welwood-dvostruka vizija 09-2011

Dvostruka vizija: Dualnost i nedualnost u ljudskom iskustvu

Objavljivanje odobrio John Welwood, autor knjige Toward a Psychology of Awakening

L

judi koji ive u modernim kulturama pate zbog ekstremnog stupnja otuenja nepoznatog u ranijim vremenima od drutva, zajednice, obitelji, starijih generacija, prirode, religije, tradicije, od svog tijela, svojih osjeaja i same ljudskosti. U dehumanizirajuoj tehno-kulturi koja je izgubila iz vida najdublje potencijale ljudske prirode, potrebna je duhovnost koja nam moe pomoi da se poveemo s istinskom snagom, ljepotom i vrijednou bivanja ovjekom. Da bi ovjeanstvo krenulo u pozitivnom smjeru potrebna je vodea vizija o svemu to znai biti ovjek. I u najboljim vremenima biti ovjek je izazovno i zbunjujue, obzirom da ukljuuje ivljenje na razliitim razinama stvarnosti istodobno. Potpuna ljudskost zahtijeva razvijanje smisla za paradoks uvaavanje injenice da vrlo razliite istine mogu biti istinite u isto vrijeme. Zapravo je ta multidimenzionalna kvaliteta naeg iskustva izvor sve ljudske kreativnosti i veliine.

Dualizam i nedualnostSvijest veine ljudi ostaje ograniena na jednu razinu stvarnosti: dualistiku percepciju, produkt uvjetovanoga egoikog uma koji postavlja vrstu podjelu izmeu odvojenog sebstva "ovamo" i svega ostaloga "tamo". Svi nai glavni obrasci samoobrane represija, otpor, poricanje, izbjegavanje, povlaenje, projekcija, (pr)osuivanje, odbijanje, disocijacija, agresija naini su odvajanja sebe od stvarnosti; ostajui po strani, nadomjetamo je virtualnom stvarnou koja je kreacija uma. Ova sklonost ka produciranju vlastite odvojene stvarnosti je pokuaj da zatitimo sebe od "drugih" elemenata stvarnosti koji se ine stranima ili prijeteima. Dualistiki ego-um u sutini je mehanizam za preivljavanje, usporediv s onjacima, pandama, alcima, krljutima, oklopima i bodljama koje ivotinje koriste za samozatitu. Odravanje odvojene svijesti o sebi prua sigurno utoite u jednom nestalnom svijetu stalnih promjena, nepredvidivosti i gubitaka. No obrambene granice koje stvaraju osjeaj sigurnosti isto tako ine da seObjavljeno na oslobadjanje.com, Copyright John Welwood. Sva prava pridrana.

DVOSTRUKA VIZIJA: DUALNOST I NEDUALNOST U LJUDSKOM ISKUSTVU

osjeamo usamljenima i nepovezanima. Dakle, dok god se ne razvijemo onkraj defenzivnog ego-uma ostajemo izloeni beskonanom unutarnjem konfliktu, otuenju i patnji znaajkama onoga to duhovna tradicija Istoka naziva samsara. Sreom, kao ljudska bia imamo pristup i iroj dimenziji svijesti, potpuno slobodnoj od dualistikih fiksacija. Istonjake duhovne tradicije cijene tu svjesnost bez ega kao nau istinsku, sutinsku prirodu, sam temelj naeg bia. Pristupom u tu istu nedualnu prisutnost, kao u nekim vidovima kontemplativnog znanja, otkriva se iroko otvoreno polje svjesnosti u kojoj odvojenost izmeu sebe i drugih, ili promatraa i promatranoga, nestaje. Razgraujui kognitivne filtere koji odravaju podjelu na sebe i druge, nedualna svjesnost otvara vrata za oslobaanje od uvjetovanog uma i uskog, konfliktnog svijeta samsare. Ona otkriva apsolutnu istinu, stvari onakve kakve u konanici jesu: nedjeljive, nepodijeljene, meupovezane. Indijski princip "Ti jesi To" izraava ovo otkrie: nae sutinsko bie nije odvojeno od jestva [isness] svih stvari. Ono to jesam nedjeljivo je od cjeline stvarnosti kakva jest, a koja me proima u svakom trenutku, u bujici tekueg iskustva. Ako je dualistiki egoiki um, koji je orijentiran na preivljavanje, predljudski ili sub-human, nedualna svjesnost bez ega je trans-humana ili nadosobna [suprapersonal] jer otvara iri prostor bia ili prisutnosti, slobodan od naih uobiajenih ivotnih preokupacija. Ove dvije razine postojanja subhumana i trans-humana, samsara i nirvana najvaniji su fokus mnogih istonjakih tradicija koje nude putove koji vode od ropstva uvjetovanog uma do oslobaanja neuvjetovane svjesnosti.*

Ljudska sferaOvaj potencijal za transcendenciju ogranienosti ljudskih uvjeta zacijelo je najvanije ovjekovo svojstvo, kako je to pokazao Istok. ** No, fokusirajui se na* Kako duhovni praktikant postupno uvruje i integrira nedualnu svjesnost u svoj ivot, tako blijedi ak i razlika izmeu samsare i nirvane. Na viim razinama ostvarenja osjeaj kretanja od samsare ka nirvani u potpunosti nestaje. U konanici dolazi spoznaje da samsara jest nirvana, da je dualistika percepcija samo igra svjesnosti, ija je istinska priroda otvorena i slobodna. ** Primijetio sam da je ovo razmatranje o Istoku vrlo generalizirano, i vie se odnosi na tradicije Indije i Tibeta, nego na one Kine i Japana. K tome, i Zapad je razvio razumijevanje individualnog razvoja i osobnog iskustva, koje je na Istoku uglavnom nepoznato. Kako 2


oslobaanje od uvjetovanog postojanja, duhovne tradicije Istoka esto ljudsku razinu samu po sebi ne dre osobito zanimljivom i znaajnom. Primjerice, u klasinoj budistikoj misli ljudska je sfera tek jedna od est domena samsare. To je sfera u kojoj se najsretnije roditi, ali stoga to je biti ovjek najbolja platforma za oslobaanje, a ne zato to sama po sebi ima neki osobiti znaaj. To je jedina sfera u kojoj je mogue postati prosvijetljen. Dok Istok istie oslobaenje od ljudskih uvjetovanosti, Zapadne duhovne tradicije daju posebnu vrijednost inkarnaciji samoj po sebi, i vie ih zanima ispunjenje smisla inkarnacije nego zalaenje iza nje ili iznalaenje naina za oslobaanje od iste. U skladu s tim, Zapad ljudsku sferu cijeni kao treu, prijelaznu stvarnost izmeu neuvjetovane i uvjetovane, trans-humane i subhumane. Umjesto na oslobaanje, zapad se fokusira na ljudskost kao evolutivno sredstvo pomou kojeg se boansko, tj. neuvjetovano bie moe postupno manifestirati u uvjetovanome, zemaljskom postojanju. Von Drckheim, jedan od ranih pionira istono-zapadne psihologije, razliku izmeu Istoka i Zapada sumirao je ovako:Nama na Zapadu vanije je da se novi zemaljski oblik uzdigne iz istinske prirode i svjedoi Bie ... nego da se ego rastvori u istinskoj prirodi i u Biu.

Zapadne tradicije takoer istiu potpuno ostvarenje nae ljudskosti, sa svom njenom nesigurnou i ranjivou. To zahtijeva potpuni angaman u odnosima i egzistencijalnim situacijama u kojima se nalazimo, a isto tako i sudjelovanje u evolutivnoj zadai transformacije ovog svijeta. Na primjer, idovsko uenje o tikkun ha-olam, "popravljanju svijeta", naglaava vanost potpune angairanosti i transformacije zemaljskog postojanja. Slino tome, Kristova spremnost da se podvrgne razapinjanju ukazuje na nunost potpunog sudjelovanja u ljudskim uvjetima kako bi ih proistili ili ih se oslobodili. Oslanjajui se na mudrost i Istoka i Zapada, moemo rei da biti ovjek znai biti ranjiv i neunitiv istodobno. Potpuno sudjelovanje u naoj ljudskostije primijetio Karlfried Graf von Drckheim, govorei o Zen majstoru kod kojeg je uio u Japanu: "Kao majstori, oni se pokazuju u uzvienom obliku u kojem je svaki osobni element pretvoren u neto nad-osobno, skoro udaljeno od svijeta, ili barem neukljueno u njega. Rijetko se, ako ikada, sree sretna ili patea individua, u ijim oima ispunjenima sreom ili tugom onostrano svjetluca na jedinstven, osoban nain ... Je li takav majstor osoba u naem smislu te rijei? Zapravo, psihoterapija se mogla razviti samo u kulturi u kojoj se ljudsko iskustvo samo po sebi smatra zanimljivim i vanim." 3


ukljuuje spremnost da se u potpunosti otvorimo za grubost ovjekove egzistencije i osjetimo kako je to biti izloen povrijeenosti, ogranienosti, uvjetovanju i smrti. Transcendirati nau ljudskost znai stupati u iru domenu istog bivanja i bezgranine svjesnosti koja ni na koji nain nije vezana za uvjetovano postojanje. Biti u potpunosti ovjean znai podjednako potivati obje istine imanenciju, tj. puno sudjelovanje u ljudskosti, i transcendenciju, tj. oslobaanje od nje. Ako pokuamo porei ranjivost izgubit emo dodir sa svojim srcem; ako ne uspijemo spoznati svoju neunitivost, izgubit emo pristup prosvijetljenom umu. Biti u potpunosti ovjean znai voljno i svjesno boraviti u objema dimenzijama. To ljudsko postojanje ini krajnje zanimljivim raskrijem.

Dvostruka vizija: Transcendentna i imanentna istinaVienje koje cijeni i uvaava puni raspon ljudskog iskustva ukljuuje, dakle, tri dimenzije. Prva je samsara, pred-ljudska sfera uvjetovanog postojanja koju karakteriziraju zaokupljenost preivljavanjem i dualistiko otuenje. Dualizam egoikog uma stvara strogu podjelu na sebe i druge, rezultirajui beskonanom patnjom i konfliktima. Zatim je tu nirvana, trans-humano osloboenje, koju karakterizira isto, otvoreno polje svjesnosti koja se ne dijeli na subjekt i objekt. Ta svjesnost nedualnosti je neuvjetovana, budui da nije nastala iz nijednog razloga ili uvjeta. Ona ne nastaje niti nestaje; uvijek je tu, spremna otkriti se umu koji zna kako da se uskladi s njom. Nedualna svjesnost predstavlja vrata za oslobaanje putem otkrivanja apsolutne istine: nema odvojenog sebstva i odvojenih drugih, i time prestaje dualistiko otuenje i konflikt. Trea je ljudska domena koja dostie punu veliinu donosei cjelokupnu otvorenost nad-osobne svjesnosti u osobnu odgovornost i vitalni angaman u situacijama i s ljudima s kojima se susreemo. Na ljudskoj razini nai ivoti evolviraju i razvijaju se kroz relativnu igru dualnosti drukije znanu kao meuljudski odnos. Zapravo je sredinja, definirajua znaajka ljudske sfere odnos mrea interakcija s drugima koja podupire na ivot od kolijevke do groba. Za meuljudski odnos potrebno je dvoje koji sudjeluju u plesu koji se4


stalno kree unaprijed i unazad, izmeu dvojstva i jednosti [twoness and oneness]. Na taj nain ljudska sfera slui kao most koji povezuje samsaru iskustvo odvojenosti i nirvanu, neodvojenost. Zbog toga je bivanje ovjekom ivui paradoks, a takoer i polje na kojem je mogu iroki raspon osjeaja od nepodnoljive tuge do nezamislive radosti. Meutim, na sadanjoj duhovnoj sceni u optjecaju je jednostrana perspektiva koja apsolutnu istinu nedualnosti koristi za podcjenjivanje i omalovaavanje relativne igre dualnosti u ljudskom iskustvu. Ta perspektiva nedualnosti pokazuje se prvenstveno u svjetlu transcendencije, priznajui samo apsolutnu istinu nepostojanje odvojenih entiteta kao stvarnost, dok izvanredno postojanje igru dualnosti vidi kao nestvarno, iluziju, neistinu. Kako je ustvrdio jedan indijski uitelj, "Gdje god je dualnost, to je stanje sna ... obmana." Ali, gledajui igru dualnosti iskljuivo kao nestvarnost, taj jednostrani transcendentalizam na rubu je nihilizma u potpunosti negirajui znaaj relativnog iskustva. U ime nedualnosti on stvara vlastiti oblik dualizma stvaranjem podjele izmeu apsolutne istine i relativnog ljudskog iskustva. Budui da je ljudsko postojanje most koji spaja dva svijeta apsolutno i relativno, slobodu i ogranienost, neunitivost i ranjivost ono zahtijeva dvostruku viziju u kojoj spoznajemo da oprene istine mogu biti istinite u isto vrijeme. U svjetlu apsolutne istine igra dualnosti je iluzorna jer sebstvo i drugi nisu uistinu odijeljeni. Premda se dva vala ine odvojenima i udaljenima, oni su tek prolazne pulsacije jednog te istog oceana. To je transcendentna istina. Ipak, iz relativne perspektive svaki val je zaseban, s vlastitim jedinstvenim znaajkama. Ovo je imanentna istina. Takva je perspektiva surfera na valovima koji mora paziti i odgovoriti na jedinstvenu znaajku svakog vala, ako hoe surfati vjeto i ne ugroziti ivot. Dok veina duhovnih uenja prepoznaje paradoks ovjekove situacije, malo njih je uobliilo integralnu perspektivu koje podjednako obuhvaa i transcendentnu i imanentnu istinu. Jedan suvremeni idovski rabin, Rami Shapiro, iznio je takav uravnoteeni pogled uzimajui u obzir i odvojenost i neodvojenost, oblik i prazninu, kao dva izraza Boja prirode (ili prirode duha ili stvarnosti, ako koristimo neteistike pojmove):Sa obale, more izgleda kao ogromno polje valova od kojih je svaki zaseban i jedinstven. Ispod povrine, valovi nestaju u istosti [sameness], u jedinstvu s 5


razliitostima. Koji pogled je ispravan? Oba su ispravna. Za jednotu oceana valovi nisu nita manje stvarni. Niti je valovima manje stvarna jednota oceana ... Klju nije u naputanju jedne istine u korist druge, nego u vrstom dranju za obje. (Shapiro, 1996.)

Igra dualnosti istodobno je i stvarna i nestvarna. Ili moemo rei da nije ni stvarna ni nestvarna, i zato je igra. Transcendentna istina da je zasebnost valova samo prividna jest istina u dubini. Imanentna istina da je svaki val razliit i jedinstven jest istina na povrini. Uravnoteena duhovna perspektiva potuje obje istine. Shapiro pie:Nema prvoga i drugoga, nema prednosti jednoga nad drugim. Postoji samo supojavljivanje i meuovisnost ... Privremeni i kratkotrajni svijet Yesh-a (hebr. rije za oblik, odvojenost) potreban je za otkrivanje mone i vjene prisutnosti Ayin-a (praznine, neodvojenosti). A oboje su potrebni za izraavanje cjelovitosti Boga. (Shapiro, 1996.)

Opasnosti dehumanizacijeVidjeti nedualnost kao jedinu istinu, a istodobno iskuenja i zaigranosti dualnosti smatrati tek iluzornima ili nestvarnima, ini tekim potpuno sudjelovanje u naoj ljudskosti, u naim egzistencijalnim problemima, i u proivljavanju iskustava. To navodi na duhovno zaobilaenje, tendenciju da duhovne ideje koristimo za izbjegavanje bavljenja osnovnim ljudskim potrebama, osjeajima i razvojnim zadacima. (Welwood 2000a) Jednostrana transcendentalna perspektiva osobito je problematina kad je rije o pomoi ljudima da se suoe s tekim izazovima meuljudskih odnosa. Za poetak, ona tim odnosima ne poklanja mnogo vanosti jer "drugoga" niti ne prepoznaje. Advaita Vedanta uitelj H. L. Poonja izrazio je to ovako: "Znaj da je ono to se ini ljubavlju prema "drugome" zapravo ljubav Sebstva (neuvjetovanog, impersonalnog bia), jer "drugi" ne postoji. Sva ljubav je ljubav Sebstva." (1995.) Naravno, i ovo je istina: ljubav uistinu dolazi odnekud onkraj nas, iz istog bia, iz apsolutnog izvora koji prosijava kroz nas i one koje volimo. I esencija ljubavi zaista ukljuuje rastvaranje granica razdvojenosti. Ipak, definirati ljubav samo kao meusobno prepoznavanje transpersonalnog bia u ljudskom6


je smislu nepotpuno i nezadovoljavajue. Na ljudskoj razini odnos je ples dualnosti transformirajui susret dva zasebna bia, relativnog sebe i relativnog drugog, sa svim njihovim razliitostima. A taj ples u cijelosti ima svoj integritet, stvarnost i vrijednost. Nedualna uenja iji je naglasak na iluzornosti ljudskog iskustva mogu, naalost, posluiti kao jo jedna dehumanizirajua sila u svijetu u kojem je naa temeljna ljudskost na svaki nain ve pod opsadom. U ova teka vremena potrebna je oslobaajua duhovnost koja e ljudima pomoi prepoznati nedualnu prisutnost kao temelj za puno nastanjenje svoje ljudskosti, a ne posluiti kao opravdanje za nesudjelovanje u njoj. Potrebna nam je duhovna vizija koja uvaava i ukljuuje sredinje igralite na kojem se izraava naa ljudskost meuljudski odnos.

Meuljudski odnos: Igra dualnostiNa Zapadu je glavni naglasak na vrednovanju ljudske domene same po sebi, s njenim mogunostima za kreativno izraavanje, bliskosti u odnosima i strastvenoj ivosti. Jedan od velikih proroka ljudske sfere je Martin Buber. Buberova imanentna perspektiva zanimljiv je kontrast naglasku na transcendentno u mnogim istonim tradicijama. U njegovu vienju ljudska bia ne mogu se udobno nastaniti u razrijeenom zraku apsolutne istine. Umjesto toga, ljudski ivot se razvija i nalazi svoj smisao u igri dualnosti. Ljudsko postojanje dosee najpuniji izraz u i kroz nau sposobnost ostvarenja Ja/Ti odnosa sa stvarnou u svim njenim oblicima. Susret i zajednitvo Ja i Ti podie dualistiku percepciju subjekta i objekta na viu oktavu. Egoika svijest koja druge gleda kao "to" jest oblik monologa, jer sutinski ukljuuje razgovor samo sa sobom, gledajui i reagirajui na stvarnost kroz vlastite misaone projekcije. U drugoj krajnosti, sutinska znaajka sfere apsolutnog bia jest tiina, jer se naa sutinska priroda ne moe ostvariti ili adekvatno opisati rijeima i konceptima. Buda je tu tiinu izrazio tako to je, na traenje da govori o istinskoj prirodi, pokazao cvijet u ruci. Nasuprot tome, a prema Buberovu vienju, za potpuno nastanjenje ljudske sfere potreban je dijalog. Dijalog je neto puno dublje od verbalne razmjene. Njegova je sutinska znaajka susretanje i uvaavanje drukijosti [otherness] drugoga kao7


svetoga drugoga to omoguuje pojavu meusobne alkemije. Njegovim rijeima, "Osnovni pokret u ivotu dijaloga je okretanje prema drugome ... svojim sutinskim biem prihvaajui drugu osobu s njenom posebnou."(1965.) Ovo je vrlo daleko od darshana s duhovnim uiteljem koji vas vidi kao apsolutna Sebstva ili ne-sebstva, koja u konanici jeste. Iz Buberove perspektive, pokuaj da se transcendira dualnost izaziva kratki spoj u mogunosti Ja/Ti zajednitva. Dijalog se ne svodi na kontakt dvaju osoba. Buber govori o dijalogu s Bogom, a u tom duhu opisuje i susret sa stablom. "Primi stablo svom svojom snagom, predaj mu se ... Onda e se uistinu transformirati." (Mannheim, 1974.) ini se da je ak i veliki indijski mistik Ramakrina prepoznao ovu svetu dimenziju dualnosti kad je izjavio: "Ne elim biti eer, elim okusiti eer." Uvjetovani ego imun je na takvu vrstu transformativne razmjene jer je zapeo u subjekt/objekt percepciji utemeljenoj na prolim situacijama. Apsolutno bie takoer se ne mijenja i transformira jer je bezvremeno. Ali ljudska sfera u kojoj se odvija igra dualnosti jest pozornica neprestane promjene i razvoja.

Biti svojSusresti se s drukijosti, s "Ti", znai potivati drugoga ne samo kao drukijeg od vas, ve i jedinstvenog, neslinog bilo kome koga ste dosad sreli. Buber jedinstvenost ne definira kao individualizam, nego kao posjedovanje osobitog dara kojeg nitko drugi ne moe ponuditi na isti takav nain. Vaa prisutnost u svijetu, vae osobno utjelovljenje, ono to imate ponuditi manifestirajui se kao "vi" nitko drugi ne moe to izraziti na isti nain. Buberovim rijeima:Svaka osoba roena u ovome svijetu predstavlja neto novo, neto to nije postojalo nikada prije, neto originalno i jedinstveno. Dunost je svake osobe ... znati i razmotriti ... da na svijetu nikada nije bilo nikoga slinog njemu, jer da jest ne bi bilo potrebe za njegovim postojanjem. Svaka pojedina osoba je nova pojava u svijetu i pozvana je ispuniti svoju jedinstvenost. Najprea zadaa svake osobe jest ostvarenje njegovih jedinstvenih, neponovljivih potencijala, a ne ponavljanje neega to je postigao netko drugi, bio on i najvelianstveniji. Istu ideju izrazio je rabin Zusya, kada je neposredno pred smrt rekao: "U svijetu

8


kakav e biti ja ne bih bio pitan 'Zato nisi bio Mojsije?'. Bio bih pitan 'Zato nisi bio Zusya?' (1970.)

to to znai biti svoj u tom smislu, "biti Zusya"? To ne znai ponosno objaviti "Ja sam ja" zasebna osobnost koja ima ovakav skup osobina, ovakve sklonosti, ovakvu povijest. Biti svoj u Buberovom smislu znai pronai najdublje zakone svog bia, dopustiti svom ivotu da s vremenom nae i izgradi svoj istinski put i izraziti svoje unutarnje darove i kvalitete, kroz razmjenu sa ivotom u svim njegovim aspektima. Biti svoj u ovom smislu ne odnosi se ni na uvjetovano ego-sebstvo, niti na apsolutno ne-sebstvo onkraj svih karakteristika, bezvremenu buda-prirodu koja je u svima jednaka. Biti svoj ukljuuje potivanje sebe kao bia-u-procesu, stalno otkrivanje svojih istinskih darova i njihovo utjelovljenje u tekuoj struji vremena, povezanost s drugima i akciju. Ovo bi mogli nazvati i istinska osoba. Samo istinska osoba moe biti bliska, moe biti povezana s drugima i sa samim sobom u bliskosti. Uvjetovani ego, identificiran s ulogama i identitetima oblikovanima u prolosti, nije sposoban za istinski odnos s drugima. Slino tome, u bezvremenoj, nedualnoj svijesti takoer nema odnosa s drugima; tu je samo neposredno znanje, tiha prisutnost bez sudjelovanja u polaritetu sebe i drugih. Tako, da bi potpuno sudjelovali u meuljudskom odnosu, moramo stupiti u na ljudski oblik osobu, i nastaniti je.

IndividuacijaIstinska osoba je sebstvo-u-procesu koje se razvija i zrije vremenom. Taj razvojni proces, kroz koji se osoba razvija i cvjeta, jest put individuacije. Dijalog kreativna, transformirajua razmjena izmeu sebe i drugih cvijet je individuacije. Rijetkost istinskog dijaloga u naem svijetu ukazuje i na rijetkost same individuacije. Psihoterapija moe biti instrument u unaprjeivanju individuacije, pomaui ljudima iscijeliti povrede iz odnosa, razviti njihov kapacitet za osobnu povezanost, i otkriti uvjetovane identitete koji oblikuju zatitnu koljku ega, prijeei sjemenki osobe da procvjeta. U kolikoj mjeri vaa svojstvenost [suchness] isijava kroz vae lice, va govor, vae akcije, vau jedinstvenu kvalitetu prisutnosti, vae izraavanje ljubavi dijelom je elegancija, ali dijelom je i rezultat vaeg rada na poliranju svoje posude kako bi postala transparentna za isto bie koje je u njenom temelju.9


Individuacija, kako je ovdje opisujem, tako zalazi onkraj svjetovnog humanistikog ideala samoostvarenja pukog nalaenja osobnog ispunjenja ili razvijanja individualnih talenata koje je samo sebi cilj. Istinska osoba je via oktava od zasebnog individualca koji ostaje zarobljen unutar svoje individualnosti. Prema Buberu, evolucija od individualca do osobe odvija se kroz puno sudjelovanje na polju meuljudskih odnosa:Dijalog samo izmeu individualaca je okvir; taj se okvir popunjava samo dijalogom osoba. Ali kako bi ovjek mogao od individualca uistinu postati osoba, ako ne izravnim i slatkim iskustvom dijaloga, koji ga ui bezgraninim sadrajima unutar granica? (1965., kurziv J. W.)

Dijalog izmeu sebe i drugih doputa iri nain bivanja ("bezgranini sadraji unutar granica") meupovezanu prisutnost koja se razvija u igri razlika. Iako se istinska osoba razvija u kotlu meuljudskih odnosa, takva evolucija zahtijeva i odreeni stupanj duhovne transcendencije kapacitet za prepoznavanje svog ireg bia koje je onkraj osobe, i otvaranje prema njemu. Istinska osoba zapravo je jedan od potencijala naeg ireg bia nai i izraziti sebe u svijetu u potpunosti, na osoban nain, kroz neizrecive svojstvenosti "Ti" i "Ja". Individuacija je kovanje transparentne posude autentine osobe koja ono to je onkraj osobnosti izraava na jedinstveno osoban nain. Sada moemo razlikovati apsolutnu istinsku prirodu univerzalno bivanje koje je jednako u svima od individuirane [individuated] istinske prirode kako svaka osoba utjelovljuje apsolutnu istinsku prirodu jedinstvenim izrazom. Individuacija je proces unoenja apsolutnog u ljudsko oblije "oblije" nae osobe, pokretane naim kapacitetom za osobnu, meupovezanu prisutnost, utjelovljenu u svijetu.

Uravnoteeno razumijevanjeNedualni pogled koji pridaje viu vrijednost transcendentnome nego imanentnome nije u stanju prepoznati znaaj individuacije, dijaloga izmeu Ja i Ti, cijenjenja drukijosti ili bliskih odnosa. S druge strane, isto imanentni stav, poput Buberovog, ne prepoznaje vanu ulogu koju transcendencija sposobnost zalaenja onkraj osobne, dijaloke sfere u nedualnu, nad-osobnu10


prisutnost ima u ovjekovu razvoju. Potreban nam je obuhvatniji pogled koji prepoznaje nedualnost transcendencije i imanenciju, apsolutno i relativno, prazninu i oblik. Takvo se razumijevanje, na razliitim stupnjevima, moe pronai u budistikoj i hinduistikoj tantri, zenu, kamirskom aivizmu, sufizmu i ostalim tradicijama koje na razliite naine stavljaju naglasak na ravnoteu izmeu obje istine. Takav pogled moe u potpunosti obuhvatiti paradoks, jer prepoznaje da ivimo istodobno i u obliju i onkraj oblija. Kod meuljudskih odnosa ovaj se paradoks moe izraziti ovako: "Kroz tebe vidim onkraj tebe ono to izraava sebe kao tebe kojeg volim." Jedan indijski uitelj iz Advaita tradicije, Swami Prajnanpad, * koji je studirao i Zapadnu znanost i psihologiju, zanimljiv je primjer kako takav uravnoteeni nedualni pogled moe zvuati u modernom izrazu. On je izgradio uenje osloboenja kojemu teite nije na transcendiranju dualnosti, nego na veem poklanjanju panje razlici izmeu sebe i drugih:Ego ini da vidite jedino sebe i nikoga drugoga. Ali to prestaje im uvidite da osim vas postoje i drugi. S tim shvaanjem dolazi i osjeaj da, poput vaeg vlastitog "Ja", i drugi imaju slino "Ja". A kada prihvatite "Ja" drugoga, onda morate i sudjelovati u njemu, njegovom nainu ivota, navikama i obrascima ponaanja, nainu razmiljanja cijelom njegovom biu. Upravo kao to vi imate svoje vlastite naine, i drugi ima svoje. im je ta injenica prihvaena, naglasak na vlastito sebstvo se smanjuje. Samo treba pokuati promatrati i vidjeti ovo: svi su razliiti, svi su zasebni. Ovo je samo ovo. Ono je samo ono. Moete to zvati dobrim, ili moete to zvati loim, ali ostaje injenica: Ovo nije ono. Ono nije ovo. Ono je samo onakvo kakvo po sebi jest. Kako onda moete usporeivati ovo i ono, kad je svaki od njih razliit i jedinstven? Sve se razlikuje jedno od drugoga. Ovo je jednostavno ovo, nita nego ovo, potpuno kakvo jest, izgraeno u vlastitoj slavi, jedinstveno. To je brahman, Apsolut. Suditi znai usporeivati; no kako je sve razliito i jedinstveno, nikada se nita ne moe usporeivati. Sve je neusporedivo, jedinstveno, i apsolutno. Nita nije apsolutno dobro ili loe. To su samo razlike. to onda ostaje? Drugi je ono to on jest. Probaj ga upoznati i razumjeti ako eli to. Tijek tueg ivota drukiji je od tvoga. On e se kretati u skladu s njegovim * Swami Prajnanpad imao je mali aram u Bengalu, a umro je 1974. On nije pisao ili drao javne govore ili satsang, nego je samo imao osobne susrete s uenicima. Njegov rad sauvan je u pismima i nekim razgovorima koje su zabiljeili njegovi uenici iz Francuske. 11


vlastitim okolnostima. Ako imam neku poveznicu s njim, onda bi ga zapravo trebao pokuati razumjeti. Kakva je on osoba, zato je neto rekao, kakav je njegov ivotni stav, kako se ponaa i govori? Trebao bih pokuati saznati sve to. Tek u onda biti u stanju komunicirati s njim. im prihvatite "to" onakvo kakvo jest, va ego nestaje istog trena. Zajednitvo s drugim znai vidjeti, razumjeti i osjetiti ga onakvog kakav jest. Razumijevanje produbljuje empatiju, empatija vodi ljubavi i zajednitvu. Kada vidite drugoga, slobodni ste od njega. Je li ovo kontradikcija? Kad vidim da je on kakav jest, kako postajem slobodan od njega? Kako ga mogu i zadrati i biti slobodan od njega? Slobodni ste od njega kad kaete 'on jest'. Zato? Jer od njega nita ne oekujete! Pokuajte jednostavno razumjeti da je on on. Trud za razumijevanjem, osjeaj da sam razumio, oslobaa me njega. Kad razumijete da je ovo ovo, a ono ono, vi ste slobodni od cijelog svijeta. Jeste li sad shvatili? Slobodan si od drugoga razumijevajui to je on. Zato? Slobodan od koga? Od svoje vlastite mentalne kreacije, od odnosa s drugim, odnosa kojega ste skovali u vlastitoj glavi. (Prakash, 1986.)

Ova perspektiva je zanimljiva jer uvaava imanentnu istinu unutar nedualnog stava. Ona je i prilino kompatibilna s Buberovim fokusom na relacijskoj dualnosti. Swami Prajnanpad sugerira da prihvaanje svakog bia kao jedinstvenog i razliitog i potivanje njegovih vlastitih zakonitosti raskida narcizam ega zatvorenog u sebi. Kada pokuavamo druge uklopiti u naa oekivanja ili ih ne prihvaamo takve kakvi jesu, time zapravo suavamo i stvrdnjavamo granice svog odvojenog sebstva. Mi sami postajemo manji. Ali, in uvaavanja tue drukijosti, putanje da budu kakvi jesu, doslovno olabavljuje i ponitava granice koje nas dre odvojenima. "Osjeaj neodvojenosti raa se u srcu jedino prihvaanjem onoga to je drukije", kako je to rekao Swami (1981a). Na taj nain moemo upoznati druge u njihovoj svojstvenosti, i biti jedno s njima. Zajednitvo ili neodvojenost ne postie se, dakle, transcendencijom razlika izmeu sebe i drugoga, nego potpunim doputanjem njegove drukijosti to prirodno potkopava samo-usmjerenost. Swami Prajnanpad prepoznao je ovdje prisutni paradoks, pitajui: "Kako mogu biti jedno s nekim smatrajui ga drugim entitetom? ... ini se da to nema nikakvog smisla ... Ipak, jedino prihvaanjem nekoga kao drugog entiteta taj drugi entitet nestaje. Kontradikcija, uistinu ..." Ako dopustim da drugi bude naprosto ono to on, ona ili ono jest, bez nametanja svojih sklonosti i bez12


pruanja ikakvog otpora, drugi prestaje biti neto zasebno i daleko, odvojeno od mene. 'Ja' se susree i mijea s drugim na otvorenom polju svjesnosti, gdje sebinost i drugost [otherness] blijede i nestaju. Tada 'Ja' otkriva to uistinu znai voljeti otvoriti se drugima onakvima kakvi jesu, bez nametanja vlastitih sudova i programa.* Swami Prajnanpad pita: "to ste 'vi'? Savreno 'vi' je uvijek u kontaktu. Uvijek u kontaktu." Ovo je vrlo blizu Buberove kljune izjave, "Svo stvarno ivljenje jest susretanje." Ali Swami Prajnanpad zaao je daleko iza Bubera, vidjevi relativnu igru dualnosti kao polaznu toku prema apsolutnoj nedualnosti. Istinski kontakt, kae on, "uvijek je advaita, nedualan". U potpunom prihvaanju i otvorenosti prema drugome kao jedinstvenom biu kakav on, ona ili ono jest, "vi postajete jedno s tim. Paradoks, zaista." I, "ono to se u konanici dogaa je da takvo prihvaanje postaje sveproimajue. Nita uistinu ne ostaje strano. Ne postoji nita drukije ... Dualnost, koja je uzrok svim konfliktima, podjelama, neskladu sve to prestaje postojati ..." (Prakash, 1986.)

Biti jedno sa svojim iskustvomOvakva uravnoteena nedualna perspektiva nije tek uenje za prijatelje i ljubavnike, ve ima implikacije za nau cjelokupnu orijentaciju prema ivotu. Prema Swami Prajnanpadu, doputanje svakom elementu, svakom biu, svakom trenutku da naprosto bude ono to jest u tom trenutku, ukorijenjeno u vlastitoj svojstvenosti, omoguuje otkrivenje brahmana esencije stvarnosti koja je via od ijednog individualnog oblika. Apsolutno jest ono to se odvija u datom trenutku u vama i u svijetu. U klasinom Istonom izrazu: "praznina jest oblik", ili "brahman jest svijet". Budui da se svaki element stvarnosti svako bie, svaki trenutak u vremenu, svako iskustvo razlikuje jedan od drugoga, to znai da se sve uvijek pojavljuje svjee i jedinstveno takvo kakvo jest. injenica da se sve pojavljuje svjee i jedinstveno u svakom trenutku znai da su sve stvari, bia i pojave inherentno samo-slobodne, osloboene od svih koncepata koje imamo o njima,* Ova perspektiva nudi i duhovni temelj u pristupu terapiji parova, prepoznavi da intimnost raste iz diferencijacije, iz sposobnosti partnera da u potpunosti uvaavaju sebe i drugoga, uz sve postojee razlike. 13


a koji se zasnivaju na uvjetovanjima iz prolosti. Slino tome, ivi, diui proces mi uvijek je slobodan od svih koncepata i vjerovanja koje imamo o sebi. Doputanje svojim iskustvima da budu pomae nam napraviti vaan pomak u taj bezgranini, sveobuhvatni prostor istog bivanja koje jest. U tom trenutku mali, ogranieni, dualistiki ego otpada. Dakle, apsolutno se otkriva doputajui relativnome da bude kakvo jest. Zato nema potrebe apsolutnom bivanju davati poseban status, odvojen od relativnih procesa oblika koji evolvira u vremenu, jer oni su neodvojivi. Ta nas spoznaja ini slobodnima da se fluidno kreemo izmeu sudjelovanja u naem iskustvu i otkrivanja njegove prostrane, neizrecive prirode, ne smatrajui ni jednu stranu stvarnijom od druge. Nema potrebe stvarati podjelu izmeu dualnosti i nedualnosti. Tako, ako ste upravo sada ljuti i uzrujani, svaki pokuaj da odbacite, promijenite ili transcendirate tu emociju samo e stvoriti veu dualistiku podjelu. Vaa ljutnja u ovom je trenutku takoer apsolutna; to je nain na koji se manifestira apsolutno istina koja je onkraj svih oblika. A ako se moete otvoriti ljutnji i biti jedno s njom, onda e se tijek stvarnosti nastaviti razvijati i evolvirati bez da se zamrzne u kruto stanje. Tada postajete slobodni od ljutnje. Upravo kao to se svako bie razvija prema vlastitim zakonima, svako stanje uma prirodno e se razviti i poi dalje od oblika koji trenutno zauzima, ukoliko mi ne opstruiramo taj proces. Swami Prajnanpad usporeivao je oslobaanje sa zrelim voem koje se otputa s grane i pada na zemlju. Kao zrenje ovjekovog razvoja, oslobaanje nije superiorno individuaciji, kao to ni plod nije superioran cvijetu iz kojega se razvio (1981b). Svi elementi stvarnosti i svaki stupanj razvoja, jedinstveni i razliiti od svih ostalih, imaju jednaku vrijednost. Na taj nain, dualnost (dvaita) prua sredstvo koje nam omoguuje spoznaju nedualnosti (advaita):ivot je dvaita, sve ima dva aspekta ... Sve aktivnosti odvijaju se u dvaiti: vi ste dvaita ovdje i sada! Ponite od ove dvaite, vidite dvaitu, spoznajte dvaitu, ispunite dvaitu, pustite dvaitu da izblijedi i nestane. A to je advaita: ne zaboravite tajnu i misterij akcije: budite gdje jeste, prerastite sebe, i potpunost e se automatski manifestirati. Budite to jeste, sada i ovdje: to znai biti advaita sada i ovdje ... Budite iskreni prema sebi, budite iskreni intelektualno, emocionalno, i u akciji! To znai biti Apsolutan sada i ovdje. Ne dijelite sebe na: (1) ono to ste sada i ovdje (relativno), i (2) ono to bi trebali biti (apsolutno). Ova podjela, ova 14


dualnost, korijen je sve nesree. Vi ste ono to jeste sada i ovdje - to je jedino 'vi' koje poznajete ... I idete dalje i dalje, jednostavno zato to niste nita drugo do dinamini proces. Pupoljak je pupoljak sada i ovdje ... Pupoljak e procvjetati i ispuniti svoje postojanje. Kako? Ispunjavajui uvjete u kojima jest ... Moete poeti samo onakvi kakvi ste sada kao individualac i kao osoba. (1981b, p. 8, 11, 12)

Ova perspektiva izmie dvjema najveim zamkama na duhovnom putu duhovnom zaobilaenju i duhovnom superegu (Welwood 2000b) a to su naini kojima sebi nameemo viu duhovnu perspektivu koja lei daleko izvan naeg trenutnog stanja, kreirajui tako daljnju unutarnju podjelu. Kada ovjek pokuava zaobii ili preuranjeno transcendirati svoje psiholoko stanje nastojei ivjeti prema nekom uzvienom duhovnom idealu, time vri nasilje nad sobom kakav je sad. A to ojaava duhovni superego, unutarnji glas koji ovjeku govori da bi trebao biti neto drugo od onoga to jest, gurajui ga u jo vee odvajanje od samog sebe.

Psihoterapija u duhovnom okviruZanimljivo je da je Swami Prajnanpad 1920-ih prouavao i cijenio Freuda, razvijajui svoju inaicu psihoterapije koju je prakticirao sa svojim uenicima. Tako neto bilo je mogue samo nedualistikom uitelju s uravnoteenom perspektivom, s razumijevanjem da se apsolutno u obliku vas i vaeg iskustva prirodno otkriva i ostvaruje u i kroz ono to vi jeste u svakom pojedinom trenutku. Ovakvo razumijevanje nudi i nedualni okvir za rad na emocijama i psiholokim blokadama, pristup koji sam opisao kao "psihoterapija u duhovnom okviru" (Welwood, 2000c). Srce ovog pristupa, kako ga prakticiram u svom radu, jest ono to sam nazvao "neuvjetovana prisutnost" nauiti biti prisutan u svome iskustvu ba onakvom kakvo jest. Ako patite, morate to iskustvo propatiti u potpunosti. Ako moete prihvatiti svoju bol i biti jedno s njom, s vaom konfuzijom, vaim emocijama, vaim reakcijama na zadovoljstvo i bol i vaim otporom, ako moete ui u ta iskustva u potpunosti, izravno, intimno, ona mogu tei kroz vas slobodno i fluidno. To e pokrenuti prirodni razvoj u smjeru istinitosti, suosjeanja i oslobaanja (Welwood, 2000d).15


Izravno povezivanje s onim to jest potjee razvoj kroz dva razliita pravca: afektivni i kognitivni. Afektivni rad Osnovni problem ovjeka jest to se boji svog iskustva. Budui da se emocije esto ine prijeteima i preplavljujuima, one se potiskuju, izbjegavaju ili poriu to izaziva daljnju unutarnju podjelu izmeu tijeka iskustva i egoikog uma koji nastoji kontrolirati iskustvo. Ako moemo nauiti prihvatiti, dopustiti, otvoriti se i biti jedno s onim to osjeamo, nae se iskustvo prirodno razvija i odvezuje svoje vorove, otkrivajui ire kvalitete bivanja bez ega poput suosjeanja, snage, jasnoe, mira, ravnotee, uzemljenosti koje emocionalni vorovi obino prikrivaju i zasjenjuju. Kognitivni rad Drugi problem koji ljudi openito imaju jest da ne prepoznaju to se uistinu dogaa, ve su umjesto toga zaslijepljeni i pogreno voeni svojim mislima priama i filmovima koje um projicira na stvarnost, a koji se temelje na scenarijima i identitetima oblikovanima u prolosti. Psihoterapija moe razotkriti taj problem pomaui ljudima da prepoznaju razliku izmeu "stvari kakve jesu" i njihove mentalne obloge. Primjerice, supruga na suprugovo odbijanje reagira ljutnjom i optuivanjem, to ga jo vie udaljava od nje. Ona bi prije svega trebala poraditi na svojoj emocionalnoj reakciji, uei kako da se otvori ljutnji umjesto da se nastoji nje rijeiti praznei je na svog supruga. Onda moe poeti uviati to se zaista dogaa, neovisno o njenoj emocionalno optereenoj interpretaciji. Ona bi za sebe mogla uvidjeti da je ljutnja potaknuta filmom koji se odvija u njenom umu "Ja mu nisam vana" to opet slui kao okida za jo vei horror-film, koji datira nazad u djetinjstvo "ja uope nisam vana". Promatrajui svoj osjeaj nevanosti, ona uvia da je imala potekoa u shvaanju da je u redu imati emocionalne potrebe ili ih jasno izraziti. Na temelju ovog nedostatka osjeaja da ima prava na neto, ona stvara situacije u kojima ljudi imaju tendenciju da je odbijaju, inei da se osjea frustriranom, praznom i oajnom. Obrazac frustracije je ono to ini da pretjerano reagira na suprugovu nepanju. Prema tome, njen rad ukljuuje16


oslobaanje od vjerovanja da nije zavrijedila dobiti ono to joj treba, tako da bude u stanju priznati svoje emocionalne potrebe i izraziti ih jasno i izravno. Takav rad na sebi omoguit e joj da uvidi kako je njen suprug sklon povlaenju jer mu je teko nositi se s njenom ljutnjom bez zapadanja u samooptuivanje. On je uplaen njenom intenzivnou, njenim emocionalnim reakcijama i sklonosti kritiziranju. Uvianje da se on povlai zbog toga, a ne zato to mu nije vana, pomae joj u daljnjem oslobaanju, omoguujui joj da nae nove naine noenja sa situacijom.

Nalaenje apsolutne istine u relativnom iskustvuOnima koji se strogo dre transcendentalnog nedualnog pogleda esto je teko razumjeti vrijednost psiholokog rada na iskustvima. Zato istraivati ili se uputati u emocionalnost svakodnevnog ivota, argumentiraju oni, kad je ona samo simptom egocentrinosti, neznanja, dualistike fiksacije? Premda ovaj argument ima odreenu logiku, on moe voditi duhovnom zaobilaenju izbjegavanju kaosa i nesigurnosti osobne egzistencijalne situacije prije nego istinskoj "mudrosti onkraj svega". Kako je mogue istinski zai onkraj stanja s kojima se nismo u potpunosti suoili? Kad se nedualna perspektiva koristi za racionalizaciju duhovnog zaobilaenja, ona postaje instrument za poveanje odvojenosti. Swami Prajnanpadino uenje daje primjer kako se moe raditi izravno na emocionalnim turbulencijama unutar ire perspektive transcendentne istine.U svjetlu apsolutne nedualnosti, emocionalne reakcije su upozorenje da jo niste u Istini ... Emocija je iluzija jer je kreirana milju, koja eli neto to nije ... No iz imanentne perspektive, jednom kad se emocija pojavi ona jest Istina na neko vrijeme. Zato? Zato to je tu. I ne mogu je porei ... Neka bude. Dopustite da se izrazi. Budite s tom emocijom, budite ta emocija ... Onda ete vidjeti kako e brzo nestati ... (Roumanoff, 1989).

Objedinjujui ova dva pogleda, Swami Prajnanpad izrazio je paradoks dvostruke vizije:Emocija je iluzija, nema sumnje, ali ta je emocija stvarna, iako je iluzija. Ona je Istina jer je tu. Kako kontradiktorno! (Roumanoff, 1989)

17


Kako bi izbjegli duhovno zaobilaenje, transcendentna istina treba biti utemeljena u spremnosti da zagazimo i uronimo u olujne valove imanencije. Trebamo proiriti jednadbu koja nudi izbor samo izmeu samsarikog, dualistikog uma i prosvijetljene, nedualne svjesnosti. Trebamo u jednadbu ukljuiti trei, posredniki lan relacijsku igru ljudskog iskustva, gdje se evolucija dogaa kad se Nebo manifestira na Zemlji, kad beskonano preplavi konano, a vjenost se utjelovi u vremenu. Otvaranje cjelovitoj igri ljudskog iskustva stvara mogunost iznenadnog osvita budnosti, u tibetanskoj Mahamudra tradiciji poznate kao "mudrost roena iznutra". To je iznenadno otpadanje dualistikih fiksacija, to omoguuje izravni, esto iznenadni ulazak u stanje nedualne prisutnosti. Dogaa se na samoj otrici ileta gdje dolazi do trenja izmeu neznanja i jasnoe, pojavnosti i praznine, zaglavljenosti i slobode, i gdje su njihovi neizmjerni kontrasti okida za trenutak ive budnosti usred ovosvjetske zbrke. Kada spoznamo da se neuvjetovana svjesnost moe pojaviti u svakom trenutku, bilo kad, neovisno o tome koliko patimo, onda igra bivanja osobom, bivanja u odnosu, suoavanje s naim neurozama i prihvaanje iskustvenih procesa onako kako se odvijaju sve to moe postati sredstvo za buenje jasnoe prisutnosti koja je roena u samom srcu dualnosti. Sama naa otuenost i neuroza, onda kad se u potpunosti suoimo s njima, postaju sjeme mudrosti. Pokuaji transcendiranja naih ljudskih mana i nesavrenosti, naih "grijeha i pokvarenosti" ne oslobaaju nas od njih. Jedino svjesno ulaenje u njih i svjesna patnja omoguuju da se iscrpi njihov momentum, da proemo kroz njih i zavrimo s njima. Swami Prajnanpad taj je proces potpunog, svjesnog iskustva zvao bhoga: "Ono to oslobaa jest bhoga." (Prakash, 1986) Vjera koja je ovdje potrebna jest spoznaja da je sve to iskusimo u tom trenutku istina; to je sve s im trebamo raditi, jer u tom je trenutku to "ono to jest". Budui da su konflikt i neuroza samsarikog ega takoer "ono to jest", iskusiti ih izravno i u potpunosti jest buenje. Jer, probuenost dolazi kroz ulaenje u ono to jest, a ne udaljavanjem od toga. Tako, ako moemo ostati otvoreni i prisutni u iskustvu koje nadolazi, ma koliko se ono inilo neurotinim, otkrivamo bilo postupno, psiholokim istraivanjem, ili iznenadno, unutarnjom mudrou da to iskustvo nije kruto, fiksirano ili definirano kako se ispoetka inilo. Kada pone tei, odvijati se, zreti i18


oslobaati se, ono otkriva svoju istinsku prirodu kao igru originalne budnosti, utjelovljene u ljudskom obliju.

Meuljudski odnos kao evolucijska zadaaPremda su mnogi veliki yogiji, sveci i mudraci kroz tisuljea shvaali da je 'mudrost onkraj svega' ta koja transcendira sve oblike, sve razdore, svu dualnost, ta razina razumijevanja nije ba duboko prodrla u tkanje svjetovnog ivota na ovoj planeti. Zato se Kraljevstvu Nebeskom, ili barem relativno prosvijetljenom drutvu, bilo tako teko manifestirati na Zemlji? Nema sumnje da za to postoje mnogi razlozi. Ali vjerojatno dijelom i zbog toga to jo nismo nauili potpuno boraviti u svojoj ljudskosti, a isto tako biti sposobni zai onkraj nje, biti istinska osoba, s jednom nogom u apsolutnome, a s drugom uronjenom u transformativni proces meuljudskog odnosa. Ako je na fokus iskljuivo na oslobaanju od samsare i ne zanima nas utjelovljenje u istinskoj osobi kroz odnos, dijalog i individuaciju gdje e onda Kraljevstvo Nebesko pustiti korijenje na Zemlji? Najvee bolesti ove planete rat, siromatvo, ekonomska eksploatacija, ekoloka devastacija sve potjeu od nae nesposobnosti da toleriramo razlike, sudjelujemo u inteligentnom dijalogu i postignemo meusobno razumijevanje. Drutvene organizacije na svakoj razini brakovi, obitelji, kole, korporacije, nacije u neredu su. A duhovne zajednice teko da su poteene od razarajuih ratova, podjela i politikih spletki kojima je podlegla veina svjetovnih organizacija. Sva velika postignua na podruju duhovne prakse i spoznaje, koliko god udesna bila, teko da su poela transformirati opu kvalitetu ljudskih odnosa na ovoj planeti, koji su jo uvijek pokretani najprimitivnijim motivacijama i emocijama. Kako je pisao pjesnik Rilke: "Ljudska bia da vole jedni druge, to je najtea od svih naih zadaa". Samo po sebi, voljeti zasigurno nije teko, jer je otvorena, volea prisutnost svojstvena, sutinska kvaliteta same nae prirode. Zato je onda tako teko utjeloviti tu otvorenu prisutnost u odnosu na druge ljude, pod svim okolnostima? Izvor ovog problema djelomino lei u ranoj povrijeenosti u odnosima povezanosti kroz ljubav, a koju smo pretrpjeli u djetinjstvu to osobito prevladava u modernim drutvima. Iz tih povrijeenosti razvijaju se19


nezdravi obrasci odnosa, koji se nesvjesno nastavljaju unato naim najboljim namjerama. Bolna je istina da duhovna ostvarenja esto ne lijee nae duboke rane u podruju ljubavi, niti se prevode u vjetu komunikaciju ili meusobno razumijevanje. Posljedica toga je da se mnogi duhovni praktiari uitelji i uenici podjednako ili povlae iz sudjelovanja u osobnim, bliskim odnosima, ili zastrane na drugi nain, imajui u odnosima iste tekoe i probleme poput svih ostalih. Premda prema drugim biima mogu imati namjere pune ljubavi i suosjeanja, veina modernih duhovnih praktiara svejedno nastavljaju djelovati iz nesvjesnih obrazaca razvijenih u djetinjstvu. Ono to je ovdje esto potrebno jest psiholoki rad koji e nam omoguiti da osvijestimo pozadinsku psihodinamiku koja odrava ove obrasce. Swami Prajnanpad prepoznao je znaaj ovog raskoraka izmeu duhovne prakse ovjeka i njegove sposobnosti da je utjelovi u svojim odnosima, esto govorei uenicima koji su eljeli uiti od njega da "donesu certifikat od supruge". On je vidio brak kao osobito moni lakmus test neijeg razvoja, jer u njemu je ovjek "potpuno izloen ... Sva osobitost, sva takozvana slabost tu su ogoljeni. Zato je to podruje testiranja. U samakoj duhovnoj praksi duhovni aspirant moe postii savrenstvo i osjeati: 'Oh! Uspio sam, oh, postigao sam jednotu." Ali u braku "sve postaje zbrkano". Yogiji otkrivaju da je njihovo takozvano ostvarenje "bilo samo na povrinskoj razini. Ono nije prodrlo duboko unutra. Samo se inilo da jest. Dok se ne testirate na tlu na kojem ste potpuno izloeni, sva ta vanjska postignua su lana. U tome je bit, i to morate shvatiti u potpunosti." (Prakash, 1986) Dakle, umjesto da potekoe u meuljudskim odnosima olako pripisujemo opakosti samsare, moda bi odnose trebali usuglasiti s njihovim istinskim znaenjem prepoznavajui vrhunski evolucijski izazov koji oni predstavljaju. To je velianstvena divljina u kojoj ovjeanstvo jedva da je poelo pronalaziti svoj put. Razvijanje svjesnijih odnosa vaan je sljedei korak u ljudskoj evoluciji. (Welwood, 1990.) A ono zahtijeva kombiniranje nedualnog ostvarenja koje ponitava fiksaciju na odvojeno sebstvo s pomnom panjom prema relacijskim obrascima koji blokiraju ili iskrivljuju slobodan tijek volee prisutnosti. Ako bi jedina dva izbora koja imamo bila ivjeti u samsarikom egu ili u naoj iroj buda-prirodi, kopanje po svim ovim zbrkanim pitanjima,20


emocionalnim konfliktima i komunikacijskim problemima ne bi bilo od velike vrijednosti. Takvo 'prljanje ruku' samo bi bilo ometanje buenja za nau iru prirodu. Ali ako dopustimo treu istinu istinsku osobu rad na pitanjima meuljudskih odnosa ima stvarni znaaj i vrijednost. Jer, takav rad pomae osobi da se razvije i napreduje, da postane transparentnija posuda u kojoj se apsolutna istina utjelovljuje na zemaljskom planu.* Naravno, ukoliko se prepustimo iskljuivo osobnom ivotu, sa svim njegovim beskrajnim problemima u odnosima, najvjerojatnije nikada neemo pronai istinsku slobodu ili mir. Ali opasnost prebrzog skliznua u iru stvarnost bezvremene, neosobne budnosti je u tome to transcendenciju moemo iskoristiti za nijekanje ili izbjegavanje nae nedoraslosti u odnosima, i tako propustiti da postanemo u potpunosti ljudski. Pridavanje prave vanosti meuljudskim odnosima, i prihvaanje njihovih izazova kao integralnog dijela duhovnog puta, zahtijeva dvostruku viziju: cijenjenje angamana u ljudskim uvjetima i oslobaanja od njih kao istovrijednih, ko-kreativnih istina. U skladu s takvim prepoznavanjem, nedualna svjesnost moe posluiti kao temelj za svjesniju prisutnost u ljudskoj inkarnaciji. To je nemapirani teritorij koji jo eka da bude istraen.

ReferenceBuber, M. The way of man, according to the teaching of Hasidism. New York: Citadel, 1970. Buber, M. Between man and man. New York: MacMillan, 1965 Drckheim, K.G. Absolute living: The otherworldly in the world and the path* Razlika izmeu dvo-pojmovnog (ego/bie) i tro-pojmovnog (ego/osoba/bie) pogleda vodi mnogim razliitim posljedicama. Primjerice, u dvo-pojmovnom vienju vaa bi ljutnja na partnera bila viena kao izraz ega, i prema tome neto to treba odbaciti ili prevladati. Ali u tro-pojmovnom vienju vaa bi ljutnja mogla imati smisao i znaenje koje bi trebalo razumjeti i uvaiti takve kakvi jesu. Ona bi mogla ukazati na vane smjernice za rast i razvoj. Naravno, ljutnja je potpuno reaktivna i stoga neprikladna za izraavanje. Ali, izraavanje ljutnje isto tako vam moe pomoi da nauite izboriti se za sebe, ili moe primorati vaeg partnera da se suoi s vlastitim uvredljivim, narcistikim tendencijama. Moda prebrzo i prelako krenete opratati zato to vam je ugodnije oprostiti i zaboraviti nego priznati svoju povrijeenost zbog partnerovog odnosa prema vama. Moda je u toj situaciji smjer rasta za vas kao osobu, unato onome to kae veina knjiga o duhovnosti, da otvoreno izrazite svoju ljutnju. A ako to uinite spretno, a ne ratoborno, to moe posluiti i vaem partneru, dajui mu uvid u elemente njegove karakterne strukture na kojima bi trebalo poraditi. 21


to maturity. New York: Arkana, 1992 Mannheim, R. Martin Buber. New York: Twayne, 1974 Poonja, H.W.L. The truth is. San Anselmo, CA: VidyaSagar Publications, 1995 Prajnanpad, S. Collected letters, vol. 3. New Delhi: Adhikarilal Sadh, 1981a Prajnanpad, S. Collected letters, vol. 1. New Delhi: Adhikarilal Sadh, 1981b Prakash, S. L'experience de l'unit. Paris: Editions Accarias, 1986. Citati su iz neobjavljenog teksta na engleskom jeziku. Roumanoff, D. Un maitre contemporain. Paris: La Table Ronde, 1989. Citati su iz neobjavljenog teksta na engleskom jeziku. Shapiro, R. Open Secrets. Durham, N.C.: Human Kindness Foundation, 1994. Trungpa, C. Neobjavljeni transkripti Welwood, J. Journey of the heart: The path of conscious love. New York: Harper Collins, 1990. Welwood, J. Between heaven and earth: Principles of inner work. In J. Welwood, Toward a psychology of awakening. Boston: Shambhala, 2000a Welwood, J. Embodying your realization: Psychological work in the service of spiritual development. In J. Welwood, Toward a psychology of awakening. Boston: Shambhala, 2000b Welwood, J. Reflection and presence: The dialectic of awakening. In J. Welwood, Toward a psychology of awakening. Boston: Shambhala, 2000c Welwood, J. The unfolding of experience: Psychotherapy and beyond. In J. Welwood, Toward a psychology of awakening. Boston: Shambhala, 2000d *** Objavljeno u: J. Prendergast, S. Krystal, & P. Fenner (Eds.), The Sacred Mirror, St. Paul, MN: Paragon House, 2003. Copyright John Welwood. Sva prava pridrana. Odabrala i prevela: Ivana Beker

22

Documents

welwood-dvostruka vizija 09-2011