLAVA

(onoga) ko (bude u prilici da) se poklonio (dao, darovao) njemu (jedan) poklon, a kod njega su njegovi drugovi (koji sjede s njime), pa on je preči.

A spominje se od Ibnu Abasa (da je rekao o ovome slučaju) da su njegovi drugovi suvlasnici

430

(sudionici u poklonu), a nije bilo ispravno (tj. a nije ispravno da je to on rekao).

PRIČAO NAM JE Ibnu Mukatil, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Šubete od Selemeta, sina Kuhejla, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on uzeo godinu (tj. na veresiju, u zajam devu određene godine starosti), pa je došao njemu njegov vlasnik (vlasnik duga da) naplati njemu. Pa su rekli njemu. Pa je rekao:

"Zaista za vlasnika prava je govor." Zatim je izvršio (isplatio) njemu vrijednije od njegove godine, i rekao je: "Najvrijedniji (od) vas je najljepši vas izvršenjem (ispunjenjem, isplatom duga).

(Dakle: Najvrijedniji od vas je onaj koji najljepše vraća dug.)

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Ibnu Ujejnete od Amra, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je on bio sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednom, na jednom) putovanju. Pa je bio na (jednom) teškom devcu (koji je pripadao) Umeru.

(Težak ovdje znači: vrletan, teško ga je obuzdati.)

Pa prolazaše (Pa je prolazio) ispred Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Pa govori (tj. govoraše) njegov otac:

431

"O Abdullahe, neće prolaziti (tj. Ne prolazi) ispred Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (ni) jedan (čovjek)." Pa je rekao njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Prodaj mi ga." Pa je rekao Umer: "On je za tebe (tebi, on je tvoj)." Pa je sebi kupio njega, zatim je rekao: "On je za tebe (On je tvoj, tebi), o Abdullahe, pa pravi (čini) s njim šta si htio (šta hoćeš)."

GLAVA:

Kada je poklonio devu čovjeku, a on je jahač nje, pa ono (pa to) je dozvoljeno.

A rekao je Humejdija: Pričao nam je Sufjan, pričao nam je Amr od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Bili smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u putovanju, i bio sam na teškom devcu. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Umeru:

"Prodaj mi ga." Pa je kupio njega. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "On je za tebe, o Abdullahe."

GLAVA

poklona (poklanjanja onoga) što se mrzi njezino oblačenje (tj. o poklonu odjeće koju nije pohvaljeno ni lijepo oblačiti, ni nositi).

432

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Nafia, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Vidio je Umer, sin Hataba (jedan svilenim prugama) prugasti ogrtač kod vrata Bogomolje (da se prodaje) pa je rekao:

"O poslaniče Allaha, da si sebi kupio njega (ogrtač) pa oblačio njega petkom i za poslanstvo (tj. i radi oblačenja pri razgovorima s kakvim plemenskim izaslanicima)." Rekao je:

"Oblači njega samo ko (je takav da) nema udjela za njega u zadnjem (tj. drugom svijetu - u raju)." Zatim su došli (nekakvi) ogrtači (isti onakvi ili slični) pa je dao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Umeru od njih (jedan) ogrtač. I rekao je:

"Zar si obukao meni njega, a rekao si o ogrtaču Utarida (ono) što si rekao?"

(Utarid je ime čovjeka koji je u ono vrijeme prodavao ogrtače.)

Pa je rekao:

"Zaista ja nisam obukao tebi njega zato (da) oblačiš (nosiš lično) njega." Pa je obukao njega Umer (jednome) svome bratu u Meki idolopokloniku.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Džafera, Ebu Džafer, pričao nam je Ibnu Fudajl od svoga oca, od Nafia,

433

od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Došao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kući Fatime, svoje kćeri pa nije unišao na nju (njoj). I došao je Alija pa je spomenula njemu to. Pa je spomenuo njega (taj slučaj) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je:

"Zaista ja sam vidio na njezinim vratima (jedan) ukrašen (šaren, izvezen raznim bojama) zastor." Pa je rekao:

"Šta je za mene i za ovozemnost (potrebna veza)?"

(To jest: Meni ne treba ovozemaljska naslada.)

Pa je došao njoj Alija pa je spomenuo to njoj. Pa je rekla: "Neka zapovjedi meni o njemu sa (onim) šta je htio (tj. šta hoće da učinim)." Rekao je: "Poslaće njega (tj. Neka pošalje njega-zastor) k omsici, porodici kuće (što) je sa njima potreba (tj. neka pokloni tome i tome koji ima porodicu potrebnu, siromašnu pa neka iskoriste njega za svoje potrebe)."

PRIČAO NAM JE Hadžadž, sin Minhala, pričao nam je Šubete, rekao je: izvijestio me Abdulmelik, sin Mejsereta, rekao je: čuo sam Zejda, sina Vehba, od Alije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Poklonio je k meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, prugast ogrtač, pa sam obukao njega, pa sam vidio srdžbu u njegovom licu, pa sam pocijepao njega (tj. iskomadao ga) među moje (svoje) žene.

434

GLAVA

primanja poklona od idolopoklonika.

A rekao je Ebu Hurejrete od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:

"Selio se Ibrahim - na njega mir! - sa Sarom, pa je unišao (u jedno) selo, u njemu je (bio jedan) vladar, ili silnik, pa je rekao:

"Dajte joj Adžeru (tj. Dadnite Sari Hadžeru)."

I poklonila se Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, ovca, u njoj je (bio) otrov. A rekao je Ebu Humejd: Poklonio je vladar Ejle za Vjerovijesnika (Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio, bijelu mazgu, a obukao je njemu (Muhamed a.s. jedan) ogrtač i pisao je njemu za njihovo more (tj. za stanovnike njihovoga mora - a to će reći: za stanovnike njihove zemlje, teritorije da im se garantuje sloboda).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Junus, sin Muhameda, pričao nam je Šejban od Katadeta, pričao nam je Enes, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Poklonio (Darovao) se Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, ogrtač (od lake) svile (od fine, nježne, lake svilene tkanine), a zabranjivaše (on) svilu, pa su se divili ljudi od njega (tj. njemu-ogrtaču), pa je rekao, pomilovao ga Allah i spasio:

435

"Tako mi (Onoga) koji je (taj što je) duša Muhameda u Njegovoj ruci zaista rupci (džepne maramice) Sada, sina Muaza u raju su ljepši od ovoga (ogrtača)."

(Veli se da "menadilu" znači: peškiri, ubrusi, salvete.)

A rekao je Seid od Katadeta, od Enesa: Zaista Ukejdir (vladalac mjesta) Dumeta poklonio je k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio.

(Veli se da je poklon bio svilena odjeća, ogrtač. Kaže se da je Ukejdir bio kršćanin i sklopio je ugovor o miru. Mjesto Dumet - ili Dumetul - Džendel - je grad u blizini Tebuka.)

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Abdulvehhaba, pričao nam je Halid, sin Harisa, pričao nam je Šubete od Hišama, sina Zejda, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je (jedna) Židovka donijela Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, otrovnu ovcu pa je jeo od nje. Pa se dovela pa se reklo:

"Zar nećemo ubiti nju?" Rekao je: "Ne." Rekao je: Neprestano poznajem nju u resicama (ili: krajnicima u grlu) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio.

("Lehatun - lehevatun" znači jezičak, resica u grlu.)

PRIČAO NAM JE Ebunuman, pričao nam je Mutemir, sin Sulejmana, od svoga oca, od Ebu Usmana, od Abdurahmana, sina Ebu Bekra, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

436

Bili smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (nas) stotinu i trideset, pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Da li je (tj. Da li ima i) sa jednim od vas hrane (Dakle: Da li iko od vas ima hrane?)?" Pa kadli sa (jednim) čovjekom sa' od hrane, ili slično njemu, pa se zamijesilo (zakuhalo tijesto). Zatim je došao (jedan) čovjek, idolopoklonik, raščupan (raščupane duge kose na glavi), dugačak, sa bravima, tjera ih.

(To jest: taj čovjek goni brave tjerajući ih.)

Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Prodajom ili poklonom (da nam ustupiš neko bravče)." Ili je rekao: ".... ili darom."

(I "atijjetun" i "hibetun" znači poklon, dar - ali pripovjedač sumnja koja je riječ upotrebljena.)

Rekao je: "Ne (poklon) nego prodaja." Pa je kupio od njega (jednu) ovcu. Pa se napravila (tj. Pa se zaklala, zaklali su je). I zapovjedio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za crninu stomaka (tj. za jetru, džigericu) da se ispeče. I zakletve mi Allaha (Tako mi zakletve sa Allahom) nije u (tih) stotinu i trideset (ostao nijedan drukčije) osim (tako da) je odsjekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, njemu odsijecanje (tj. komad, dio) od crnine njezinoga stomaka: ako je bio prisutan, dao mu ga je; a ako je bio odsutan, sakrio je (tj. ostavio je) za njega (njemu). Pa je učinio od nje (od te ovce) dva čanka, pa su jeli svi i nasitili smo se. Pa su

437

pretekla dva čanka, pa smo natovarili njega (meso) na devu. Ili kao što je rekao.

(To jest: Ovako je pričao, ili onako kako je pričao. To će reći: Ovako ili slično ovome je rekao, pričao Enes. Crnina stomaka po jednima znači jetra, a po drugima cijela unutrica ovce.)

GLAVA

poklona za idolopoklonike (tj. poklona idolopoklonicima) i govora Allaha, uzvišen je: "Neće zabraniti vama Allah (one) koji se nisu borili (protiv) vas u vjeri (zbog vjere Islama) i nisu istjeravali vas iz vaših domova da činite dobro njima i (da) pravedno sudite k njima....".

PRIČAO NAM JE Halid, sin Mahleda, pričao nam je Sulejman, sin Bilala, pričao mi je Abdullah, sin Dinara, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Vidio je Umer (jedan svilen) ogrtač na (jednome) čovjeku, prodaje se (ogrtač, kaput), pa je rekao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio:

"Kupi ovaj ogrtač, (da) oblačiš njega petkom i kada je došlo (i kada dođe) tebi izaslanstvo (poslanstvo od kakvoga plemena)." Pa je rekao:

"Oblači ovo samo ko nema udjela svoga u (na) drugom svijetu (poslije proživljenja)." Pa su se donijeli poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od njih ogrtači (tj. od ogrtača neki ogrtači, svileni) pa je poslao k

438

Umeru od njih za (jedan, tj. jedan) ogrtač. Pa je rekao Umer:

"Kako ću oblačiti njega, a već si rekao o njemu što si rekao?!" Rekao je:

"Zaista ja nisam obukao tebi njega zato (da) oblačiš (nosiš) njega. Prodaćeš njega, ili ćeš obući njega (drugome, tj. daćeš ga onome ko može da ga nosi)." Pa je poslao njega Umer k svome (jednome) bratu od stanovnika Meke prije (nego) će da primi (prije nego što je primio) Islam (taj Umerov brat).

PRIČAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Usamete od Hišama, od njegova oca, od Esme, kćeri Ebu Bekra, bio zadovoljan Allah od njih dvoga, rekla je:

Stigla je na mene (tj. meni) moja majka, a ona je idolopoklonica u vrijeme (u vremenu) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam tražila rješenje (od) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Rekla sam:

"Zaista moja majka je stigla i ona je želiteljica, pa da li ću nagraditi (darivati) svoju majku?" Rekao je:

"Da. Nagradi (Darivaj) tvoju (svoju) majku."

GLAVA:

Nije dozvoljeno (Ne dozvoljava se ni) za jednoga (čovjeka) da vraća u svome poklonu i svojoj milostinji.

439

PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, pričao nam je Hišam i Šubete, rekla su njih dva: pričao nam je Katadete od Seida, sina Musejeba, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah, od njih dvojice, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Vraćalac u njegovome (u svome) poklonu je kao vraćalac u svojoj bljuvotini."

(Vraćalac: onaj koji vraća natrag sebi.)

PRIČAO NAM JE Abdurahman, sin Mubareka, pričao nam je Abdulvaris, pričao nam je Ejub od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Nije za nas (tj. Ne treba nama da budemo kao) primjer nevaljalosti (odvratnosti onoga) koji vraća u svome poklonu (tj. koji vraća svoj poklon, koji vraća sebi ono što je već nekom poklonio) kao pas (koji) se vraća u svoju bljuvotinu."

(U svima hadisima koji imaju ovaj sadržaj izraz "jeudu fi hibetihi" može se prevesti i sa "vraća se u svoj poklon", a "jerdžiu u kajihi" sa "vraća se u svoju bljuvotinu".)

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Kazeata, pričao nam je Malik od Zejda, sina Eslema, od njegova oca, rekao je: čuo sam Umera, sina Hataba, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori:

Natovario sam na konja u putu (na putu) Allaha (tj. Dao sam jednoga konja da se dadne, da se da jednom

440

borcu za Božiji put), pa je upropastio njega (onaj) koji (je taj što) je bio kod njega. Pa sam htio da kupim sebi njega od njega, i mislio sam da je on njegov prodavač (da će ga prodati) za jeftino. Pa sam pitao o tome Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"Ne kupuj ga iako je davao (makar da dadne) tebi njega za jedan srebrenjak, pa (jer) zaista vraćalac u svoju milostinju je kao pas (koji) se vraća u svoju bljuvotinu."

GLAVA

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam, sin Jusufa da je Ibnu Džurejdž izvijestio njih, rekao je: izvijestio me Abdullah, sin Ubejdulaha sina Ebu Mulejkea da su sinovi Suhejba, slobodnjaka Ibnu Džudana (Ibnu Džudanova), tvrdili (na sudu kod Mervana za) dvije kuće i sobu da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, dao to Suhejbu. Pa je rekao Mervan (zapovjednik Medine za vrijeme Muavije):

"Ko svjedoči vama dvojici na (za) to?" Rekli su: "Ibnu Umer." Pa je pozvao njega. Pa je svjedočio: "Zaista je dao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Suhejbu dvije kuće i sobu." Pa je dosudio Mervan sa njegovim svjedočenjem njima (u prilog njih).

U IME ALLAHA MILOSRDNOGA, MILOSTIVOGA.

GLAVA

(onoga) što se reklo o životnoj (doživotnoj nekretnini: kući, zemljištu) i očekivanoj (nekretnini).

441

Nastanio sam ga (u svoju) kuću pa je ona životna (doživotna): učinio sam je za njega (njemu). "..... nastanio je vas u njoj ...." (to znači): učinio je vas stanovnicima (stanarima).

(Osim toga tumačenja tih riječi Kur'ana ima još nekoliko drugih tumačenja koja se ovdje neće navoditi. Daće se samo objašnjenje o izrazima "umra" i "rukba". Oba ta izraza znače jednu naročitu vrstu poklona. "Umra" je davanje u posjed, na korišćenje - ali ne u vlasništvo - svoje kuće ili zemlje, nekog zemljišta drugome licu dok je živ on, vlasnik, ili dok je živ onaj kome se daje u posjed. To biva na taj način da čovjek rekne drugome licu: Nastanio sam ga (u) moju (svoju) kuću, to jest: učinio sam je njemu dok traje moj život. Ili rekne: "Moja kuća je tebi za tvoga života." Ili: "Ova moja kuća je tebi za moga života (tj. dok ja živim)." O tome kome će pripadati kuća poslije smrti jednoga od njih, islamski pravnici se ne slažu. Mišljenja su suprotna. A "rukba" je vezano uz uslov davanje u posjed, na korišćenje kuće ili zemlje, a uslov je taj da će nekretnina pripadati onome ko nadživi. Sastoji se u tom da čovjek rekne drugome licu: "Dajem (Dajem na čekanje) tebi moju (svoju) kuću: ako umrem prije tebe, pa ona je za tebe, tebi; a ako umreš prije mene, pa ona je za mene, meni, ona se vraća meni." Rekabe - jerkubu znači, pored ostaloga, i očekivati, iščekivati. Od toga je i uzet izraz "rukba", kao da svaki od njih dvojice očekuje smrt drugoga. "Rukba" je donekle slična ugovoru darovnome za slučaj smrti. "Rukba" neki islamski pravnici smatraju da nije dozvoljena radnja, među njima i Ebu Hanifete. Neki je smatraju dozvoljenom kao i "umra", među njima i Ebu Jusuf. Ovdje se u prevodu radi kratkoće "umra" prevodi kao

442

"životna, doživotna nekretnina", a "rukba" kao "očekivana nekretnina".)

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Šejban od Jahja-a, od Ebu Selemeta, od Džabira, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Sudio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za doživotnu nekretninu da je ona za (onoga) ko (je taj što) se poklonila njemu (tj. da pripada onome kome se poklonila).

PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, pričao nam je Hemmam, pričao nam je Katadete, rekao je: pričao mi je Nadr, sin Enesa, od Bešira, sina Nehika, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Doživotna nekretnina je dozvoljena." A rekao je Ata': Pričao mi je Džabir od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, slično njemu.

GLAVA

(onoga) ko je tražio na pozajmicu (da se posluži, unaruč, tj. ko je posudio) od ljudi konja.

PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete od Katadeta, rekao je: čuo sam Enesa (da) govori:

Bio je užas (panika) u Medini pa je zatražio na poslugu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, konja od Ebu Talhata, rekne se njemu (tj. ime konju je

443

bilo) Mendub, pa je uzjašio njega (pa ga je uzjahao). Pa pošto se vratio, rekao je:

"Nismo vidjeli (nimalo) od stvari (tj. ništa od onoga od čega ste se bili uplašili), i zaista našli smo ga zaista morem (tj. konj je kao more).

(Razna su tumačenja o tome zbog čega je Muhamed a.s. nazvao Ebu Talhatovoga konja sa izrazom more. Ta tumačenja neće se navoditi. Užas, panika je od glasina da se pojavio u blizini Medine neprijatelj.)

GLAVA

posuđivanja (doslovno: traženja na poslugu) za nevjestu kod spratnje (tj. kod prve bračne noći).

("Binaun" znači građenje, građevina, zgrada - a znači i: ulaženje mladoženje mladi prvu bračnu noć. Nekad su za mladence pravili posebnu zgradu i u tu zgradu bi mladenci unišli prvu bračnu noć, pa se zbog toga riječ "binaun" protegla na značenje spratnje mladenaca za vrijeme prve bračne noći. To se više neće objašnjavati.)

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Abdulvahid, sin Ejmena, pričao mi je moj otac, rekao je: unišao sam na Aišu (Aiši), bio zadovoljan Allah od nje, a na njoj je oklop (jedne vrste) ogrtača (tj. košulja ogrtača, a to znači: ogrtač - veli se da je to vrsta grubog pamučnog ogrtača iz Jemena, ili iz sela, kraja Katara u Bahrejnu), cijena pet srebrenjaka (je vrijednost toga ogrtača), pa je rekla:

444

"Podigni tvoj (svoj) pogled k mojoj robinji, gledaj k njoj! Pa zaista ona se oholi da oblači njega (ovaj ogrtač) u kući (po kući), a već je bio za mene (tj. u mene) od njih (tj. od ovakvih ogrtača jedan) ogrtač na (za) vrijeme poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa nije bila (nijedna) žena (da) se kiti (gizda za svadbu drukčije) osim (tako da) je slala k meni (da) traži na posuđivanje njega (tj. tražeći ga na poslugu, unaruč, a to znači: svaka žena ga je posuđivala za vrijeme svadbe od mene, jer nije imala ni takvoga, a i taj moj bio je takav da ga sada neće da nose ni po kući robinje).

GLAVA

vrijednosti posuđivanja na mužu (za neko vrijeme deve ili ovce - to označava izraz "menihatun").

(Radi se o besplatnom davanju na mužu za neko vrijeme.)

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Malik od Ebu Zinada, od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Divna je deva data na mužu (izrazom "menihatun" naziva se i deva koja je data na mužu, i to se upravo ovdje i misli, a to bi se značenje moglo dati i u GLAVI: GLAVA vrijednosti deve date na mužu), muzara, obilnoga mlijeka (koja je data za vrijeme kao) dar, i ovca obilnoga mlijeka (koja je data za vrijeme kao) dar, i ovca obilnoga mlijeka (koja) porani sa posudom i okasni sa posudom (mlijeka, tj. koja izjutra dadne posudu mlijeka i uveče, naveče posudu)."

445

(To jest: "Divno, dobro je dati za neko vrijeme, posuditi kao dar devu i ovcu koje se muzu, ali koje se dobro, obilno muzu." "Safijjun" znači, pored ostaloga, i deva koja ima obilno mlijeka.)

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, a Ismail od Malika, rekao je:

"Divna (li) je (to) milostinja."

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Ibnu Vehb, pričao nam je Junus od Ibnu Šihaba, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Pošto su stigli Iseljenici (Izbjeglice u) Medinu iz Meke, a nije u njihovim rukama - misli: (nijedna) stvar (tj. ništa - nemajući ništa) - a bili su Pomagači stanovnici (tj. imaoci, vlasnici) zemlje i nekretnine, pa su razdijelili (s) njima Pomagači (tj. napravili su s njima ovakvu podjelu, diobu:) na (to da pristanu) da dadnu njima plodove (tj. dio plodova) njihovih (tj. svojih) imanja svake godine, a (da oni) budu dosta njima (za) rad i trud (oko obrade, tj. da se dovoljno zalažu pri obradi imanja sa svoje strane muhadžiri). I bila je njegova majka, majka Enesa, Umu Sulejma - bila je (ona ujedno i) majka Abdullaha, sina Ebu Talhata. Pa je bila dala (darovala) majka Enesa poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (neke) palme, pa je dao njih Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Umu Ejmeni, svojoj slobodnjačici (oslobođenoj robinji), majci Usameta, sina Zejda. Rekao je Ibnu Šihab: Pa je izvijestio mene Enes, sin Malika da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pošto je svršio (okončao) borbu (protiv)

446

stanovnika Hajbera pa je otišao k Medini, povratili su Iseljenici k Pomagačima njihove darove koje su bili darovali njima od svojih plodova. Pa je povratio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, k njegovoj majci njezine palme, a dao (darovao) je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Umu Ejmeni mjesto njih iz svoga zida (tj. vrta druge palme). A rekao je Ahmed, sin Šebiba: Izvijestio nas je moj otac od Junusa za ovo (o ovome) i rekao je: ..... mjesto njih od svoga čistoga (imanja).

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Isa, sin Junusa, rekao je: pričao nam je Evzaija od Hassana, sina Atijjeta, od Ebu Kebšeta Selulija, rekao je: čuo sam Abdullaha, sina Amra, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Četrdeset svojstava je (tj. ima, postoji), najviše (od) njih je dar (na mužu) koze. Nema (nijednog) od radnika (koji) radi sa svojstvom od njih (tj. jedno svojstvo od njih) nadanjem njegove nagrade i potvrđivanjem njegovog obećanoga (da će mu drukčije biti) osim (to da) će uvesti njega Allah s njim (tj. za njega, zbog toga svojstva u) raj." Rekao je Hassan: Pa smo brojili (nabrajali ono) što je ispod (tj. osim) davanja (na mužu) koze: od uzvraćanja pozdrava (tj. kao što je uzvraćanje pozdrava - a to znači: otpozdravljanje), i molba (dova) kihaču (koji kihne, kiše za Božiju milost), i uklanjanje uznemirenja od (sa) puta i slično njemu, pa nismo mogli da dopremo (tj. da nabrojimo) petnaest svojstava (a kamoli četrdeset).

447

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Evzaija, pričao mi je Ata' od Džabira, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Bili su za ljude (tj. u nekim ljudima) od nas viškovi zemalja, pa su rekli: unajmićemo (tj. iznajmićemo) ih za trećinu, i četvrtinu i polovinu. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko (je taj da) je bila za (u) njega zemlja, pa neka sije nju, ili neka dadne nju (na sijanje besplatno) svome bratu. Pa ako nije htio (da je primi), pa neka zadrži svoju zemlju."

A REKAO JE Muhamed, sin Jusufa:

PRIČAO NAM JE Evzaija, pričao mi je Zuhrija, pričao mi je Ata, sin Jezida, pričao mi je Ebu Seid, rekao je:

Došao je (jedan) Beduin k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je pitao njega o seobi (iselenju, emigraciji zbog vjere) pa je rekao:

"Teško tebi! Zaista seoba je (takva da je) njezina stvar žestoka (teška). Pa da li ti je (da li imaš štogod) od deva?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Pa daješ (li) njihovu milostinju (tj. zekat za njih)?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Pa da li daješ (na mužu) od njih (ijednu) stvar (išta)?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Pa muzeš (li) ih danom njihova dolaska na pojilište (na vodu)." Rekao je: "Da." Rekao je: "Pa radi iza mora (te poslove), pa zaista Allah neće okrnjiti tebi od tvoga posla (nijednu) stvar (tj. ništa, nimalo od nagrade)."

448

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Abdulvehab, pričao nam je Ejub od Amra, od Tavusa, rekao je: pričao mi je najznaniji o tome - misli (na) Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice - da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, izašao k (jednoj) zemlji (koja) se trese usjevom, pa je rekao:

"Za koga je ova (tj. Čija je ova zemlja)?" Pa su rekli: "Iznajmio je sebi nju omsica (taj-i-taj)." Pa je rekao: "Zar ne (Pazite, Pažnja)! Zaista ono da je dao (vlasnik besplatno) nju njemu (na sijanje), bilo bi bolje njemu od (toga, tj. bilo bi bolje nego) da uzima na (za) nju poznatu nagradu (plaću, kiriju, idžaru)."

GLAVA:

Kada je rekao: "Dajem kao sluškinju tebi ovu robinju!" (misleći) na (ono) što međusobno poznaju ljudi (kao običaj), pa ono je (pa to je) dozvoljeno.

A rekao je neki (od) ljudi (tj. rekao je neki čovjek): Ova je posuđena (stvar, tj. ta robinja je posuđena, a ne poklonjena). A ako je rekao: Obukao sam ti ovu odjeću, pa ono (pa to) je poklon.(Neki opet kažu da su dvije zadnje rečenice povezane i treba ih shvatiti ovako: A rekao je neki (od) ljudi: Ova je posuđena, a ako je rekao: Obukao sam ti ovu odjeću, pa ono (to) je poklon.)

PRIČAO NAM JE Ebuljeman, izvijestio nas je Šuajb, pričao nam je Ebuzinad od Aaredža, od Ebu

449

Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:Selio (Iselio) je Ibrahim sa Sarom, pa su dali njoj Agaru (Hadžeru), pa se vratila pa je rekla:"Da li si opazio da je Allah odstranio (tj. ponizio onoga) bezvjernika, i dao je kao sluškinju (jednu) robinju."A rekao je Ibnu Sirin od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:"Pa je dao kao sluškinju njoj Hadžeru."

GLAVA:

Kada je natovario čovjek (drugoga čovjeka) na konja, pa ono je (tj. taj konj je) kao doživotna nekretnina i milostinja.

A rekao je neki (od) ljudi: Za njega je (tj. On ima pravo) da se vrati u njoj (tj. ima pravo da vrati tu stvar, toga konja).

PRIČAO NAM JE Humejdija, izvijestio nas je Sufjan, rekao je: čuo sam Malika (da) pita Zejda, sina Eslema, rekao je: čuo sam moga (svoga) oca (da) govori: rekao je Umer, bio zadovoljan Allah od njega:

Natovario sam na konja u put Allaha (na Božijem putu), pa sam vidio njega (onoga konja da) se prodaje. Pa sam pitao poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"Ne kupuj ga (tj. Nemoj ga kupiti), i ne vraćaj se u tvoju (svoju) milostinju."

450

U IME ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA

KNJIGA SVJEDOČENJA

bivanja kao svjedok

GLAVA

onoga što je došlo o dokazu da je njegovo donošenje, davanje, isticanje dužnost na tužitelja tj. na onoga koji tvrdi, potražuje, zahtijeva nešto na sudu - tužilac treba dati dokaz zbog Njegovoga govora:

"O vi koji ste vjerovali tj. koji vjerujete , kada ste se međusobno zaduživali za kakav, neki dug do imenovanoga roka, pa pišite zapišite ga; i neka piše među vama jedan pisar sa pravdom, i neka se ne usteže tj. neka ne rekne da neće nijedan pisar da piše kao što je poučio njega Allah, pa neka piše napiše ; i neka diktira kazuje u pero onaj koji je taj što je na njemu pravo tj. dugovanje i neka se boji Allaha, svoga Gospoda i neka ne oštećuje od njega nikakvu stvar tj. ništa ; pa ako je bio tj. ako bude onaj koji je taj što je na njemu pravo malouman, ili slab ili ne može da diktira on, pa neka diktira njegov zaštitnik staratelj sa pravdom tačno ; i tražite svjedočenje dvojicu svjedoka od vaših ljudi, pa ako nisu bila njih dva dvojica ljudi, pa čovjek i dvije žene od onih ko je takav da ste zadovoljni od svjedoka da vam budu kao svjedoci - a dvije žene se uzimaju umjesto jednoga muškarca zato da zaluta jedna od njih dvije pa će da opomene jedna od njih dvije drugu; i neka se ne ustežu svjedoci kada su se pozvali kada se pozovu ; i ne dosađujte se tj. i neka vam nije dosadno da pišete njega,

451

bio mali ili veliki dug kada se daje do njegovog svoga roka; to vam je pravednije kod Allaha, i ispravnije za svjedočenje i niže tj. bliže ćete biti mogućnosti da nećete sumnjati, osim da bude prisutna trgovina što iz ruke u ruku dajete da kolate okrećete nju između vas pa nije na vas grijeh da nećete pisati da ne pišete nju; i zasvjedočujete kada međusobno prodajete kada vršite kupoprodaju ; i neće se oštećivati ili: i neka se ne oštećuje pisar, a ni svjedok, a ako činite, pa zaista ono to je stvar takva da je griješenje s vama u vas ; i bojte se Allaha, i poučava vas Allah i Allah je za svaku stvar znalac." i Njegovoga govora - uzvišen je:

"O vi koji ste vjerovali tj. koji vjerujete , budite stajačine veliki stajači sa pravednošću kao svjedoci za radi Allaha i da bi, tj. makar da bi svjedočili na vaše osobe tj. na sami sebe, protiv sebe , ili roditelje i najbliže rođake , ako je bio bogat imućan ili siromašan pa Allah je bliži ili: preči za njih dvojicu, pa ne slijedite strasti, da budete pravedni; a ako iskrivite ili se okrenete, pa zaista Allah je bio za ono što radite obavješten."

GLAVA:

Kada je ispravljao čovjek jednoga drugoga čovjeka čast, autoritet pa je rekao: "Nećemo znati tj. Ne znamo o njemu ništa drugo osim dobro." Ili je rekao: "Nisam znao osim dobro."

PRIČAO NAM JE Hadžadž, pričao nam je Abdullah, sin Umera, Numejrija, pričao nam je Sevban. A rekao je Lejs: pričao mi je Junus od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me Urvete, sin Zubejra, i Ibnul-Musejeb, i Alkamete, sin Vekasa, i Ubejdulah, sin Abdullaha, o

452

hadisu Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, - a neki dio njihova hadisa potvrđuje neki - kada su rekli njoj klevetnici ono što su rekli ili: o pričanju Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, - a neki dio njihova pričanja potvrđuju neki :

Pa je pozvao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Aliju i Usameta sina Zejda , kada je našao, vidio da se zadržala izostala neko vrijeme objava da se zatraži savjeta tj. tražeći savjeta od njih dvojice u o rastavi svoje porodice tj. žene . Pa što se tiče Usameta, pa rekao je:

"Tvoja porodica tj. žena Aiša i nećemo znati osim dobro tj. O tvojoj ženi ne znamo ništa drugo osim dobro ." A rekla je Berira: Nisam vidjela na njoj pri njoj stvar što joj kudim nju više od toga toga, tj. samo joj to malo zamjerim da je ona djevojka mlade godine mlada zaspe od tijesta svoje porodice, pa dođe pokućerica ovca koja zalazi u kuću pa pojede njega tijesto . Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko će ispričati nas u čovjeku tj. ako kaznim čovjeka takvoga što je doprlo meni njegovo uznemirivanje u porodici moje kuće tj. koji mi je uvrijedio porodicu, ženu klevećući je da je učinila preljub, blud ?! Pa tako mi Allaha nisam znao od moje porodice tj. žene Aiše ništa drugo osim dobro. I zaista već su spomenuli čovjeka koji je takav da nisam znao na njega o njemu osim dobro."

Pod izrazom "čovjeka" misli se na Safvana koji je navodno izvršio preljub. Dakle koga su neargumentovano potvorili, optužili za blud kojeg u stvari nije počinio.

453

GLAVA

svjedočenja sakrivenoga koji se sakriva, taji .

I dozvolio je njega ovakvo svjedočenje Amr, sin Hurejsa, rekao je: I takođe će se učiniti sa lašcem griješnikom. A rekao je Šabija, i Ibnu Sirin, i Ata' i Katadete: Čuvenje je svjedočenje.

To jest: Ko čuje nešto, može to svjedočiti pa makar i ne bio uzet za svjedočenje za ono što je čuo ako zatreba da svjedoči, makar ne bio pozvat da čuje to što je čuo. Jedino Tahavija kaže da može biti svjedok za ono što je čuo onda ako je i vidio, gledao onoga od koga je nešto čuo u času kada je to od njega čuo.

A rekao je Hasen: Reći će: Nisu zasvjedočili mene tj. nisu ti ljudi mene pozvali da budem svjedok ni na jednu stvar, a zaista ja sam čuo tako i tako to i to .

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je Salim: čuo sam Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da govori:

Otišao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i Ubej, sin Kaba, Ensarija namjeravaju ći njih dva u palme što je u njima bio Ibnu Sajad. Te kada je unišao ušao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, počeo je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da se čuva tj. zaklanja, maskira sa deblima palmi, a on se prikrada šunja, šulja da čuje od Ibnu Sajada neku stvar prije nego da vidi njega Ibnu

454

Sajad, tj. primicao se neopaženo da čuje nešto od Ibnu Sajada prije nego ga Ibnu Sajad spazi, opazi . A Ibnu Sajad je ležač ležao je nauznačke na svojoj postelji u jednoj svojoj odjeći u njoj je neko šuštanje ili pucketanje. Pa je vidjela majka Ibnu Sajada Ibnu Sajadova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a on se čuva tj. kako se prikrada sa deblima tj. iza debala palmi, pa je rekla Ibnu Sajadu:

"O Safo, ovo je Muhamed tj. evo Muhameda !" Pa se suzdržao Ibnu Sajad od šuštanja, tj. od navodnoga razgovaranja sa nevidljivim bićima - a to znači: vratila mu se pamet, razum, razuman, običan stav, zauzeo je normalan stav . Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Da je ostavila njega, objasnio bi on svoje stanje, tj. pokazao bi on svoj pravi lik ."

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Sufjan od Zuhrije, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Došla je žena Rifa'ata Kurezije Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekla:

"Bila sam kod Rifa'ata, pa je pustio razvjenčao mene, pa je odsjekao odsječno izvršio moje pušćanje, pa sam supružila uzela za muža Abdurahmana, sina Zubejra. S njime je tj. On ima spolni muški ud, organ samo kao resa odjeće tkanine ."

Veli se da je htjela da kaže da je spolni ud u drugoga njenoga čovjeka kratak, ili da nije ukočen nego opušten.

455

Pa je rekao:

"Zar hoćeš da se vratiš k Rifa'atu? Ne drukčije do da okusiš tj. Ne možeš se vratiti dok ne okusiš njegovoga medića i da okusi on, ovaj drugi, tj. sadašnji tvoj muž tvoga medića tj. slasti polnoga čina ."

"Aselun" je med, a "usejletun" je deminutiv od "aselun" pa znači mali med, medić, medčić. Smisao toga teksta je: Ne možeš se razvjenčati od sadašnjega muža dok ne izvršite polni odnos jedno s drugim. To navodi na jasan zaključak da je u ovom slučaju žena tražila da se razvede od muža s kojim se je vjenčala ali još nije imala polnoga odnosa.

A Ebu Bekr je sjedač tj. je sjedio kod njega kod Muhameda a.s. . A Halid, sin Seida sina Asa, je sa tj. na sobnim vratima očekuje da se dozvoli njemu da uniđe Muhamedu a.s. . Pa je rekao Halid :

"O Ebu Bekre, zar ne čuješ k ovoj tj. ovu ženu , šta tj. kakav ružan govor glasno izreče njega kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio?!"

GLAVA:

Kada je svjedočio jedan svjedok ili svjedoci tj. ili više svjedoka za jednu stvar, pa su rekli drugi: "Mi ne znamo to, sudiće se sa govorom tj. po govoru, prema iskazu onoga ko je svjedočio da zna ."

Rekao je Humejdija: Ovo je kao što je izvijestio Bilal da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, klanjao u Ka'bi, a rekao je Fadl: Nije klanjao. Pa su uzeli

456

ljudi sa svjedočenjem po svjedočenju Bilala da se ravnaju . Isto tako ako su svjedočila dva svjedoka da je za omsicu na omsici hiljadu srebrenjaka tj. da omsica omsici ima dužan hiljadu srebrenjaka; dakle: da neko nekom ima dužan hiljadu srebrenjaka , a svjedočila su druga dvojica za hiljadu i petsto, sudiće se sa viškom tj. donijeće se osuda za veću sumu, tj. da je dužan onu veću količinu za koju svjedoče druga dvojica .

PRIČAO NAM JE Hiban, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Umer, sin Seida sina Ebu Huseina, rekao je: izvijestio me Abdullah, sin Ebu Mulejketa, od Ukbeta, sina Haarisa, da je on supružio uzeo za suprugu kćer Ebu Ihaba, sina Aziza. Pa je došla njemu neka žena pa je rekla:

"Već sam dojila zadajala Ukbeta i onu koju je supružio." Pa je rekao njoj Ukbete: "Ne znam da si ti dojila mene, a niti si izvijestila mene." Pa je poslao poruku, tj. jedno lice k porodici obitelji Ebu Ihaba da pita njih. Pa su rekli: "Nismo znali tj. Ne znamo da je dojila našu drugaricu." Pa je odjahao odjezdio, tj. otišao k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, u Medinu pa je pitao njega. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Kako da bude važeći taj brak , a već se reklo da ste dojili jednu ženu ?" Pa je rastavio nju tj. razveo ju je , i vjenčala je ona supruga tj. i ona se vjenčala za supruga jednoga drugoga osim njega tj. osim Ukbeta .

GLAVA

457

pravednih svjedoka i govora Allaha, uzvišen je: ".... i zasvjedočite dvojicu pravednih od vas...." i ".... od koga se zadovoljavate od svjedoka....".

PRIČAO NAM JE Hakem, sin Nafi'a, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: pričao mi je Humejd, sin Abdurahmana sina Avfa, da je Abdullah, sin Utbeta, rekao: čuo sam Umera, sina Hataba, bio zadovoljan Allah od njega, da govori:

Zaista neki ljudi su bili takvi da se uzimaju tj. uzimaše se sa objavom po, prema objavi u vrijeme poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. I zaista objava se već presjekla. I uzimamo vas sada samo sa onim, tj. po onom, prema onome što se pokazalo nama od vaših djela. Pa ko je pokazao nama dobro, osigurali obezbijedili smo ga i približili smo ga tj. obezbijedićemo ga i približićemo ga , a nije k nama od njegove tajne potrebna nijedna stvar tj. ništa nas se ne tiče šta ko u sebi misli . Allah će se obračunati s njim u njegovoj tajni tj. za njegovo tajno mišljenje, vjerovanje, namjeru . A ko je pokazao nama zlo, nismo osigurali tj. nećemo osigurati njega i nismo potvrdili njega iako je rekao tj. pa makar on govorio : Zaista njegova tajna namjera je lijepa.

GLAVA

upravednjavanja koliko osoba je dozvoljeno tj. koliko osoba je dovoljno, dozvoljeno da upravedni - proglasi, označi jedno lice da je pravedno ?

Ebu Hanife je rekao da je dosta jedna osoba da rekne za jedno lice da je pravedno, a isto tako i da je nepravedno,

458

pa da se kod suda to lice takvo i smatra. Šafija je rekao da treba u oba slučaja da izjave najmanje dvije osobe: da je jedno lice pravedno, ili nepravedno.

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hamad, sin Zejda, od Sabita, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Prošlo se na tj. pokraj Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, sa umrlom osobom tj. Pronešena je pokraj Muhameda a.s. neka umrla osoba pa su pohvalili na nju dobro. Pa je rekao: "Trebala je tj. Uslijedila je ." Zatim se prošlo sa drugom pa su pohvalili na nju zlo. Ili je pripovjedač rekao: pohvalili su na nju drugo osim toga osim dobra . Pa je rekao: "Trebala je." Pa se reklo:

"O poslaniče Allaha, rekao si za ovo lice umrlo trebala je, i za ovo drugo umrlo lice trebala je." Rekao je:

"Svjedočenje vjernih ljudi tj. Svjedočenja koja daju ljudi vjernici su svjedoci Allaha u na zemlji."

Za osobu pohvaljenu za dobro rekao je: "Trebala je", tj. uslijedila je njoj ljepota raja. A za onu drugu osobu: "Trebala je", tj. uslijedila je kazna pakla.

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Davud, sin Ebul-Furata, pričao nam je Abdullah, sin Burejdeta, od Ebul-Esveda, rekao je:

Došao sam Medini tj. u Medinu , a već se dogodila u njoj neka bolest i oni umiru brzom naglom

459

smrću. Pa sam sjeo do Umera, bio zadovoljan Allah od njega s njim , pa je prošla umrla osoba u stvari: nosiljka na kojoj je nošena umrla osoba, tj. pa je prošla mrtvačka nosiljka , pa se pohvalilo dobro dakle pohvaljena je ta umrla osoba, rekli su za nju da je bila dobra , pa je rekao: Umer: "Trebala je Uslijedila je ." Zatim se prošlo s drugom tj. pronijela se druga , pa se pohvalilo dobrim, pa je rekao: "Trebala je." Zatim se prošlo sa trećom, pa se pohvalilo zlom dakle reklo se za ovu treću umrlu osobu da nije bila dobra , pa je rekao: "Trebala je." Pa sam rekao:

"Šta je trebala, o zapovjedniče vjernih?" Rekao je: "Rekao sam kao što je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Koji god musliman bude takav da su svjedočili njemu četiri čovjeka za dobro tj. da je dobar , uveo je tj. uvešće njega Allah u raj." Rekli smo: "A tri?" Rekao je: "I tri." Rekli smo: "A dva?" Rekao je: "I dva." Zatim nismo pitali njega o jednome.

To jest: Nismo ga pitali za jednoga svjedoka, ako za muslimana svjedoči samo jedan svjedok da je dobar, hoće li mu to vrijediti kod Allaha dž.š. na sudnjem danu.

GLAVA

svjedočenja na porijekla, i rasprostranjeno dojenje i staru davnašnju nečiju smrt.

A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

460

"Dojila je mene i Ebu Selemeta žena imenom Suvejba Suvejbeta, Ebu Lehebova oslobođena robinja ." I GLAVA učvršćivanja sebe u njemu tj. I GLAVA o laganom i promišljenom čvrstom radu kada se radi o njemu, dojenju, jer su prava i dužnosti na osnovu srodstva po dojenju, naročito kod ženidbe, ista kao i na osnovu srodstva po rođenju od istoga oca i matere .

PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, izvijestio nas je Hakem od Iraka, sina Malika, od Urveta, sina Zubejra, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Zatražio je dozvolu na mene meni da uniđe u posjetu u kuću Eflah, pa nisam dozvolila njemu. Pa je rekao: "Zar se zastireš kriješ od mene, a ja sam tvoj stric od dojenja po dojenju, po mlijeku ?!" Pa sam rekla: "A kako to?" Rekao je: "Dojila je tebe žena moga brata Vaila sa mlijekom moga brata." Pa je rekla: "Pitala sam o tome poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Istinit je bio Istinu je rekao Eflah. Dozvoli mu!"

PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, pričao nam je Hemam, pričao nam je Katadete od Džabira, sina Zejda, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u vezi kćeri Hamze:

Neće biti dozvoljena tj. Nije dozvoljena meni. Zabranjeno je od dojenja što je zabranjeno od porijekla. Ona je kći moga brata od dojenja moga brata po mlijeku .

461

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Abdullaha, sina Ebu Bekra, od Amrete, kćeri Abdurahmana, da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, supruga Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, izvijestila nju da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bio kod nje i da je ona čula glas čovjeka koji traži dozvolu da uniđe, da uđe u sobu Hafse. Rekla je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje: Pa sam rekla:

"O poslaniče Allaha, mislim ga da je to omsica taj-i-taj koji se smatra za strica Hafse od dojenja po dojenju ." Pa je rekla Aiša: "O poslaniče Allaha, ovo je čovjek koji traži dozvolu u tvoju sobu ili: kuću da uniđe ." Rekla je: Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Mislim ga omsica za strica tj. Mislim ga da je to omsica stric Hafse od dojenja." dakle: Mislim da je taj-i-taj stric, amidža Hafse po mlijeku. Pa je rekla Aiša: "Da je bio omsica tj. Da je omsica živ za njezinoga tj. za svoga strica od dojenja upitavši Aiša , unišao li bi na mene meni ?" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Da. Zaista dojenje zabranjuje što je zabranjeno od dojenja."

To jest: Srodstvo po mlijeku zabranjuje stupanje u brak kao i srodstvo po rođenju, a s kim se ne dozvoljava brak, može se njemu dozvoliti da uniđe u posjetu.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan od Eš'asa, sina Ebu Ša'sa-a, od njegovoga oca, od Mesruka da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, rekla:

462

Unišao je na mene meni, tj. posjetio me je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a kod mene je jedan čovjek. Rekao je: "O Aišo, ko je ovaj?" Rekla sam: "Moj brat od dojenja po mlijeku ." Rekao je: "O Aišo, gledajte vi žene, tj. promislite ko su vaša braća. Pa dojenje je samo od gladi od gladovanja ." Slijedio je njega Muhameda, sina Kesirova Ibnu Mehdija od Sufjana.

Veli se da to znači da samo ono dojenje prouzrokuje srodstvo koje je izvršeno djetetu u njegovom dobu života kada mu je mlijeko jedina hrana bila za utišenje gladi.

GLAVA

svjedočenja objeđivača nabacivača krivnje za preljub , i kradljivca i preljubnika, i GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "..... i ne primajte njima tj. od njih nikakva svjedočenja nikada, i ti su oni koji su pokvarenjaci. Osim onih koji su se pokajali poslije toga i popravili su se.....".

A bičevao je tj. dao je bičevati Umer trojicu: Ebu Bekreta, i Šibla, sina Mabeda, i Nafi'a za objeđivanje Mugireta, zatim je tražio pokajanje od njih i rekao je: "Ko se pokajao, primio sam tj. Ko se pokaje, primiću njegovo svjedočenje." I dozvoljavao je njega tj. svjedočenje - tj. primanje svjedočenja od - lica

463

kažnjenoga za objeđivanje Abdullah, sin Utbeta, i Umer, sin Abdulaziza, i Seid, sin Džubejra, i Tavus, i Mudžahid, i Šabija, i Ikrimete, i Zuhrija, i Muharib, sin Disara, i Šurejh i Muavija, sin Kurreta. A rekao je Ebu Zinad: Stvar je kod nas u Medini takva da kada se vratio povratio objeđivač od svoga govora i tražio oprost za grijeh objede od svoga Gospodara, primilo se tj. primiće se njegovo svjedočenje. A rekao je Šabija i Katadete: Kada je učinio lažnom svoju osobu tj. Kada je sam sebe oglasio za lažova , bičevaće se i primiće se njegovo svjedočenje.

Prošlo vrijeme el-filul-madi u pogodbenim rečenicama ima značenje budućega vremena ili sadašnjega vremena. U daljem toku će se tako samo i prevoditi. To napominjem zbog onih koji to ne budu znali, a budu se služili sa ovim prevodom.

A rekao je Sevrija: Kada se bičevao rob, zatim se oslobodio, dozvoljava se njegovo svjedočenje. A ako se zatražio za sudiju čovjek kažnjavani, pa njegove osude presude su dozvoljene. A rekao je neki od ljudi tj. neki čovjek - veli se da se to odnosi na Ebu Hanifu : Neće se dozvoliti tj. Ne dozvalja se - Ne prima se na sudu svjedočenje objeđivača iako se pokajao. Zatim je rekao taj isti neki čovjek, tj. Ebu Hanife, suprotno tom svome stavu : Nije dozvoljeno vjenčanje bez dvojice svjedoka, pa ako se spario tj. vjenčao sa svjedočenjem dvojice kažnjenih, dozvoljeno je da vjenčanje bude ispravno . A ako se spario vjenčao sa svjedočenjem dvojice robova, nije dozvoljeno. A dozvoljavao je svjedočenje kažnjenoga, i roba i robinje za viđenje za vrijeme viđenja mlađaka ramadana mlađaka, mladog mjeseca ramazana .

464

I GLAVA kako će se poznati prepoznati njegovo pokajanje pokajanje objeđivača .

A već je izagnao poslao u izgnanstvo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bludnika preljubnika godinu. I zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, govor tj. razgovaranje muslimana i Kaba, sina Malika, i njegova dva druga čak toliko dugo da je prošlo pedeset noći tj. pedeset dana .

PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Ibnu Vehb od Junusa. A rekao je Lejs veli se da ovo kaže Ibnu Vehb :

Pričao mi je Junus od Ibnu Šihaba, izvijestio me Urvete, sin Zubejra, da je jedna žena ukrala izvršila krađu u ratu Pobjede tj. za vrijeme oslobođenja Meke pa se dovela poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Zatim je zapovjedio pa se odsjekla njezina ruka. Rekla je Aiša: Pa je bilo lijepo njezino pokajanje. I sparila udala se. I dolazaše poslije toga pa dizah dostavljah, izlagah njezinu potrebu k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio.

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, od Ubejdulaha, sina Abdullaha, od Zejda, sina Halida, bio zadovoljan Allah od njega, od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da je on zapovjedio u vezi onoga ko je učinio preljub, a nije se bio oženio, da se kazni za preljub sa bičevanjem stotinu udaraca i udaljenjem godinu dana, tj. progonstvom u tuđinu .

465

GLAVA:

Neće svjedočiti na svjedočenju nasilja nepravičnosti, tj. Neće pristati da bude svjedok činu, postupku s kojim se ne radi pravično kada se zasvjedočio tj. kada bude zatraženo da bude svjedok takvom postupku i činu .

PRIČAO NAM JE Abdan, pričao nam je Abdullah, izvijestio nas je Ebu Hajjan Tejmija od Šabije, od Numana, sina Bešira, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Pitala je moja majka moga oca tj. tražila je moja majka od moga oca da pokloni, daruje neki poklon meni od svoga imanja iz svoje imovine . Zatim se pokazalo njemu da to učini premda je to bio odbio pa je poklonio njega dar meni. Pa je rekla:

"Neću se zadovoljiti tj. Ja se ne zadovoljavam da se poklon izvrši drukčije do da zasvjedočiš tj. do da, dok ne pozoveš za svjedoka Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je uzeo za moju ruku, a ja sam dječak, pa je došao sa mnom tj. pa je doveo mene Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"Zaista njegova majka, kći Ibnu Revahata pitala molila je mene neki poklon dar da dadnem, dam za ovoga tj. ovome dječaku ." Rekao je:

"Da li je za tebe tj. Da li u tebe ima još neko dijete osim njega?" Rekao je: "Da." Rekao je: Pa mislim ga Muhamed a.s. da je rekao: "Ne zasvjedočavaj me na nasilje na nepravičnost, tj. Ne traži me da ti budem svjedok u nepravičnom, nepravednom postupku ."

466

To znači da je nepravično samo jednom djetetu svome dati neki dar mimo ostalu svoju djecu. Čak treba odbiti prisustvovanje kao svjedok takvom činu darovanja makar da je traženo da se bude svjedok. Čak nije Muhamed a.s. izuzetak postavio ni kada bi se radilo o djetetu koje je na izgled boljih vrlina od druge djece.

A rekao je Ebu Hariz od Šabije: "Neću prisustvovati tj. svjedočiti na nasilje nepravičnost ."

PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Ebu Džemrete, rekao je: čuo sam Zehdema, sina Mudariba Mudaribova , rekao je: čuo sam Imrana, sina Husajna, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Najbolji vas od vas, između vas je moj naraštaj tj. generacija ljudi koji žive kao muslimani u moje vrijeme , zatim oni koji slijede njih dođu iza njih odmah , zatim koji slijede njih."

Rekao je Imran: Ne znam da li je spomenuo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, poslije tj. poslije svoga naraštaja dva naraštaja ili tri. Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista poslije vas su narodi tj. doći će poslije vas narodi, postaće ljudi takvi da će varati i neće se povjeravati njima , i svjedočiće, a neće se tražiti od njih da svjedoče, i zavjetovaće se, a neće izvršavati, i pojaviće se pokazaće se u njima masnoća tj. debljina, gojaznost ."

467

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan od Mansura, od Ibrahima, od Abideta, od Abdullaha Mesudova , bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Najbolji od ljudi su moj naraštaj, zatim koji slijede njih, zatim koji slijede njih. Zatim će doći ljudi takvi da će pretjecati svjedočenje jednoga od njih njegovu zakletvu i njegova zakletva njegovo svjedočenje." Rekao je: I udaraše nas na svjedočenje i obavezu tj. zakletvu - a to znači: udaraše nas kada smo bili malena djeca zbog svjedočenja i zaklinjanja, kako to tumače neki komentatori .

GLAVA

onoga što se reklo o svjedočenju laži lažnom svjedočenju zbog govora Allaha - moćan je i veličajan je -: "I koji neće svjedočiti ili: ne svjedoče laž tj. lažno ....", i GLAVA sakrivanja svjedočenja zbog Njegova govora: "...... i ne sakrivajte svjedočenje, a ko sakrije utaji, prikrije, odbije njega bez opravdana razloga , pa zaista on je takav da je griješno njegovo srce, a Allah je za ono što radite znalac zna .", "..... a ako nagnete tj. sagnete, okrenete ...." vaše jezike sa svjedočenjem tj. u svjedočenju, kolebate se da posvjedočite kako je pravo, Allah će vas kazniti .

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Munira, čuo je Vehba, sina Džerira, i Abdulmelika, sina Ibrahima, rekla su njih dvojica: pričao nam je Šubete od Ubejdulaha, sina Ebu Bekra sina Enesa, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

468

Upitao se tj. Upitan je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, o velikim grijesima. Rekao je: "Udruživati sa Allahom tj. vjerovati da je nešto ili neko saučesnik sa Jedinim Bogom u stvaranju i upravljanju svemirom , i nepokoravanje roditeljima, i ubijanje osobe i svjedočenje laži." Slijedio je njega Vehba Džerirovoga Gunder, i Ebu Amir, i Behz i Abdusamed od Šubeta.

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Bišr, sin Mufedala, pričao nam je Džurejrija od Abdurrahmana, sina Ebu Bekreta, od njegova oca, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zar ne! Pazite! Obavijestiću vas za najveće velike grijehe tj. o najvećim velikim grijesima ." Tri puta je ponovio da im što više privuče pažnju . Rekli su: "Da, o poslaniče Allaha." Rekao je:

"Udruživati Udruživanje sa Allahom a to u stvari znači: mnogoboštvo , i nepokoravanje roditeljima." I sjeo je, a bio je naslonjen, pa je rekao: "Zar ne! Pazite, Pažnja! I govor laži tj. lažan govor ." Rekao je: Pa neprestano ponavljaše nju tu riječ čak da smo rekli: "Da je on ušutio tj. Da hoće ušutiti, prestati !" A rekao je Ismail, sin Ibrahima: Pričao nam je Džurejrija, pričao nam je Abdurahman.

469

GLAVA

svjedočenja slijepca slijepog čovjeka , i njegove stvari, i njegova braka tj. i njegova sklapanja braka s nekim , i njegova sklapanja braka tj. i da on vjenča nekog, da sklopi brak između dvije osobe , i njegovoga davanja prisege, i njegovoga primanja u objavljivanju molitve i drugoga osim njega, i GLAVA onoga što se poznaje sa glasivima po glasovima, po glasu .

A dozvoljavao je njegovo slijepčevo svjedočenje Kasim, i Hasen, i Ibnu Sirin, i Zuhrija i Ata'. A rekao je Šabija: Dozvoljeno je njegovo svjedočenje kada je bio tj. kada je pametan razuman . A rekao je Hakem: Poneka stvar je takva da je dozvoljeno u njoj tj. za nju njegovo svjedočenje . A rekao je Zuhrija: Da li si smatrao tj. Da li smatraš Ibnu Abasa da je svjedočio na neko svjedočenje da li odbijaše ti njega tj. da li bi ti odbio njega kao svjedoka . Ovdje se misli na stanje Ibnu Abasovo kada je bio oslijepio. A bio je Ibnu Abas običaja da pošalje nekoga čovjeka kada je zašlo Sunce pa se mrsio na osnovu izjave onoga čovjeka . I pitaše za zoru, pa kada se reklo: izašla je nastupila je , klanjao je klanjao bi dva naklona tj. dva rekata . A rekao je Sulejman, sin Jesara: Tražio sam dozvolu na Aišu tj. da uniđem u posjetu Aiši , bio zadovoljan Allah od nje, pa je poznala moj glas. Rekla je: "Sulejmane! Uđi, pa tj. jer ti si posjedovani tj. ti si rob , nije ostalo na tebi ništa od otkupnine ."

Ili: "Sulejmane, uniđi, uđi, pa ti si rob. Nije ostalo na tebi ništa." Ovo su neki protumačili da znači: Tebi nije zabranjeno da uniđeš - nema tebi grijeha - jer si ti rob.

470

"Šej'un" znači stvar, a znači i nešto, a u niječnoj rečenici znači ništa. U daljem toku će se tako i prevoditi ta riječ. .

A dozvoljavao je Semurete, sin Džunduba svjedočenje žene zamotane u nikab - pokrivač za lice koji prekriva lice do polovine nosa.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ubejda sina Mejmuna, izvijestio nas je Isa, sin Junusa, od Hišama, od njegova oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Čuo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, jednoga čovjeka da čita u Bogomolji pa je rekao:

"Pomilovao ga Allah! Zaista već je podsjetio mene taj i taj ajet odlomak što sam oborio tj. zaboravio, smetnuo bio s uma njih iz sure te i te tj. iz toga i toga poglavlja Kur'ana ." A povećao je tj. dodao je još Abad, sin Abdullaha, od Aiše: Klanjao je noću Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u mojoj sobi, pa je čuo glas Abada koji klanja u Bogomolji tj. koji je klanjao u taj čas u Bogomolji , pa je rekao:

"O Aišo! Da li je ovo glas Abada?" Rekla sam: "Da." Rekao je: "Bože moj, pomiluj Abada!"

PRIČAO NAM JE Malik, sin Ismaila, pričao nam je Abdulaziz, sin Ebu Selemeta, izvijestio nas je Ibnu Šihab od Salima, sina Abdullaha, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

471

"Zaista Bilal poziva u noći tj. izgovara poziv za jutarnju molitvu dok je još noć za vrijeme mjeseca posta , pa jedite i pijte do trenutka kada počne da poziva - ili je rekao: do časa dok čudnete poziv Ibnu Umi Mektum tj. dok ne počne učiti ezan Ibnu Umi Mektum . A bio je Ibnu Umi Mektum čovjek slijep, neće pozivati neće učiti ezan do da reknu dok ne reknu njemu ljudi: "Osvanuo si tj. Nastupila ti je zora ."

PRIČAO NAM JE Zijad, sin Jahja-a, pričao nam je Hatim, sin Verdana, pričao nam je Ejub od Abdullaha, sina Ebu Mulejketa, od Misvera, sina Mahremeta, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Stigle su na Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kabanice kaftani, neke vrste gornje odjeće , pa je rekao meni moj otac Mahremete: "Kreni sa nama, možda će da daruje nama od njih nešto." Pa je stajao moj otac na vratima tj. pred vratima , pa je progovorio. Pa je prepoznao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, njegov glas. Pa je izašao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a sa njim je bio, tj. i nosio je jedan kaftan kabanicu, taj ogrtač , i on pokazuje njemu njegove ljepote, i on govori:

"Sakrio sam ovo ili: ovaj za tebe. Sakrio sam ovo za tebe tebi ."

GLAVA

svjedočenja žena i GLAVA Njegovog govora, uzvišen je: ".... pa ako nisu bila dva čovjeka, pa čovjek i dvije žene.....".

472

PRIČAO NAM JE Ibnu Ebu Merjem, izvijestio nas je Muhamed, sin Džafera, rekao je: izvijestio me Zejd od 'Ijada, sina Abdullaha, od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on rekao:

"Zar nije svjedočenje žene kao polovina svjedočenja čovjeka?" Rekli smo: "Da." Rekao je: "Pa to ti je od okrnjenja njezine pameti."

GLAVA

svjedočenja robinje i robova.

A rekao je Enes: Svjedočenje roba je dozvoljena stvar, tj. dozvoljeno je kada je bio tj. kada bude pravedan. A dozvoljavao je njega svjedočenje roba Šurejh i Zurarete, sin Evfa-a. A rekao je Ibnu Sirin: Njegovo svjedočenje je dozvoljeno, osim roba koji svjedoči za tj. u prilog svoga gospodara. A dozvoljavao je njega taj postupak svjedočenja Hasen i Ibrahim u slučaju kada se radi o niskoj tj. neznatnoj stvari. A rekao je Šurejh: Svi ste vi sinovi robova i robinja.

PRIČAO NAM JE Ebu Asim od Ibnu Džurejdža, od Ibnu Ebu Mulejketa, od Ukbeta, sina Harisa. - H - A pričao nam je Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Jahja, sin Seida, od Ibnu Džurejdža, rekao je: čuo sam Ibnu Ebu Mulejketa, rekao je: pričao mi je Ukbete, sin Harisa, ili: čuo sam ga od njega da je on spario oženio Umu Jahja-a, kćer Ebu Ihaba. Rekao je:

473

Pa je došla jedna crna robinja, pa je rekla: "Već sam zadojila ili: dojila vas dvoje." Pa je spomenuo to Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa se okrenuo od mene. Rekao je: Pa sam se odstranio tj. postavio prema njegovom licu , pa sam spomenuo to njemu. Rekao je:

"A kako, a već je tvrdila da je ona zadojila vas dvoje?!" Pa je zabranio njemu nju.

GLAVA

svjedočenja dojilje.

PRIČAO NAM JE Ebu Asim od Umera, sina Seida, od Ibnu Ebu Mulejketa, od Ukbeta, sina Harisa, rekao je:

Spario tj. Oženio sam jednu ženu, pa je došla jedna druga žena pa je rekla: "Zaista ja sam već zadojila vas dvoje." Pa sam došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: A kako da ti ostane kao supruga , a već se reklo da ste oboje zadajani od iste žene ?! Pusti je od tebe tj. od sebe "; ili slično njemu tome izrazu je rekao .

HADIS O POZNATOJ LAŽI

Riječ je o laži u kojoj se tvrdilo da je Aiša r.a., žena Muhameda a.s. učinila blud, preljub sa drugom Muhameda a.s. Safvanom, sinom Muatala, za vrijeme jednoga putovanja. Tu laž su izmislili licemjerci - u stvari nevjernici koji su u Medini primili Islam prividno, bez uvjerenja, ubjeđenja, samo zbog toga što je većina

474

stanovnika primila Islam - a tu su laž jedno vrijeme širili i lakovjerni i naivni neki muslimani u Medini. Taj hadis će se češće puta u daljem toku ponavljati. U daljem toku ovaj će se hadis prevoditi samo sa izrazom hadisi-ifk, ili: hadis o poznatoj laži. Dakle, jedan od ta dva izraza će se upotrijebiti, a neće se više davati o tome posebna objašnjenja.

GLAVA

opravdavanja žena, nekih od njih za neke.

To jest: GLAVA u kojoj se govori i o tome kada jedne žene opravdavaju druge žene, kada ih brane od laži, kada izjavljuju za njih da su one pravedne, moralno ispravne, čiste. A izjavljivanje za nekoga da je moralno ispravan i čist je, takođe, svjedočenje, pa se zato ovdje i navodi ovaj hadis.

PRIČAO NAM JE Eburebi Sulejman, sin Davuda, a urazumio je mene neki dio njega Ahmed tj. a dao mi je Ahmed da razumijem neki dio sljedećeg hadisa , pričao nam je Fulejh, sin Sulejmana, od Ibnu Šihaba Zuhrije, od Urveta, sina Zubejra, i Seida, sina Musejeba, i Alkameta, sina Vakasa, Lejsije, i Ubejdulaha, sina Abdullaha sina Utbeta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, supruge Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kada su rekli za nju njoj pripadnici laži tj. tvorci te laži ono što su rekli, pa je očistio nju Allah od njega od toga što su joj rekli, pripisivali .

"Ifkun", po nekima, znači takvu laž kojom se izvrću prave činjenice da se tako odvrati od prave istine neko. "Ehlul-ifki" su oni koji takvu laž izmisle i šire je. U

475

daljem toku izraz "ehlul-ifki" će se prevoditi sa izrazima lažovi, lašci, klevetnici.

Rekao je Zuhrija: A svaki od njih je pričao meni grupu tj. odlomak, dio od njezinog hadisa ili: od njezinoga pričanja , a neki od njih je pamtljiviji od nekoga i čvršći stalniji za njega slijeđenjem po tragu, ustopice; ili: i čvršći za njega pričanjem . I već sam upamtio od svakoga pojedinoga od njih hadis tj. neki dio ovoga hadisa koji je svaki od njih pričao meni od Aiše. I neki dio njihovog hadisa ili: pričanja potvrđuje neki. Tvrdili su da je Aiša rekla: Bio je tj. Bio bi poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je htio da izađe na kakvo putovanje, bacao bi kocku ždrijeb među svoje supruge, pa na koju od njih je izašao bi izašao njezin dio tj. ždrijeb izašao bi s njom tj. poveo bi nju sa sobom . Pa je bacio kocku ždrijeb među nas u nekoj vojni ratu što je vojevao nju tj. na koju je spremao pohod , pa je izašao moj dio tj. ždrijeb, dakle: pala je kocka da ja idem s njim . Pa je izašla sa njim poslije što se spustila zavjesa tj. pošto je već bio objavljen ajet o tome da se sa muškarcima žene usmeno sporazumijevaju iza zavjese, zastora - a ne izravno . Pa je se nosim u jednoj nosiljki i spuštam se u njoj tj. u tom putovanju na vojni pohod ja sam nošena na devi u jednoj zatvorenoj nosiljki-hevdedžu - i u toj nosiljci su me i spuštali na zemlju po potrebi . Pa smo putovali, te kada je završio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, tu svoju vojnu, i vratio se, i približili smo se Medini, objavio je za polazak nakon odmaranja na jednom mjestu, tj. objavio je da se počne spremati za polazak . Pa sam ustala u času kada su objavili za polazak odlazak, pokret , pa sam išla dok sam prešla tu vojsku tj. dok sam se izdvojila od vojske . Pa pošto sam izvršila

476

svoju stvar tj. pošto sam obavila prirodnu nuždu , došla sam do samara deve na kojoj sam jašila, jahala u nosiljki , pa sam dotaknula svoja prsa, pa kadli se đerdan moj od oniksa Azfara Ezfar, ili Zafar ili Zifar je grad u Jemenu iz kojega je oniks bio na cijeni već prekinuo. Pa sam se vratila, pa sam sebi tražila svoj đerdan ogrlicu , pa je zadržalo mene njegovo traženje. Pa su došli oni koji su samarili za mene tj. koji su stavljali samar na moju devu , pa su natovarili moju nosiljku, pa su osamarili tj. natovarili nju na moju devu jašijah jahah više puta . A oni mišljaše računaše mene da sam ja u njoj u nosiljki, u nosiljci . A bile su žene tada lagane, nisu bile teške i nije pokrivalo njih meso. I jele su samo malenkost malo od hrane. Pa nisu našli ružnom tj. osjetno laganom ljudi kada su podigli nju nosiljku, nisu osjetili osjetno smanjenom težinu nosiljke, pa su natovarili nju ne opažajući to, i stavili su nosiljku na devu, a Aiša r.a. nije bila u nosiljki . A bila sam djevojka tj. žena mladih godina. dakle: Bila sam mlada. Pa su poslali tj. podigli, potjerali moju devu i krenuli su otišli su, otputovali su . Pa sam našla svoj đerdan poslije što je ustrajala vojska tj. pošto je prošla, otišla sva vojska . Pa sam došla njihovom odsjedalištu odsjedištu, tj. na mjesto gdje su bili odsjeli, gdje su odmarali , a nije u njemu ni jedan čovjek ostao, tj. a kadli tu nema nikoga . Pa sam upravila mome odsjedalištu svome mjestu koje je to što sam bila u njemu tj. uputila sam se pravo na mjesto gdje sam bila odsjela . Pa sam mislila smatrala, znala da će oni izgubiti mene tj. da će vidjeti da su me izgubili, da me nema pa će se vratiti k meni. Pa dok sam ja sjedačica tj. dok sam sjedila , savladala su me moja dva oka, pa sam zaspala. A bio je Safvan, sin Muatala, Sulemija Sulemović , zatim Zekvanija Zekvanović , iza vojske otragu, ozad vojske - tj. u zaštitnici te vojske . Pa je

477

osvanuo kod moga odsjedališta odsjedišta , pa je vidio crninu čovjeka tj. lica spavača, pa je došao meni. A viđavaše tj. A viđavao je, vidio je, gledao je mene prije zastora tj. prije nego je propisano i naređeno da žene govore sa muškarcima iza zastora, iza zavjese ako muškarac nije bliži rođak . Pa sam se probudila sa njegovim izgovaranjem rečenice: "Inna lillahi ve inna ilejhi radžiun", kada je natjeravao na koljena svoju samaricu devu .

Rečenica: "Inna lillahi ve inna ilejhi radžiune", izgovara se kada čovjek zapadne u kakvu nezgodu, nepriliku, nesreću - a ta rečenica znači: "Mi smo Allahovi i mi se k Njemu vraćamo!" U daljem tekstu neće se davati više ovo objašnjenje uz ovaj izraz i riječ, a prevodiće se tako što će se ta riječ "istirdža'" prevoditi sama sobom, tj. sa "istirdža'", jer je to jedna vrsta stručnoga izraza u arapskom jeziku za određenu rečenicu, frazu, a stručni se izrazi obično prenose iz jezika u jezik ako se ne mogu lako prevesti i pretočiti.

Pa je pogazio njezinu ruku tj. Pa je Safvan stao na prvu nogu svoje deve, kamile da bi Aiša r.a. mogla slobodnije i lakše uzjahati , pa sam uzjahala nju. Pa je otišao krenuo da vodi tj. vodeći sa mnom samaricu devu, kamilu natovarenu - tj. vodeći mene na svojoj devi dok smo došli vojsci poslije što su odsjeli odsjedajući u prsima podneva u početku, u prvom dijelu podnevne žege, vrućine . Pa je propao onaj ko je propao iznoseći o meni i o Safvanu ono što je iznio i izmislio . A bio je onaj koji je upravljao tj. izmislio i vršio tu laž Abdullah, sin Ubejja, i to onaj što je sin Selule. Selula mu je majka . Pa smo došli u Medinu. Pa sam se razboljela u njoj mjesec tj. Pa sam bila bolesna u Medini

478

jedan mjesec dana po dolasku sa toga putovanja , a ljudi za to vrijeme izlijevaju tj. šire od govora lažova tj. prepričavaju govor klevetnika . I baca u sumnju mene u mojoj boli tj. Budući da nisam znala šta se priča, bilo mi je sumnjivo u toj mojoj bolesti jedino to da zaista je ne vidim od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, dobrotu ljubaznost koju viđah od njega kada se razbolim. Samo uniđe pa pozdravi tj. Uniđe, uđe, pa samo pozdravi , zatim rekne: "Kako si ti ta?" Ne opažam ni za kakvu stvar od toga što govore lažovi o meni sve do časa dok sam prizdravila tj. pridigla se od bolesti, oporavila se . Pa sam izašla ja i Umu Mistah prema Menasiu a to mjesto izvan Medine je bilo naše mjesto obavljanja nužde tj. naš javni nužnik . Ne izlazimo osim noću do noći osim od večeri do večeri, tj. samo po noći izlazimo tamo . A to je bilo prije nego što smo počeli da uzimamo tj. gradimo nužnike blizo blizu naših svojih kuća, i naša stvar u vezi nužnika bila je stvar prvih Arapa koji nisu imali nužnika nego su nuždu vršili u pustinji u polju ili u udaljavanju tj. ili u mjestu udaljenom od kuće i ljudi . Pa sam pošla tamo ja i Umu Mistah, kći Ebu Ruhma, idemo tj. idući nas dvije , pa je posrnula ona u svome plaštu tj. vunenom kaputu pa je rekla: "Propao ili: Posrnuo, strmoglavio se Mistah!" Mistah je sin te žene Umu Mistah. Pa sam rekla njoj: "Loše je tj. Ne valja to što si rekla! Zar da psuješ grdiš jednoga čovjeka što, tj. koji je prisustvovao borbi na Bedru?" Pa je rekla: "O ona tj. O ti ! Zar nisi čula šta su rekli tj. šta govore lažovi, klevetnici o tebi ?"

Među klevetnicima je bio i Mistah, pa ga je zato grdila njegova vlastita majka Umu Mistah. Mistah je, u stvari, bio lakovjeran i naivan pa je nasjeo smicalicama

479

dvoličnjaka i širio je tu njihovu laž bez provjeravanja onoga što je čuo da se priča. Da je Mistah bio dobar musliman, vidjeće se na kraju samoga ovoga hadisa. Lakovjernost ga je samo navela na ovaj veliki grijeh.

Pa je izvijestila Umu Mistah mene za govor tj. o govoru laži na mene . Pa sam sebi povećala još jednu bolest uz svoju bolest tj. sa svojom dotadašnjom bolešću . Pa pošto sam se vratila do svoje kuće tj. u svoju sobu , unišao je na mene tj. posjetio me je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je pozdravio, pa je rekao: "Kako si ti ta?" Pa sam rekla: "Dozvoli mi, k mojim roditeljima da učinim posjetu ." Rekla je: A ja tada kad sam to saznala hoću da se uvjerim u tu vijest od strane njih dvoga tj. od strane oca i matere da li se to stvarno priča . Pa je dozvolio meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam došla svojim roditeljima, pa sam rekla svojoj majci: "Šta je to što pričaju njega ljudi?" Tj.: "O čemu to pričaju ljudi?" Pa je rekla: "O kćerčice, olakšaj na tvoju tj. svoju osobu ovu stvar ovaj slučaj . Pa tako mi Allaha Ili: Jer tako mi Allaha zaista malo je bilo što išta od slučaja - tj. rijedak je slučaj da je bila jedna žena ikad čista tj. lijepa, ugledna - voljena kod čovjeka muža koji voli nju, a imala je inoće, pa da joj se drukčije dogodilo osim to da su mnogo činile one - inoće na nju tj. njoj kleveta i podvala ." Pa sam rekla: "Slava Allahu! I zaista već pričaju ljudi o ovome?!" Rekla je: Pa sam prenoćila tu noć tako da sam čak osvanula ne prekida se meni suza i nisam podvukla surmu sa snom po očnim kapcima, tj. i nisam tu nimalo spavala , zatim sam osvanula. Pa je pozvao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Aliju, sina Ebu Taliba, i Usameta, sina Zejda, kada se usporila objava tj. kada se

480

zadržala, kada nije dolazila neko vrijeme objava od Uzvišenog Boga - pozvao je Muhamed a.s. Aliju i Usameta da se zdogovore dogovore s njima dvojicom o rastavi njegove porodice tj. o rastavljanju braka sa svojom ženom Aišom r.a. . Pa što se tiče Usameta, pa pokazao je na njega tj. njemu, Muhamedu a.s. za ono dobro koje zna u svojoj osobi tj. u sebi iz ljubavi za njih za svu porodicu Muhameda a.s., a ne samo za Aišu r.a. . pa je rekao Usamete: "Tvoja porodica tj. Tvoja žena Aiša , o poslaniče Allaha, i takva je da ne znam tako mi Allaha ništa drugo osim dobro o njoj ." A što se tiče Alije, sina Ebu Taliba, pa rekao je: "O poslaniče Allaha, nije stijesnio Allah na tebe tj. nije te obavezao da moraš s njom živjeti, ili: nije natovario na tebe propis da se ne možeš razvjenčati , i osim nje su mnoge žene, i pitaj o njoj njezinu robinju, biće istinita tj. reći će istinu tebi." Pa je pozvao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Beriru ime Aišine robinje pa je rekao:

"O Berira! Da li si vidjela u nje o njoj, u vezi nje ikakvu stvar tj. išta što izaziva pobuđuje sumnju tebi?" Pa je rekla: "Ne, tj. Nisam tako mi Onoga koji je poslao tebe sa istinom. Nisam vidjela od nje nikakav posao što omalovažavam kudim njega na nju tj. njoj mnogobrojnije više od toga da je ona djevojka tj. žena mlade godine, zaspe zaspi, usnije od tijesta, pa dođe pokućarica ovca koja se navadila ulaziti u kuću , pa pojede njega tijesto ." To znači: "Ne znam joj za veću grešku od ove: nekad zaspi, zaspe, a zaboravi sklonuti tijesto, pa dođe pokućerica ovca pa joj pojede tijesto." Pa je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od njegovoga dana tj. toga istoga dana kada je razgovarao s Alijom, Usametom i Berirom , pa je tražio ispriku izvinjenje, opravdanje za sve što poduzme za

481

obranu časti od Abdullaha, sina Ubejja, Abdullah koji je sin Selule.

Neki kažu da "ista'zere" znači i: tražiti pomoć. Prema tome bi onda zadnja rečenica mogla da se i ovako prevede: ...., pa je zatražio pomoć - za obranu časti - od Abdullaha, sina Ubejja, koji je sin Selule.

Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko će ispričati izvinuti, opravdati - ili: Ko će pomoći mene u odbrani časti od čovjeka koji je takav da je doprlo meni njegovo vrijeđanje u odnosu na moju porodicu tj. ženu ? Pa tako mi Allaha nisam znao tj. ne znam na moju porodicu tj. o svojoj ženi ništa drugo osim dobro. I već su spomenuli čovjeka misli na Safvana, koji je takav da nisam znao na njega tj. ne znam o njemu ništa drugo osim dobro, i ne ulazaše na moju porodicu tj. i ne posjećivaše moju ženu on drukčije osim sa mnom." Pa je ustao Sad, sin Muaza, pa je rekao:

"O poslaniče Allaha, ja tako mi Allaha ispričaću te od njega. Ako je bio taj čovjek iz Evsa Sad, sin Muazov je bio iz plemena Evs, udarili smo njegov vrat tj. odsjeći ćemo mu glavu, ubićemo ga . A ako je bio iz naše između naše braće Hazredža, zapovjedićeš nam, pa ćemo učiniti tj. izvršiti u odnosu na njega tvoju zapovjed." Pa je ustao Sad, sin Ubadeta, a on je gospodin tj. poglavica plemena Hazredža, a bio je prije toga tj. prije ovoga slučaja dobar čovjek, ali je ponijela njega zagrijanost tj. zanijela i obuzela ga je zagrijanost za svoje pleme - plemenski fanatizam paganskog vremena , pa je rekao:

482

"Slagao si tj. Lažeš , zaista život Allaha je moja zakletva, tj. tako mi vječnosti Allahove, tako mi Allaha nećeš ubiti njega i nećeš moći na to tj. i nemaš moći za to, za tako nešto ." Pa je ustao Usejd, sin Hudajra, pa je rekao Sadu, sinu Ubadeta :

"Slagao si, zaista život Allaha je moja zakletva . Tako mi Allaha zaista ubićemo svakako njega. Pa zaista ti si dvoličnjak, prepireš se da spriječiš opravdanu kaznu od dvoličnjaka tj. prepireš se i boriš se za dvoličnjake, braniš dvoličnjake, licemjerce, licemjere ." Pa su se ustalasala uzbunila ta dva plemena: Evs i Hazredž, čak su namjeravali htjeli, bili odlučili da se pobiju, bore međusobno . A poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za to vrijeme još je bio na govornici propovjedaonici svoje džamije . Pa je sišao, pa je dao spuštati njih tj. pa je smirivao njih, umekšavao, ublažavao ih je dok su ušutjeli oni i ušutio je i on . I plakala sam moj dan tj. taj cijeli dan , ne presijeca ne prekida se meni suza, i ne podvlačim surmu na očne kapke sa spavanjem. Pa su osvanuli kod mene moji roditelji doslovno: moja dva oca, tj. otac i mati, a to znači: moji roditelji , već sam plakala dvije noći i dan tako da mislim da je taj plač rascjepljivač moje jetre tj. da mi taj plač istrga jetru . Rekla je: Pa dok su njih dva roditelja dva sjedača kod mene tj. dok roditelji sjede tako kod mene , a ja plačem, kadli zatraži dozvolu da uniđe k meni jedna žena od Pomagača. Pa sam dozvolila njoj, pa je sjela plače tj. plačući sa mnom. Pa dok smo mi tako u tom stanju , kadli uniđe uđe poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je sjeo tj. pa sjede . A nije sjeo kod mene od dana kada se reklo o meni ono što se reklo prije nje prije ove sjednice, tj. prije ovoga

483

sjedanja sada . A već je ostao jedan mjesec a da se ne objavljuje od Uzvišenog Allaha k njemu o mome stanju tj. o mojoj stvari, o mome slučaju nijedna stvar tj. ništa . Rekla je: Pa je izrekao očitovanje formulu za ispovijedanje vjere, tj. rekao je: "Ešhedu en la ilahe illellahu. Nema božanstva osim Allaha!" , zatim je rekao:

"O Aišo, pa zaista ono stvar je takva da je doprlo meni od tebe tj. o tebi tako i tako to i to . Pa ako si bila čista tj. nevina , pa očistiće tebe pokazaće, objaviće tvoju čistoću, nevinost Allah. A ako si bila zapala učinila grešku mimo običaj , pa traži oprost od Allaha, i pokaj se k Njemu, pa ili: jer zaista rob sluga Božiji kada je priznao za svoj grijeh, zatim se pokajao, pokajao se Allah na njega tj. primio je pokajanje Allah njemu - tome robu, ili: primio je pokajanje toga roba ."

Pa pošto je svršio završio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svoju besjedu svoj govor , podigla se tj. presjekla se, prekinula se moja suza tako da ne osjećam od nje ni jednu kaplju tj. potpuno su mi prestale teći suze . I rekla sam svome ocu:

"Odgovori od mene tj. ispred mene, ili: za mene poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Rekao je: "Tako mi Allaha ne znam šta da govorim tj. šta da kažem, reknem poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa sam rekla svojoj majci: "Odgovori od mene poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u vezi onoga što je rekao." Rekla je: "Tako mi Allaha ne znam šta da od govorim poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Doslovno i u ovom i u prethodnom slučaju treba da se rekne: "Šta da govorim za poslanika Allaha - tj. poslaniku Allaha." Rekla je: A ja sam djevojka tj.

484

žena mladoga zuba tj. mlade godine, mlada , ne čitam mnogo od Kur'ana. Pa sam rekla: "Zaista ja tako mi Allaha, zaista već sam znala tj. već znam da ste vi čuli ono što pričaju njega ljudi što pričaju ljudi , i udostojanstvenilo se tj. i ustalilo se, ucijepilo, urezalo se to u vaše duše, i potvrdili ste kao istinu njega tj. i vjerujete to što ljudi pričaju . I zaista ako reknem vama: ja sam zaista čista - a Allah zna zaista sam ja zaista čista! - nećete potvrditi kao istinu meni u tome tj. nećete mi vjerovati to . A zaista ako priznam vama za posao o kojem nemam ni pojma - i Allah zna da sam ja čista od toga što o meni pričaju - zaista potvrdićete kao istinu svakako meni tj. a ako vam reknem da sam to učinila - a nisam - vi ćete mi to svakako vjerovati . Tako mi Allaha ne nalazim za mene tj. za sebe i za vas drugoga primjera osim oca Jusufova tj. Jakova, oca Josifova kad je rekao: ".... pa lijepo strpljenje je moj postupak u ovom slučaju , a Allah je onaj od koga se traži pomoć na ono što tj. protiv onoga što vi opisujete tj. pričate ." Zatim sam se okrenula na svojoj postelji, a ja se nadam tj. nadajući se da će očistiti mene Allah, ali tako mi Allaha nisam mislila da će spustiti o mome stanju jednu objavu. I zaista ja sam omalovaženija neznatnija u mojoj osobi tj. sama u sebi, sama sobom od toga da se govori u Kur'anu o mojoj stvari.

To jest: Sama u sebi znam da nisam vrijedna da se u Kur'anu govori o mojoj stvari, o mom slučaju.

Ali se ja nadah da vidi tj. da usnije, sanja poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u spavanju u snu kakvo snoviđenje koje znači da čisti mene Allah da me Allah prikazuje, prikaže nevinom njemu u snu . Pa tako mi Allaha nije ostavio nije bio ni napustio svoje

485

mjesto sjedenja, a niti je izašao ijedan iko prisutan od porodice ili stanovnika te kuće ili: sobe dok se spustila na njega objava od Uzvišenoga Stvoritelja .

To jest: Poslije našega razgovora i objašnjavanja prije nego je iko izašao iz sobe, već mu se počela spuštati i dolaziti objava koja mu odavno nije dolazila.

Pa je uzelo njega ono što uzimaše njega od teškoće uznemirenja prilikom primanja objave , čak da zaista pada od njega kao biser kaplje od znoja u zimskom danu. Pa pošto se otkrilo otklonilo, dalo da ode to teško stanje od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on se smije nakon što je primio objavu i nakon što je prestalo teško stanje u kojem se nalazio prilikom primanja objave . Pa je bila prva riječ što je progovorio nju tj. što je počeo govor s njom - to da je rekao meni:

"O Aišo, zahvali Allahu, pa već je očistio tebe Allah." Pa je rekla meni moja majka: "Ustani k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa sam rekla: "Ne! Tako mi Allaha neću ustati k njemu, i neću zahvaliti nikome osim Allahu." Pa je spustio tj. objavio Allah, uzvišen je:

"Zaista oni koji su došli sa laži tj. koji su donijeli laž o Aiši su grupa jedna od vas....", ajete odlomke Kur'ana iz sure - poglavlja Nur . Pa pošto je spustio Allah ovo o mojoj čistoti nevinosti , rekao je Ebu Bekr Sidik Preistiniti, Preiskreni , bio zadovoljan Allah od njega, a trošaše a trošio je na Mistaha, sina Usaseta, zbog njegova srodstva od njega tj. njemu - a to znači: A Ebu Bekr je materijalno pomagao Mistaha zbog njegova srodstva njemu, jer mu je Mistah bio rođak :

486

"Tako mi Allaha neću trošiti na Mistaha nijednu stvar ništa nikada poslije onoga što je rekao za Aišu o Aiši ono što je rekao, tj. poslije ovoga slučaja u kojem je i Mistah uzeo učešća šireći laž o Aiši . Pa je spustio Allah, uzvišen je:

"I neka se ne zaklinju vlasnici dobrote tj. imetka, bogatstva od vas i širine tj. moći, mogućnosti .....", do Njegovoga govora: "veliki opraštač, milostiv."

To jest: Objavio je Uzvišeni Allah tada taj cijeli ajet do kraja, do zadnjih riječi: "veliki opraštač, milostiv". Ajet ovdje nije u cijelosti naveden, pa nije u cijelosti ni prevođen. Kratak sadržaj je: Neka se ne zaklinju imućni da će prestati da daju svoju pomoć svojim siromašnim rođacima izbjeglicama, neka pređu preko njihovih grešaka i neka im oproste; zar ne volite da oprosti Allah vama; Allah je veliki opraštač i milostiv. Riječ u originalu "ve la je'teli" može da znači: i neka ne uskraćuje. Prema tome drugome značenju onda početak odlomka ajeta znači: I neka ne uskraćuju imućni između vas da daju materijalnu pomoć svojim siromašnim rođacima izbjeglicama.... .

Pa je rekao Ebu Bekr Sidik Iskreni, Istiniti : "Da, tako mi Allaha zaista ja zaista volim da oprašta Allah meni." Pa je vratio k Mistahu ono davanje pomoći koje tecijaše njemu. To jest: Pa pošto je objavljen navedeni ajet, Ebu Bekr je počeo da opet daje materijalnu pomoć koju mu davaše prije ovoga cijeloga slučaja. I bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, takav da pita tj. i u ovom cijelom slučaju pitaše, raspitivaše Zejnebu, kćer Džahša o mojoj stvari, pa je rekao:

487

"O Zejnebo! Šta si znala? Šta si vidjela?" Tj. "Šta znaš? Šta vidiš, misliš o Aiši?" Pa je rekla: "O poslaniče Allaha! Čuvam moj svoj sluh i moj vid od grijeha . Tako mi Allaha nisam znala u odnosu na nju osim dobra ništa drugo ." Rekla je: A ona je ta koja se ravnaše sa mnom koja bijaše slična meni u ljepoti i pristalosti kod Božijeg poslanika a.s. , pa je sačuvao nju Allah sa pobožnošću od grijeha neobjektivnosti, tj. zbog njezine pobožnosti, Allah ju je sačuvao da me ne kleveće, iako se ona natjecala sa mnom za naklonost Muhameda a.s. . Rekao je Eburrebi' Sulejman, sin Davuda : A pričao nam je Fulejh od Hišama, sina Urveta, od Urveta, od Aiše i Abdullaha, sina Zubejra, slično njemu tj. slično navedenom pričanju . Rekao je Eburrebi' : A pričao nam je Fulejh od Rebiata, sina Ebu Abdurahmana, i od Jahja-a, sina Seida, od Kasima, sina Muhameda sina Ebu Bekra, slično njemu.

GLAVA:

Kada je očistio jedan čovjek nekoga čovjeka, dosta je njemu.

To jest: Dosta je jednome čovjeku da o njemu dadne povoljno mišljenje samo jedan čovjek. O ovome su podjeljena mišljenja pravnika. Ebu Hanife i Ebu Jusuf su navedenoga mišljenja, dakle slažu se sa Buharijom. Hanefit Muhamed, i Šafija i Malikije kažu da treba dvojica ljudi da dadnu povoljno mišljenje za jednoga čovjeka, pa da mu to bude dosta.

A rekao je Ebu Džemilete: Našao sam bačenoga tj. bačeno novorođenče . Pa pošto je vidio mene Umer, rekao je: "Možda pećinica špiljica da u sebi ima neke

488

poteškoće neka zla ." Kao da on Umer sumnjiči mene. Rekao je moj poznavalac tj. moj starješina, moj pretpostavljeni : "Zaista on je dobar čovjek." Rekao je: "Tako! Idi tj. nosi dijete , a na nas je njegov trošak tj. a mi ćemo ti iz državne blagajne plaćati troškove njegovoga izdržavanja ."

Ovaj postupak Umera r.a. je podloga onih pravnika koji kažu da je dovoljno da jedan čovjek dadne dobro mišljenje o nekom, jer je Umer r.a. prihvatio izjavu poznavaoca starješine, pretpostavljenoga , a nije tražio još jednoga svjedoka. Isto tako gornja poslovica "Možda je pećinica - takva ima u sebi - poteškoće!", upotrebljavala se kada se htjela izraziti sumnja u nekoga ili u nešto. Po nekima ta se poslovica upotrebljavala samo u Medini.

PRIČAO NAM JE Ibnu Selam, izvijestio nas je Abdulvehab, pričao nam je Halid Haza' od Abdurahmana, sina Ebu Bekreta, od njegova oca tj. od Ebu Bekreta , rekao je:

Izrekao je pohvalu jedan čovjek na tj. za jednoga drugoga čovjeka kod tj. u prisutnosti Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao Muhamed a.s. :

"Teško tebi! Presjekao si vrat tvoga tj. svoga druga! Presjekao si vrat tvoga druga!" Više puta je to ponovio . Zatim je rekao: "Ko bude od vas hvalitelj svoga druga po vjeri, ili: svoga prijatelja svakako tj. neizbježno , pa neka rekne: "Mislim omsicu za-tog-i-tog da je dobar , a Allah je njegov obračunavatelj Allah mu je dosta , a ne čistim ne hvalim na Allaha ni jednoga

489

čovjeka, tj. ne pripisujem više vrline nijednom čovjeku od ono vrline što je Allah zna o tom čovjeku . Mislim ga tako i tako Mislim da je takav i takav ." Ako znadijaše to od njega tj. o njemu, reći će na navedeni način bez pretjeranoga pohvaljivanja i veličanja .

Dakle umjerenost u svemu, pa i u davanju povoljnog mišljenja o nekom na osnovu vrline koja mu je poznata.

GLAVA

onoga što se mrzi od preopširnosti pretjeranosti u hvali pohvali , a neka rekne ono što zna o nekome .

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Sabaha, pričao nam je Ismail, sin Zekerija-a, pričao nam je Burejd, sin Abdullaha, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Čuo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, jednoga čovjeka da izriče pohvalu na nekoga čovjeka i pretjeruje mu u njegovoj hvali pohvali, pretjerano ga hvali , pa je rekao:

"Uništili ste - ili: Presjekli ste - leđa toga čovjeka."

Da li je rečeno: Uništili ste, ili je rečeno: Presjekli ste - to je sumnja pripovjedača ovoga hadisa.

GLAVA

punoljetnosti djece i GLAVA njihovog svjedočenja, i GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "I kada dopru

490

dostignu djeca od vas sanjanje polnoga općenja, tj. I kada vaša djeca dostignu doba punoljetnosti , pa neka traže dozvolu za ulazak u sobu vašu ....".

A rekao je Mugirete: Usnio sam se Sanjao sam, tj. Imao sam poluciju, postao sam polno zreo, punoljetan , a ja sam sin dvanaest godina tj. a imao sam samo dvanaest godina .

I GLAVA punoljetnost žena je u mjesečnici tj. one su punoljetne u vrijeme kada dobiju menstruaciju , zbog Njegovog govora, moćan je i veličajan je: "A one koje su očajavale od menstruacije tj. koje su izgubile nadu da će dobiti menstruaciju, da će imati mjesečnicu .....", do Njegovog govora "..... da stave one svoje terete bremena, tj. da se porode "....".

A rekao je Hasen, sin Saliha: Stigao sam jednu susjetku našu tj. Zapamtio sam, vidio sam jednu našu komšinicu kao nenu baku , kćer dvadeset i jedne godine, tj. imala je unuče, a bila je stara samo dvadeset i jednu godinu .

PRIČAO NAM JE Ubejdulah, sin Seida, pričao nam je Ebu Usamete, rekao je: pričao mi je Ubejdulah, rekao je: pričao mi je Nafi', rekao je: pričao mi je Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, izložio tj. uvrstio u vojnu smotru njega na dan Uhuda, a on Ibnu Umer je sin četrnaest godina, pa nije dozvolio meni da idem u borbu . Zatim je izložio mene na dan Handeka Hendeka , a ja sam sin tj. a ja sam tada imao petnaest godina , pa je dozvolio meni da idem u borbu . Rekao je Nafi':

491

Pa sam došao na Umera tj. došao sam Umeru , sinu Abdulaziza, a on je bio tada halifa, pa sam pričao njemu ovaj hadis, pa je rekao: "Zaista ovo je zaista granica između mladoga i staroga tj. između punoljetnoga i maloljetnoga ." I pisao je k svojim namjesnicima da odrede dodijele vojnu hranu, opskrbu za svakoga ko je dopro tj. navršio petnaest godina .

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Safvan, sin Sulejma, od Ata-a, sina Jesara, od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega, dopire s njim s pričanjem k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Kupanje petkom je dužnost na svakoga koji se usnio tj. na svakoga punoljetnika ."

Ovdje se navode hadisi u vezi sa punoljetstvom, jer je punovažno davanje povoljnoga mišljenja o nekom licu ako to povoljno mišljenje dadne punoljetna osoba.

GLAVA

pitanja sudije koje sudija upravi na tužitelja: Da li imaš dokaz prije zakletve?

PRIČAO NAM JE Muhamed, izvijestio nas je Ebu Muavijete od Aameša, od Šekika, od Abdullaha Mesudovoga , bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko se zakune na jednu zakletvu, a on je u njoj nevaljalac griješnik , zbog toga da sebi odsiječe na

492

sudu prisvoji s njom imovinu čovjeka muslimana, sresti će Allaha, a On Allah je na njega srdit." Rekao je: pa je rekao Eš'as, sin Kajsa: "O meni U vezi mene tako mi Allaha bilo je to. Bila je između mene i između jednoga čovjeka od Židova jedna zemlja, pa je nijekao poricao, odricao meni, pa sam proturio naprijed tj. doveo njega k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Da li ti imaš dokaz?" Rekao je: Rekao sam: "Ne." Rekao je: Pa je rekao Židovu: "Zakuni se." Rekao je: Rekao sam: "O poslaniče Allaha! Tada će se on zaklesti zakleti i otići sa mojom imovinom i odnijeti, prisvojiti moju imovinu ." Rekao je: Pa je spustio Allah, uzvišen je:

"Zaista koji sebi kupuju za ugovor Allaha i svoje zakletve malu cijenu.....", do kraja ajeta odlomka .

GLAVA:

Zakletva je na onoga što se tvrdi na njega tj. na optuženoga u imovinama i kaznama.

A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Tvoja dva svjedoka, ili njegova zakletva." A rekao je Kutejbete: pričao je nama Sufjan od Ibnu Šubrumeta: Govorio je meni Ebuzinad o svjedočanstvu svjedočenju svjedoka i zakletvi tužitelja, pa sam rekao: Rekao je Allah, uzvišen je:

"..... i tražite za svjedočanstvo dva svjedoka od vaših ljudi, pa ako ne budu dva čovjeka, pa jedan čovjek i dvije žene od onih ko je takav da se zadovoljavate da bude od svjedoka, da zaluta jedna od

493

njih dvije pa da opomene jedna od njih dvije drugu....".

Rekao sam: Kada se zadovoljavaše sa svjedočanstvom sa svjedočenjem jednoga svjedoka i zakletvom tužitelja, pa nije potrebno da opominje jedna od njih dvije drugu, pa šta se činjaše sa spominjanjem ove druge šta se htjelo da napravi, šta se hoće da kaže sa spominjanjem ove druge ?

U vezi ovoga je veliko neslaganje među pravnicima mezheba. Ta neslaganja neće se ovdje navoditi.

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Nafi', sin Umera, od Ibnu Ebu Mulejketa, rekao je: pisao je Ibnu Abbas, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sudio sa zakletvom na onoga što se tvrdi na njega tj. na tuženoga je dužnost da se zakune, odnosno to je njegovo pravo kojim se može koristiti u toku suđenja. To je tako sudio, zapovjedio Muhamed a.s. i sam je u praksi provodio kada je sudio sporove, to jest donosio je presude na osnovu zakletve optuženoga ako tužitelj nije imao dokaza za tužbu koju je podnio protiv optuženoga. .

GLAVA.

PRIČAO JE NAMA Usman, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Džerir od Mansura, od Ebu Vaila, rekao je: rekao je Abdullah:

"Ko se zakune na neku zakletvu da : traži pravo sa njom na kakvu imovinu, sresti će Allaha, a On Allah je na njega srdit ljut . Zatim je spustio Allah,

494

moćan je i veličajan je, kao potvrdu obistinjavanje toga:

"Zaista koji sebi kupuju za ugovor Allaha i njihove tj. svoje zakletve.....", do: ".... bolna kazna."

Zatim je zaista Eš'as, sin Kajsa izašao k nama, pa je rekao: "Šta priča vama Ebu Abdurahman?" Pa smo pričali njemu za ono šta je rekao. Pa je rekao: "Istinit je bio. Tj. Istinu je rekao. Zaista o meni u vezi mene se spustio objavio taj odlomak, ajet iz Kur'ana . Bio je između mene i između jednoga čovjeka spor prepirka u o jednoj stvari, pa smo se parničili otišavši k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao:

"Tvoja dva svjedoka, ili njegova zakletva." Pa sam rekao njemu: "Zaista on će se tada zaklesti zakleti , a neće se brinuti neće voditi računa o tom što se krivo zaklinje ." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko se zakune na zakletvu da traži pravo s njom na imovinu, a on je u njoj nevaljalac, sresti će Allaha, a On je na njega srdit." Pa je spustio Allah, uzvišen je, potvrdu toga potvrdu tome hadisu , zatim je sebi pročitao tj. za sebe pročitao, proučio ovaj ajet odlomak .

GLAVA:

Kada je tvrdio tj. Kada tvrdi jedan čovjek na drugoga nešto , ili je obijedio okrivio , pa njemu je da traži sebi dokaz i da ode zbog traženja dokaza.

495

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Ibnu Ebu Adij od Hišama, pričao nam je Ikrimete od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Hilal, sin Umejeta, obijedio okrivio za blud svoju ženu kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, navodeći da je ona imala polni odnos sa Šerikom, sinom Sahma-a, pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Dokaz daj, iznesi , ili kaznu u tvoja leđa po tvojim leđima ću narediti da ti udare ." Pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Kada je vidio jedan od nas na svojoj ženi jednoga čovjeka zar će da ide da traži sebi dokaz?" Pa je počeo da govori: "Dokaz iznesi , a ako ne in la-illa , kazna će se izvršiti u tvoja leđa." Pa je spomenuo hadis uzajamnog proklinjanja.

GLAVA

zakletve poslije popodneva poslije ikindije .

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Džerir, sin Abdulhamida, od Aameša, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Tri vrste ljudi su takvi da neće govoriti njima sa njima Allah, i neće gledati k njima, i neće očistiti njih, i za njih je pripravljena bolna kazna: čovjek na višku vode u putu, sprječava tj. odbija da dadne, da da od nje vode putniku: i čovjek koji se prisegnuo na vjernost jednome čovjeku, ne prisegne se njemu tj. ne prizna ga vladarom, rukovodiocem ni radi čega osim

496

zbog ovozemnosti osim zbog interesa, lične koristi u ovozemaljskom životu , pa ako je dao njemu što hoće što želi , bio je vjeran njemu bude mu vjeran , a ako ne, nije bio vjeran njemu ne bude mu vjeran ; i čovjek prodavač neke robe koji je zacijenio skupo, podigao cijenu nekom kupcu čovjeku za neku robu poslije popodneva ikindije , pa se zakleo sa Allahom da je zaista već on dao za nju toliko i toliko a u stvari nije dao toliko i toliko , pa je uzeo nju tu robu kupac po toj visokoj cijeni, za tu cijenu koju mu je zacijenio taj prodavač ."

GLAVA:

Zaklinje se ili: Zaklesti će se onaj što se tvrdi na njega tj. optuženi ondje gdje je dužnost na nj zakletva tj. na mjestu gdje mu se sudi , a neće se otklanjati tj. odvoditi iz jednoga mjesta k tj. u neko drugo mjesto osim njega tj. neće se voditi, na primjer, u džamiju-bogomolju - da se tu zakune ako se suđenje ne održava u džamiji .

Sudio je Donio je presudu Mervan za zakletvu na Zejda, sina Sabita Sabitova , na govornici da se zakune , pa je rekao: "Zaklinjem se njemu u mome mjestu tj. na svome mjestu ." Pa je počeo Zejd da se zaklinje, a nije htio da se zaklinje na govornici. Pa je počeo Mervan da se čudi od njega njemu - Zejdu . A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Tvoja dva svjedoka, ili njegova zakletva."

Pa nije posebno odredio za zakletvu neko mjesto ispod tj. osim nekoga drugoga mjesta.

497

Tj. Nije odredio neko naročito mjesto gdje se treba zakleti, zaklesti.

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Abdul-Vahid od Aameša, od Ebu Vaila, od Ibnu Mes'uda, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Ko se zakune na neku zakletvu zbog toga da sebi odsiječe prisvoji sa njom tj. pomoću nje kakvu imovinu, sresti će Allaha, a On Allah je na njega srdit gnjevan ."

GLAVA:

Kada je međusobno požurio jedan narod u zakletvi u zakletvu, tj. kada se ljudi natječu ko će se prije zaklesti, zakleti .

PRIČAO NAM JE Ishak, sin Nasra, pričao nam je Abdurezak, izvijestio nas je Mamer od Hemama, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, izložio odredio na neke ljude na neki narod zakletvu, pa su požurili tj. pa su se natjecali , pa je zapovjedio da se baci ždrijeb među njih u zakletvi za zakletvu koji od njih će da se zakune da dadne, da da zakletvu prvi .

GLAVA

govora Allaha, uzvišen je: "Zaista koji sebi kupuju za ugovor Allaha i svoje zakletve malu cijenu, ti su takvi da nema nikakva udjela za njih u zadnjem životu, tj. na sudnjem danu, na budućem svijetu , i neće govoriti sa

498

njima Allah, i neće gledati k njima, i neće očistiti njih, i za njih je pripremljena bolna kazna."

PRIČAO JE MENI Ishak, izvijestio nas je Jezid, sin Haruna, izvijestio nas je Avvam, pričao mi je Ibrahim Ebu Ismail Seksekija, čuo je Abdullaha, sina Ebu Evfa-a, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da govori:

Dizao je tj. Uzdizao je, nastojao je da nađe prođu jedan čovjek svojoj robi, pa se zaklinjao sa Allahom da je zaista već dao za nju onoliko što u stvari nije dao za nju toliku cijenu , pa je sišao ajet :

"Zaista koji sebi kupuju za ugovor Allaha i svoje zakletve malu cijenu.....".

I rekao je Ibnu Ebu Evfa: Nadžiš je jedač kamate, varalica.

Tj. Nadžiš je kao onaj koji jede, uzima kamatu, i kao varalica. Već je objašnjavano šta je "nadžiš" i "tenadžuš" kada je bilo riječi o kupoprodaji. Uglavnom to je čovjek koji pravi razne smicalice u trgovini.

PRIČAO NAM JE Bišr, sin Halida, pričao nam je Muhamed, sin Džafera, od Šubeta, od Sulejmana, od Ebu Vaila, od Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Ko se zakune na jednu zakletvu lažući zbog toga da sebi odsiječe prisvoji imovinu nekoga čovjeka, - ili je rekao: svoga brata - sresti će Allaha, a On je na njega srdit." I spustio je Allah potvrđivanje tj. kao potvrdu toga u Kur'anu:

499

"Zaista koji sebi kupuju za ugovor Allaha i svoje zakletve malu cijenu....", ajet koji se nalazi u suri Ali Imran .

Pa je sreo mene Eš'as, pa je rekao: "Šta je pričao vama Abdullah danas?" Rekao sam: "Tako i tako to i to ." Rekao je: "O meni se spustio."

Dakle: U vezi mene se taj ajet spustio. GLAVA:

Kako će se tražiti zaklinjanje?

Rekao je Allah , uzvišen je: "Zaklinju se sa Allahom vama....". I Njegov govor, moćan je i veličajan je: ".... zatim su došli tebi, kunu se tj. zaklinjući se sa Allahom nismo htjeli ništa drugo osim dobročinstva i napućivanja."

Rekne se: "Billahi", i "tellahi" i "vellahi" - tako mi Allaha. Sva tri ta izraza znače: Tako mi Boga.

A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "I čovjek koji se zakleo zaklinjao sa Allahom lažući poslije popodneva poslije popodnevne molitve - ikindije . A neće se musliman zaklinjati sa nečim drugim osim Allaha tj. neće se zaklinjati sa nekom drugom zakletvom osim sa: Tako mi Allaha. ."

PRIČAO NAM JE Ismail, sin Abdullaha, rekao je: pričao je meni Malik od svoga strica amidže Ebu Suhejla, od njegovog oca Malika, sina Ebu Amirova da

500

je on čuo Talhu, sina Ubejdulaha, bio zadovoljan Allah od njega, da govori:

Došao je jedan čovjek k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa kadli on pita njega o Islamu. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Pet molitava u danu i noći." Pa je rekao: "Da li je na mene osim njih još neka molitva obavezna ?" Rekao je: "Ne, osim da dobrovoljno vršiš još po neku molitvu ." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "I postenje post mjeseca ramadana ramazana ." Rekao je: "Da li je na mene osim njega još neki post obavezan ?" Rekao je: "Ne, osim da dobrovoljno vršiš postiš ." Rekao je: I spomenuo je njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, obaveznu milostinju zekat ." Rekao je: "Da li je na mene osim nje još nešto obavezno ?" Rekao je: "Ne, osim da dobrovoljno vršiš činiš pomoć ." Pa je okrenuo zadnjicu leđa, tj. pa je počeo da odlazi taj čovjek, a on govori tj. govoreći : "Tako mi Allaha neću povećavati na ovo, a neću ni okrnjiti tj. a neću činiti ni manje od onoga što je obavezno ." Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Spasio se, ako je bio istinit u ovoj izjavi, tj. Biće spašen, ako govori istinu, znači: ako bude vršio ono obavezno ."

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Džuvejrijete, rekao je: spomenuo je Nafi' od Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

501

"Ko bude zaklinjač tj. ko se bude zaklinjao , pa neka se zakune zaklinje sa Allahom, ili neka šuti."

GLAVA

onoga ko je podigao tj. donio, dostavio dokaz poslije zakletve.

A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Možda neki od vas je upoznatiji razumniji, oštroumniji da se posluži sa svojim dokazom od nekoga."

A rekao je Tavus, i Ibrahim i Šurejh: Pravedan dokaz preči je od nevaljale tj. lažne zakletve.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Hišama, sina Urveta, od njegova oca, od Zejnebe, od Umu Seleme, bio zadovoljan Allah od nje, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Zaista vi se parničite obraćajući se k meni, a možda neki od vas je upoznatiji da se posluži, parniči sa svojim dokazom od nekoga. Pa ko se nađe u takvoj prilici da sam dosudio njemu nešto što je vezano sa pravom njegova brata neku stvar sa njegovim govorom na osnovu njegovoga govora, vještoga iskaza, izjave , pa odsijecam njemu samo komad od Vatre, pa neka ne uzima nju."

GLAVA

502

onoga ko je zapovjedio da se postupi sa izvršenjem obećanja.

A činio je njega ovo postupanjem prema obećanju Hasen. I spomenuo je Allah dž.š. u Kur'anu Ismaila:

"Zaista on je bio istinitog obećanja.....".

A sudio je tj. donosio je presude Ibnul-Ešvea' sa obećanjem tj. da se ima postupiti prema obećanju , i spomenuo je to od Semureta. A rekao je Misver, sin Mahremeta: čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a spomenuo je Muhamed a.s. jednoga zeta ili šuru, šurjaka svoga, rekao je: "Obećao je meni, pa je ispunio meni." Rekao je Ebu Abdullah: A vidio sam Ishaka, sina Ibrahima da dokazuje ili: da se brani, da brani svoj stav sa hadisom Ibnul-Ešvea.

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Hamze, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od Saliha, od Ibnu Šihaba, od Ubejdulaha, sina Abdullaha, da je Abdullah, sin Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, izvijestio njega, rekao je: izvijestio me Ebu Sufjan da je Iraklije rekao njemu:

"Pitao sam te šta to zapovjeda naređuje vama? Pa si tvrdio da on zapovjeda vama da se prihvatite za molitvu, i istinitost, i čednost, i ispunjenje za ugovor i izvršenje čuvanje i povraćanje povjerene stvari nečega što je ostavljeno kod vas na čuvanje ." Rekao je: "A ovo A to je svojstvo vjerovijesnika.

GLAVA.

503

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Ismail, sin Džafera, od Ebu Suhejla Nafi'a, sina Malika sina Ebu Amira, od njegova oca, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Znak licemjerca dvoličnjaka, hipokrita su tri osebine, osobine : Kada priča, laže; i kada se njemu nešto povjeri, iznevjeri; i kada obeća, protivno učini učini protivno obećanju ."

U tekstu originala na arapskom jeziku upotrebljen je perfekat, ali je preveden sa prezentom, jer kada perfekat dođe iza pogodbenih čestica, među koje se ubraja i "iza-kada", onda takav perfekat ima značenje prezenta. U daljem tekstu će se tako i činiti da bi se izbjegla objašnjenja i objašnjavanja. Ni ova napomena neće se više isticati.

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam od Džurejdža, rekao je: izvijestio me Amr, sin Dinara, od Muhameda, sina Alije, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih, rekao je:

Pošto je umro Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, došao je Ebu Bekru neki imetak imovina od strane Ala-a, sina Hadremije. Pa je rekao Ebu Bekr:

"Ko je bio imao ili: Ko je imao na Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, kakav dug, ili bilo dato njemu od strane njega kakvo obećanje, pa neka dođe nama." Rekao je Džabir: Pa sam rekao: "Obećao je meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da će dati meni ovako, i ovako i ovako."

504

Pa je prostro svoje dvije ruke tri puta. Rekao je Džabir: Pa je brojio odbrojio u moju ruku pet stotina, zatim pet stotina, zatim pet stotina.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdurahima, izvijestio nas je Seid, Sulejmana, pričao nam je Mervan, sin Šudža-a, od Salima Eftasa, od Seida, sina Džubejra, rekao je:

Pitao me jedan Židov od stanovnika Hire: "Koji od dva roka je izvršio Musa rok od deset, ili od osam godina ?" Rekao sam: "Ne znam do da dođem na učenjaka Arapa tj. Ne znam dok ne odem učenjaku Arapa pa da pitam njega." Misli na Ibnu Abasa. Pa je došao, pa sam pitao Ibnu Abasa. Pa je rekao: "Izvršio je mnogobrojniji tj. dulji između njih dva i ljepši od njih dva. Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio kada rekne, učini to i učini ."

GLAVA:

Neće se pitati idolopoklonici o svjedočanstvu za svjedočenje , a ni za nešto drugo osim njega tj. osim svjedočanstva .

A rekao je Šabija: Ne dozvoljava se Nije dozvoljeno svjedočanstvo svjedočenje pripadnika raznih vjera nekih od njih na neke protiv nekih zbog Njegova govora, uzvišen je:

".... pa smo potaknuli bacili među njima među njih neprijateljstvo i mržnju....".

505

A rekao je Ebu Hurejrete od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ne potvrđujte pristalice Biblije, a i ne demantujte ih tj. a ne smatrajte ih ni lašcima , i govorite: "Vjerujemo u Allaha i ono što se spustilo objavilo ....", ajet.

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Junusa, od Ibnu Šihaba, od Ubejdulaha, sina Abdullaha sina Utbeta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

"O skupino muslimana! Kako da pitate pristalice pripadnike Biblije, a vaša knjiga koja se spustila na Njegovoga ili: svoga vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, je takva da su u njoj najnovije vijesti o Allahu o Bogu . Čitate je. Nije se pomiješala tj. nije u nju ništa pomiješano, nije pretrpila nikakvih izmjena . A već je ispričao vama Allah da su pripadnici Biblije zamijenili ono što je propisao Allah, i izmijenili su svojim rukama Bibliju tj. Toru i Evanđelje - Tevrat i Indžil , pa su rekli: "Ona je od onoga što je kod Allaha a postupili su tako zbog toga da sebi kupe za nju malu cijenu." Pa zar neće spriječiti vas ono što je došlo vama od znanja od zapitkivanja njih. A ne, tako mi Allaha, nismo vidjeli nijednoga čovjeka od njih nikad da pita vas o knjizi koja se spustila na vas vama ."

GLAVA

ždrijeba u teškim nejasnim slučajevima pitanjima , i GLAVA Njegova govora: ".... kad bacaju njihova svoja

506

pera ždrijeb koji njih će izdržavati Merjemu Mariju, tj. ko će od njoj voditi brigu ....".

A rekao je Ibnu Abas: Bacili su sebi kocku ždrijeb , pa su tekla pera sa tečenjem na način kako teče voda, jer su pera bacili u vodu tekuću , a izdiglo se pero Zekerija-a iznad tečenja nadvisilo je tečenje . Pa je izdržavao nju Zekerija.

I GLAVA Njegovoga govora: "Pa je bacio strijelice...." - bacio je kocku a to oboje znači: bacio je ždrijeb - "pa je bio od onih na koje se dalo zalijepiti." - od onih što je njihova strijelica izašla tj. od onih koje je ždrijeb odredio .

Radi se o Junusu a.s. - Jonu proroku. Riječi u navodnicima su tekst Kur'ana, a one što nisu ni u navodnicima ni u zagradama su riječi Ibnu Abbasa, koje su kao njegov tumač riječima Kur'ana.

A rekao je Ebu Hurejrete: Izložio je tj. Naredio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, na neke ljude zakletvu, pa su požurili, pa je zapovjedio da se baci ždrijeb među njih u zakletvi koji od njih će se zaklinjati prvi .

PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa sina Gijasa, pričao nam je moj otac tj. Hafs , pričao nam je Aameš, rekao je: pričao mi je Šabija da je on čuo Numana, sina Bešira, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da govori: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Primjer licemjerca u vezi sa granicama Allaha i padača u njih tj. i onoga koji prelazi te granice, koji ih

507

otvoreno krši je kao primjer ljudi koji su bacili ždrijeb za jednu lađu. Pa su poslali tj. dobili su u njoj mjesto neki od njih u najdonjem dijelu nje, a postali su neki od njih a dobili su neki u najgornjem dijelu nje lađe . Pa su bili prisiljeni oni koji su u najdonjem dijelu nje da prolaze sa vodom na one, tj. pokraj onih koji su u najgornjem dijelu nje te lađe . Pa su se uznemiravali s njim tj. zbog toga . Pa je uzeo jedan od onih koji su prolazili po vodu, uzeo je jednu sjekiru, pa je počeo da kljuca probija, prokopava najdonji dio lađe. Pa su došli njemu pa su rekli: "Šta je tebi?" Rekao je: "Uznemirivali ste se sa mnom zbog mene , a nema bijega meni od vode tj. a ne mogu izbjeći upotrebu vode - a treba mi voda ." Pa ako uzmu njega na tj. za njegove dvije ruke, spasiće njega i spasiće svoje osobe sebe . A ako ostave njega tj. ako dopuste njemu da probije lađu da bi došao do vode , uništiće njega i uništiće svoje osobe sebe ."

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: pričao mi je Haridžete, sin Zejda, Ensarija da je Umul-Ala', jedna žena od njihovih žena, koja se već prisegla bila dala prisegu Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, izvijestila njega Haridžeta je izvijestila ta žena da je Usman, sina Maz'una, imao sreću da je odletjela njemu njegova strijela u stanovanju tj. da je izašao njegov ždrijeb u stanovanju kada su bacili kocku ždrijeb Pomagači za stanovanje Iseljenika emigranata iz Meke . Rekla je Umul-Ala':

Pa je stanovao kod nas Usman, sin Maz'una. Pa se razbolio, pa smo liječili njega. Te kada je preminuo, i učinili tj. i stavili smo ga u njegove mrtvačke odjeće,

508

unišao je na nas tj. nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam rekla:

"Milost Allaha Allahova na tebe, Ebussaibe! Nadimak Usmanov. Pa moje svjedočanstvo je na tebe tj. za tebe da je zaista već počastio tebe Allah." Pa je rekao meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"A šta upoznaje tebe šta je tebi dalo da znaš da je Allah počastio njega?" Pa sam rekla: "Ne znam, sa mojim ocem si ti i mojom majkom ravan, ili: otkupljen , o poslaniče Allaha!" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Što se tiče Usmana, pa već je došla njemu tako mi Allaha uvjerena stvar tj. smrt . I zaista ja zaista se svakako nadam da će Allah dati njemu dobro. Tako mi Allaha ne znam pouzdano , a ja sam poslanik Allaha, šta će se učiniti s njim." Rekla je: "Pa tako mi Allaha neću očistiti čistiti, tj. pouzdano tvrditi za nekoga da je dobar ni za jednoga čovjeka poslije njega nikada." I rastužilo zabrinulo je mene to što je rekao Muhamed a.s. . Rekla je: Pa sam zaspala, pa se pokazalo meni u snu, tj. pa mi se usnilo, sanjalo, pa sam sanjala za Usmana jedno vrelo koje teče. Pa sam došla k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam izvijestila njega. Pa je rekao: "To je njegovo djelo posao, dobri rad .

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Junus od Zuhrije, rekao je: izvijestio nas je Urvete od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je htio na kakvo putovanje, bacao bi,

509

bacao je kocku ždrijeb među svoje žene. Pa koja od njih je imala sreću da je izašao njezin dio strijela, tj. ždrijeb , izašao bi s njom tj. on bi poveo nju sa njim da putuje . I razdjeljivaše određivaše, raspoređivaše za svaku ženu od njih njoj njezin dan i njezinu noć kada će biti kod koje , osim jedne jedine, a radi se o tome da je Sevda, kći Zem'ata, poklonila svoj dan i svoju noć Aiši, ženi Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, traži tj. tražeći ona s time zadovoljstvo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio.

PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Malik od Sumejja, slobodnjaka Ebu Bekra Ebu Bekrova , od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Da znaju ljudi šta je u dozivanju i prvom redu tj. kolika je nagrada učiti ezan - izgovarati poziv na molitvu i stati u prvi red prilikom zajedničkog obavljanja molitve, tražili bi nagodbu , zatim kad ne bi našli drugo rješenje osim da sebi bacaju strijelice tj. ždrijeb na njega tj. zbog toga da se odredi ko će biti taj ko će učiti ezan i stati u prvi red , zaista bi bacali strijelice ždrijeb . A da znaju šta je u žurenju ranom dolaženju na molitvu , utrkivali natjecali bi se k njemu. A da znaju šta je u tmini i jutru tj. kolika je vrijednost i nagrada doći zajednički obaviti noćnu i jutarnju molitvu - jaciju i sabah , zaista bi došli njima dvjema ovim molitvama , i da bi puzanjem morali doći, tj. pa makar i puzanjem morali ići, dakle: došli bi pa makar i pužući ."

510

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA

KNJIGA IZMIRENJA

(NAGODBE, nagodbe kojom se izglade sporovi, riješe se sporovi na zadovoljavajući način za stranke koje su se parničile, bile u sporu)

Šta je došlo o izmirenju (tj. u vezi pravljenja nagodbe) među ljudima, i (o) govoru Allaha, uzvišen je: "Nema dobra u mnogom od njihovoga sašaptavanja, osim (sašaptavanja onoga) ko je zapovjedio (tj. ko zapovjeda, ko zagovara) za milostinju, ili dobro djelo ili izmirenje (nagodbu) među ljudima, a ko čini to (zbog) traženja sebi zadovoljstva Allaha (tj. da stekne Allahovo zadovoljstvo), pa dati ćemo njemu veliku nagradu.". I (što je došlo o) izlaženju vođe k mjestima (na lice mjesta) zbog (toga da) izmiri (napravi izmirenje, nagodbu) među ljudima sa svojim drugovima.

PRIČAO NAM JE Seid, sin Ebu Merjema, pričao nam je Ebu Gasan, rekao je: pričao mi je Ebu Hazim od Sehla, sina Sa'da, bio zadovoljan Allah od njega, da su (neki) ljudi iz Amribnuavfovića (zapali u takve odnose da) je bila među njima (neka) stvar (tj. neki spor). Pa je izašao k njima Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u ljudima od svojih drugova (tj. u društvu nekih ljudi između svojih drugova da) izmiri (tj. da izgladi taj spor) među njima. Pa je prispjela molitva (tj. nastupilo je vrijeme za molitvu), a nije (još bio) došao Vjerovijesnik,

511

pomilovao ga Allah i spasio. (Tj. nije se još vratio od tih ljudi koje je otišao miriti.) Pa je došao Bilal, pa je izvršio (izgovorio) poziv Bilal za molitvu, a nije došao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je došao (Bilal) k Ebu Bekru pa je rekao:

"Zaista Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zadržao se, a već je prispjela molitva, pa da li bi ti da predvodiš ljude (u molitvi, da im budeš vođa, rukovodilac u molitvi)?" Pa je rekao: "Da, ako hoćeš." Pa je uspostavio molitvu (tj. Pa je izvršio poziv za stupanje u molitvu - proučio je ikamet), pa je stupio naprijed Ebu Bekr. Zatim je došao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ide u redovima (tj. idući između redova) dok je stao u prvi red. Pa su uzeli (tj. počeli da daju upozorenje) ljudi sa pljeskom (tj. udaranjem ruke o ruku) dok su umnožili (pljeskanje). A bio je Ebu Bekr (takav da) se skoro neće (da) obazre u molitvi (tj. ne obaziraše se, ne okretaše se u molitvi). Pa se obazreo (kada su umnožili pljeskanje), pa kadli on sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (u takvom položaju da je Muhamed a.s.) iza njega. Pa je dao znak (pokazao je Muhamed a.s.) k njemu sa svojom rukom, pa je zapovjedio njemu (da) klanja (i dalje kao vođa) kao što je (i počeo). Pa je podigao Ebu Bekr svoju ruku, pa je zahvalio (na toj počasti) Allahu. Zatim se vratio natraške iza sebe (tj. išao je natraške) dok je unišao u red, a stupio je naprijed Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je klanjao sa ljudima. Pa pošto je svršio (završio molitvu), okrenuo se na ljude, pa je rekao:

"O ljudi! Kada je zadesila (pogodila) vas (jedna) stvar, uzeli ste (tj. počeli ste) sa pljeskanjem. Pljeskanje je samo za žene. Ko (se od muških nađe u takvom

512

položaju da) zadesi njega (nekakva) stvar (tj. nešto) u njegovoj molitvi, pa neka rekne: "Slava Allahu!" Pa ili: Jer zaista ono neće čuti njega (ni) jedan (čovjek, pa da će drukčije postupiti) osim (tako da) će se obazrijeti. O Ebu Bekre! Šta je spriječilo tebe, kad sam dao znak (pokazao) k tebi, (da) nisi klanjao sa ljudima?" Pa je rekao: "Ne trebaše sinu Ebu Kuhafeta da klanja između dvije ruke Vjerovijesnika (tj. pred Vjerovijesnikom), pomilovao ga Allah i spasio."

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Mu'temir, rekao je: čuo sam svoga oca (da je pričao) da je Enes, bio zadovoljan Allah od njega, rekao:

Reklo se Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio: "Da si otišao Abdullahu, sinu Ubejja!" Pa je otišao k njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. I uzjašio (uzjahao, pojahao) je (jednoga) magarca. Pa su otišli muslimani (da) idu sa njim. A ona (zemlja kojom su išli bila) je slana zemlja. Pa pošto je došao njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa reče (Abdullah, sin Ubejja, k Vjerovijesniku a.s.):

"K tebi (tj. K sebi) od mene! (To jest: Odstrani se, bježi od mene!) Tako mi Allaha zaista već je uznemirio mene smrad tvoga magarca." Pa je rekao (jedan) čovjek od Pomagača od njih (između njih): "Tako mi Allaha zaista magarac poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ljepši je mirisom (mirišljiviji je) od tebe." Pa se rasrdio zbog Abdullaha (jedan) čovjek od njegova naroda. Pa su se njih dva grdila (psovala). Pa su se rasrdili zbog svakog od njih dvojice njihovi drugovi. Pa je bilo (tj. Pa je nastalo) između njih dvojice udaranje (došlo je do tuče) sa granama (granama od palmi), i

513

obućama i rukama. Pa je doprlo nama da se ona (stavka, ajet, odlomak Kur'ana tom prilikom) spustila:

"A ako se dvije grupe od vjernika pobiju (tj. potuku između sebe), pa izmirite (napravite izmirenje, izgladite odnose) među njima....".

GLAVA:

Nije lažac koji izmiri (zavađene stranke) među ljudima.

PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, pričao nam je Ibrahim, sin Sada, od Saliha, od Ibnu Šihaba da je Humejd, sin Abdurahmana, izvijestio njega da je njegova majka Umu Kulsuma, kći Ukbeta izvijestila njega da je ona čula poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Nije lažov koji izmiruje (zavađene) među ljudima, pa (u tu svrhu) prenosi dobro, ili govori dobro (tj. pa prenese od jedne stranke drugoj one riječi koje su dobre, ili sam rekne da je jedna stranka govorila o drugoj dobre riječi)."

GLAVA

govora vođe svojim drugovima: "Odite s nama (tj. Odvedite nas da) izmirimo (da mirimo: izmirićemo, mirićemo).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdullaha, pričao nam je Abdulaziz, sin Abdullaha, Uvejsija i Ishak, sin Muhameda, Fervija, njih dva su rekla: pričao nam je Muhamed, sin Džafera, od Ebu Hazima, od Sehla, sina

514

Sa'da, bio zadovoljan Allah od njega, da su se stanovnici (mjesta) Kuba-a pobili, čak su se međusobno gađali sa kamenjem. Pa se izvijestio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o tome, pa je rekao:

"Odite (Krenite, Pođite) sa nama, (da) izmirimo (izgladimo odnose) među njima."

GLAVA

govora Allaha, uzvišen je: "..... da se izmire njih dvoje između sebe (njih dvoje) mirom (nagodbom), a mir je dobro (ili: mir - nagodba - je najbolja stvar)....". (Ili: ...., a mir je bolji (od rastave, razvoda braka)....".)

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Sufjan od Hišama, sina Urveta, od njegova oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, (o tumačenju ajeta):

"A ako se žena boji (strahuje) od svoga muža neprijaznosti (zahlađenja odnosa) ili okretanja (od nje)....", rekla je: Ono je (stvar u tome da) čovjek vidi od (tj. u) svoje žene što ne zadivljuje njega - starost, ili (što drugo) osim nje - pa hoće njezinu rastavu (tj. da se razvjenča s njom). Pa (ona) rekne: "Zadrži me, i razdijeli (dodijeli) mi šta hoćeš." Rekla je: Pa nema štete (grijeha od takvoga postupka) kada su se međusobno zadovoljili njih dvoje.

515

GLAVA:

Kada su se izmirili na miru nasilja (tj. Kada su se nagodili nepravilnom, nezakonitom nagodbom), pa (takav) mir je odbijen (tj. takva nagodba ne vrijedi).

PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Ibnu Ebu Zuejb, pričao nam je Zuhrija od Ubejdulaha, sina Abdullaha, od Ebu Hurejreta i Zejda, sina Halida, Džuhenije, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, njih dva su rekla: Došao je (jedan) Beduin pa je rekao:

"O poslaniče Allaha! Sudi među nama sa knjigom Allaha (tj. po propisima Kur'ana, Allahove knjige)." Pa je ustao njegov protivnik (parničar) pa je rekao: "Istinit je (tj. Istinu je rekao). Sudi među nama sa knjigom Allaha!" Pa je rekao (taj) Beduin: "Zaista moj sin je bio najamnik (nadničar) na (tj. kod) ovoga, pa je učinio preljub sa njegovom ženom. Pa su rekli meni: "Na (toga) tvoga sina je kamenovanje." Pa sam otkupio svoga sina od njega za stotinu (glava) od brava (tj. za stotinu ovaca) i (jednu) robinju. Zatim sam pitao učene (tj. ljude od nauke) pa su rekli: "Na tvoga sina je samo udaranje stotine (stotinu udaraca bičem po koži tijela) i interniranje godine (dana, tj. poslati ga godinu dana u tuđinu-gurbet)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista sudiću svakako među vama dvojicom sa knjigom Allaha. Što se tiče robinje i brava, pa vraćanje je na tebe (tj. to se treba vratiti tebi). A na tvoga sina je udaranje stotinu (udaraca) i interniranje (izgnanstvo) godine (godinu dana). A što se tiče tebe, o Unejse, za čovjeka (iz plemena Eslem to je rekao), pa podrani (odi

516

ujutro) na ženu (tj. k ženi) ovoga, pa kamenuj nju." Pa je podranio na nju Unejs, pa je kamenovao nju.

PRIČAO NAM JE Jakub, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od svoga oca, od Kasima, sina Muhameda, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko stvara nanovo u ovoj našoj stvari što nije u njoj, pa ono je odbijanje (tj. novotarija se ima odbiti)." Predao (tj. Pričao) je njega (ovaj hadis) Abdullah, sin Džafera, Mahremija i Abdulvahid, sin Ebu Avna, od Sa'da, sina Ibrahima.

GLAVA:

Kako će se napisati (ugovor o miru, izmirenju, nagodbi)?

(Napisaće se na ovaj način:) Ovo je (ugovor) što se izmirio omsica (taj-i-taj), sin omsice (sin tog-i-tog), i omsica (taj-i-taj), sin omsice (sin tog-i-tog). A neće ga (omsicu) pripisivati k njegovom plemenu, ili njegovom porijeklu.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Ebu Ishaka, rekao je: čuo sam Bera-a, sina Aziba, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Pošto se izmirio (ili: Pošto je sklopio ugovor o miru) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (sa) stanovnicima Hudejbije, napisao je Alija, sin Ebu Taliba,

517

zadovoljstvo Allaha na njega!, među njima knjigu (tj. pismeni ugovor). Pa je napisao (u tom ugovoru) Muhamed, poslanik Allaha. Pa su rekli idolopoklonici: "Ne piši: Muhamed poslanik Allaha! Da si bio poslanik (tj. Da te mi priznajemo za poslanika), ne bi se borili protiv tebe." Pa je rekao (Muhamed a.s.) Aliji: "Izbriši ga (tj. Izbriši taj izraz)!" Rekao je Alija: "Nisam ja (onaj) koji (je takav da) izbrišem njega (tj. ja neću izbrisati njega)." Pa je izbrisao njega poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. I izmirio se (tj. sklopio je ugovor o miru s) njima na (tome se složivši) da uniđe (uđe) on i njegovi drugovi tri dana. A neće ulaziti (u) nju (u Meku oni drukčije) osim sa torbicom (tog) oružja. Pa su pitali njega: "Šta je torbica (tog) oružja?" Pa je rekao: "Korice (sablje, mača) sa (onim) što je u njima (u koricama)."

PRIČAO NAM JE Ubejdulah, sin Musa-a, od Israila, od Ebu Ishaka, od Bera-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Hodočastio je (tj. Pošao je da hodočasti malo hodočašće - umru) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u (mjesecu) zul-ka'detu, pa nisu htjeli stanovnici Meke da puste njega (da on) uniđe (uđe u) Meku dok se je dosudio sa njima (tj. dok najzad nije sklopio ugovor o miru sa njima, pristajući) na (to) da boravi u njoj (u Meki svega) tri dana. Pa pošto su napisali knjigu (tj. pismeni ugovor), napisali su (bili): "Ovo je (ono) što je dosudio na njega Muhamed, poslanik Allaha." Pa su rekli: "Ne priznamo za nju (tj. ne priznamo tu riječ, ne priznajemo tu riječ). Pa da znamo da si ti poslanik Allaha, ne bi sprječavali tebe, ali (tj. nego) ti si Muhamed, sin Abdullaha." Rekao je: "Ja sam poslanik Allaha, a ja (sam i) Muhamed, sin Abdullaha." Zatim je rekao Aliji:

518

"Izbriši "poslanik Allaha"." Rekao je: "Ne, tako mi Allaha neću izbrisati tebe nikada." Pa je uzeo poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (tu) knjigu, pa je napisao: Ovo je (ono) što je dosudio (tj. na što je pristao, složio se) Muhamed, sin Abdullaha: Neće unići (ući) u Meku (nikakvo) oružje osim u koricama; i da neće izaći od njezinih stanovnika (ni) sa jednim (čovjekom) ako je htio da slijedi njega; (tj. da neće nikoga primiti sebi iz Meke više u redove makar neko da bi i htio da mu priđe); i da neće spriječiti (ni) jednoga od svojih drugova (koji) bi htio da ostane u njoj (u Meki). Pa pošto je unišao (ušao) u nju, i prošao rok (od tri dana), došli su Aliji pa su rekli: "Reci tvome (svome) drugu: "Izađi (Idi) od nas, pa već je prošao rok." Pa je izašao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je slijedila njih kći Hamze (vičući): "O moj striče, o moj striče!" Pa se dohvatio nje Alija, pa je uzeo za njezinu ruku i rekao je Fatimi: "Uzmi sebi kćer svoga strica (amidže)." Ponijela je nju (Pa je ponijela nju). Pa su se prepirali o nju (o njoj, za nju po dolasku u Medinu) Alija, i Zejd i Džafer. Pa je rekao Alija: "Ja sam najpreči za nju (tj. ja sam joj najpreči), i ona je kći moga strica (moga amidže)." A rekao je Džafer: "Kći moga strica, a njezina tetka je poda mnom (tj. sa mnom u braku)." A rekao je Zejd: "Kći moga brata (pobratima)." Pa je sudio za nju Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da se dodijeli ona) za svoju tetku (tj. svojoj tetki). I rekao je: "Tetka je (ravna) sa stepenom majke." (To jest: Tetka - materina rođena sestra - je na stepenu majke.) I rekao je Aliji: "Ti si od mene, a ja sam od tebe." A rekao je Džaferu: "Sličiš (Ličiš) mome tijelu (obliku, liku) i mojoj ćudi (naravi)." A rekao je Zejdu: "Ti si naš brat i naš slobodnjak (tj. naš pobratim i naš oslobođeni rob koji je pod našom zaštitom)."

519

GLAVA

mira (izmirenja, nagodbe) sa idolopoklonicima.

O njemu (tj. o ovome) je od Ebu Sufjana (prošao hadis, a misli se na hadis o razgovoru Ebu Sufjana sa Iraklijem koji je prošao na početku prvoga toma Buharije). A rekao je Avf, sin Malika, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Zatim će biti mir između vas i između Asferovića (Vizantinaca)." I o njemu (tj. o miru sa idolopoklonicima) je Sehl, sin Hunejfa (pričao hadis u kojem se kaže): ..... Zaista već sam vidio nas (na) na dan Ebu Džendela...... I Esma (je pričala hadis o ovome). I Misver je (o ovome pričao) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A rekao je Musa, sin Mes'uda: pričao nam je Sufjan, sin Seida, od Ebu Ishaka, od Bera-a, sina Aziba, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Sklopio je mir Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (sa) idolopoklonicima (na) dan Hudejbije (pristajući) na tri stvari: na (to) da ko dođe njemu od idolopoklonika, vratiće ga k njima, a ko dođe njima od muslimana, neće ga oni vraćati; i na (to) da će unići u nju (u Meku) od iduće (tj. u idućoj godini), i (da) će boraviti (ostati) u njoj tri dana, i (da) neće unići u nju (drukčije) osim sa torbicom oružja: sablje, luka i slično njemu. Pa je došao Ebu Džendel skače (skakuće) u svojim okovima (na nogama), pa je vratio njega k njima. Rekao je (Buharija): Nije spomenuo Muemmel od Sufjana (slučaj) Ebu Džendela. I rekao je (Muemmel u pričanju toga hadisa umjesto "illa bi džulbanissilahi" rekao je): illa bi džulubbissilahi - osim sa torbom oružja.

520

(Razlika je samo u jednoj riječi u toj rečenici, a to je riječ "džulubbun" umjesto riječi "džulbanun". Obje riječi su jednoga značenja: torba, torbica, tašna od kože u kojoj se nosi sablja, mač sa svojim koricama zajedno.)

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Rafi'a, pričao nam je Surejdž, sin Nu'mana, rekao je: pričao nam je Fulejh od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, izašao hodočasteći (tj. kao hodočasnik da bi izvršio umru - malo hodočašće). Pa su se ispriječili (napravili prepreku) nevjernici (plemena) Kurejša između njega i između Kuće (tj. Kabe). Pa je zaklao svoju žrtvenu životinju i obrijao je svoju glavu u Hudejbiji. I dosudio se s njima (tj. sa njima je sklopio mir, nagodbu, pristajući) na (to) da hodočasti (on malo hodočašće u) idućoj godini, i (da) neće nositi (nikakva) oružja na njih osim sabalja (sablji, mačeva), i (da) neće boraviti (tj. i da neće ostati) u njoj (u Meki dulje, više vremena) osim što vole oni (tj. osim onoliko koliko oni budu željeli da dopuste njemu da se zadrži). Pa je hodočastio od iduće godine (u idućoj godini), pa je unišao (ušao) u nju kao što se bio izmirio (sklopio ugovor s) njima. Pa pošto je boravio (ostao) u njoj tri (dana), zapovjedili su mu da izađe, pa je izašao.

PRIČAO JE NAMA Museded, pričao nam je Bišr, pričao nam je Jahja od Bušejra, sina Jesara, od Sehla, sina Ebu Hasmeta, rekao je:

Otišao je Abdullah, sin Sehla, i Muhajjisate, sin Mes'uda sina Zejda, (otišla su njih dva) k Hajberu, a on je tada mir (tj. a Hajber je tada bio u mirovnom stanju sa muslimanima, jer se sklopio mir s njima).

521

GLAVA

mira u krvarini (plati za krv, otkupu za ubijenoga).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdullaha, Ensarija, rekao je: pričao mi je Humejd da je Enes pričao njima da je Rubejji'a, a ona je kći Nadra, razbila sjekutić (prednji zub jedne) djevojke. Pa su tražili (rođaci Rubejie od rođaka te djevojke da uzmu) otkup (platu, naknadu za zub te djevojke) i tražili su oprost, pa nisu htjeli (ni da oproste niti da prime otkup, nego su tražili zub za zub, da se razbije zub Rubejie zato što je ona razbila zub te djevojke). Pa su došli Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je zapovjedio njima za odmazdu. Pa je rekao Enes, sin Nadra:

"Zar će se razbiti sjekutić Rubejji'e, o poslaniče Allaha? Ne, tako mi (Onoga) koji je poslao tebe sa istinom neće se razbiti njezin sjekutić." Pa je rekao: "O Enese: Knjiga Allaha je odmazda (tj. Božija knjiga je propisala da se u ovakvim slučajevima ima izvršiti odmazda)." Pa su se zadovoljili ljudi (tj. rođaci one djevojke što joj je razbila zub Rubejji'a) i oprostili su (Rubejji'i). Pa je rekao (tom prilikom) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista od robova Allaha je (neko) ko (je takav) da se zakune na Allaha, zaista bi učinio dobrim njega."

(To jest: Ima takvih Božijih robova koje Allah dž.š. tako voli da bi im ukazao, učinio dobro da Ga zakunu za neko dobro.)

522

Povećao (tj. Dodao) je Fezarija od Humejda, od Enesa: Pa su se zadovoljili ljudi (rođaci djevojke) i primili su otkup (za zub).

GLAVA

govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, za Hasena, sina Alije, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: "Moj ovaj sin (tj. unuk) je gospodin, i možda Allah da izmiri s njim (tj. posredstvom njega) između velike dvije grupe." I (GLAVA) Njegova govora, veličajno je Njegovo spominjanje: "..... pa izmirite između njih dviju....".

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Sufjan od Ebu Musa-a, rekao je: čuo sam Hasena (Basriju da) govori:

Izašao je u susret tako mi Allaha Hasen, sin Alije, (prema) Muaviji sa četama kao planine. Pa je rekao Amr, sin Asa: "Zaista ja zaista vidim (nekakve) čete, nećeš okrenuti leđa (tj. nećeš otići) do (da) ubiješ (pobiješ) njihove vrsnike (tj. vršnjake u junaštvu)." Pa je rekao njemu Muavijete - a bio je tako mi Allaha bolji (od ta) dva čovjeka (misli se na Amra, sina Asa i na Muaviju, tj. Allaha mi Muavija je bio bolji od Amra): "O Amre! Ako ubiju ovi ove, a ovi ove, ko će meni (da se brine) za poslove ljudi, ko će meni za njihove žene, ko će meni za njihovu njivu (ili: njihovu nekretninu da se brine, da je obrađuje i sl.)?" Pa je poslao ka njemu (Muavija k Hasanu) dva čovjeka od Kurejša od Abdušemsovića: Abdurahmana, sina Semureta, i Abdullaha, sina Amira sina Kurejza. Pa je rekao: "Idite vas dva k ovome čovjeku, pa izložite na njega, i recite mu, i tražite vas dva

523

k njemu (da udovoljite, tj. prihvatite njegove želje i traženja)." Pa su njih dva došla njemu, pa su unišla njih dva na njega (pa su ušla njih dva kod njega), pa su razgovarala (se s njim) njih dva, i rekli su njih dva njemu, i tražila su njih dva k njemu (njegove želje da udovolje). Pa je rekao njima dvojici Hasen, sin Alije:

"Zaista mi Abdulmutalibovići već smo pogodili od ovoga imetka, i zaista ova sljedba (ovaj narod) se već razjedinio (pokvario) u svojim krvima (tj. u ovom narodu su se desila mnoga ubojstva koja su dovela do stanja koje se može bar donekle srediti pomoću imetka, tj. materijalnoga obezbjeđenja koje treba da ide na teret državne blagajne)." Njih dva su rekla: "Pa zaista on (Muavija) nudi na tebe (tj. tebi) toliko i toliko, i traži k tebi (da se udovolje želje, tj. da bude onako kako želiš), i moli te." Rekao je (Hasen r.a.): "Pa ko će meni za ovo (jamčiti)?" Rekla su njih dva: "Mi smo tebi za njega (za ovo jamci)." Pa nije pitao njih dvojicu (ni za jednu) stvar (pa da je drukčije bilo) osim (tako da) su njih dva rekla: "Mi smo tebi za njega (za to jamci)." Pa se je izmirio (tj. sklopio je ugovor o miru Hasen) s njim (s Muavijom).

Pa je rekao Hasen (Basrija): A zaista već sam čuo Ebu Bekreta (da) govori: vidio sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na govornici, a Hasen, sin Alije je do njegove strane (tj. uz njega), a on (Muhamed a.s.) se okreće na ljude jedanput, a na njega (na Hasena) drugi puta, i govori:

"Zaista ovaj moj sin (unuk) je gospodin, i možda Allah da izmiri sa njim između velike dvije grupe od muslimana." Rekao je: Rekao je meni Alija, sin

524

Abdullaha: Ustaljeno je nama samo čuvenje Hasena od Ebu Bekreta za ovaj hadis.

GLAVA:

Da li će dati znak vođa za mir?

PRIČAO NAM JE Ismail, sin Ebu Uvejsa, rekao je: pričao mi je moj brat od Sulejmana, od Jahja-a, sina Seida, od Eburridžala Muhameda, sina Abdurahmana, da je njegova majka Amreta, kći Abdurahmana, rekla: čula sam Aišu, bio zadovoljan Allah od nje, (da) govori:

Čuo je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, glas (nekih) prepirača (parničara) u vratima (tj. na vratima), visokih su (bili) svojih glasova (tj. ti parničari su vikali visokim glasovima, vikali su vrlo glasno). I kadli jedan (od) njih dvojice traži da se spusti (smanji, oprosti neki dio duga njemu - to traži od) drugoga (parničara) i traži blagost (od) njega u (jednoj) stvari, a on govori: "Tako mi Allaha neću učiniti!" Pa je izašao na njih dvojicu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"Gdje je zaklinjač na Allaha (tj. Gdje je onaj koji se kune, zaklinje sa Allahom pretjerano da) neće učiniti dobra (dobro djelo kao što je opraštanje dužniku duga)?" Pa je rekao: "Ja sam, o poslaniče Allaha! I njemu je koje (od) toga voli (tj. i ja mu dajem šta on voli)."

(To jest: "Na tvoju intervenciju, na tvoj znak, o poslaniče Allaha, ja mu se zadovaljam, zadovoljavam jedno od dvoje: ili da mu oprostim nešto od duga, ili da mu budem

525

blag, da mu olakšam plaćanje na neki način, pa koje želi, neka odabere.".)

PRIČAO JE NAMA Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Džafera, sina Rebiata, od Aaredža, rekao je: pričao mi je Abdullah, sin Kaba sina Malika, od Kaba, sina Malika, da je ono bio za njega na Abdullahu, sinu Ebu Hadreda, Eslemiji (neki) imetak (tj. da mu je Abdullah, sin Ebu Hadreda bio dužan neku imovinu), pa je sreo njega, pa je držao njega (tj. pa ga je uhvatio kada su se sreli), čak su se podigli glasovi njih dvojice. Pa je prošao pokraj njih dvojice Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"O Ka'be!" Pa je dao znak sa svojom rukom kao da on govori (kao da kaže njemu): "Polovinu (duga mu oprosti)!" Pa je uzeo polovinu (onoga) što je za njega (tj. što je on imao) na njemu, a ostavio je polovinu.

GLAVA

vrijednosti izmirenja (uspostavljanja mira, nagodbe) između ljudi i pravde među njima.

PRIČAO NAM JE Ishak, sin Mansura, izvijestio nas je Abdurezak, izvijestio nas je Mamer od Hemmama, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Svaki zglob (zglavak) od ljudi je (takav da je) na njega milostinja (poželjno da se dadne, da u) svakom danu (što) se rodi u njemu Sunce. Pravedno postupi (tj. Napravi pravednu nagodbu) među ljudima (i to) je (jedna) milostinja."

526

GLAVA:

Kada je dao znak vođa za mir (za nagodbu), pa nije htio (jedan parničar da prihvati nagodbu), sudiće (vođa) na njega (njemu) sa jasnom osudom (presudom, tj. sa jasnim rješenjem).

PRIČAO NAM JE Ebuljeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Urvete, sin Zubejra, da je Zubejr bio (običaja da) priča (tj. da Zubejr pričaše) da se on parničio (sa jednim) čovjekom od Pomagača, (koji) je već prisustvovao Bedru, (i sa parničenjem su došli) k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (a parničenje je bilo) o vodotocima od Hare (tj. o strmenitim potočićima koji teku od Harre-Kamenjara). A napajaše njih dva s njom (tom vodom), oba njih. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Zubejru:

"Napoj (tj. Natopi), o Zubejre, zatim pošalji (tj. pusti vodu) k svome susjedu." Pa se rasrdio (taj) Pomagač, pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Zar (tako sudiš što je slučaj takav) da je bio (tj. što je on) sin tvoje tetke?" Pa se je obojilo (tj. poblijedilo je) lice poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Zatim je rekao: "Napoj, zatim zadrži (vodu tako) da dopre zidu (do zida voda)." Pa je u cijelosti uzeo poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, tada svoje pravo (da dosudi) za Zubejra (puno korištenje, korišćenje vode prilikom natapanja). A bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, prije toga pokazao na Zubejra sa mišljenjem, prostranim za njega i za Pomagača (ili: mišljenjem - kojim se daje - prostranost za njega i za Pomagača).

527

(To jest: Bio je donio presudu kojom je dao znak Zubejru za jednu misao, jedno mišljenje koje sadrži u sebi prostrane mogućnosti i za Zubejra i za toga Pomagača.)

Pa pošto je rasrdio Pomagač poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u cijelosti je uzeo (obuhvatio) za Zubejra njegovo pravo u izričitoj presudi. Rekao je Urvete: Rekao je Zubejr: "Tako mi Allaha ne mislim ovaj ajet (odlomak Kur'ana da) je sišao (i o čemu drugom) osim o tome:

"Pa ne, i tako Mi tvoga Gospoda neće vjerovati do (da) uzmu sudijom tebe u (onome) što se je razgranalo (tj. zamrsilo, što je sporno) među njima....". Ajet (taj pročitaj).

GLAVA

mira (nagodbe) među vjerovnicima (tj. među onima koji su dali na dugovanje i onima koji su uzeli dugovanje) i (među) vlasnicima nasljedstva i obračunavanja nasumce (otprilike) u tome.

A rekao je Ibnu Abas: Nema štete (grijeha) da se međusobno podijele dva sudionika (dioničara, kompanjona), pa (da) uzme ovaj dugovanje (koje im neko duguje da to dugovanje sebi samome naplati), a ovaj (drugi da sebi uzme) stvar (predmet, gotovu imovinu). Pa ako propadne jednome (od) njih dvojice, neće se vraćati na svoga druga (da s njim dijeli ono njegovo).

PRIČAO MI JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Abdulvehhab, pričao nam je Ubejdulah od Vehba, sina

528

Kejsana, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Preminuo je moj otac, a na njemu je (ostao jedan) dug. Pa sam izložio na njegove vjerovnike (tj. ponudio sam im) da uzmu datule za (ono) što je na njemu, pa nisu htjeli, i nisu vidjeli da je u njemu vjernost (potpuna vrijednost, tj. nisu smatrali da palme mogu platiti puno dugovanje). Pa sam došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam spomenuo to njemu. Pa je rekao:

"Kada potrgaš (obereš) njega (plod palmi - datule) i staviš njega u sušnicu (mjesto za sušenje), obavijestićeš poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je došao i sa njim je Ebu Bekr i Umer. Pa je sjeo na njega i molio je za blagoslov. Zatim je rekao: "Zovni svoje vjerovnike, pa u cijelosti podaj njima." Pa nisam ostavio (ni) jednoga (koji je takav da) je za njega na mome ocu dugovanje (tj. koji ima svoj dug na teretu moga oca, da je drukčije prošao) osim (tako da) sam platio njemu. I preteklo je trinaest veskova: sedam dobre, a šest slabe (raznobojne, tj. mješalina, slabe), ili: šest dobre, a sedam slabe.

("Vesk" je mjera od otprilike dvjesta kilograma težine.)

Pa sam došao sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u) vrijeme sunčanog zalaza (zalaska), pa sam to spomenuo njemu, pa se je nasmijao, pa je rekao:

"Idi Ebu Bekru i Umeru, pa izvijesti njih dvojicu (o tome)." Pa su njih dva rekla: "Zaista već smo znali kad je napravio (učinio) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah

529

i spasio, (ono) što je napravio, da će biti to." A rekao je Hišam od Vehba, od Džabira: "Molitvi popodneva (tj. umjesto: .... (u) vrijeme sunčanoga zalaska - rekao je: .... (u) molitvu popodneva (ikindije). I nije spomenuo Ebu Bekra, a ni "nasmijao se je". I rekao je: A ostavio je moj otac na njemu (tj. na sebi) trideset veskova duga. A rekao je Ibnu Ishak od Vehba, od Džabira: Molitvi podneva.

GLAVA

mira (nagodbe) sa dugom i stvari (imetkom, imanjem).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Usman, sin Umera, izvijestio nas je Junus. A rekao je Lejs: pričao mi je Junus od Ibnu Šihaba, izvijestio me Abdullah, sin Kaba, da je Ka'b, sin Malika, izvijestio njega da je on naplaćivao se (od) Ibnu Ebu Hadreda (jedan) dug (što) je bio za njega na njemu (tj. što ga je imao na njemu, pri njemu) u vrijeme poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (naplaćivanje i obračunavanje desilo se) u Bogomolji (tj. džamiji Muhameda a.s.). Pa su se podigli glasovi njih dvojice, čak (da) je čuo njih poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on je u kući. Pa je izašao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, k njima dvojici, čak je otkrio zastor svoje sobe, pa je dozvao Kaba, sina Malika, pa je rekao:

"O Kabe!" Pa je rekao (Kab): "Odazov tebi!, o poslaniče Allaha." Pa je dao znak sa svojom rukom, tj.: "Pusti polovinu." Pa je rekao Kab: "Već sam učinio, o poslaniče Allaha." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ustani, pa plati ga (tj. plati onu drugu polovinu, o Ebu Hadrede)."

530

U IME ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA

KNJIGA UVJETA

(USLOVA, POGODBI, tj. o uvjetima koji su ispravni, zdravi, punovažni, i o onima koji nisu takvi i koji se ne mogu, odnosno koje ne vrijedi postavljati i uslovljavati)

GLAVA

(onoga) što se dozvalja (dozvoljava) od uvjeta u Islamu, i sudovima (tj. sudskim presudama) i (u) davanju prisege (nekome).

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me Urvete, sin Zubejra, da je on čuo Mervana i Misvera, sina Mahremeta, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) njih dva izvještavaju od drugova poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je (svaki od njih dvojice):

Pošto je napisao (ili: potpisao) Suhejl, sin Amra, tada (tj. u Hudejbiji na dan potpisivanja ugovora o miru), bilo je u (onome) što je sebi uslovio Suhejl, sin Amra, na Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (i ovo:) da ono neće doći tebi od nas (ni) jedan (čovjek, iako je bio na tvojoj vjeri), a (da ćeš ti drukčije učiniti) osim (tako da) ćeš vratiti njega k nama i pustićeš između nas i između njega (da se mi bez tvoga miješanja obračunamo).

531

Pa su to mrzili vjernici i rasrdili su se od njega (tj. zbog toga). A nije htio Suhejl (ništa drugo) osim to. Pa se potpisao (tj. pristao je) njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, na to. Pa je vratio tada Ebu Džendela k njegovom ocu Suhejlu, sinu Amra. I nije došao njemu (ni) jedan (čovjek) od ljudi (a da je drukčije učinio) osim (tako da) je vratio njega u tom vremenu iako je bio musliman. A došle su vjernice seleći (emigrirajući iz Meke u Medinu i one). I bila je Ummu Kulsuma, kći Ukbeta sina Ebu Muajtova, od (onih koje) su izašle k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, tada, a ona je mlada (djevojčica koja se tek protegla - dakle bila je tada mlada). Pa je došla njezina porodica (da) pitaju (tj. da traži, tražeći od) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da vrati nju k njima, pa nije vratio nju k njima zbog (toga) što je spustio Allah o njima (tj. u vezi njih - žena) ".... kada dođu vama vjernice seleći (one), pa ispitajte njih; Allah je znaniji o njihovom vjerovanju; ....", do Njegovoga govora ".... a niti su oni (nevjernici) dozvoljeni za njih (za vjernice)....". Rekao je Urvete: Pa izvijestila je mene Aiša da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ispitivaše njih (žene) sa ovoga ajeta (tj. zbog ovoga ajeta):

"O (vi) koji vjerujete kada dođu vama vjernice seleći (one), pa ispitujte njih, ....", do ".... opraštač, milostiv."

Rekao je Urvete: rekla je Aiša: Pa ko je priznao (tj. ko prizna) sa ovim uvjetom od njih, rekao bi njoj poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Već sam se prisegnuo tebi (tj. Već sam primio prisegu tebi)." Govorom (što) govori njoj s njim (s tim govorom bio je primao, primao bi prisege od ženske osobe Muhamed a.s.

532

- kaže Aiša r.a.). Tako mi Allaha (kaže dalje Aiša r.a.) nije dotakla njegova ruka ruku (nijedne) žene (ženske osobe koja mu nije supruga) nikada u davanju prisege (odnosno u primanju prisege od njih). I nije se prisegnuo njima (tj. I nije primao prisege od njih - od žena drukčije) osim sa njegovim (sa svojim) govorom.

(Ovo Aiša r.a. objašnjava zbog toga što se Muhamed a.s. uzimao za ruku, rukovao se, sa muškom osobom kada bi mu muška osoba davala prisegu da iskreno prihvata vjeru Islam i da daje prisegu na vjernost Muhamedu a.s. kao Allahovom poslaniku.)

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Zijada, sina Ilakata, rekao je: čuo sam Džerira, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori:

Prisegnuo sam se poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je sebi uvjetovao (tj. pa je postavio uvjet, uslov) na mene i iskrenost za svakoga muslimana (iskren i srdačan odnos prema svakom muslimanu).

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Ismaila, rekao je: pričao mi je Kajs, sin Ebu Hazima, od Džerira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Prisegnuo sam se poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na uspostavljanje molitve, i davanje obavezne milostinje, i iskrenost (ili: iskreno savjetovanje i odnošenje) za svakoga muslimana.

GLAVA:

533

Kada je prodao palme (koje) su se već oprašile (tj. oplodile, dale se oploditi).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Nafi'a, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Ko proda palme (koje) su se već oprašile (oplodile), pa njihov plod je za prodavača (tj. pripada prodavaocu), osim da sebi uvjetuje kupac (da njemu pripadne i plod od te godine)."

GLAVA

uvjeta u prodaji.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, pričao nam je Lejs od Ibnu Šihaba, od Urveta da je Aiša izvijestila njega da je Berira došla Aiši (da) traži pomoć (od) nje (tj. tražeći pomoć od nje) u (vezi) njezinoga pismenoga ugovora (tj. u vezi svoga pismenog ugovora kojim se obavezala da će platiti svojim vlasnicima određenu sumu kako bi se na taj način oslobodila ropstva), a nije bila platila od svoga pismenog ugovora (tj. od sume predvidjene pismenim ugovorom nijednu) stvar. Rekla je njoj Aiša:

"Vrati se k tvojoj (k svojoj) porodici (tj. k svojim vlasnicima), pa ako oni vole da platim od tebe (tj. za tebe) tvoj pismeni ugovor, a (da) bude tvoje zaštitništvo (pokroviteljstvo) meni (pripalo, da bude moje), učiniću (tj. platiću ja za te cijelu sumu predviđenu tvojim pismenim ugovorom)." Pa je to spomenula Berira k svojoj porodici, pa nisu htjeli, i rekli su: "Ako hoće da

534

(ona) sebi računa na tebe (tj. za tebe da će dobiti Božiju nagradu), pa neka učini (ona, tj. neka nam plati ugovorenu svotu), a (da) bude nama tvoje zaštitništvo." Pa je spomenula to poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao njoj: "Kupi, pa oslobodi, pa zaštitništvo je samo za (onoga) ko je oslobodio (tj. jer zaštitništvo pripada oslobodiocu)."

GLAVA:

Kada je sebi uvjetovao (uslovio) prodavač leđa jahalice do imenovanoga (tj. određenoga) mjesta, dozvoljeno je.

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Zekerija, rekao je: čuo sam Amira (da) govori: pričao mi je Džabir da on putovaše na (jednom) svome devcu (koji) se već (bio) umorio (sustao). Pa je prošao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je udario njega, pa je blagoslovio njega (doslovno: pa je molio za njega), pa je putovao (tj. pa je počeo devac da ide, da hodi) sa idenjem (sa takvim hodom da) nije (bio takav da) putuje (ide nikada) slično njemu (slično tom hodu). Zatim je rekao:

"Prodaj mi ga za ukiju (novaca)."

("Ukija" je jedna stara mjera za novac, jer se i novac nekada vagao i na vagu, osim što se je i brojao, a mjerio se je zbog toga što je sav novac tada bio metalni, jer nije bilo papirnatog novca.)

Rekao sam: "Ne." Zatim je rekao: "Prodaj mi ga za ukiju." Pa sam prodao njega. Pa sam izuzeo njegovo nošenje (tj. stavio sam kao uslov da me devac donese, da ga jašem, jašim dok ne dođem) k svojoj porodici. Pa

535

pošto smo stigli, došao sam mu sa devcem (tj. doveo sam mu ga), i dao mi je njegovu cijenu, zatim sam otišao. Pa je poslao na mome tragu (dok sam još bio, tj. poslao je po mene, a ja još nisam bio stigao do svoga stana). Rekao je:

"Nisam bio (to učinio) zbog (toga da) uzmem tvoga devca, pa uzmi toga tvoga (svoga) devca), pa on je tvoja imovina."

A rekao je Šubete od Mugireta, od Amira, od Džabira: Pozajmio je (dao je unaruč, na posluživanje) meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, njegova leđa (leđa devca) do Medine. A rekao je Ishak od Džerira, od Mugireta: Pa sam prodao njega na (taj uslov) da je meni kičmene pršljanove njegovih leđa da doprem Medini. A rekao je Ata' i (drugi) osim njega: "I tebi su njegova leđa do Medine." A rekao je Muhamed, sin Munkedira, od Džabira: Uvjetovao (uslovio) je njegova leđa do Medine. A rekao je Zejd, sin Eslema, od Džabira: "I tebi su njegova leđa dok se vratiš." A rekao je Ebuzubejr od Džabira: "Pozajmljujemo ti (tj. Dajemo ti unaruč, na poslugu) njegova leđa do Medine." A rekao je Aameš od Salima, od Džabira: "Dopri se na njemu k tvojoj (svojoj) porodici." Rekao je Ebu Abdullah: Uslovljavanje sebi je mnogobrojnije i zdravije (tj. vjerodostojnije) kod mene.

(Hoće da kaže Buharija ovo: Mnoga pričanja o prodaji devca od strane Džabira Muhamedu a.s. nisu istovjetna iako sva potječu od Džabira, odnosno sva se pripisuju njemu. Po jednim od tih pričanja sami Džabir je postavio uslov prilikom prodaje da može do Medine da jaši, jaše na devcu, a po drugim od tih pričanja Džabir nije postavio toga uslova nego je njemu Muhamed a.s. sam od

536

sebe dao devca da ga jaši, jaše do Medine i poslije prodaje, odnosno kupovine. Buharija je mišljenja da je Džabir r.a. postavio uslov, jer su mnogobrojnija ona pričanja koja to ističu i ta su pričanja vjerodostojnija.)

A rekao je Ubejdulah i Ibnu Ishak od Vehba, od Džabira: Kupio je sebi njega Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za (jednu) ukiju. A slijedio je njega (Vehba) Zejd, sin Eslema, od Džabira. A rekao je Ibnu Džurejdž od Ata'-a i (drugih) osim njega, od Džabira: "Uzeo sam ga za četiri zlatnika (tj. rekao je Muhamed a.s.: "Uzeh, kupih ga - devca - za četiri zlatnika.")." A ovo (treba da) bude ukija na račun (tj. kada se obračunava vrijednost jednoga) zlatnika sa (ili: za) deset srebrenjaka.

(To je opet Buharijino objašnjenje.)

A nije razjasnio cijene (devcu) Mugirete od Šabije, od Džabira. I Ibnulmunkedir i Ebuzzubejr (nisu jasno o cijeni ništa pričali pričajući) od Džabira. A rekao je Aameš od Salima, od Džabira: Ukija zlata (je bila cijena). A rekao je Ebu Ishak od Salima, od Džabira: Za dvije stotine srebrenjaka (prodao sam ga). A rekao je Davud, sin Kajsa, od Ubejdulaha, sina Miksema, od Džabira: Kupio je njega u putu Tebuka (na putu u Tebuk). Mislim ga (da) je rekao: za četiri ukije. A rekao je Ebu Nadrete od Džabira: Kupio je njega (u svim ovim slučajevima misli se na to da je Muhamed a.s. kupio devca Džabirovoga) za dvadeset zlatnika. A govor (mišljenje) Ša'bije za ukiju (tj. za jednu ukiju da je devac kupljen - to) je najmnogobrojniji (tj. najviše ih to smatra kao ispravno). "Uvjetovanje sebi je mnogobrojnije i zdravije (tj. vjerodostojnije) kod mene." Rekao je njega

537

(tj. Rekao je ovo zadnje, ove dvije zadnje rečenice) Ebu Abdullah (tj. Buharija).

GLAVA

uvjeta u međusobnom poslovanju (saobraćanju, radu, u međusobnim odnosima).

PRIČAO NAM JE Ebuljeman, izvijestio nas je Šuajb, pričao nam je Ebuzinad od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekli su Pomagači Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio:

"Podijeli između nas i između naše braće (Muhadžira) palme." Rekao je: "Ne." Pa su rekli Pomagači (Muhadžirima): "Bićete dostatni nama (za) trud (oko uređenja i branja palmi i natapanja zemljišta gdje su palme), a (mi) ćemo udružiti vas u plodu." Rekli su: "Čuli smo i pokorili smo se (tj. Čujemo i pokoravamo se tome)."

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Džuvejrijete, sin Esme, od Nafi'a, od Abdullaha (Umerova), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Dao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Hajber Židovima da rade (obrađuju) njega i siju njega, a njima je polovina (onoga) što izlazi iz njega (tj. polovina prihoda).

(Hajber je ženskoga roda.)

538

GLAVA

uvjeta u vjenčanom daru kod uzla braka (tj. kod sklapanja braka).

A rekao je Umer: Zaista odresci (tj. dijelovi) prava su kod uvjeta, i tebi je (ono) što si uvjetovao. (Ili: Zaista mjesta gdje se prava odsijecaju, odudaraju od neispravnosti su kod uvjeta, i ti imaš ono što si uslovio - to ti pripada.) A rekao je Misver: čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) je spomenuo (jednoga) rođaka svoga (po ženidbenoj liniji), pa se pohvalio na njega u njegovom (ili: u svom) međusobnom srodstvu (po ženidbenoj liniji), pa je lijepo učinio (tu pohvalu). Rekao je: Pričao mi je, i istinit je bio meni, i obećao je meni, pa je ispunio (u cijelosti) meni.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs, rekao je: pričao mi je Jezid, sin Ebu Habiba, od Ebulhajra, od Ukbeta, sina Amira, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Najpreči (uslov, uvjet od) uvjeta (što treba) da ispunite njega je (onaj) što tražite dozvoljenost s njim (za) pukotine (ženskih polnih udova, organa)."

GLAVA

uvjeta u napoličarstvu.

539

PRIČAO NAM JE Malik, sin Ismaila, pričao nam je Ibnu Ujejnete, pričao nam je Jahja, sin Seida, rekao je: čuo sam Hanzaleta Zurekiju, rekao je: čuo sam Rafi'a, sina Hadidža, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori:

Bili smo najmnogobrojniji (od svih) Pomagača njivom, pa iznajmljivasmo zemlju (na ovaj način: jednu određenu parcelu bi odredili za vlasnika, a drugu za onoga ko uzima u najam sebi od vlasnika). Pa ponekad izvede (plod, rod) ova (parcela), a ne izvede ta. Pa se to nama zabranilo (spriječeni smo od toga), a nije se nama zabranilo srebro (tj. da dajemo u najam, pod zakup zemlju za srebro, za novac).

GLAVA

(onoga) što nije dozvoljeno od uvjeta u braku.

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, pričao nam je Mamer od Zuhrije, od Seida, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Neće prodavati (nijedan) prisutan za Beduina (Beduinovu robu), i ne povećavajte međusobno cijene (robi na taj način što ćete davati za neku robu visoku cijenu, ali ne s namjerom da je kupite nego da drugoga prevarite da je skupo plati; to je nedžš, i tenadžuš), i neka ne povećava nipošto nad prodaju svoga brata, i neka ne prosi (ruku žene) nipošto nad njegovu prošnju, i neka ne pita (ne traži neudata) žena razvod (braka) svoje sestre zbog (toga da) bi tražila da nagne (ili: izvrne sebi) njezinu posudu."

540

GLAVA

uvjeta koji su (takvi da) se ne dozvaljaju (nisu dopušteni) u kaznama (prilikom kazni).

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Lejs od Ibnu Šihaba, od Ubejdulaha, sina Abdullaha sina Utbeta sina Mesuda, od Ebu Hurejreta i Zejda, sina Halida, Džuhenije, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da su zaista njih dva rekla:

Zaista (jedan) čovjek od Beduina došao je poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"O poslaniče Allaha! Zaklinjem te Allahom (da ne postupaš drukčije) osim (tako da) sudiš meni sa knjigom Allaha." Pa je rekao drugi parničar, a on je razumljivi od njega: "Da, pa sudi među nama sa knjigom Allaha, i dozvoli meni." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Reci." Rekao je: "Zaista moj sin je bio najamnik na (radu) ovoga, pa je bludničio sa njegovom ženom. I zaista ja sam se izvijestio (izviješten sam) da je na moga sina kamenovanje (kazna). Pa sam otkupio njega za stotinu ovaca i (jednu) robinju. Pa sam pitao učene (ljude), pa su izvijestili mene da (ono) što na moga sina (pada) je bičevanje stotinu (udaraca) i progonstvo (izgnanstvo) godinu (dana), a da na ženu ovoga je kamenovanje." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

541

"Tako mi (onoga) koji (je taj što) je moja duša u Njegovoj ruci zaista ću suditi svakako među vama dvojicom sa knjigom Allaha. Robinja i ovce su vraćanje na tebe (tj. imaju se vratiti tebi), a na tvoga sina je bičevanje stotine i progonstvo godine. Porani (tj. Pođi sutra rano), o Unejse, k ženi ovoga, pa ako prizna, pa kamenuj je." Rekao je: Pa je poranio na nju, pa je priznala. Pa je zapovjedio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa se je kamenovala.

GLAVA

(onoga) što je dozvoljeno od uslova potpisanoga (roba) kada se zadovoljio sa prodajom na (uvjet, sa uvjetom) da se oslobodi (da će se osloboditi).

PRIČAO NAM JE Halad, sin Jahja-a, pričao nam je Abdulvahid, sin Ejmena, Mekija od svoga oca, rekao je: Unišao sam na Aišu (Aiši), bio zadovoljan Allah od nje. Rekla je:

Unišla je na mene (tj. meni) Berira, a ona je potpisana (tj. sklopila je pismeni ugovor za svoje oslobađanje) pa je rekla: "O majko vjernika, kupi me, pa (tj. jer) zaista moja porodica prodaje me, pa oslobodi me." Rekla je: "Da." Rekla je: "Zaista moja porodica (moji staratelji) neće prodati mene do (da) sebi uslove moje pokroviteljstvo (zaštitništvo)." Rekla je: "Nema potrebe meni u tebi." Pa je čuo to Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ili je doprlo njemu, pa je rekao:

542

"Šta (tj. Kakvo) je stanje Berire (tj. Šta je sa Berirom)?" Pa je rekao: "Kupi je, pa oslobodi nju (pa je oslobodi), a neka oni sebi uvjetuju (uslovljavaju) šta hoće." Rekla je: Pa sam kupila nju, pa sam oslobodila nju, a uslovila je njezina porodica njezino pokroviteljstvo. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Pokroviteljstvo (Zaštitništvo) je za (onoga, tj. pripada onome) ko je oslobodio iako su sebi uslovili stotinu uslova."

GLAVA

uvjeta (uslova) u razvjenčanju (rastavi braka).

A rekli su Ibnulmusejjeb, i Hasen i Ata': Ako se pokazao (na početku) sa razvodom (tj. sa izrazom "razvod, razvedena"), ili je odgodio (taj izraz iza uslova), pa on je preči za svoj uslov (uvjet).

(To jest: jednako je ili prvo izrekli riječ "razvod, razvedena", pa onda uslov, ili prvo izrekli uslov, pa onda riječ "razvod, razvedena". Naprimjer jednako je ako reknemo ženi svojoj: "Razvedena si ako uniđeš u kuću!", ili ako reknemo: "Ako uniđeš u kuću, razvedena si." Šurejh i Ibrahim Nah'ija kažu da prvi izraz povlači za sobom razvod braka, a drugi ne. Većina drugih pravnika ne slaže se s njima dvojicom.)

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Arareta, pričao nam je Šubete od Adijja, sina Sabita, od Ebu Hazima, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

543

Zabranio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sretanje (dočekivanje karavana prije grada radi kupovanja robe prije nego saznaju cijenu robe koja se kreće u gradu), i (zabranio je) da kupuje Izbjeglica za Beduina (Beduinu), i da sebi uslovljava žena razvod svoje sestre, i da traži sebi čovjek (neku robu) nad traženje svoga brata (kao kad bi rekao: platiću ti ja više, veću cijenu za tu robu nego taj što se je već s tobom sporazumio za tu i tu cijenu); i zabranio je nedžš (davati za robu visoku cijenu, ali ne s namjerom da je kupiš nego da drugoga navučeš i prevariš), i (zabranio je) zastavljanje (mlijeka u vimenu više vremena pred prodaju da bi prevario drugoga, jer kada se krava ne pomuze više vremena, vime joj bude veće, pa se čini da je ona dobra na mlijeku).

Slijedio je njega (Muhameda Araretovoga) Muaz i Abdussamed od Šubeta. A rekao je Gunder i Abdurrahman: Zabranilo se (umjesto: Zabranio je). A rekao je Adem: Zabranilo se nama. A rekao je Nadr i Hadžadž, sin Minhala: Zabranio je.

GLAVA

uvjeta sa ljudima sa govorom (bez svjedoka i pisanja).

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam da je Ibnu Džurejdž izvijestio njega, rekao je: izvijestio je mene Ja'la, sin Muslima, i Amr, sin Dinara, od Seida, sina Džubejra, povećava (tj. povećavajući) jedan (od) njih dva na svoga druga, i (jedan drugi) osim njih dvojice, već sam čuo njega (to kaže Ibnu Džurejdž da je čuo toga drugoga da) priča njega (sljedeći hadis) od Seida, sina Džubejra, rekao je:

544

Zaista mi smo (bili jednom prilikom) kod Ibnu Abbasa, rekao je: pričao je meni Ubejj, sin Kaba, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Musa je poslanik Allaha." Pa je spomenuo hadis (o Musa-u i Hadiru). Rekao je (Hadir): "Zar nisam rekao zaista ti nećeš moći sa mnom (imati) strpljenje." Bila je prva (primjedba) zaboravom, a srednja uslovom, a treća namjerom. Rekao je: "Ne kazni za (ono) što sam zaboravio, i ne optereti me od moje stvari poteškoćom." Sreli su njih dva dječaka, pa je ubio njega. Pa su otišla njih dva. Pa su njih dva našla zid (koji) hoće da se obori (skrha), pa je uspravio njega. Pročitao je Ibnu Abbas: .... pred njima vladar.... (mjesto: iza njih vladar).(Većina ovih rečenica su tekst iz Kur'ana, pa ih je trebalo staviti u navodnike, jer samo u navodnike stavljam tekst Kur'ana. Ovdje nisu stavite u navodnike, jer u originalu nije spomenuto da je tekst iz Kur'ana. Nije rečeno govor Allaha, ili Njegov govor, uzvišen je. -- Jedna napomena porodice prevodioca ove Buharije: Osim Kur'anskog teksta, porodica prevodioca je stavljala pod navodnike i hadise. To se može i primjetiti kad se čita ovaj prevod.)

GLAVA

uvjeta u pokroviteljstvu (u zaštitništvu).

PRIČAO NAM JE Ismail, pričao nam je Malik od Hišama, sina Urveta, od njegovoga oca, od Aiše, rekla je:

Došla je meni Berira, pa je rekla: "Dopisala sam se (tj. Napravila sam pismeni ugovor sa) svojom porodicom (svojim starateljima) na devet ukija, u svakoj

545

godini ukiju, pa pomozi me." Pa je rekla: "Ako vole da izbrojim nju (tu cijenu svu odmah) njima, a (da) bude tvoje pokroviteljstvo meni, učiniću (to)." Pa je otišla Berira k svojoj porodici, pa je rekla njima, pa oni nisu htjeli na nju (na tu pogodbu, tj. na taj uslov da pristanu). Pa je došla od njih (doslovno: od kod njih), a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, je sjedač (tj. a on je sjedio) pa je rekla: "Zaista ja sam ti to već izložila na njih (tj. njima), pa oni nisu htjeli (tj. pa oni neće drukčije) osim da bude pokroviteljstvo za njih (njima)." Pa je čuo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je izvijestila Aiša Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao:

"Uzmi nju, i uvjetuj sebi za njih (tj. i uvjetuj njima) pokroviteljstvo, pa (tj. jer) pokroviteljstvo je samo za (onoga) ko je oslobodio." Pa je učinila Aiša. Zatim je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (među) ljudima, pa je zahvalio Allahu i pohvalio na Njega (tj. i dostojno Mu se zahvaljivao), zatim je rekao: "Šta je umu (nekih) ljudi (da) sebi uslovljavaju uslove (takve koji) nisu u knjizi Allaha! Što je (god) bilo od (kakva god) uslova (koji) nije u knjizi Allaha, pa ono (pa to) je neispravno (ništavno), i ako je bilo (pa makar bilo) stotinu uslova. Suđenje (Presuda) Allaha je preča (da se izvrši), i uslov Allaha je čvršći, i pokroviteljstvo je samo za (onoga) ko je oslobodio."

GLAVA:

Kada je sebi uslovio u napoličarstvu (ovakav uslov): "Kada htjednem, izvešću te (izvesti ću te, tj. kada mi bude volja, odstraniću te sa svoje zemlje - neću ti je više davati u napoličarstvo).

546

PRIČAO NAM JE Ebu Ahmed, pričao nam je Muhamed, sin Jahja-a, Ebu Gassan Kinanija, izvijestio nas je Malik od Nafi'a, od Ibnu Umera, rekao je:

Pošto su iščašili (pokrenuli podlaktice u ruku i gležnje u nogu Židovi) stanovnici Hajbera Abdullahu, sinu Umera, ustao je Umer govornikom (tj. ustao je kao govornik, propovjednik) pa je rekao: "Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bio je postupio (postupao bi) sa Židovima Hajbera (tako da ih je ostavio) na njihovim imanjima, i rekao je:

"Ustaljujemo vas dokle bude ustaljivao vas Allah. A zaista Abdullah, sin Umera, izašao je (bio) k svome imanju tamo, pa se učinilo nasilje nad njim iz noći (naletilo se, skočilo se na njega iz noći, iz mraka), pa su se iščašile (iskrivile, tj. oštetile) njegove dvije ruke i njegove dvije noge. A nije za nas (tj. mi nemamo) tamo neprijatelja (nikakvog drugog) osim njih. Oni su naš neprijatelj (naši neprijatelji) i naša sumnja. I već sam vidio njihovo izgnanstvo (evakuaciju, tj. mislim da ih protjeram, smatram da ih treba protjerati)." Pa pošto se složio Umer na to, došao je njemu jedan (čovjek od židovskih poglavica) Ebulhakikovića, pa je rekao: "O zapovjedniče vjernika, zar (da ti) izvedeš (protjeraš) nas, a već je ustalio (tj. ustanovio, ostavio ovdje) nas Muhamed, i postupio je s nama (tako da smo ostali) na imanjima i uslovio je to za nas (nama)." Pa je rekao Umer: "Zar misliš da sam ja zaboravio govor poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Kako je s tobom (tj. Kako će raspoloženje biti s tobom, u tebe onda) kada se izvedeš iz Hajbera, trči s tobom tvoja (izdržljiva, mlada) deva noć poslije noći (iz noći u noć)." Pa je rekao:

547

"Bila je ova (njegova riječ jedna mala) šala (šalica) od Ebul-Kasima." Rekao je: "Slagao si, o neprijatelje Allaha!" Pa je protjerao njih Umer i dao je njima vrijednost (onoga) što je bilo za njih (što su imali oni) od ploda, imovinu, i deve, i (razne vrste) roba (koje su se sastojale) od samara, i užeta i (drugoga) osim toga. Predao je njega (ovaj hadis, tj. pričao ga je) Hammad, sin Selemeta, od Ubejdulaha, mislim ga, od Nafi'a, od Ibnu Umera, od Umera, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, skratio je njega (Hammad).

GLAVA

uslova u borbi (u svetom ratu), i izmirenju (i zaključenju mira) sa stanovnicima rata (tj. sa neprijateljem) i pisanja uslova.

PRIČAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, pričao je nama Abdurezak, izvijestio nas je Mamer, rekao je: izvijestio me Zuhrija, rekao je: izvijestio me Urvete, sin Zubejra, od Misvera, sina Mahremeta, i Mervana, potvrđuje svaki pojedini od njih dvojice pričanje svoga druga, rekla su njih dva:

Izašao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u) vrijeme Hudejbije, čak su bili u nekom (dijelu) puta, rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista Halid, sin Velida, je u Gamimu (to je mjesto blizu Meke) u konjaništvu za Kurejševiće (kao) prethodnica (tj. Halid se nalazi u Gamimu kao prethodnica Kurejševićke konjice), pa uzmite (stranom) desnom (da putujete da bi izbjegli sudar)." Pa tako mi Allaha nije osjetio za njih Halid do (časa) kada su oni

548

(opazili) za crni prah vojske (Muhameda a.s. koja je udarila kuda se nije nadala konjica Kurejševića sa Halidom na čelu). Pa je otišao (Halid) podbada (tj. podbadajući konja da kao) opominjač za Kurejševiće (stigne do njih što prije).

(Tada Halid još nije bio primio Islama, i nalazio se u službi nevjernika iz plemena Kurejš.)

I išao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Te kada je bio u brežuljku koji je (taj što) se pada na njih od njega, kleknula je sa njim njegova deva (kamila, tj. legla je na tle). Pa su rekli ljudi (tj. vikali su devi): "Hije, hije (tj. Ustani, ustani - ili: hajde, hajde)!" Pa je bila ustrajna (uporna u ležanju deva), pa su rekli: "Uzjogunila se (je) Kasva, uzjogunila se Kasva!" (To jest: Nije pokorna, ili: loše je ćudi Kasva, a Kasva je ime deve Muhameda a.s.) Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Nije se uzjogunila Kasva, i nije to njoj u ćudi, ali je (tj. nego je) zadržao nju zadržavač slona (tj. Allah, koji je zadržao slona Ebrehetova da ne uniđe u Meku)." Zatim je rekao: "Tako mi (Onoga) koji je (taj što je) moja duša u Njegovoj ruci, neće pitati (tražiti od) mene (nikakvu) skicu (plan, tj. nikakvu stvar što) poštivaju u njoj svetinje Allaha (a da ću postupiti drukčije) osim (tako da) ću dati njima nju." Zatim je odbio nju (tj. viknuo na devu da ustane, da krene), pa je skočila. Rekao je: Pa je skrenuo od njih dok je (najzad) odsjeo u najkrajnjem (dijelu) Hudejbije na (jednom) dolu (rupi, udolici) malom vodom (tj. dolu koji je u sebi imao malo vode), zahvataju pregrštima nju (vodu) ljudi zahvatanjem pregrštima (dlanovima). Pa nisu davali da ostane njemu (dolu) ljudi

549

dok (čak) su iscrpali njega (ispraznili njega, dok ga nisu ispraznili, svu su mu vodu izgrabili). I potužilo se je k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na) žeđ, pa je iščupao (jednu) strijelu iz svoga tobolca (što je u njemu držao strijele), zatim je zapovjedio njima da učinu (da stave oni) nju u njega. Pa tako mi Allaha neprestano je (bilo tako da) kipi (ključa, podiže se voda) njima za napajanje dok su se vratili od njega. Pa dok su oni tako (tu bili), kadli dođe Budejl, sin Verka'-a, Huzaija u nekolicini od svoga naroda (od svojih ljudi) iz Huza'ata (plemena), a bili su oni torbica iskrenog savjeta (srdačnosti, tj. čuvari tajni, povjerljiva lica) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od stanovnika Tihame (tj. između stanovnika Tihame), pa je rekao (Budejl): Zaista ja sam ostavio Ka'ba, sina Luejja, i Amira, sina Luejja, odsjeli su neodsječenicama voda Hudejbije (tj. kod voda Hudejbije koje se ne odsijecaju, ne prestaju, ne presušuju), i sa njima su skoro oteljene deve (uz, i) deve sa mladunčadima (starijim od petnaest dana - metafil - a metafil još znači i žene sa djecom, pa se može i ovako prevesti: a sa njima su skoro oteljene deve - i - žene sa djecom, a to znači da oni misle da tu ostanu dulje vrijeme s namjerom da vode borbu dugo vremena ako im bude trebalo). I oni su borci protiv tebe (tj. I oni će se boriti, ratovati protiv tebe) i odvraćači tebe od Kuće (tj. od Ka'be). Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista mi nismo došli radi borbe (rata ni protiv) jednoga (čovjeka, tj. ni protiv koga), a ali (tj. nego) smo došli (kao) hodočasnici (obavljači umre - maloga hodočašća). I zaista Kurejševići (su u takvom stanju da) je već savladao (tj. oslabio) njih rat i oštetio je njih, pa ako hoće (oni), pružaću im (neko) vrijeme (mogućnost za

550

mir, tj. sklopiću mir s njima za neko vrijeme), a (da) se ostave (oni po strani ne miješajući se) između mene i između ljudi (bezbožnih Arapa koje ja pozivam u Islam). Pa ako se pokažem (tj. ako pobijedim, ako uspijem), pa ako hoće da uniđu u (ono) što su unišli (ušli) u njega ljudi (tj. u Islam), učiniće. A ako ne (ili: in la, tj. A ako ne uspijem ja), pa odmoriće se (naći će mira, odmora - ili: biće mnogobrojni). A ako oni ne htjednu (da pristanu na ovo što im predlažem), pa tako mi (Onoga) koji je (Taj što) je moja duša u Njegovoj ruci zaista ja ću se boriti protiv njih svakako na (tj. za) ovu moju stvar do (da) se osami moja strana vrata (moj vrat, tj. dok mi je glava na ramenu). A zaista provešće svakako Allah svoju stvar."

Pa je rekao Budejl: "Priopći ću (Javiću) njima šta govoriš (šta veliš, šta si kazao)." Rekao je: Pa je otišao dok (tj. te) je došao Kurejševićima. Rekao je: "Zaista mi smo već došli vama od ovoga čovjeka i čuli smo ga (da) govori (jedan) govor, pa ako hoćete da izložimo njega na vas (vama), učinićemo (to)." Pa su rekli njihovi maloumnici (glupi, drski): "Nema potrebe nama da izvještavaš nas o njemu sa (ikakvom) stvari (o bilo čemu)." A rekao je vlasnik misli (razumni, pametni) od njih: "Daj, šta si čuo njega (da) govori?!" Rekao je: "Čuo sam ga (da) govori tako i tako (to i to)." Pa je pričao njima za (ono) što je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je ustao Urvete, sin Mesuda, pa je rekao:

"O moj narode! Zar niste sa ocem (tj. Zar niste kao otac)?" Rekli su: "Da." Rekao je: "I zar niste sa djetetom (tj. kao dijete)?" Rekli su: "Da." Rekao je: "Pa da li sumnjate mene (u mene)?" Rekli su: "Ne." Rekao je: "Zar niste (takvi da) znate da sam ja podsticao (pokretao

551

u boj u korist vas) stanovnike Ukaza? Pa pošto su suho gledali na mene (tj. pošto nisam kod njih našao ništa, nisam naišao na odziv, nisam uspio kod njih), došao sam vam sa svojom porodicom, i svojim djetetom i (sa onim) ko se pokoravao meni (tj. doveo sam sve njih vama)." Rekli su: "Da." Rekao je: "Pa zaista ovaj je već izložio (ili: ponudio) crtu (tj. plan) pravoga puta. Primite je, i pustite mene (da) dođem (tj. odem) njemu." Rekli su: "Dođi (Odi) mu." Pa je došao njemu (tj. došao je Urvete Muhamedu a.s.), pa je počeo (da) govori Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu) količinu (jedan dio) od svoga govora Budejlu (tj. rekao je Urvetu nešto slično kao i Budejlu). Pa je rekao Urvete kod toga:

"O Muhamede! Da li si mislio (o tom šta ćeš napraviti) ako iskorijeniš stvar tvoga (svoga) naroda? Da li si čuo (i) za jednoga (čovjeka) od Arapa (da) je uništio svoju porodicu prije tebe? A ako bude druga (stvar, tj. ako li tebe pobijede, nadvladaju Kurejševići, a ne ti njih), pa zaista ja tako mi Allaha ne vidim (neka) lica (tj. ugledne ličnosti u tvojoj vojsci i družini). I zaista, ja zaista vidim primješance od ljudi (smješu iz raznih plemena koji su) stvoreni (tj. pripravni) da pobjegnu i ostave tebe (u slučaju tvoga neuspjeha)." Pa je rekao njemu Ebu Bekr, bio zadovoljan Allah od njega:

"Sisaj (uhvativši usnama) za dražicu Late! Zar mi (da) pobjegnemo od njega i ostavimo njega (i ostvimo ga)?"

(Ebu Bekr r.a. se vrlo rasrdio na riječi idolopokloničkog pregovarača sa Muhamedom a.s., kada je taj pregovarač Urvete rekao da bi muslimani mogli pobjeći od

552

Muhameda a.s. Zbog toga je uputio Urvetu ovako bezobraznu pogrdu. Samo tu pogrdu su Arapi upotrebljavali ovako: "Imsas bi bazril-ummi!", ili: "Li jemsas bi bazri ummihi!" To u slobodnom prevodu znači: "Sisaj dražicu majke!", ili: "Neka sasne dražicu svoje majke!" Ebu Bekr je rekao: "Sisaj dražicu Late!" Urvete je vjerovao u božicu Lat, pa je zato Ebu Bekr tako rekao. Dražica - klitoris - je ispupčeni dio među usnicama spolnog organa, uda žene.)

Pa je rekao (Urvete čuvši ovu pogrdu upućenu njemu): "Ko je to?" Rekli su: "Ebu Bekr." Rekao je: "Zar ne! Tako mi (onoga) koji (je taj što) je moja duša u njegovoj ruci da nije ruka (tj. da nije jedne dobrote koja) je bila za tebe kod mene (tj. koju si mi ti učinio, a ja) nisam nagradio tebe za nju, zaista bih odgovorio tebi (na tu pogrdu)."

(Veli se da je nekad Ebu Bekr dao lijepu pomoć tome Urvetu kada je ovaj morao da plati neku krvarinu. Neki vele da je ta pomoć iznosila deset deva.)

Rekao je: I počeo je (dalje Urvete da) govori Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa kad god bi govorio, uzeo bi za njegovu bradu. A Mugirete, sin Šubeta, je stajač (tj. stajao je) nad glavom Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i sa njim je sablja (mač) i na njemu je kaciga (šljem). Pa kad god bi pao (tj. posegnuo) Urvete sa svojom rukom k bradi poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, udario bi (Mugirete) njegovu ruku sa drškom sablje i rekao bi njemu: "Povuci nazad tvoju (svoju) ruku od brade poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio."

553

(Komentatori kažu da je bio običaj da sagovornik uhvati za bradu svoga sagovornika kada s njime govori. Taj običaj je, možda, bio među Arapima tada. Danas ga nema, vjerovatno, među njima.)

Pa je podigao Urvete svoju glavu, pa je rekao: "Ko je ovo?" Rekli su: "Mugirete, sin Šubeta." Pa je rekao: "O vjerolomniče (veliki)! Zar nisam (ja takav da) trčim u tvom vjerolomstvu (tj. koji trošim imanje da bi spriječio zlo, zle posljedice tvoga vjerolomstva)?" A bio se Mugirete družio s (nekim) ljudima u predislamlju, pa je pobio njih i uzeo je njihova imanja (pokretnine), zatim je došao pa je primio Islam. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Što se tiče Islama, pa primam (ga od Mugireta, tj. pristao sam da Mugirete primi Islam). A što se tiče (toga) imanja, pa nisam od njega (ni) u (jednoj) stvari (tj. nemam nikakve veze sa tim imanjem Mugireta, ne znam od njega ništa)." Zatim je zaista Mugirete počeo (da) posmatra (preko oka da gleda) drugove Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, sa svoja dva oka. Rekao je: "Pa tako mi Allaha nije (tj. ne bi) hraknuo (pljunuo) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (nijednu) hrakotinu (pljuvačku, a da je drukčije bilo) osim (tako da) je pala u dlan (šaku nekoga) čovjeka od njih, pa je trlja s njom svoje lice i svoju kožu. I kada je zapovjedio njima (nešto), natjecali su se (žurili su, pretjecali su se da izvrše) njegovu zapovjed. I kada je uzimao abdest (kada se čistio pred molitvu), skoro su (dolazili u takvu priliku da) se pobiju na (tj. za) njegovu vodu za čišćenje. I kada je govorio, spuštali su svoje glasove kod njega, i ne upiru oštro k njemu pogled (iz) poštovanja (prema) njemu." Pa se vratio Urvete k svojim drugovima, pa je rekao:

554

"O moj narode! Tako mi Allaha zaista već sam dolazio (tj. išao sam kao izaslanik) na vladare (tj. na dvorove vladara), i dolazio sam na (dvor, palatu) vizantijskog vladara, i perzijskog vladara i negusa (abesinskog vladara). Tako mi Allaha nisam vidio (nijednoga) vladara nikad (da) poštuju njega njegovi drugovi (kao) što poštuju drugovi Muhameda (Muhamedovi drugovi) Muhameda. Tako mi Allaha nije hraknuo hrakotinu (drukčije) osim (tako da) je pala u dlan (ruku) čovjeka od njih, pa je trljao s njom svoje lice i svoju kožu. I kada je zapovjedio njima, natjecali su se njegovoj zapovjedi. I kada se čistio (abdestio), skoro (da) se pobiju na (za) njegovu vodu za čišćenje. I kada je govorio, spuštali su svoje glasove kod njega, i ne upiru oštro pogled k njemu (iz) poštivanja (poštovanja prema) njemu. I zaista on je već izložio na vas (tj. vama jednu) crtu (liniju, tj. osebinu, osobinu) pravoga puta, pa primite nju."

("Huttatun" znači i: svojstvo, osebina. To značenje ovdje i u prošlom tekstu ovoga hadisa treba uzeti u obzir kao pravo značenje.)

Pa je rekao (jedan) čovjek iz Kinanovića: "Pustite mene, doći ću (tj. idem ja) njemu." Pa su rekli: "Dođi (Idi) mu!" Pa pošto se nadvisio (natkučio) na Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i njegove drugove (tj. pošto im se približio), rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ovo je omsica (taj-i-taj), i on je iz naroda (od ljudi koji) poštivaju deve za žrtvovanje, pa pošaljite ih njemu." Pa su se poslale njemu, i izašli su pred njega

555

ljudi, dvoodazivlju (tj. izašli su mu u susret izgovarajući dvoodazov-telbiju). Pa pošto je vidio to, rekao je: "Slava Allahu! Ne treba za ove (da se s njima postupi tako) da se odbiju (odvrate, spriječe) od Kuće (tj. Kabe)." Pa pošto se vratio k svojim drugovima, rekao je: "Vidio sam žrtvene deve već su se ođerdanile i dale su se osjetiti (tj. raniti - a to znači: stavljeni su im đerdani, ogrlice i zadate su im rane da se tako dadne, da na znanje da su to žrtvene deve, jer su to znakovi po kojima se može to osjetiti i poznati), pa ne vidim (tj. ne mislim da treba) da se odvrate od Kuće (Kabe)." Pa je ustao (jedan) čovjek od njih, rekne se njemu (ime mu je) Mikrez, sin Hafsa, pa je rekao: "Pustite mene, doći ću (tj. da odem ja) njemu." Pa su rekli: "Dođi (odi) mu!" Pa pošto se nadvisio nad njih (približio njima - muslimanima), rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ovo je Mikrez, a on je (jedan) pokvaren (nevaljao) čovjek." Pa je počeo (da) govori Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa dok on govori njemu, kadli dođe Suhejl, sin Amra. Rekao je Mamer: Pa je izvijestio mene Ejub od Ikrimeta da je ono pošto je došao Suhejl, sin Amra, rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista već je bilo lako (tj. već će biti lako) vama (nešto) od vaše stvari (tj. pregovori će nešto krenuti na bolje)." Rekao je Mamer: rekao je Zuhrija u svome pričanju: Pa je došao Suhejl, sin Amra, pa je rekao:

"Daj piši između nas i između vas (kakvo) pismo (tj. pismeni ugovor)." Pa je pozvao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pisara, pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

556

"Piši: Sa imenom (tj. U ime) Allaha, Milosrdnog Milostivoga." Rekao je Suhejl: "Što se tiče Milosrdnoga, pa tako mi Allaha ne znam šta (ko) je on, a ali (tj. nego) piši: "Sa tvojim imenom (u ime tvoje), moj Bože!, kao što pisaše (ti prije Islama)." Pa su rekli muslimani: "Tako nam Allaha nećemo pisati nje (nju, tu rečenicu drukčije) osim sa imenom Allaha Milosrdnoga Milostivoga." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Piši: Sa Tvojim imenom, moj Bože!" Zatim je rekao: "Ovo je (ono) što se dosuđuje na njega (tj. na šo sklapa ugovor o miru) Muhamed, poslanik Allaha." Pa je rekao Suhejl: "Tako mi Allaha da bijasmo mi znali da si ti poslanik Allaha, ne bi odvratili tebe od Kuće (Kabe), a niti se borili protiv tebe, a ali (tj. nego) piši: Muhamed, sin Abdullaha." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Tako mi Allaha zaista ja sam zaista poslanik Allaha iako ste oglasili lašcem (iako smatrate za lažova) mene. Piši: Muhamed, sin Abdullaha." Rekao je Zuhrija: A to je radi njegova govora: "Neće pitati (tražiti od) mene (nikakvu) osebinu (osobinu što) poštuju u njoj svetinje Allaha (a da će drukčije biti) osim (tako da) ću dati njima nju." Pa je rekao njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

".... (sklapa ugovor) na (to) da pustite između nas i između Kuće (Kabe slobodan prolaz) pa (da) ophodimo nju." Pa je rekao Suhejl: "Tako mi Allaha neće sebi pričati Arapi da smo se mi uzeli pritiskom (na ovaj ugovor), a ali (nego) to od iduće godine (neka tako bude)." Pa je pisao (tako). Pa je rekao Suhejl: "I na (to se sklapa ugovor) da ono neće doći tebi od nas (nijedan) čovjek, iako bude na tvojoj vjeri, (a da ćeš drukčije da postupiš) osim (tako da) ćeš vratiti njega k nama." Rekli su muslimani: "Slava Allahu! Kako će se vratiti k

557

idolopoklonicima, a već je došao muslimanom (kao musliman)?" Pa dok su oni tako (o tom raspravljali), kadli je unišao (tj. kadli uniđe, uđe među njih) Ebu Džendel, sin Suhejla sina Amra, trapa (poskakiva, tj. ide onako kako ide svezan čovjek) u svojim okovima, a već je izašao iz najdonjeg (dijela) Meke, dok se je bacio sa svojom osobom (tj. sam sobom) između leđa muslimana (tj. među muslimane). Pa je rekao Suhejl: "Ovaj je, o Muhamede, prvi što se dosuđujem tebi na njega da vratiš njega k meni (tj. što sklapam s tobom ugovor o miru i taj ugovor ima se protegnuti i na njega da ga vratiš meni, dakle: treba da važi ugovor i za njega)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista mi nismo izvršili pisma (tj. nismo još svršili, završili ovaj pismeni ugovor) poslije (čega bi trebalo da se vraća)." Rekao je: "Pa tako mi Allaha tada nisam sklopio mira s tobom (tj. neću sklopiti s tobom mir ni) na (jednu) stvar (nizašta) nikada." Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Pa dozvoli (prepusti) ga meni." Rekao je: "Nisam ja dozvaljač (prepuštač) njega tebi." Rekao je: "Da, pa učini!" Rekao je: "Nisam ja učinilac (tj. Neću to učiniti)." Rekao je Mikrez: "Nego (tj. Da šta), već smo dozvolili (prepustili) njega tebi." Rekao je Ebu Džendel: "O skupino muslimana! Vratiću se (tj. Zar ću biti vraćen) k idolopoklonicima, a već sam došao muslimanom (a došao sam kao musliman)? Zar ne vidite šta sam već sreo (tj. prepatio)?" A bio se kažnjavao (kažnjavan je) žestokom kaznom u (tj. zbog) Allaha. Pa je rekao Umer, sin Hataba: Pa sam došao vjerovijesniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam rekao: "Zar nisi vjerovijesnik Allaha uistinu?" Rekao je: "Da." Rekao sam: "Zar nismo na istini (u pravu), a naš neprijatelj na neistini?" Rekao je: "Da."

558

Rekao sam: "Pa zašto (da) dajemo niskost (rđav postupak, slabu osobinu) u našoj vjeri tada?" Rekao je: "Zaista ja sam poslanik Allaha, i nisam (da) griješim Njemu (Allahu), i On je moj pomagač." Rekao sam: "A zar nije (bilo to da ti) pričaše nama da ćemo zaista mi doći Kući (Kabi), pa ćemo ophoditi nju?" Rekao je: "Da. Pa (da li) sam izvijestio tebe da ćemo zaista mi doći njoj (ove) godine?" Rekao je: Rekao sam: "Ne." Rekao je: "Pa zaista ti si dolazač njoj i ophođač nje." Rekao je: Pa sam došao Ebu Bekru pa sam rekao: "O Ebu Bekre! Zar nije ovo vjerovijesnik Allaha uistinu?" Rekao je: "Da." Rekao sam: "Zar nismo na istini, a naš neprijatelj na neistini?" Rekao je: "Da." Rekao sam: "Pa zašto (da) dajemo niskost (rđav postupak, lošu osebinu, osobinu) u našoj vjeri tada?" Rekao je: "O čovječe! Zaista on je zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i nije (takav da) griješi svome Gospodu, i On je njegov pomagač, pa objesi se za njegov stremen (uzenđiju, tj. drži se njegove zapovjedi i zabrane), pa tako mi Allaha on je zaista na istini." Rekao sam: "Zar nije (bilo tako da) pričaše nama da ćemo zaista mi doći Kući (Kabi) i (da) ćemo ophoditi nju?" Rekao je: "Da. Pa da li je izvijestio tebe da ćeš ti doći njoj (ove) godine?" Rekao sam: "Ne." Rekao je: "Pa zaista ti si dolazač (dolazač, tj. doći ćeš) njoj i ophođač nje (i ophodićeš je)." Rekao je Zurija: Rekao je Umer: Pa sam zbog toga (neka dobra) djela (činio da bih otkupio takav svoj postupak koji nije bio lijep). Rekao je: Pa pošto se svršio, završio sud pisma (tj. sačinjenje pismenog ugovora), rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svojim drugovima:

"Ustanite pa zakoljite (žrtve), zatim se obrijte." Rekao je: Pa tako mi Allaha nije ustao od njih (nijedan) čovjek, čak je rekao to tri puta. Pa pošto nije ustao od njih

559

(ni) jedan (čovjek), unišao je Umu Selemi pa je spomenuo njoj šta je sreo od ljudi. Pa je rekla Umu Selema: "O vjerovijesniče Allaha! Da li voliš to? Izađi, zatim ne govori (ni sa) jednim od njih (nijedne) riječi, do (da) zakolješ tvoje (svoje) žrtvene deve i (da) pozoveš tvoga (svoga) brijača pa (da) obrije tebe." Pa je izašao, pa nije govorio (ni sa) jednim od njih (ni s kim) dok je učinio to. Zaklao je svoje žrtvene deve, i pozvao je svoga brijača pa je obrijao njega. Pa pošto su vidjeli to, ustali su pa su zaklali. I počeo je neki (od) njih (da) brije neke, čak je skoro neki (od) njih (htio da) ubije nekoga (iz) tuge (zbog tuge). Zatim su došle njemu (neke) žene vjernice. Pa je spustio (objavio) Allah, uzvišen je:

"O (vi) koji vjerujete, kada dođu vama vjernice (kao) iseljenice, pa ispitujte njih....", (dok je dopro do riječi) ".... za čuvanje (poštenje) nevjernica....".

Pa je pustio (razvjenčao) Umer tada dvije žene (koje) su bile za njega (njegove) u idolopoklonstvu, pa je oženio (uzeo sebi za ženu) jednu (od) njih dviju Muavija, sin Ebu Sufjana, a drugu Safvan, sin Umejjeta. Zatim se vratio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, k Medini. Pa je došao njemu Ebu Basir, (jedan) čovjek iz Kurejševića, a on je musliman. Pa su poslali (Kurejševići) u traženje njega dvojicu ljudi, pa su rekli:

"Ugovor koji si učinio nama (poštuj, i vrati nam Ebu Basira)." Pa je odbio (tj. dao) njega k (toj) dvojici ljudi. Pa su njih dva izašla sa njim (tj. pa su ga izvela njih dva) dok su njih dva doprla Zul-Hulejfi. Pa su odsjeli (da) jedu od datula njihovih (svojih). Pa je rekao Ebu Basir jednome (od ta) dva čovjeka: "Tako mi Allaha zaista ja zaista vidim (smatram) ovu tvoju sablju izvrsnom." Pa je

560

izvukao nju (onaj) drugi, pa je rekao: "Da, tako mi Allaha zaista ona je zaista izvrsna. Zaista već sam probao s njom, zatim sam probao." Pa je rekao Ebu Basir: "Pokaži mi (da) pogledam k njoj (da je pogledam)." Pa je omogućio njemu od nje (tj. dao mu je jedan dio sablje u ruke da je vidi). Pa je udario njega dok se ohladio (tj. Pa ga je udarao dok ga je ubio, ili: dok ga nije ubio). A pobjegao je (tj. dao se u bijeg) drugi dok je došao Medini. Pa je unišao (ušao) u Bogomolju trči (tj. trčeći). Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kad je vidio njega:

"Zaista već je vidio ovaj (neki) strah." Pa pošto je stigao k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Ubio se (tj. Ubijen) je tako mi Allaha moj drug, i zaista ja zaista sam ubijen (tj. biću ubijen)." Pa je došao Ebu Basir, pa je rekao: "O vjerovijesniče Allaha! Već je tako mi Allaha ispunio Allah tvoju zaštitu (ugovora o miru po kojem si me trebao vratiti): već si (bio) vratio mene k njima. Zatim je spasio mene Allah od njih." Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Teško njegovoj majci! Rasplamsavača (Rasplamsivača, Potpaljivača) rata! Da je bio za njega (i) jedan (čovjek da mu u tom pomogne)." Pa pošto je čuo to, saznao je da će zaista on vratiti njega k njima. Pa je izašao (iz Medine Ebu Basir bježeći) dok je došao (dok nije došao) obali mora (Crvenoga). Rekao je: I izbavio (spasio) se od njih Ebu Džendel, sin Suhejla, pa se pripojio za Ebu Basira (priključio se Ebu Basiru). Pa je počeo (da) ne izlazi iz Kurejševića (nijedan) čovjek (koji) je već primio Islam (a da drukčije ne postupi) osim (tako da) se pripoji za Ebu Basira dok se skupila (dok se nije skupila) od njih družina (odred). Pa tako mi Allaha ne

561

čuju za karavanu (koja) je izašla za Kurejševiće (da prenosi robu) k Siriji (a da drukčije postupe) osim (tako da) se ispriječe njoj (tj. dočekaju je), pa pobiju njih (Kurejševiće u karavani) i uzmu njihovu imovinu. Pa su poslali Kurejševići k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, zaklinju (tj. zaklinjući) ga sa Allahom i rodbinom (srodstvom da drukčije ne postupi) osim (tako da) pošalje (naređenje Ebu Basiru da prestane sa uznemiravanjem Kurejševića). Pa ko (od sada) dođe njemu, pa on je siguran (bezbjedan, tj. ne mora ga k njima vraćati Muhamed a.s.).

(To je bio ustupak Kurejševića za bezbjednost njihovih karavana na putu za Siriju. Riječ "lemma", nekad ima značenje kao riječ "illa". Taj je slučaj i na ovom mjestu u originalu teksta na arapskom jeziku.)

Pa je poslao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, k njima (k Ebu Basiru i njegovoj družini poruku da prestanu sa napadima na karavane, i da se mogu slobodno priključiti muslimanima u Medini, jer neće biti u Meku vraćeni). Pa je spustio Allah, uzvišen je:

"I On (onaj) koji je odvratio (otklonio) njihove ruke od vas i vaše ruke od njih u trbuhu Meke poslije (toga što je bilo tako) da je dao pobjedu vama nad njima....", dok je dopro ".... zagrijanost, zagrijanost predislamlja....". A bila je njihova zagrijanost (u tome) da oni nisu priznali da je on vjerovijesnik Allaha, (tj. nisu pristali da se u ugovor unese riječ vjerovijesnik Allaha) i nisu priznali (pristali) za (rečenicu): "Sa imenom Allaha Milosrdnoga Milostivoga", i prepriječili su se između njih i između Kuće (Kabe). A rekao je Ukajl od Zuhrije: rekao je Urvete: Pa je izvijestila mene Aiša da poslanik Allaha,

562

pomilovao ga Allah i spasio, ispitivaše njih (žene iseljenice). I doprlo je nama da je ono pošto je spustio Allah, uzvišen je, da vraćaju k idolopoklonicima (ono) što su utrošili na (onu osobu) ko je iselio od njihovih supruga, i (pošto) je dosudio (odredio) na muslimane da se ne drže za čuvanja (poštenja) nevjernica - da je Umer (tada) pustio (riješio braka svoje) dvije žene: Kurejbu, kćer Ebu Umejjeta, i kćer Džervela Huzaije. Pa je sebi uzeo za ženu (oženio je) Kurejbu Muavija, sin Ebu Sufjana, a uzeo je sebi za ženu (bivšu ženu Umerovu) drugu Ebu Džehm. Pa pošto nisu htjeli nevjernici da priznaju za izvršenje (onoga) što su utrošili muslimani na svoje supruge (koje su prebjegle nevjernicima), spustio je Allah, uzvišen je:

"A ako je prošla (tj. prešla, prebjegla neka) stvar (tj. nešto) od vaših supruga k nevjernicima, pa kaznite (tj. zaplijenite od neprijatelja)....". A "akb" je (ono) što su izvršavali (tj. davali) muslimani k (onom nevjerniku) ko (se našao u takvom položaju da) je iselila njegova žena od nevjernika (k muslimanima). Pa je zapovjedio (Uzvišeni Allah) da se dadne (onom muslimanu) ko (se našao u takvom položaju da) je otišla njemu žena od muslimana (k nevjernicima - da mu se da, dadne ono) što je utrošio (u visini) od vjenčanoga dara žena nevjernika koje su iselile (muslimanima u slučaju udaje).

(Prema tome "akb" bi značio: naknada ženidbenih troškova za ženu odbjeglu u neprijateljski tabor. Tu naknadu su muslimani neko vrijeme davali idolopoklonicima, ali kako idolopoklonici nisu htjeli da je daju muslimanima, i muslimani su je njima prestali davati.)

563

A ne znamo ni jedan (slučaj) od iseljenica (da) se odmetnula (od vjere neka) poslije njezinoga vjerovanja. A doprlo je nama (kaže Zuhrija) da je Ebu Basir, sin Esida, Sekafija stigao na Vjerovijesnika (tj. došao Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio, vjernikom (kao vjernik) iseljavajući u (tom) vremenu, pa je pisao Ahnes, sin Šerika, k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pita ga (tj. tražeći od njega da vrati) Ebu Basira. Pa je spomenuo hadis (ovaj do kraja).

GLAVA

uslova (uvjeta) u pozajmici (zajmu).

A rekao je Ibnu Umer i Ata', bio zadovoljan Allah od njih dvojice: Kada je dao (odredio) rok njemu u pozajmici (u davanju zajma), dozvoljeno je. A rekao je Lejs: pričao je meni Džafer, sin Rebi'ata, od Abdurahmana, sina Hurmuza, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da je on spomenuo (jednoga) čovjeka (koji) je pitao nekoga (od) Izraelićana da pozajmi njemu hiljadu zlatnika, pa je dao njih k njemu k imenovanom roku (tj. do određenoga roka).

GLAVA

potpisanoga (roba) i šta nije dozvoljeno od uslova koji se protive knjizi Allaha.

A rekao je Džabir, sin Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, o potpisanom: Njihovi uslovi su među njima (tj. uslovi koje među sobom postave robovi i njihovi vlasnici su važeći, uzimaju se u obzir). A rekao je

564

Ibnu Umer, ili Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: Svaki uslov (koji) se protivi knjizi Allaha, pa on je neistinit (tj. neispravan, nevažan, bezvrijedan) iako je sebi (iako bi) uslovio (neko) stotinu uslova. A rekao je Ebu Abdullah: Govori se (ovo) od njih obadvojice (obojice): od Umera i Ibnu Umera.

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Jahja-a, od Amrete, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Došla je njoj Berira (da) pita nju u svome pisanju (tj. da je moli za materijalnu pomoć u vezi njezine obaveze koju je uzela na sebe pismenim ugovorom o svome otkupljivanju iz ropstva). Pa je rekla: "Ako hoćeš, daću tvojoj porodici, a biće pokroviteljstvo meni." Pa pošto je došao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, spomenula je njemu to. Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Kupi sebi nju, pa oslobodi nju, pa pokroviteljstvo je samo za (onoga) ko je oslobodio." Zatim je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na govornici, pa je rekao: "Šta je umu (nekih) ljudi (da) sebi uslovljavaju (neke) uslove (koji) nisu u knjizi Allaha? Ko sebi uslovi (neki) uslov (koji) nije u knjizi Allaha, pa nije za njega (tj. pa ne pripada mu taj uslov, nema pravo na njega) iako je sebi uslovio stotinu uslova."

GLAVA

(onoga) što je dozvoljeno od uslovljavanja i iznimke u priznavanju (i izuzimanja u ustaljivanju), i (GLAVA)

565

uslova koji (su takvi da) prepoznavaju njih ljudi među sobom; i kada je rekao: stotinu osim jedne, ili dvije.

A rekao je Ibnu Avn od Ibnu Sirina: Rekao je (jedan) čovjek svome najmodavcu (iznajmljivaču): "Uvedi tvoje (svoje) deve (koje daješ u najam - uvedi u dvorište), pa ako ne otputujem s tobom dana toga i toga, pa za tebe je (tj. ti imaš od mene dobiti odštete) stotinu srebrenjaka"; pa nije izašao (tj. nije s njim otputovao). Pa je rekao Šurejh: Ko uslovi na svoju osobu (na sebe) dobrovoljno, neprisiljeno (neki uslov), pa on (taj uslov) je na njega (obaveza). (Znači u gornjem slučaju obavezan je dati stotinu srebrenjaka.) A rekao je Ejub od Ibnu Sirina: Zaista (jedan) čovjek je prodao (neko) jelo, i rekao je (kupac): "Ako ne dođem tebi srijedom (u srijedu), pa nije između mene i između tebe prodaja (tj. kupoprodaja sklopljena - nije pravosnažna)"; pa nije došao. Pa je rekao Šurejh kupcu: "Ti si izostao (poslije roka)"; pa je sudio na njega (tj. na njegovu štetu - a to znači: donio je presudu da je kupoprodaja poništena).

PRIČAO NAM JE Ebuljeman, izvijestio nas je Šuajb, pričao nam je Ebuzinad od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Zaista za (tj. u) Allaha je devedeset i devet imena, stotinu osim jednoga (tj. stotinu manje jedno). Ko izbroji (obuhvati) njih, unići će (u) raj."

GLAVA

uslova u zakladi (u zaveštanju).

566

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Muhamed, sin Abdullaha, Ensarija, pričao nam je Ibnu Avn, rekao je: obavijestio nas je Nafi' od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Umer, sin Hataba pogodio (dobio, uzeo neku) zemlju u Hajberu, pa je došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (da) traži zapovjed (od) njega u njoj (tj. da se posavjetuje, dogovori s njim o njoj). Pa je rekao:

"O poslaniče Allaha! Zaista ja sam pogodio zemlju u Hajberu, nisam pogodio (nikakva) imanja nikad skupocijenijeg kod mene od njega (od ove zemlje), pa šta zapovjedaš meni za njega?" Rekao je: "Ako hoćeš, dati ćeš (daćeš) zadržati (zastaviti od prodaje, prometa) njezin korijen (tj. daćeš je u zakladu, zaveštaćeš je - uvakufićeš je) i učinićeš milostinju s njom (daćeš kao milostinju, sadaku nju)." Rekao je: Pa je učinio milostinju s njom Umer (tj. dao je kao milostinju nju na takav način) da on (korijen, temelj, osnov te zemlje) neće se prodavati, i neće se poklanjati (darovati) i neće se davati u nasljeđe (nasljedstvo). I učinio je milostinju s njom (tj. Odredio je da se prihod od te zemlje kao milostinja dijeli) u (tj. među) siromahe, i u bližnje (rođake), i u vratove (tj. i za oslobođenje od ropstva), i u put Allaha (tj. i za borce i hodočasnike), i putniku, i gostu, (i da) nema grijeha na (onoga) ko upravlja njom da jede od nje (od njezinih prihoda) sa poznatim (tj. uobičajenim načinom u ime naknade za svoje utrošeno vrijeme i trud oko upravljanja) i (da) nahrani neimućnoga (tj. da nahrani onoga koji sebi nije skupio i uzeo imanja). Rekao je: Pa sam pričao za njega (za ovaj hadis) Ibnu Sirinu, pa je rekao: Nesakupljača imovine (tj. i da nahrani onoga koji nije sebi sakupio i stekao u korjenu, u osnovi neku imovinu - koji nema neke osnovne imovine, uložene imovine).

567

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA

KNJIGA OPORUKA (TESTAMENATA, LEGATA)

(tj. oporučnih naloga nasljedniku, ili nekom drugom licu, da se nekoj osobi isplati stanovita svota novaca ili da joj preda određeni dio imovine, ili da izvrši neku njegovu želju)

GLAVA

oporuka i govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Oporuka čovjeka (treba da) je napisana kod njega." I (GLAVA) govora Allaha, uzvišen je: "Propisalo se je na vas kada je prisutna jednom vas smrt ako je ostavio (kakva) dobra, oporuka za dva roditelja i najbližnje sa poznatim (uobičajenim načinom - to je propisano kao) dužnost na bogobojazne. Pa ko zamijeni njega (oporučivanje) poslije što je čuo njega, pa njegov grijeh je samo na (one) koji zamjenjuju njega, zaista Allah je čujni i znalac (tj. sve čuje i zna). Pa ko se pobojava od oporučitelja naginjanja ili grijeha, pa izmiri (popravi, napravi bolje) između njih, pa nema grijeha na njega, zaista Allah je veliki opraštač, milostiv."

"Dženefen" je (isto što i) "mejlem": naginjanje (tj. sa pravoga postupka skretanje, proizvoljnost, nepravednost). "Mutedžanifun" je (isto što i) "mailun": koji se naginje (skreće iz uspravnoga stava).

568

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Nafi'a, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Nije dužnost (ili: Nije pravo jednoga) čovjeka muslimana (što) je za njega stvar (neka, tj. koji ima neku stvar, nešto da) oporuči u (tj. o) njoj (nije pravo da on) zanoći dvije noći (drukčije) osim (u takvoj pripravnosti da) i njegova oporuka je napisana kod njega." Slijedio je njega (tj. Malika) Muhamed, sin Muslima, od Amra, od Ibnu Umera, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Harisa, pričao nam je Jahja, sin Ebu Bukejra, pričao nam je Zuhejr, sin Muavije, Džu'fija, pričao nam je Ebu Ishak od Amra, sina Harisa, šurjaka ("hatenun": zet, šurjak, šura; tast, punac.) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, brata Džuvejrijete, kćeri Harisa, rekao je:

Nije ostavio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kod svoje smrti srebrenjaka, a ni zlatnika, a ni roba, a ni robinje, a ni stvar (kakvu drugu) osim svoju bijelu mazgu, i svoga oružja i (neke) zemlje (što) je učinio nju milostinjom.

PRIČAO NAM JE Hallad, sin Jahja-a, pričao nam je Malik, pričao nam je Talhate, sin Musarrifa, rekao je: pitao sam Abdullaha, sina Ebu Evfa-a, bio zadovoljan Allah od njih dvojice:

"Da li je bio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, oporučio (kakvu oporuku)?" Pa je rekao: "Ne." Pa

569

sam rekao: "Kako (to)? Propisala se na ljude oporuka. Ili: Zapovjedilo im se za oporuku." Rekao je: "Oporučio je za knjigu Allaha (da se pridržavaju i rade po njoj)."

PRIČAO NAM JE Amr, sin Zurareta, izvijestio nas je Ismail od Ibnu Avna, od Ibrahima, od Esveda, rekao je:

Spomenuli su kod Aiše da je Alija, bio zadovoljan Allah od njih dvoje, bio oporučen (preporučen za prvoga halifu). Pa je rekla:

"Kada je oporučio (Muhamed a.s.) k njemu (?), a već sam bila prislonjačica njega k svojim prsima, ili je rekla: svome krilu, pa je pozvao za leđen (leginj, lavor da mu se donese, prikuči), pa zaista već se je nageo (savio) u mome krilu, pa nisam opazila da je on već umro. Pa kada je oporučio k njemu?"

GLAVA:

Da (musliman) ostavi svoje nasljednike (kao) imućne bolje je od (toga) da pružaju dlanove ljudima (tj. bolje je nego da prose milostinju od ljudi poslije njega).

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Sada, sina Ibrahima, od Amira, sina Sada, od Sada, sina Ebu Vakasa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Došao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da) posjeti mene, a ja sam u Meki (bolestan za vrijeme oproštajnoga hodočašća). A on mrzi (tj. Muhamed a.s. ne pokaziva raspoloženja prema tome) da

570

umre u zemlji koja (je takva da) je iselio iz nje (tj. nije želio da umre u zemlji čiji su stanovnici nekad bili takvi prema njemu da je morao iz te zemlje da ode, da se iseli). Rekao je:

"Pomilovao Allah sina Afra-ovoga!"

(Ovim je riječima Muhamed a.s. izražavao žaljenje što Sad, sin Havle, kojega ovdje naziva sinom Afre, umro u Meki iz koje je nekad i on bio iselio.)

Rekao sam: "O poslaniče Allaha! Oporučujem za svoje imanje, sve (tj. cijelo od) njega (tj. zaveštavam ga, dajem ga u zakladu)." Rekao je: "Ne." Rekao sam: "Pa polovinu." Rekao je: "Ne." Rekao sam: "Trećina." Rekao je: "Pa trećina (može da se dadne, da se da u zakladu), a (i) trećina je mnogo. Zaista (da) ti ostaviš tvoje (svoje) nasljednike (kao) imućne (kad već imaš stečeno imanje) bolje je od (toga) da ostaviš njih (ili: bolje je nego da ih ostaviš kao) siromašne, (i da) pružaju dlanove ljudima (tražeći nešto od onoga što) je u njihovim rukama. I zaista ti što god si utrošio od (kakva) troška, pa zaista on je (to je) milostinja, čak zalogaj (što) podigneš njega k ustima tvoje (svoje) žene. I možda Allah da uzdigne tebe pa (da) će se okoristiti s tobom (neki) ljudi, a oštetiće se s tobom drugi (tj. a neki - misli na neprijatelje Islama - imaće štetu od tebe)." A nije bilo za njega tada osim kći (tj. A tada, u to vrijeme Sa'd nije imao osim jedne kćeri ni druge djece ni kakvih drugih nasljednika).

GLAVA

571

oporuke sa trećinom (imanja, tj. davanja u zakladu, u dobrotvorne svrhe trećine imetka, vlastitoga imetka testamentom).

A rekao je Hasen: Nije dozvoljeno (ni) za muslimanskoga štićenika oporuka osim trećina (tj. I nemusliman koji je u islamskoj zemlji, državi pod zaštitom muslimana, ne može po islamskim propisima testamentom oporučiti, ostaviti u zakladu više od jedne trećine svoga imanja). A rekao je Allah, uzvišen je:

"I da (znaš da ti se naređuje): Sudi među njima sa (onim, tj. po onom) što je spustio Allah...".

(Ovo je osnov za prednji stav Hasena jer se riječi "među njima" odnose na nemuslimane.)

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Sufjan od Hišama, sina Urveta, od njegovog oca, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Da su spustili ljudi k četvrtini (tj. na četvrtinu svoje oporuke), jer zaista je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Trećina, a (i) trećina je mnoga (mnogo), ili velika."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdurahima, pričao nam je Zekerija, sin Adija, pričao nam je Mervan od Hišama, sina Hišama, od Amira, sina Sa'da, od njegova oca, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

572

Razbolio sam se, pa je posjetio mene Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam rekao: "O poslaniče Allaha! Moli Allaha da ne povrati mene na moju petu."

(Veli se da to znači: "da ne umrem u Meki iz koje sam nekad morao iseliti.")

Rekao je:

"Možda Allah (da) će podignuti tebe (sa postelje, tj. možda ćeš ozdraviti), i okoristiće s tobom (neke) ljude." Rekao sam: "Hoću da oporučim, a za mene (tj. u mene) je samo (jedna) kći." Rekao sam: "Oporučujem s polovinom (tj. Oporučujem polovinu svoga imanja)." Rekao je: "Polovina je mnogo." Rekao sam: "Pa trećinom." Rekao je: "Trećina (može), a (i) trećina je mnogo, ili velika (veliko)." Rekao je: Pa su oporučivali ljudi sa trećinom, i dozvoljeno je bilo to njima.

GLAVA

govora oporučitelja staraocu (izvršitelju oporuke): "Dogovaraj se s mojim djetetom (tj. Pripazi, pogledaj na moje dijete)!" I (GLAVA onoga) što je dozvoljeno staraocu od tvrdnje (ili: od tužbe).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Ibnu Šihaba, od Urveta, sina Zubejra, od Aiše, žene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je ona rekla:

Bio je Utbete, sin Ebu Vakasa, oporučio k svome bratu Sadu, sinu Ebu Vakasa, da: "Sin robinje Zemata je

573

od mene, pa zgrabi (tj. uzmi, primi) ga k tebi (sebi nakon moje smrti)." Pa pošto je bila godina oslobođenja (Meke, tj. Pa kada su muslimani oslobodili Meku od idolopoklonika), uzeo je njega Sad, pa je rekao: "Sin moga brata je (ovaj dječak), već je bio oporučio k meni o njemu." Pa je ustao Abd, sin Zemata, pa je rekao: "Moj brat (je ovaj dječak) i sin robinje moga oca, rodio se na njegovoj postelji." Pa su se međusobno potjerali njih dva k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao Sad: "O poslaniče Allaha! Sin moga brata je (ovaj dječak), bio je oporučio k meni o njemu." Pa je rekao Abd, sin Zemata: "Moj brat je, i sin robinje moga oca je." I rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"On je za tebe (tj. On je tvoj), o Abde, sine Zemata! Dijete je postelji, a bludniku je kamen." (To jest: "Dijete pripada onome na čijoj se je postelji rodilo, a oženjenoga bludnika treba kamenovati.") Zatim je rekao za Sevdu (tj. rekao je Sevdi), kćer Zemata: "Zastri (tj. Zakloni) se od njega (od toga dječaka)." Zbog (toga joj je to rekao) što je vidio (nešto) od njegove sličnosti sa Utbetom (koji mu je po prilici bio nezakoniti otac). Pa je nije vidio dok je sreo (ili: dok nije sreo) Allaha (tj. nije nju vidio do smrti).

GLAVA:

Kada je dao znak bolesnik sa svojom glavom jasnim pokazivanjem, dozvoljeno je (takvo oporučivanje).

PRIČAO NAM JE Hassan, sin Ebu Abbada, pričao nam je Hemmam od Katadeta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da je (jedan) Židov stucao

574

(smrvio) glavu (jedne) djevojke (ili: robinje stavivši joj glavu) među dva kamena. Pa se reklo njoj:

"Ko je učinio (to) s tobom? Je li omsica (Je li taj-i-taj to učinio?) Je li omsica?" Dok se je imenovao (tj. spomenuo taj) Židov. Pa je dala znak sa svojom glavom. Pa se došlo sa njim (tj. Pa je doveden). Pa je neprestano (ispitivan) dok je priznao. Pa je zapovjedio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio pa se je stucala (smrvila) njegova glava (tj. glava toga Židova) sa kamenjem.

(Tri mezheba osim hanefija kažu da će se ubica na isti način ubiti kako je on ubio svoju žrtvu. Podloga im je navedeni hadis. Hanefije kažu da je navedeni slučaj bio u vrijeme kada je bilo dozvoljeno ubicu mrcvariti, ali je mrcvarenje poslije dokinuto, ukinuto - pa se ubica svake vrste ima ubiti samo sabljom, mačem. Podloga hanefita, hanefija je hadis koji je zabilježio u svojoj zbirci Ibnu Madže, a koji glasi: "La kavede illa bissejfi: Nema odmazde osim sa sabljom, mačem." Istina ima prigovora jednome pripovjedaču koji se u senedu-lancu pripovjedača ovoga hadisa nalazi, ali ga neki smatraju i istinitim čovjekom. Isto tako i u pogledu svjedočenja ili oporuke i sličnoga od strane običnoga bolesnika pomoću znaka, tj. davanjem znaka glavom - pravnici se razilaze. Ebu Hanife kaže da to vrijedi samo za nijemoga bolesnika ili koji je izgubio dar govora, a za druge bolesnike ne vrijedi dok ne progovori, dok ne izgovori ono o čemu se radi. Čak i u gornjem slučaju u hadisu, kažu hanefijski pravnici, Židov nije osuđen samo na osnovu davanja znaka glavom smrvljene djevojke, nego je Židov doveden i ispitivan, pa tek kada je priznao, on je onda osuđen. To su neke najvažnije napomene u vezi

575

tumačenja ovoga hadisa koje su prenešene iz komentara Ajnije i Kastalanije.)

GLAVA:

Nema oporuke za nasljednika (Nema oporuke nasljedniku).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, od Verka'a, od Ibnu Ebu Nedžiha, od Ata'a, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Bio je imetak za dijete, a bila je oporuka za dva roditelja (tj. za roditelje), pa je dokinuo Allah od toga što je želio (tj. što je htio), pa je učinio za muško kao udio dvije ženske. I učinio je za roditelje za svakoga od njih dva šestinu, a učinio je za ženu osminu i četvrtinu, a za muža polovinu i četvrtinu.

(Neće se navoditi tumačenja ovoga hadisa, jer bi bilo prevođenje originala preopširno ako bi se davao o svakom hadisu komentar i tumačenje.)

GLAVA

milostinje kod smrti.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ala'-a, pričao nam je Ebu Usamete od Sufjana, od Umareta, od Ebu Zur'ata, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je (jedan) čovjek Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio:

576

"O poslaniče Allaha! Koja je milostinja najvrijednija?" Rekao je: "Da milodariš, a ti si zdrav, pohlepan, nadaš se bogatstvu, strahuješ od siromaštva (bojiš se siromaštva). A ne iščekivaj (Ne čekaj) dok (nastupi vrijeme) kada je doprijela (doprla duša u) grlo, (pa da) rekneš: za omsicu (za tog-i-tog) je toliko, a za (a za tog-i-tog) je toliko (tj. omsici, tom-i-tom toliko dajem, određujem, a omsici toliko)." A već je bilo za omsicu.

(Dakle: A već tom-i-tom, tada svakako to i pripada.)

GLAVA

govora Allaha, uzvišen je: ".... od poslije oporuke (što) oporuči za nju ili duga....".

A spominje se da je Šurejh, i Umer, sin Abdulaziza, i Tavus, i Ata', i Ibnu Uzejnete (da) su dozvolili priznanje bolesnika za dugovanje. A rekao je Hasen: Najpravije je (ono) što je milodario čovjek zadnjeg dana od ovozemnosti (ovozemaljskog života) i prvoga dana od zadnjega (tj. od budućega svijeta i života). A rekao je Ibrahim i Hakem: Kada je očistio nasljednika od duga, očistio se (tj. kada je umrli na samrti izjavio da nije dužan nikome, onda nasljednik ne mora priznati dugovanje koje neko izjavi da mu je dugovao umrli). A oporučio je Rafi', sin Hadidža, da se ne otkriva njegova žena Fezarija od (onoga) što su se zaključala nad njim njezina vrata.

(To jest: Da se imovina koja je u njezinoj sobi ne otkriva, ne dijeli na nasljednike - nego da njoj pripada.)

577

A rekao je Hasen: Kada je rekao svome robu kod smrti: Bio sam oslobodio tebe, dozvoljeno je. A rekao je Šabija: Kada je rekla žena kod svoje smrti: "Zaista moj muž platio je meni (moje pravo, dug) i zgrabila sam (uzela sam) od njega", dozvoljeno je. A rekao je neki (od) ljudi: Neće se dozvoliti (Ne dozvoljava se) njegovo priznanje (tj. priznanje bolesnika da je dužan neki dug jednom nasljedniku - misli se na bolesnika na smrtnoj postelji) zbog lošeg mišljenja s njim za nasljednike (tj. zbog lošeg mišljenja koje se može pojaviti kod ostalih nasljednika s tim priznanjem, zbog toga priznanja smrtnoga bolesnika, jer mogu da sumnjaju da bolesnik hoće s tim da nagodi više imetka tom jednom nasljedniku). Zatim je smatrao lijepim (taj neki od ljudi takav isti postupak u drugim prilikama), pa je rekao: Dozvoljava se njegovo (bolesnikovo) priznanje za ostavljenu stvar (na čuvanje), i robu i udruženu trgovinu (udruženu trgovačku robu). A već je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Čuvajte se mišljenja (lošega, tj. sumnjičenja), pa (jer) zaista mišljenje (loše) je najlažnije pričanje." A nije dozvoljen (ne dozvoljava se) imetak muslimana (koji je priznat njima od nasljednika) zbog govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:

"Znak dvoličnjaka je (i to) kada se povjerilo (njemu nešto na čuvanje), iznevjerio je (pronevjerio je)." A rekao je Allah, uzvišen je:

"Zaista Allah zapovijeda vama da izvršavate (tj. da uručujete) povjerene stvari k njihovim porodicama (tj. vlasnicima)....". Pa nije naročito istakao (Allah u tom ajetu nikakvoga) nasljednika, a ni (nekoga drugoga) osim

578

njega. (Tj. osim nasljednika.) O njemu (tj. o njegovu govoru: "Znak dvoličnjaka je to kada se njemu povjeri nešto na čuvanje, iznevjeri", - o tom) je (pripovjedao) Abdullah, sin Amra, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Davuda, Eburrebi', pričao nam je Ismail, sin Džafera, pričao nam je Nafi', sin Malika sina Ebu Amira, Ebu Suhejl od svoga oca, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Znak dvoličnjaka su tri (osobine): kada priča, laže; i kada mu se povjeri, iznevjeri (pronevjeri); i kada obeća, učini protivno (obećanju)."

GLAVA

tumačenja govora Allaha, uzvišen je: ".... od poslije oporuke (što) oporučujete s njom ili dugovanja....".

A spominje se da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, isplatio dug (dugovanje umrle osobe) prije oporuke (te osobe).

I (GLAVA) Njegova govora: "Zaista Allah zapovjeda vama da izvršite (predate) povjerene stvari k njihovoj porodici (vlasnicima)....". Pa izvršenje (predaja, uručenje) povjerene stvari je preče od dobrovoljnosti oporuke (od dobroga djela koje se učini dobrovoljno oporukom).

A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Nema milostinje osim od leđa bogatstva."

579

(I povjerena stvar, između ostaloga, može biti i novac koji je primio na čuvanje umrli dok je bio živ, pa ga trebaju nasljednici uručiti vlasniku. I dobro djelo koje se čini dobrovoljno oporukom, može se činiti i novcem. Oporukom čovjek za života određuje šta će se učiniti poslije njegove smrti. Nju obično sprovode u djelo čovjekovi nasljednici. Buharija iznosi stav da je preče povjerene stvari uručiti prvo, a onda sprovoditi oporuku umrloga.)

A rekao je Ibnu Abas: Neće oporučivati rob (drukčije) osim sa dozvolom svoje porodice. A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Rob je pastir u imanju svoga gospodina (gospodara)."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Evzaija od Zuhrije, od Seida, sina Musejjeba, i Urveta, sina Zubejra, da je Hakim, sin Hizama, bio zadovoljan Allah od njega, rekao:

Pitao sam (tj. Molio, tražio, iskao sam od) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da me daruje, da mi da) pa je dao meni. Zatim sam pitao njega, pa je dao meni. Zatim je rekao meni: "O Hakime! Zaista ovaj imetak je zelen (tj. lijep kao zelena trava), sladak, pa ko uzme njega sa darežljivošću duše, blagosloviće mu se u njemu. A ko uzme njega sa nadnošenjem duše (tj. tražeći da se dadne njemu imetak), neće se blagosloviti njemu u njemu, i biće kao (onaj) koji jede, a neće se zasititi (a ne zasiti se, ne najede se). A najgornja ruka je bolja od najdonje ruke (najniže ruke)." Rekao je Hakim: Pa sam rekao: "O poslaniče Allaha! Tako mi (Onoga) koji je poslao tebe sa istinom neću postići (tj. uzeti ni od)

580

jednoga (čovjeka) poslije tebe (nijednu) stvar (tako) da ću se rastati (sa) ovozemaljskim životom (tj. do smrti neću ni od koga više nikad ništa uzeti makar mi ko davao nešto iz darežljivosti svoje duše, a bez moga traženja i nadnošenja da me vidi pa da mi dadne)." Pa je bio Ebu Bekr (običaja da) zove (poziva) Hakima zbog (toga) da dadne (da da) njemu dar, pa nije htio da primi od njega (nijednu) stvar. Zatim je zaista Umer pozivao zbog (ili: radi toga da) dade (dadne, da) njemu, pa neće da primi njega (pa neće da ga primi). Pa je rekao (Umer): "O skupino muslimana! Zaista ja izlažem (nudim) na njega (tj. njemu) njegovo pravo koje je razdijelio Allah njemu od ovoga (ratnoga) plijena, pa neće da uzme njega. Pa nije postigao (tj. uzeo) Hakim (ni od) jednoga (čovjeka) od ljudi poslije Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (tako) da je preminuo (dok nije umro, a takog, takvog stava ostao), pomilovao ga Allah!"

PRIČAO NAM JE Bišr, sin Muhameda, Sahtijanija, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Junus od Zuhrije, rekao je: izvijestio je mene Salim od Ibnu Umera, od njegovoga oca, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Svaki (od) vas je pastir i pitan (će biti, odgovoran će biti) o svome stadu. I vođ je pastir i pitan (će biti) o svome stadu. I čovjek je pastir u svojoj porodici i pitan (će biti) o svome stadu. I žena je u kući svoga muža pastirica i pitana (će biti, odgovorna će biti) o svome stadu. I sluga u imetku svoga gospodara je pastir i pitan (će biti) o svome stadu." Rekao je: I mislim da je već rekao: "I čovjek je pastir u imetku svoga oca."

581

GLAVA:

Kada je zaveštao (dao u zakladu, uvakufio), ili je oporučio za svoje bližnje (rođake). I ko su bližnji (rođaci)?

A rekao je Sabit od Enesa: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Ebu Talhatu: "Učini nju (zemlju Biruha - Bejruha) za siromašne (između) svojih bližnjih!" Pa je učinio nju za Hassana i Ubejja, sina Ka'ba (tj. dao je nju njima dvojici). A rekao je Ensarija: pričao je meni moj otac od Sumameta, od Enesa kao hadis Sabitu, rekao je: "Učini nju za siromašne tvojih (svojih) bližnjih." Rekao je Enes: Pa je učinio nju za Hassana i Ubejja, sina Ka'ba, a bila su njih dva bliža k njemu od mene. A bilo je srodstvo Hasana i Ubeja od Ebu Talhata. A njegovo (Ebu Talhatovo) ime je Zejd, sin Sehla sina Esveda sina Harama sina Amra sina Zejda Menata sina Adijja sina Amra sina Malika sina Nedždžara. A Hassan je sin Sabita, sina Munzira sina Harama, pa se sastaju njih dva (Ebu Talha i Hasan) kod Harama, i on (Haram) je treći otac (predak njih dvojice). A Haram je sin Amra, sina Zejda Menata sina Adijja sina Amra sina Malika sina Nedždžara, pa on (Haram) sastavlja Hassana i Ebu Talhata. A Ubejj do šest očeva (tj. do šest predaka) do Amra, sina Malika (sastaje, sastavlja se sa Hassanom i Ebu Talhatom). A on je Ubejj, sin Ka'ba sina Kajsa sina Ubejda sina Zejda sina Muavijeta sina Amra sina Malika sina Nedždžara. Pa Amr, sin Malika sastavlja Hassana, i Ebu Talhata i Ubejja. A rekao je neki (od) njih (tj. neki pravnik): Kada je oporučio (čovjek) za svoje srodstvo, pa ono je k njegovim očevima u Islamu (tj. pa to oporučivanje se treba smatrati da je namijenjeno njegovim precima koji su primili Islam).

582

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ishaka, sina Abdullaha sina Ebu Talhata, da je on čuo Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Ebu Talhatu:

"Vidim (tj. ja mislim da je najbolje) da učiniš nju u najbliže (svoje srodnike, rođake)." Rekao je Ebu Talhate: "Učiniću (to), o poslaniče Allaha." Pa je razdijelio nju Ebu Talhate u (tj. među) svoje bližnje i sinove svoga strica. A rekao je Ibnu Abas: Pošto je sišla (objava): "I opominji tvoje (svoje) rođake najbliže.", počeo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da) doziva:

"O Fihrovići, o Adijovići!" (to su prezimena) za plemenske ogranke Kurejševića. A rekao je Ebu Hurejrete: Pošto je sišla (objava): "I opominji tvoje (svoje) rođake najbliže.", rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "O skupino Kurejševića!"

GLAVA:

Da li ulaze žene i dijete u najbliže (rođake)?

PRIČAO NAM JE Ebuljeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Seid, sin Musejjeba, i Ebu Selemete, sin Abdurahmana, da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao:

Ustao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je spustio Allah, moćan je i veličajan je: "I opominji tvoje (svoje) rođake najbliže.", rekao je:

583

"O skupino Kurejševića! - ili (je rekao neku drugu) riječ sličnu njoj (toj) - Otkupite vaše (svoje) duše (ili: svoje osobe ispravnim vjerovanjem i dobrim djelima). Neću odbiti od vas od Allaha (nijednu) stvar (tj. ja vam neću moći ništa koristiti kod Allaha ako ne budete vjerovali i radili dobra djela). O Abdumenafovići! Neću odbiti od vas od Allaha (nijednu) stvar. O Abbase, sina Abdulmuttaliba! Neću odbiti od tebe od Allaha (nijednu) stvar. O Safijja, tetko poslanika Allaha! Neću odbiti od tebe od Allaha (nijednu) stvar. I o Fatimo, kćeri Muhameda, pomilovao ga Allah i spasio! Pitaj (tj. Traži od) mene šta hoćeš od moga imanja. Neću odbiti od tebe od Allaha (nijednu) stvar." Slijedio je njega (Ebuljemana) Asbag od Ibnu Vehba, od Junusa, od Ibnu Šihaba.

GLAVA:

Da li se koristi (tj. da li će se koristiti) zakladnik sa svojom zakladom.

A već je sebi uslovio (uvjetovao) Umer: Nema (nikakva) grijeha na (onoga) ko upravlja njim (zakladnim imanjem) da jede. A već upravlja (njim sami) zakladnik i (drugi) osim njega. A takođe ko je učinio žrtvenu devu ili (neku) stvar za (tj. u ime) Allaha, pa njemu je (dozvoljeno) da se koristi sa njom kao što se koristi (ili: kao što će se koristiti i drugi) osim njega iako nije sebi uslovio (uvjetovao).

584

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Ebu Avanete od Katadeta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, vidio (jednoga) čovjeka (da) tjera žrtvenu devu (tj. goni je pred sobom), pa je rekao:

"Uzjaši nju." Pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Zaista ona je žrtvena deva (deva koja treba da se žrtvuje)." Pa je rekao u trećem ili četvrtom (upozorenju): "Uzjaši nju, teško tebi, ili: jao tebi!"

PRIČAO NAM JE Ismail, pričao nam je Malik od Ebuzinada, od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, vidio (jednoga) čovjeka (da) tjera žrtvenu devu, pa je rekao:

"Uzjaši nju." Rekao je: "O poslaniče Allaha! Zaista ona je žrtvena deva." Rekao je: "Uzjaši nju, teško tebi!" U drugom, ili trećem (upozorenju rekao mu je: teško tebi!).

GLAVA:

Kada je zaveštao (dao u zakladu jednu) stvar, pa nije dao (predao) nju k (drugom nekome) osim njega (osim sebe), pa ono (pa to) je dozvoljeno (takvo postupanje), jer je Umer, bio zadovoljan Allah od njega, dao zaveštati (dao u zakladu) i rekao je: Nema grijeha na (onoga) ko upravlja njim da jede.

A nije naročito (osobito, specijalno) odredio da je upravljao (tj. da upravlja, da će upravljati) njim Umer ili (drugi neko) osim njega (tj. A Umer nije odredio da li će

585

tim njegovim vakufom, imanjem datim u zakladu, upravljati on ili neko drugi osim njega). Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Ebu Talhatu:

"Vidim (tj. Mislim kao najbolje) da učiniš nju u najbliže (rođake)." Pa je rekao: "Činim (tj. Učiniću to)." Pa je razdijelio nju u svoje najbliže (rođake) i sinove svoga strica.

GLAVA:

Kada je rekao: "Moja kuća je milostinja radi Allaha!", a nije objasnio (da li je daje) za siromašne ili (za nekoga drugoga) osim njih, pa ono (pa to) je dozvoljeno (takvo postupanje), i staviće (tj. daće) nje u najbliže (rođake) ili gdje hoće.

Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Ebu Talhatu kada je (ovaj) rekao: "Najdraži moj imetak k meni je Biruha (ili Bejruha), i zaista on je milostinja radi Allaha." Pa je dozvolio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, to. A rekao je neki (od) njih (tj. neki pravnici): Nije dozvoljeno do (da) objasni za koga (tj. kome daje milostinju, u čiju korist daje u zakladu svoje imanje). A prvo je zdravije (tj. ispravnije negoli ovo drugo stanovište).

GLAVA:

Kada je rekao: Moja zemlja ili moj vrt je milostinja od moje majke (za moju majku), pa ono (pa to) je dozvoljeno (tako učiniti), iako nije objasnio za koga je to (tj. kome to daje).

586

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Selama, izvijestio nas je Mahled, sin Jezida, izvijestio nas je Ibnu Džurejdž, rekao je: izvijestio je mene Ja'la da je on čuo Ikrimeta (da) govori: obavijestio nas je Ibnu Abas, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Sa'd, sin Ubadeta, bio zadovoljan Allah od njega, (imao u životu takav slučaj da) je preminula (umrla) njegova majka, a on je odsutan od nje (tj. a on nije bio kod nje tada). Pa je rekao:

"O poslaniče Allaha! Zaista moja majka je preminula, a ja sam odsutan od nje. Da li koristi njoj (kakva) stvar ako milodarim s njom (tj. ako milodarim nju - tu stvar) od nje (ispred nje, za nju - za majku)?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Pa zaista ja zasvjedočavam tebe da je moj zid (tj. moj zidom ograđeni vrt, voćanjak - zvani) Mihraf milostinja na nju (tj. za nju)."

(Ili: Pa zaista ja zasvjedočavam tebe da je moj plodonosni zid - tj. vrt, voćnjak - milostinja na nju. "Mihraf" znači plodonosan. Ovdje, međutim, u tekstu označava vlastito ime vrta prema nekim komentatorima, pa je prevod u zagradi naveden da se zadovolji i druga strana, tj. oni komentatori koji ne smatraju riječ u tekstu kao vlastito ime.)

GLAVA:

Kada je milodario ili je zaveštao (dao u zakladu) neki (dio) svoga imanja, ili neki (dio) svoga roba ili svoje životinje, pa ono je (pa to je) dozvoljeno (tako učiniti).

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me Abdurahman, sin Abdullaha sina Ka'ba, da je Abdullah,

587

sin Ka'ba, rekao: čuo sam Ka'ba, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: rekao sam:

"O poslaniče Allaha! Zaista od moga pokajanja (kajanja) je (i to) da se izuvam od svoga imanja (tj. odričem ga se i dajem kao) milostinju (predajući ga) k Allahu i k Njegovom poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio." Rekao je (Muhamed a.s.): "Zadrži na tebi (tj. sebi) neki (dio) tvoga (svoga) imanja, pa ono (pa to) je bolje tebi." Rekao sam: "Pa zaista ja zadržavam moj (svoj) dio koji je u Hajberu."

GLAVA

(onoga) ko je milodario k svome punomoćniku (zastupniku), zatim je vratio punomoćnik k njemu.

A rekao je Ismail: izvijestio me Abdulaziz, sin Abdullaha sina Ebu Selemeta, od Ishaka, sina Abdullaha sina Ebu Talhata, ne znam ga (drukčije da priča) osim od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Pošto je sišla (objava): "Nećete postići dobročinstvo do (da) dijelite od (onoga) što volite...", došao je Ebu Talhate k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"O poslaniče Allaha! Govori (Veli) Allah, uzvišen je, u Svojoj knjizi: "Nećete postići dobročinstvo do (da) dijelite od (onoga) što volite....", a zaista najdraže moje imanje k meni je Biruha'." Rekao je: A bila je bašta (vrt, voćnjak - tako lijepa da) je bio (običaja) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) ulazi (u) nju, i traži hlada u njoj i pije od njezine vode. Pa ona je (ovo su opet riječi Ebu Talhata) k Allahu i k Njegovome poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio. Nadam se (od ovoga

588

imanja) njegovog dobročinstva i njegove pohrane, pa stavi je (bašču), o poslaniče Allaha, gdje pokaže tebi Allah (da je najbolje). Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Bravo! O Ebu Talhate! (Ili: Bravo, o Ebu Talhate!) To je korisno imanje. Primismo ga (primamo ga) od tebe i vraćamo ga na tebe (tebi), pa učini ga u najbliže (svoje rođake)." Pa je milodario s njim (tj. njega - to imanje) Ebu Talhate na svoje rođake. Rekao je: A bio je od njih Ubejj i Hassan. Rekao je: I prodao je Hasan svoj dio od njega (od toga imanja uzevši cijenu za njega) od Muavije (tj. prodao ga je Muaviji). Pa se reklo njemu (Hassanu): "Prodaješ (tj. Zar ćeš da prodaš) milostinju Ebu Talhata?" Pa je rekao: "Zar neću prodati (Zar da ne prodam) sa' od datula za sa' od srebrenjaka?!" Rekao je: A bila je ta bašča u mjestu dvorca Džediletovića koji (je taj dvorac što) je sagradio njega Muavija.

GLAVA

govora Allaha, uzvišen je: "I kada prisustvuju (dođu) diobi (ostavštine umrloga) najbliži (rođaci), i siročadi i siromasi, pa dadnite im od njega....".

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Fadla, Ebunnuman, pričao nam je Ebu Avanete od Ebu Bišra, od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

"Zaista (neki) ljudi tvrde da je ovaj ajet dokinuo se (da se ova stavka Kur'ana stavila van snage, da je prestala vrijediti), a nije tako mi Allaha, nije se dokinuo, ali (tj. nego) je on (ovaj ajet) od (onih) što su međusobno

589

olahko uzeli (omalovažili) ljudi (njihov smisao). Njih dva su dva upravljača (ostavštinom koja su obuhvaćena ovim ajetom): upravljač (što) nasljeđuje, i taj je koji daje; i upravljač (što) ne nasljeđuje, pa taj je koji govori sa poznatim (tj. sa lijepim govorom i riječima k prisutnima), govori: "Ne posjedujem ti da dadnem tebi."

(Kažu da je ova druga vrsta upravljača osoba koja zastupa siročad kao njihov tutor, pa je kao takva upravljač, a nije nasljednik, i ne može dijeliti od ostavštine ništa drugima, jer svoga dijela nema, a ne može dijeliti drugima od dijela siročadi.)

GLAVA

(onoga) što je lijepo za (onoga) ko premine (umre) iznenada (kao što je to) da milodare od njega (za njega) i izvršenja zavjeta od (tj. za) mrtvoga.

PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Malik od Hišama, od njegova oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je (jedan) čovjek rekao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista mojoj se je majci brzo (nenadno) uzela njezina duša, a mislim je da je progovorila (tj. da je mogla da progovori na samrti), milodarila bi (tj. rekla bi da se dadne, da za nju neka milostinja, odnosno dala bi ona neku milostinju). Pa da li (da) milodarim od nje (tj. za nju)?" Rekao je: "Da, milodari od nje (za nju)."

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ibnu Šihaba, od Ubejdulaha, sina Abdullaha, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Sa'd, sin Ubadeta, bio zadovoljan Allah od

590

njega, tražio rješenje (od) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"Zaista moja je majka umrla, a na njoj je zavjet." Pa je rekao: "Izvrši ga od nje (za nju)."

GLAVA

zasvjedočavanja u zaveštanju (tj. prilikom davanja u zakladu) i milostinji.

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam, sin Jusufa, da je Ibnu Džurejdž izvijestio njih, rekao je: izvijestio je mene Ja'la da je on čuo Ikrimeta, slobodnjaka Ibnu Abbasa (Ibnu Abbasovoga), (da) govori: obavijestio nas je Ibnu Abas da je Sa'd, sin Ubadeta, bio zadovoljan Allah od njega, brat Saidetovića, (imao slučaj takav da) je preminula njegova majka, a on je odsutan. Pa je došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"O poslaniče Allaha! Zaista moja majka je preminula, a ja sam (bio) odsutan od nje, pa da li koristi njoj (neka) stvar ako milodarim s njom od nje (tj. ako dadnem kao milostinju tu stvar za nju - za majku)." Rekao je: "Da." Rekao je: "Pa zaista ja zasvjedočavam (uzimam za svjedoka) tebe da je moj zid Mihraf milostinja na nju."

(Ili: "da je moj plodonosni zid milostinja na nju." Pod zidom se misli na vrt, voćnjak ograđen zidom.)

GLAVA

591

govora Allaha, uzvišen je: "I dajite siročadima njihova imanja, a zamjenjujte loše za dobro, i ne jedite njihova imanja uz vaša imanja, zaista ono je (tj. takav postupak je) bio veliki grijeh (tj. to je veliki grijeh). I ako se plašite da nećete biti pravedni u siročadima (među siročadima), pa vjenčavajte (uzimajte u brak ono) što je lijepo za vas od žena....".

PRIČAO NAM JE Ebuljeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: bio je Urvete, sin Zubejra, (običaja da) priča da je on pitao Aišu, bio zadovoljan Allah od nje, (o smislu i značenju ajeta) "I ako se plašite da nećete biti pravedni u siročadima, pa vjenčavajte (ono) što je lijepo za vas od žena....". Rekao je (Urvete pričajući od Aiše r.a.):

"Ona je (tj. Stvar je u tome kada se nađe) sirotica u skrbništvu svoga zaštitnika (staraoca, tutora koji joj nije bližnji rođak, pa je može uzeti za ženu) pa zaželi njezinu ljepotu i njezino imanje, i hoće da sebi vjenča nju za niže od običaja njezinih žena (tj. i hoće da je sebi vjenča uz niži, manji vjenčani dar nego što se obično daje ženama slične ljepote i imanja), pa se njima zabranilo njihovo vjenčanje (brak sa tim takvim siroticama na drukčiji način) osim da budu pravedni njima u upotpunjavanju vjenčanog dara; i njima se je zapovjedilo za vjenčanje (za brak nekih drugih) koje su osim njih od žena." Rekla je Aiša: "Zatim su tražili rješenje ljudi (od) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, poslije, pa je spustio Allah, moćan je i veličajan je:

"I traže rješenje (od) tebe o ženama, reci: Allah daje rješenje vama o njima....".

592

Rekla je: "Pa je razjasnio Allah o ovome (ajetu) da sirotica kada je bila lijepa i imućna, željeli su njezin brak, a nisu dostavljali njoj sa njezinim običajem (koji je u vezi) sa upotpunjenjem vjenčanoga dara. Pa kada je bila nepoželjna ("regibe an": ne željeti nekoga) u malenkosti imanja i ljepote, ostavljali su je i sebi su tražili osim nje (neku drugu) od žena." Rekao je: "Pa kao što ostavljaju nju kada ne žele nju, pa nije za njih da vjenčaju nju kada žele nju, osim da učinu pravedno njoj najpotpuniju (sumu) od vjenčanoga dara i (da) dadnu njoj njezino pravo."

GLAVA

govora Allaha, uzvišen je: "I prokušavajte (ispitujte) siročadi (da li su siročad razumno zrela za čuvanje svoje imovine), te kada su doprla brak (tj. i kada su postala polno zrela) pa ako ste vidjeli od njih napućenost, pa podajte k njima njihova imanja, a ne jedite ih rasipanjem i žurenjem (natjecanjem da ih pojedete prije nego ona) da odrastu; a ko je bio bogat, pa neka se sustegne (i od naplate svoga truda oko upravljanja njihovim imanjem do njihove punoljetnosti), a ko je bio siromašan, pa neka jede (tj. neka naplati svoj trud) sa poznatim (tj. sa uobičajenom nadnicom); pa kada dajete (predajete) k njima njihova imanja, pa zasvjedočite na njih, i dosta je Allah (kao) obračunavač (tj. kao svjedok). Za ljude je dio od (onoga) što su ostavili dva oca (tj. roditelji - otac i mati) i najbliži (rođaci), i za žene je dio od (onoga) što su ostavila dva oca i najbliži (rođaci) od (onoga) što je bilo malo od njega ili je bilo mnogo, uzakonjeni dio."

593

(To jest: I muški i ženski članovi imaju dio u nasljedstvu iza roditelja i najbliži rođaka i to dio koji je propisan, obavezan, uzakonjen.)

Hasiben misli (na značenje kao u izrazu) kafijen. "Kafijen" znači dostatan, dovoljan. Prema tome obračunavač znači dostatan.

GLAVA:

I šta je za staraoca (tj. I šta ima staralac, ili izvršitelj oporuke) da radi u imanju siročeta i šta jede od njega (od imanja) za količinu svoje plate (nagrade za rad i trud oko čuvanja siročetovoga imanja).

PRIČAO NAM JE Harun, sin Eš'asa, pričao nam je Ebu Seid, slobodnjak Hašimovića, pričao nam je Sahr, sin Džuvejrijeta, od Nafia, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Umer milodario sa (nekim) imanjem (koji je pripadao) njemu na vremenu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a govoraše se njemu Semg (tj. bilo je imanju ime Semg) i bilo je palme (tj. i po tom imanju su bile palme). Pa je rekao Umer:

"O poslaniče Allaha! Zaista ja sam iskoristio (tj. uzeo, stekao jedno) imanje, a ono je kod mene skupocijeno, pa sam htio da milodarim s njim (da ga dadnem, da ga dam kao milostinju)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Milodari sa njegovim korjenom, (tj. Milodari ga sasvim tako da) se neće prodavati, i neće se poklanjati, i neće se nasljeđivati, ali (tj. nego) će se dijeliti njegov

594

plod." Pa je milodario s njim Umer, pa je njegova ta milostinja u put Allaha, i u vratove, i siromahe, i gostu, i sinu puta (putniku) i za najbliže (rođake). I nema grijeha na (onoga) ko je upravljao (tj. ko upravlja) njim da jede od njega s poznatim (načinom, tj. na uobičajen način nadnice) ili (da) dadne jesti svome prijatelju, ne bogateći se s njim (od toga imanja).

PRIČAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Usamete od Hišama, od njegova oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, (pričala je o govoru Allaha, uzvišen je:) ".... i ko je bio bogat, pa neka se sustegne; a ko je bio siromah, pa neka jede sa poznatim (uobičajenim načinima)....", rekla je:

Spustilo se (ovo) o upravitelju (tj. staratelju) siročeta da pogodi (tj. da uzme) od njegova imanja kada je bio (kada bude) potreban sa količinom njegova imanja (tj. prema veličini siročetova imanja) sa poznatim (uobičajenim načinom i visinom naplaćivanja nadnica za rad i trud).

GLAVA

govora Allaha, uzvišen je: "Zaista (oni) koji jedu imanja siročadi, jedu u svojim stomacima samo vatru, i unići će (u) plamen."

PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, rekao je: pričao mi je Sulejman, sin Bilala, od Sevra, sina Zejda, Medenije, od Ebul-Gajsa, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

595

"Odstranite se sedam uništavajućih (grijeha)." Rekli su: "O poslaniče Allaha! A šta su one (tj. a koje su to griješne radnje koje će da unište onoga ko ih bude činio)?" Rekao je: "Udruživanje sa Allahom (tj. Osim jedinoga Boga vjerovanje još kakvih božanstava-višeboštvo, mnogoboštvo), i čarolija (mađija, mađioničarstvo, opsjena), i ubijanje osobe koju je zabranio Allah osim sa pravom (tj. osim slučaja kada osoba učini djelo zbog kojega je pravo da se ubije), i jedenje kamate, i jedenje imanja siročeta, i okretanje leđa (tj. i bijeg iz, sa borbene linije na) dan puzanja (tj. na dan rata) i bacanje (ljage objede za blud na) sačuvane vjernice nemarne (bezbrižne, nepažljive žene)."

GLAVA

govora Allaha, uzvišen je: "I pitaju te o siročadima; reci: poboljšanje (tj. činiti dobro) njima je dobro (svojstvo), a ako se međusobno pomiješate s njima, pa vaša su braća; a Allah zna pokvarenoga od poboljšavajućeg (tj. i poboljšavajućeg); a da je htio Allah, zaista bi oteščao vama, zaista Allah je moćan, (i) mudar."

"Le eanetekum" - zaista bi oteščao vama - je (isto što i) "le ahredžekum" - zaista bi otežao vama (dao bi vam poteškoću) -, i (isto je to što) je "dajjeka alejkum" - stijesnio bi na vas (a to opet znači: stavio bi na vas poteškoće). A "anet" je (isto što i) "hadaat": bila je ponizna.

(Riječ "anet" nema veze sa "le eanetekum", jer "anet" je "ana ja'nu unuvven, anaen: biti ponizan"; a "eanete je od "anetun: pasti u tešku stvar". Zbog toga komentatori s pravom kažu da je Buharija bez veze ovdje u tekst svoga

596

djela stavio rečenicu: "Ve anet hada'at - A anet je hada'at", i kažu da je to udaljavanje i skretanje od onoga o čemu ovdje govori. Ta skretanja i udaljavanja od teme su česta pojava u Buharije u njegovom Sahihu. To se časovito skretanje i udaljavanje od teme zove stručno u arapskom jeziku "istitradun". U daljem tekstu kod ovakvih mjesta neće se davati ovo objašnjenje nego će se samo staviti ovaj izraz, tj. reći će se: Ovo je "istitrad".)

A rekao je nama Sulejman: pričao nam je Hammad od Ejuba, od Nafi'a, rekao je: Nije odbio Ibnu Umer (ni) na jednoga (čovjeka) oporuke.

(Tj. Ko bi god oporučio da mu Ibnu Umer izvrši oporuku, Ibnu Umer bi to prihvatio i nije odbio to.)

A bio je Ibnu Sirin (takav da je) najdraža (od svih) stvari k njemu u imanju siročeta (ta) da se sakupe k njemu njegovi iskreni savjetnici ili njegovi zaštitnici (tutori, pokrovitelji; ili: bližnji rođaci) pa (da) pogledaju (postupak) koji je (taj što je) on dobar njemu (tj. koji je za siroče najbolji). A bio je Tavus (običaja) kada se pitao (kada je pitan) o (nekoj) stvari (tj. o nečemu) od stvari siročadi, (da) pročita (tj. bio bi pročitao): ".... a Allah zna pokvarenoga (koji kvari, štetno upravlja imanjem siročeta) od poboljšavajućega....". A rekao je Ata' o siročadima: Malo i veliko (je takvo da) će trošiti zaštitnik (upravljač, tutor) na svakog čovjeka sa njegovom količinom od njegova dijela.

GLAVA

uzimanja za poslugu siročeta u putovanju i prisutnosti (kod kuće) kada je bilo (tj. kada bude to) dobro za njega

597

(tj. kada je to prikladno, korisno za siroče), i (GLAVA) gledanja majke ili njezinoga muža za siroče (tj. njihova pažnja prema siročetu).

PRIČAO NAM JE Ja'kub, sin Ibrahima sina Kesira, pričao nam je Ibnu Ulejjete, pričao nam je Abdulaziz od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Doputovao (Došao) je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u) Medinu, nije za njega sluga (tj. a nije imao nikakvog sluge), pa je uzeo Ebu Talhate za moju ruku, pa je krenuo (otišao) sa mnom (tj. odveo me je) k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"O poslaniče Allaha! Zaista Enes je okretan (ili pametan) dječak, pa neka služi tebe." Rekao je: Pa sam služio njega u putovanju i prisutnosti (kod kuće). Nije rekao meni (ni) za (jednu) stvar (što) sam napravio nju: zašto si napravio ovo ovako?; a ni za (jednu) stvar (što) nisam napravio nju: zašto nisi napravio ovo ovako?

GLAVA:

Kada je dao u zakladu (neku) zemlju, a nije objasnio granicu, pa ono je (tj. ovakvo postupanje je) dozvoljeno, a takođe milostinja.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Ishaka, sina Abdullaha sina Ebu Talhata, da je on čuo Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori:

598

Bio je Ebu Talhate najmnogobrojniji pomagač u Medini imanjem od palmi (tj. imao je najviše palmi). A bio je najdraži njegov imetak k njemu Biruha' (bašča koja je bila) okrenuta prema (tj. stajala je, nalazila se je prema) Bogomolji. I bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) uniđe (u) nju i pije od vode u njoj dobre. Rekao je Enes: Pa pošto je sišla (objava, ajet): "Nećete postići dobročinstvo do (da) dijelite od (onoga) što volite....", ustao je Ebu Talhate pa je rekao:

"O poslaniče Allaha! Zaista Allah govori (veli): "Nećete postići dobročinstvo do (da) dijelite od (onoga) što volite....", a zaista najdraži (od) mojih imanja ka meni je Biruha', i zaista ona (ta bašča Biruha') je milostinja radi Allaha (u ime traženja zadovoljstva Allahova), nadam se njezina dobročinstva i njezine pohrane kod Allaha, kod Allaha, pa stavi nju gdje je pokazao tebi Allah (da je najbolje). Pa je rekao:

"Bravo! To je koristonosno imanje, ili odlazeće (imanje u dobrotvornost, u dobročinstvo)." Sumnjao je Ibnu Selemete (da li je rečeno "rabihun" ili "raihun"). A već sam čuo šta si rekao, i zaista ja vidim (tj. mislim) da učiniš nju u najbliže (svoje rođake). Rekao je Ebu Talhate: "Činim to, o poslaniče Allaha!" Pa je razdijelio nju Ebu Talhate u svoje najbliže (rođake) i u sinove svoga strica. A rekao je Ismail, i Abdullah, sin Jusufa, i Jahja, sin Jahja-a, od Malika: .... odlazeće (imanje).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdurahima, izvijestio nas je Revh, sin Ubadeta, pričao nam je Zekerija, sin Ishaka, rekao je: pričao mi je Amr, sin Dinara, od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je (jedan) čovjek rekao poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

599

"Zaista njegova majka je preminula. Da li koristi njoj ako sam milodario od nje (tj. za nju)?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Pa zaista je za me (tj. zaista ja imam jedan) plodonosan (vrt) i zasvjedočavam te da sam ja već milodario od nje (za nju taj vrt)."

GLAVA:

Kada je dala u zakladu (jedna) skupina (neku) zemlju udruženo (zajednički, jer su svi u toj skupini i zajednički vlasnici te zemlje), pa ono (to) je dozvoljeno (tako postupiti i učiniti).

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Abdul-Varis od Ebuttejjaha, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Zapovjedio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za gradnju Bogomolje, pa je rekao:

"O Nedžarovići! Zacijenite mi (tj. Označite mi cijenu koju tražite) za ovaj vaš zid (tj. zemljište ograđeno zidom)." Rekli su: "Ne tako nam Allaha, ne tražimo njegove cijene osim (tj. nego) k Allahu (ga predajemo, tj. dajemo ga tebi u ime Allaha)."

GLAVA

davanja u zakladu kako se piše (zapisuje)?

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, pričao nam je Ibnu Avn od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

600

Pogodio (Dobio) je Umer u Hajberu (neku) zemlju, pa je došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"Pogodio sam (takvu) zemlju (da) nisam pogodio imanja nikad skupocijenijega od njega, pa kako zapovjedaš meni za njega?" Rekao je: "Ako hoćeš, daćeš zadržati njezin korijen (od prometa, prodaje, tj. daćeš je u zakladu) i milodarićeš s njom." Pa je milodario Umer da se ono neće prodavati njezin korijen, i neće se poklanjati i neće se davati u nasljedstvo - (milodario ju je tako da se prihod od nje daje) u siromašne, i najbliže (rođake), i vratove (tj. i za oslobađanje robova od ropstva), i u put Allaha, i gostu i sinu puta (tj. i putniku). A nema grijeha na (onoga) ko upravlja njom da jede od nje sa poznatim (uobičajenim, načinom), ili (da) nahrani prijatelja ne bogateći se u njemu."

GLAVA

davanja u zakladu za bogatoga (imućnoga), i siromašnoga i gosta.

PRIČAO NAM JE Ebu Asim, pričao nam je Ibnu Avn od Nafi'a, od Ibnu Umera da je Umer, bio zadovoljan Allah od njega, našao imanje u Hajberu, pa je došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je izvijestio njega. Rekao je:

"Ako hoćeš, milodarićeš s njom (tj. daćeš tu zemlju u milostinju, kao milostinju)." Pa je milodario s njom u (tj. među) siromašne, i bijednike, i rođaka i gosta.

601

GLAVA

davanja u zakladu zemlje za Bogomolju.

PRIČAO NAM JE Ishak, pričao nam je Abdussamed, rekao je: čuo sam svoga oca, pričao nam je Ebuttejjah, rekao je: pričao mi je Enes, sin Malika, bio zadovoljan Allah od njega, (ovo):

Pošto je doputovao (došao) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u) Medinu, zapovjedio je za Bogomolju i rekao je:

"O Nedžarovići! Zacijenite mi za ovaj vaš zid." Rekli su: "Ne tako nam Allaha, nećemo tražiti njegove cijene osim k Allahu (u ime Allaha dajemo ga za izgradnju tvoje bogomolje)."

GLAVA

davanja u zakladu životinja, i konja, i roba (raznih vrsta robe) i šutača (šutećeg imanja, tj. novca: zlata i srebra).

Rekao je Zuhrija o (onom) ko je učinio hiljadu zlatnika u put Allaha, i dao ih k (jednom) dječaku svome trgovcu (da) trguje s njima, i učinio je njegov ćar (dobit) milostinju za bijednike i najbliže (rođake), da li je za čovjeka (tj. da li taj čovjek koji je dao taj novac, ima pravo i dozvolu) da jede od ćara (dobiti) te hiljade (ikakvu) stvar (išta, imalo)? A ako nije bio učinio ćar njezin (dobit od te hiljade - od trgovanja sa tom hiljadom) milostinju u bijednike (tj. za bijednike)? Rekao je: Nije za

602

njega da jede od nje (tj. od ćara i dobiti te hiljade ni u kojem slučaju).

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja, pričao nam je Ubejdulah, rekao je: pričao mi je Nafi' od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Umer natovario na konja (kobilu što je pripadala) njemu (natovario je jednoga čovjeka da se bori) u putu Allaha (a ta kobila je bila ona što) je dao nju poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, njemu za (to da) natovari na nju (nekoga) čovjeka. Pa se je izvijestio (obavješten je) Umer da je on već zastavio nju (da) proda nju, pa je pitao poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da sebi kupi nju. Pa je rekao:

"Ne kupuj sebi nju, i ne vraćaj nipošto u tvojoj (svojoj) milostinji (što si ti jednom od sebe dao)."

GLAVA

troška ustaoca za imanjem datim u zakladu.

(Pojam ustalac obuhvata u ovom slučaju svaku vrstu radnika na tom imanju: najamnika, nadglednika i zastupnika. Tako kaže Ajnija.)

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ebuzinada, od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

603

"Neka ne razdjeljuju sebi moji nasljednici (ni jednoga) zlatnika. Što sam ostavio (tj. Što ostavim) poslije troška (izdatka, alimentacije) mojih žena i troška (snabdijevanja za) moga radnika, pa ono je (sve ostalo) milostinja."

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Hammad od Ejjuba, od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Umer sebi uslovio (uvjetovao) u svome davanju u zakladu da jede ko upravlja njim i (da) dadne jesti svome prijatelju ne bogateći se imanjem (tj. ali da mu ne dadne toliko da mu se prijatelj oimući imanjem, obogati imanjem od imanja datoga u zakladu).

GLAVA:

Kada je dao u zakladu (neku) zemlju ili bunar i uslovio (uvjetovao) je sebi za svoju osobu (da ima pravo vaditi kove, kante vode iz toga bunara) kao kove (kante svih) muslimana.

A dao je u zakladu Enes (jednu) kuću, pa je bio (običaja), kada bi došao, (da) odsijeda (tj. bio bi odsijedao u) njoj. A milodario je Zubejr sa svojim kućama (tj. dao je svoje kuće kao milostinju), i rekao je za vraćenu (vraćenoj, tj. razvjenčanoj) od svojih kćera da stanuje ne oštećujući (ona koga) i ne oštećen s njom (da ne bude niko zbog nje oštećen). Pa ako se (ona) obogati sa (kakvim) mužem, pa nije za nju pravo (tj. nema više pravo da stanuje u tim njegovim kućama datim kao milostinju čim se uda za koga). A učinio je Ibnu Umer svoj dio od kuće Umera stanom za nužne (potrebe, siromašne ljude) od roda (ili od porodice) Abdullaha (tj.

604

od svoje porodice). A rekao je Abdan: Izvijestio me moj otac od Šu'beta, od Ebu Ishaka, od Ebu Abdurahmana da je Usman, bio zadovoljan Allah od njega, gdje se je opkolio (tj. ondje gdje je bio opkoljen od protivnika), nadvirio (natkučio) se na njih, i rekao je: "Zakljinjem vas Allahom, a ne zaklinjem (druge) osim drugove Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, zar niste (oni koji) znate da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Ko iskopa Rume (Rumete - Rume je ime bunara u Medini), pa njemu je raj (nagrada na sudnjem danu)." Pa sam iskopao nju (tu čatrnju, taj bunar). Zar niste (oni koji) znate da je on rekao:

"Ko opremi vojsku poteškoće, pa njemu je raj." Pa sam opremio njih. Pa su potvrdili njemu za (ono) što je rekao.

(Pod opremanjem misli se na snabdijevanje hranom, oružjem, tovarnim i jahaćim životinjama i slično. Pod vojskom poteškoće misli se na borbu na Tebuku, odnosno na vojni pohod na Tebuk.)

A rekao je Umer u svome davanju u zakladu: Nema grijeha na (onoga) ko upravlja njim da jede. A već upravlja njim davalac u zakladu i (drugi) osim njega, pa on je prostran za svakoga (tj. pa izraz ima široko značenje koje se može odnositi na svakoga).

GLAVA:

605

Kada je rekao davalac u zakladu: Nećemo tražiti (tj. Ne tražimo) njegove cijene osim k Allahu (predajemo), pa ono je (pa je to) dozvoljeno (tako postupiti).

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Abdulvaris od Ebutejjaha, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"O Nedžarovići! Zacijenite mi za vaš zid." Rekli su: "Nećemo tražiti njegove cijene osim k Allahu."

GLAVA

govora Allaha, uzvišen je: "O (vi) koji vjerujete svjedočenje među vama je - kada je došla jednome (od) vas smrt - (u) vremenu oporuke dva pravedna od vas ili druga dvojica osim vas ako ste vi udarali u zemlju (tj. putovali), pa je pogodio vas pogodak (udes) smrti; zadržaćete njih dvojicu poslije molitve, pa će se zaklesti njih dva (tj. položiće zakletvu) sa Allahom - ako sumnjate - : Nećemo kupiti za nju (za zakletvu nikakve) cijene i da je bio (tj. makar da je) najbliži (rođak u pitanju), i nećemo sakriti svjedočenja Allaha, zaista mi tada (bili) bismo od griješnika. Pa ako se je posrnulo (tj. naišlo) na (to) da su njih dva zaslužila grijeh (lažnim svjedočenjem), pa druga dva (koji) će stati mjesto njih dvojice od (onih) koji (su takvi da) se je zaslužilo (obistinilo za grijeh) na njima, dva najbliža, pa će se zaklesti njih dva sa Allahom: zaista naše svjedočenje je pravičnije od svjedočenja njih dvojice, i ne činimo nasilje (nepravdu), zaista mi bismo (bili) tada od nepravednika (nasilnika). To je najniže da dođu sa svjedočanstvom (tj. da donesu, izvrše svjedočenje) na njegovo lice (tj. na njegov način - na

606

način kako treba da se izvrši svjedočenje), ili (da) se plaše da se vrate (odbije) zakletve poslije njihovih zakletvi, i bojte (čuvajte) se Allaha, i slušajte, a Allah neće upućivati (na pravi put) narod (ljude) pokvarene (griješne).".

"El-evlejani" - dvojica najbliži -, jedan (od) njih dva (kaže se) "evla"; a od njega je (tj. od toga je došao i izraz) "evla bihi" - bliži za njega (preči njemu). "Usire" je (isto što i) "uzhire": pokazao se je. "Easerna" je "azherna": pokazali smo (dali smo na vidjelo).

A rekao je meni Alija, sin Abdullaha: Pričao nam je Jahja, sin Adema, pričao nam je Ibnu Ebu Zaidete od Muhameda, sina Ebul-Kasima, od Abdulmelika, sina Seida sina Džubejra, od njegova oca, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Izašao je (jedan) čovjek od Sehmovića sa Temimom Darijem (Darijjevićem) i Adijjem, sinom Bedda-a, (izašli su i krenuli na putovanje iz Medine u Siriju radi trgovine) pa je umro (taj čovjek) Sehmović u (jednoj) zemlji (kraju, predjelu takvom da) nije u njoj musliman (nijedan bio ni postojao tada nastanjen u toj zemlji). Pa pošto su doputovali (došli nazad u Medinu) njih dva (Temim i Adijj) sa njegovom ostavštinom, izgubili su (nasljednici umrloga, tj. nisu našli među donešenim stvarima jedan) sud (ili pehar) od srebra, našaran od zlata.

("muhavvesan" znači: nališćen - a to znači našaran šarama koje su ličile na lišće palmi, prestavljale lišće palmi, jer "husun" znači lišće od palme. Na više načina se može tumačiti otkud su nasljednici mogli da znaju da

607

nedostaje ta posuda, odnosno pehar. To se neće ovdje objašnjavati.)

Pa je dao zaklesti njih dvojicu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio.

(To jest: Zapovjedio je Temimu i Adijju da se zakunu da oni nisu uzeli sebi posudu, pehar umrloga.)

Zatim se našao (taj) sud (pehar) u Meki. Pa su rekli (oni kod kojih se našao pehar):

"Kupili smo sebi njega od Temima i Adijja." Pa su ustala dva čovjeka od njegovih bližnjih (rođaka, ili zaštitnika, pokrovitelja umrloga Sehmovića) pa su se zaklela njih dva: "Zaista naše svjedočenje je pravije od svjedočenja njih dvojice (tj. naša zakletva je pravija od zakletve njih dvojice - Temima i Adijja), i zaista sud (pehar) je za njihovoga druga (tj. pripada njihovom drugu)." Rekao je: I o njima je sišao ovaj ajet:

"O (vi) koji vjerujete, svjedočenje među vama....".

GLAVA

izvršenja (tj. plaćanja) izvršitelja oporuke dugove (dugova) umrloga bez prisustvovanja (većeg broja) od nasljednika.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Sabika, ili Fadl, sin Jakuba od njega (od Muhameda, sina Sabika), pričao nam je Šejban Ebu Muavijete od Firasa, rekao je: rekao je Šabija: pričao je meni Džabir, sin Abdullaha, Ensarija, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je njegov otac

608

postao mučenikom (tj. pao je u boju na) dan Uhuda, i ostavio je šest kćera, i ostavio je na sebi (jedan) dug (dugovanje). Pa pošto je prispjelo trganje (tj. branje ploda sa) palmi, došao sam poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam rekao:

"O poslaniče Allaha! Već si saznao (tj. Već znaš) da je moj roditelj (otac) postao mučenikom (poginuo na) dan Uhuda, i ostavio je mnogo duga, i zaista ja volim (želim) da vide tebe vjerovnici (tj. ljudi kojima je moj otac ostao dužan). Rekao je: "Idi (Odi), pa uhrpaj (doslovno: poguvnaj - stavi, saberi na guvno) svaku (vrstu) datula (hurmi) na (jednu) stranu." Pa sam (to) učinio. Zatim sam zovnuo (pozvao Muhameda a.s.). Pa pošto su pogledali k njemu, razdražili su se sa mnom (tj. zbog mene, ili: protiv mene u) tom času. Pa pošto je vidio šta prave (šta čine), obišao je oko najveće (od) njih guvnom (tj. obišao je on okolo najveće hrpe datula na guvnu - ili: okolo hrpe za koju treba najveće guvno - a to znači: najveće mjesto, površina - jer bejderun znači guvno, harman - a znači i mjesto na koje se stavljaju posječene, obrane datule - obišao je Muhamed a.s.) tri puta, zatim je sjeo na njega (na guvno, na prostor gdje je bila najveća hrpa datula), zatim je rekao:

"Zovi (pozivaj) tvoje drugove (kojima je tvoj otac ostao dužan)." Pa nije prestao (da) mjeri njima do (časa kada) je izvršio Allah povjerenu stvar moga oca (tj. kada je dao Allah da se isplati sav dug moga oca). A ja sam tako mi Allaha zadovoljan (voljan) da izvrši Allah povjerenu stvar moga oca, a (da) se neću vratiti k mojim sestrama (ni) sa (jednom) datulom (tj. pa makar ne ponio sestrama ni jedne datule-hurme). Pa su se spasila tako mi Allaha guvna (harmani) sva (od) njih, čak da ja gledam k

609

guvnu koje je (to što je) na njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kao da on nije okrnjio jedne datule (tj. nijedne datule od njega).

Rekao je Ebu Abdullah: Ugru bi misli (s tom riječi na značenje koje ima i riječ - izraz) hidžu bi: uzburkali su se sa mnom (tj. uzdigli su se, uzbudili su se zbog mene, protiv mene).

"Pa smo razdražili (podstakli) među njima neprijateljstvo i mržnju....".

(Ovo je istitrad ova zadnja rečenica, koja je dio ajeta iz Kur'ana. Cilj je da se jače objasni značenje izraza "ugru bi". Riječ "džedad" u tekstu ovoga hadisa doslovno znači: sjeći plod palme datulu-hurmu - sa stabla palme - a to znači: brati, trgati, skidati plod. Zbog toga je ta riječ i prevedena sa - trganje, branje.)

610

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA

KNJIGA BORBE (svetoga rata) I ŽIVOTOPISA

GLAVA

vrijednosti borbe i životopisa (doslovno: načina idenja, hoda, tj. vladanja i ponašanja u životu - siretun - sireun) i (GLAVA) govora Allaha, uzvišen je: "Zaista Allah je sebi kupio (tj. kupuje sebi) od vjernika njihove osobe (ili: njihove duše, tj. živote) i njihova imanja za (cijenu tu) da je za njih raj (pripravljen, jer oni) bore se u putu Allaha pa ubijaju i ubijaju se (tj. i bivaju ubijeni), obećanje na Njega (tj. na Sebe) istinito (uzeo je Allah) u Tori, i Evanđelju (Tevratu i Indžilu) i Kur'anu; a ko je vjerniji za svoju obavezu od Allaha?! Pa veselite se sa vašom prodajom koja je (ta što) ste se obavezali za nju....", do Njegova govora ".... i obraduj (obeseli) vjernike."

Rekao je Ibnu Abbas: "El-hududu" je (isto što i) "etta'atu". "El-hududu: granice, "etta'atu": pokornost.

(Prema tome: Elhududu etta'atu znači: Granice znače pokornost. Riječ "hudud" spomenuta je u drugom, odnosno u sljedećem ajetu iza Innellaheštera minel-muminine, i od toga ajeta su u tekstu spomenute samo zadnje tri riječi "i obraduj vjernike", pa se zbog toga tumači ta riječ iako nije u tekstu spomenuta. To je vrlo često u običaju kod Buharije da tako postupa u Sahihu.)

PRIČAO NAM JE Hasen, sin Sabbaha, pričao nam je Muhamed, sin Sabika, pričao nam je Malik, sin

611

Migvela, rekao je: čuo sam Velida, sina Ajzara, (da) je spominjao od Ebu Amra Šejbanije, rekao je: rekao je Abdullah, sin Mes'uda, bio zadovoljan Allah od njega: Pitao sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao sam:

"O poslaniče Allaha! Koji posao je vrijedniji (od ostalih)?" Rekao je: "Molitva na (u) njezino vrijeme." Rekao sam: "Zatim koji?" Rekao je: "Zatim dobročinstvo roditeljima." Rekao sam: "Zatim koji?" Rekao je: "Borba u putu Allaha." Pa sam zašutao (ućutao, tj. prestao sam da tražim dalja obavještenja) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a da sam tražio više (od) njega (od toga), zaista bi povećao meni (obavještenja).

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Jahja, sin Seida, pričao nam je Sufjan, rekao je: pričao mi je Mansur od Mudžahida, od Tavusa, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Nema iselenja (seobe, emigracije) poslije osvojenja (oslobođenja Meke od idolopoklonika), a ali (tj. nego) je borba i namjera (tj. odluka da se čine dobri poslovi, dobra djela - borba i namjera su ostale, nisu prestale kao što je prestala seoba-hidžra), i kada se tražite u boj (da idete), pa idite u boj (u borbu)."

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Halid, pričao nam je Habib, sin Ebu Amreta, od Aiše, kćeri Talhata, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je ona rekla:

612

"O poslaniče Allaha! Pokazuje nam se (tj. Čini nam se, mi mislimo da je) borba najvrijednije djelo, pa zar se nećemo boriti (i mi žene)?!" Rekao je: "Za vas (žene) najvrijednija borba je dobročinstveno hodočašće (tj. hodočašće izvršeno pobožno, bez sumnje, laži i prevare)."

PRIČAO NAM JE Ishak, sin Mansura, izvijestio nas je Affan, pričao nam je Hemmam, pričao nam je Muhamed, sin Džuhadeta, rekao je: izvijestio je mene Ebu Hasin da je Zekvan pričao njemu da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, pričao njemu, rekao je:

Došao je (jedan) čovjek k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Uputi me na (neki) posao (dobro djelo koje) biva jednako borbi (tj. koje je jednako vrijedno kao i borba)." Rekao je: "Neću naći njega (tj. Ne nalazim ga)." Rekao je: "Da li možeš (ti) - kada izađe borac (u borbu) - da uniđeš (u) tvoju (svoju) bogomolju pa (da) stojiš (u molitvi, tj. da klanjaš neprestano) i (da) se ne umoriš, i (da) postiš, a (da) ne mrsiš (dok se borac ne vrati iz borbe)?" Rekao je: "A ko može to?!" Rekao je Ebu Hurejrete: Zaista konj borca zaista trči (naprijed i natrag izvijajući se prvim nogama dok ga drži) u njegovom užetu (dugačkome čiji jedan kraj borac drži u svojoj ruci), pa se pišu njemu lijepa (tj. dobra djela i zbog toga).

GLAVA:

Najvrijedniji (čovjek od) ljudi je (onaj) vjernik (koji) se bori sa svojom osobom (tj. sobom osobno, lično, fizički) i svojim imanjem u putu Allaha. I (o tom nam jasno

613

govori) Njegov govor, uzvišen je: "O (vi) koji vjerujete! Da li (da) uputim vas na (jednu) trgovinu (koja) spašava vas od bolne kazne? Vjerovaćete (tj. Vjerujte) u Allaha i Njegova poslanika i borićete se (tj. borite se) u putu Allaha sa imanjima vašim i osobama vašim, to vam je bolje za vas ako znadijaste. Oprostiće vam vaše grijehe i uvesti će vas (u) vrtove (što) teku ispod njih rijeke i (u) lijepe stanove u vrtovima raja (edena), to je veliki spas."

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: pričao mi je Ata', sin Jezida, Lejsija da je Ebu Seid Hudrija, bio zadovoljan Allah od njega, pričao njemu, rekao je: Reklo se:

"O poslaniče Allaha! Koji (čovjek od) ljudi je najvrijedniji (tj. najbolji)?" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Vjernik (koji) se bori u putu Allaha sa svojom osobom (tj. sobom lično) i svojim imanjem." Rekli su: "Zatim ko?" Rekao je: "Vjernik (koji) je u (kakvoj) dolini (uvali, tjesnacu, klancu) od dolina (nastanjen, osamljen zbog toga da) se čuva (boji) Allaha i ostavlja ljude od njegova zla (ili: od svoga zla)."

PRIČAO NAM JE Ebuljeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Seid, sin Musejeba, da je Ebu Hurejrete rekao: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Primjer borca u putu Allaha - a Allah je znaniji (nego iko) o (onome) ko se bori u Njegovu putu - je kao primjer postača klanjača; i zajamčio je Allah borcu u Njegovu putu za (jedno od dvoje: ili) da će uvesti njega

614

(u) raj, ili (da) će vratiti njega zdrava sa nagradom ili plijenom."

GLAVA

molitve (da Uzvišeni Allah obdari) sa borbom i mučeništvom (i to molitve upućene Uzvišenom Allahu) za ljude i žene. A rekao (tj. molio se) je Umer (ovako): "Daj mi (tj. Podari mi, Uzvišeni Bože,) mučeništvo u gradu Tvoga poslanika.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, od Malika, od Ishaka, sina Abdullaha sina Ebu Talhata, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je on čuo njega (da) govori:

Bio je (običaja) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) uniđe na Umu Haramu, kćer Milahana, (tj. posjećivaše je), pa bi (ona) nahranila njega. A bila je Umu Harama pod Ubadetom, sinom Samita (tj. bila je u braku sa Ubadetom). Pa je unišao na nju (tj. Pa je posjetio nju) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jednom prilikom) pa je nahranila njega i počela je (da) isšće njegovu glavu (tj. bišće, da pretražuje vaši u kosi njegove glave - jer je ona bila tetka njegova s materinu stranu, a neki vele tetka po mlijeku - dojenju). Pa je zaspao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zatim se probudio, a on se smiješi. Rekla je: pa sam rekla:

"A šta nasmijava tebe, o poslaniče Allaha?" Rekao je: "Ljudi od moje sljedbe (što) su se izložili na mene (tj. što su mi prikazani kao) ratnici (borci) u putu Allaha, jašu (tj. plove) pučinom ovoga mora (bivši oni) vladarima na

615

prijestoljima, ili kao vladari na prijestoljima" - sumnjao je Ishak (o tom kako je rečeno). Rekla je: Pa sam rekla: "O poslaniče Allaha! Moli Allaha da učini mene od njih." Pa je molio za nju poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zatim je stavio (tj. spustio) svoju glavu (i zaspao), zatim se probudio, a on se smiješi. Pa sam rekla: "A šta nasmijava tebe, o poslaniče Allaha?" Rekao je: "Ljudi od moje sljedbe (što) su se izložili na mene (tj. prikazani su mi) borcima na putu Allaha", kao što je rekao u prvom (slučaju). Rekla je: Pa sam rekla: "O poslaniče Allaha! Moli Allaha da učini mene od njih." Rekao je: "Ti si od (onih) prvih." Pa je uzjašila (tj. zaplovila) morem u vremenu Muavije, sina Ebu Sufjana, pa se je svalila (oborila) od (tj. sa) svoje jahaće životinje (na koju je bila uzjašila u času) kada je izašla od mora (tj. kada se sa mora iskrcala na kopno), pa je propala (tj. umrla od povreda zadobijenih od pada sa jahaće životinje).

(Dakle, nije joj bilo suđeno da s drugom grupom opet zaplovi morem, i tako se obistinilo predskazivanje Muhameda a.s. njoj: "Ti si od prvih.")

GLAVA

(raznih) stepena boraca u putu Allaha.

Rekne se "hazihi sebili": ovo je moj put; i "haza sebili": ovo je moj put.

(Ovim želi pokazati da riječ "sebilu" put može biti i muškog i ženskog roda, jer "hazihi" je pokazna zamjenica ženskog roda, a "haza" je pokazna zamjenica muškog roda - "hazihi" ova, "haza" ovaj. Buharija mnogo puta želi na ovaj način da pokaže rod imena.)

616

Rekao je Ebu Abdullah: "Guzzen" borce (borci) njezin jedan (tj. jednina od ove riječi) je "gazin" borac. "Oni su stepeni....": (to znači) Za njih su stepeni (tj. Oni imaju stepene)....

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Saliha, pričao nam je Fulejh od Hilala, sina Alije, od Ata'-a, sina Jesara, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko je vjerovao (tj. Ko vjeruje) u Allaha i u Njegova poslanika, i klanja (tj. obavlja) molitvu, i posti ramazan, bilo je pravo na Allaha (tj. biva dužnost Allahu) da uvede njega (u) raj, borio se (on) u putu Allaha, ili sjedio u svojoj zemlji koja je (ta što) se rodio u njoj." Pa su rekli: "O poslaniče Allaha! Pa zar nećemo obradovati (obeseliti sa tom vijesti, viješću) ljude?!" Rekao je: "Zaista u raju je stotinu stepeni (tj. činova, dostojanstava što) je pripremio njih Allah za borce u (na) putu Allaha, (razlika) što (je) između dva stepena je kao što (je razdaljina) između neba i zemlje. Pa kada pitate (tj. molite) Allaha, pa pitajte (molite) Ga (da vas uvede u rajski predjel koji se zove) Firdevs, pa (tj. jer) on je zaista središnji (dio) raja i najviši (dio) raja." Mislim ga (da) je rekao (još i ovo): "I iznad njega je prijestolje Milosrdnoga (Allaha), i iz njega izviru (razlijevaju se) rijeke raja." Rekao je Muhamed, sin Fulejha, od svoga oca (pričajući): "I iznad njega je prijestolje Milosrdnoga."

(Mnogo ima tumačenja o tome šta znači riječ "firdevs": vrt, raj, zelenilo trava, izletište stanovnika raja, doline po kojima raste bilje raznih vrsta, vrt u kojem se nalazi razno drveće, cvijeće i bilje, brežuljak u raju, vrata raja, raj u

617

kojem je Adem bio prije nego je pogriješio. U daljem tekstu, odnosno prevodu, neće se davati ova objašnjenja uz ovu riječ.)

PRIČAO NAM JE Musa, pričao nam je Džerir, pričao nam je Ebu Redža' od Semureta, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Vidio sam noćas (ili: sinoć u snu, tj. usnio sam, sanjao sam) dva čovjeka, došla njih dva (tj. dođoše) meni, pa su se popela njih dva sa mnom (popeli su me na) stablo, pa su njih dva uvela mene (u jednu) kuću, ona je ljepša i vrijednija (od one prve koju sam vidio), nisam vidio nikad ljepše od nje. Rekla su njih dva: "Što se tiče ove kuće, pa kuća mučenika (je to, tj. to je kuća poginulih boraca za vjeru Islam)."

GLAVA

prijepodnevnoga odlaska (hoda, idenja) i popodnevnog odlaska u putu Allaha, i razmak (rastojanje, količina) luka jednoga vas od raja (tj. i o vrijednosti i male površine raja koja iznosi samo koliko rastojanje luka od strijele od tetive do savijenog dijela od luka).

PRIČAO NAM JE Mualla, sin Eseda, pričao nam je Vuhejb, pričao nam je Humejd od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Zaista prijepodnevno (jutarnje) odlaženje u putu Allaha ili popodnevno odlaženje bolje je od ovozemnosti (od ovoga svijeta) i (od onoga) što je u njoj (u njemu, u ovome svijetu)."

618

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Munzira, pričao nam je Muhamed, sin Fulejha, rekao je: pričao je meni moj otac od Hilala, sina Alije, od Abdurahmana, sina Ebu Amreta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Zaista razmak luka (od strijele) u raju je bolji od (onoga) što se rađa na njega Sunce i zalazi (tj. bolje je od svega onoga što Sunce obasjava od svoga izlaska do zalaska i od zalaska do izlaska)." I rekao je: "Zaista prijepodnevno odlaženje ili poslijepodnevno odlaženje (u borbu) u putu Allaha je bolje od (onoga) što izlazi na njemu Sunce i zalazi."

PRIČAO NAM JE Kabisate, pričao nam je Sufjan od Ebu Hazima, od Sehla, sina Sa'da, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Popodnevno (poslijepodnevno) odlaženje i prijepodnevno odlaženje u putu Allaha (na Božijem putu) je vrijednije od ovozemnosti i što je u njoj."

(Ovozemnost: život na zemlji, na ovom svijetu sa svim svojim slastima i uživanjima.)

GLAVA

crnookih okatih (okatih: velikih očiju rajskih djevica) i njihova opisa (opisivanja).

Zapanji se u njih (gledajući) pogled (zbog njihove ljepote). Žecrnina oka žestoka bijelina oka (tj. "hurun"

619

znači da je bjelina oka jako bijela, a crnina oka jako crna; "'inun" znači osoba sa prostranim, velikim očima).

("Hurun" je množina od "ahveru" i "havrau", a "'inun" od "a'jenu" i "ajnau".)

"I sparili smo ih sa crnookim.....", je (tj. to znači) vjenčali smo im (dali smo u brak njima njih).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Muavijete, sin Amra, pričao nam je Ebu Ishak od Humejda, rekao je: čuo sam Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Nema od roba (tj. Nema nijednoga roba - a to znači vjernika koji) umre, za njega kod Allaha je dobro (tj. a on ima kod Allaha neko dobro djelo primljeno), (pa da) veseli njega da se vrati k ovozemlju i da je njemu ovozemlje i što je u njemu, osim mučenika (palog, poginulog za vjeru Islam) zbog (toga) što vidi od vrijednosti mučeništva, pa zaista on (je takav da) veseli njega da se vrati k ovozemlju (u ovozemaljski život ponovo) pa (da) se ubije drugi puta (tj. pa da po drugi puta pogine za Islam)." I čuo sam Enesa, sina Malika, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on rekao:

"Zaista popodnevno odlaženje u put Allaha ili prijepodnevno odlaženje je bolje od ovozemnosti i što je u njoj. I zaista razmak luka jednog (od) vas od raja, ili mjesto količine - misli (sa izrazom mjesto količine na) njegov bič (jer se veli da "kidun" znači i bič) - bolji je od ovozemnosti i što je u njoj. I da se (jedna) žena od

620

stanovnika raja natkuči (nadnese, tj. pokaže) k stanovnicima zemlje, zaista bi osvijetlila što je među njima dvoma (tj. između neba i zemlje) i zaista bi napunila njega mirisom, i zaista njezin zavijač (pokrivač, marama) na njezinoj glavi je bolji od ovozemnosti i što je u njoj."

(U daljem tekstu izraz "kabu kavsin" prevodiće se sa: raspon luka. Tako je trebalo i u dosadašnjem tekstu da se taj izraz prevodi, jer "kabun" u izrazu "kabun kavsin" znači po jednima duljina luka, po drugima znači razmak od tetive do luka, a to u oba slučaja znači razmak i rastojanje količine duljine i raspona luka za strijele. Na osnovu toga opravdano je i umjesno da se izraz "kabu kavsin" prevodi sa izrazom raspon luka.)

GLAVA

željenja mučeništva (tj. želiti da pogine za Islam, kao šehid).

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, izvijestio me Seid, sin Musejjeba da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao: čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Tako mi (Allaha) koji (je taj što) je moja duša u Njegovoj ruci da nije (toga slučaja) da (neki) ljudi od vjernika (su takvi da) neće ugodne biti njihove duše da ostanu ozadi od mene (iza mene, tj. nije im pravo da ne odu sa mnom u borbu i da ostaju kod kuća), a ne nalazim (onoga) što bih natovario njih na njega, ne bih ozadi (iza, ozada) ostao (ni) od (jedne) čete (koja) se bori (ratuje) u

621

putu Allaha. Tako mi (Allaha) koji je (taj što je) moja duša u Njegovoj ruci zaista bih volio (želio da se ja ubijem (da budem ubijen) u putu Allaha, zatim (da) se oživim (da se ponovo vratim u život), zatim (da) se ubijem, zatim (da) se oživim, zatim (da) se ubijem, zatim (da) se oživim, zatim (da) se ubijem."

PRIČAO NAM JE Jusuf, sin Ja'kuba, Saffar, pričao nam je Ismail, sin Ulejjeta, od Ejjuba, o Humejda, sina Hilala, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Propovjedao je (tj. Držao je prediku, propovjed, govor) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"Uzeo je zastavu Zejd, pa se pogodio (tj. pa je pogođen, pa je poginuo - radilo se o borbi na Muti). Zatim je uzeo nju Džafer, pa se pogodio (pa je pogođen). Zatim je uzeo nju Abdullah, sin Revahata, pa se pogodio (pa je i on pogođen). Zatim je uzeo nju Halid, sin Velida, od (svoje volje) bez zapovjedništva (tj. bez postavljanja za zapovjednika) pa se osvojilo njemu (tj. pa se dala pobjeda njemu nad neprijateljem)." I rekao je (Muhamed a.s.): "Ne veseli nas da su oni kod nas (tj. nije nam žao što su izginuli i što nisu uz nas jer su dobili veliku počast i nagradu od Allaha dž.š. za žrtvovani život za Islam)." Rekao je Ejub: Ili je rekao (Muhamed a.s. ovako): "Ne veseli njih da su oni kod nas." A njegova dva oka suze (dok je to govorio, tj. A Muhamedu a.s. su suze navirale na oči, ili kapale su iz očiju dok je to pričao).

622

GLAVA

vrijednosti (onoga) ko se svali (tj. padne sa jahaće životinje) u putu Allaha pa je umro, pa on je od njih (tj. pa i on se broji među borce), i (GLAVA) govora Allaha, uzvišen je: "..... i ko izađe iz svoje kuće seleći k Allahu i Njegovu poslaniku, zatim stigne njega smrt, pa već je pala njegova nagrada na Allaha....".

"Veka'a" je (isto što i) "vedžebe" (u ovom tekstu po mišljenju Buharije).

("Veka'a": pasti, a "vedžebe": trebati, biti nužno, morati. Prema tome u ovom slučaju pasti znači biti nužno.)

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: pričao mi je Lejs, pričao nam je Jahja od Muhameda, sina Jahja-a sina Habbana, od Enesa, sina Malika, od njegove tetke (po majci) Umu Harame, kćeri Milhana, rekla je:

Zaspao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednoga) dana blizu mene, zatim se probudio smiješi se (smiješeći se). Pa sam rekla: "Šta je nasmijalo tebe?" Rekao je: "Ljudi od moje sljedbe (što) su se izložili na mene (tj. što su mi prikazani u snu da) jašu ovim zelenim morem (tj. plove njim) kao vladari na prijestoljima." Rekla je: "Pa moli Allaha da učini mene od njih." Pa je molio za nju. Zatim je zaspao drugi (puta), pa je učinio slično njoj (tj. prvoj izjavi). Pa je rekla slično svome govoru, pa je odgovorio njoj slično njoj (prvoj

623

izjavi svojoj). Pa je rekla: "Moli Allaha da učini mene od njih." Pa je rekao: "Ti si od prvih." Pa je izašla sa svojim mužem Ubadetom, sinom Samita, ratujući (boreći se u) prvom (pohodu što) su jahali (tj. plovili) muslimani morem sa Muavijom (na čelu). Pa pošto su otišli iz svoga (iz ovoga) rata (svoje ove borbe) vraćajući se (oni), pa odsjeli su (u) Siriji. Pa se približila k njoj (tj. dovedena je blizu k njoj jedna) jahaća životinja zbog (toga da ona) uzjaši nju. Pa je svalila (zbacila) nju, pa je umrla.

GLAVA

(onoga) ko se pogodi nesrećom (neprilikom) ili se udari (ubode, tj. bude udaren kopljem) u putu Allaha (na Allahovom putu).

PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, Havdija, pričao nam je Hemam od Ishaka, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Poslao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (neke) ljude iz Sulejmovića k Amirovićima u (količini od) sedamdeset (tj. poslao je sedamdeset ljudi). Pa pošto su doputovali (tj. došli), rekao je njima moj ujak (dajidža):

"Predvodiću vas (ja, tj. Idem ja naprijed), pa ako dadnu sigurnost (bezbjednost) meni dok priopćim njima od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (dobro će i biti), a ako ne, bićete (u rastojanju) od mene blizo (blizu)." Pa je predvodio (tj. stupio je naprijed), pa su dali sigurnost njemu (na prvi pogled). Pa dok (on tako) priča njima od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kadli (oni) dadoše znak k (jednom) čovjeku od njih, pa

624

udari kopljem njega, pa probode njega (probode ga). Pa je rekao (moj ujak onako proboden): "Allah je veći (od svega)! Spasio sam se (jer sam mučenik-šehid) tako mi Gospodara Kabe." Zatim su nagnuli na ostatak njegovih drugova pa su poubijali njih (sve) osim (jednoga) hromog čovjeka koji se popeo na brdo. Rekao je Hemmam: Pa mislim ga (da je rekao i još jednoga) drugoga sa njim (sa onim hromim). Pa je izvijestio Džibril - na njega mir (ili: njemu pozdrav)! - Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da su oni već sreli svoga Gospodara, pa je zadovoljan od njih i zadovoljio je njih (i On je dao njima šta god žele). Pa čitasmo (tj. Pa smo neko vrijeme učili kao riječi Kur'ana ovo):

"Da priopće (tj. Priopćite) našem narodu da smo već sreli našega Gospoda, pa je zadovoljan od nas i zadovoljio je nas."

Zatim se dokinulo (ukinulo, derogiralo to) poslije. Pa je molio na njih (tj. proklinjao je ubice koji su ubili tih sedamdeset drugova Muhameda a.s.) četrdeset jutara (tj. Muhamed a.s. je četrdeset dana na jutarnjoj molitvi učio - očitavao kletvu na ubice): na Ri'l, i Zekvan, i Lihjanoviće i Usajjetoviće koji su bili nepokorni Allahu i Njegovom poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio.

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Avanete od Esveda, sina Kajsa, od Džunduba, sina Sufjana, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bio u nekom (mjestu od) mjesta mučeništva (tj. u nekom ratu, u nekoj borbi od borbi i ratova što ih je vodio - jer je borba mjesto gdje se postaje mučenik-šehid, pa zato se nekad naziva i izrazom "mešhed" množina "mešahid"), a već je krvario njegov prst, pa je rekao:

625

"Da li si ti (išta drugo) osim (jedan) prst (koji) si krvario (tj. koji krvariš), i u putu Allaha šta (što) si sreo?!"

GLAVA

(onoga) ko se rani (ko bude ranjen) u putu Allaha (na Allahovom putu), moćan je i veličajan je.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ebuzzinada, od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Tako mi (Allaha) koji (je taj što) je moja duša u Njegovoj ruci neće se raniti (neće biti ranjen ni) jedan (čovjek) u putu Allaha - a Allah je znaniji za (onoga) ko se rani, ko je ranjen u (na) Njegovom putu - (pa da drukčije bude s njim) osim (tako da) će doći (na) sudnjem danu (takav da će) i boja boja krvi, a miris miris mosuša (na njemu biti i osjećati se)."

GLAVA

govora Allaha, uzvišen je: "Reci: Da li iščekujete s nama (da se dogodi išta drugo) osim jedna (od) dvije najljepše (stvari)....".

A rat su kove.

(Misli se na kovu kada je puna vode koju tek iz bunara je izvukao. Hoće da se kaže kako god iz bunara izvadi vode sebi nekad musliman, a nekad nevjernik, tako i u životu i

626

u borbi međusobno tako isto nekad dobiju bitku muslimani, a nekad nevjernici. U oba slučaja muslimani imaju najljepšu stvar, posljedicu: ako pobijede u borbi, to je lijepo: a ako poginu u borbi, to je opet lijepo jer postaju mučenici-šehidi.)

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs, pričao mi je Junus od Ibnu Šihaba, od Ubejdulaha, sina Abdullaha, da je Abdullah, sin Abbasa, izvijestio njega da je Ebu Sufjan izvijestio njega da je Hirakl (Iraklije) rekao njemu:

"Pitao sam te kako je bila vaša borba (vaše ratovanje protiv) njega, pa si tvrdio da je rat kove i promjene (ili: kove i sreće - naizmjenične sreće), pa kao to su (tj. pa tako su prolazili) poslanici, iskušavali su se (stavljani su na iskušenje), zatim biva (bude) njima posljedica (dobra, tj. konačna pobjeda)."

GLAVA

govora Allaha, uzvišen je: "Od vjernika su (i takvi neki) ljudi (da) su bili istiniti (u onome) što su se obavezali Allahu na njega, pa od njih je (neko) ko je izvršio svoje naricanje (tj. umro - jer kad čovjek umre, prestane naricati i plakati), a od njih je (neko) ko iščekuje, a nisu zamijenili (ovi koji iščekuju smrt svoju iskrenost nikakvim) zamjenjivanjem."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Seida, Huzaija, pričao nam je Abdu-Aala od Humejda, rekao je: pitao sam Enesa. Pričao nam je Amr, sin Zurareta, pričao je nama Zijad, rekao je: pričao mi je Humejd Tavil od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

627

Bio je odsutan moj stric Enes, sin Nadra, od borbe Bedra (tj. Nije učestvovao u borbi na Bedru), pa je rekao:

"O poslaniče Allaha! Bio sam odsutan od prve borbe (u kojoj) si se borio (protiv) idolopoklonika. Zaista ako Allah zasvjedoči mene (tj. ako mi dadne da prisustvujem) borbi (protiv) idolopoklonika, zaista će vidjeti svakako Allah šta pravim (tj. šta ću da napravim, da učinim)." Pa pošto je bio dan Uhuda, i otkrili su se muslimani (tj. i kada su počeli da bježe neki muslimani otkrivajući svoju slabost i kolebljivost), rekao je: "Moj Bože, zaista ja se ispričavam (izvinjavam) k Tebi od (onoga) što prave (tj. što čine) ovi" - misli (tj. misleći na) svoje drugove - i čistim se (tj. odričem se - nevin se iskazujem) k Tebi od (onoga) što prave ovi - misli (misleći s tim na) idolopoklonike. Zatim je stupio naprijed (u borbenu liniju), pa je naišao u susret njemu Sa'd, sin Muaza, pa je rekao: "O Sa'de! Raj tako mi Gospoda Nadra (Nadrova, tj. tako mi moga oca Gospoda - a to će reći: tako mi Gospoda moga oca, koji je stvorio moga oca Nadra) zaista ja nalazim (tj. osjećam) njegov miris (tj. miris raja-dženeta) ispod Uhuda." Rekao je Sa'd: "Pa nisam mogao, o poslaniče Allaha, (ono) što je napravio (učinio on u borbi)." Rekao je Enes: Pa smo našli s njim (u nje, tj. na njemu - Enesu, sinu Nadrovom) osamdeset i nekoliko udaraca sa sabljom (mačem), ili uboda sa kopljem ili pogodaka sa strijelicom, i našli smo ga već se ubio (tj. već je ubijen, poginuo je u borbi na Uhudu), i već su izmrcvarili njega idolopoklonici. Pa nije prepoznao njega (ni) jedan (čovjek, tj. niko) osim njegova sestra sa njegovom jagodicom (tj. po njegovoj jagodici ga je ona prepoznala - jagodici na prstu). Rekao je Enes (sin Malika): Bili smo (običaja da) smatramo ili mislimo da je

628

ovaj ajet (odlomak Kur'ana) sišao o njemu i o sličnima njemu: "Od vjernika su (takvi neki) ljudi (da) su bili istiniti (u onome) što su se obavezali Allahu na njega (na to)....", do kraja ajeta (toga odlomka).

(Napominje se da izraz u tom ajetu "fe minhum men kada nahbehu" ima više raznih značenja i tumačenja zbog riječi "nahb". Ta riječ ima mnogo značenja: naricanje, kašalj, teškoća, smrt, rok, vrijeme, velika opasnost, dah, spavanje, potreba, zavjet i tako dalje. Mnogi gornji izraz prevode ovako: ".... pa od njih je (neko takav) ko je izvršio svoj zavjet....", tj. ko je umro - jer je smrt kao jedan zavjet koji se mora izvršiti. Kod prevođenja ovoga izraza na početku ove GLAVE uzeto je prvo značenje između navedenih značenja, pa se taj izraz preveo ovako: "..... pa od njih je (neko takav) ko je izvršio svoje naricanje....", a to znači ko je umro. Ovo se napominje radi upozorenja da je krajnje značenje ovoga ajeta isto bez obzira kako se je prevela riječ "nahb". Taj izraz u svim slučajevima i po svim tumačenjima znači: pa neki su već umrli, a neki očekuju, a nisu se izmijenili u svojoj odlučnosti. To neka se ima u vidu, jer je ovaj ajet, možda, u prošlom tekstu drukčije preveden, a i u daljem tekstu, možda, da drukčije preveden bude s obzirom na razna značenja riječi "nahb". Nije se moguće uvijek sjetiti koje je od značenja upotrijebljeno u već prošlom tekstu. Važno je da smisao ostaje isti.)

A rekao je (Enes, sin Malika): Zaista njegova sestra (tj. sestra Enesa, sina Nadrovoga) - a ona je (ta što) se naziva Rubejji' - razbila je sjekutić (zub jedne) žene, pa je zapovjedio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za odmazdu (tj. da se izvrši odmazda - zub za zub). Pa je rekao Enes (Nadrov sin): "O poslaniče Allaha!

629

Tako mi (Allaha) koji je poslao tebe sa istinom neće se razbiti njezin sjekutić (prednji zub njegove sestre)." Pa su se zadovoljili sa otkupom (sa krvarinom), i ostavili su (napustili su rođaci, rodbina one žene) odmazdu. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista od robova Allaha (ima ih) ko (je takav) da se zakune na Allaha (za nešto), zaista bi ispunio zakletvu njemu (Allah, tj. dao bi mu Allah ono na što se zakleo - održao bi mu zakletvu, ispunio bi mu riječ)."

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije. A pričao nam je Ismail, rekao je: pričao mi je moj brat od Sulejmana, mislim ga od Muhameda, sina Ebu Atika, od Ibnu Šihaba, od Haridžeta, sina Zejda, da je Zejd, sin Sabita, bio zadovoljan Allah od njega, rekao:

Prepisivao sam stranice (tj. listove Kur'ana) u zbirke (tj. u uvezane knjige, primjerke Kur'ana), pa sam izgubio (jedan odlomak) ajet iz sure (poglavlja) Ahzab, slušah (više puta) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) čita s njim (tj. da ga uči). Pa nisam našao njega (taj ajet ni s kim drugim) osim sa Huzejmetom, sinom Sabita, Ensarijom koji (je upravo to lice što) je učinio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, njegovo svjedočanstvo (svjedočenje da vrijedi kao) svjedočanstvo dvojice ljudi. A on (tj. taj ajet) je Njegov govor:

"Od vjernika su (takvi neki) ljudi (da) su bili istiniti (u onom što) su se obavezali Allahu na njega....".

GLAVA:

630

Dobro djelo (Dobar posao) je prije borbe (rata potreban).

A rekao je Ebu Derda': Borite se samo sa vašim djelima (tj. Borićete se samo pomiješavši vi borbu sa svojim dobrim djelima). I (u tom smislu je i) Njegov govor, moćan je i veličajan je: "O (vi) koji vjerujete, zašto govorite (ono) što ne činite (ili: što nećete činiti). Veliko je bilo mržnjom kod Allaha (to) da govorite (ono) što ne činite. Zaista Allah voli (one) koji se bore (koji ratuju) u Njegovu putu (u) red (svrstani) kao da su oni zgrada salivena od olova (tj. kompaktna, zbijena, čvrsta zgrada)."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdurrahima, pričao nam je Šebabete, sin Sevvara, Fezarija, pričao nam je Israil od Ebu Ishaka, rekao je: čuo sam Bera'a, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori:

Došao je Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan) čovjek pokriven sa željezom (po glavi i licu djelomično, tj. maskiran željeznom maskom), pa je rekao:

"O poslaniče Allaha! Boriću se (tj. Hoću li se najprije boriti) i primiću Islam (nakon borbe)." Rekao je: "Primi Islam, zatim se bori." Pa je primio Islam, zatim se borio. Pa se ubio (tj. pa je ubijen, poginuo je odmah u toj borbi). Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Radio je malo, a nagradio se (tj. a nagrađen) je mnogo."

631

GLAVA

(onoga) ko (je taj što) je došla njemu "zalutala" strelica pa je ubila njega.

("Sehmun garbun" je strelica koja dođe odnekud, a ne zna se ko ju je bacio, odapeo - ili se ne zna ni to otkud je došla - ili strelica koja je pogodila onoga koga nije namjeravao da pogodi bacač, odapinjač te bačene strelice. U ovom zadnjem slučaju se ne rekne "sehmun garbun" nego se rekne "sehmu garebin". U daljem tekstu, kao i ovdje što je učinjeno, taj izraz "sehmun garbun" prevodiće se sa izrazom "zalutala strijela" ili zalutala strelica.)

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdullaha, pričao nam je Husejn, sin Muhameda, Ebu Ahmed, pričao nam je Šejban od Katadeta, pričao nam je Enes, sin Malika, da je Umu Rubejji', kći Bera'a - a ona je majka Hariseta, sina Surakata - došla Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekla:

"O vjerovijesniče Allaha! Zar nećeš pričati meni od Hariseta (o Harisetu)?" - A bio se ubio (tj. bio je ubijen, poginuo je na) dan Bedra, pogodila je njega zalutala strelica. - "Pa ako je bio u raju (tj. ako je dospio u raj), strpiću se (opet se navode riječi majke Harisetove). A ako je bio (tj. ako je dospio u nešto drugo) osim toga, trudiću se na njega u plaču (tj. mnogo ću plakati za njim, zbog njega)." Rekao je:

"O majko Hariseta! Zaista ona je (stvar takva da mnogobrojno) vrtova je u raju (u raju ima mnogo vrtova),

632

i zaista tvoj sin je pogodio (tj. dospio je u) najviši (rajski vrt zvani) Firdevs."

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA

GLAVA

(onoga) ko se borio zato (da) bude riječ Allaha, ona (da bude) najviša.

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Šubete od Amra, od Ebu Vaila, od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Došao je (jedan) čovjek k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Čovjek se bori radi dobiti (radi ratnoga plijena), i čovjek se bori radi spominjanja (sjećanja u narodu), i čovjek se bori radi (toga da) se vidi njegovo mjesto (tj. stepen u junaštvu). Pa ko je (borac) u putu Allaha?" Rekao je:

"Ko se borio (tj. Ko se bori) zato (radi toga da) bude riječ Allaha, ona (da je) najviša, pa on je (borac) u putu Allaha."

GLAVA

(onoga) ko (bude taj što) su se uprašile njegove dvije noge (njegova dva stopala) u putu Allaha, i (GLAVA)

633

govora Allaha, uzvišen je: "Nije bilo za stanovnike Medine i ko je okolo njih od Beduina da se ostave pozadi od poslanika Allaha (tj. da zaostanu za njim)....", do Njegovoga govora: "..... zaista Allah neće upropastiti nagradu dobročinilaca."

PRIČAO NAM JE Ishak, izvijestio nas je Muhamed, sin Mubareka, pričao nam je Jahja, sin Hamzeta, rekao je: pričao mi je Jezid, sin Ebu Merjema, izvijestio nas je Abajete, sin Rifa'ata sina Rafi'a sina Hadidža, rekao je: izvijestio me Ebu Abs - on je Abdurahman, sin Džebra - da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Nisu se uprašile dvije noge (jednoga) roba u putu Allaha pa (da) će dotaknuti njega Vatra (tj. Čije se noge upraše u putu Allaha, neće ga dotaknuti vatra pakla, neće unići u pakao-džehennem)."

GLAVA

potiranja (otiranja) praha od (tj. sa tijela) ljudi u putu (Allaha).

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Abdul-Vehhab, pričao nam je Halid od Ikrimeta da je Ibnu Abbas rekao njemu i Aliji, sinu Abdullaha:

"Dođite (tj. Idite) vas dvojica Ebu Seidu, pa slušajte (čujte) vas dvojica od njegova pričanja (nešto)." Pa smo došli njemu, a on i njegov brat su u (jednom) zidu (tj. vrtu koji je pripadao) njima dvojici, napajaju (tj. natapaju) njih dvojica njega (taj vrt). Pa pošto je vidio

634

nas, došao je pa se umotao (zagrnuo, ogrnuo po leđima i nogama) i sjeo je, pa je rekao:

"Prenašasmo (Prenosili smo) cigle Bogomolje, ciglu po ciglu (tj. svaki je nosio po jednu ciglu), a bio je Ammar (taj koji) prenosi dvije cigle po dvije cigle (tj. a Ammar je prenosio po dvije cigle). Pa je prošao pokraj njega Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i potrao (otrao, tj. uklonio) je od (sa) njegove glave prah i rekao je: "Jao Ammaru! Ubiće ga nasilnička četa (grupa koja će činiti nasilje, nepravdu). Ammar će pozivati njih k Allahu, a (oni) će pozivati njega k Vatri."

(Ili: "Ammar poziva njih k Allahu, a (oni) pozivaju njega k Vatri.")

GLAVA

kupanja poslije rata i praha.

PRIČAO NAM JE Muhamed, izvijestio nas je Abdete od Hišama, sina Urveta, od njegova oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pošto se vratio (iz borbe na) dan Handeka, i stavio (tj. i ostavio) oružje i okupao se - pa je došao (tj. Muhamed a.s. je poslije toga imao priliku i slučaj da je došao) njemu Džibril (arhanđel Gavrilo), a već je omotao (tj. obavio) njegovu glavu prah, pa je rekao:

"Ostavio si oružje?! Pa tako mi Allaha (ja) nisam ostavio njega (još)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

635

"Pa gdje (treba ići)?" Rekao je: "Eto ovdje!" I dao je znak ka (židovskom plemenu) Kurejzatovićima. Rekla je: Pa je izašao k njima poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio.

GLAVA

vrijednosti govora Allaha, uzvišen je: "I ne misli nipošto (za one) koji su se ubili (tj. koji su ubijeni, poginuli) u putu Allaha (da su oni) mrtvi - (ne), nego su živi kod svoga Gospoda opskrbljuju se. Veseleći se (oni) sa (onim) što je dao njima Allah od svoje dobrote, i raduju (razveseljavaju) se sa (onima, tj. zbog onih) koji se (još) nisu priključili sa njima (tj. njima, a što su na ovom svijetu ostali) od pozadi njih (tj. iza njih još se boreći tako) da nema straha na njih i niti se oni žaloste. Raduju se sa blagodati od Allaha i dobrotom, i da Allah neće uništiti (upropastiti) nagradu vjernika."

PRIČAO NAM JE Ismail, sin Abdullaha, rekao je: pričao mi je Malik od Ishaka, sina Abdullaha sina Ebu Talhata, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Molio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na (one, tj. proklinjao je one) koji su poubijali drugove Bi'ri Meune (Bi'ru Meunete je ime jednoga mjesta, drugovi Biri Meune su muslimani koji su tude poubijani na prevaru - na njihove ubiceje Muhamed a.s. izricao prokletstvo) trideset jutara (a naročito na ova plemena): na Ri'l, i Zekvan, i Usajjet (koja) su pogriješila (tj. bila nepokorna) Allahu i Njegovom poslaniku.

636

(Ubice su bile iz tih plemena.)

Rekao je Enes: Spustio (tj. objavio) se o (onima) koji su se poubijali (koji su poubijani) u (mjestu) Bi'ru Meunetu Kur'an (tj. odlomak Kur'ana se objavio o njima, i ona je takav bio da) smo čitali (učili) njega, zatim se ukinuo (dokinuo taj ajet-odlomak) poslije (a glasio je ovako): "Priopćite (Saopštite) našem narodu da smo već sreli našega Gospoda, pa je bio zadovoljan (tj. pa je zadovoljan) od nas (tj. s nama) i zadovoljni smo od Njega (tj. i mi smo zadovoljni s Njim)."

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Amra, čuo je Džabira, sina Abudllaha bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori:

Uzeli su zajutrak (tj. Doručkovali su neki) ljudi vino (na) dan Uhuda, zatim su se ubili (tj. zatim su ubijeni, poginuli su kao) mučenici (šehidi).

(Vino tada još nije bilo zabranjeno muslimanima.)

Pa se reklo Sufjanu (sinu Ujejneta, jednom od pripovjedača ovoga hadisa, da li se u pričanju ovoga hadisa nalaze i ove riječi): .... od kraja toga dana (tj. Neki ljudi su na dan borbe na Uhudu pili, doručkovali vina izjutra, a na kraju toga dana su ubijeni, poginuli kao šehidi-mučenici). Rekao je (Sufjan): Nije ovo u njemu (tj. Nisu ove riječi u hadisu).

(Po jednoj verziji koja će doći kasnije u Buharijinom Sahihu ipak je Sufjan jednom naveo i ove riječi u pričanju ovoga hadisa koje ovdje poriče.)

637

GLAVA

hlada (sjene) anđela nad mučenikom (šehidom-poginulim za Islam).

PRIČAO NAM JE Sadekate, sin Fadla, rekao je: izvijestio nas je Ibnu Ujejnete, rekao je: čuo sam Muhameda, sina Munkedira (Munkedirovoga), da je on čuo Džabira (da) govori:

Došlo se sa mojim ocem (tj. Doveden je moj otac, odnosno donešen je moj otac mrtav) k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a već se mrcvarilo s njim (tj. a već je bio izmrcvaren - odsječen mu je bio nos i uši), i stavio se pred njega. Pa sam otišao (da) otkrijem od (tj. sa) njegovog lica (pokrivač) pa je zabranio meni moj narod (to). Pa je čuo (Muhamed a.s.) glas vikačice (ženske koja viče, vrišti, plače). Pa se reklo:

"Kći Amra, ili sestra Amra (je to što viče, plače)." Pa je rekao: "Zašto plače? Ili: "Ne plači! Neprestano anđeli zasjenjuju njega (tj. prave hlad njemu) sa svojim krilima." Rekao sam Sadekatu (to kaže Buharija da je pitao svoga učitelja Sadekata): "Da li je u njemu (hadisu rečeno i ovo) "do (časa kada) se je podignuo"." Rekao je: "Možda je rekao (u pričanju Džabir) njega (taj dodatak)."

(To jest: Možda je Džabir rekao kako je Muhamed a.s. izjavio da su anđeli pravili hlad njegovom ubijenom ocu sve do časa kada je podignut njegov otac sa onoga mjesta na kojem je poginuo u borbi. Podcrtani tekst je to o čemu

638

je pitao Buharija učitelja Sadekata sa riječima: E fihi hatta rufi'a: Da li je u njemu "dok se je podignuo".)

GLAVA

željenja (poginuloga) borca da se povrati k ovozemnosti.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete, rekao je: čuo sam Katadeta, rekao je: čuo sam Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Nije (ni) jedan (Neće biti ni jedan čovjek koji) će unići (ući u) raj (takav da) voli (želi) da se vrati k ovozemnosti i (makar da bi bilo) njemu što je na zemlji od stvari (svake, tj. makar bila svaka stvar, sve što postoji na zemlji - njegova, njegovo), osim mučenika (šehida koji će biti takav da) će želiti da se povrati k ovozemnosti, pa se ubije (tj. pa da bude ubijen) deset puta zbog (onoga) što vidi od počasti (koja se daje u raju mučeniku-šehidu)."

GLAVA:

Raj je pod sjajnim sabljama (mačevima).

A rekao je Mugirete, sin Šubeta: Izvijestio nas je naš Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, od poslanstva našega Gospoda: "Ko se ubije (tj. Ko bude ubijen) od nas, postaće k raju (tj. dospjeće u raj)." A rekao je Umer Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio: "Zar nije (tako da) su naši ubijeni u raj (u raju), a njihovi ubijeni u Vatru (u Vatri)?" Rekao je: "Da."

639

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Muavijete, sin Amra, pričao nam je Ebu Ishak od Musa-a, sina Ukbeta, od Salima Ebu Nadra, slobodnjaka Umera, sina Ubejdulaha - a bio je pisar - rekao je:

Pisao je k meni Abdullah, sin Ebu Evfa-a, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"I znajte da je raj pod sjenama sabalja (sablji, mačeva." Slijedio je njega (Muaviju) Uvejsija od Ibnu Ebuzzinada, od Musa-a, sina Ukbeta.

GLAVA

(onoga) ko je tražio dijete za borbu (zbog borbe).

A rekao je Lejs: pričao mi je Dža'fer, sin Rebiata, od Abdurahmana, sina Hurmuza, rekao je: čuo sam Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: rekao je Sulejman, sin Davuda (Salamon, sin Davida) - na njih dvojicu mir! -: "Zaista ću ophoditi svakako noćas (večeras) na stotinu žena, ili devedeset i devet, svaka (od) njih doći će sa konjanikom (dovešće, tj. rodiće konjanika - muško dijete koje) će se boriti u putu Allaha." Pa je rekao njemu njegov drug: "Reci: Ako je htio Allah (tj. Ako to htjedne - dadne - Allah)!" Pa nije rekao: "Ako je htio Allah (Ako Bog da)!" Pa nije ponijela (zanijela, tj. nije ostala trudna, noseća) od njih osim jedna žena (i to i ona) je došla sa polovinom čovjeka (tj. a i ona je rodila kržljavo dijete). "Tako mi (Allaha) koji (je taj što) je duša Muhameda u Njegovoj ruci da je rekao: "Ako htjedne

640

Allah!, zaista bi se borili u putu Allaha (kao) konjanici svi (oni)."

GLAVA

junaštva u ratu i straha.

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Abdulmelika sina Vakida, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Sabita, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, najljepši (od svih) ljudi, i najhrabriji (od svih) ljudi i najdarežljiviji (od svih) ljudi (tj. najljepši, najhrabriji i najdarežljiviji čovjek). I zaista već su se preplašili (uplašili) stanovnici Medine (jednom prilikom), pa je bio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, prestigao ih na (jednom) konju (u izviđanju onoga predjela odakle je navodno prijetila opasnost, tj. otišao je daleko pred njima), i rekao je:

"Našli smo ga (konja kao) more."

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio je mene Umer, sin Muhameda sina Džubejra sina Mut'ima, da je Muhamed, sin Džubejra, rekao: izvijestio je mene Džubejr, sin Mut'ima, da je on (bio i u ovakvom jednom slučaju) dok on ide sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i sa njim ljudi (za vrijeme) njegovog vraćanja od Hunejna, pa su se (najednom) objesili (za) njega (za Muhameda a.s.) ljudi pitaju ga (tj. mole ga, moleći ga da im dodijeli nešto od ratnoga plijena tako) dok su prinuždili (tj. dok nisu pritjesnili) njega k (jednom) trnu,

641

pa je ugrabio (trn, tj. zakačio je) njegov ogrtač. Pa je zastao (tj. Pa se zaustavio) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"Dajte mi moj ogrtač! Da je bilo meni (tj. u mene) broj ovoga trnja marve (krupne stoke), zaista bih razdijelio njega među vas. Zatim nećete naći mene škrta, a ni lažova, a ni strašljivicu."

GLAVA

(onoga) što se utječe od straha (tj. GLAVA objašnjenja o tom da se treba Uzvišenom Allahu utjecati, tražiti zaštite od straha, kukavičluka, strašljivosti).

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Avanete, pričao nam je Abdulmelik, sin Umejra, rekao je: čuo sam Amra, sina Mejmuna, Evdiju, rekao je:

Bio je Sa'd (običaja da) poučava svoje sinove ove riječi kao što poučava učitelj dječake pismu (pismenosti) i govori (tj. govoreći):

Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, utjecaše se od njih ozadi molitve: "Moj Bože, zaista ja se utječem Tebi od straha, i utječem se Tebi (od toga) da se vratim k najnižem (najlošijem stepenu) života (tj. djetinjastom životu usljed velike staračke iznemoglosti), i utječem se Tebi od iskušenja ovozemnosti, i utječem se Tebi od kazne groba (u grobu)." Pa sam pričao za njega (za ovo) Mus'abu, pa je potvrdio njega.

642

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Mu'temir, rekao je: čuo sam svoga oca, rekao je: čuo sam Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega:

Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) govori:

"Moj Bože! Zaista ja se utječem Tebi od nemoći, i lijenosti, i straha, i starosti, i utječem se Tebi od iskušenja života i smrti (umiranja) i utječem se Tebi od kazne groba."

(Utjecati se, ili uticati se znači tražiti zaštite od nekoga protiv nekoga ili nečega. "Euzu bike" doslovno znači: Utječem se s Tobom, ili u Tebe, ali se taj izraz dosad prevodio, a tako će se i dalje prevoditi, sa izrazom: utječem se Tebi.)

GLAVA

(onoga) ko je pričao za svoja prisustvovanja (ili: za svoja mjesta prisustvovanja, tj. za svoja sudjelovanja) u ratu.

Rekao je njega (to) Ebu Usman od Sa'da.

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao je nama Hatim od Muhameda, sina Jusufa, od Saiba, sina Jezida, rekao je:

Družio sam se (sa) Talhatom, sinom Ubejdulaha, i Sa'dom i Mikdadom, sinom Esveda, i Abdurahmanom, sinom Avfa, bio zadovoljan Allah od njih, pa nisam čuo (ni) jednoga od njih (da) priča od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, osim (jedino što) sam zaista

643

ja čuo Talhata (da) priča od dana Uhuda (tj. o danu Uhuda - o borbi na Uhudu).

GLAVA

potrebnosti (dužnosti, nužnosti) odlaženja u boj (u borbu, u rat), i šta je potrebno od borbe (tj. i koliko je potrebno od borbe), i namjere i (GLAVA) Njegovoga govora: "Idite u boj laki i teški (bivši vi), i borite se sa vašim imanjima i vašim osobama u putu Allaha, to vam je dobro (ili: bolje) za vas ako znadijaste. Da je bila bliza roba ili umjereni put, zaista bi (oni) slijedili tebe, ali je bila daleka na njih poteškoća (da idu na Tebuk), a zaklinjaće se sa Allahom....", odlomak (ajet taj vidi), i Njegovoga govora: "O (vi) koji vjerujete, šta je vama, kada se je reklo vama: Idite u boj u putu Allaha! - napravili ste se teški (padnuvši vi) k zemlji?! Da li ste bili zadovoljili (tj. Da li ste zadovoljni) sa ovozemnim životom od (tj. u zamjenu, umjesto) drugoga (tj. onosvjetskoga, zagrobnoga života)....", do Njegovoga govora: ".... na svaku stvar moćan." Spominje se od Ibnu Abbasa: "Idite u boj grupama...." (da to znači u) četama rastavljajući se. Rekne se (Veli se) jedan (tj. jednina, singular od riječi) "subatin" (da) je "subetun". (Subetun-subatun: skupina, grupa.)

644

PRIČAO NAM JE Amr, sin Alije, pričao nam je Jahja, pričao nam je Sufjan, rekao je: pričao mi je Mansur od Mudžahida, od Tavusa, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao (na) dan Pobjede (tj. na dan oslobođenja Meke od idolopoklonika - u daljem tekstu dan Pobjede - sa velikim slovom u riječi pobjeda misleći se na taj slučaj):

"Nema seobe (emigracije) poslije Pobjede, a ali je borba i namjera (ostala), i kada se tražite u boj da idete, pa idite u boj."

GLAVA

nevjernika (koji) ubije muslimana, zatim primi Islam, pa se učini ispravnim (ili: pa čini, postupa ispravno u životu po islamskim propisima) i ubije se (tj. i najzad bude i sam ubijen u borbi za Islam).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ebu Zinada, od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Smiješi se Allah k dvojici ljudi (koji su takvi da) ubije jedan (od) njih dvojice drugoga (pa) će unići njih dva (njih obadva u) raj. Bori se ovaj u putu Allaha, pa se ubije (pa bude ubijen). Zatim se povrati Allah na ubicu (tj. Zatim primi pokajanje Allah kojim se pokajao ubica) pa se nađe mučenikom (tj. pogine za Islam i ubica nakon svoga pokajanja)."

645

PRIČAO NAM JE Humejdija, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Zuhrija, rekao je: izvijestio me je Anbesete, sin Seida, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Došao sam poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on je u Hajberu poslije što su sebi osvojili (muslimani) njega (Hajber), pa sam rekao: "O poslaniče Allaha! Daj dio za mene (tj. meni u plijenu od Hajbera)!" Pa je rekao neki (od) sinova Seida, sina Asa: "Ne daj dijela za njega (njemu), o poslaniče Allaha!" Pa je rekao Ebu Hurejrete: "Ovo je ubica Ibnu Kavkala (Ibnu Kavkalov)." Pa je rekao sin Seida, sina Asa: "Vaj (Oh) čuda za glodara (kunića, ili pacova, tj. Čudim se glodaru)! Spustio se na nas (tj. Sišao, došao nam je) od Kadumu Da'na (Kadumu Da'a je ime brda u rodnom kraju Ebu Hurejreta - da) kori na me (tj. mene za) ubistvo (jednoga) muslimana čovjeka (što) je počastio njega Allah na moje dvije ruke (tj. preko mene), a nije ponizio mene na njegove dvije ruke (preko njega)." Pa neću znati (tj. Pa ne znam da li) je dao dio njemu ili nije dao dio (Ebu Hurejretu Muhamed a.s.). Rekao je Sufjan: A pričao je meni njega Seidija od svoga djeda, od Ebu Hurejreta. Rekao je Ebu Abdullah: Seidija - on je Amr, sin Jahja-a sina Seida sina Amra sina Seida sina Asa.

(Riječ u tekstu hadisa "vebrun" prevedena je sa izrazom glodar. Da li se radi o nekom pustinjskom pacovu, ili o sivom ili bijelom pripitomljenom zecu - kuniću, nisam mogao ustanoviti na osnovu onih riječnika što sam ih imao pri ruci. Radi se o životinji, zvijeri koja živi u brdima, a obikne se i okolo kuća da živi. Veličine je mačke, nema repa, ili joj je rep vrlo kratak, lugaste boje, a neki kažu bijele boje. Niska i omalovažena je ta zvijer, pa

646

je zato sa njezinim imenom i nazvan Ebu Hurejrete da bi ga se ponizilo.)

GLAVA

(onoga) ko je sebi odabrao (izabrao) rat (borbu) na (nad) post.

PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Sabit Bunanija, rekao sam: čuo sam Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Bio je Ebu Talhate (običaja da) neće postiti (tj. da ne posti - ne postaše) na vremenu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, zbog rata (borbe). Pa pošto se uzeo (tj. pošto je umro) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, nisam vidio njega mrsećega (tj. da mrsi - da ne posti nikad) osim (na) dan mršenja ili žrtve (tj. osim na bajramske dane).

GLAVA:

Mučeništvo (Šehida) je sedam (vrsta smrti) osim ubijanja (pogibije za Islam u ratu).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Sumejja, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Mučenici su (Šehida ima) pet (vrsta umrlih): umrli od kuge, i umrli od stomaka, i utopljenik, i drug ruševine (tj. koji je umro na taj način što se na njega što,

647

nešto srušilo pa ga je to ubilo, ili se on srušio i pao pa umro) i mučenik u putu Allaha."

PRIČAO NAM JE Bišr, sin Muhameda, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Asim od Hafse, kćeri Sirina, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Kuga je mučeništvo za svakoga muslimana."

(Dakle svaki musliman je šehid koji umre od kuge.)

GLAVA

govora Allaha, uzvišen je: "Neće biti jednaki sjedioci od vjernika, osim prinuđenih, i borci u putu Allaha sa svojim imanjima i svojim osobama, odlikovao je Allah borce sa svojim imanjima i svojim osobama nad sjedioce (kod kuće, tj. nad one koji neće da idu u borbu - odlikovao je Allah borce jedan) stepen, a svakom je obećao Allah najljepšu (nagradu, tj. raj), a odlikovao je Allah borce na sjedioce.....", do Njegovog govora ".... opraštač (veliki i) milostiv."

PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete od Ebu Ishaka, rekao je: čuo sam Bera-a, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori:

648

Pošto je sišlo "Neće biti jednaki sjedioci od vjernika....", pozvao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Zejda. Pa je došao sa plećkom (tj. donio je kost od plećke), pa je napisao nju (ovu objavu, ovaj ajet). I potužio se Ibnu Umi Mektum (na) svoju sljepoću, pa je sišlo: "Neće biti jednaki sjedioci od vjernika, osim prinuđenih (oštećenih u zdravlju i slično tome - pa tako prinuđenih da sjede kod kuće).....".

PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, Zuhrija, rekao je: pričao mi je Salih, sin Kejsana, od Ibnu Šihaba, od Sehla, sina Sa'da, Saidije da je on rekao:

Vidio sam Mervana, sina Hakema, sjedeći (tj. gdje sjedi) u Bogomolji, pa sam prema (njemu) okrenuo (pošao) dok sam sjeo (najzad) uz njegovu stranu (tj. do njega). Pa je izvijestio nas da je Zejd, sin Sabita, izvijestio njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, diktirao na njega (tj. njemu): "Neće biti jednaki sjedioci od vjernika i borci u putu Allaha....". Rekao je: Pa je došao njemu Ibnu Umi Mektum, a on (Muhamed a.s.) diktira nju (ovu objavu, ovaj ajet) na mene (meni), pa je rekao (Ibnu Umi Mektum):

"O poslaniče Allaha! Da mogu borbu (voditi), zaista bih se borio." A bio je (on jedan) slijep čovjek. Pa je spustio Allah, uzvišen je, na svoga poslanika, pomilovao ga Allah i spasio, a njegovo stegno je na mome stegnu, pa je bilo teško na mene (tj. meni stegno Muhameda a.s. toliko) čak (da) sam se pobojao da će se smrviti moje stegno, zatim se dalo da ode (da prestane to teško stanje) od njega, pa je spustio (tj. objavio) Allah,

649

moćan je i veličajan je: "..., osim prinuđenih (da sjede)...".

GLAVA

strpljenja (strpljivosti, izdržljivosti) kod borbe (kod ratovanja).

PRIČAO JE NAMA Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Muavijete, sin Amra, pričao nam je Ebu Ishak od Musa-a, sina Ukbeta, od Salima Ebu Nadra da je Abdullah, sin Ebu Evfa-a, pisao, pa sam čitao njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Kada ste sreli (tj. Kada sretnete) njih (tj. neprijatelje u ratu), pa strpite se."

GLAVA

podstrekavanje na borbu (na rat) i govora Allaha, uzvišen je: "..... podstrekavaj vjernike na borbu (rat)....".

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Muavijete, sin Amra, pričao nam je Ebu Ishak od Humejda, rekao je: čuo sam Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori:

Izašao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, k rovu (opkopu okolo Medine koji je iskopan za

650

vrijeme Muhameda a.s. - u daljem tekstu taj će se rov nazivati arapskim nazivom i pisaće se sa velikim slovom da se označi da se radi o tom rovu - Handeku, ili Hendeku: kako se to malo iskrivljeno kaže u Bosni), pa kadli Izbjeglice i Pomagači kopaju (iskopavaju Hendek) u (jednom) hladnom jutru. Pa nije bilo za njih (tj. nisu oni imali nikakvih) robova (da) rade to za njih. Pa pošto je vidio (ono) što je s njima truda (zamorenosti) i gladi, rekao je:

"Moj Bože! Zaista život je život zadnjeg (tj. budućeg, zagrobnog svijeta), pa oprosti Pomagačima i Izbjeglicama." Pa su rekli odgovarajući mu:

"Mi smo (oni) koji su se prisegnuli Muhamedu Na borbu dok ostajemo (trajemo), vječno."

GLAVA

kopanja Hendeka.

PRIČAO NAM JE Ebu Ma'mer, pričao nam je Abdulvaris, pričao nam je Abdul-Aziz od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Počele su Izbjeglice i Pomagači (da) kopaju Hendek okolo (oko) Medine, i (da) prenose prah (tj. zemlju) na svojim leđima i (da) govore:

"Mi smo (oni) koji su se prisegnuli Muhamedu - Na Islam dok smo ostali (tj. dok ostajemo, trajemo, živimo), vječno." A Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, odgovara njima:

651

"Moj Bože! Zaista ono nema dobra osim dobro zadnjeg (zagrobnog svijeta i života) - Pa blagoslovi (daj blagoslov) u Pomagače i Izbjeglice."

PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete od Ebu Ishaka, rekao je: čuo sam Bera-a, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori:

Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da i on) prenosi (tj. Muhamed a.s. prenosaše, prenosio je zemlju) i govori (i govoraše):

"Da nije Tebe (Uzvišeni Bože-Allahu), ne bi se mi naputili."

PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, pričao nam je Šubete od Ebu Ishaka, od Bera-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Vidio sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan saveznika (protiv muslimana da on) prenosi prah (tj. zemlju), i već je sakrio prah bjelinu njegova stomaka, a on govori:

"Da nije Tebe, ne bi se mi naputili, i ne bi milodarili, i ne bi klanjali (obavljali molitvu), pa spusti spokojstvo na nas, i učvrsti noge ako se sretnemo (sukobimo s neprijateljem). Zaista (oni su ti) koji su već učinili nasilje na (tj. nad) nama. Kada su htjeli iskušenje (bezvjerstvo da opet prihvatimo), nismo htjeli."

GLAVA

(onoga) ko (je takav da) je zadržao (spriječio) njega izgovor (isprika) od rata (borbe).

652

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Zuhejr, pričao nam je Humejd da je Enes pričao njima, rekao je:

Vratili smo se iz rata (borbe) Tebuka sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio.

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad, on je sin Zejda, od Humejda, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio u (jednoj, nekoj) vojnoj (ratu, borbi), pa je rekao:

"Zaista (neki) ljudi u Medini iza nas (što su ostali, takvi su da) nismo se zaputili (nijednom) uzbrdicom, a ni dolinom (a da je stanje drukčije) osim (takvo da) su i oni sa nama u njemu (u tom putovanju premda ne putuju s nama). Zadržao je njih izgovor (opravdana isprika, pa su zato udruženi s nama u nagradi)." A rekao je Musa: pričao nam je Hammad od Humejda, od Musa-a, sina Enesa, od njegovoga oca: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio.

Rekao je Ebu Abdullah: Prvi je zdraviji (vjerodostojniji, tj. prvi sened - lanac pripovjedača u kojem se ne spominje Musa, sin Enesa, ispravniji je).

GLAVA

vrijednosti (dobrote, vrline) posta (postenja) u putu Allaha.

653

PRIČAO NAM JE Ishak, sin Nasra, pričao nam je Abdurrezzak, izvijestio je nas Ibnu Džurejdž, rekao je: izvijestio je mene Jahja, sin Seida, i Suhejl, sin Ebu Saliha, da su njih dva čula (obojica) Nu'mana, sina Ebu Ajjaša, od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Ko je postio (tj. Ko posti jedan) dan u putu Allaha, udaljio je (tj. udaljiće) Allah njegovo lice od Vatre sedemdeset jeseni (tj. sedamdeset godina, razdaljine koja je tolika da se može putovanjem preći za sedamdeset godina)."

GLAVA

vrijednosti troška (utroška, izdatka) u put Allaha (na Božijem putu).

PRIČAO NAM JE Sa'd, sin Hafsa.

PRIČAO NAM JE Šejban od Jahja-a, od Ebu Selemeta da je on čuo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Ko je utrošio (tj. Ko utroši kakva bilo) dva para (nečega) u put Allaha (tj. za rat i borbu za Islam), pozivaće ga rizničari (blagajnici, čuvari) raja, svaki rizničara vrata (tj. rizničari svakih rajskih vrata): "O omsica (O ti), ovamo!" Rekao je Ebu Bekr: "O poslaniče Allaha! Taj (je onaj) koji je (takav da) nema propasti (nema štete) na njega." Pa je rekao Vjerovijesnik,

654

pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista ja zaista se nadam da ćeš biti od njih (i ti)."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Sinana, pričao nam je Fulejh, pričao nam je Hilal od Ata-a, sina Jesara, od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ustao na govornicu, pa je rekao:

"Plašim se na (tj. za) vas poslije mene samo (od onoga, zbog onoga) što će se otvoriti na vas (tj. vama) od blagoslova zemlje (tj. od porasta materijalnih dobara, bogatstva)." Zatim je spomenuo sjaj (ljepotu) ovozemnosti. Pa je počeo sa jednim (od) njih dvoje i predvostručio sa drugim (tj. počeo je sa blagoslovima i dodao je sjaj, ljepotu na drugo mjesto). Pa je ustao (jedan) čovjek pa je rekao:

"O poslaniče Allaha! A zar dolazi dobro sa zlim (tj. zar dobro može donijeti zlo, zar dobro donosi nevaljaštinu, zlo)?" Pa je šutio od njega Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Rekli smo: "Objavljuje se k njemu (Dolazi mu, silazi mu obajva)." A šutjeli su (i) ljudi kao da su na njihovim glavama ptice (pa se boje da ih ne uplaše ako progovore). Zatim je zaista on potrao od (sa) svoga lica znoj, pa je rekao:

"Gdje je pitač (zapitkivač, onaj koji je postavio pitanje od) maločas? A zar je dobro ono (to)?" Tri puta (je rekao to pitanje pa je onda nastavio objašnjenje o tom). "Zaista dobro neće doći osim sa dobrom (tj. Zaista dobro donosi samo dobro, dobrotu). A zaista ono kad god je dao da iznikne (rastinje) potok (u tom rastinju je ono) što ubija nadimanjem (napuhivanjem stomaka), ili pogodi

655

(takvom poteškoćom da je blizo, blizu smrti životinja) kad god je jela, osim jedačice zelenila (samo)."

(To jest: Svaka životinja kada jede zelenu bilinu okolo, oko potoka može da se nadme i ugine, ili da skoro ugine, ako nije uobičajila jesti to rastinje, osim one životinje koja jede stalno to rastinje, ali na ovaj način kako slijedi.)

"Čak kada su se napunila njezina dva boka, okrenula se prema suncu, pa je izlitala (tj. izbacila je izmet u rijetkom stanju) i mokrila je, zatim je uživala (tj. jela i pasla opet). I zaista ovaj imetak je zelen (tj. lijep i) sladak, i divan je (on) drug muslimanu za (onoga) ko je uzeo njega sa njegovim (svojim) pravom, pa je učinio (utrošio) njega u put Allaha, i siročadi i siromahe. A ko nije uzeo njega sa njegovim pravom (bespravno), pa on je kao jedač koji se neće zasititi, i biće na njega (protiv njega) svjedok (na) sudnjem danu."

(Primjer onoga koji stiče imanje, a ne troši ga u dobrotvorne svrhe - je kao primjer životinje koja jede lijepo zeleno rastinje, a ne izbacuje ga iz sebe poslije prekuhavanja u svom stomaku pa usljed toga ugine ili skoro bude blizo, blizu smrti. Aovaj imetak je lijep i sladak kao što je i životinjama lijepa i ukusna mlada zelena trava. Oboje je opasno ako se zadržava na jednom mjestu dulje vijeme, dulje vremena ili duže vrijeme.)

656

GLAVA

vrijednosti (onoga) ko je opremio (spremio ratnim potrebama, potrepštinama jednoga) ratnika (vojnika, borca) ili je zastupio njega sa dobrim (postupkom u odnosu na potrebe njegove, borčeve, ratnikove porodice).

PRIČAO JE NAMA Ebu Ma'mer, pričao nam je Abdulvaris, pričao je nama Husejn, pričao mi je Jahja, rekao je: pričao mi je Ebu Selemete, pričao mi je Busr, sin Seida, rekao je: pričao mi je Zejd, sin Halida, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Ko opremi ratnika u putu Allaha, pa već se borio (tj. pa već je i sam ratnik, već i on sam s tim ratuje). A ko zastupi ratnika u putu Allaha sa dobrim, pa već se borio (pa već se bori i sam)."

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Hemmam od Ishaka, sina Abdullaha, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, nije bio (običaja da) ulazi (tj. ne ulazaše, nije ulazio ni u jednu) kuću u Medini osim kuće Umu Sulejme, osim na svoje supruge (žene, tj. izuzimajući posjećivanje svojih žena - nije ni u čiju kuću ili sobu ulazio osim kuće i sobe Umu Sulejme). Pa se reklo njemu (upitan je o tom) pa je rekao:

"Zaista ja milujem nju (tj. imam samilosti, milosti prema njoj zbog toga što) se ubio (tj. što je ubijen, poginuo je) njezin brat sa mnom (tj. pokoravajući se mojoj zapovjedi odlaskom u Bi'ru Meunete)."

657

GLAVA

balzamiranja kod rata (borbe).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Abdulvehaba, pričao nam je Halid, sin Harisa, pričao nam je Ibnu Avn od Musa-a, sina Enesa, rekao je, a spomenuo je dan Jemame, rekao je:

Došao je Enes Sabitu, sinu Kajsa, a već je otkrio (odjeću) od svoja dva stegna i on se balzamira (ili: a on stavlja miris koji se stavlja na tijelo mrtvaca), pa je rekao:

"O moj striče (amidža)! Šta je zadržalo tebe da ne dođeš (u borbu, u okršaj)?" Rekao je: "Sada (dolazim, tj. Sad ću doći), o bratiću." I počeo je (da) se balzamira - misli se (na upotrebu mirisa, da se miriše) od balzama. Zatim je došao pa je sjeo. Pa je spomenuo u pričanju (razgovoru Enes Sabitu jedno) otkrivanje od ljudi (u borbi, tj. neku vrstu poraza). Pa je rekao (Sabit, sin Kajsa): "Eto ovako od naših lica (tj. razmaknite se, napravite mi mjesta da prođem do borbene linije tako) da se međusobno udaramo (sa) narodom (tj. sa neprijateljem). Ne činjasmo ovako (doslovno: Nije ovako da smo bili da činimo) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Loše je (ono) što ste uobičajili vašim vršnjacima."

(Tj. U vrijeme Muhammeda a.s. nije se prvi bojni red otkrivao - razbijao - pa tim neku vrstu poraza trpio, nego je nepokolebljiv bio u borbenosti. Loš običaj uvodite i poučavate svoje vršnjake - običaj razbijanja. Ova zadnja rečenica se tumači na razne načine koje nećemo navoditi. Veli se po jednoj verziji, prema komentaru Ajnije, da je

658

poslije ovih riječi Sabit, sin Kajsa stupio u borbenu liniju i borio se dok nije poginuo u toj borbi - borbi na Jemami protiv pristaša Musejlime Kezzaba.)

Predao je njega (tj. pričao je ovaj hadis) Hammad od Sabita, od Enesa.

GLAVA

vrijednosti izviđača (vojnog špijuna).

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Muhameda, sina Munkedira, od Džabira, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko će doći meni sa viješću naroda (tj. Ko će mi donijeti vijest o neprijatelju)?" Danom (tj. To je rekao na dan) Saveznika. Rekao je Zubejr: "Ja." Zatim je rekao: "Ko će doći meni sa viješću naroda?" Rekao je Zubejr: "Ja." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista za svakoga vjerovijesnika je (jedan) iskrenik (tj. Zaista svaki vjerovijesnik je imao jednog iskrenoga sljedbenika, pomagača), a moj iskrenik (iskreni pristalica, sljedbenik, pomagač) je Zubejr."

(U daljem tekstu riječ "Havarijjun" prevodiće se sa izrazom pomoćnik.)

GLAVA:

Da li će se poslati izviđač (jedan), sam on?

659

PRIČAO NAM JE Sadekate, izvijestio nas je Ibnu Ujejnete, pričao nam je Ibnul-Munkedir da je on čuo Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Pozivao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ljude (u izviđanje). Rekao je Sadekate: Mislim ga (da je to bilo na) dan Hendeka. Pa se odazvao Zubejr. Zatim je pozivao ljude, pa se odazvao Zubejr. Zatim je pozivao ljude, pa se odazvao Zubejr. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista za svakoga vjerovijesnika je (bio, postojao jedan) pomoćnik, a zaista moj pomoćnik je Zubejr, sin Avvama."

GLAVA

putovanja dvojice (dvije osobe, dviju osoba).

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Ebu Šihab od Halida Hazza-a, od Ebu Kilabeta, od Malika, sina Huvejrisa, rekao je:

Otišao (tj. Pošao, krenuo) sam od (iz boravljenja) kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao nama - ja i (jedan) drug moj (bili smo zajedno, tj. rekao je meni i mom drugu):

"Pozivajte vas dvojica (na molitvu, tj. proučite ezan), i uspostavite (molitvu, tj. klanjajte) vas dvojica, i neka predvodi vas dvojicu (u molitvi, tj. neka bude imam) stariji (od) vas dvojice."

660

GLAVA:

Konjaništvo (tj. Konji su takve životinje da) je svezano u njihove kike (perčine, tj. kosu koja se spušta na čelo konja) dobro do sudnjeg dana.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, pričao nam je Malik od Nafi'a, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Konjaništvo (Konji su takvi da) je u njihovim kikama dobro do sudnjeg dana."

PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, pričao nam je Šubete od Husajna i Ibnu Ebu Sefera, od Ša'bije, od Urveta, sina Dža'da, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Konji (Konjaništvo) su (takve životinje da) je svezano u njihove kike (perčine, tj. kose koje su se spustile nad čelo - za njih je svezano) dobro do sudnjega dana." Rekao je Sulejman od Šubeta, od Urveta, sina Ebu Dža'da. Slijedio je njega (Sulejmana) Museded od Hušejma, od Husajna, od Ša'bije, od Urveta, sina Ebu Dža'da.

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja, sin Seida, od Šubeta, od Ebu Tejjaha, od Enesa, sina Malika, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

661

"Blagoslov je u kikama konja."

GLAVA:

Borba je prolazač (tj. trajuća, ima se voditi) sa dobročiniteljem i griješnikom (pokvarenjakom zapovjednikom, pokvarenim zapovjednikom, tj. pod rukovodstvom i dobra i pokvarena vođe) zbog govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Konji su (takvi da) je svezano u njihove kike dobro do sudnjega dana."

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Zekerija od Amira, pričao nam je Urvete Barikija da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Konji su (takvi da) je svezano u njihove kike dobro do sudnjega dana: nagrada i (ratni) plijen."

GLAVA

(onoga) ko je sebi zadržao konja (tj. ko je imao konja koji je namjenjen samo za potrebe rata u putu Allaha-na Božijem putu) zbog Njegovoga govora, uzvišen je: ".... i od užeta (konopca) konja....".

PRIČAO NAM JE Alija, sin Hafsa, pričao nam je Ibnul-Mubarek, izvijestio nas je Talhate, sin Ebu Seida, rekao je: čuo sam Seida Makburiju (da) priča da je on čuo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

662

"Ko sebi zadrži konja u put Allaha vjerovanjem u Allaha i potvrđivanjem u Njegovo obećanje, pa zaista njegova sitost (sitost konja), i njegova napojenost, i njegova fuškija (izmet) i njegova mokrača (mokrenje) je u njegovoj mjeri (na) sudnjem danu."

(Tj. staviće se u vlasnika toga konja na sudnjem danu u tas vage - mjerila dobrih djela i konjski izmet, i mokraća, i to što je konj bio sit i napojen, pa će i to pomoći da tas dobrih djela bude teži prema tasu loših čovjekovih djela na toj vagi, na tom mjerilu.)

GLAVA

imena konja i magarca.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ebu Bekra, rekao je: pričao nam je Fudajl, sin Sulejmana, od Ebu Hazima, od Abdullaha, sina Ebu Katadeta, od njegova oca da je on izašao sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (u godini Hudejbije) pa je zaostao (ostao ozadi, ozada, iza) Ebu Katadete sa nekim (od) svojih drugova, a oni su hodočasnički obučeni, a on (Ebu Katadete) je hodočasnički neobučen (neodjeven). Pa su vidjeli (ugledali jednoga) divljega magarca prije (nego) da vidi njega (on). Pa pošto su (oni) vidjeli njega, ostavili su ga dok je vidio (dok ga nije vidio) Ebu Katadete. Pa je uzjašio (jednoga) konja rekne se njemu (konju, tj. uzjašio, uzjahao je konja koji je imao ime) Džeradete (Skakavac). Pa je pitao (molio) njih da dodadnu njemu njegov bič (kandžiju), pa nisu htjeli. Pa je dohvatio njega, pa je navalio (na magarca da ga ulovi), pa je ranio njega (pa ga je ranio). Zatim je jeo (od mesa ulovljenoga magarca - jer je meso divljega magarca dozvoljeno jesti, a pitomoga

663

nije), pa su jeli (i oni, njegovi drugovi). Pa su došli (tj. stigli Muhameda a.s.). Pa pošto su stigli njega (Pa pošto su ga stigli), rekao je (Muhamed a.s.):

"Da li je sa vama od njega (ijedna) stvar (tj. Ima li imalo u vas mesa od tog magarca)?" Rekao je: "Sa nama je (tj. Imamo) njegovu nogu." Pa je uzeo nju Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je jeo nju.

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha sina Dža'fera, pričao nam je Ma'n, sina 'Isa-a, pričao nam je Ubejj, sin Abasa sina Sehla, od njegova oca, od njegova djeda, rekao je:

Bio je za Vjerovijesnika (tj. Imao je Vjerovijesnik, Bio je vlasništvo Vjerovijesnika), pomilovao ga Allah i spasio, u našem zidu (tj. voćnjaku jedan) konj rekne se njemu Luhajf (tj. konj po imenu Luhajf).

PRIČAO JE MENI Ishak, sin Ibrahima da je on čuo Jahja-a, sina Adema: pričao nam je Ebul-Ahvas od Ebu Ishaka, od Amra, sina Mejmuna, od Muaza, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Bio sam sajahač (sujahač) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, na (jednom) magarcu (što) se rekne njemu (tj. kojem je bilo ime) 'Ufejr, pa je rekao:

"O Muaze! Da li znaš pravo Allaha na Njegovim robovima, i šta je pravo robova na Allaha?" Rekao sam: "Allah i Njegov poslanik je znaniji (tj. bolje znaju to nego ja)." Rekao je: "Pa zaista pravo Allaha na (Njegovim) robovima je da obožavaju Njega i (da) ne udružuju s Njim (nijedne) stvari (ništa), a pravo robova na Allaha je

664

da neće kazniti (tj. da ne kazni onoga) ko neće udruživati (tj. ko je takav da ne udružuje) sa Njim (nijedne) stvari (tj. ništa)." Pa sam rekao: "O poslaniče Allaha! Pa zar neću obradovati s njim (tj. s tim što si sada rekao) ljude?" Rekao je: "Ne obraduj ih (tj. Ne reci im to) pa (da) se oslonu (oslone oni na to i da napuste da rade dobra djela)."

(Riječ "ridfun" prevela se sa izrazom sajahač, a to znači jahač koji jaši, jaše za jahačem pred sobom i to na istoj jahaćoj životinji - dakle, kada na jednoj jahaćoj životinji u isti mah, čas jašu dvije osobe, prva osoba do glave životinje je jahač, a druga osoba koja sjedi za leđima prve osobe je "ridfun" sajahač, sa njim jaši, jaše zajedno. Nekad "ridfun" znači sajahač u pravom smislu riječi, a to će reći kada dvije osobe jašu jedna za drugom, ali svaka na posebnoj životinji za jahanje.)

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete: čuo sam Katadeta od Enesa, sina Malika, rekao je:

Bio je strah (panika jednom prilikom) u Medini, pa je potražio (uzeo) na poslugu (unaruč) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednoga) konja (što je bio u) nas, rekne mu se Mendub (tj. ime mu je bilo Mendub), pa je rekao (Muhamed a.s. vraćajući se iz pravca odakle je po pričanju prijetila opasnost koja je izazvala strah):

"Nismo vidjeli od straha (ništa, tj. nikakva razloga za strah), i zaista našli smo ga (konja Menduba) zaista morem (kao more)."

GLAVA

665

(onoga) što se spominje od nesretnosti (zlosrećnosti) konja.

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me je Salim, sin Abdullaha, da je Abdullah, sin Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao: čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Nesretnost je samo u trome (u tri stvari): u konju, i ženi i kući."

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Ebu Hazima, sina Dinara, od Sehla, sina Sa'da, Saidije, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Ako je bilo u (nekoj) stvari (tj. Ako ima u nečem nesretnosti), pa u ženi je, i konju i stanu."

(Na razne se načine tumače ovi hadisi koji proturječe hadisima u kojima je rečeno da nema zloslutnje po letu ptica - La tijerete. Ta tumačenja se neće navoditi ovdje.)

GLAVA:

Konji su za tri (grupe ljudi). I (o konjima govori) Njegov govor, uzvišen je: "I konje, i mazge i magarce zato (da) jašite njih i nakitom (tj. i kao nakit, gizda)....".

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Zejda, sina Eslema, od Ebu Saliha Semmana,

666

od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Konji su za tri (čovjeka): za (jednoga) čovjeka su nagrada, a za (jednoga) čovjeka zastor (pokriće za potrebe njegovoga života), a na (jednoga) čovjeka su teret. Pa što se tiče (onoga) koji (je taj što) su njemu nagrada, pa (to) je čovjek (koji) je svezao njih u put Allaha (na Božijem putu), pa je produljio (uže, tj. napravio dugo uže, dugo ispasište) u livadi (na livadi) ili vrtu. Pa što su (god) pogodili (konji, što je pogodila ergela) u tom svome užetu od livade ili vrta (bašče, tj. što su god pojeli), biće njemu dobra djela (za to upisana, i imaće za to nagradu). I da zaista oni odsiječu (prekinu) svoje uže, pa naprijed i natrag trče (na jedno) uzvišenje ili (na) dva uzvišenja, biće njihovi izmeti i njihovi tragovi dobra djela njemu (tom čovjeku, vlasniku tih konja). I da oni prođu pokraj rijeke, pa piju od nje, a (on) nije htio da napoji njih, biće to dobra (lijepa) djela njemu. A što se tiče čovjeka koji (je taj što) je ona (ergela, konji) na njega teret (tj. grijeh), pa on je čovjek (koji) je svezao njih (zbog) ponosa, i licemjernosti i neprijateljstva za stanovnike (pripadnike) Islama, pa ona (ta takva ergela, konji) je teret (grijeh) na toga (čovjeka)." A pitao se (tj. upitan) je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o magarcima pa je rekao:

"Nije se spustilo (tj. objavilo) na mene (meni) o njima (ništa) osim ovaj sakupljajući (tj. sveobuhvatajući, sveobuhvatni) usamljeni ajet (odlomak): "Pa ko uradi težine zrna prašine (kakvoga) dobra, vidjeće ga. A ko uradi težine zrna prašine (tj. trun kakvoga) zla, vidjeće ga."

667

GLAVA

(onoga) ko je udario jahaću životinju (nekoga drugoga) osim sebe u ratu (u borbi).

PRIČAO NAM JE Muslim, pričao nam je Ebu Akil, pričao nam je Ebul-Mutevekil Nadžija, rekao je:

Došao sam Džabiru, sinu Abdullaha, Ensariji pa sam rekao njemu: "Pričaj meni za (ono nešto) što si čuo od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Rekao je: "Putovao sam sa njim u nekom (od) njegovih putovanja." Rekao je Ebu Akil: "Neću znati (tj. Ne znam je li na) rat ili umru. Pa pošto (nastupi vrijeme) da smo se okrenuli (prema kućama, tj. Pa pošto smo sa toga putovanja počeli da se vraćamo), rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko voli (želi) da se požuri k svojoj porodici, pa neka požuri." Rekao je Džabir: Pa smo se okrenuli (tj. krenuli smo), a ja sam na (jednom) devcu svome mrkocrvenom, nije u njega (nikakva bilješka (biljega, biljeg, pjega) i ljudi su iza mene. Pa dok ja tako (idem naprijed) kadli stade na mene (tj. kad mi devac najednom stade od umorenosti, umora, sustalosti). Pa je rekao meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"O Džabire! Pridrži se." Pa je udario njega sa svojim bičem (kandžijom jednim) udaranjem. Pa je skočio devac (u) svoje mjesto (tj. naprijed). Pa je rekao: "Da li ćeš prodati (toga) devca?" Rekao sam: "Da." Pa pošto smo stigli (došli u) Medinu i unišao (je) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u) Bogomolju u skupinama svojih drugova, pa unišao (ušao)

668

sam k njemu, a svezao sam devca u (tj. na) stranu pločnika, pa sam rekao njemu: "Ovo je tvoj devac (tj. Evo ti devac)." Pa je izašao pa je počeo (da) ophodi (obilazi) sa devcem i (da) govori: "Devac je naš devac." Pa je poslao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (ugovorene) ukije od zlata pa je rekao: "Dajte ih Džabiru." Zatim je rekao: "Uzeo si u cijelosti cijenu." Rekao sam: "Da." Rekao je: "Cijena i devac su za tebe (tj. tvoji su - dakle i novac i devac su tvoji)."

GLAVA

jahanja na teškoj jahalici i (na) ždrijepcima (pastuhima) od konja.

A rekao je Rašid, sin Sa'da: Bili su preci (prvi muslimani običaja da) vole ždrijepce jer su zaista oni tečniji i smioniji (odvažniji).

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Muhameda, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Šubete od Katadeta, rekao je: čuo sam Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Bio je u Medini (zavladao nekakav) strah, pa je zatražio (uzeo) na poslugu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, konja (koji je bio vlasništvo) Ebu Talhata, rekne mu se (ime mu je bilo) Mendub. Pa je uzjašio

669

(uzjahao) njega i rekao je (povrativši, vrativši se sa izviđanja):

"Nismo vidjeli od straha (ništa), i zaista smo našli njega (konja) zaista more (kao more)."

GLAVA

udjela konja.

A rekao je Malik: Daće se udio (u ratnom plijenu) za konje i nearapske konje ("Hajlun" su čistokrvni arapski konji, a "birzevnun - berazinu" su turski konji, turska rasa) od njih (od konja, tj. za jahaće, trkaće i za tovarne između konja daće se udio iz ratnoga plijena) zbog Njegovoga govora, uzvišen je: "I konje, i mazge i magarce zato (je Allah stvorio da) jašete njih....". A neće se davati udio za više od (jednoga) konja.

PRIČAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, od Ebu Usameta, od Ubejdulaha, od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, učinio (tj. odredio) za konja dva dijela (udjela od ratnoga plijena), a za njegovoga druga (tj. vlasnika - vlasnika konja jedan) dio (udio).

(Jasno je da se radi o konju koji je učestvovao u ratnoj operaciji sa svojim vlasnikom. Većina pravnika iz svih mezheba ovako ovo i shvata. Jedini je izuzetak Ebu Hanife koji je rekao da ne daje veće vrijednosti životinji nad muslimanom. Njegovi učenici Ebu Jusuf i Muhamed se ne slažu s njim u ovom.)

GLAVA

670

(onoga) ko je vodio jahalicu (jahaću životinju nekoga drugoga) osim njega (tj. osim sebe, osim svoje jahalice) u ratu.

PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Sehl, sin Jusufa, od Šubeta, od Ebu Ishaka, rekao je (jedan) čovjek Bera-u, sinu Aziba, bio zadovoljan Allah od njega:

"Zar ste (ili: Da li ste) pobjegli od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Hunejna?" Rekao je: "Ali poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, nije pobjegao (premda smo mi pobjegli, počeli da bježimo). Zaista (pleme) Hevazin bili su ljudi strijelci (dobri gađaoci), i zaista mi pošto smo sreli njih (sukobili se s njima), navalili smo na njih, pa su se razbili. Pa su se okrenuli muslimani na ratne plijenove (zaplijenjivanja). I okrenuli su se (oni prema) nama (tj. na nas) sa strijelama (strijelicama, tj. počeli su da se grupišu ponovno i da nas gađaju). Pa što se tiče poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa nije pobjegao (nije bježao). Pa zaista već sam vidio njega, a zaista on je zaista na svojoj bijeloj mazgi. I zaista Ebu Sufjan je uzimač (tj. uzeo je, držao je) za njezinu uzdu (za uzdu mazge), a Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, govori:

"Ja sam vjerovijesnik (Allaha), nema laži. Ja sam sin (tj. unuk) Abdulmuttaliba."

GLAVA

(metalnoga ili drvenoga) stremena (uzenđije, uzengije) i kožnoga stremena za jahalicu (jahaću životinju).

671

PRIČAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, od Ebu Usameta, od Ubejdulaha, od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on bio kada je uveo (tj. stavio) svoju nogu u kožnatu uzenđiju (uzengiju, stremen) i ispravila se s njim njegova deva stojeći (ona) - (tada bi on bio) uzviknuo (telbiju) kod bogomolje Zul-Hulejfe.

(Misli se da je bio uzvikivao telbiju na tom mjestu prilikom odlaska na hodočašće ili na umru.)

GLAVA

jahanja gola konja (tj. konja na kome nema ni sedla, ni samara niti šta drugo).

PRIČAO NAM JE Amr, sin Avna, pričao nam je Hamad od Sabita, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega:

Izašao je u susret njima (ili: Okrenuo se prema njima) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, na golu konju, nema na njemu sedla, u (tj. na) njegovom vratu je mač (sablja - a to je bilo onu noć kada je u Medini bila zavladala panika).

GLAVA

sitnohodno-sporog konja (tj. konja koji je spor i uz to još ima tijesne, sitne korake).

672

(U daljem tekstu riječ "katufun" prevodiće se sa izrazom spor.)

PRIČAO NAM JE Abdulaala, sin Hamada, pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, pričao nam je Seid od Katadeta, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da su se stanovnici Medine uplašili jednom (prilikom), pa je uzjašio (uzjahao) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, konja (koji je pripadao) Ebu Talhatu (a taj konj) iđaše (išao je) sporo, ili bio je u njega sporohod (sporo idjenje sa kratkim, tijesnim koracima). Pa pošto se vratio, rekao je:

"Našli smo vašega konja ovoga morem (tj. kao more težak za jahanje jer se njiše, sporo kreće)." Pa je bio (taj isti konj) poslije toga (slučaja takav da) se neće teći (ići s njim, tj. izmjenio se tako da s njim nije mogao ići nijedan konj, tako je postao brz u hodu blagoslovom Muhameda a.s.).

GLAVA

pretjecanja (prestizanja, tj. utrkivanja, trka) među konjima.

PRIČAO NAM JE Kabisate, pričao nam je Sufjan od Ubejdulaha, od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Dao je teći (tj. Puštao je da se utrkiva na trci) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da se u trci utrkiva ono grlo) što se treniralo od konja (i to da trču) od

673

Hafija-a do Senijjetul - Veda-a (Hafija' i Senijjetul - Veda' su dva mjesta kod Medine). A dao je teći (tj. Puštao je da se utrkuje ono) što se nije treniralo (da trče) od Senijjeta do bogomolje Zurejkovića. Rekao je Ibnu Umer: I bio sam u (tj. među onima) koje je dao teći (tj. koje je pustio da trče). Rekao je Abdullah: pričao nam je Sufjan, rekao je: pričao mi je Ubejdulah. Rekao je Sufjan: Između Hafja'a do Senijjetul - Veda'a je pet milja, ili šest; a između Senijjeta do bogomolje Zurejkovića je (jedna) milja.

GLAVA

treniranja (pripremanja, uvježbavanja) konja za pretjecanje (natjecanje, utrkivanje).

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Lejs od Nafi'a, od Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, natjecao (puštao u natjecanje) između konja koji se nisu trenirali (uvježbavali), a bio je njihov cilj od Senijjeta do bogomolje Zurejkovića, i da se Abdullah, sin Umera bio natjecao s njima.

Rekao je Ebu Abdullah: "Emeden" je (isto što i) "gajeten" (obje riječi znače cilj). ".... pa je bio dugačak na njih (tj. njima) cilj.....".

GLAVA

cilja pretjecanja (prestizanja, tj. natjecanja) za trenirane konje.

674

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Muavijete, pričao nam je Ebu Ishak od Musa-a, sina Ukbeta, od Nafi-a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Natjecao je (tj. Puštao je u natjecanje) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, između konja koji su se već trenirali, pa je poslao (tj. pustio) njih od Hafja-a, a bio je njihov cilj Senijjetul-Veda'. Pa sam rekao Musa-u: "Pa koliko je bilo između toga?" Rekao je: "Šest milja, ili sedam." A natjecao je između konja koji se nisu trenirali, pa je poslao (pustio) njih od Senijjetul-Veda-a, a bio je njihov cilj bogomolja Zurejkovića. Rekao sam: "Pa koliko je između toga?" Rekao je: "Milja, ili slično njemu (slično tome)." I bio je Ibnu Umer (jedan od onih lica što) se natjecao u njima (među njima).

GLAVA

deve (kamile) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

Rekao je Ibnu Umer: Stavio je za leđa (sebi) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (kao sajahača, sujahača) Usameta na Kasva-u (Kasva' je ime deve, kamile Muhameda a.s.). A rekao je Misver: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: Nije se uzjogunila Kasva' (nije bila nepokorna, neposlušna pa da neće da krene s mjesta).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Muavijete, pričao nam je Ebu Ishak od Humejda, rekao je: čuo sam Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori:

675

Bila je deva Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekne se njoj 'Adba' (tj. Muhamed a.s. je imao devu kojoj je bilo ime Adba).

PRIČAO NAM JE Malik, sin Ismaila, pričao nam je Zuhejr od Humejda, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Bila je za (tj. u) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (jedna) deva, imenuje se (tj. imala je ime) 'Adba', neće se preteći (ne pretječe se, tj. nije se mogla pobijediti u natjecanju jer je bila vrlo brza). Rekao je Humejd: Ili neće se skoro preteći (tj. Ili skoro da se ne može preteći). Pa je došao (jedan) Beduin na (jednom mladom) devcu (tek se počelo na njemu sjediti, tj. jašiti, jahati zato se zove "ka'udun"), pa (je) pretekao nju (devu Muhameda a.s., tj. pobijedio je u natjecanju nju). Pa je to bilo teško na muslimane (muslimanima), čak je prepoznao njega (to teško osjećanje muslimana Muhamed a.s.) pa je rekao:

"Pravo je na Allaha da se neće uzdignuti (nijedna) stvar od ovozemnosti (pa da s njom bude drukčije) osim (to da) je spustio nju (tj. ponizio je nju Allah najzad - dao je da padne sa visine svoje ta stvar)."

Oduljio je njega (tj. Pričao je na dugo ovaj hadis) Musa od Hamada, od Sabita, od Enesa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

GLAVA

ratovanja na magarcima.

676

GLAVA

mazge Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, bijele (tj. bijele mazge Muhameda a.s.).

Rekao je njega (tj. Rekao je to da je u Muhameda a.s. bila bijela mazga) Enes. A rekao je Ebu Humejd: Poklonio je vladar (grada) Ejle za Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu) bijelu mazgu.

PRIČAO NAM JE Amr, sin Alije, pričao nam je Jahja, pričao nam je Sufjan, rekao je: pričao mi je Ebu Ishak, rekao je: čuo sam Amra, sina Harisa, rekao je:

Nije ostavio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (kad je umro ništa) osim svoju bijelu mazgu, i svoje oružje i (jednu) zemlju (što) je ostavio nju (u) milostinju (kao milostinju).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musenna-a, pričao nam je Jahja, sin Seida, od Sufjana, pričao mi je Ebu Ishak od Bera-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je njemu (jedan) čovjek:

"O Ebu Umarete! Okrenuli ste leđa (na) dan Hunejna." Rekao je: "Ne tako mi Allaha! Nije okrenuo leđa Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a ali (tj. nego) su okrenuli leđa brzaci ljudi (tj. pretjecači, brzopleti koji trče prvi ispred drugih ljudi), pa je srelo njih (pleme) Hevazin sa strijelama (tj. dočekalo, napalo ih je sa strelicama). A Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (bio) je na svojoj bijeloj mazgi, a Ebu Sufjan, sin

677

Harisa je uzimač (tj. uzeo, držao je) za njezinu uzdu, a Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, govori:

"Ja sam vjerovijesnik, nema laži. Ja sam sin (tj. unuk) Abdulmuttaliba."

GLAVA

borbe žena.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio je nas Sufjan od Muavijeta, sina Ishaka, od Aiše, kćeri Talhata, od Aiše, majke vjernika, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Tražila sam dozvolu (od) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da idem) u borbu, pa je rekao:

"Vaša (tj. Ženska) borba je hodočašće."

A rekao je Abdullah, sin Velida: Pričao nam je Sufjan od Muavijeta za ovo.

PRIČAO NAM JE Kabisate, pričao nam je Sufjan od Muavijeta za ovo (za ovaj slučaj, za ovaj hadis). A od Habiba, sina Ebu Amreta, od Aiše, kćeri Talhata, od Aiše, majke vjernika, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pitale su njega njegove žene od borbe (tj. o borbi) pa je rekao:

"Divna borba je hodočašće." ("Divna li je borba hodočašće!")

678

GLAVA

rata (vojne) žene u moru (po moru, na moru).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Muavijete, sin Amra, pričao nam je Ebu Ishak od Abdullaha, sina Abdurahmana, Ensarije, rekao je: čuo sam Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori:

Unišao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na kćer (tj. kćerki) Milhana, pa se naslonio kod nje, zatim se nasmijao. Pa je rekla:

"Zašto (zbog čega) se smiješ, o poslaniče Allaha?" Pa je rekao: "Ljudi (neki) od moje sljedbe jašiće (tj. broditi će) Zelenim Morem u putu Allaha, primjer njih je primjer vladara na (svojim) prijestoljima." Pa je rekla: "O poslaniče Allaha, moli Allaha da učini mene od njih." Rekao je: "Moj Bože! Učini nju od njih." Zatim se povratio pa se nasmijao. Pa je rekla njemu kao - ili od čega - to. Pa je rekao njoj kao to (maloprije što joj je rekao). Pa je rekla: "Moli Allaha da učini mene od njih." Rekao je: "Ti si od prvih, a nisi od zadnjih." Rekao je: Rekao je Enes: Pa je uzela za muža Ubadeta, sina Samita, pa je uzjašila (tj. zaplovila) morem sa kćerkom Karezata. Pa pošto se vratila (sa mora na obalu), uzjahivala je svoju jahalicu (jahaću životinju), pa se bacila sa njom (tj. bacila se jahalica na nju udarivši je u vrat, smrskavši joj vrat), pa je pala od (tj. sa) nje (sa jahalice) pa je umrijela (umrla).GLAVA

679

nošenja (na jahaćoj životinji) čovjeka (koji ponese, tj. povede) svoju ženu u rat (povedavši jednu ženu) osim nekih svojih žena.

PRIČAO NAM JE Hadžadž, sin Minhala, pričao nam je Abdullah, sin Umera, Numejrija, pričao nam je Junus, rekao je: čuo sam Zuhriju, rekao je: čuo sam Urveta, sina Zubejra, i Seida, sina Musejeba, i Alkameta, sina Vakkasa, i Ubejdulaha, sina Abdullaha, od hadisa (tj. o hadisu) Aiše - svaki (od njih) pričao mi je dio od (toga) hadisa - rekla je:

Bio bi Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada je htio da izađe (u borbu), (bio bi) bacio (bacio bi) ždrijeb (žrijeb, kocku) među svoje žene, pa koja (od) njih (bude ta da) izađe njezina strijelica (tj. njezin ždrijeb, žrijeb), izašao bi sa (u borbu, tj. poveo bi nju) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je bacio ždrijeb među nas u (jednoj) vojni (što) je vojevao nju, pa je izašla moja strijelica (tj. moj ždrijeb), pa sam izašla sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, poslije što se spustio zastor (zavjesa, tj. poslije objavljivanja ajeta u kojem se zapovjedilo da se razgovara iza zastora, iza zavjese sa muškim osobama koji nisu bližnji rođaci).

GLAVA

vojne (rata, ratovanja) žena i njihove borbe sa ljudima.

PRIČAO NAM JE Ebu Mamer, pričao nam je Abdulvaris, pričao nam je Abdulaziz od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

680

Pošto je bio dan Uhuda, razbili su se ljudi od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je: I zaista već sam vidio Aišu, kćer Ebu Bekra, i Ummu Sulejmu, a zaista njih dvije su zaista dvije zadizačice skuta (tj. zadignule su skute - donje odjeće), vidim narukvice potkoljenica njih dviju (tj. nožne narukvice - ili kajiše sa nakitom koje su nosile na nogama ispod koljena), skaču njih dvije mjehovima (tj. sa mijehovima). A rekao je (drugi) osim njega (osim Ebu Mamera): Prenose njih dvije mjehove na svojim leđima (doslovno: na leđima njih dviju), zatim izlijevaju (ispražnjuju) nju (vodu iz mjehova) u usta naroda (u usta ljudi). Zatim se vraćaju njih dvije, pa njih dvije napune njih (mjehove), zatim dođu njih dvije pa izliju (izruče) njih (mjehove) u usta naroda (u usta ljudi).

GLAVA

nošenja žena mjehova (mješine s vodom) k ljudima u vojni (u ratu).

PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Junus od Ibnu Šihaba, rekao je Sa'lebete, sin Ebu Malika:

Zaista Umer, sin Hataba, bio zadovoljan Allah od njega, razdjeljivao (dijelio) je (nekakve) ogrtače (odjeće, svilene ili vunene) među (neke) žene od žena Medine, pa je ostao (jedan) vrstan (dobar) ogrtač. Pa je rekao njemu neki (od onih) ko je kod njega (bio):

"O zapovjedniče vjernika, daruj (tj. podaj) ovaj kćeri (tj. unuki) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, koja je kod tebe." Htjeli su (da s tim podsjete na)

681

Ummu Kulsumu, kćer Alije. Pa je rekao Umer: "Ummu Selit je preča." A Ummu Selit je od žena Pomagača (i to) od (onih osoba) koje su se prisegnule poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na vjernost). Rekao je Umer: "Pa zaista ona nosaše (nosila je) za nas (tj. nama) mjehove (na) dan Uhuda."

Rekao je Ebu Abdullah: "Tezfiru" je (isto što i) "tehitu".

("Tehitu" znači: šije, ušiva, pa bi onda zadnja rečenica značila: "Pa zaista ona šivaše nama mjehove na dan Uhuda." Komentatori navode, međutim, prigovore da ovo značenje riječi "tezfiru" nije poznato u arapskom jeziku.)

GLAVA:

liječenja žena ranjenike (ranjenika) u vojni (u ratu).

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Bišr, sin Mufaddala, pričao nam je Halid, sin Zekvana, od Rubejji'e, kćeri Muavviza, rekla je:

Bili smo (i mi žene u ratu zajedno) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, napajamo i liječimo ranjene (napajali smo, i liječili smo ranjenike), i vraćamo ubijene (poginule) k Medini (tj. u Medinu).

GLAVA

vraćanja žena ranjene i ubijene (ranjenih i ubijenih).

682

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Bišr, sin Mufaddala, od Halida, sina Zekvana, od Rubejji'e, kćeri Muavviza, rekla je:

Vojevasmo (tj. Bivasmo, Bile smo u ratu zajedno) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, pa napajamo ljude i služimo ih, i vraćamo ubijene i ranjene k Medini (u Medinu).

GLAVA

iščupavanja strijele iz tijela.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ala-a, pričao nam je Ebu Usamete od Burejda, sina Abdullaha, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Ustrijelio se (tj. Pogođen je strijelom) Ebu Amir u svoje koljeno, pa sam stigao (dopro) k njemu. Rekao je: "Iščupaj ovu strijelu (strjelicu, strelicu)." Pa sam iščupao nju, pa je skočila od njega voda (tj. potekla, navalila je iz njega voda). Pa sam unišao na Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. posjetio sam ga, unišao sam mu) pa sam izvijestio njega, pa je rekao:

"Moj Bože, oprosti za Ubejda Ebu Amira (tj. oprosti Ubejdu Ebu Amiru)."

GLAVA

čuvanja (stražarčenja, straže) u vojni u putu Allaha (u ratu na Božijem putu).

683

PRIČAO NAM JE Ismail, sin Halila, izvijestio nas je Alija, sin Mushira, izvijestio nas je Jahja, sin Seida, izvijestio nas je Abdullah, sin Amira sina Rebiata, rekao je: čuo sam Aišu, bio zadovoljan Allah od nje, (da) govori:

Bio bi Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bdio (tj. Ne bi spavao; Ili: Bio je bdio - tj. Nije spavao), pa pošto je stigao (došao u) Medinu, rekao je:

"Da je (jedan) čovjek od mojih drugova dobar (da) čuva mene noćas (ili: večeras)!" Kad čudosmo (odjednom, iznenada) glas oružja. Pa je rekao: "Ko je ovo (Ko je to)?" Pa je rekao: "Ja sam Sa'd, sin Ebu Vakkasa. Došao sam zato (da) čuvam tebe." I zaspao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio.

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Jusufa, izvijestio nas je Ebu Bekr od Ebu Hasina, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Pao (na lice, tj. Propao, nesretan bio) rob zlatnika, i srebrenjaka, i ogrtača (plašta, pokrivača) i odjeće! Ako se dalo (njemu nešto od toga), zadovoljio se (zadovoljan je, tj. lojalan, privržen je), a ako se nije dalo (njemu), nije se zadovoljio (nije zadovoljan)."

Nije podigao njega (ovaj hadis do Muhameda a.s.) Israil i Muhamed, sin Džuhadeta, od Ebu Hasina. A povećao je nama Amr, rekao je: Izvijestio nas je Abdur-Rahman, sin Abdullaha sina Dinara, od svoga oca, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

684

"Pao (na lice, tj. Propao) rob zlatnika, i rob srebrenjaka i rob odjeće! Ako se dalo (njemu), zadovoljio se, a ako se nije dalo (njemu), rasrdio se. Pao i strmoglavio se! I kada se ubo (trnom), pa ne izvadio se (njemu trn)! Blago (li se) za roba uzimača za uzdu svoga konja (tj. Blago robu koji je uzeo za uzdu svoga konja) u (na) putu Allaha, raščupane glave svoje, prašljivih dviju nogu svojih!"

(To jest: Blago tome robu koji se samo brine o borbi za Islam, a na svoju vanjštinu je zaboravio jer je on takav da je kosa njegove glave raščupana, ili neuređena i zapuštana, a njegove dvije noge su mnogo uprašene.)

"Ako je bio u čuvanju (tj. u prethodnici, straži isturenoj naprijed), bio je u čuvanju; a ako je bio u tjeračima (tj. u zaštitnici, u straži koja je ostavljena ozadi, ozada, iza glavnine), bio je u tjeračima (tj. bio je u zaštitnici, u pratećoj četi ili straži jer to znači "sakatun"). Ako je tražio dozvolu, nije se dozvolilo njemu; a ako je zagovarao (zauzimao se za koga ili za nešto), nije se zagovorio (tj. nije primljeno njegovo zagovaranje, intervencija njegova)."

Rekao je Ebu Abdullah: Nije podigao njega (tj. nije pripisao Muhamedu a.s. ovaj hadis - a to će reći: nije istakao da je Muhamed a.s. ovo rekao - nije to istakao u svome pričanju) Israil i Muhamed, sin Džuhadeta, od Ebu Hasina. I rekao je: "Ta'sen: Padanjem (propadanjem)....", kao da je On rekao: Pa dao padanje (na lice, strmoglavljivanje) njima Allah. "Tuba" je (riječ na oblik po formuli) "fu'la" (a "tuba" znači: najljepše) od svake lijepe stvari.

685

(Doslovno bi prevod bio: Najljepše za roba....., tj. Najljepše robu...., Međutim "tuba" se prevodi sa izrazom: Blago robu!)

A ono ("u" u "tuba") je "j" (koje) se okrenulo k "v" (tj. "j" koje se pretvorilo u "v", a "v" se pretvorilo u "u", jer je korijen riječi "tuba") od "jetibu": lijep je.

(Po formuli "fu'la" trebalo je da bude "tujba" pa je pretvaranjem "j" u "v", pa poslije u "u" postalo "tuba".)GLAVA

vrijednosti načina služenja u vojni (tj. vrijednosti, vrline posluživanja nekoga u ratu).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ar'areta, pričao nam je Šu'bete od Junusa, sina Ubejda, od Sabita Bunanije, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Drugovao sam (družio sam se sa) Džerirom, sinom Abdullaha, pa posluživaše mene, a on je stariji od Enesa.

(Ili: "..... pa posluživaše mene. A on je stariji od Enesa." Kada se ovako shvati, onda je zadnja rečenica Sabitova napomena.)

Rekao je Džerir: Zaista ja sam vidio Pomagače (da) prave (jednu) stvar.

(Veli se da je pod ovim mislio da je vidio da Pomagači poslužuju Muhameda a.s. pa ih zbog toga sve cijeni i to je i smisao daljih njegovih riječi.)

686

Neću naći nijednoga od njih, (a da ću drukčije učiniti) osim (tako da) ću počastiti njega.

PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, pričao nam je Muhamed, sin Dža'fera, od Amra, sina Ebu Amra, slobodnjaka Muttaliba, sina Hantaba (tj. slobodnjaka Mutalibovoga, sina Hantabovoga), da je on čuo Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, (da govori):

Izašao sam sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, k Hajberu (da) služim njega (da ga poslužujem, poslužujući ga). Pa pošto je stigao (došao) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, vraćajući se i pokazao se njemu Uhud, rekao je:

"Ovo je brdo (što) voli nas i (mi) volimo njega." Zatim je dao znak (pokazao je) sa svojom rukom k Medini, (i) rekao je: "Moj Bože! Zaista ja zabranjujem što je među njezina dva kamenjara kao zabranjivanje Ibrahima (Avrama za) Meku (tj. Činim, proglašavam Medinu svetim tlom kao što je Ibrahim učinio Meku svetim tlom). Moj Bože! Blagoslovi nama u našem "sa'u" i našem "muddu"."

("Sa'" je jedinica za mjerenje težine i iznosi okolo, oko 3,33 kg, a "mudd" je četvrtina od "sa'a". Hadis bi mogao da znači: "Moj Bože! Blagoslovi nam sve ono što mjerimo sa'om i muddom: hranu i ostalo.")

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Davuda, Eburrebi' od Ismaila, sina Zekerija-a, pričao nam je Asim

687

od Muverrika 'Idžlije, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Bili smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio. Najmnogobrojniji (od) nas hladom je ko traži hlad sa svojom odjećom (tj. najviše hlada između nas imao je onaj ko bi sebe zaklonio od Sunca sa svojom odjećom, ko bi sebi napravio hlad od svoje odjeće - a to može da znači da su bili na nekom putovanju, a nisu imali šatora zbog oskudice i siromaštva u kojem su se nalazili). A što se tiče (onih) koji su postili, pa nisu radili (nikakvu) stvar (tj. nisu radili ništa). A što se tiče (onih) koji su mrsili (tj. koji nisu postili), pa (oni) su poslali deve (tj. podigli su deve na vodu), i služili su (zanimali su se i posluživali oko postača) i borili su se (nastojali su oko ljudske hrane da se skuha i oko pića - hrane za stoku). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Otišli su mrsači danas sa nagradom (tj. Danas su odnijeli nagradu - veću nagradu Božiju - oni koji ne poste jer su radili posao i za sebe i za postače i za životinje, a postači su samo postili i zbog iscrpljenosti nisu više mogli ništa drugo da rade)."

GLAVA

vrijednosti (onoga) ko je nosio robu (prtljagu) svoga druga u (na) putovanju.

PRIČAO JE MENI Ishak, sin Nasra, pričao nam je Abdur-Rezzak od Ma'mera, od Hemmama, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

688

"Svaka koščica (Svaka mala kost - ili: Svaki članak, zglavak, zglob je takav da) je na njega milostinja (moguća u) svakom danu: pomogne (čovjek drugom) čovjeku u njegovoj jahalici nosi (ponese, tj. podigne) njega na nju ili podigne na nju (jahaću životinju) njegovu robu - milostinja je (tj. i to je dobro djelo kao i milostinja kada se dadne, da); i lijepa riječ; i svaki korak (što) ide njega k molitvi je milostinja; i pokazivanje puta je milostinja."

GLAVA

vrijednosti (graničnoga, pograničnoga) stražarenja (straže jednog) dana u (na) putu Allaha, i (GLAVA) govora Allaha, uzvišen je: "O (vi) koji vjerujete, strpite se, i pobjeđujte se u strpljivosti (sa neprijateljem u ratnom okršaju), i stražarčite (na granici, graničnim tvrđavama prema neprijatelju) i čuvajte (bojte) se Allaha (da bi) se možda vi spasili."

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Munira, čuo je Ebu Nadra, pričao nam je Abdurahman, sin Abdullaha sina Dinara, od Ebu Hazima, od Sehla, sina Sa'da, Saidije, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Stražarčenje (na granici u trajanju od jednoga) dana u (na) putu Allaha je bolje od ovozemnosti i (svega onoga) što je na njoj (tj. u njoj). A mjesto biča jednoga (od) vas od raja (u raju) je bolje od ovozemnosti i što je na njoj. I popodnevno odlaženje (što) odlazi (ode) njega rob u (na) putu Allaha ili prijepodnevno odlaženje je bolje od ovozemnosti i što je na njoj."

689

GLAVA

(onoga) ko je vojevao (ratovao) sa djetetom (vodeći ga u rat) radi posluživanja.

PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Jakub od Amra, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao Ebu Talhatu:

"Traži meni (jednoga) dječaka od vaših dječaka (da) poslužuje mene dok (tj. da) izađem k Hajberu." Pa je izašao sa mnom (kaže Enes) Ebu Talhate (kao) stavljač za leđa mene (tj. izveo me je Ebu Talhate stavivši mene sebi za leđa na istu jahaću životinju), a ja sam (tada bio) dječak (takav da) sam se približio (da sam stigao) snoviđenje (tj. doba polne zrelosti). Pa posluživah poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je sišao (sa konja, ili: kada bi odsjeo). Pa slušah ga mnogo (da) govori:

"Moj Bože! Zaista ja se utječem (utičem, tj. molim utočište) u Tebe od brige, i žalosti, i nemoći, i lijenosti (ljenosti), i škrtosti, i straha, i snage (tj. težine) dugovanja i nadvladavanja (tj. nadmoći) ljudi."

Zatim smo došli Hajberu. Pa pošto je osvojio Allah na njega (tj. njemu tu) tvrđavu, spomenula se njemu ljepota Safije, kćeri Hujejja sina Ahtaba, a već se ubio (tj. ubijen je) njezin muž, a bila je mlada (nevjesta, tj. bila je prije kratkoga vremena stupila u brak sa poginulim mužem da su im još trajali svadbeni dani, dani pira i veselja), pa je sebi odabrao (izabrao, uzeo) nju poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za svoju

690

osobu (tj. za se lično). Pa je izašao sa njom (iz Hajbera putujući s njom sve) dok smo doprli (mjestu) Seddussahba-u, (a tu) se riješila (to jest: postala je čista od mjesečnice-menstruacije), pa je izgradio s njom (brak, tj. stupio je s njom u bračne odnose). Zatim je napravio hajs (jelo od hurmi, masla i sira) u maloj koži (kožnoj posudi, sudu), zatim je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (Enesu):

"Daj dozvolu (tj. Objavi, pozovi na jelo onoga) ko je okolo (oko) tebe."

Pa je to bila svadbena gozba poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na (tj. za) Safijju. Zatim smo izašli (iz toga mjesta) k Medini. Rekao je: Pa sam vidio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) zauzima (tj. obuhvata grbu deve) za nju (za Safijju) sa abaijom (sa jednim ogrtačem - a to znači: namiješta za Safijju sjedište na devi na kojoj će ona jahati). Zatim sjede kod svoje deve pa stavi svoje koljeno, pa stavi Safijja svoju nogu na njegovo koljeno dok uzjaha (da uzjaši). Pa smo išli, te kada smo se nadkučili na Medinu, pogledao je k Uhudu pa je rekao:

"Ovo je brdo (koje) voli nas i (mi) volimo njega."

Zatim je pogledao k Medini pa je rekao: "Moj Bože! Zabranjujem (tj. Proglašavam svetim ono) što (je) među njezina dva kamenjara sa (načinom) kao što je zabranio Ibrahim Meku. Moj Bože! Blagoslovi njima u njihovom muddu i njihovom sa'u."

GLAVA

691

jahanja (plovljenja) mora (morem).

PRIČAO JE NAMA Ebu Numan, pričao nam je Hamad, sin Zejda, od Jahja-a, od Muhameda, sina Jahja-a sina Habbana, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Pričala mi je Umu Harama da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, spavao podnevni san (jednoga) dana ("Kale kajluleten: spavati u podne) u njezinoj kući, pa se probudio, a on se smije. Rekla je: "O poslaniče Allaha! Šta nasmijava tebe?" Rekao je:

"Začudio sam se (tj. Čudim, divim se) od ljudi od moje sljedbe (koji) će jašiti (tj. ploviti) morem kao vladari na prijestoljima." Pa sam rekla: "O poslaniče Allaha! Moli Allaha da učini mene od njih." Pa je rekao: "Ti si sa njima." Zatim je zaspao pa se probudio, a on se smije. Pa je rekao kao to (kao maloprije što je rekao) dvaputa ili tri. Rekla sam: "O poslaniče Allaha! Moli Allaha da učini mene od njih." Pa (mi on na to ovo) govori: "Ti si od prvih."

Pa se oženio s njom Ubadete, sin Samita, pa je izašao sa njom k vojni (u rat po moru). Pa pošto se vratila, približavala se (tj. približavana je njoj jedna) jahaća životinja zato (da ona) uzjaši (uzjaše) nju, pa je pala, pa se stucao (slomio) njezin vrat.

GLAVA

(onoga) ko je tražio pomoć sa slabima i dobrima u ratu (tj. ko je tražio pomoć pomoću, putem blagoslova i

692

molitve slabih, tj. nemoćnih slabića, i blagoslovom i molitvom dobrih ljudi vjernika).

A rekao je Ibnu Abbas: Izvijestio me Ebu Sufjan, rekao je: rekao je meni kajsar (vizantijski car): "Pitao sam te da li uglednici (velikaši) ljudi slijede njega ili slabići (između) njih, pa si tvrdio (da ga - Muhameda a.s. slijede) slabići (između) njih, a oni su sljedbenici (Božijih) poslanika."

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Muhamed, sin Talhata, od Talhata, od Mus'aba, sina Sa'da, rekao je:

Vidio je (tj. Smatrao je) Sa'd, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), da je za njega (tj. da on ima neku) vrijednost nad (onim) ko je niže njega (ispod njega u hrabrosti i imanju), pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Da li se pomažete i opskrbljavate (drukčije) osim sa vašim slabićima (tj. Da li vam se daje od Uzvišenoga Boga pomoć i opskrba na drugi način osim putem blagoslova i molitve nemoćnika i slabašnih vjernika)?!"

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Sufjan od Amra, čuo je Džabira od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njih (s njima), od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Doći će (jedno) vrijeme (da) će vojevati (ratovati) skupina od ljudi, pa će se reći: "U vama (tj. Među vama) je (li, ima li neko) ko se družio (drugovao sa) Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio?" Pa će

693

se reći: "Da." Pa će se otvoriti na njega (njemu, zbog njega put pobjedi). Zatim će doći vrijeme pa će se reći: "U vama je (li neko, ima li neko) ko se družio (sa) drugovima Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio?" Pa će reći: "Da." Pa će se otvoriti (put k pobjedi, tj. pa će se pobijediti protivnik, neprijatelj). Zatim će doći vrijeme pa će se reći: "U vama je (li neko, ima li neko) ko se družio (sa) drugom drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio?" Pa će se reći: "Da." Pa će se otvoriti (tj. Pa će pobijediti)."

GLAVA:

Neće se govoriti: "Omsica (Taj-i-taj) je mučenik (šehid - poginuo za Islamsku vjeru)."

A rekao je Ebu Hurejrete od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Allah je znaniji za (onoga - o onome) ko se bori u (na) Njegovom putu. Allah je znaniji za (onoga) ko se rani (ranjava) u (na) Njegovom putu."

(To jest: Allah najbolje zna ko se bori za vjeru Islam, jer ne mora da znači da svako lice koje se bori u Islamskoj vojsci da ima čistu namjeru da se bori za vjeru Islam.)

PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Ja'kub, sin Abdurrahmana, od Ebu Hazima, od Sehla, sina Sada, Saidije, bio zadovoljan Allah od njega, da se je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sreo (tj. sukobio) on i idolopoklonici pa su se pobili (tj. pa su vodili borbu, okršaj nekoliko sati). Pa pošto se nageo (vratio) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, k svojoj vojsci i nageli se (i vratili se) drugi k njihovoj

694

(svojoj) vojsci - a u drugovima poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bio) je (jedan) čovjek (takav da) neće ostaviti njima (nikakve osobe) iznimke, a ni pojedinačne (drukčije) osim (tako da) je slijedio nju, udari je (tj. udarajući je) sa svojim mačem - pa je rekao (neko Muhamedu a.s.):

"Nije bio dostatan od nas danas (ni) jedan kao što je bio dostatan omsica (taj-i-taj)."

(Veli se da je tom licu, što je trčalo za svakim osamljenim neprijateljskim licem pa ga ubijao, bilo ime Kuzman.)

Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zar ne (Pazite, Pažnja)! Zaista on je od stanovnika Vatre (tj. pakla)." Pa je rekao (jedan) čovjek od naroda (od ljudi): "Ja sam njegov drug."

(Tj. Ja ću ga pratiti da vidim šta će učiniti, pogriješiti - a veli se da je sad ovome bilo ime Eksem.)

Rekao je: Pa je izašao sa (za) njim. Kad god bi zastao, zastao bi (i ja) sa njim, a kada bi požurio, požurio bi (i ja) sa njim.

(Ili: Kad god je zastao, zastao je sa njim, a kada je požurio, požurio je sa njim.)

Rekao je: Pa se ranio (Pa je ranjen taj borbeni) čovjek žestokom ranom, pa je zatražio žurno (brzo) smrt (tj. ubrzao je svoju smrt), pa je stavio (metnuo je) željezo mača (tj. onu stranu mača što nije oštra) u zemlju (na

695

zemlju, na tle, na tlo), a njegovu oštricu među svoje dvije sise (grudi), zatim se ponio (tj. navalio) na svoj mač (sablju) pa je ubio svoju osobu (tj. pa je ubio sam sebe, pa se ubio). Pa je izašao (iz tog mjesta onaj drugi) čovjek k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Očitujem (svjedočim, izjavljujem ponovo) da si ti poslanik Allaha." Rekao je: "A šta je to?" Rekao je: "Čovjek koji je (taj što) si spomenuo maločas (njega) da je on od stanovnika Vatre, pa su (što su) uvečali ljudi to (tj. smatrali su to za veliku stvar)." Pa sam rekao: "Ja ću vam za njega (ili: Ja sam vam s njim to jest: prati ću ga). Pa sam izašao u njegovom traženju (da ga tražim). Zatim se ranio (ranjen je) žestokom ranom, pa je tražio žurno smrt, pa je stavio željezo svoga mača u zemlju, a njegovu oštricu među svoje dvije sise, zatim se ponio (natovario, navalio) na njega (na mač, ili: na nju - na oštricu) pa je bio svoju osobu (sam sebe, pa se ubio)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kod toga (tj. tom prilikom, tada):

"Zaista čovjek zaista radi rad (posao) stanovnika (pripadnika) raja u (onome) što se pokazuje ljudima (tj. radi posao rajskih ljudi, posao za đenet kako se čini ljudima, prema njihovom mišljenju, odnosno po njihovoj ocjeni), a on je (a taj čovjek je) od stanovnika Vatre. A zaista (neki drugi) čovjek zaista radi rad (posao) stanovnika Vatre u (onome) što se pokazuje ljudima, a on je od stanovnika raja."

(Naravno da to nije redovno tako, nego oba navedena slučaja mnogo puta ili više puta se dešavaju, više puta se dese.)

GLAVA

696

podstrekivanja na bacanje (tj. na gađanje - a to znači: na vježbanje u gađanju) i govora Allaha, uzvišen je: "I pripravite za njih koliko možete od snage i od užeta konja (da) zastrašite s njim neprijatelja Allaha (Allahovoga neprijatelja) i vašega neprijatelja....".

PRIČAO JE NAMA Abdullah, sin Meslemeta, pričao nam je Hatim, sin Ismaila, od Jezida, sina Ebu Ubejda, rekao je: čuo sam Selemeta, sina Ekve'a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Prošao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pokraj nekolicine (ljudi) iz Eslema (plemena koji) se nadmeću u gađanju (tj. koji se bore i natječu u gađanju strijelicama), pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Gađajte (doslovno: Bacajte strijelice), sinovi Ismaila, pa zaista (ili: jer zaista) vaš otac bio je strijelac (gađalac, bacač strijelica, tj. dobro je gađao vaš praotac Ismail a.s.). Gađajte, a ja sam sinovima omsice (ove strane, tih, tj. a ja podržavam ove, ovu grupu)." Pa se sustegla jedna (od te) dvije grupe sa svojim rukama (tj. spustila je ruke - a to znači digla je ruke u znak da predaju borbu u gađanju). Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Šta je vama (pa da) nećete gađati (nećete da se natječete u gađanju)?" Rekli su: "Kako (da) gađamo, a ti si sa njima?!" Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Gađajte, pa ja sam sa vama, svakim (od) vas (tj. ja sam sa svima vama, uz obje stranke, grupe)."

697

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Abdurrahman, sin Gasila, od Hamzeta, sina Ebu Usejda, od njegovoga oca, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Bedra kada smo se poredali za Kurejševiće i (oni) se poredali za nas (u bojne redove, u borbene linije):

"Kada se približe (prikuče) vama, pa na vas je sa strijelicama (da ih gađate)."

GLAVA

igre (zabave) sa kopljima (ili: bodežima, jer riječ "harbetun - hirabun" znači kratko koplje) i sličnim njima (drugim oružjima).

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, rekao je: izvijestio nas je Hišam od Mamera, od Zuhrije, od Ibnulmusejjeba, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Dok se Abesinci igraju kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, uniđe (uđe) Umer, pa pade k pijesku (uze pijesak), pa posu njih s njim (baci se s tim pijeskom na njih). Pa je rekao:

"Pusti (Ostavi na miru) njih, o Umere!" A povećao je Alija: Pričao nam je Abdurrezak, izvijestio nas je Mamer: ...... u Bogomolji.

(To jest: Abesinci se igraju u Bogomolji. U stvari igrali su se sa kopljima, bodežima. To je rečeno na drugom mjestu. Ovdje u ovom pričanju ovoga hadisa nije spomenuto s čime su se igrali.)

698

GLAVA

štita (zaklona) i (GLAVA onoga) ko se zaštićava sa štitom svoga druga.

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Muhameda, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Evzaija od Ishaka, sina Abdullaha sina Ebu Talhata, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Bio je Ebu Talhate (običaja da) se zaštićuje sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, sa jednim štitom (tj. zaklanjali su se, čuvali su se sa jednim štitom obojica). A bio je Ebu Talhate lijepoga bacanja (tj. gađanja, dobro je gađao). Pa je bio, kada je bacio (kada bi bacio strijelicu Ebu Talhate), nadvisio se (tj. bio bi se nadvisio, nadnio preko, iznad štita) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa gleda (posmatra) k mjestu njegove strijele.

PRIČAO NAM JE Seid, sin Ufejra, pričao nam je Jakub, sin Abdurrahmana, od Ebu Hazima, od Sehla, rekao je:

Pošto se razbila (tj. Pošto je razbijena) kaciga Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, na njegovoj glavi, i okrvavilo se njegovo lice i razbio se njegov sjekutić (zub), i zavraćaše se Alija sa vodom u štitu (tj. izmjenjivao se, naizmjenično je donosio vodu u štitu), a praše Fatima njega (a Fatima ga je prala). Pa pošto je vidjela da krv povećava na vodi mnoštvo (mnogobrojnost, tj. da krv još više teče kada se pere i

699

zaustavlja vodom), upravila je (pokušaj) k (jednoj) hasuri (rogozini), pa je spalila nju i prilijepila (privila, previla) na njegovu ranu, pa se presjekla (prestala teći) krv.

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Amra, od Zuhrije, od Malika, sina Evsa sina Hadesana, od Umera, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Bila su imanja Nedirovića od (onoga) što je zaplijenio (tj. dao kao ratni plijen) Allah na Svoga poslanika (tj. Svome poslaniku), pomilovao ga Allah i spasio, od (onoga) što se nisu žurili (utrkivali, tj. zatrudili) muslimani na njemu (zbog njega, toga ratnoga plijena) sa konjima, a ni sa devama, pa su bila (ta imanja) za poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, naročito (specijalno, tj. samo njemu su pripala). I trošaše (trošio je, davaše, davao je) na svoju porodicu trošak svoje godine (tj. opskrbu za svoju porodicu za godinu od tih imanja). Zatim je učinio (ono) što je ostalo (preko opskrbe za godinu njegovoj porodici - ostatak je učinio, odredio) u (za) oružje i konje (koji su kao ratna) oprema u (na) putu Allaha.

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Sufjana, rekao je: pričao mi je Sad, sin Ibrahima, od Abdullaha, sina Šeddada, od Alije. Pričao nam je Kabisate, pričao nam je Sufjan od Sada, sina Ibrahima, rekao je: pričao mi je Abdullah, sin Šeddada, rekao je: čuo sam Aliju, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori:

700

Nisam vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) žrtvuje (ijednom) čovjeku poslije Sada. Čuo sam ga (da) govori:

"Baci (strijelicu na neprijatelja, tj. Gađaj), tvoja žrtva je moj otac i moja majka!"

(To je rekao Sadu. Tj. za te žrtvujem svoga oca i svoju majku zbog tvoje borbenosti. Ili: "Baci, tvoj otkup je moj otac i moja majka!" To jest: "Gađaj, dao bi za te svoga oca i svoju majku!" To je izraz najvećeg priznanja. Taj izraz nije se izrekao, kako veli Alija r.a., od strane Muhameda a.s. nijednome čovjeku osim Sa'da, sina Ebu Vakkasa. Samo se dakle, njemu ta počast ukazala i to kod gađanja neprijatelja, zbog gađanja, pa je i to dokaz vrijednosti i vrline gađanja.)

GLAVA

štitova (od same kože).

PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Ibnu Vehb, rekao je Amr: pričao mi je Ebulesved od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Unišao je na mene (tj. Ušao je meni) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a kod mene su dvije djevojke, pjevaju njih dvije sa pjesmom (tj. pjevaju pjesmu) Buasa (tj. pjesmu o borbi na prostoru oko tvrđave Buas), pa je legao na postelju i okrenuo je svoje lice. Pa je unišao (ušao) Ebu Bekr pa je galamom spriječio mene (ili: potjerao mene što se tu pjeva) i rekao je:

701

"Svirala đavola (satane zar da svira) kod poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio?!" Pa se okrenuo na njega (njemu) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"Pusti njih dvije (na miru)!" Pa pošto je zanemario (njih počevši neki poslovni razgovor, ili neki posao), gurnula sam njih dvije pa su izašle njih dvije. Rekla je: A bio je (taj dan) dan praznika (bajrama) igraju se Crnci sa štitovima i bodežima (kopljima), pa ili sam pitala poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ili je i (on sam od sebe) rekao:

"Želiš (li da) gledaš?" Pa je rekla: "Da." Pa je uspravio (tj. postavio) mene iza sebe, moj obraz je na njegovom obrazu, (i) govori: "Uzmite, o Erfidovići (tj. Nastavite igru - Igrajte se)!"

(Po nekima Sudan znači Abesinci, a nadimak Erfidovići imaju po nekom pradjedu.)

Te kada sam se dosadila (Kad mi je dosadilo, tj. nadovoljila, zadovoljila gledanja te igre), rekao je: "Dosta ti je?" Rekla sam: "Da." Rekao je: "Pa idi (odlazi)."

Rekao je Ahmed od Ibnu Vehba: Pa pošto je zanemario.....

(To je još jedno pričanje u kojem se prenosi takav izraz. Međutim ima jedno pričanje po kojem se je upotrijebio ovakav izraz: "Fe lemma amile" - Pa pošto je radio, tj. počeo nešto da radi - gurnula sam njih dvije pa su izašle.)

GLAVA

702

kajasa (kajiša) za sablju (za mač na kojima se nosi i za koje se svežu sablje, mačevi) i (GLAVA) vješanja sablje za vrat (na vrat).

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Sabita, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, najljepši čovjek (doslovno: najljepši od svih ljudi), i najhrabriji čovjek. I zaista već su se uplašili stanovnici Medine (jedne) noći, pa su izašli prema glasu (koji je oglašavao opasnost), pa je izašao (tj. vraćao se već) u susret njima Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a već je tražio čistoću vijesti (tj. a već je provjerio, ustanovio vijest). I on je na konju Ebu Talhata golom (nema sedla na konju), i u (tj. na) njegovom vratu (je) mač (sablja) i on govori:

"Niste se plašili! Niste se plašili!" (Tj. "Ne plašite se! Ne plašite se!") Zatim je rekao: "Našli smo ga morem (kao more)." Ili je rekao: "Zaista on (je) zaista (kao) more."

GLAVA

nakita (ukrasa) sabalja (sablji, mačeva).

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Muhameda, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Evzaija, rekao je: čuo sam Sulejmana, sina Habiba, rekao je: čuo sam Ebu Umameta (da) govori:

703

Zaista već su osvojili osvajanja (tj. izvojevali su pobjede neki) ljudi (koji su bili takvi da) nije bio nakit njihovih sabalja (mačeva) zlato, a ni srebro, bio je njihov nakit samo žile (iz vrata deve), i olovo i željezo.

(Riječ "alabijju" prvenstveno znači žile, živci - dva živca - na strani vrata deve, na svakoj strani vrata po jedan živac, žila. Neki komentatori kažu da ta riječ znači neučinjene, sirove kože. Neki kažu da ta riječ znači i neku vrstu olova, kaleijskog olova. Neki kažu da znači kositar, kalaj. Najviše se smatra da ta riječ znači vratne žile deve koje su razrezavali i njima ukrašavali, ili omotavali sablje, mačeve pri dnu i pri vrhu oštrice.)

GLAVA

(onoga) ko je objesio svoj mač (sablju) za stablo u (na) putovanju kod popodnevnog spavanja (podnevnoga odmaranja).

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: pričao mi je Sinan, sin Ebu Sinana, Duelija i Ebu Selemete, sin Abdurrahmana, da je Džabir, sin Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), izvijestio da je on vojevao (ratovao skupa) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, prema Nedždu. Pa pošto se vratio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, vratio se sa njim (skupa i on). Pa je stigao njih podnevni san (tj. zatekao ih je podnevni odmor u kojem se obično i spava dok ne popusti najveća žega, vrućina koja vlada u pola dana - stigao ih je podnevni san) u (jednoj) dolini mnogoga trnja (gdje ima mnogo trnja). Pa je odsjeo poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i razišli su se ljudi (da) traže

704

hlada u stabala (pod stablima toga trnja, šiblja). Pa je odsjeo poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pod (jednim velikim) trnom (bagremom) i objesio je za njega svoj mač (svoju sablju). I zaspali smo (jedan) san (jedno spavanje), pa kad poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zove nas, i kadli je kod njega (kad kod njega jedan) Beduin, pa je rekao:

"Zaista ovaj je sebi izvukao na mene moj mač (moju sablju), a ja sam spavač (tj. a ja sam spavao), pa sam se probudio, a on je u njegovoj ruci go (bez korica, ili: sjajan, ili: oštar), pa je rekao: "Ko će spriječiti tebe od mene?" Pa sam rekao: "Allah." Tri puta (je ponovio pitanje i dobio je isti odgovor taj Beduin). I nije kaznio njega (Beduina Muhamed a.s.), i sjeo je.

GLAVA

oblačenja kacige (šljema).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, pričao nam je Abdulaziz, sin Ebu Hazima, od svoga oca, od Sehla, bio zadovoljan Allah od njega, da se on pitao (bio upitan) o rani Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Uhuda, pa je rekao:

Ranilo se (tj. Bilo je ranjeno) lice Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i razbio se je njegov sjekutić (zub) i smrvila se je kaciga na njegovoj glavi. Pa je bila Fatima - na nju spas (ili: mir)! - (počela je da) pere krv (sa njegovih rana), a Alija, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), drži. Pa pošto je vidjela da krv ne povećava (ništa drugo) osim mnoštvo (tj. ne prestaje krv da ističe, teče), uzela je (jednu) hasuru pa je spalila nju, dok je

705

postala lug, zatim je prilijepila (privila) nju (odnosno njega - lug), pa se prihvatila (tj. prestala je, zaustavila se) krv.

GLAVA

(onoga) ko nije vidio razbijanja oružja kod smrti (tj. ko ne smatra da treba razbiti, slupati oružje kada umre vlasnik toga oružja da se s njim zakopa skupa, ili da se s njim više niko ne služi poslije njega, kako su to činili pagani, idolopoklonici).

PRIČAO NAM JE Amr, sin Abbasa, pričao nam je Abdurahman od Sufjana, od Ebu Ishaka, od Amra, sina Harisa, rekao je:

Nije ostavio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (nikakve druge ostavine, ostavštine) osim svoje oružje, i (jednu) bijelu mazgu i (jednu) zemlju u Hajberu (što) je učinio nju milostinjom.

(Dakle ostavio je oružje i nije rekao da se poslije njegove smrti njegovo oružje porazbija, uništi.)

GLAVA

razilaženja ljudi od vođe kod podnevnoga spavanja (sna) i traženja hlada u (tj. pod) stablima.

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, pričao nam je Sinan, sin Ebu Sinana, i Ebu Selemeta da je Džabir izvijestio njega.

706

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ibrahim, sin Sada, izvijestio nas je Ibnu Šihab od Sinana, sina Ebu Sinana, Duelije da je Džabir, sin Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), izvijestio njega da je on vojevao sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, pa je stigao njih podnevni san (spavanje) u (jednoj) dolini mnogoga trnja (šiblja, šume - tropskog trnja). Pa su se razišli ljudi u trnje (da) traže hlada u (pod) stablima. Pa je odsjeo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pod (jedno) stablo pa je objesio za (na) njega svoj mač, zatim je zaspao. Pa se probudio, a kod njega je (jedan) čovjek, a on ne opaža za njega (on ga ne opaža). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista ovaj je sebi izvukao moj mač pa je rekao: "Ko će spriječiti tebe?" Rekao sam: "Allah." Pa je stavio u korice mač. Pa eto on je to, sjedač (to je on sjedi, eno ga sjedi, sjeo je). Zatim nije kaznio njega (nije ga kaznio).

GLAVA

(onoga) što se reklo o kopljima (velikim kopljima).

A spominje se od Ibnu Umera, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Učinila se je moja opskrba pod hladom (sjenom) moga koplja, u učinilo se je poniženje i prezrivost na (onoga) ko se protivio (ko se protivi) mojoj zapovjedi (ili: mojoj stvari)."

(Ovaj hadis je zabilježio imami Ahmed u svome musnedu i to kao dio jednoga duljeg hadisa.)

707

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ebu Nadra, slobodnjaka Umera, sina Ubejdulaha, od Nafia, slobodnjaka Ebu Katadeta Ensarije, od Ebu Katadeta, bio zadovoljan Allah od njega, da je on bio sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na Hudejbiji). Te kada je bio u nekom (dijelu) puta Meke, ostao je ozada (iza) sa (nekim) svojim drugovima hodočasnički odjevenim, a on je hodočasnički neodjeven. Pa je vidio (jednog) divljeg magarca, pa se ispravio na svome konju (ili: na svoga konja). Pa je pitao (molio) svoje drugove da dohvate (dodaju) njemu njegov bič, pa nisu htjeli. Pa je pitao (molio) njih (za) svoje koplje, pa (i to) nisu htjeli. Pa je uzeo njega (Pa ga je sam uzeo), zatim je bio žestok (tj. žestoko je navalio) na magarca pa je ubio njega (pa ga je ubio). Pa je jeo od njega (od toga ulovljenoga magarca) neki (dio) drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a nije htio neki (dio, tj. a neki nisu htjeli jesti). Pa pošto su stigli poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pitali su ga o tome. Rekao je:

"Ono (To) je samo (jedna) hrana (što) je nahranio vas Allah (s njom)."

A od Zejda, sina Eslema, od Ata-a, sina Jesara, od Ebu Katadeta o (ovome) divljem magarcu je (pripovjedan hadis) kao hadis Ebu Nadra, rekao je (prema ovome drugom pripovijedanju):

"Da li je sa vama od njegovoga mesa (ikakva) stvar (tj. imalo - Je li ostalo išta mesa od tog magarca)?"

GLAVA

708

(onoga) što se reklo o oklopu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i košulji u ratu.

A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Što se tiče Halida, pa već je sebi zadržao svoje oklope u (na) putu Allaha (vječno, tj. uvakufio ih je, dao ih je u zakladu)."

PRIČAO JE MENI Muhamed, sin Musena-a, pričao nam je Abdulvehhab, pričao nam je Halid od Ikrimeta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima dvojicom), rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a on je u kupoli (šatora ili neke kućice):

"Moj Bože! Zaista ja se zaklinjem Tvojim ugovorom i Tvojim obećanjem (da nam pomogneš u ovoj borbi). Moj Bože! Ako si htio (tj. Ako hoćeš), nećeš se obožavati poslije danas (poslije današnjeg dana)." Pa je uzeo Ebu Bekr za njegovu ruku pa je rekao: "Dosta ti je (tj. Dosta - Prestani), o poslaniče Allaha! Pa već si pretjerao (ili: već si dugotrajan bio u obraćanju) na svoga Gospoda (svome Gospodaru)." A on je (bio) u oklopu. Pa je izašao, a on govori:

"Poraziće se skupina (od neprijatelja) i okrenuće stražnjice (leđa). Nego Čas (Sudnji dan) je njihovo obećanje, a Čas je užasniji i gorči."

A rekao je Vuhejb: Pričao nam je Halid (da je na) dan Bedra (to Muhamed a.s. govorio što je navedeno).

709

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan od Aameša, od Ibrahima, od Esveda, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Preminuo je (Umro je) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a njegov oklop je založen kod (jednoga) Židova za trideset saova od ječma (sa'ova ječma). A rekao je Jala: Pričao nam je Aameš: .... oklop od željeza..... A rekao je Mualla: Pričao nam je Abdulvahid, pričao nam je Aameš i rekao je: ..... založio je njemu (jedan) oklop od željeza.....

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Vuhejb, pričao nam je Ibnu Tavus od svoga oca, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Primjer škrtoga i milodarivaoca (i onog koji daje) je (kao) primjer dvojice ljudi (što) su na njima dvojici dva plašta od željeza, već su se prisilile (tj. prislonile) ruke njih dvojice ka ključnicama (kostima pod vratom) njih dvojice, pa kad god zamisli (tj. poduzme) milodarivalac sa svojom milostinjom (tj. kad god dadne, da milostinju), rasprostrani se na njemu (plašt) do (te mjere da) zbriše njegov trag (vukući se za njim, jer se toliko rasprostrani i poveća). A kad god zamisli škrt za milostinju, stegne se (skupi se) svaki kolut (svaka karika od plašta) k svome drugu (nosiocu) i pritisne se na njega, i skupe (privuku) se njegove dvije ruke k njegovim ključnicama."

Pa je čuo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Pa se trudi da rasprostrani njega (plašt), pa neće (da) se rasprostrani."

710

GLAVA

plašta (ogrtača) u (na) putovanju i (u) ratu.

("Džubbetun" je ogrtač, haljina koja se oblači na odjelo i ima široke i dugačke rukave. Radi kratkoće u prevodu prevodi se sa izrazom ogrtač, odnosno plašt.)

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Abdulvahid, pričao nam je Aameš od Ebu Duha-a Muslima, on je sin Subejha, od Mesruka, rekao je: pričao mi je Mugirete, sin Šubeta, rekao je:

Otišao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, radi svoje nužde, zatim je došao (vratio se). Pa sam sreo njega sa vodom, a na njemu sirijski plašt. Pa je izaprao usta, i ulio je vodu u nos, i oprao je svoje lice, pa je otišao (tj. počeo je da) izvadi (vadi) svoje dvije ruke iz svoja dva rukava, pa su bila njih dva tijesna, pa je izvadio njih dvije odozdo, pa je oprao njih dvije (ruke), i potrao je svoju glavu i na svoje dvije mestve (cipele izvršio je tranje, potiranje).

GLAVA

svile u ratu.

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Mikdama, pričao nam je Halid, sin Harisa, pričao nam je Seid od Katadeta da je Enes pričao njima da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, dopustio Abdurrahmanu, sinu Avfa, i Zubejru (da se oblače) u košulju od svile od (tj. zbog) šuge (što) je bila u njih dvojice.

711

PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Hemmam od Katadeta, od Enesa. Pričao nam je Muhamed, sin Sinana, pričao nam je Hemmam od Katadeta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da su se Abdurrahman, sin Avfa, i Zubejr tužili (žalili njih dva) k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, - misli (da su se žalili na) vaši (uši u kosi glave) - pa je dopustio njima dvojici (da se odijevaju) u svilu, pa sam vidio njega (odijelo od svile) na njima dvojici u (jednoj) vojni (ratnom pohodu).

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Šubeta, rekao je: izvijestio me Katadete da je Enes pričao njima, rekao je:

Dopuštao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Abdurrahmanu, sinu Avfa, i Zubejru, sinu Avvama, u svilu (tj. u vezi oblačenja svile, u vezi odijevanja u svilu).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete, rekao je: čuo sam Katadeta od Enesa, rekao je:

Dopuštao je - ili: Dopuštalo se je - zbog šuge (češe, češanja) s njima dvojicom (što je bila, tj. koju su njih dvojica imali).

GLAVA

(onoga) što se spominje o nožu (o upotrebi noža).

PRIČAO NAM JE Abdul-Aziz, sin Abdullaha, pričao mi je Ibrahim, sin Sada, od Ibnu Šihaba, od

712

Džafera, sina Amra sina Umejjeta, od njegovoga oca, rekao je:

Vidio sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) jede od plećke (tj. jede meso plećku od ovce), odsijeca sebi od nje. Zatim se pozvao k molitvi, pa je klanjao, a nije se očistio (ponovno, tj. nije uzimao abdesta ponovno zbog jedenja).

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije i povećao je:

.... pa je bacio nož (kojim je odsijecao meso od plećke).....

GLAVA

(onoga) što se reklo o borbi Vizantinaca (tj. o vrijednosti borbe i ratovanja protiv Vizantinaca).

PRIČAO MI JE Ishak, sin Jezida, Dimaškija, pričao nam je Jahja, sin Hamzeta, rekao je: pričao mi je Sevr, sin Jezida, od Halida, sina Ma'dana da je Umejr, sin Esveda, Ansija pričao njemu da je on došao Ubadetu, sinu Samita, a on je odsjedač (tj. a on je odsjeo) u (tj. na) obali Himsa, i on je u (jednoj) zgradi svojoj i sa njim je Ummu Haram. Rekao je Umejr: Pa je pričala nama Ummu Haram da je ona čula Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Prva vojska od moje sljedbe (što) će vojevati morem (po moru takvi su da) su već prouzrokovali (sebi raj, ili: učinili su, tj. učiniće s tim takvo djelo zbog kojega će zaslužiti raj)." Rekla je Ummu Haram: Rekla sam: "O

713

poslaniče Allaha! Ja sam (tj. Jesam li ja) u (među) njima?" Rekao je: "Ti si u njima (među njima)." Zatim je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Prva vojska od moje sljedbe (što) će vojevati (na) grad vizantijskoga cara su (takvi ljudi da je) oprošteno njima." Pa sam rekla: "Ja sam u (među) njima, o poslaniče Allaha?" Rekao je: "Ne."

GLAVA

borbe (protiv) Židova.

PRIČAO NAM JE Ishak, sin Muhameda, Fervija, pričao nam je Malik od Nafi-a, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Borićete se (sa) Židovima (tj. protiv njih tako) da će se sakriti jedan (od) njih iza kamena pa će (kamen) reći: "O robe (slugo) Allaha, ovo je (jedan) Židov iza mene, pa ubij ga."

PRIČAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima, izvijestio nas je Džerir od Umareta, sina Ka'ka'a, od Ebu Zurata, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Neće ustati (tj. Neće nastupiti, neće biti) Čas (tj. čas propasti i smaka ovoga svijeta; ili: čas sudnjega dana i onoga svijeta, drugoga svijeta, tj. Neće biti sudnji dan prije nego) da se borite sa Židovima (tako) da će reći kamen (što) je iza njega Židov: "O muslimane, ovo je (jedan) Židov iza mene, pa ubij ga."

714

(Određeni član uz riječ Jehud može da znači samo jednu grupu Židova, jednu određenu grupu. Istina određeni član ima nekad i značenje riječi "kullu": svaki. Međutim u ovakvim hadisima je umjesnije da se članu dadne prvo značenje, značenje koje ima smisao da označi jednu vrstu, grupu kao cjelinu od jednoga roda, kvaliteta. Sada će doći odmah iza ovoga hadisa drugi hadis koji govori i o borbi protiv Turaka. Međutim, niko objektivan i razuman ne može reći da kroz vjekove mnogi Turci nisu učinili vrlo mnogo za Islam; i da su bili mnogi dobri muslimani među Turcima, to niko ne može poreći i odricati. I kad nisu svi Turci jednaki, tako nisu ni svi Židovi zli. Kur'an kaže: "Lejsu sevaen....: Nisu jednaki" (svi sljedbenici knjige - Biblije u koju se na prvom mjestu ubraja Tevrat koji slijede Židovi).)

GLAVA

borbe (protiv) Turaka.

(U vezi riječi "Etturku" - koja je prevedena sa Turci - Ajnija navodi razna tumačenja i nagađanja o značenju te riječi i koji se narod pod tim izrazom ima smatrati i shvatiti. Ta tumačenja se neće navoditi. Kastalanija ta tumačenja ne spominje niti uopće u vezi toga daje kakvo objašnjenje, a to je uzeto u obzir da on smatra da se ta

715

riječ ima shvatiti da znači Turci. Bar na ovome mjestu svoga komentara Kastalanija nikakvoga objašnjenja ne daje uz ovu riječ. Zbog toga je ta riječ i prevedena kako je već rečeno. Ne znamo da li negdje na drugom mjestu svoga komentara Kastalanija daje kakvo objašnjenje. U svakom pojedinom slučaju je teško pregledavati i provjeravati tako opširne komentare kao što je komentar Kastalanije.)

PRIČAO NAM JE Ebu Numan, pričao nam je Džerir, sin Hazima, rekao je: čuo sam Hasena (da) govori: pričao nam je Amr, sin Tagliba, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista od znakova Časa (Smaka svijeta, sudnjeg dana) je da se borite (tj. da ćete se boriti) sa (jednim) ljudima (tj. protiv ljudi koji će biti takvi da) će obuvati sebi obuće dlake (od dlake, kose). I zaista od znakova Časa je da ćete se boriti sa ljudima (tj. protiv ljudi) širokih lica, kao da su njihova lica štitovi oklopljeni kožom (tj. lica su im okrugla i debela kao da im je koža na koži slično kao u štita na kojem se nalazi još i koža - bublastih lica)."

PRIČAO NAM JE Seid, sin Muhameda, pričao nam je Jakub (rekao je): pričao nam je moj otac od Saliha, od Aaredža, rekao je: rekao je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Neće ustati (tj. nastati) Čas do (da) se borite sa Turcima (tj. Neće biti sudnji dan prije nego prođe vrijeme da se borite protiv Turaka, dok se ne budete borili protiv Turaka), malih očiju, crvenih lica, ravnih (plosnatih i

716

kratkih) noseva, kao da su njihova lica štitovi, oklopljeni kožom. I neće ustati (nastati) Čas do (da) se borite (dok se ne budete borili) sa ljudima (što su takvi da) su njihove obuće dlaka (kosa)."

GLAVA

borbe (onih) koji se obuvaju dlakom (tj. uzimaju, prave sebi obuću od dlake, kose).

(Ovo se tumači na razne načine. Jedni čak kažu da se, možda, i o tom radi da će imati toliko duge kose na glavi pa će stajati po njoj. Doslovno je značenje bez obzira na tumačenja: GLAVA borbe (protiv onih) koji se obuvaju dlakom.)

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, rekao je Zuhrija od Seida, sina Musejeba, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Neće ustati (biti) Čas (smak svijeta, sudnji dan) do (da) se borite protiv ljudi (takvih da) su njihove obuće dlaka. I neće ustati (biti) Čas do (da) se borite protiv ljudi (takvih) kao da su njihova lica štitovi, oklopljeni kožom."

("Tirakun" je koža obuće, pa "atreka" ili "tarreka" obući u kožu, tj. obložiti, oklopiti kožom.)

Rekao je Sufjan: A povećao je u njemu (u pričanju ovoga hadisa) Ebu Zinad od Aaredža, od Ebu Hurejreta (jedno) predanje (u kojem se još kaže ovo): ".... malih očiju, plosnih (pljosnatih) noseva, kao da su njihova lica štitovi oklopljeni kožom."

717

GLAVA

(onoga) ko je redao (postavljao u redove) svoje drugove kod poraza, i sišao (sjašio) od (sa) svoje jahaće životinje i tražio je pomoć (od Uzvišenoga Boga).

PRIČAO NAM JE Amr, sin Halida, Harranija, pričao nam je Zuhejr, pričao nam je Ebu Ishak, rekao je: čuo sam Bera-a, a pitao je njega (jedan) čovjek:

"Da li ste bili pobjegli, o Ebu Umarete, (na) dan Hunejna?" - rekao je: "Ne tako mi Allaha, nije okrenuo leđa (tj. nije pobjegao) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a ali ono (stavr je bila u tom da) su izašli mladići njegovih drugova i laki (od) njih (koji su bili u takvom stanju da su) otkriveni (a to znači bez šljemova i oklopa), nije sa oružjem (bio nijedan od njih), pa su došli (tj. naišli na) ljude strijelce, skupinu Hevazina i Nasrovića, nije skoro (da) padne njima (na zemlju nijedna) strjelica (tj. svaka im pogađa cilj), pa su gađali njih (sa strjelicama jakim) gađanjem, nisu skoro (da) pogriješe (tj. skoro da nisu promašili nijednom strjelicom). Pa su se okrenuli (ti muslimani koji su upali u tu zasjedu onako nespremni - okrenuli su nazad) tamo k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a on je na svojoj bijeloj mazgi, i njegov stričević (sin od strica) Ebu Sufjan, sin Harisa sina Abdulmuttaliba, vodi s njim (ili: vodi njega, tj. vodi mazgu za uzdu, povodac). Pa je sišao (sjašio) i tražio je pomoć (od Uzvišenoga Boga), zatim je rekao:

"Ja sam vjerovijesnik (Božiji), nema laži! Ja sam sin (tj. unuk) Abdulmuttaliba." Zatim je poredao svoje

718

drugove (u borbene redove, u borbenu liniju radi nastavljanja borbe)."

GLAVA

molitve na idolopoklonike za poraz i potres (njihov). (Tj. molitve da budu poraženi i uzdrmani neprijatelji.)

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je 'Isa, pričao nam je Hišam od Muhameda, od Abideta, od Alije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Pošto je bio dan stranaka (saveznika protiv muslimana), rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Napunio Allah njihove kuće i njihove grobove vatrom! Zaposlili su nas (tj. zabavili, pomeli, smeli su nas) od najsrednje molitve (pa smo se je sjetili tek) kada je zašlo Sunce."

PRIČAO NAM JE Kabisate, pričao nam je Sufjan od Ibnu Zekvana, od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jedno vrijeme uobičajio da) moli u usrdnosti (tj. u usrdnoj molitvi, ili: u klanjanju - da moli Boga ovako):

"Moj Bože! Spasi Selemeta, sina Hišama. Moj Bože! Spasi Velida, sina Velida. Moj Bože! Spasi Ajjaša, sina Ebu Rebiata. Moj Bože! Spasi ubrojane u slabe (nemoćne) od vjernika. Moj Bože! Pojačaj Tvoje (Svoje)

719

gaženje na (pleme) Mudar. Moj Bože! Godine kao godine Jusufa (Jusufove, tj. Gladne godine im dadni, daj)."

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Muhameda, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Ismail, sin Ebu Halida, da je on čuo Abdullaha, sina Ebu Evfa-a, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori:

Molio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan stranaka na idolopoklonike (protiv njih je molio) pa je rekao:

"Moj Bože! Spuštaču Knjige, (Ti koji si) brzoga računa (obračuna), moj Bože, porazi stranke (koje su se udružile protiv muslimana), moj Bože, porazi ih i potresi ih (uzdrmaj ih)."

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Džafer, sin Avna, pričao nam je Sufjan od Ebu Ishaka, od Amra, sina Mejmuna, od Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) klanja u hladu (sjenci) Kabe. Pa je rekao (jednom prilikom) Ebu Džehl i (neki) ljudi iz Kurejša (plemena) - a zaklala se je (kao žrtva kipovima jedna) žrtvena životinja (u stvari: deva) u (jednoj) strani (kraju) Meke - (rekli su: "Dajte košuljicu ploda iz maternice zaklane životinje.") Pa su poslali. Pa su došli (noseći neki dio) od njezine košuljice i bacili su ga na njega (na Muhameda a.s.). Pa je došla Fatima pa je bacila (zbacila, skinula) njega od (tj. sa) njega. Pa je rekao:

720

"Moj Bože! Na Tebe sa Kurejšom (da se obračunaš, tj. Drži Kurejševiće)! Na Tebe je sa Kurejšom! Na Tebe je sa Kurejšom! Zbog Ebu Džehla, sina Hišama, i Utbeta, sina Rebiata, i Šejbeta, sina Rebiata, i Velida, sina Utbeta, i Ubejja, sina Halefa, i Ukbeta, sina Ebu Muajta (drži ih)!"

(Ili: "Za Ebu Džehla, i Utbeta, i Šejbeta, i Velida, i Ubejja i Ukbeta drži!" Tj. "Njih naročito drži! Na njih Ti se osobito žalim.")

Rekao je Abdullah (Mesudov): Pa zaista već sam vidio njih u bunaru Bedra pobijene. Rekao je Ebu Ishak: A zaboravio sam sedmoga. A rekao je Jusuf, sin Ishaka, od Ebu Ishaka: Umejjete, sin Halefa. A rekao je Šubete: Umejjete ili Ubejj. A zdravo (tj. ispravno) je Umejjete (da je bio sedmi u toj grupi).

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad od Ejjuba, od Ibnu Ebu Mulejketa, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da su (izvjesni) Židovi unišli na (tj. u posjetu) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa su rekli:

"Smrt na te!" Pa sam proklinjala njih, pa je rekao: "Šta je tebi?" Rekla sam: "A zar nisi čuo šta su rekli?" Rekao je: "Pa nisi čula šta sam rekao: "I na vas."

(Pozdrav pravi glasi ovako: "Esselamu alejke (ili: alejkum)! Mir (ili Spas) na te (ili na vas)!" A oni su mjesto "Esselamu" rekli "Essamu" ispuštajući "l" u "Esselamu". To je namjerno bilo jer "samun" i "esseamu" znači smrt. Kod izgovaranja pozdrava na brzinu mislili su da to Muhamed a.s. neće ni primjetiti. On je primjetio i

721

shvatio i kao odgovor na pozdrav njima rekao samo "Ve alejkum: I na vas!", misleći pri tom i na vas ono što ste vi meni rekli, tj. i na vas smrt. Nije im, dakle, odgovorio uobičajenim načinom "Ve alejkumusselam". To Aiša r.a. nije primjetila, pa je zato bio navedeni razgovor.)GLAVA:

Da li će upućivati musliman pristalice (prethodne Božije) knjige (Biblije u propise Islama) ili poučavati njih (zadnju Božiju) knjigu (Kur'an)?

(O ovome među islamskim učenjacima postoje razna mišljenja.)

PRIČAO NAM JE Ishak, izvijestio nas je Jakub, sin Ibrahima, pričao nam je bratić Ibnu Šihaba od svoga strica (amidže), rekao je: izvijestio me Ubejdulah, sin Abdullaha sina Utbeta sina Mesuda, da je Abdullah, sina Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, izvijestio njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pisao ka vizantijskom caru i rekao je:

"..... pa ako se okreneš, pa zaista na tebe je grijeh sijača (usjeva, tj. poljoprivrednika)."

GLAVA

molbe (molitve) za idolopoklonike sa pravopućem (da ih obdari, dariva Uzvišeni Bog) zato (da) se složi (sastavi sa) njima (tj. zato da bi ih privukao na svoju stranu).

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb, pričao nam je Ebu Zinad da je Abdurrahman

722

rekao: rekao je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega:

Došao je Tufejl, sin Amra, Desija (Devsović) i njegovi drugovi na (tj. u posjetu) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa su rekli:

"O poslaniče Allaha! Zaista (pleme) Devs je griješno (nepokorno) i nije htjelo (tj. neće da ide pravim putem), pa moli Allaha na njega (tj. protiv njega - plemena Devsa da pošalje i dadne kakvu kaznu)." Pa se reklo (tj. Pa je neko rekao i dobacio): "Propao (tj. Uništen bio) Devs!" Rekao je (Muhamed a.s.):

"Moj Bože! Uputi Devs (pleme na pravi put), i dođi s njima (tj. i dovedi ih u Islam)!"

GLAVA

poziva (pozivanja u Islam) Židova i kršćanina (kršćana), i (šta je to) što se s njima bori na njemu (tj. i zbog čega se bori s njima - protiv njih), i šta je pisao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, k perzijskom caru (vladaru) i vizantijskom caru i (GLAVA) poziva prije borbe.

PRIČAO NAM JE Alija, sin Dža'da, izvijestio nas je Šubete od Katadeta, rekao je: čuo sam Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori:

Pošto je htio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da piše k Vizantincima, reklo se njemu: "Zaista oni neće čitati knjige (tj. ne čitaju nijednoga pisma drukčije poslanoga) osim (tako) da bude zapečaćeno (pečatom - štambiljem, žigom)." Pa je uzeo prsten - pečat

723

od srebra (sebi, tj. dao je sebi napraviti pečat u obliku prstena). Pa kao da ja (i sad) gledam k njegovoj bjelini u (tj. na) njegovoj ruci. I isklesao je u njemu: "Muhamed poslanik Allaha."

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs, rekao je: pričao mi je Ukajl od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio je mene Ubejdulah, sin Abdullaha sina Utbeta, da je Abdullah, sin Abbasa izvijestio njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, poslao sa svojom knjigom (tj. pismom Abdullaha, sina Huzafeta, Sehmovića) k perzijskom caru, pa je zapovjedio njemu da dadne (da da) njega (pismo) k velikašu Bahrejna (da) dadne njega velikaš Bahrejna k perzijskom caru (čiji je vazal i bio velikaš, upravljač Bahrejna tada). Pa pošto je pročitao njega perzijski car, poderao je njega (poderao ga je - to pismo). Pa mislim (doslovno: mislio sam) da je Seid, sin Musejjeba, rekao:

Pa je molio na njih (tj. proklinjao je njih) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da se pocijepaju (oni, tj. da i oni budu pocijepani, poderani) svakim cijepanjem.

(Upotpunio se treći dio, a slijedi ga četvrti dio, njegov početak je GLAVA pozivanja Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, k Islamu i vjerovijesništvu itd.)

724

SADRŽAJKnjiga trgovine.................................................1Knjiga isplate unaprijed................................127Knjiga preče kupovine..................................137Knjiga iznamljivanja.....................................140Knjiga opunomočstva...................................178Knjiga napajanja...........................................227Knjiga traženja zajma...................................254Knjiga prepirki..............................................274Knjiga o nadjenoj imovini.............................289Knjiga nasilja.................................................302Knjiga zaloga................................................359Knjiga oslobađanja ropsstva..........................364Knjiga potpisanog roba..................................391Knjiga poklona...............................................399Knjiga svjedočenja.........................................451Knjiga izmirenja............................................511Knjiga uvijeta................................................531Knjiga oporuka..............................................568Knjiga Džihada..............................................611

725