of 18 /18
HR HR EUROPSKA KOMISIJA Strasbourg, 8.3.2016. SWD(2016) 50 draft RADNI DOKUMENT SLUŽBI KOMISIJE Socijalna pravna stečevina EU-a Priložen dokumentu Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija Pokretanje javne rasprave o europskom stupu socijalnih prava {COM(2016) 127 final} {SWD(2016) 51 final}

RPXQLNDFLMD.RPLVLMH(XURSVNRPSDUODPHQWX 9LMHüX ... Pillar of Social... · 1. KRATKA POVIJEST SOCIJALNE PRAVNE STEČEVINE Primarnim zakonodavstvom EU-a, a to su Ugovor o Europskoj

  • Upload
    others

  • View
    3

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: RPXQLNDFLMD.RPLVLMH(XURSVNRPSDUODPHQWX 9LMHüX ... Pillar of Social... · 1. KRATKA POVIJEST SOCIJALNE PRAVNE STEČEVINE Primarnim zakonodavstvom EU-a, a to su Ugovor o Europskoj

HR HR

EUROPSKA KOMISIJA

Strasbourg, 8.3.2016.

SWD(2016) 50 draft

RADNI DOKUMENT SLUŽBI KOMISIJE

Socijalna pravna stečevina EU-a

Priložen dokumentu

Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i

socijalnom odboru i Odboru regija

Pokretanje javne rasprave o europskom stupu socijalnih prava

{COM(2016) 127 final}

{SWD(2016) 51 final}

Page 2: RPXQLNDFLMD.RPLVLMH(XURSVNRPSDUODPHQWX 9LMHüX ... Pillar of Social... · 1. KRATKA POVIJEST SOCIJALNE PRAVNE STEČEVINE Primarnim zakonodavstvom EU-a, a to su Ugovor o Europskoj

2

Sadržaj

1. Kratka povijest socijalne pravne stečevine .................................................................. 3

2. Okvir socijalne pravne stečevine EU-a utvrđen primarnim pravom ............................ 4

2.1. Ugovori ........................................................................................................................ 4

2.2. Povelja EU-a ................................................................................................................ 5

3. Socijalna prava i načela u sekundarnom zakonodavstvu EU-a .................................... 6

3.1. Radno okruženje i pristup zapošljavanju ..................................................................... 6

3.1.1. Jednako postupanje na radnom mjestu ......................................................................... 7

3.1.2. Usklađivanje obiteljskog i profesionalnog života ........................................................ 7

3.1.3. Svijest o uvjetima zaposlenja ....................................................................................... 7

3.1.4. Jednako postupanje neovisno o vrsti ugovora .............................................................. 8

3.1.5. Ograničenje radnog vremena ....................................................................................... 8

3.1.6. Zaštita zdravlja i sigurnosti .......................................................................................... 9

3.1.7. Upućeni radnici ............................................................................................................ 9

3.1.8. Državljani trećih zemalja ............................................................................................. 9

3.1.9. Zaštita u slučaju prestanka radnog odnosa ................................................................. 10

3.1.10. Organizacija, obavješćivanje i savjetovanje radnika ................................................. 10

3.1.11. Zabrana rada djece i zaštita mladih na radu ............................................................... 11

3.2. Socijalna zaštita .......................................................................................................... 12

3.2.1. Koordinacija sustavâ socijalne sigurnosti .................................................................. 12

3.2.2. Jednako postupanje u pogledu socijalne sigurnosti i socijalne integracije ................ 12

4. Neobvezujući pravni instrumenti ............................................................................... 12

4.1. Koordinacija politika .................................................................................................. 13

4.2. Sredstva Europske unije ............................................................................................. 14

4.3. Preporuke ................................................................................................................... 14

4.3.1. Radno okruženje i pristup zapošljavanju ................................................................... 14

4.3.2. Socijalna zaštita .......................................................................................................... 15

4.3.3. Obrazovanje i osposobljavanje .................................................................................. 16

5. Socijalna prava i načela u međunarodnom pravu ...................................................... 17

Page 3: RPXQLNDFLMD.RPLVLMH(XURSVNRPSDUODPHQWX 9LMHüX ... Pillar of Social... · 1. KRATKA POVIJEST SOCIJALNE PRAVNE STEČEVINE Primarnim zakonodavstvom EU-a, a to su Ugovor o Europskoj

3

1. KRATKA POVIJEST SOCIJALNE PRAVNE STEČEVINE

Primarnim zakonodavstvom EU-a, a to su Ugovor o Europskoj uniji (UEU), Ugovor o funkcioniranju

Europske unije (UFEU) i Povelja o temeljnim pravima („Povelja EU-a”), određuju se socijalna zadaća

i mandat EU-a. Taj je socijalni mandat rezultat dugog i postupnog razvoja. Socijalna politika u širem

smislu započela je kao sredstvo osiguranja integracije tržišta, a razvila se u metodu za ostvarivanje

socijalne politike. Ovaj se dokument bavi tom „stečevinom” u pravnom smislu.

Već je Ugovorom iz Rima (1957.) Europska ekonomska zajednica predvidjela osnivanje Europskog

socijalnog fonda (ESF) radi povećanja mogućnosti zapošljavanja i poboljšanja životnog standarda

radnika (Poglavlje II.). Ugovorom je određeno pravo na slobodno kretanja radnika te ukidanje

diskriminacije na temelju državljanstva među radnicima iz država članica u vezi sa zapošljavanjem,

primicima od rada i ostalim uvjetima rada i zapošljavanja (članak 48.). U članku 119. naglasak je na

ravnopravnosti spolova i načelu jednake plaće za jednak rad. U području zaštite zdravlja i sigurnosti

na radu Komisija je mogla donositi mišljenja o problemima na nacionalnoj i međunarodnoj razini

(članci 117. i 118.)1. Osim toga, zbog obveze Vijeća da prema Ugovoru djeluje u području

koordinacije socijalne sigurnosti (članak 51.) sekundarno zakonodavstvo u tom području postoji od

1958.2 Konačno, konkretne mjere za strukovno osposobljavanje poduzete su već 1963.3 Sud Europske

unije relativno je rano započeo razmatrati i socijalna pitanja, posebno u predmetima koji uključuju

fizičke osobe. Rezultat je bio da su fizičke osobe, koje su često bile radnici migranti, i njihove obitelji

ostvarile pravo na različite vrste socijalnih naknada4.

Socijalna pravna stečevina EU-a u početku je zamišljena kao sredstvo za uspostavu jedinstvenog

europskog tržišta5. Nastavak razvoja socijalne politike uslijedio je nakon što je u Jedinstveni europski

akt 1986. uključena mogućnost donošenja minimalnih uvjeta za zdravlje i sigurnost radnika

(članak 118.a). Područja djelovanja EU-a proširena su 1992. Socijalnim protokolom Ugovora iz

Maastrichta. Odredbe Protokola kasnije su uključene u opći okvir Ugovora iz Amsterdama 1998. te su

postale primjenjive u svim državama članicama i ujedno temelj sadašnje glave X. UFEU-a. Od

stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona EU je po prvi put u povijesti integracija uveo koncept visoko

konkurentnog socijalnog tržišnoga gospodarstva6.

U pogledu temeljnih socijalnih prava početna točka u pravnom poretku EU-a je Povelja Zajednice o

temeljnim socijalnim pravima radnika, koju su 1989. donijele sve države članice osim Ujedinjene

Kraljevine. Iako nije pravno obvezujuća, Povelja Zajednice iz 1989. bila je politički instrument i

referentni dokument za Sud Europske unije7. Mnoga prava iz Povelje Zajednice iz 1989. sada su

sastavni dio Povelje EU-a. Povelja EU-a proglašena je u Nici 2000., a Ugovorom iz Lisabona 2009.

dobila je status jednak primarnom zakonodavstvu. Sadržava velik broj socijalnih prava koja trebaju

poštovati institucije EU-a i države članice pri provedbi prava EU-a.

1 Za konačnu uspostavu jedinstvenog europskog tržišta bilo je potrebno postaviti minimalne uvjete zaštite

zdravlja i sigurnosti na radu. Zbog toga je donesen niz direktiva, primjerice, Direktiva 82/605/EEZ o zaštiti od

rizika povezanih s metalnim olovom, Direktiva 83/477/EEZ o azbestu i Direktiva 86/188/EEZ o buci..

2 Uredbe br. 3. i 4. iz 1958.

3 63/266/EEZ: Odluka Vijeća od 2. travnja 1963. o utvrđivanju općih načela za provedbu zajedničke politike

strukovnog osposobljavanja.

4 Vidjeti predmet 249/83, Hoeckx; predmet 94/84, Deak i C-237/94, O’Flynn.

5 Mnoge rane mjere EU-a u području radnog prava temeljile su se na nadležnosti općeg usklađivanja u cilju

uspostavljanja i funkcioniranja unutarnjeg tržišta. Vidjeti npr. Direktivu 80/987/EEZ o insolventnosti

poslodavca, Direktivu 75/125 o kolektivnom otkazivanju i Direktivu 77/187/EEZ o prijenosu poduzeća.

6 Članak 2. stavak 3. UEU-a.

7 Primjerice, predmeti C-173/99, BECTU; C-397/01, Pfeiffer i C-151/02, Jaeger.

Page 4: RPXQLNDFLMD.RPLVLMH(XURSVNRPSDUODPHQWX 9LMHüX ... Pillar of Social... · 1. KRATKA POVIJEST SOCIJALNE PRAVNE STEČEVINE Primarnim zakonodavstvom EU-a, a to su Ugovor o Europskoj

4

2. OKVIR SOCIJALNE PRAVNE STEČEVINE EU-A UTVRĐEN PRIMARNIM PRAVOM

2.1. Ugovori

Socijalna zadaća i ciljevi EU-a su promicanje dobrobiti njezinih naroda (članak 3. UEU-a), rad na

održivom razvoju koji se temelji na visoko konkurentnom socijalnom tržišnom gospodarstvu, u cilju

postizanja pune zaposlenosti i društvenog napretka te visoke razine zaštite. EU suzbija socijalnu

isključenost i diskriminaciju, promiče socijalnu pravdu i zaštitu, ravnopravnost žena i muškaraca,

međugeneracijsku solidarnost i zaštitu prava djeteta. Unija promiče ekonomsku, socijalnu i

teritorijalnu koheziju te solidarnost među državama članicama.

EU ostvaruje te socijalne ciljeve odgovarajućim sredstvima, primjerenima nadležnostima koje su mu

dodijeljene Ugovorima (članak 5. stavak 2. UEU-a). Upotreba ovih nadležnosti u skladu je s načelima

supsidijarnosti i proporcionalnosti (članak 5. stavci 3. i 4. UEU-a).

Socijalna misija EU-a dodatno je pojačana člankom 9. UFEU-a kojim se propisuje obveza socijalne

integracije te u kojem se navodi da, pri utvrđivanju i provedbi svojih politika i aktivnosti, Unija uzima

u obzir zahtjeve povezane s promicanjem visoke razine zapošljavanja, jamstvom dostatne socijalne

zaštite i borbom protiv socijalne isključenosti.

EU provodi svoju socijalnu misiju i ciljeve među ostalim na temelju članka 153. glave X. (Socijalna

politika) UFEU-a. Središnje odredbe te glave nalaze se u članku 153. stavku 1. On ima široko osobno i

predmetno područje primjene te se njime osigurava pravna osnova kojom EU „podupire i dopunjuje

djelatnost država članica” u brojnim područjima za osobe na tržištu rada i izvan njega: radnike,

tražitelje zaposlenja i nezaposlene. Cilj je poboljšati radne uvjete, socijalnu sigurnost i socijalnu

zaštitu, zdravlje i sigurnost radnika, obavješćivanje i savjetovanje radnika te integraciju osoba

isključenih s tržišta rada.

U svim tim područjima EU ima zakonodavnu nadležnost za donošenje direktiva (osim u pogledu

borbe protiv socijalne isključenosti i modernizacije sustava socijalne zaštite), ali ta je ovlast

ograničena na dva načina: EU primjenjuje „podijeljenu nadležnost” (članak 4. UFEU-a) i može

utvrditi samo minimalne zahtjeve.

Za direktive o socijalnoj sigurnosti i socijalnoj zaštiti radnika, zaštiti radnika po prestanku njihova

ugovora o radu, zastupanju i kolektivnoj obrani interesa radnika i poslodavaca te uvjetima

zapošljavanja za državljane trećih zemalja koji zakonito borave na području EU-a potrebno je

jednoglasno odlučivanje Vijeća uz savjetovanje s Europskim parlamentom8. Posebnom

premošćujućom klauzulom Vijeće se ovlašćuje da u tim slučajevima može jednoglasnom odlukom

primijeniti redovni zakonodavni postupak9, osim u pogledu mjera koje se odnose na socijalnu

sigurnost i socijalnu zaštitu radnika.

U zadnjem stavku članka 153. UFEU-a navodi se da se „odredbe ovog članka ne primjenjuju [...] na

plaću, pravo na udruživanje, pravo na štrajk ili na pravo uvođenja mjera isključenja s posla”, čime se

ograničava ovlast EU-a u pogledu te socijalne nadležnosti10.

8 Članak 153. stavak 2. točka (b) drugi podstavak UFEU-a. 9 Članak 153. stavak 2. točka (b) treći podstavak UFEU-a. 10 Međutim, kod nekih je mjera na temelju članka 153. UFEU-a, kao što su direktive o radu na određeno vrijeme,

radu u nepunom radnom vremenu ili radu preko poduzeća za privremeno zapošljavanje, plaća uključena među

„uvjete zapošljavanja” za koje je tim direktivama utvrđeno pravo na jednako postupanje. Aspekti plaća

neizravno su uređeni i člankom 7. Direktive o radnom vremenu kojom se utvrđuje pravo na minimalni plaćeni

godišnji odmor. Ni u jednom od navedenih slučajeva plaće nisu uređene pravom EU-a, nego to ostaje pitanje u

Page 5: RPXQLNDFLMD.RPLVLMH(XURSVNRPSDUODPHQWX 9LMHüX ... Pillar of Social... · 1. KRATKA POVIJEST SOCIJALNE PRAVNE STEČEVINE Primarnim zakonodavstvom EU-a, a to su Ugovor o Europskoj

5

Prema članku 5. stavku 3. UFEU-a EU može poduzimati inicijative kako bi osigurao koordinaciju

socijalnih politika država članica. Opseg nadležnosti Unije i način izvršavanja te nadležnosti u tom

pogledu navedeni su u članku 156. UFEU-a kojim se utvrđuje potrebna infrastruktura za socijalnu

„otvorenu metodu koordinacije”.

Prema UFEU-u postoji jedinstven dodatni način kako EU može donositi propise u području socijalne

politike, a to je provedbom sporazuma sklopljenih na razini EU-a između socijalnih partnera, odnosno

predstavnika poslodavaca i radnika. Člancima 152., 154. i 155. UFEU-a osiguran je pravni okvir za taj

socijalni dijalog na europskoj razini. U područjima obuhvaćenima člankom 153. UFEU-a ti se

sporazumi provode „na zajednički zahtjev stranaka potpisnica, odlukom Vijeća”.11

Člankom 21. stavkom 3.UFEU-a uređena je nadležnost EU-a za donošenje mjera koje se odnose na

socijalnu sigurnost ili socijalnu zaštitu. Slično tome, u pogledu prekograničnih situacija na unutarnjem

tržištu, člancima 45. – 48. UFEU-a predviđena je nadležnost za osiguravanje slobodnog kretanja

radnika u EU-u.

Konačno, u tom kontekstu mogu se spomenuti i članci 145., 148., 162., 165. i 168 UFEU-a o

smjernicama za zapošljavanje, ESF-u, obrazovanju i zdravlju.

2.2. Povelja EU-a

Poveljom EU-a utvrđen je cijeli niz socijalnih prava i načela12. Povelja EU-a obvezujuća je za

institucije EU-a, što znači da je moraju poštovati i pridržavati je se kad djeluju u skladu s ovlastima

koje su im dodijeljene Ugovorima. Povrh toga, Povelja je obvezujuća za države članice kad provode

pravo EU-a, primjerice pri prenošenju direktiva u nacionalno zakonodavstvo. Mnoga socijalna prava i

načela utvrđena u Povelji pretočena su u odredbe sekundarnog prava. Te su mjere obvezujuće za

države članice, a Sud Europske unije ih tumači na temelju Povelje13.

nacionalnoj nadležnosti. Sud Europske unije izričito je ustanovio da „s obzirom na to da [članak 153. stavak 5

UFEU-a] odstupa od odredbi stavaka od 1. do 4. istog članka, područja isključena navedenim stavkom moraju

biti predmet strogog tumačenja da se ne bi nepravilno utjecalo na doseg stavaka od 1. do 4. ni dovelo u pitanje

ciljeve članka [151. UFEU-a]”. Vidjeti među ostalim predmete C-268/06, Impact i C-307/05, Yolanda Del

Cerro Alonso protiv Osakidetza-Servicio Vasco de Salud. 11 Do danas su socijalni partneri donijeli deset takvih sporazuma: četiri na međusektorskoj razini, a šest na

sektorskoj. 12 Primjerice, zabrana prisilnog rada (članak 5.), poštovanje privatnog i obiteljskog života (članak 7.), sloboda

udruživanja (članak 12.), sloboda izbora zanimanja i pravo na rad u svakoj državi članici (članak 15.), pravo na

nediskriminaciju iz bilo kojeg razloga (članak 21.), ravnopravnost žena i muškaraca u svim područjima,

uključujući zapošljavanje, rad i plaćanje (članak 23.), pravo na informiranje i savjetovanje u poduzeću

(članak 27.), pravo na kolektivno pregovaranje i djelovanje (članak 28.), pravo na besplatan pristup službama

za posredovanje pri zapošljavanju (članak 29.), pravo na zaštitu u slučaju neopravdanog otkaza (članak 30.),

pravo na poštene i pravične radne uvjete, na ograničeno radno vrijeme, na dnevni i tjedni odmor te na plaćeni

godišnji odmor (članak 31.), zabrana rada djece i zaštita mladih pri radu (članak 32.) i pravo na socijalnu

sigurnost i socijalnu pomoć (članak 34.). 13 Sud Europske unije pridavao je veliku važnost Povelji EU-a pri tumačenju prava EU-a i prije njezina stupanja

na snagu. Vidjeti predmet C-540/03, Parlament protiv Vijeća, točke 38. i 58.; predmet C-432/05, Unibet,

točka 37.; predmet C-438/05, International Transport Workers’ Federation and Finnish Seamen’s Union,

točke 90. i 91.; predmet C-275/06, Promusicae, točke od 61. do 65.; spojene predmete C-402/05 P i C-415/05

P, Al Barakaat International Foundation protiv Vijeća i Komisije, točka 335.; Kücükdeveci i spojene predmete

C-92/09 i C-93/09, Volker und Markus Schecke and Eifert, točka 45. i dalje. Vidjeti i predmet T-177/01, Jégo-

Quéré protiv Komisije.

Page 6: RPXQLNDFLMD.RPLVLMH(XURSVNRPSDUODPHQWX 9LMHüX ... Pillar of Social... · 1. KRATKA POVIJEST SOCIJALNE PRAVNE STEČEVINE Primarnim zakonodavstvom EU-a, a to su Ugovor o Europskoj

6

Međutim, Povelja EU-a mora se tumačiti zajedno s Ugovorima. Poveljom se ne uspostavljaju nove

ovlasti ni zadaće za Uniju. Nadalje, člankom 52. stavkom 2. propisano je da se prava iz Povelje o

kojima postoje odredbe u Ugovorima provode u skladu s uvjetima i ograničenjima utvrđenima

Ugovorima i općim načelima prava EU-a. Sloboda izbora zanimanja i pravo na rad u svakoj državi

članici (članak 15. Povelje) stoga se treba provoditi u skladu s uvjetima i ograničenjima utvrđenima u

članku 45. UFEU-a, kako je to protumačio Sud Europske unije. Što je najvažnije, u mnogim

područjima socijalnih prava navedenih u Povelji EU-a (npr. stanovanje, dobrobit djece, socijalna

zaštita), EU ima malu ili nikakvu nadležnost za donošenje sekundarnog zakonodavstva.

3. Socijalna prava i načela u sekundarnom zakonodavstvu EU-a

Najveći dio socijalne pravne stečevine EU-a čini sekundarno zakonodavstvo, većinom u obliku

direktiva. Mnoge od njih jasnije izražavaju socijalna prava koja proizlaze iz Ugovora i Povelje EU-a te

omogućuju njihovu konkretnu primjenu. Nadalje, sekundarno zakonodavstvo EU-a u drugim

područjima također sadržava socijalne odredbe.

3.1. Radno okruženje i pristup zapošljavanju

Zaštita radnika na razini EU-a trenutačno se jamči skupom pojedinačnih i kolektivnih prava. EU je

donijela direktive na temelju članka 153. UFEU-a o socijalnoj politici14. U tim direktivama definicija

radnika nije jedinstvena15 i u većini se upućuje na nacionalne definicije16. U nekoliko direktiva, u

kojima nema definicije ni upućivanja na nacionalne definicije, primjenjuje se definicija navedena u

članku 45. UFEU-a17. Time se državama članicama i njihovim sudovima ostavlja diskrecijski

prostor18.

14 Primjerice o zdravlju i sigurnosti radnika (Okvirna direktiva 89/391/EEZ i 23 posebne direktive, vidjeti

dio 3.1., Zaštita zdravlja i sigurnosti i fusnotu 36.) te o radnim uvjetima: Direktiva 91/533/EEZ (pisana izjava);

Direktiva 94/33/EZ (mladi ljudi na radu); Direktiva 2008/104/EZ (rad preko poduzeća za privremeno

zapošljavanje); Direktiva 2008/94/EZ (zaštita zaposlenika u slučaju insolventnosti njihovog poslodavca)

Direktiva 1997/81/EZ (rad u nepunom radnom vremenu); Direktiva 1999/70/EZ (rad na određeno vrijeme);

2002/14/EZ (Direktiva o obavješćivanju i savjetovanju); Direktiva 2003/88/EZ (radno vrijeme) te direktive

2000/78/EZ (nediskriminacija na temelju vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolnog opredjeljenja) i

2000/43/EZ (rasna jednakost). 15 Vidjeti npr. Direktivu 90/270/EEZ (rad sa zaslonima); Direktivu 92/85/EEZ (trudne radnice);

Direktivu 2010/32/EZ (ozljede oštrim predmetima); Direktivu 92/29/EEZ (medicinska skrb na brodovima) i

Okvirnu direktivu 89/391/EEZ. 16 Sve direktive o radnim uvjetima iz bilješke 3., osim Direktive 98/59 (kolektivno otkazivanje) i

Direktive 2003/88/EZ (radno vrijeme). 17 Direktiva 2000/78/EZ (predmet C-432/14, „O”); Direktiva 2003/88 (predmet C-428/09, Isère);

Direktiva 98/59 (predmet C-229/14, Ender Balkaya). 18 Sud Europske unije na određeni je način ograničio taj diskrecijski prostor kako bi se osigurala učinkovitost

prava EU-a. Vidjeti primjerice predmet C-393/10, O’Brien.

Page 7: RPXQLNDFLMD.RPLVLMH(XURSVNRPSDUODPHQWX 9LMHüX ... Pillar of Social... · 1. KRATKA POVIJEST SOCIJALNE PRAVNE STEČEVINE Primarnim zakonodavstvom EU-a, a to su Ugovor o Europskoj

7

3.1.1. Jednako postupanje na radnom mjestu

Cilj je nekoliko direktiva provedba načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovo

rasno ili etničko podrijetlo19 te prema ženama i muškarcima20. U skladu s tim direktivama države

članice trebaju osnovati nacionalna tijela za ravnopravnost koja će promicati jednako postupanje i

pružati pomoć žrtvama diskriminacije. Direktivom o jednakosti pri zapošljavanju21 zabranjuje se

diskriminacija na temelju spolnog opredjeljenja, vjerskih uvjerenja, dobi i invaliditeta, a Direktivom o

rasnoj jednakosti22 zabranjuje se diskriminacija na temelju rase ili etničke pripadnosti u zapošljavanju,

obrazovanju te u pristupu socijalnoj sigurnosti, robama i uslugama. Direktivom o ravnopravnosti

spolova iz 2006. objedinjeno je u jednu direktivu ranije zakonodavstvo EU-a u pogledu jednakih

mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada23.

Osim direktiva protiv diskriminacije, zakonodavstvo EU-a u područjima prometa, telekomunikacija,

zaštite potrošača, državnih potpora i javne nabave sadržava odredbe kojima se osigurava pristup

osobama s invaliditetom.

3.1.2. Usklađivanje obiteljskog i profesionalnog života

Direktivom o zaštiti trudnih radnica (o rodiljnom dopustu) predviđen je plaćeni rodiljni dopust, barem

na razini plaćenog bolovanja, od 14 tjedana24. Osim toga, Direktivom o samozaposlenim osobama i

bračnim drugovima koji im pomažu također se predviđa da samozaposlene osobe, supruge i životne

partnerice samozaposlenih osoba mogu primati dostatni doplatak za majčinstvo koji im omogućuje

prekide njihove profesionalne djelatnosti zbog trudnoće ili majčinstva u trajanju od najmanje 14

tjedana25. Revidiranom Direktivom o roditeljskom dopustu26 zaposlenim muškarcima i ženama

dodjeljuje se najmanje četiri mjeseca dopusta zbog rođenja ili posvojenja djeteta. Države članice ili, u

slučaju provedbe kolektivnim ugovorima, socijalni partneri, mogu odlučiti je li taj dopust plaćen i

treba li se iskoristiti u dijelovima ili uz rad u nepunom radnom vremenu. Roditelji koji se vraćaju s

roditeljskog dopusta imaju pravo zatražiti (iako to ne mora biti odobreno) promjene svojeg radnog

vremena i/ili rasporeda za određeno razdoblje. U njoj je predviđeno i da radnici mogu zatražiti da

određeno vrijeme izostanu s posla zbog hitnih obiteljskih razloga (viša sila).

3.1.3. Svijest o uvjetima zaposlenja

Radnik ima pravo primiti informacije bitne za radni odnos u pisanom obliku najkasnije dva mjeseca

nakon početka rada na temelju Direktive o pisanoj izjavi.27 Ta obavijest obuhvaća opis poslova, datum

početka, trajanje, trajanje plaćenog godišnjeg odmora i radnog vremena uz dodatne informacije za

radnike u inozemstvu. Komisija trenutačno provodi ocjenu Direktive.

19 Direktiva 2000/43/EZ. 20Direktiva 2006/54/EZ o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i

ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (preinaka); Direktiva 2004/113/EZ o provedbi načela jednakog

postupanja prema muškarcima i ženama u pristupu i nabavi robe, odnosno pružanju usluga; Direktiva 97/7/EZ

o postupnoj provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima socijalne sigurnosti. 21 Direktiva 2000/78. 22 Direktiva 2000/43. 23 Direktiva 2006/54/EZ (preinaka). 24 Direktiva 92/85/EEZ. 25 Direktiva 2010/41/EU. 26 Direktiva 2010/18/EU o provedbi revidiranog Okvirnog sporazuma o roditeljskom dopustu. 27 Direktiva 91/533/EEZ.

Page 8: RPXQLNDFLMD.RPLVLMH(XURSVNRPSDUODPHQWX 9LMHüX ... Pillar of Social... · 1. KRATKA POVIJEST SOCIJALNE PRAVNE STEČEVINE Primarnim zakonodavstvom EU-a, a to su Ugovor o Europskoj

8

Svijest o pravima osigurana je i direktivama donesenima s ciljem učinkovitije provedbe postojećih

pravila EU-a u području upućivanja radnika28 ili slobodnog kretanja radnika29. U njima su navedene

obveze osiguravanja učinkovitog pristupa informacijama o pravima utvrđenima zakonodavstvom EU-

a i prenesenima u nacionalno zakonodavstvo, što se ostvaruje uporabom ili uvođenjem posebnih alata

ili posebnih tijela, a na raspolaganju su učinkoviti mehanizmi za rješavanje sporova ili slični sudski ili

administrativni postupci.

3.1.4. Jednako postupanje neovisno o vrsti ugovora

Tri zasebne direktive EU-a o radnom pravu, koje se odnose na rad na određeno vrijeme, rad u

nepunom radnom vremenu i rad preko poduzeća za privremeno zapošljavanje, imaju za cilj osigurati

jednako postupanje i spriječiti zlouporabe „netipičnih” ugovora30. Ako je radnik zaposlen na temelju

takvog netipičnog ugovora, općenito u pogledu uvjeta zaposlenja ne bi trebao biti u lošijem položaju

od sličnih stalnih zaposlenika ili zaposlenika s punim radnim vremenom, osim ako postoje objektivni

razlozi za različito postupanje. Primjerice, prema Direktivi o radu preko poduzeća za privremeno

zapošljavanje, od prvog dana na poslu radnici zaposleni preko poduzeća za privremeno zapošljavanje

moraju imati osnovne uvjete rada i zaposlenja koji bi se primjenjivali ako bi ih poduzeće korisnik

izravno zaposlilo na isto radno mjesto. Tim su uvjetima obuhvaćeni plaća, trajanje radnog vremena,

prekovremeni rad, stanke, vrijeme odmora, noćni rad, plaćeni godišnji odmor i državni praznici. Kako

bi se radnicima i poslodavcima omogućila fleksibilnost, u određenim su okolnostima dopuštena

odstupanja od tog načela. Direktiva o radu na određeno vrijeme sadržava odredbu kojom se nastoje

spriječiti zlouporabe koje proizlaze iz uzastopne primjene takvih ugovora. Još jednom direktivom se

pravila EU-a o sigurnosti i zdravlju na radu proširuju i na radnike u privremenom radnom odnosu, koji

su općenito izloženiji riziku od nesreća na radu i od profesionalnih bolesti31.

3.1.5. Ograničenje radnog vremena

Direktivom o radnom vremenu32 predviđeno je ograničenje tjednog radnog vremena, koje ne bi smjelo

prelaziti prosječno 48 sati, uključujući prekovremeni rad. Moguće je pojedinačno izuzeće od tog

maksimuma na temelju pisanog sporazuma između radnika i poslodavaca ako država članica dopušta

primjenu tog odstupanja. To izuzeće ne primjenjuje se na odredbe o minimalnom vremenu odmora iz

Direktive, kojima se propisuje minimalni dnevni odmor od 11 uzastopnih sati, stanka za odmor za

vrijeme radnog vremena ako je radnik na dužnosti duže od šest sati i minimalni tjedni odmor od 24

uzastopna sata za svako sedmodnevno razdoblje. Direktivom se utvrđuje i pravo na plaćeni godišnji

odmor od najmanje četiri tjedna. Direktiva o radnom vremenu dovoljno je fleksibilna kako bi se u

obzir uzele razlike između nacionalnih pravila ili zahtjeva pojedinih djelatnosti. Postoje znatne

mogućnosti za fleksibilne radne uvjete putem kolektivnog pregovaranja (npr. godišnje obračunavanje

radnog vremena), a moguća su i odstupanja kad je potrebno osigurati kontinuitet pružanja usluga (npr.

bolnice). Osim Direktive o radnom vremenu, posebne direktive primjenjuju se na različite prometne

sektore.33

28 Direktiva 2014/67/EU. 29 Direktiva 2014/54/EU. 30 Direktiva o radu na određeno vrijeme 1999/70/EZ; Direktiva o radu u nepunom radnom vremenu 97/81/EZ;

Direktiva o radu preko poduzeća za privremeno zapošljavanje 2008/104/EZ. 31 Direktiva 91/383/EEZ. 32 Direktiva 2003/88/EZ. 33 Minimalni standardi za radno vrijeme u području civilnog zrakoplovstva propisani su Direktivom 2000/79/EZ.

Direktivom 2005/47/EZ provodi se sporazum socijalnih partnera o određenim pitanjima uvjeta rada mobilnih

radnika u interoperabilnom prekograničnom prometu u željezničkom sektoru. Direktivom 2002/15/EZ utvrđuje

se okvir za organizaciju radnog vremena osoba koje obavljaju mobilne djelatnosti cestovnog prijevoza i

samozaposlenih vozača. Uredbom (EZ) br. 561/2006 propisuju se minimalni uvjeti u pogledu dnevnih i tjednih

Page 9: RPXQLNDFLMD.RPLVLMH(XURSVNRPSDUODPHQWX 9LMHüX ... Pillar of Social... · 1. KRATKA POVIJEST SOCIJALNE PRAVNE STEČEVINE Primarnim zakonodavstvom EU-a, a to su Ugovor o Europskoj

9

3.1.6. Zaštita zdravlja i sigurnosti

Pravilima EU-a u području socijalne politike jamče se prava radnika na zdravlje i sigurnost na radu.

Okvirna direktiva i 23 pojedinačne direktive sadržavaju pravila o prevenciji profesionalnih rizika,

zaštiti sigurnosti i zdravlja, uklanjanju čimbenika rizika i nesreća.34 Okvirnom direktivom utvrđuju se

opća načela upravljanja sigurnošću i zdravljem, poput odgovornosti poslodavca, prava i dužnosti

radnika, procjena rizika radi stalnog poboljšanja postupaka u poduzeću te predstavnika radnika s

posebnom odgovornošću za sigurnost i zdravlje na radnom mjestu. U svim pojedinačnim direktivama

slijede se ta zajednička načela, uz prilagođavanje načela Okvirne direktive određenim zadaćama,

posebnim opasnostima na radu, posebnim radnim mjestima te određenim skupinama radnika.

Pojedinačnim direktivama definira se način procjene tih rizika i, u nekim slučajevima, određuju

granične vrijednosti izloženosti za određene tvari ili agense.

3.1.7. Upućeni radnici

Kako bi se osigurali pošteni i pravični radni uvjeti i u kontekstu privremenog prekograničnog pružanja

usluga, prema Direktivi o upućivanju radnika35 predviđa se da država domaćin mora na radnike

upućene na njezino državno područje primjenjivati određene osnovne standarde vlastitog sustava

radnog prava (npr. minimalnu plaću, radno vrijeme, plaćeni godišnji odmor), kako su propisani

nacionalnim zakonodavstvom ili univerzalno primjenjivim kolektivnim ugovorom. Direktivom o

provedbi države domaćini dobile su učinkovitije metode provedbe radnih standarda u tim

situacijama.36

3.1.8. Državljani trećih zemalja

Zakonite migracije državljana trećih zemalja u EU djelomično su uređene direktivama EU-a kojima se

utvrđuju uvjeti ulaska i boravka te minimalna prava koja bi državljani trećih zemalja trebali imati,

posebno pravo na jednako postupanje kao i s državljanima EU-a. Direktivom o dugotrajnom boravku

utvrđen je jedinstveni pravni položaj državljana trećih zemalja s pravom dugotrajnog boravka.

Direktivom o spajanju obitelji utvrđuju se pravila i uvjeti prema kojima državljani trećih zemalja koji

zakonito borave na teritoriju EU-a mogu ostvariti pravo na spajanje obitelji. EU je uskladila i

nacionalne propise za ulazak studenata te neplaćenih pripravnika ili znanstvenika. Kako bi privukla

stručnjake i kvalificirane radnike, Europska unija je 2009. donijela Direktivu EU-a o plavoj karti.

Direktivom o sezonskom radu uvode se važni standardi rada za državljane trećih zemalja koji dolaze

na sezonski rad u EU.37 Direktivom se propisuje načelo jednakog postupanja prema državljanima

vremena vožnje, minimalnih stanki te dnevnog i tjednog odmora vozača koji obavljaju cestovni prijevoz robe i

putnika. Tim se odredbama jačaju postojeća pravila o organizaciji radnog vremena te se strogo nadziru pomoću

tahografa. Radno vrijeme pomoraca uređeno je Direktivom 1999/63/EZ. 34 Okvirna direktiva 89/391/EEZ i Direktiva 89/654/EEZ o minimalnim sigurnosnim i zdravstvenim zahtjevima

na gradilištima; 92/57/EEZ o privremenim ili pokretnim gradilištima; 92/91/EEZ o industriji vađenja minerala

bušenjem; 92/104/EEZ o radnicima u industrijama vađenja minerala iz površinskih i podzemnih kopova;

93/103/EZ o ribarskim plovilima; 92/29/EEZ o poboljšanju medicinske skrbi na brodovima; 89/656/EEC o

opremi za osobnu zaštitu; 90/269/EEZ o ručnom prenošenju tereta; 90/270/EEZ o radu sa zaslonima;

92/58EEC o sigurnosnim znakovima i/ili znakovima za zaštitu zdravlja na radu; 2009/104/EZ o radnoj opremi;

92/85/EEZ o trudnim radnicama; 2013/35/EEZ o elektromagnetskim poljima; 1999/92/EZ o eksplozivnim

atmosferama; 2002/44/EZ o mehaničkim vibracijama; 2003/10/EZ o buci; 2006/25/EZ o umjetnom optičkom

zračenju; 2000/54/EZ o biološkim agensima na radu; 2010/32/EU o ozljedama oštrim predmetima u bolničkom

sektoru i zdravstvu; 98/24/EZ o kemijskim sredstvima; 2004/37/EZ o karcinogenim ili mutagenim tvarima;

2009/148/EZ o azbestu. 38 Direktiva 96/71/EZ. 39 Direktiva 2014/67/EU.

37 Direktiva 2014/36.

Page 10: RPXQLNDFLMD.RPLVLMH(XURSVNRPSDUODPHQWX 9LMHüX ... Pillar of Social... · 1. KRATKA POVIJEST SOCIJALNE PRAVNE STEČEVINE Primarnim zakonodavstvom EU-a, a to su Ugovor o Europskoj

10

trećih zemalja kao i prema građanima Unije, osobito u pogledu slobode udruživanja i prava na štrajk, u

vezi s uvjetima zapošljavanja, radnim uvjetima i socijalnom sigurnošću.

Direktivom o jedinstvenoj dozvoli uspostavlja se jedinstveni postupak obrade zahtjeva za izdavanje

jedinstvene dozvole za rad u EU-u, kao i zajednički skup prava za radnike iz trećih zemalja koji

zakonito borave u državi članici38. Zajednički skup prava za osobe premještene unutar poduzeća

tijekom rada u EU-u, kojima im se olakšava ulazak i mobilnost među državama članicama, propisan je

Direktivom o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u okviru premještaja unutar

društva39.

3.1.9. Zaštita u slučaju prestanka radnog odnosa

Člankom 153. UFEU-a predviđeno je da EU može podupirati države članice u osiguravanju zaštite

radnika po prestanku njihova ugovora o radu, posebno jednoglasnim odlučivanjem o donošenju

direktiva o uvođenju minimalnih standarda. Ne postoji sekundarno zakonodavstvo EU-a za provedbu

tog prava. Slično tome, nema pravila EU-a o trajanju probnog razdoblja.

U tri različite direktive govori se o potencijalnom prestanku ugovora o radu u slučaju strukturnih

promjena u poduzećima. Njima se osigurava temeljno pravo na zaštitu od neopravdanog otkaza, ali

samo u „kolektivnim” okolnostima. Direktivom o insolventnosti osigurava se isplata nepodmirenih

potraživanja zaposlenika u slučaju insolventnosti poslodavca.40 Direktivom o kolektivnom otkazivanju

uređuje se situacija radnika na koje utječe odluka poslodavaca o otpuštanju skupine zaposlenika.41

Direktivom o prijenosu poduzeća42 štite se prava zaposlenika kod prijenosa poduzeća, pogona ili dijela

poduzeća ili pogona s jednog poslodavca na drugog, a među ostalim je propisano da takav prijenos

sam po sebi nije temelj za otpuštanje s radnog mjesta. Direktivama o prijenosu poduzeća i

kolektivnom otpuštanju predviđena su prava na obavješćivanje i savjetovanje. Direktivom o rodiljnom

dopustu43 zabranjuje se otpuštanje žena s radnog mjesta zbog majčinstva tijekom razdoblja od početka

trudnoće do kraja rodiljnog dopusta, osim u iznimnim okolnostima za koje poslodavac treba dati

obrazloženje u pisanom obliku. Nadalje, Preinačenom direktivom44 propisano je da radnike na

roditeljskom ili posvojiteljskom dopustu treba zaštititi od otpuštanja zbog ostvarivanja tih prava.

Direktivom o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju45 štite se radnici od

otpuštanja u slučaju diskriminacije iz zabranjenih razloga, uključujući viktimizaciju46.

3.1.10. Organizacija, obavješćivanje i savjetovanje radnika

Promicanje socijalnog dijaloga ugrađeno je kao zajednički cilj EU-a i država članica u članak 151.

UFEU-a. Iz primjene tog članka isključeni su pravo na udruživanje, pravo na kolektivno pregovaranje,

pravo na štrajk ili pravo uvođenja mjera isključenja s posla. EU prepoznaje ulogu socijalnih partnera,

uzimajući u obzir raznolikost nacionalnih sustava i njihovu neovisnost (članak 152. UFEU-a). U

38 Direktiva 2011/98/EU. 39 Direktiva 2014/66/EU. 40 Direktiva 2008/94/EZ. 41 Direktiva 98/59/EZ. 42 Direktiva 2001/23/EZ. 43 Direktiva 92/85/EEZ. 44 Direktiva 2006/54/EZ. 45 Direktiva 2000/78/EZ. 46 Ostalim antidiskriminacijskim direktivama EU-a (npr. Direktiva 2006/54/EZ ili Direktiva 2000/43/EZ)

osigurava se posebna zaštita od neopravdanog otpuštanja.

Page 11: RPXQLNDFLMD.RPLVLMH(XURSVNRPSDUODPHQWX 9LMHüX ... Pillar of Social... · 1. KRATKA POVIJEST SOCIJALNE PRAVNE STEČEVINE Primarnim zakonodavstvom EU-a, a to su Ugovor o Europskoj

11

okviru prava EU-a, odnosno među socijalnim partnerima provedeno je osam sporazuma među

socijalnim partnerima47.

Direktivom o općem obavješćivanju i savjetovanju48 uspostavlja se okvir za obavješćivanje i

savjetovanje s radnicima na razini poduzeća. Potrebno je obavješćivanje i savjetovanje o aktivnostima

poduzeća, gospodarskoj situaciji i zapošljavanju, a posebno o mogućim anticipatornim mjerama ako

postoji opasnost od restrukturiranja i ako su promjene u organizaciji posla ili u ugovornim odnosima

vjerojatne.

Direktivom o Europskom radničkom vijeću49 predviđa se osnivanje radničkog vijeća (tijela koje

zastupa radnike transnacionalnog društva sa zadaćom obavješćivanja i savjetovanja radnika o

poslovnim rezultatima te svim odlukama značajnima za radne uvjete) na zahtjev 100 zaposlenika u

najmanje dva poduzeća ili podružnice u najmanje dvije države članice, ili na inicijativu poslodavca.

Sudjelovanje zaposlenika, uključujući na razini upravnog odbora, osigurano je i direktivama o pravu

trgovačkih društava50. Konačno, Direktivom o prekograničnim spajanjima51 predviđena su detaljna

pravila sudjelovanja zaposlenika u slučaju spajanja društava kapitala.

3.1.11. Zabrana rada djece i zaštita mladih na radu

Direktivom o zaštiti mladih ljudi na radu52 zahtijeva se od država članica da poduzmu potrebne mjere

kako bi zabranile rad djece, a posebno da osiguraju da najniža dob za rad ili zaposlenje nije niža od

najniže dobi u kojoj je predviđen završetak obveznog školovanja, ali da u svakom slučaju nije niža od

15 godina. Iznimke donose države članice za povremeni rad ili kratkotrajni rad koji uključuje kućanski

rad u privatnom kućanstvu ili rad koji se ne smatra štetnim, škodljivim ili opasnim za mlade ljude u

okviru obiteljskog poduzeća, zatim za kulturne, umjetničke, sportske ili oglašivačke aktivnosti, uz

prethodno odobrenje nadležnog tijela u svakom pojedinom slučaju, za djecu u dobi od najmanje 14

godina koja rade u okviru kombiniranog programa rada i osposobljavanja te za djecu u dobi od

najmanje 14 godina koja obavljaju lakše poslove. Tom su Direktivom predviđeni ograničavanje

najduljeg tjednog radnog vremena i noćnog rada mladih, kao i najkraći odmor za djecu i mlade koji su

u radnom odnosu53.

47 Članci 153. i 154. UFEU-a. Primjeri takvih međusektorskih sporazuma su sljedeći: Roditeljski dopust

(revidiran) (2009.), Ugovori o radu na određeno vrijeme (1999.); Rad u nepunom radnom vremenu (1997.);

Roditeljski dopust (1996.). Autonomni okvirni sporazumi koje su proveli socijalni partneri: Uključiva tržišta

rada (2010.); Uznemirivanje i nasilje na radnome mjestu (2007.); Stres povezan s poslom (2004.); Rad na

daljinu (2002.). 48 Direktiva 2002/14/EZ. 49 Direktiva 2009/38/EZ. 50 Prvo, Direktivom 2001/86/EZ o dopuni Statuta Europskoga društva u pogledu sudjelovanja radnika predviđa

se da osnivanje europskog društva ne znači nestajanje ili smanjenje postojeće prakse sudjelovanja zaposlenika,

potiče se sklapanje sporazuma između poslodavca i predstavnika zaposlenika, odnosno primjena pomoćnih

pravila u nedostatku sporazuma. Drugo, Direktivom 2003/72/EZ o obavješćivanju, savjetovanju i pravima na

sudjelovanje u europskim zadrugama predviđeno je da se pri svakom osnivanju europske zadruge trebaju

primijeniti postupci obavješćivanja, savjetovanja, a u nekim slučajevima i sudjelovanja na transnacionalnoj

razini. 51 Direktiva 2005/56/EZ. 52 Direktiva 94/33/EZ. 53 Vidjeti i Preporuku Komisije od 31. siječnja 1967. državama članicama o zaštiti mladih radnika i Preporuku

Komisije od 15. rujna 2000. o ratifikaciji Konvencije Međunarodne organizacije rada br. 182 od 17. lipnja

1999. o zabrani i trenutnim djelovanjima za ukidanje najgorih oblika dječjeg rada.

Page 12: RPXQLNDFLMD.RPLVLMH(XURSVNRPSDUODPHQWX 9LMHüX ... Pillar of Social... · 1. KRATKA POVIJEST SOCIJALNE PRAVNE STEČEVINE Primarnim zakonodavstvom EU-a, a to su Ugovor o Europskoj

12

3.2. Socijalna zaštita

Pravna stečevina EU-a u području socijalne zaštite prilično je ograničena. Iako EU može donositi

zakonodavstvo u području „sigurnosti i socijalne zaštite radnika” (članak 153. stavak 1. točka (c)),

nema nadležnost za donošenje propisa za „borbu protiv društvene isključenosti” (članak 153. točka (j))

ili „modernizaciju sustava socijalne zaštite” (članak 153. točka (k)).

3.2.1. Koordinacija sustavâ socijalne sigurnosti

Pravila o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti primjenjuju se na nacionalno zakonodavstvo o

davanjima za slučaj bolesti, majčinstvo i istovjetna davanja za očinstvo, starosnim mirovinama,

predmirovinskim naknadama i invalidninama, obiteljskim mirovinama i posmrtnoj pripomoći,

naknadama za nezaposlene, obiteljskim naknadama te naknadama u slučaju ozljeda na radu i

profesionalnih bolesti54. U Direktivi u o pravima pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj skrbi

pojašnjavaju se prava građana na zdravstvene usluge u drugoj državi članici EU-a; jamči se sigurnost,

kvaliteta i učinkovitost skrbi koju će ondje primiti; promiče se suradnja među državama članicama u

području zdravstvene zaštite.55.

3.2.2. Jednako postupanje u pogledu socijalne sigurnosti i socijalne integracije

Jednako postupanje prema ženama i muškarcima u pitanjima socijalne sigurnosti osigurano je

Direktivom o zaštiti protiv diskriminacije u pogledu opsega, doprinosa i davanja u sustavu socijalne

sigurnosti56. K tome, Direktivom o ravnopravnosti spolova osigurava se poštovanje načela jednakog

postupanja prema muškarcima i ženama u sustavima strukovnog socijalnog osiguranja. Direktivom o

rasnoj jednakosti osigurana je zaštita od diskriminacije na temelju rase ili etničkog podrijetla u

socijalnoj zaštiti (uključujući socijalnu sigurnost i zdravstvenu zaštitu) te u pristupu robi i uslugama,

uključujući stanovanje57.

Naposljetku, svrha je nekih propisa da promiču pristup neophodnoj robi i uslugama radi osiguravanja

odgovarajućih sredstava za život. Direktivom o računima za plaćanje nastoji se unaprijediti pristup

jednostavnim bankovnim računima za osobe s niskim primanjima58. Nedavnim se prijedlogom

Europske Komisije za donošenje Europskog akta o pristupačnosti,59 o kojem suzakonodavci

trenutačno raspravljaju, isto tako nastoji osigurati da osobe s invaliditetom imaju pristup proizvodima,

prijevozu, informacijskim i komunikacijskim tehnologijama te drugim objektima/uslugama potrebnim

za potpuno uključivanje u društvo.

4. Neobvezujući pravni instrumenti

Uz pravno obvezujuće instrumente EU je donio i mjere „neobvezujućeg zakonodavstva”. Budući da je

to „neobvezujuće zakonodavstvo”, njime se ne osiguravaju socijalna prava u strogom smislu. Ipak, tim

je mjerama zadan politički okvir za takva prava.

54 Vidjeti osobito Uredbu (EZ) br. 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti koja je donesena na

temelju članka 42. EZ-a (sada članak 48. UFEU-a) i članka 308. EZ-a (sada članak 352. UFEU-a) i njezinu

provedbenu Uredbu (EZ) br. 987/2009. 55 Direktiva 2011/24/EU. 56 Direktiva 79/7/EZ. 57 Direktiva 2000/43/EZ. 58 Direktiva 2014/92/EU o usporedivosti naknada povezanih s računima za plaćanje, prebacivanju računa za

plaćanje i pristupu računima za plaćanje s osnovnim uslugama. 59 Prijedlog Direktive o usklađivanju zakona, propisa i administrativnih odredaba država članica u pogledu

zahtjeva za pristupačnost proizvoda i usluga (COM(2015) 615 final).

Page 13: RPXQLNDFLMD.RPLVLMH(XURSVNRPSDUODPHQWX 9LMHüX ... Pillar of Social... · 1. KRATKA POVIJEST SOCIJALNE PRAVNE STEČEVINE Primarnim zakonodavstvom EU-a, a to su Ugovor o Europskoj

13

4.1. Koordinacija politika

EU ima nadležnost koordinirati politike zapošljavanja država članica.

Ta je koordinacija uređena strategijom Europa 2020. i provodi se na godišnjoj razini u okviru

Europskog semestra. Kako bi se ispunili ciljevi strategije Europa 2020. dogovoreno je pet glavnih

ciljeva za cijeli EU koje treba ostvariti do kraja 2020. To uključuje postizanje ukupne stope

zaposlenosti od 75 % za žene i muškarce u dobi od 20 do 64 godine te smanjenje broja osoba kojima

prijeti siromaštvo i socijalna isključenost za najmanje 20 milijuna.

U pogledu obrazovanja postavljen je dvostruki glavni cilj: smanjenje stope ranog napuštanja

školovanja ispod 10 % i osiguravanje da je među građanima najmanje 40 % visokoobrazovanih. Radi

mjerenja napretka svaki je glavni cilj EU-a pretvoren u nacionalni cilj.

Smjernice za zapošljavanje sadržavaju zajedničke prioritete i ciljeve politike zapošljavanja i socijalne

politike. U trenutačnim se smjernicama odražava novi pristup donošenju gospodarskih politika koji se

temelji na ulaganjima, strukturnim reformama i fiskalnoj odgovornosti60. Cilj im je poticanje potražnje

za radnom snagom, a sadržavaju preporuke o stvaranju radnih mjesta, oporezivanju rada i određivanju

plaća. Ostali su ciljevi poboljšanje ponude radne snage i radnih vještina jačanjem sustava obrazovanja

i osposobljavanja te rješavanjem problema nezaposlenosti mladih i dugotrajne nezaposlenosti. Kako bi

se poboljšalo funkcioniranje tržišta rada, u smjernicama se poziva na smanjivanje segmentacije tržišta

rada te razvoj aktivnih mjera i mobilnosti. Dodatni cilj je povećanje pravednosti, borba protiv

siromaštva i promicanje jednakih mogućnosti.

U Europskom je semestru veći naglasak na zapošljavanju i socijalnom učinku u okviru preporuka za

svaku pojedinu državu61. Posljednjih se godina u Europskom semestru posvećuje veća pozornost

zapošljavanju i socijalnim ciljevima, za što je potrebno unaprijediti pokazatelje zapošljavanja u

postupku u slučaju makroekonomskih neravnoteža i pritom jačati uključenost socijalnih partnera na

razini EU-a i nacionalnoj razini.

Europskim se semestrom nastoji bolje integrirati dimenzija europodručja i nacionalna dimenzija.

Preporuka za ekonomsku politiku europodručja prvi je put izdana 2015. zajedno s Godišnjim

pregledom rasta za 2016. kako bi se bolje koordinirale reforme država članica na pojedinačnoj i

zajedničkoj razini te kako bi se rješavao problem neravnoteža i poticala uzlazna konvergencija62.

U području socijalne politike, otvorenom metodom koordinacije potiče se utvrđivanje, provedba i

vrednovanje socijalnih politika na temelju zajedničkih ciljeva i pokazatelja. Tom se metodom

dopunjuju zakonodavni i financijski instrumenti socijalne politike. Primjenjuje se za iskorjenjivanje

siromaštva i socijalne isključenosti, ostvarenje odgovarajućih i održivih mirovinskih sustava i pružanja

dostupne, visokokvalitetne i održive zdravstvene zaštite i dugotrajne skrbi63.

Strateškim okvirom za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja 2020. obuhvaćena

su sljedeća četiri cilja: realizacija ideje cjeloživotnog učenja i mobilnosti, povećanje kvalitete i

učinkovitosti obrazovanja i osposobljavanja, promicanje pravednosti, socijalne kohezije i aktivnog

60 Odluka Vijeća (EU) 2015/1848 od 5. listopada 2015. o smjernicama za politike zapošljavanja država članica

za 2015. 61 Komunikacija o koracima prema dovršetku ekonomske i monetarne unije COM(2015) 600 final. 62 Preporuka za preporuku Vijeća o ekonomskoj politici europodručja, COM(2015) 692 final. 63 Obnovljeno zalaganje za socijalnu Europu: Jačanje otvorene metode koordinacije za socijalnu zaštitu i

socijalno uključivanje COM(2008) 418 final.

Page 14: RPXQLNDFLMD.RPLVLMH(XURSVNRPSDUODPHQWX 9LMHüX ... Pillar of Social... · 1. KRATKA POVIJEST SOCIJALNE PRAVNE STEČEVINE Primarnim zakonodavstvom EU-a, a to su Ugovor o Europskoj

14

građanstva; poticanje kreativnosti i inovacije, uključujući poduzetništvo, na svim razinama

obrazovanja i osposobljavanja64. Procesima uzajamnog učenja i paketom mjerila olakšava se suradnja

među državama članicama.

4.2. Sredstva Europske unije

Člankom 174. UFEU-a propisuje se među ostalim da, radi jačanja gospodarske, socijalne i teritorijalne

kohezije, Unija nastoji smanjiti razlike u stupnju razvoja različitih regija. Stoga su europski strukturni i

investicijski fondovi (ESIF) glavni izvor ulaganja na razini EU-a kojima se državama članicama

pomaže u ponovnom pokretanju rasta te oporavku koji donosi velik broj radnih mjesta uz osiguranje

održivog razvoja, u skladu s ciljevima strategije Europa 202065. U tom kontekstu, sredstvima

Europskog socijalnog fonda (ESF) pomaže se građanima u stjecanju odgovarajućih vještina za

odgovarajući posao poboljšanjem kvalitete obrazovanja i boljim pristupom obrazovanju i

osposobljavanju od ranog djetinjstva do starije dobi. Sredstvima Europskog fonda za regionalni razvoj

(EFRR) podupire se razvoj infrastrukture, ali i izravno stvaranje djelatnosti koje donose velik broj

radnih mjesta. To uključuje mjere za osiguravanje stanovanja, infrastrukturu za skrb o djeci,

zdravstvene ustanove, infrastrukturu za obrazovanje i osposobljavanje, mjere za stvaranje radnih

mjesta i poticanje poduzetništva te urbanu regeneraciju. U okviru Europskog poljoprivrednog fonda za

ruralni razvoj (EPFRR) podupire se osposobljavanje i savjetovanje poljoprivrednika i ostalih MSP-ova

u ruralnim područjima koji žele razvijati svoje poslovanje. Sredstvima Europskog fonda za pomorstvo

i ribarstvo (EFPR) promiče se socijalna kohezija i zapošljavanje u područjima ovisnima o ribarstvu.

To se ostvaruje diversifikacijom u druge pomorske sektore te osposobljavanjem ribara, uzgajivača ribe

i njihovih obitelji u područjima gdje žive.

4.3. Preporuke

Neobvezujući pravni instrumenti EU-a o socijalnim pitanjima mogu imati različite oblike, npr.

koordinacija politika, razmjena dobre prakse, uspoređivanje sa zadanim mjerilima, okviri djelovanja i

kodeksi ponašanja usmjereni na stvaranje konsenzusa i stvaranje poticaja za djelovanje na nacionalnoj

razini ili na razini poduzeća.

U skladu s člankom 288. UFEU-a preporuke nisu obvezujuće. Osim toga, preporuke Vijeća u području

socijalne politike imaju ograničeno područje primjene u skladu s člankom 153. UFEU-a. Usprkos

tomu mogu biti važan alat za određivanje programa, Sud Europske unije ih može upotrebljavati pri

tumačenju prava EU-a66 te se mogu upotrebljavati u okviru mehanizama suradnje.

4.3.1. Radno okruženje i pristup zapošljavanju

U okviru Jamstva za mlade, države članice trebaju osigurati da, najkasnije četiri mjeseca nakon

završetka školovanja ili gubitka posla, osobe mlađe od 25 godina mogu pronaći kvalitetno radno

64 Zajedničko izvješće Vijeća i Komisije za 2015. o provedbi strateškog okvira za europsku suradnju u području

obrazovanja i osposobljavanja (ET 2020.) – Novi prioriteti za europsku suradnju u području obrazovanja i

osposobljavanja. 65 Vidjeti Uredbu o zajedničkim odredbama (EU) br. 1303/2013; Uredbu o Europskom fondu za regionalni

razvoj (EU) br. 1301/2013; Uredbu o Europskom socijalnom fondu (EU) br. 1304/2013; Uredbu o

kohezijskom fondu (EU) br. 1300/2013; Uredbu o Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj (EU)

1305/2013; Uredbu o Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo (EU) 508/2014. 66 Predmet C-322/88, Grimaldi.

Page 15: RPXQLNDFLMD.RPLVLMH(XURSVNRPSDUODPHQWX 9LMHüX ... Pillar of Social... · 1. KRATKA POVIJEST SOCIJALNE PRAVNE STEČEVINE Primarnim zakonodavstvom EU-a, a to su Ugovor o Europskoj

15

mjesto koje odgovara njihovom obrazovanju, vještinama i iskustvu ili steći obrazovanje, vještine i

iskustvo koji su potrebni za pronalazak radnog mjesta u budućnosti s pomoću strukovnog naukovanja,

pripravništva ili nastavka obrazovanja67. U okviru Jamstva za mlade zahtijeva se rana intervencija i

aktivacija, kao i reforme sustava osposobljavanja, traženja posla i obrazovanja radi poboljšanja

prijelaza iz škole na posao i zapošljivosti mladih.

Kvalitativni okvir za pripravništvo sadržava smjernice kojima se pripravnicima omogućuje stjecanje

kvalitetnog radnog iskustva uz pisani sporazum o pripravništvu u kojem se utvrđuju ciljevi učenja i

osposobljavanja pod sigurnim i pravednim uvjetima, čime se povećavaju izgledi za pronalazak

kvalitetnog zaposlenja68.

Preporuka Vijeća o integriranju dugotrajno nezaposlenih osoba na tržište rada sadržava upute kako

potaknuti registraciju dugoročno nezaposlenih, kako unaprijediti i pojednostavniti podršku u okviru

koje će osobe dobiti pojedinačnu detaljnu procjenu i ugovor o uključivanju na tržište rada uz

jedinstvenu kontaktnu točku za sve registrirane dugotrajno nezaposlene nakon najviše 18 mjeseci

nezaposlenosti69.

Preporukom Vijeća o promicanju suvlasništva i sudjelovanja zaposlenika promicali su se programi

financijskog sudjelovanja uz izravnu uključenost socijalnih partnera70.

Komisija je 2008. izdala Preporuku o aktivnom uključivanju osoba isključenih s tržišta rada.

Preporukom su obuhvaćene političke smjernice o osiguravanju odgovarajuće potpore dohotku uz

pomoć u pronalasku zaposlenja, o uključivim tržištima rada i o pristupu kvalitetnim uslugama koje će

građanima olakšati aktivno sudjelovanje u društvu, uključujući povratak u radni odnos71.

Komisija je izdala preporuke ili mišljenja o pitanjima poput zaštite mladih radnika (1967.),72

pravednoj plaći (1993.)73 te ratifikaciji konvencija Međunarodne organizacije rada o radu kod kuće

(1998.),74 radnom vremenom pomoraca (1999.)75 i dječjem radu (2000.)76.

4.3.2. Socijalna zaštita

Preporukom Vijeća iz 1992. o zajedničkim kriterijima koji se odnose na dostatne resurse i socijalnu

pomoć u sustavima socijalne zaštite77 propisuje se da osobe s boravištem u EU-u imaju pravo na

67 Preporuka Vijeća od 22. travnja 2013. o uspostavi programa Jamstvo za mlade. 68 Preporuka Vijeća od 10. ožujka 2014. o kvalitativnom okviru za pripravništvo. 69 Preporuka Vijeća od 15. veljače 2016. o integriranju dugotrajno nezaposlenih osoba na tržište rada. 70 Preporuka Vijeća 92/443/EEZ od 27. srpnja 1992. o promicanju sudjelovanja zaposlenika u dobitku i

poslovnim rezultatima poduzeća, uključujući sudjelovanje u kapitalu. 71 Preporuka Komisije 2008/867/EZ od 3. listopada 2008. o aktivnom uključivanju osoba isključenih s tržišta

rada. 72 67/125/EEZ: Preporuka Komisije od 31. siječnja 1967. državama članicama o zaštiti mladih radnika. 73 Mišljenje Komisije o pravednoj plaći COM(93) 388 final. 74 98/370/EZ: Preporuka Komisije od 27. svibnja 1998. o ratifikaciji Konvencije Međunarodne organizacije rada

br. 177 o radu kod kuće od 20. lipnja 1996. 75 1999/130/EZ: Preporuka Komisije od 18. studenoga 1998. o ratifikaciji Konvencije Međunarodne organizacije

rada br. 180 u vezi s radnim vremenom pomoraca i osoblja brodova i ratifikaciji Protokola iz 1996. uz

Konvenciju o minimalnim standardima na trgovačkim brodovima iz 1976. 76 2000/581/EZ: Preporuka Komisije od 15. rujna 2000. o ratifikaciji Konvencije Međunarodne organizacije rada

br. 182 od 17. lipnja 1999. o zabrani i trenutnim djelovanjima za ukidanje najgorih oblika dječjeg rada.

Page 16: RPXQLNDFLMD.RPLVLMH(XURSVNRPSDUODPHQWX 9LMHüX ... Pillar of Social... · 1. KRATKA POVIJEST SOCIJALNE PRAVNE STEČEVINE Primarnim zakonodavstvom EU-a, a to su Ugovor o Europskoj

16

dovoljne resurse i socijalnu pomoć koji bi omogućavali život u skladu s ljudskim dostojanstvom.

Preporukom se utvrđuju zajednička načela za provedbu tog načela u svim državama članicama kako bi

se postupno obuhvatili svi slučajevi isključenosti.

Preporukom Vijeća iz 1992. o približavanju ciljeva i politika socijalne zaštite78 preporučuje se da se

svim osobama čiji je boravak na određenom području zakonit osigura razina sredstava u skladu s

ljudskim dostojanstvom, pristup zdravstvenoj zaštiti, podrška u integraciji u društvo i uključenje na

tržište rada. Tom se preporukom nadalje traži osiguranje primjerenog zamjenskog prihoda ili naknada

za osobe koje prestanu raditi te jačanje primjerene socijalne zaštite samozaposlenih osoba.

Mjere za postizanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života bile su tema preporuke Vijeća iz

1992. o skrbi za djecu, u kojoj je naglasak na skrbi za djecu koju treba osigurati roditeljima koji rade

ili se školuju, odnosno pohađaju programe osposobljavanja. Tom se preporukom traži i poseban

dopust za roditelje te unaprjeđenje okoliša, strukture i organizacije rada za roditelje s djecom.79

Preporuka Komisije iz 2013. o ulaganju u djecu donijela je niz preporuka kako poboljšati rezultate

djece i smanjiti međugeneracijsko prenošenje siromaštva i nejednakosti, s pomoću mjera kao što su

pristupačan i kvalitetan predškolski odgoj te obrazovanje80. Preporukom Vijeća o djelotvornim

mjerama integracije Roma promiču se učinkovite mjere u pogledu pristupa obrazovanju,

zapošljavanju, zdravstvenoj skrbi i stanovanju81.

4.3.3. Obrazovanje i osposobljavanje

Cilj je Preporuke o ključnim kompetencijama za cjeloživotno učenje stvoriti okvir u kojem će mladi

ljudi stjecati ključne kompetencije za daljnje učenje i rad tijekom cijelog života82. Od država članica se

2011. tražilo da provedu sveobuhvatne politike protiv ranog napuštanja školovanja koje obuhvaćaju

mjere sprečavanja, intervencije i kompenzacije83.

Europskim kvalifikacijskim okvirom i zajedničkim referentnim razinama međusobno se povezuju

nacionalni kvalifikacijski sustavi u pogledu znanja, vještina i kompetencija84.Europskim referentnim

okvirom za osiguravanje kvalitete u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju osigurana su

zajednička europska načela za razvoj, unaprjeđivanje, usmjeravanje i ocjenjivanje kvalitete strukovnog

obrazovanja i osposobljavanja85. S pomoću Europskog sustava bodova za strukovno obrazovanje i

osposobljavanje (ECVET) omogućuje se vrednovanje i priznavanje vještina i znanja povezanih s

poslom i stečenih u različitim sustavima i državama86. Prijedlog preporuke Vijeća o vrednovanju

77 Preporuka Vijeća 92/441/EEZ od 24. lipnja 1992. o zajedničkim kriterijima koji se odnose na dostatne resurse

i socijalnu pomoć u sustavima socijalne zaštite. 78 92/442/EEZ: Preporuka Vijeća od 27. srpnja 1992. o približavanju ciljeva i politika socijalne zaštite. 79 92/241/EEZ: Preporuka Vijeća od 31. ožujka 1992. o skrbi za djecu. 80 Preporuka Komisije – Ulaganje u djecu: prekidanje kruga prikraćenosti, C(2013) 778. 81 Preporuka Vijeća od 9. prosinca 2013. o djelotvornim mjerama integracije Roma u državama članicama. 82 Preporuka Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o ključnim kompetencijama za cjeloživotno

učenje (2006/962/EZ). 83 Preporuka Vijeća o politikama za smanjenje ranog prekidanja školovanja (2011/C191/01). 84 Preporuka Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o uspostavi Europskog kvalifikacijskog okvira

za cjeloživotno učenje. 85 Preporuka Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. o uspostavi Europskog referentnog okvira za

osiguravanje kvalitete u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju. 86 Preporuka Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. o uspostavi Europskog sustava bodova za

strukovno obrazovanje i osposobljavanje (ECVET).

Page 17: RPXQLNDFLMD.RPLVLMH(XURSVNRPSDUODPHQWX 9LMHüX ... Pillar of Social... · 1. KRATKA POVIJEST SOCIJALNE PRAVNE STEČEVINE Primarnim zakonodavstvom EU-a, a to su Ugovor o Europskoj

17

neformalnog i informalnog učenja usmjeren je na stvaranje okvira za utvrđivanje, dokumentiranje,

ocjenjivanje i potvrđivanje ishoda učenja87.

4.1.4. Zdravlje

Preporukom Vijeća o okruženju bez duhanskog dima88 upućuje se države članice da osiguraju

učinkovitu zaštitu od izloženosti duhanskom dimu u zatvorenim radnim prostorima, zatvorenim

javnim prostorima, sredstvima javnog prijevoza i ostalim javnim mjestima.

Preporukom Vijeća o sprečavanju ozljeda i promicanju sigurnosti89 potiče se bolja uporaba postojećih

podataka i, prema potrebi, razvoj sustava za praćenje najčešćih ozljeda i instrumenata izvještavanja

kako bi se prikupljali usporedivi podaci te pratili razvoj rizika od ozljeda i učinci preventivnih mjera

tijekom vremena.

5. Socijalna prava i načela u međunarodnom pravu

Povelja EU-a, Europska socijalna povelja i Europski kodeks socijalne sigurnosti Vijeća Europe, kao i

povelje koje je donijela Međunarodna organizacija rada mogu poslužiti kao temelj odlučivanja

zakonodavcima EU-a i Sudu Europske unije.

EU nije stranka potpisnica većine međunarodnih konvencija kojima se, ako su donesene, zahtijeva

članstvo u organizaciji. Međutim, postoje iznimke i novi događaji. EU je ratificirao Konvenciju UN-a

o pravima osoba s invaliditetom u prosincu 2010. Ta je Konvencija sastavni dio prava Unije te ima

prednost pred sekundarnim zakonodavstvom EU-a.

Niz konvencija Međunarodne organizacije rada ratificiralo je svih 28 država članica EU-a (temeljni

standardi rada, inspekcije rada) ili većina njih (konvencije o socijalnoj sigurnosti, razvoj ljudskih

resursa). Sve države članice EU-a ratificirale su osam temeljnih konvencija Međunarodne organizacije

rada i većinu prioritetnih konvencija o upravljanju tržištem rada (politika zapošljavanja, trostrano

savjetovanje, inspekcije rada). Tim su instrumentima obuhvaćena sva moguća poduzeća, institucije i

aktivnosti (formalno i neformalno gospodarstvo) uz minimalne iznimke, a obuhvaćeni su svi radnici

bez razlike. U slučaju ostalih konvencija, primjerice o vještinama, radnim uvjetima, zakonodavstvu u

području zaštite radnih mjesta, određivanju minimalne plaće, socijalnoj sigurnosti te zdravlju i

sigurnosti na radu ratifikacije variraju ovisno o predmetu.

Drugi važan međunarodni izvor socijalnih prava i načela je Vijeće Europe, posebno sa svojom

Poveljom EU-a iz 1961. i revidiranom Socijalnom poveljom iz 1996. Sve države članice ratificirale su

socijalnu povelju, bilo onu iz 1961. ili onu iz 1996.90 Važnost socijalnih povelja potvrđena je u

pravnom poretku EU-a u članku 151. UFEU-a, kojim se predviđa da EU i države članice imaju za cilj

promicanje zapošljavanja te poboljšanje životnih i radnih uvjeta kako bi se na putu napretka omogućili

njihovo usklađivanje, odgovarajuća socijalna zaštita, socijalni dijalog, razvoj ljudskih potencijala radi

postizanja trajne visoke stope zaposlenosti i borbe protiv isključenosti, „imajući na umu temeljna

socijalna prava poput onih određenih u Europskoj socijalnoj povelji potpisanoj 18. listopada 1961. u

87 COM/2012/0485 final. 88 Preporuka Vijeća o okruženju bez duhanskog dima, 2009/C 296/02. 89 Preporuka Vijeća o sprečavanju ozljeda i promicanju sigurnosti, 2007/C 164/01. 90 http://www.coe.int/t/dghl/monitoring/socialcharter/Presentation/Overview_en.asp.

Page 18: RPXQLNDFLMD.RPLVLMH(XURSVNRPSDUODPHQWX 9LMHüX ... Pillar of Social... · 1. KRATKA POVIJEST SOCIJALNE PRAVNE STEČEVINE Primarnim zakonodavstvom EU-a, a to su Ugovor o Europskoj

18

Torinu”. U tim se poveljama odražavaju zajednička stajališta i tradicije država članica te se mogu

smatrati izrazom temeljnih načela koja su posebno važna EU-u i državama članicama.91

Ratifikacija konvencija Međunarodne organizacije rada koje ta organizacija klasificira kao ažurirane te

prihvaćanje različitih članaka (revidirane) Europske socijalne povelje, posebno o uvjetima rada, plaći i

radnim odnosima, neujednačeni su u državama članicama EU-a. Mnoge države članice koriste

mogućnost nesudjelovanja u određenim odredbama poput onih o minimalnim plaćama, radnom

vremenu ili socijalnoj uključenosti i zaštiti.

Pravo EU-a, razrađenije od međunarodnih normi, primjenjivo je, a može postati učinkovitije izradom

snažnog pravnog okvira kojim se jamče pravična pravna sredstva građanima i poduzećima92.

Međunarodne norme ostaju važna referentna točka s obzirom da sadržavaju zajednička stajališta o

minimalnoj zaštiti u pogledu radnog odnosa i socijalne zaštite.

91 Vidjeti mišljenje nezavisnog odvjetnika Trstenjaka u predmetu C-282/10, Maribel Dominguez, točka 104. 92Standardima Međunarodne organizacije rada i Europskom socijalnom poveljom obuhvaćen je veći broj

aspekata, uključujući minimalne plaće, pravo na razvoj vještina i razvoj ljudskih resursa, zaštitu od

pojedinačnog otpuštanja, minimalne standarde u pogledu socijalne sigurnosti i naknada za nezaposlenost, te

aspekti upravljanja kao što su inspekcije rada, kolektivno pregovaranje i trostrano savjetovanje.