230
ZBORNIK RADOVA Zagreb, prosinac 2012. IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

  • Upload
    others

  • View
    13

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

ZBORNIK RADOVA

Zagreb, prosinac 2012.

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

Page 2: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

4

Ranko Ostojić, Ministar unutarnjih poslovaPredsjednik Odbora Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofaUVOD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7

dr. sc. Jadran Perinić, Ravnatelj Državne uprave za zaštitu i spašavanjePRAVCI RAZVOJA SUSTAVA ZAŠTITE I SPAŠAVANJA, SA NAGLASKOM NA PREVENCIJU I SMANJENJE RIZIKA OD KATASTROFA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9

Davorin Oršanić, dipl. ing. arh.ULOGA MINISTARSTVA GRADITELJSTVA I PROSTORNOGA UREĐENJA U IZRADI PROPISA IZ PODRUČJA PROSTORNOG PLANIRANJA I GRADNJE TE PROVOĐENJA NADZORA NAD DONOŠENJEM I IZRADOM PROSTORNIH PLANOVA, KAO I ZAKONITOSTI I KVALITETE IZVOĐENJA GRAĐEVINSKIH RADOVA U CILJU SMANJENJA RIZIKA OD KATASTROFA NA PROSTORU REPUBLIKE HRVATSKE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15

dr. sc. Branka Ivančan-Picek, dr. sc. Vlasta TutišULOGA I ZNAČENJE DRŽAVNOG HIDROMETEOROLOŠKOG ZAVODA U OBRANI OD KATASTROFA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35

mr. sc. Zoran Đuroković, dipl.ing.građ., Elizabeta Kos dipl.ing.agr.dr. sc. Danko Biondić, dipl.ing.građ., Nedjeljko Šimundić, dipl.ing.građ.POPLAVE I OBRANA OD POPLAVA U REPUBLICI HRVATSKOJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43

prof. dr. sc. Marijan HerakHRVATSKA KARTA POTRESNE OPASNOSTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55

Snježan Prevolnik, dipl. ing., Marijan Herak, prof. dr. sc. MJERENJE DINAMIČKIH PARAMETARA ZGRADA U ZAGREBU UZ POBUDU MIKROSEIZMIČKIM NEMIROM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61

Sonja Zlatović dr. sc.ULOGA GRAĐEVINARSTVA U SMANJENJU RIZIKA OD POTRESA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73

Sadržaj:

Page 3: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

5

mr. sc. Margareta Premužić dipl.ing.geod., prof. dr. sc. Željko Bačić dipl. ing. geod.PRIMJENA GEODETSKIH METODA U SLUČAJU PRIRODNIH KATASTROFA I POSTUPOVNE MJERE GEODETSKE SLUŽBE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81

Marko Mlinar, dipl.ing., Miro Lakoš, mag., Srđan Čupić, prof., Goran Strinić, dipl. ing.dr.sc. Nenad Domijan, doc.dr.sc. Nenad Leder, doc.dr.sc. Zvonko GržetićPOTREBE I MOGUĆNOSTI USPOSTAVLJANJA STALNOG SUSTAVA MJERENJA VALOVA U HRVATSKOJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91

Danijel Smolec bacc. ing. admin. chris., Marina Črnko struč. spec. ing. admin. chris.BIOLOŠKA UGROZA I FUNKCIONALNE SASTAVNICE ZAŠTITE I SPAŠAVANJA . . . . . . . . . . . . . . . . . 103

Predrag Hercog dipl. ing., prof.dr.sc. Renata Peternel dipl.ing., Bojan Abramović dipl.ing.prof.mr.sc. Ivan TothULOGA KONTINUIRANOG PRAĆENJA KVALITETE ZRAKA S CILJEM SMANJENJA RIZIKA OD KATASTROFA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113

dr. sc. Mirko Bilandžić doc., Aleksandra Grubić, magistra sociologijeSTRATEŠKE DIMENZIJE SAMOUBILAČKOG TERORIZMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121

doc. dr. sc. Iskra A. Nola, prof. dr. sc. Jagoda Doko JelinićULOGA EDUKACIJE U SMANJENJU RIZIKA OD KATASTROFA: JAVNOZDRAVSTVENE INTERVENCIJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135

dr. sc. Branko MihaljevićULOGA I ZNAČAJ POTENCIJALA KRITIČNE INFRASTRUKTURE ZA UPRAVLJANJE U KRIZNIM SITUACIJAMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 143

Kristina Martinović dipl. soc. rad.STRATEŠKO UPRAVLJANJE ODNOSIMA S JAVNOŠĆU U SLUČAJU VELIKIH NESREĆA ILI KATASTROFA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151

Mario Obradović bacc. ing. admin. chris., prof.dr.sc. Sanja Kalambura dipl.ing.Danijel Smolec bacc. ing. admin. chris., Nives Jovičić struč.spec.ing.admin.chris.POVEZANOST SUSTAVA ZAŠTITE I SPAŠAVANJA SA OPASNIM OTPADOM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 159

prof. dr. sc.Milan Vrdoljak, prof. dr. sc. Slobodan Janković, Danijel Vuković dipl. ing.O RIZICIMA UPORABE HELIKOPTERA U PROTUPOŽARNIM AKTIVNOSTIMA S GLEDIŠTA MEHANIKE LETA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 169

Page 4: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

6

SADRŽAJ

Želimir Laszlo prof.MUZEJ U KRIZNIM SITUACIJAMA - PROCJENJIVANJE OPASNOSTI, PLANIRANJE I PRIPREMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 181

Mladen TadićPRIJAVNO-DOJAVNE JEDINICE HITNIH SLUŽBI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 187

Zoran Šimić mag. psych.PRIJEDLOG MODELA RADA „INFORMACIJSKOG SREDIŠTA ZA NESREĆE I KATASTROFE“ I UPRAVLJANJA INFORMACIJAMA O OZLIJEĐENIM / STRADALIM OSOBAMA U VELIKIM NESREĆAMA I KATASTROFAMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 201

Niko Fabris, dipl. ing. građ.SMANJENJE RIZIKA OD KATASTROFA KROZ OSTVARIVANJE ODRŽIVOG RAZVOJA „ZEMLJIN OSLONAC“ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 209

Igor Milić, struč.spec ing.admin.chris.OPASNOSTI SU PRIRODNE, KATASTROFE NISU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 223

ZAKLJUČCI IV. KONFERENCIJE HRVATSKE PLATFORME ZA SMANJENJE RIZIKA OD KATASTROFA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 231

Page 5: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

7

Ranko OstojićMinistar unutarnjih poslovaPredsjednik Odbora Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

Poštovane gospođe i gospodo,

Kao predsjednik Odbora Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa zadovoljstvo mi je sve vas skupa pozdraviti na IV. konferenciji Hrvatske platforme.

U odgovoru na prijetnje koje katastrofe donose zajednici svijet se opredijelio za zajedničko djelovanje. Rezultat zajedničkog napora, nakon konferencije Ujedinjenih naroda 2005. godine u Kobeu, je Hyogo okvir za djelovanje s pet prioriteta djelovanja i tri osnovna cilja koja se žele postići. Uz prihvaćanje Hyogo okvira Republika Hrvatska uspostavila je Hrvatsku platformu za smanjenje rizika od katastrofa, kao stalni forum za razmjenu mišljenja te iznošenje stavova, prijedloga i postignuća, koji doprinose smanjenju rizika od katastrofa u svim područjima ljudskog djelovanja, s ciljem da politika smanjenja rizika od katastrofa postane nacionalni prioritet i prioritet lokalne zajednice, sa snažnom institucionalnom osnovom za njenu primjenu, kako je utvrđeno Zaključkom Vlade Republike Hrvatske. Hrvatska platforma započela je sa svojim radom 2009. godine. Do sada su održane tri godišnje Konferencije. Meni je pripala izuzetna čast da u ime hrvatske Vlade trenutno predsjedavam Hrvatskom platformom za smanjenje rizika od katastrofa.

Republika Hrvatska dio je i aktivan sudionik procesa smanjenja rizika od katastrofa kroz niz aktivnosti u zemlji i u okviru međunarodne suradnje. Nacionalne platforme za smanjenje rizika od katastrofa dio su aktivnosti zemalja članica Ujedinjenih naroda i obveza iz Hyogo okvirnog plana djelovanja za razdoblje od 2005. do 2015. godine. Kako se približava kraj utvrđenog planskog razdoblja, na globalnoj razini pokrenut je proces definiranja novog planskog dokumenta kojim bi se trebale definirati zadaće i pravci djelovanja na smanjenju rizika od katastrofa kako na globalnoj tako i na razini svjetskih regija i na nacionalnoj razini.

Na početku listopada Hrvatska je bila domaćin Europskog foruma za smanjenje rizika od katastrofa, na kojem su sudionici iz 27 europskih zemalja raspravljali o mogućim pravcima djelovanja. Kao rezultat su opće naznake da bi djelovanje na smanjenju rizika trebalo usmjeriti na nekoliko pravaca. Prije svega još veću pozornost treba posvetiti području edukacije, odnosno jačanju svijesti o postojanju opasnosti od prirodnih i tehničko-tehnoloških katastrofa. Nadalje tu je i potreba kontinuirane analize rizika od njih, razvitka kulture sigurnosti i prilagodbe ponašanja u svim segmentima ljudskog djelovanja.

Drugi segment u kojem treba usmjeriti djelovanje je područje planiranja razvoja, kako u prostornom planiranju tako i u planiranju buduće izgradnje industrijskih i drugih kapaciteta, koji su nositelj razvoja, usklađenog s očuvanjem i zaštitom okoliša, te kontinuiranim podizanjem kvalitete života. U izradi i provedbi planova dio zadaća mora biti analiza postojećih rizika od katastrofa koje mogu ugroziti postojeću zajednicu, kao i nova izgradnja i analiza rizika, koje razvoj donosi u neki prostor. Znači ukupno djelovanje mora se usmjeravati na smanjenje i postojećih i novih rizika, kako bi se razvoj zaista mogao zvati održivim.

Page 6: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

8

UVOD

Treće područje djelovanja na smanjenju rizika od katastrofa, obuhvaćeno zaključcima Europskog foruma, je i snažnije uključivanje lokalne samouprave u procese razumijevanja i smanjenja rizika.

Republika Hrvatska, kao ni ostale zemlje Europe i svijeta, nije izuzeta od katastrofa. Ove godine posebno smo bili izloženi katastrofama koje su uzrokovale klimatske promjene. To je rezultiralo ekstremnim sušama u cijeloj zemlji, a potom u rujnu ekstremnim količinama oborina u vrlo kratkom razdoblju i to u nekoliko gradova duž jadranske obale. To je stvorilo nove probleme stanovništvu u nižim dijelovima gradova, te lokalnim vlastima. Nadalje zbog ekstremnih količina oborina u Austriji i Sloveniji imali smo vodostaje na rijekama koje dolaze iz Slovenije koji su svuda naglo rasli, a na Dravi i premašili do sada zabilježene količine protoka. Zbog toga je došlo do poplava u Varaždinskoj i Međimurskoj županiji, gdje se štete još uvijek otklanjaju i saniraju.

Ukupni cilj djelovanja Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa je smanjiti osjetljivost na utjecaje prirodnih katastrofa na stanovništvo, imovinu i razvoj. Aktivnosti su usmjerene na izgradnju i jačanje sustava odgovora na rizike i prijetnje koje katastrofe donose, ali jednako tako i na jačanje preventivnog djelovanja i smanjenje rizika od katastrofa.

Mi u Hrvatskoj svjesni smo da na smanjenje rizika od katastrofa ne utječe samo sustav za brzi odgovor, što uključuje opremljene i osposobljene snage za brzo djelovanje, već je to i izgradnja sustava ranog upozoravanja, jedinstvenih sustava komunikacije i vođenja, koji moraju pospješiti učinkovitost djelovanja svih sudionika. Međutim, jasno je da se ubuduće, uz izgradnju reaktivnog pristupa, odnosno jačanje snaga za odgovor na postojeće rizike, moramo okrenuti i izgradnji i jačanju proaktivnog pristupa, upravo na način kako je to utvrđeno i zaključcima Europskog foruma u Dubrovniku.

Niz stručnih i znanstvenih radova koji su prezentirani na konferencijama Hrvatske platforme trebaju doprinijeti razvitku znanstvene misli, ali i praktičnih rješenja koja možemo i moramo primijeniti u jačanju sustava zaštite i spašavanja.

Na do sada održane tri godišnje konferencije Hrvatske platforme izloženo je ukupno 112 stručnih i znanstvenih radova na temu smanjenja rizika od katastrofa iz različitih područja prirodnih i društvenih znanosti.

Ove godine opredijelili smo se na malo izmijenjeni pristup organizacije godišnje konferencije Hrvatske platforme. Tako ćemo prvi dio konferencije posvetiti raspravi o djelovanju u razdoblju nakon 2015. godine, sukladno zahtjevima UN ISDR (United Nations Office for Disaster Risk Reduction) i zaključcima Europskog foruma za smanjenje rizika od katastrofa. Za taj dio konferencije pozvana su neka ministarstava, koja bi trebala biti nositelji aktivnosti u ostvarivanju postavljenih ciljeva smanjenja rizika od katastrofa.

Molim vas da pažljivo saslušate uvodna izlaganja, te se nakon toga aktivno uključite u raspravu, kako bi na temelju toga na kraju prvog dijela konferencije formulirali ciljeve i smjernice djelovanja u narednim godinama, a na kraju i stvarno doprinijeli smanjenju rizika od katastrofa u Republici Hrvatskoj.

Svim autorima radova u drugom dijelu konferencije također želim uspješan rad, s ciljem konačnog definiranja cjelovitog programa djelovanja koji ćemo provoditi tijekom iduće godine, ne samo kroz pripremu slijedeće konferencije, već i kroz naš svakodnevni rad.

Samo kontinuiranim radom možemo stvarno doprinositi smanjenju rizika od katastrofa u zemlji, počevši od našeg neposrednog susjedstva, čime stvaramo sigurniju budućnost za sljedeće naraštaje.

Hvala!

Page 7: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

9

dr. sc. Jadran PerinićRavnatelj Državne uprave za zaštitu i spašavanje

PRAVCI RAZVOJA SUSTAVA ZAŠTITE I SPAŠAVANJA, SA NAGLASKOM NA PREVENCIJU I SMANJENJE RIZIKA OD KATASTROFA

U Republici Hrvatskoj se dugi niz godina gradi sustav odgovora na katastrofe, što je dovelo i do ustrojavanja samostalnog središnjeg tijela državne uprave koji koordinira cjelokupno djelovanje u odgovoru na velike nesreće i katastrofe.

Uz kapacitete operativnih snaga koji se financiraju iz proračuna države i jedinica lokalne i područne samouprave, smatramo da imamo sustav koji može odgovoriti u situacijama kada su ljudski životi i imovina ugroženi. Uz to, tu su i kapaciteti udruga građana koje također razvijaju značajne snage i vještine za djelovanje u takvim situacijama. Sve to zajedno predstavlja respektabilnu snagu koja pruža određenu razinu sigurnosti građana i zajednice u cjelini.

Kroz posljednjih stotinjak godina dio kontinuiranog razvoja civilizacije je i razvoj poimanja prirodnih katastrofa i njihovih uzroka, a s time i razvoj sustava odgovora na prijetnje.

Najprije smo govorili samo o izravnom, tehničkom odgovoru kao što je gašenje požara, spašavanje u poplavama i slično. Zatim smo pozornost posvetili i uvođenju mjera tehničke zaštite, protupožarnih i protupotresnih mjera u građenju, prostornom planiranju i slično.

Veće koncentracije življenja dovele su i do potrebe uključivanja većih snaga u odgovor na nesreće, te usklađivanja njihova djelovanja. To je sedamdesetih godina prošlog stoljeća uvjetovalo razvitak i u znanosti. Više se nije govorilo samo o prijetnjama, već o riziku koji, kao produkt vjerojatnosti nastanka štetnog događaja i postojećih ranjivosti, izaziva negativne posljedice na sredinu, ljudske živote, imovinu i okoliš.

S analizom utvrđenim rizikom trebalo se suočiti i umanjiti ga, za što je potrebno uspostaviti i sustav upravljanja u izvanrednim situacijama ili kriznim uvjetima. Pri tome je upravljanje obuhvaćalo i djelovanje na prevenciji, odnosno djelovanje kojim se umanjuje postojeći rizik, jednako kao i djelovanje u odgovoru kad je izvanredni događaj već nastupio, odnosno upravljanje otklanjanja posljedica.

Znanstveno i statističko praćenje rezultata upravljanja u kriznim uvjetima pokazalo je da postoji izravna veza između djelovanja u prevenciji, odnosno smanjenju rizika prije nastupanja izvanrednog događaja i uloženih sredstava i ukupnih troškova djelovanja u odgovoru, te nastalim štetama od katastrofa.

Sve to posljedično je dovelo do znanstvene teze da je za sigurnost društva od prirodnih katastrofa od presudne važnosti smanjenje rizika od katastrofa, koje se mora provoditi unaprijed i kontinuirano, što je na kraju prepoznato na UN-ovoj konferenciji 2005. u Kobeu, čiji rezultat je Hyogo okvirni plan za djelovanje na smanjenju rizika od katastrofa država i zajednica.

Page 8: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

10

Pravci razvoja sustava zaštite i spašavanja, sa naglaskom na prevenciju i smanjenje rizika od katastrofa

Na temelju tog okvirnog plana svijet se suočava s prijetnjama i rizicima od prirodnih katastrofa. Približavanjem 2015. godine, do kada dokument vrijedi, pokrenuta je široka rasprava o potrebi novog plana djelovanja, s definiranjem njegovog oblika i sadržaja.

Međutim, taj proces rasprave nije samo usmjeren na uobličavanje novog međunarodnog dokumenta, već je prije svega prilika koju bi zemlje članice UN morale iskoristiti za „nacionalnu inventuru“, odnosno cjelovito sagledavanje stanja u smanjenju rizika od katastrofa, jačanju svijesti o postojanju opasnosti i rizika, te opsegu uključenosti svih segmenata i razina društva u taj proces.

Odbor Hrvatske platforme je u rujnu uputio dopis svim ministarstvima i drugim tijelima uključenim u Hrvatsku platformu da se uključe u raspravu, kako bi definirali osnovne pravce i područja djelovanja u narednih desetak godina.

Istovremeno, u procesu javne rasprave je i Strategija nacionalne sigurnosti, koja sadrži bitne odrednice povezane sa područjima od posebnog interesa Hrvatske platforme, kroz obraćanje pozornosti na smanjenje rizika od prirodnih katastrofa, ali i potrebne prilagodbe klimatskim promjenama.

Strategija u zaključcima navodi da negativne posljedice klimatskih promjena i degradacije okoliša ne ugrožavaju samo jednu zemlju ili regiju, već je riječ o globalnom problemu koji zahtijeva sveobuhvatan odgovor kroz međunarodnu suradnju. Hrvatska će u tom smislu i dalje aktivno sudjelovati u međunarodnim naporima te u provedbi odluka i ciljeva održivog razvoja za “Budućnost kakvu želimo”.

U zaključcima sastanka Europskog foruma u Dubrovniku također je naglašeno da postoje čvrste veze između plana djelovanja nakon Hyogo dokumenta i održivog razvoja sukladno globalno utvrđenim milenijskim ciljevima, odnosno između održivog razvoja i smanjenja rizika od katastrofa. Ta veza mora biti prisutna u svim budućim raspravama kao temeljna komponenta i nakon 2015.

U zaključnom dijelu strategije nacionalne sigurnosti, koji se odnosi na prirodne i tehničko-tehnološke katastrofe planira se djelovanje u tri smjera:

• smanjenje rizika od katastrofa (procjena rizika i jačanje ranog upozoravanja, smanjenje štetnog učinka, edukacija stanovništva i jačanje svijesti),

• operativno djelovanje na zaštiti i spašavanju te,

• ublažavanje i saniranje posljedica.

Strategija predviđa da te aktivnosti treba razvijati uz poštovanje načela supsidijarnosti, solidarnosti i kontinuiteta djelovanja.

Nadalje, Strategija navodi da će se procjenjivanje intenziteta rizika od katastrofa i sustavi ranog upozoravanja, na kojima se temelji smanjenje rizika od katastrofa, razvijati sukladno najnovijim znanstvenim postignućima. Pri tome je ključno prikupljanje i dijeljenje informacija u realnom vremenu, širenje meteoroloških, seizmoloških i hidroloških nadzornih mreža te usmjeravanje sredstava u projekte klimatskog modeliranja, prognoziranja i analize.

Osim toga težit će se smanjenju štetnosti razmjera katastrofa kroz pridržavanje sigurnosnih normi i standarda u gradnji.

U svrhu smanjivanja rizika infrastruktura pomorskih luka na Jadranu namjerava se graditi u skladu s najvišim sigurnosnim standardima. Jednako tako, potrebno je osigurati strateške robne zalihe s ciljem ublažavanja posljedica katastrofe i bržeg oporavka pogođenog područja.

Usporedno s navedenim, potrebno je razvijati javnu sigurnosnu kulturu kod građana i čelnika središnjih i lokalnih vlasti te medija.

Page 9: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

11

Ciljevi Strategije usmjereni su i na ljudske potencijale te materijalne i spasilačke resurse, odnosno operativni sustav zaštite i spašavanja. U vezi s time potrebno je razvijati daljnje standardne operativne postupke usklađeno međunarodnim standardima, procjenama rizika i ugroženosti.

Jednako tako nužno je osigurati koordinaciju svih mjerodavnih tijela na državnoj i lokalnoj razini. Tako bi npr. Oružane snage bile spremne pružati potporu nadležnim civilnim institucijama u zaštiti i spašavanju ljudi, materijalnih dobara i okoliša.

Na međunarodnom planu namjerava se i nadalje nastavljati, u smislu smanjenja rizika od katastrofa i nastaviti bliska suradnja s partnerskim državama i međunarodnim organizacijama na planu razvitka standarda i operativnih snaga za djelovanje, posebno u okviru Europske unije i Ujedinjenih naroda. Preciznije, i dalje će se razvijati suradnja s državama u užem i širem susjedstvu s kojima Republika Hrvatska dijeli mnoge rizike od izloženosti prirodnim i tehničko-tehnološkim katastrofama i velikim nesrećama.

U vezi s time, potrebno je reći, kako je radi mogućih intervencija strateškim robnim zalihama nužno potrebno popunjavati Bilancu strateških robnih zaliha u skladu s osiguranim sredstvima u državnom proračunu. Ovo stoga, jer je to važna komponenta u planiranju kako bi se minimalizirali štetni utjecaji mogućih ugroza, ali i stoga jer se Republika Hrvatska ne odriče mogućnost sudjelovanja u programima pružanja međudržavne humanitarne pomoći.

Sukladno strateškim odrednicama sanacija posljedica katastrofa mora se odvijati u skladu s najvišim međunarodnim standardima i znanstveno-tehnološkim dostignućima. To znači da se treba težit što bržem punom oporavku pogođenog područja u svim segmentima - okoliša, infrastrukture, gospodarstva i društva - te osiguranju i ostvarivanju novih sposobnosti i standarda koji će smanjiti mogućnost ponavljanja katastrofe.

U zaključnoj ocjeni potreba za djelovanjem u zaštiti od prirodnih i tehničko-tehnoloških katastrofa Strategija nacionalne sigurnosti navodi:

“U preventivnom djelovanju znatno je više prostora za razvoj i djelovanje na smanjenju rizika od katastrofa, pa se moramo opredijeliti da ovaj segment posebno jačamo. Moraju se uzeti u obzir planiranje razvoja koje uključuje spoznaje o geologiji tla na kojem se gradi, specifičnosti klime i hidroloških uvjeta, ali i društvene okolnosti, izgrađenost stambenih naselja ili poslovnih zona u području gradnje postrojenja s opasnim tvarima. Iskustveni pokazatelji u svijetu potvrđuju da je svaki euro uložen u djelovanje na smanjenju rizika od katastrofa kroz prevenciju donio uštede od 7 eura u troškovima intervencije i naknadi šteta, a za Republiku Hrvatsku procjenjujemo da vrijedi isti omjer.”

Pred nama je dakle, ove lijepe riječi zapisane u Strategiji, provesti u svakodnevni život i djelovanje.

Znatan doprinos smanjenju rizika od katastrofa je i uređeno zakonodavstvo, koje propisuje sigurnosno postupanje, od ponašanja u građenju, kad je potrebno poštivati pravila u prostornom planiranju i propise o seizmički otpornoj gradnji, do propisa koji obvezuju sve sudionike da u planiranju razvoja posvete potrebnu pozornost na podizanje sigurnosti pojedine sredine.

Svjedoci smo da se u Republici Hrvatskoj niz propisa koji doprinose povećanju sigurnosti naših građana uredno poštuje. Međutim, postoje i loši primjeri da se izgradnjom u područjima predviđenim za sustavno poplavljivanje u cilju zaštite vrjednijih područja zemlje bespravno grade objekti, koje je onda ponekad i nemoguće štititi ili je trošak takve zaštite višestruko veći od vrijednosti samih objekata. Građenja ima i na prostorima koji su ugroženi klizanjima tla, ali osjetno manje, te je za smanjenje rizika od katastrofa značajno da Ministarstvo graditeljstva nastoji uvesti reda u ovo područje .

U izgradnji sustava odgovora na rizike i prijetnje prirodnih katastrofa osjećamo nedostatke u nedovoljnoj uključenosti procesa jačanja svijesti o postojanju tih rizika i prijetnji u redovite obrazovne

Page 10: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

12

Pravci razvoja sustava zaštite i spašavanja, sa naglaskom na prevenciju i smanjenje rizika od katastrofa

procese, što je inače najbolji put dosezanja opće javnosti i postizanja općeg uspjeha smanjenja rizika od katastrofa.

Zbog toga tražimo i pronalazimo različite alternativne putove kroz neformalno obrazovanje, djelovanje udruga građana i različite nesistemske metode pristupa posebno najmlađoj populaciji, jer smo uvjereni da je to vrijedno izravno ulaganje u buduće smanjenje rizika od katastrofa. Ono što se nauči u mladoj dobi teško se zaboravlja i postaje dio integriteta svake osobe. Time se stvara najbolja osnova da se, u promišljanju i rješavanju svakodnevnih zadaća i problema, uvijek razmišlja i o mogućnostima postojanja rizika i njihova uklanjanja ili smanjivanja pa i od prirodnih i antropogenih katastrofa.

U području edukacije na svim razinama postoji realno najveći prostor za relativno brz napredak i poboljšanje stanja. DUZS je prisutan u velikom broju osnovnih škola kroz edukacijske akcije u kojima se djeca upoznaju sa osnovama rizika od katastrofa i dijelovima sustava i operativnih snaga. Međutim, svjesni smo da to nije dovoljno, a povremene akcije kojima se obraćamo najširoj populaciji uvijek su izuzetno dobro primljene, kao što je to bilo pred dvije godine sa projektom Safe Quake kojim smo proveli akciju upozoravanja na potrese u glavnim gradovima u projekt uključenih zemalja, Bugarske, Rumunjske i Hrvatske.

Neka istraživanja pokazuju da se najveći broj građana susretne primjerice sa kvalitetnijim pristupom obuci iz prve pomoći tek kroz autoškole, dok u redovnom obrazovnom procesu o tome čuju samo vrlo malo, a osposobljenost za prvu pomoć može izravno spasiti nečiji život. Zbog toga je potrebno zajedno s obrazovnim sektorom temeljito raspraviti kako integrirati pitanja izgradnje svijesti i osposobljavanja za sigurniji život u obrazovne programe i procese na svim razinama, uvijek primjereno uzrastu i dobi polaznika, ali i njihovim interesima, a na način da praktične informacije i podaci, u starijoj dobi povezani i sa znanstvenim spoznajama, doprinose ukupnom povećanju kulture sigurnosti u zemlji.

Sasvim je očito kako nam u narednom razdoblju mora biti zajednički cilj da se u redovite nastavne programe osnovnih i srednjih škola u niz predmeta ugrade i osnovni elementi definiranja prirodnih i tehničko-tehnoloških katastrofa, rizika i njihova smanjivanja, te mogućih posljedica i njihova saniranja. Izuzetno bi bilo korisno da se i kroz zaseban nastavni kolegij najmlađoj populaciji pruže potrebna praktična znanja iz postupanja u velikim nesrećama i katastrofama, prve pomoći, gašenja početnih požara, djelovanja u potresu, poplavi i sličnim situacijama.

U području znanosti također je otvoren široki prostor ugradnje smanjenja rizika kroz znanstveno-istraživački rad kojim se može izravno i neizravno doprinijeti povećanju sigurnosti kroz nova saznanja u prirodnim i društvenim znanostima, bolja rješenja u tehničkim disciplinama, te kroz unapređenje spoznaja i rješenja u primijenjenim društvenim znanostima. Zadaća je svih sudionika, a posebno tijela lokalne i područne samouprave, te državnih tijela da skrbe o brzom prenošenju tih rješenja u praksu.

U jačanju svijesti od posebne je važnosti i uključivanje jedinica lokalne i područne samouprave, koje u toj zadaći moraju preuzeti vodeću ulogu. Povremene akcije i vježbe za najširi krug građana, uz suradnju vlasti, udruga građana i stručnih institucija mogu također bitno poboljšati razinu svijesti i sigurnog ponašanja.

Ovih dana uz hladni i snježni val događalo nam se da ljudi umiru od napora kod čišćenja snijega, uz sezonu grijanja redovito se događaju nesreće, najčešće i sa smrtnim ishodima zbog neispravnih dimovodnih i plinskih instalacija, a da su akcije upozoravanja na opasnosti samo sporadične i najčešće ograničene na skromno prezentirane upute stručnih institucija. Upravo u tom prostoru trebamo znatno veću prisutnost lokalne politike i tijela lokalne samouprave, te uz njihovu potporu i lokalnih medija,

Page 11: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

13

čije informacije najčešće najlakše dolaze do najširih slojeva. A primjena preventivnih mjera uz relativno mali napor može sačuvati živote i zdravlje.

Zbog toga kroz sve aktivnosti lokalnih zajednica treba tražiti prostor sagledavanja i analiza rizika koji ih mogu ugroziti, te odmah u djelovanje ugraditi i mjere za njihovo smanjivanje, ali i djelovati na upozoravanju stanovnika o rizicima kojima su izloženi, sa uputama za postupanje ako do nesreće ili katastrofe dođe.

Dio prevencije i smanjenja rizika od katastrofa je i kvalitetno planiranje. Pred nama je u okvirima EU Mehanizma za civilnu zaštitu i primjene europskih standarda uvođenje nove metodologije procjene rizika koja mora obuhvatiti sve vrste prijetnji od prirodnih i antropogenih nesreća i katastrofa, a obzirom na recentne nesreće povezane sa ekstremnim vremenskim događajima, posebno se pozornost mora posvetiti i analizi rizika koje donose klimatske promjene, te procjeni o potrebnim prilagodbama na njih.

Preventivno djelovanje i smanjenje rizika od katastrofa prije nego one nastupe jamstvo je sigurnije i bolje budućnosti na kojem treba temeljiti djelovanje svih segmenata društva. Ipak, i dalje će nam biti potreban kvalitetan sustav odgovora na velike nesreće i katastrofe, koji mora biti i dio programskih dokumenta za razdoblje nakon Hyogo okvirnog plana.

Sustav zaštite i spašavanja koji gradimo u Republici Hrvatskoj ustrojen je na način da imamo jednu stožernu organizaciju, Državnu upravu za zaštitu i spašavanje, koja je slijedom zakona ovlaštena rukovoditi djelovanjem operativnih snaga i koordinirati zaštitu i spašavanje na razini zemlje. To ne znači da pojedini sudionici, od policije ili udruga građana do pripadnika oružanih snaga u aktivnostima zaštite i spašavanja, gube svoju osobnost i specifičnosti. Međutim jedinstveno vođenje i koordiniranje akcija omogućava najkvalitetniji i najučinkovitiji odgovor na prijetnje i katastrofe, a na dobrobit ugroženih građana ili područja.

U razvitku pojedinog segmenta zaštite i spašavanja i dalje ćemo poštovati specifičnosti koje su rezultat posebnosti same organizacije ili su nastale slijedom povijesnog razvoja. Ali uvijek se mora imati na umu da je konačni cilj jedinstveni sustav zaštite i spašavanja u zemlji, s jednim sustavom vođenja.

Parlamentarna demokracija u Republici Hrvatskoj podrazumijeva da zemljom vlada Vlada, čiji je izvršni organ u području zaštite i spašavanja Državna uprava za zaštitu i spašavanje.

Iskustvo nam je pokazalo u djelovanju u posljednjim godinama u obrani od poplava i svladavanju požara otvorenog prostora da je jedinstven sustav vođenja kroz DUZS omogućio znatno učinkovitiji odgovor. Ipak i u tome se pokazuju određene slabosti, često zbog nerazumijevanja uloge središnjeg tijela državne uprave, koja po zakonskim ovlastima koordinira aktivnosti na državnoj razini svih sudionika zaštite i spašavanja.

Jedno od rješenja bi moglo biti podizanje razine središnjeg tijela državne uprave za zaštitu i spašavanje ili pozicioniranje DUZS unutar Ureda Vlade kao što je to slučaj u susjednoj Republici Italiji, u kojoj upravo zbog takve pozicije Direkcija civilne zaštite, kad Vlada proglasi neku situaciju izvanrednom, dobiva ovlast izravnog rukovođenja i zapovijedanja svim sudionicima, a svi državni službenici, a posebno uniformirani dio, policija, vojska, karabinjeri, carinici, financijski policajci, šumari i svi drugi postaju tog trenutka pripadnici civilne zaštite sa konkretnim zadaćama zaštite i spašavanja stanovništva, od spašavanja iz ruševina ili u poplavama, do evakuacije, zbrinjavanja, postavljanja i organiziranja kampova za zbrinjavanje i organiziranja života na pogođenom području.

I druge zemlje imaju slične ovlasti središnjih organizacija civilne zaštite, ali su ih u posljednje vrijeme manje primjenjivale jer nisu imale katastrofalne događaje takvog opsega kao što su bili potresi u Aquilli i kod Modene ili poplave u dolini rijeke Po, kao što je to imala susjedna Italija.

Page 12: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

14

Pravci razvoja sustava zaštite i spašavanja, sa naglaskom na prevenciju i smanjenje rizika od katastrofa

Španjolska civilna zaštita kao dio MUP-a također u izvanrednoj situaciji djeluje potpuno samostalno i ima najšire izvršne ovlasti u uporabi svih kapaciteta države, od Guardie civil i oružanih snaga, do svih kapaciteta ministarstava, uz korištenje i svih uobičajenih operativnih snaga, vatrogastva i civilne zaštite, a sve za ostvarivanje jedinstvenog cilja najbolje zaštite civilnog stanovništva, imovine i okoliša.

Temeljem tih iskustava potrebno je i u Republici Hrvatskoj kvalitetno raspraviti i predložiti najbolje rješenje operativnog rukovođenja aktivnostima zaštite i spašavanja civilnog stanovništva na svim razinama, s kojim se moraju unaprijed složiti svi sudionici. Time bi dobili na većoj operativnosti i kvaliteti sigurnosti građana i imovine, a zatim to rješenje i normativno regulirati. Ujedno bi preslika sustava na razinu područne i lokalne samouprave poboljšala situaciju i na njihovim razinama, gdje ovog trenutka imamo još više problema, prvenstveno zbog nesnalaženja odgovornih čelnika jedinica lokalne samouprave, usputno praćene i njihovom nespremnosti za osposobljavanje koje organizira DUZS.

Sustav je u cjelini usmjeren na principe supsidijarnosti i solidarnosti, što znači da odgovor mora započeti tamo gdje je nesreća nastala. Iz toga proizlazi da je znatna odgovornost na čelnicima jedinica lokalne samouprave, koji moraju znati prepoznati prijetnje i rizike za svoju zajednicu, te razvijati kapacitete za odgovor, ali i znati ih upotrijebiti kad je to potrebno.

Upravo zbog toga, temeljem godišnjih planova rada DUZS-a permanentno organiziramo i provodimo niz tečajeva s ciljem osposobljavanja čelnika jedinica lokalne samouprave. Djelovanje u konkretnim situacijama kazuju nam kako oni čelnici, koji su prošli obuku znatno uspješnije djeluju u zaštiti i spašavanju svojih sugrađana. Alternativa tome je pomalo drugačije osmišljavanje operativnog djelovanja i rukovođenja u izvanrednim uvjetima, drugačije od onoga kako je to sada osmišljeno i opisano aktualnim Zakonom o zaštiti i spašavanju.

To istovremeno ne znači da i mi s državne razine ne želimo izgrađivati i svoju spremnost na odgovor. Dapače mi to želimo i moramo. Moramo biti spremni da angažiramo dodatne kapacitete snaga za djelovanje ako lokalne snage nisu dovoljne, te da pomognemo da akcije zaštite i spašavanja budu što učinkovitije, na dobrobit naših građana.

I na kraju, ako želimo zaokružiti programska načela djelovanja na smanjenju rizika od katastrofa u narednim godinama, ne smijemo zaboraviti i međunarodnu suradnju. Uskoro postajemo dio velike europske obitelji, gdje kroz Mehanizam civilne zaštite već djelujemo pune tri godine.

Hrvatska aktivno surađuje na smanjenju rizika od katastrofa u Ujedinjenim narodima, Europskom forumu za smanjenje rizika od katastrofa, u Vijeću Europe, ali i u okvirima regionalnih asocijacija i kroz bilateralnu suradnju sa svim susjednim zemljama. Upravo međunarodna suradnja izravno doprinosi jačanju i uspostavi novih, kvalitetnijih standarda i njihovoj brzoj implementaciji. Kao dio Europe očekujemo da i za naše građane vrijede i jednaki sigurnosni standardi, ali isto tako preuzimamo obveze osiguranja tih standarda i za europske građane za vrijeme njihovog boravka u Hrvatskoj.

Na kraju zahvaljujem se svima vama koji ste svojim znanjem, iskustvom i trudom doprinijeli sveukupnom razvoju sustava zaštite i spašavanja.

Kroz slijedeća uvodna izlaganja i očekivanu raspravu nadam se da će naznačeni pravci razvitka sustava smanjenja rizika od katastrofa u Republici Hrvatskoj dobiti svoju potvrdu i daljnju razradu, te nesumnjivo uroditi kvalitetnim zaključcima i smjernicama, primjenjivim na svim razinama.

Page 13: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

15

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

Davorin Oršanić, dipl. ing. arh.Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja

ULOGA MINISTARSTVA GRADITELJSTVA I PROSTORNOGA UREĐENJA U IZRADI PROPISA IZ PODRUČJA PROSTORNOG PLANIRANJA I GRADNJE TE PROVOĐENJA NADZORA NAD DONOŠENJEM I IZRADOM PROSTORNIH PLANOVA, KAO I ZAKONITOSTI I KVALITETE IZVOĐENJA GRAĐEVINSKIH

RADOVA U CILJU SMANJENJA RIZIKA OD KATASTROFA NA PROSTORU REPUBLIKE HRVATSKE

Sažetak:

U cilju smanjenja rizika od katastrofa na prostoru Republike Hrvatske zadaća Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja sadržana je u temeljnim odredbama njenog ustroja, a to je obavljanje poslova koji se odnose na zaštitu i očuvanje prostora u skladu s politikom održivog razvoja Republike Hrvatske. Izvršenjem te zadaće Ministarstvo će izvršiti i zadaću stvaranja preduvjeta za smanjenje rizika od katastrofa izradom kvalitetnih zakonskih propisa iz područja prostornog planiranja i graditeljstva. Provedba nadzora nad izradom i postupkom donošenja prostorno planske dokumentacije, akata izdanih na osnovu donesenih prostornih planova te nadzorom zakonitosti izvođenja građevinskih radova i rada sudionika u građenju ostvaruju se i ostale zadaće Ministarstva, koje za cilj imaju podizanje kvalitete i sigurnosti izvedenih građevinskih radova. Uz stalno organiziranje obrazovanja sudionika u građenju, nadzora njihove stručnosti provođenjem testiranja znanja i osposobljenosti za vođenje složenih građevinskih radova, stvaranjem i vođenjem evidencija o izdanim ovlaštenjima za obavljanje poslova u prostornom planiranju i graditeljstvu, Ministarstvo ostvaruje svrhu svoga postojanja pridonoseći zaštiti i očuvanju prostora, materijalnih i kulturnih dobara Republike Hrvatske te naročito sigurnosti života i zdravlja njenih građana.

Ključne riječi: prostorno uređenje, graditeljstvo, Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja

UVODSmanjenje rizika od katastrofa i događaja koji ih uzrokuju, zadaća je svih čimbenika koji sudjeluju

u stvaranju pretpostavki za siguran život i zdravlje građana Republike Hrvatske te svih osoba koje bi se, u trenutku pojave takvih događaja, mogle zateći na njenom prostoru. Također, zaštita materijalnih i kulturnih dobara Republike Hrvatske prioritetni je cilj svih struktura društva zaduženih za ostvarenje tog cilja.

Jedan od čimbenika koji sudjeluju u ostvarenju tog cilja je i Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, čija je zadaća da organizira, provodi i nadzire provođenje svih mjera u prostornom planiranju i izvođenju građevinskih radova koje, osim drugih ciljeva, imaju i zadatak izrade takvih prostorno-planskih te graditeljskih rješenja kojima će se smanjiti ili u bitnome otkloniti rizici od pojave katastrofa, a ako se one usprkos poduzetim aktivnostima na njihovom sprečavanju dogode

Page 14: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

ULOGA MINISTARSTVA GRADITELJSTVA I PROSTORNOGA UREĐENJA U CILJU SMANJENJA RIZIKA OD KATASTROFA

16

ili se ne mogu spriječiti, njihov cilj je ublažavanje i smanjenje njihovog intenziteta te otklanjanje posljedica koje su svojom pojavom uzrokovale.

Uloga Ministarstva u izvršenju te zadaće proizlazi iz temeljnih odredbi njegovog ustroja, kako u proteklom razdoblju, tako i upravo u trenutku u kojem je Republika Hrvatska pred ostvarenjem zadanog cilja, punopravnom članstvu u Europskoj uniji.

Pri tome je potrebno izvršiti sve obveze koje je Republika Hrvatska, kao članica međunarodne zajednice naroda (UN), preuzela u zadatak.

Jedan od tih zadataka je i obveza koju je Republika Hrvatska preuzela u ostvarenju cilja smanjenja rizika od katastrofa na prostoru Republike Hrvatske (dokument “Hyogo okvirni plan djelovanja na smanjenju rizika od katastrofa i jačanju spremnosti zemalja zajednica“) u kojem izvršenju tog zadatka Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja ispunjava svoju zadaću na način da priprema, izrađuje i predlaže na usvajanje zakonodavnom tijelu Republike Hrvatske na donošenje (Hrvatskom Saboru) onih propisa koji će omogućiti izradu takvih prostorno - planskih i graditeljskih rješenja koja će osigurati da se rizik od pojave katastrofa ili njihovih posljedica spriječe ili ublaže u mjeri u kojoj je to moguće.

Pri tome je odlučujuća uloga Ministarstva i u obvezi provođenja mjera kontrole odnosno nadzora zakonitosti izrade i donošenja prostorno-planskih dokumenata i akata, izrade i donošenja akata na osnovu kojih se može pristupiti izvođenju građevinskih radova, utvrđivanja i ocjenjivanja stručne osposobljenosti izrađivača prostorno-planske dokumentacije, stručnih osoba koje sudjeluju u projektiranju i izvođenju građevinskih radova te obveza vlasnika građevina da ih održavaju u predviđenom roku njihova trajanja, te drugih nadzora propisanih zakonom i na njemu donesenim propisima.

Stoga je nezaobilazna uloga Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja u svim aktivnostima koje Republika Hrvatska mora poduzeti u cilju smanjenja rizika od katastrofa na njenom prostoru ili u neposrednom okruženju, odnosno u slučaju globalne katastrofe čiji utjecaj bi mogao ugroziti njen prostor i građane.

MINISTARSTVO GRADITELJSTVA I PROSTORNOGA UREĐENJA, USTROJ I DJELOKRUG RADA

Donošenjem Zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela državne uprave, objavljenim u Narodnim Novinama broj 150 od 22. prosinca 2011 ustrojeno je sadašnje Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja.

Ministarstvo je ustrojeno razdvajanjem prijašnjeg Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva na dva nova ministarstva, Ministarstvo zaštite okoliša i prirode i Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja (u daljnjem tekstu MGIPU).

Unutarnje ustrojstvene jedinice u MGIPU su Kabinet, Tajništvo, Uprave, Samostalna služba i Zavod, a Zakonom o prostornom uređenju i gradnji propisano je da Ministarstvo provodi nadzor nad poslovanjem Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama (APN) te Državne geodetske uprave (DGU).

Također, MGIPU je nadležno za obavljanje stručnih i administrativnih poslova za potrebe Savjeta prostornog uređenja Države koji je osnovala Vlada Republike Hrvatske.

Page 15: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

17

MGIPU je smještena na tri lokacije u Gradu Zagrebu, te na 20 lokacija u sjedištima županija i Grada Zagreba, u kojima su raspoređeni Područni uredi i Područne jedinice Uprave za inspekcijske poslove Ministarstva.

Sjedište MGIPU-a u Gradu Zagrebu nalazi se u Ulici Republike Austrije 20, gdje se nalaze:

• Kabinet ministrice,• Samostalna služba za unutarnju reviziju,• Glavno tajništvo ministarstva,• Uprava za energetsku učinkovitost u graditeljstvu, strateško planiranje i međunarodnu suradnju,• Uprava za prostorno uređenje.

Na adresi Ulica Republike Austrije 25 nalazi se:• Uprava za graditeljstvo, stanovanje i komunalno gospodarstvo

a na adresi Vinogradska cesta 25 nalaze se:• Uprava za inspekcijske poslove,• Zavod za prostorno planiranje.

MGIPU provodi nadzor nad poslovanjem Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama (APN) i Državne geodetske uprave (DGU).

AGENCIJA ZA PRAVNI PROMET I POSREDOVANJE NEKRETNINAMA

Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama (APN) osnovana je Uredbom Vlade Republike Hrvatske, sa zadaćom da za račun Republike Hrvatske kupuje ili mijenja nekretnine na području Republike Hrvatske, osim nekretnina čiji je pravni promet određen posebnim propisima, a sredstva se osiguravaju iz državnog proračuna i iz drugih izvora.

DRŽAVNA GEODETSKA UPRAVA

Državna geodetska uprava (DGU) je državna upravna organizacija koja obavlja upravne i stručne poslove iz područja geodezije, kartografije, katastra i fotogrametrije te vodi brigu o uspostavi nacionalne infrastrukture prostornih podataka, informatizaciji katastra i geodetsko-prostornog sustava, državnoj službenoj kartografiji (1:5 000, 1:25 000, 1:100 000, 1:200 000), geodetskoj

Page 16: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

ULOGA MINISTARSTVA GRADITELJSTVA I PROSTORNOGA UREĐENJA U CILJU SMANJENJA RIZIKA OD KATASTROFA

18

dokumentaciji, statističkim podacima o katastru nekretnina, prostornim jedinicama i vodovima te geodetsko-katastarskim poslovima za državnu granicu.

Navedenim Zakonom MGIPU je ustrojeno sa svrhom i zadaćom obavljanja upravnih i drugih poslova koji se odnose na graditeljstvo, prostorno uređenje i stanovanje, te sudjelovanje u pripremi i provođenju programa iz fondova Europske unije i drugih oblika međunarodne pomoći iz ovih područja.

Poslovi i zadaci koje obavlja MGIPU odnose se na prostorno uređenje Republike Hrvatske i usklađivanje prostornoga razvitka, planiranje, korištenje i zaštitu prostora i ostvarivanje međunarodne suradnje u prostornom uređenju.

MGIPU također obavlja inspekcijske poslove prostornoga uređenja, uspostave informacijskog sustava o prostoru, vrši nadzor stanja u prostoru i provedbe dokumenata prostornoga uređenja Republike Hrvatske, izdaje i nadzire izdavanje lokacijskih dozvola, surađuje u izradi dokumenata prostornoga uređenja županija, gradova i općina radi osiguravanja uvjeta za gospodarenje, zaštitu i upravljanje prostorom i usklađivanja djelovanja tijela državne uprave koja sudjeluju u izradi, donošenju i provedbi dokumenata prostornoga uređenja, osigurava uvjete za razvitak i unapređenje poslovanja pravnih i fizičkih osoba iz područja prostornoga uređenja, uređenja naselja, te uređenja i korištenje građevinskoga zemljišta. MGIPU obavlja upravne i druge poslove koji se odnose na utvrđivanje uvjeta za projektiranje i gradnju građevina, izdavanje građevne i uporabne dozvole, korištenje, održavanje i uklanjanje građevine, inspekcijske poslove gradnje, upravne i druge poslove koji se odnose na djelovanje instrumenata i mjera gospodarske politike na razvitak projektantskih usluga u graditeljstvu i graditeljskih usluga; poslovanje pravnih i fizičkih osoba iz područja graditeljstva, Hrvatske komore arhitekata i Hrvatske komore inženjera u graditeljstvu te drugih inženjera koji sudjeluju u gradnji; praćenju i analiziranju kvalitete građevinskih i projektantskih usluga u graditeljstvu; stanovanje, politiku stanovanja, gradnju stanova i naselja; realizaciju posebnih programa Vlade Republike Hrvatske u stanogradnji; politiku, praćenje i unapređivanje stanja u komunalnom gospodarstvu, ostvarivanje međunarodne suradnje u graditeljstvu i stanovanju, kao i poslove koji se odnose na sudjelovanje Republike Hrvatske u radu tijela Europske unije u područjima iz njegove nadležnosti, te druge poslove koji su mu stavljeni u nadležnost posebnim zakonom.

PROSTORNO UREĐENJEZa obavljanje poslova koji se odnose na prostorno uređenje Republike Hrvatske i usklađivanje

prostornoga razvitka, planiranje, korištenje i zaštitu prostora, ostvarivanje međunarodne suradnje u prostornom uređenju, praćenje stanja u prostoru i provedbu dokumenata prostornoga uređenja Republike Hrvatske, u MGIPU su ustrojene Uprava za prostorno uređenje i Zavod za prostorno planiranje.

Uprava za prostorno uređenje surađuje u izradi dokumenata prostornoga uređenja županija, gradova i općina radi osiguravanja uvjeta za gospodarenje, zaštitu i upravljanje prostorom i usklađivanja djelovanja tijela državne uprave koja sudjeluju u izradi, donošenju i provedbi dokumenata prostornoga uređenja.

Uprava osigurava uvjete za razvitak i unapređenje poslovanja pravnih i fizičkih osoba iz područja prostornoga uređenja, uređenje naselja, uređenja i korištenja građevinskoga zemljišta, te obavlja poslove koji se odnose na sudjelovanje Republike Hrvatske u radu tijela Europske unije u navedenim područjima.

Page 17: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

19

Uprava također obavlja pravne poslove koji se odnose na normativnu djelatnost u vezi s pripremom i izradom nacrta prijedloga zakona, drugih propisa i akata iz djelokruga Ministarstva, obavlja poslove procjene učinaka propisa s tim u vezi i koordinira provedbu propisa iz djelokruga Ministarstva te obavlja poslove upravnog nadzora nad radom i aktima prvostupanjskih tijela iz svih navedenih područja.

U Upravi za prostorno uređenje ustrojeni su:

1. Sektor za sustav prostornoga uređenja,2. Sektor za pravne poslove.

Sektor za sustav prostornoga uređenja obavlja upravne i stručne poslove provođenja politike prostornoga uređenja, pri čemu posebno provjerava dokumente prostornog uređenja; izdaje lokacijske dozvole za zahvate određene posebnim propisom; prati stanje u području provođenja dokumenata prostornoga uređenja, sudjeluje u izradi i daje stručna mišljenja i objašnjenja za provedbu zakona i drugih propisa; sudjeluje u radu povjerenstava za stratešku procjenu utjecaja na okoliš, procjenu utjecaja na okoliš i tehničke preglede; daje mišljenja za potrebe rješavanja imovinsko-pravnih odnosa na zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske i sudjeluje u koordinaciji projekata infrastrukture i gospodarenja otpadom koji se kandidiraju za dobivanje financijskih sredstava iz fondova Europske unije.

U Sektoru za sustav prostornoga uređenja ustrojene su:

1. Služba za dokumente prostornoga uređenja, u čijem sastavu su Odjel za zaštićeno obalno područje i Odjel za kontinentalno područje,

2. Služba za lokacijske dozvole i provedbu dokumenata prostornoga uređenja, u čijem sastavu su Odjel za infrastrukturne i proizvodne građevine i Odjel za građevine za gospodarenje otpadom i eksploataciju mineralnih sirovina.

Sektor za pravne poslove obavlja pravne poslove koji se odnose na normativnu djelatnost u vezi s pripremom i izradom nacrta prijedloga zakona i drugih propisa te u vezi s potvrđivanjem međunarodnih ugovora i izradom bilateralnih ugovora i sporazuma iz djelokruga Ministarstva, kao i poslove u vezi s procjenom učinaka propisa iz djelokruga Ministarstva, osigurava i koordinira provedbu zakona i drugih propisa iz djelokruga Ministarstva, obavlja poslove usklađivanja propisa s propisima Europske unije, daje i priprema mišljenja, naputke i objašnjenja u vezi s provedbom zakona i drugih propisa iz djelokruga Ministarstva, daje, priprema i koordinira mišljenja na prijedloge zakona i drugih propisa te priprema i koordinira mišljenja na prijedloge međunarodnih, bilateralnih ugovora i sporazuma, prati provođenje i učinkovitost provođenja propisa iz djelokruga Ministarstva i predlaže njihove izmjene i dopune; obavlja poslove i zadatke u vezi sa zakonodavnim projektima koji se temelje na međunarodnoj suradnji, odnosno međunarodnim, bilateralnim ugovorima i sporazumima, zakonodavnim projektima u okviru programa pomoći i suradnje s Europskom unijom te drugim zakonodavnim projektima.

Sektor koordinira primjenu propisa te poslove i zadatke međunarodnopravne suradnje, obavlja poslove suradnje s pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, drugim tijelima državne vlasti, jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, te međunarodnim organizacijama i institucijama.

Sektor rješava upravne stvari po žalbama iz područja prostornog uređenja, graditeljstva, komunalnog gospodarstva i stanovanja, priprema rješenja po prigovorima koja donosi ministar te rješava po izvanrednim pravnim lijekovima u stvarima u kojima odlučuje po žalbama; obavlja poslove upravnog nadzora nad radom i aktima prvostupanjskih tijela iz svih navedenih područja poduzima

Page 18: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

ULOGA MINISTARSTVA GRADITELJSTVA I PROSTORNOGA UREĐENJA U CILJU SMANJENJA RIZIKA OD KATASTROFA

20

mjere u svrhu otklanjanja nezakonitosti ili nepravilnosti utvrđenih u upravnom nadzoru te poduzima i mjere za unapređenje rada prvostupanjskih tijela kroz razne oblike edukacije (organiziranje sastanaka, radionica, davanje stručnih mišljenja i objašnjenja u vezi provedbe propisa).

U Sektoru za pravne poslove ustrojene su:

1. Služba za zakonodavstvo, u čijem sastavu su Odjel za normativu i koordinaciju provedbe propisa i Odjel za procjenu učinaka propisa i međunarodno-pravne poslove,

2. Služba za žalbe i upravni nadzor, u čijem sastavu su Odjel za žalbe i zastupanje i Odjel za upravni nadzor.

Zavod za prostorno planiranje, izrađuje i prati provođenje Strategije prostornoga razvoja i Programa prostornoga uređenja Republike Hrvatske, te drugih dokumenata prostornoga uređenja koje donosi Hrvatski sabor.

Zavod izrađuje i surađuje u izradi drugih dokumenata od važnosti za prostorno uređenje i zaštitu prostora RH, te vodi i koordinira razvoj Informacijskog sustava prostornoga uređenja RH (ISPU-RH) u suradnji s nadležnim tijelima lokalne i područne (regionalne) samouprave. ISPU-RH sadrži i objedinjava podatke o prirodnim i društvenim obilježjima i sadržajima prostora značajnim za prostorno uređenje, dokumentaciju prostora, dokumente prostornoga uređenja i druge dokumente značajne za prostorno uređenje ili provedbu zahvata u prostoru.

Zadaća Zavoda je da prikuplja, objedinjava i redovito objavljuje (elektronički i pisano) podatke i informacije o prostoru, utvrđuje i priprema pokazatelje za praćenje stanja u prostoru, te izrađuje Izvješće o stanju u prostoru RH i osigurava uvjete za pristup (Internet i intranet) informacijama o prostoru, kojima raspolaže, obavlja stručne poslove za određivanje sadržaja i metode prostornoga (regionalnog i urbanističkog) planiranja, te obavlja stručno-analitičke poslove iz područja prostornoga planiranja i korištenja prostora koji zahtijevaju primjenu posebnih GIS-metoda rada, priprema i koordinira izradu studija i/ili stručnih podloga, te vodi istraživanja od važnosti za prostorno uređenje RH. Nadalje, Zavod izrađuje i usmjerava studije prostornih odnosa u infrastrukturnim koridorima

Page 19: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

21

nadnacionalnog i nacionalnog značaja (prometni, vodni, energetski i drugi), kao i prostorne elemente gospodarskih, sportskih i drugih sustava. Priprema i/ili koordinira izdavačku djelatnost za publikacije iz područja prostornoga uređenja.

Zavod surađuje s osobama, međunarodnim tijelima, institucijama i udrugama na izradi i realizaciji projekata i programa iz područja prostornoga uređenja, te u provođenju međunarodnih obveza iz područja prostornoga uređenja, sudjeluje u izradi strateškog plana MGIPU, definiranju pokazatelja uspješnosti i utvrđivanju rizika u okviru djelokruga Zavoda. Također, Zavod obavlja stručne poslove za potrebe rada Savjeta prostornog uređenja Države.

Zavod je izradio više ključnih dokumenata od kojih se spominju sljedeća dva dokumenta:

Strategija prostornog uređenja Republike Hrvatske, koju je donio Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske 27. lipnja 1997. godine te Odluku o donošenju Programa prostornog uređenja Republike Hrvatske koju je Zastupnički dom Hrvatskog državnog sabora donio 7. svibnja 1999. godine.

Dana 23. kolovoza 2012. objavljena je u Narodnim novinama broj 96/2012 Odluka o izradi Izmjene i dopune Strategije prostornog uređenja Republike Hrvatske te Odluka o izradi Izmjene i dopune Programa prostornog uređenja Republike Hrvatske, koje su u izradi.

SAVJET PROSTORNOG UREĐENJA DRŽAVESavjet prostornog uređenja Države osnovan je Odlukom Vlade Republike Hrvatske 2004. godine,

te je u proteklom razdoblju pripremao smjernice za rješavanje odabranih problema prostornog uređenja, davao suglasnosti na prijedloge dokumenata prostornog uređenja te mišljenja o pitanjima prostornog uređenja regionalne i lokalne razine.

Člankom 27. Zakona o prostornom uređenju i gradnji propisano je osnivanje Savjeta prostornog uređenja Države, čije osnivanje i imenovanje članova i predsjednika Savjeta iz redova znanstvenih, stručnih, javnih i drugih djelatnika i predstavnika središnjih tijela državne uprave nadležnih za pojedina područja od utjecaja na prostorno uređenje provodi Vlada Republike Hrvatske u cilju osiguravanja uvjeta za ravnomjerniji prostorni razvoj Države, te stručne i znanstvene utemeljenosti dokumenata prostornog uređenja i drugih dokumenata u području prostornog uređenja.

Zadaća savjeta je da daje mišljenja, prijedloge i ocjene o prijedlozima dokumenata prostornog uređenja i drugih dokumenata određenih ovim Zakonom državne i područne (regionalne) razine, preporuke o pojedinim pitanjima iz područja prostornog uređenja, te obavlja i druge poslove određene u skladu s ovim Zakonom. Sredstva za rad Savjeta osiguravaju se u državnom proračunu, a stručne i administrativne poslove za Savjet obavlja Ministarstvo.

GRADITELJSTVOGraditeljstvo podrazumijeva projektiranje, građenje, uporabu, održavanje i uklanjanje građevine,

pri čemu se ne smije ugroziti život i zdravlje ljudi, okoliš, priroda, druge građevine i stvari, niti stabilnost tla na okolnom zemljištu.

U MGIPU je ustrojena Uprava za graditeljstvo, stanovanje i komunalno gospodarstvo za obavljanje upravnih i drugih stručnih poslova koji se odnose na područje graditeljstva, stanovanja i komunalnog gospodarstva. Uprava predlaže i poduzima mjere i radnje za koje je zakonom i drugim propisima ovlaštena, nadležnim državnim tijelima predlaže donošenje propisa i drugih akata iz njihove

Page 20: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

ULOGA MINISTARSTVA GRADITELJSTVA I PROSTORNOGA UREĐENJA U CILJU SMANJENJA RIZIKA OD KATASTROFA

22

nadležnosti, neposredno primjenjuje zakone i druge propise, te osigurava njihovu provedbu, rješava u upravnim stvarima i provodi nadzor u skladu sa svojim zakonskim ovlastima, prati stanje u svom djelokrugu te nadležnim državnim tijelima predlaže poduzimanje odgovarajućih mjera, izrađuje, odnosno osigurava izradu stručnih podloga za postupak odlučivanja u državnim tijelima, te osigurava suradnju sa stručnim i znanstvenim ustanovama i drugim osobama u područjima iz svoje nadležnosti.

Uprava obavlja poslove koji se odnose na utvrđivanje uvjeta za projektiranje i gradnju građevina, dozvole za gradnju i uporabu građevina, korištenje, održavanje i uklanjanje građevina, poslove projektantskih i ostalih usluga u graditeljstvu, poslovanje pravnih i fizičkih osoba iz područja graditeljstva, komora ovlaštenih arhitekata i ovlaštenih inženjera u graditeljstvu; praćenje i analiziranje kvalitete građevinskih i projektantskih usluga u graditeljstvu; stanovanje, politiku stanovanja, gradnju stanova i naselja; koordinaciju i osiguranje provedbe posebnih programa Vlade Republike Hrvatske u stanogradnji; politiku, praćenje i unapređivanje stanja u područjima, ostvarivanje međunarodne suradnje u graditeljstvu, stanovanju i komunalnom gospodarstvu, te djelovanje i suradnja u tim područjima u okviru sustava Europske unije.

U Upravi za graditeljstvo, stanovanje i komunalno gospodarstvo, ustrojeni su sektori:

1. Sektor za graditeljstvo

2. Sektor za stanogradnju, stanovanje i komunalno gospodarstvo.

U Sektoru za graditeljstvo obavljaju se normativni, upravni i stručno-analitički poslovi iz područja graditeljstva, poslovi koji se odnose na upravni postupak izdavanja akata kojima se dozvoljava gradnja i uporaba građevina u okviru nadležnosti Ministarstva; provedbu tehničkih pregleda građevina, izdavanje suglasnosti, dozvola i drugih akata iz svoje nadležnosti; građevno-tehničku regulativu, pristupačnu i održivu gradnju, na osobe koje pružaju usluge u graditeljstvu, građevne proizvode i osobe koje sudjeluju u dokazivanju uporabljivosti građevnih proizvoda te na suglasnosti za djelatnost građenja, ocjenu sposobnosti osoba koje sudjeluju u gradnji, ispitivanje sukladnosti građevnih proizvoda i građevina, imenovanja osoba ovlaštenih za kontrolu i nostrifikaciju projekata, ovlašćivanja osoba koje provode ispitivanja sukladnosti u graditeljstvu, te nadzor rada tih osoba kao i praćenje i analize kvalitete usluga u graditeljstvu, poslovanja pravnih i fizičkih osoba iz područja graditeljstva, praćenje i analiziranje građevinskih i projektantskih usluga u graditeljstvu. Sektor obavlja poslove praćenje akata propisanih zakonima i drugim propisima kojima se uređuju pitanja iz područja graditeljstva, praćenja projektiranja, građenja, uporabe i održavanje građevina te sudjeluje u radu nacionalnog normirnog tijela, izradi nacrta zakonskih i podzakonskih akata, praćenje stanja u graditeljstvu, vođenje registara, evidencija i podataka iz nadležnosti Uprave, surađuje s drugim tijelima u pitanjima koja utječu na područje graditeljstva, osigurava uvođenje relevantne pravne stečevine Europske unije za područje graditeljstva, usklađivanja građevno-tehničkog zakonodavstva i međunarodne suradnje iz nadležnosti Uprave uključivo obavljanje poslova u svojstvu nacionalne kontaktne točke za pitanja građevno-tehničkog zakonodavstva, građevnih proizvoda, priznavanja kvalifikacija i pružanja usluga u graditeljstvu kao i drugih pitanja zakonskog uređivanja područja graditeljstva.

U Sektoru za graditeljstvo obavljaju se poslovi koje se odnose na praćenje i analizu stanja u području graditeljstva, pripremu i planiranje strategije, izradu mjera za razvoj i unapređenje graditeljstva, te koordinaciju i osiguranje provođenja mjera i programa gospodarske politike u graditeljstvu.

U Sektoru za graditeljstvo ustrojene su:

1. Služba za gradnju, u čijem sastavu su Odjel za građevinarstvo i Odjel za sustav i programe2. Služba za dozvole, u čijem sastavu su Odjel za dozvole za gradnju i Odjel za dozvole za uporabu

Page 21: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

23

Sektor za stanogradnju, stanovanje i komunalno gospodarstvo obavlja upravne i stručne poslove u provođenju politike Vlade Republike Hrvatske u području stanogradnje, stanovanja i komunalnog gospodarstva, osigurava praćenje i analizu stanja u područjima iz svoje nadležnosti, priprema, planira i predlaže strategiju, mjere i programe u cilju unapređenja stanja u području stanovanja i razvoja stanogradnje, sustava izgradnje stanova za ciljane grupe građana, sustava načina korištenja stanova i održavanja stambenog fonda, unapređenja i poticanja razvoja komunalnog gospodarstva, te osigurava realizaciju odgovarajućih mjera i programa, osigurava izvršavanje zakona i drugih propisa, te prati i nadzire njihovu provedbu, daje stručna mišljenja i objašnjenja u vezi s primjenom propisa, sudjeluje i u izradi propisa te odgovarajuće koordinira izradu i priprema stručne poslove za izradu zakona, drugih propisa i normativa iz područja stanovanja, komunalnog gospodarstva, koordinira aktivnosti u provedbi programa i osigurava realizaciju posebnih programa Vlade Republike Hrvatske u stanogradnji, sudjeluje u ostvarivanju međunarodne suradnje u području stanovanja i komunalnog gospodarstva, te obavlja i druge poslove u okviru svoga djelokruga.

U Sektoru za stanogradnju, stanovanje i komunalno gospodarstvo ustrojene su:

1. Služba za stanogradnju, u čijem sastavu su Odjel za mjere i programe i Odjel za investicije,

2. Služba za stanovanje i komunalno gospodarstvo, u čijem sastavu je Odjel za komunalno gospodarstvo.

INSPEKCIJSKI NADZORUprava za inspekcijske poslove putem ustrojstvenih jedinica obavlja poslove inspekcijskog nadzora

u području gradnje i prostornoga uređenja u skladu sa Zakonom o prostornom uređenju i gradnji i zakonima i propisima donesenim na temelju toga Zakona. Poduzima mjere propisane tim Zakonima, prati i nadzire provedbu mjera za unaprjeđenje zakonitosti iz svoga djelokruga, obavlja poslove u vezi s izvršenjem inspekcijskih rješenja, obavlja poslove koordinacije rada ustrojstvenih jedinica Uprave, kontrolira rad i daje smjernice u vezi s primjenom propisa iz svoga djelokruga, osigurava usavršavanje postupanja inspektora, obavlja pravne poslove vezano uz djelokrug rada Uprave, pruža pravnu podršku u obavljanju inspekcijskog nadzora građevinskoj i urbanističkoj inspekciji, sudjeluje u razvoju informatizacije Uprave, osigurava prikupljanje i obradu podataka o inspekcijskom nadzoru koji provode inspekcije iz djelokruga Uprave, sudjeluje u izradi nacrta prijedloga zakona, tehničkih i drugih propisa iz područja gradnje i prostornoga uređenja, surađuje s drugim ustrojstvenim jedinicama Ministarstva, tijelima državne uprave, znanstvenim i obrazovnim ustanovama, jedinicama lokalne i područne samouprave, sudjeluje u poslovima međunarodne suradnje te obavlja i druge poslove u okviru svoga djelokruga.

Za obavljanje navedenih poslova u Upravi za inspekcijske poslove ustrojeni su:

1. Sektor građevinske inspekcije,2. Središnji sektor građevinske i urbanističke inspekcije, 3. Sektor urbanističke inspekcije.

GRAĐEVINSKA INSPEKCIJASektor građevinske inspekcije obavlja inspekcijski nadzor zakonitosti i kvalitete gradnje,

održavanja i uklanjanja građevina za koje akte, kojima se odobrava građenje, uporaba i uklanjanje, izdaje Ministarstvo, odnosno nadležno upravno tijelo županije, Grada Zagreba, odnosno velikog

Page 22: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

ULOGA MINISTARSTVA GRADITELJSTVA I PROSTORNOGA UREĐENJA U CILJU SMANJENJA RIZIKA OD KATASTROFA

24

grada, te građevina za koje se ne izdaje akt kojim se odobrava građenje. Uz ostale zadaće obavlja inspekcijski nadzor zakonitosti i kvalitete ugradnje građevnih proizvoda, zakonitosti rada sudionika u gradnji, poduzima propisane mjere, podnosi optužne prijedloge i kaznene prijave, provodi izvršenje inspekcijskih rješenja.

Za obavljanje poslova u Sektoru građevinske inspekcije, ustrojene su:

1. Služba državne gradnje, u čijem sastavu su Odjel proizvodnih i energetskih građevina i Odjel prometnih, vodnih i ostalih građevina,

2. Područni ured u Zagrebu, 3. Područni ured u Splitu, 4. Područna jedinica u Osijeku - Služba Osječko-baranjske županije,5. Područna jedinica u Pazinu - Služba Istarske županije,6. Područna jedinica u Rijeci - Služba Primorsko-goranske županije,7. Područna jedinica u Zadru - Služba Zadarske županije,8. Služba područnih jedinica - odjela.

Služba državne gradnje obavlja inspekcijski nadzor zakonitosti i kvalitete gradnje, održavanja i uklanjanja građevina za koje akte, kojima se odobrava građenje, uporaba i uklanjanje izdaje Ministarstvo, te građevine za koje je posebnim propisom određena obveza utvrđivanja objedinjenih uvjeta zaštite okoliša, obavlja inspekcijski nadzor zakonitosti i kvalitete ugradnje građevnih proizvoda, nadzire zakonitost rada sudionika u gradnji, poduzima propisane mjere, podnosi optužne prijedloge i kaznene prijave, provodi izvršenje inspekcijskih rješenja, priprema odgovore na podneske te odgovara na podneske sukladno ovlastima i nadležnosti, predlaže plan i program rada Službe, prati izvršenje plana i programa rada odjela, izrađuje godišnja i druga izvješća o radu, te obavlja i druge poslove u okviru svoga djelokruga.

Pri tome se napominje da Odjel proizvodnih i energetskih građevina obavlja, među ostalim, inspekcijski nadzor zakonitosti i kvalitete gradnje, održavanja i uklanjanja građevina za koje akte, kojima se odobrava građenje, uporaba i uklanjanje, izdaje Ministarstvo, a naročito građevina za proizvodnju izvora ionizirajućih zračenja, kemikalija i kemijskih proizvoda, metala, nemetala, koksa, cementa, stakla i celuloze, rafinerija nafte, kao i brodogradilišta brodova 1.000 GT i više, energetskih građevina (elektrana instalirane snage 20 MW i veće s pripadajućim građevinama, dalekovoda 220 kV i više s trafostanicom i rasklopnim postrojenjem, međunarodnih i magistralnih cjevovoda koji služi za transport nafte, plina ili naftnih derivata uključivo terminal, otpremnu i mjerno-regulacijsku (redukcijsku) stanicu tehnološki povezanu s tim cjevovodom, podzemnih skladišta prirodnog plina, skladišta nafte ili njezinih tekućih derivata koji je samostalni objekt kapaciteta 50.000 tona i više, kao i skladišta ukapljenog naftnog plina koje je samostalni objekt kapaciteta 10.000 tona i više) te građevina za koje je posebnim propisom određena obveza utvrđivanja objedinjenih uvjeta zaštite okoliša, obavlja inspekcijski nadzor zakonitosti i kvalitete ugradnje građevnih proizvoda, te da Odjel prometnih, vodnih i ostalih građevina obavlja, među ostalim inspekcijski nadzor, vodnih građevina za plovidbu (plovni put s pripadajućim objektima i vodnim građevinama), regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina na vodama I. reda, brana s akumulacijom ili retencijskim prostorom s pripadajućim građevinama koje zadovoljavaju kriterije velikih brana, vodnih građevina za melioracijsku odvodnju površine 10.000 ha i više, vodnih građevina za vodoopskrbu kapaciteta zahvata 500 l/s i više, građevina za melioracijsko navodnjavanje i drugo zahvaćanje voda kapaciteta 500 l/s i više, vodnih građevina za zaštitu voda kapaciteta 100.000 ekvivalentnih stanovnika i više, vojnih građevina i građevina od posebnog značenja za obranu države određenih posebnim propisom, županijskih i regionalnih centara

Page 23: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

25

za gospodarenjem otpadom, građevina za proizvodnju i skladištenje eksploziva i minsko-eksplozivnih sredstava za gospodarsku uporabu i skladišta opasnog otpada.

SREDIŠNJI SEKTOR GRAĐEVINSKE I URBANISTIČKE INSPEKCIJESredišnji sektor građevinske i urbanističke inspekcije organizira i obavlja poslove usavršavanja i

kontrole rada građevinske i urbanističke inspekcije, sudjeluje u izradi i provodi program za usavršavanje i nadzor nad radom građevinske i urbanističke inspekcije, surađuje s drugim ustrojstvenim jedinicama Ministarstva, tijelima državne uprave, znanstvenim i obrazovnim ustanovama, jedinicama lokalne i područne samouprave, daje mišljenja i smjernice u vezi s primjenom propisa u odnosu na postupanje inspekcija, organizira obavljanje pravnih poslova koji obuhvaćaju izradu prijedloga rješenja, pružanje pravne pomoći inspekcijama, obavljanje poslova vezanih za upravne sporove, pravne poslove u vezi s izvršenjima inspekcijskih rješenja, zastupanje pred sudovima, prati rad građevinske inspekcije, organizira informatizaciju te obavlja poslove vezane za vođenje evidencija i baza podataka, brine o stručno-tehničkim poslovima uredskog poslovanja za potrebe Uprave, priprema odgovore na podneske te odgovara na podneske sukladno ovlastima i nadležnosti, a po potrebi obavlja inspekcijski nadzor gradnje, donosi i prati izvršenje plana i programa rada Sektora, izrađuje godišnja i druga izvješća, te obavlja i druge poslove u okviru svoga djelokruga.

Za obavljanje poslova u Središnjem sektoru građevinske i urbanističke inspekcije, ustrojene su:

1. Služba za usavršavanje i kontrolu rada, u čijem sastavu su Odjel usavršavanja i Odjel kontrole,

2. Služba pravnih poslova, u čijem sastavu su Odjel pravnih poslova i Odjel za sudske postupke,

3. Služba koordinacije inspekcijskog postupanja, u čijem sastavu su Odjel praćenja rada građevinske inspekcije i Odjel za dokumentacijske poslove.

URBANISTIČKA INSPEKCIJASektor urbanističke inspekcije provodi nadzor nad primjenom odredbi Zakona o prostornom

uređenju i gradnji u dijelu koji uređuje prostorno uređenje te primjenu posebnih propisa kojima se utječe na prostorno uređenje, provodi nadzor nad općim i pojedinačnim aktima, uvjetima i načinu rada nadziranih pravnih i fizičkih osoba ovlaštenih za izradu dokumenata prostornog uređenja, provodi stalnu analizu akata prostornog uređenja koje su subjekti prostornog uređenja obvezni dostavljati na temelju propisa, provodi sustavni tematski nadzor jedinica područne (regionalne) i lokalne samouprave radi pravovremenog i usklađenog donošenja općih akata, sudjeluje u izradi nacrta prijedloga propisa iz područja prostornoga uređenja, sudjeluje u osposobljavanju i usavršavanju inspektora, poduzima Zakonom propisane mjere, priprema odgovore na podneske, odgovara na podneske sukladno ovlastima i nadležnosti, donosi i prati plan i program rada Sektora, izrađuje godišnja i druga izvješća o radu te obavlja i druge poslove u okviru svoga djelokruga.

Za obavljanje poslova u Sektoru urbanističke inspekcije ustrojene su:

1. Služba dokumenata prostornog uređenja, u čijem sastavu su Odjel strateških dokumenata prostornoga uređenja i Odjel provedbenih dokumenata prostornoga uređenja,

2. Služba za pojedinačne akte i ovlaštene osobe, u čijem sastavu su Odjel za pojedinačne akte i Odjel za ovlaštene osobe.

Page 24: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

ULOGA MINISTARSTVA GRADITELJSTVA I PROSTORNOGA UREĐENJA U CILJU SMANJENJA RIZIKA OD KATASTROFA

26

STRATEŠKI DOKUMENT MGIPU ZA RAZDOBLJE 2012 - 2014Strateškim planom MGIPU definirani su srednjoročni ciljevi za slijedeće tri godine i načini

njihovih ostvarenja, sa adekvatnim kvantitativnim pokazateljima iz kojih je vidljivo da određeni načini ostvarenja predstavljaju većinom kontinuirane zadatke i identificirani su kao temeljne funkcije za ostvarenje zadanih ciljeva.

VIZIJAMinistarstvo je donijelo Izjavu o viziji koja glasi: “Održivi razvitak Republike Hrvatske kroz

učinkovitu brigu za zaštitu i očuvanje prostora“.

MISIJAIsto tako donijelo je i Izjavu o misiji koja glasi: “Misija Ministarstva graditeljstva i prostornoga

uređenja je stvaranje uvjeta za učinkovito, ekonomično i svrhovito upravljanje prostorom, poboljšavanje informiranosti i podizanje svijesti građana o potrebi očuvanja prostora u kojem žive, te unapređenje stanja u području stanovanja i graditeljstva.“

CILJEVIOpći cilj 1. Svrhovito organizirati korištenje i namjenu prostora

Posebni cilj 1.1. Poboljšati preduvjete za održivo prostorno uređenje

Posebni cilj 1.2. Unaprijediti zakonitost izrade, donošenja i provođenja prostornih planova

Posebni cilj 1.3. Povećati usklađenost katastarskih i prostornih podataka sa stanjem u prostoru

Posebni cilj 1.4. Povećati ažurnost prostornih podataka

Posebni cilj 1.5. Uspostaviti cjelovitu digitalnu Državnu službenu kartografiju

Posebni cilj 1.6. Uspostava Hrvatske nacionalne infrastrukture prostornih podataka i informacijskih servisa nacionalnog geoportala

Posebni cilj 1.7. Poboljšati evidentiranje u katastru građevina za koje su donesena rješenja i potvrde o izvedenom stanju

Opći cilj 2. Unaprijediti stanje u području graditeljstva i stanovanja

Posebni cilj 2.1. Poticati održivu gradnju sigurnijih, pristupačnijih te zdravstveno-ekološki primjerenijih građevina

Posebni cilj 2.2. Unaprijediti zakonitost i kvalitetu građenja

Posebni cilj 2.3. Omogućiti pristupačne uvjete za rješavanje stambenih pitanja, unaprijediti kvalitetu stanovanja i spriječiti socijalnu isključenost

Posebni cilj 2.4. Poticati stanogradnju uz sudjelovanje javnih sredstava - intenziviranje društveno poticanje stanogradnje

Posebni cilj 2.5. Zbrinuti bivše nositelje stanarskog prava

Page 25: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

27

Posebni cilj 2.6. Poticati stambeno zbrinjavanje kroz državna jamstva i subvencionirane stambene kredite

Opći cilj 3. Energetska učinkovitost

Posebni cilj 3.1. Stvaranje i kontinuirano unapređenje zakonodavno - regulativnog okvira za energetsku učinkovitost

Poseban cilj 3.2. Poticati obnovu postojećeg fonda zgrada i to stambenih, stambenih javne namjene te nestambenih zgrada u komercijalnom uslužnom sektoru

Posebni cilj 3.3. Osigurati snažne administrativne kapacitete usmjerene na provedbu Nacionalnog akcijskog plana energetske učinkovitosti

Posebni cilj 3.4. Osigurati stalnu financijsku potporu za provedbu mjera predviđenih Nacionalnim akcijskim planom energetske učinkovitosti

Posebni cilj 3.5. Sustavno i kontinuirano praćenje provedbe i ocjena ostvarenih ušteda

Opći ciljevi MPUIG proizlaze iz strateških ciljeva Republike Hrvatske u zaštiti okoliša i prostornom razvoju definiranim u relevantnim strateškim dokumentima:

• Strategija prostornog uređenja Republike Hrvatske,• Program prostornog uređenja Republike Hrvatske,• Zakon o prostornom planiranju i gradnji.

PLANIRANI NAČIN OSTVARENJA OPĆIH I POSEBNIH CILJEVA U STVARANJU PREDUVJETA ZA SMANJENJE RIZIKA OD KATASTROFA NA PROSTORU REPUBLIKE HRVATSKE

Kako je navedeno, Odlukom o izradi Izmjene i dopune Strategije prostornog uređenja Republike Hrvatske te Odlukom o izradi Izmjene i dopune Programa prostornog uređenja Republike Hrvatske, u narednom razdoblju planira se izraditi novi strateški dokument koji će definirati preduvjete za održivo prostorno uređenje Republike Hrvatske, a temeljiti će se, pored ostalog, na Izvješću o stanju u prostoru. Tijekom 2010. godine započela je analiza stanja za izradu nove Strategije prostornog razvoja RH, a završetak je planiran 2013. godine. Kao prateći dokument Strategije prostornog razvoja planira se priprema Programa prostornog uređenja sa završetkom 2014. godine.

Pri tome se napominje da je izrada prostornih planova na lokalnoj razini bila od temeljnih uvjeta za održivo prostorno uređenje zemlje. Stoga je Ministarstvo još od 2004. godine kontinuirano osiguravalo sredstva u Državnom proračunu za pomoć jedinicama lokalne samouprave. Zaključno sa 2010. godinom, ta je pomoć dodijeljena za 281 zahtjeva jedinica lokalne samouprave (JLS: općine i gradovi). Za svih 556 JLS izrađeni su PPU pa se u sljedećem razdoblju planira osiguravati financijsku pomoć za izradu njihovih izmjena i/ili dopuna i to samo u gospodarski slabije razvijenim JLS temeljem njihovog zahtjeva, a u skladu s kriterijima. Izdavanjem suglasnost na prostorne planove županija i sve prostorne planove uređenja općine i grada (urbanistički planovi uređenja i detaljni planovi uređenja za područje ZOP-a) Ministarstvo će nastaviti nadzor nad zakonitošću donošenja prostornih planova, stoga će i u idućem razdoblju biti vrlo važno kontinuirano održavati postotak obrađenih dokumenata u odnosu na zahtjeve.

Page 26: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

ULOGA MINISTARSTVA GRADITELJSTVA I PROSTORNOGA UREĐENJA U CILJU SMANJENJA RIZIKA OD KATASTROFA

28

Izdavanjem licenci za poslove prostornog uređenja osigurat će se kvalitetna stručna osnova za izradu kvalitetnih prostorno-planerskih rješenja u kojima će posebna pozornost obratiti planskim rješenjima koja će umanjiti ili isključiti rizik od posljedica katastrofalnih događaja na prostoru RH.

Unapređenjem informacijskog sustava prostornog uređenja (ISPU) koje Ministarstvo uspostavlja od 2004. godine za potrebe trajnog praćenja stanja u području prostornog uređenja i izrade Izvješća o stanju u prostoru, sa svrhom cjelovitog upravljanja zaštitom prostora, te izrade i praćenja provedbe Strategije prostornog razvoja i Programa prostornog uređenja Republike Hrvatske i drugih dokumenata prostornog uređenja, osigurati će se preduvjeti za izradu kvalitetnih prostorno-planerskih rješenja.

ISPU sadrži registre podataka o prostoru i druge registre podataka i informacija u vezi s prostornim uređenjem, a osobito sadrži podatke i informacije o stvarnom korištenju zemljišta i listu prostornih pokazatelja, osnovnoj namjeni prostora/površina određenoj u dokumentima prostornog uređenja, uvjetima i ograničenjima korištenja prostora utvrđenih prostornim planovima, javnoj, komunalnoj i drugoj infrastrukturi, upravnim i drugim aktima nadležnih tijela donesenim u svrhu provedbe dokumenata prostornog uređenja, planovima i programima u izradi ili donesenim u svrhu zaštite prostora. ISPU se vodi kao distributivni informacijski sustav sastavljen od većeg broja dislociranih, međusobno usklađenih i povezanih informacijskih sustava tematskih područja, a za to se određuju nadležni referentni centri u županijama.

GEOGRAFSKI INFORMACIJSKI SUSTAV (GIS) PROSTORNIH PLANOVA

Proteklih godina izrađen je GIS Prostornih planova Jadranske Hrvatske, koji je tijekom 2010. godine (prema usvojenom modelu) proširen na cijelo područje Republike Hrvatske (GIS PP-RH). Daljnje aktivnosti na ostvarenju cilja su uspostava višeg stupnja korisničkih mogućnosti i proširenje prostorno planskih pokazatelja tijekom 2012. i 2013. godine. GIS PP-RH sadržava slijedeće dokumente prostornog uređenja: PPŽ, PPU JLS G/O, Prostorni planovi područja posebnih obilježja (PPPPO) za NP i PP, GUP i UPU većih gradova. U narednom razdoblju (2013. i 2014.) sustav će se proširivati i drugim sadržajima prostornog uređenja (Izvješća o stanju u prostoru, zahvati u prostoru državnog značenja, provođenje dokumenata prostornog uređenja i dr.). Trend povećanja postotaka proširenja podataka GIS-a prostornim planovima i relevantnim podacima pratit će se temeljem sljedećih pokazatelja (2012-80%, 2013-90% i 2014. 100%). Konačni cilj razvoja ovoga sustava je objedinjavanje svih mjerodavnih podataka u jedinstvenu, usklađenu, homogeniziranu i ažurnu GIS bazu podataka (povezanu s izvornim bazama GIS-a županijskih Zavoda za prostorno uređenje), koja će biti brzo i razumljivo dostupna kroz složeno GIS sučelje. Njeni ovlašteni korisnici biti će sve službe MGIPU-a, mjerodavna tijela javne vlasti i znanstvene i stručne institucije.

MGIPU kontinuirano ulaže napore za unapređenje zakonitosti izrade i donošenja, te provođenja prostornih planova inspekcijskim nadzorima urbanističke inspekcije u funkciji zaštite prostora i održivog razvoja.

Inspekcijski nadzori provode se nad općim i pojedinačnim aktima, te uvjetima rada nadziranih osoba ovlaštenih za izradu dokumenata prostornog uređenja. Obzirom na zahtjevnost sustava prostornog uređenja i složenost postupka donošenja odluka, rad urbanističke inspekcije usmjeren je na preventivno djelovanje u postupku izrade prostornih planova i na nadzor već donesenih prostornih planova.

Postupanje urbanističke inspekcije razvija se osobito od 2004. godine donošenjem propisa, kojima se zaštićuju područja od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, kao što su zaštićeno obalno područje mora, zaštićene prirodne vrijednosti i kulturno povijesne cjeline.

Page 27: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

29

USPOSTAVA SUSTAVA ZA IZRADU DOZVOLA NA PODRUČJU RH

Ministarstvo planira napraviti bazu podataka i aplikaciju za izdavanje dozvola i drugih akata. Aplikacije će se kao obveza uvesti po svim županijama i JLS u tijeku 2013. godine. Aplikacija će također nuditi jednoobraznost i transparentnost podataka, kontrolu postupaka te moguće pogreške u postupcima izdavanja dozvola. Istovremeno će omogućavati selektiranje postupaka u bazi kao što su nezakonite radnje, usporavanje ili blokiranje izdavanja dozvola.

EDUKACIJA PO ŽUPANIJAMA

Za učinkovito korištenje aplikacije za izradu dozvola neophodna je edukacija službenika po svim županijama i gradovima nadležnim za izdavanje dozvola. Ministarstvo će u idućem periodu, raditi na provedbi Akcijskog plana o obrazovanju službenika za potrebe na izradi dozvola, te u tu svrhu provoditi savjetodavne aktivnosti poglavito za one funkcionalnosti koje će se tek uvoditi. Ministarstvo će imati bazu podataka svih zahvata u prostoru koji će biti dostupni svim zainteresiranim državnim tijelima.

NADZOR ZAKONITOSTI RADA

Osnovni problem upravnog postupanja proizlazi iz složenosti provođenja postupka, nemogućnosti kvalitetnog praćenja istog, te dugotrajnosti takvih postupaka. Moguća rješenja s jasnim ciljem povećanja učinkovitosti i brzine upravnog postupanja, proizlaze iz potreba da se u postupku koriste dostignuća informacijsko-komunikacijske tehnologije, kao i da se predvide novi oblici upravnog postupanja.

Unapređenje rada upravnog nadzora provodi se nad radom i aktima prvostupanjskih tijela nadležnih za rješavanje u području prostornog uređenja, graditeljstva, provođenje sustavnih nadzora zakonitosti izrade i donošenja prostornih planova te nadzora zakonitosti akata kojima se odobravaju zahvati u prostoru i druga prava za prostorno uređenje

U razdoblju 2012-2014. urbanistička inspekcija će postavljeni cilj ostvariti jačanjem kapaciteta i nadzorom ovlaštenih osoba za izradu prostornih planova u svrhu zakonitosti izrade prostornih planova.

Povećanjem ukupnog broja inspekcijskih nadzora doprinijeti će se učinkovitoj provedbi zakonskih propisa i dokumenata u području prostornog uređenja, a osobito zaštiti javnog interesa razgraničenjem prostora za različite javne namjene.

Provedba inspekcijskog nadzora nad zakonitošću rada pravnih osoba ovlaštenih za izradu dokumenata prostornog uređenja i drugih stručnih poslova prostornog uređenja, ovlaštenih arhitekata koji samostalno obavljaju stručne poslove prostornog planiranja kao i inspekcijski nadzor nad tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave koja su ustrojena za obavljanje stručnih poslova prostornog uređenja (zavodi za prostorno uređenje županija, odnosno Grada Zagreba, velikih gradova), doprinijeti će većoj pravnoj sigurnosti pravnih i fizičkih osoba radi zaštite njihova interesa.

Povećanjem usklađenosti katastarskih i prostornih podataka u službenim registrima sa stanjem na terenu i osiguranjem servisa svim korisnicima omogućiti će se učinkovitije korištenje podataka o kojima skrbi Državna geodetska uprava sa svojim Područnim uredima i Ispostavama te fizičkim i pravnim osobama koje su ovlaštene za poslove državne izmjere i katastra nekretnina, a uz ažurno usklađivanje sa pozitivnim zakonskim propisima su u funkciji učinkovite zaštite prirode i okoliša te upravljanja prostorom. Taj cilj postići će se nadogradnjom jedinstvenog elektroničkog servisa dostupnom svim korisnicima.

Page 28: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

ULOGA MINISTARSTVA GRADITELJSTVA I PROSTORNOGA UREĐENJA U CILJU SMANJENJA RIZIKA OD KATASTROFA

30

Putem Servisa Vlade Republike Hrvatske HITRO-HR Državna geodetska uprava je među prvima osigurala elektronički servis alfanumeričkih podataka E-Katastar svim korisnicima za alfanumeričke podatke za cijelo područje Republike Hrvatske. Od inicijalne uspostave pa do sada potrebno je zbog sve većeg korištenja istih podatka nadograditi raspoložive sadržaje i pružiti što više podataka korisnicima servisa. Nadogradnjom alfanumeričkih podataka sa grafičkim podacima katastra postupno u razdoblju 2012 do 2014. godine uspostaviti će se jedinstveni elektronički servis katastra. Osiguranjem jedinstvenog elektroničkog servisa Državna geodetska uprava osigurati će uvjete za povećanje učinkovitosti u pružanju servisa kao i mjerenje učinkovitosti.

Sustavna obnova katastra i (ZK) kroz katastarske izmjere i tehničke reambulacije K.O.

U Republici Hrvatskoj se u jednom dijelu još koriste podaci katastra koji se održavaju na podlogama iz vremena Austro-ugarske monarhije (XIX stoljeće porezni katastar), koji je u prethodnom sustavu dekadama zanemarivan i zapostavljan. Uvođenjem katastara nekretnina Državna geodetska uprava je katastarskim izmjerama i tehničkim reambulacijama na ključnim područjima, kao i pojedinačnim postupcima preoblikovanja započela sa sustavnim podizanjem kvalitete točnog, pouzdanog i ažurnog katastra nekretnina. Proces obnove katastra i (ZK) kroz katastarske izmjere i tehničke reambulacije u prosjeku traje dvije do tri godine i dovršena je na 105 katastarskih općina. Sada je u postupku taj proces na 145 lokacija od kojih je planiramo do 2014. godine dovršiti 220. Ažurirani podaci državne izmjere i službenih državnih prostornih podloga u funkciji su učinkovite zaštite prirode i okoliša te upravljanja prostorom

SREDIŠNJI REGISTAR PROSTORNIH JEDINICA

Državna geodetska uprava u bazi RPJ vodi podatke o sljedećim prostornim jedinicama: država, županija, grad/općinu, naselje, jedinicu mjesne samouprave, katastarsku općinu, statistički krug i centroid naselja (SRPJ), kao i pisanih podataka o prostornim jedinicama i zgradama i kućnim brojevima (adresni registar). Svi ti podaci datiraju od 2001. i kontinuirano se održavaju i provode promjene. Zbog intenzivnih promjena i potreba još veće ažurnosti RPJ planiramo do kraja 2015. godine uspostaviti područne registre prostornih jedinica PRPJ u svim područnim uredima radi kontinuiranog provođenja svih prostornih promjena (granica) - podudarnost granica i dopuna pisanih podataka sa dinamikom od 4 područna ureda godišnje. Na taj način ćemo doprinijeti ostvarenju općeg cilja. Obnova i dovršenje osnovnih geodetskih mreža (visinske, gravimetrijske i magnetometrijske. Održavanje operabilnosti CROPOS-a. Državna geodetska uprava je 2008. godine pustila u službenu uporabu hrvatski pozicijski sustav - CROPOS koji omogućava određivanje koordinata satelitskim metodama i time omogućila izvođenje geodetskih radova u novom geodetskom referentnom sustavu. Obnova položajne mreže sa godišnjom dinamikom 5 obnovljenih trigonometra I reda, nastavno dovršenje gravimetrijske mreže sa proširenjem na Galileo sustav osigurati će se pouzdaniji model geoida koji će integracijom u CROPOS-a omogućiti još točnija, pouzdanija i jednostavnija mjerenja u geodetsko katastarskom sustavu. Dovršenje magnetometrijske mreže sa dinamikom rezultirati će pouzdanim modelom za određivanje magnetske deklinacije za potrebe službene kartografije.

USPOSTAVA CJELOVITE DIGITALNE DRŽAVNE SLUŽBENE KARTOGRAFIJE

Državna Geodetska uprava je preuzela postojeću službenu kartografiju u analognom obliku od Vojnogeografskog instituta u Beogradu i nakon osamostaljenja Republike Hrvatske započela sa uspostavom državne službene kartografije RH. Službene državne karte su Hrvatska osnovna karta (HOK) u mjerilima 1:5.000 ili 1:10.000, ortofoto karta u mjerilima 1:2.000, 1:5.000 i sitnijem, detaljne topografske karte (DTK) u mjerilima 1:25.000 do 1:250.000 i pregledne topografske karte (PTK) u mjerilu 1:300.000 i sitnijem. Do sada je obnovljena kartografska građa ortofoto karata,

Page 29: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

31

HOK-a i DTK-e koji su pohranjeni u DGU. Za ubrzani gospodarski razvoj, prostorno planske potrebe drugih subjekata, provedba kapitalnih i infrastukturnih projekata potrebni su ažurni prostorni podaci, koji se mogu osigurati digitalnom Državnom službenom kartografijom.

CIKLIČKA I FOTOGRAMETRIJSKA SNIMANJA IZ ZRAKA

Postojeće stanje državne službene kartografije poglavito na prostorima gdje su realizirani veći infrastrukturni projekti, ne zadovoljava potrebe gospodarstva i u pojedinim segmentima je neažurno. Cilj je uspostaviti digitalnu službenu kartografiju koja će imati pouzdanost podataka o prostoru prosječne starosti od četiri godine kontinuiranim cikličkim snimanjima, pogotovo na prioritetnim područjima i to 25% godišnje.

ODRŽAVANJE KARTOGRAFSKIH I TOPOGRAFSKIH BAZA PODATAKA

Današnje topografske baze podataka bi se na temelju novih podataka dobivenih iz cikličkih snimanja ažurirale i strukturirale u geoinformacijskim bazama i putem geoportala omogućila dostupnost prostornih informacija (TDU, TRS, TLS, javni sustavi) svim subjektima i to 25% godišnje.

USPOSTAVA HRVATSKE NACIONALNE INFRASTRUKTURE PROSTORNIH PODATAKA I INFORMACIJSKIH SERVISA NACIONALNOG GEOPORTALA

Uspostavljanje Hrvatskog NIPP-a prostornih podataka u funkciji implementacije efikasnog sustava prikupljanja, obrade i distribucije prostornih informacija subjekata (TDU, TRS, TLS, javni sustavi) obuhvaćenih NIPP-om u skladu sa INSPIRE direktivom EU što će rezultirati učinkovitijim radom javne uprave i smanjenjem troškova poslovanja gospodarstva. Vrijeme je za suočavanje s novim izazovima.

Uspostavom Hrvatske nacionalne infrastrukture prostornih podataka i informacijskih servisa nacionalnog geoportala će doprinijeti ostvarenju općeg cilja.

UNAPREĐENJE STANJA U PODRUČJU GRADITELJSTVA

Zakonom o prostornom uređenju i gradnji ostvaruju se pretpostavke za unapređenje gospodarskih, društvenih, prirodnih, kulturnih i ekoloških polazišta održivog razvitka u prostoru Republike Hrvatske, kao osobito vrijednom i ograničenom nacionalnom dobru na načelu integralnog pristupa prostornom planiranju, gdje se gradnjom smatra projektiranje, građenje, uporaba i uklanjanje građevina koji se obavljaju prema odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona, te prema odredbama posebnih zakona i propisa donesenih na temelju tih zakona, hrvatskih normi i pravila struke.

Ministarstvo obavlja upravne i stručne poslove u provođenju politike Vlade Republike Hrvatske u području graditeljstva, stanogradnje, stanovanja i komunalnog gospodarstva, te osigurava praćenje i analizu stanja u područjima iz svoje nadležnosti, priprema, planira i predlaže strategije, mjere i programe u cilju unapređenja stanja u području stanovanja i graditeljstva.

POTICANJE ODRŽIVE GRADNJE SIGURNIJIH, PRISTUPAČNIJIH TE ZDRAVSTVENO-EKOLOŠKI PRIMJERENIJIH GRAĐEVINA

Regulatorni okvir kojim se uređuje područje graditeljstva i njegova uspješna primjena u praksi podrazumijeva osobito promicanje dobrog projektiranja i građenja kojima se ostvaruju sigurnosna, zdravstveno-ekološka i energetski primjerenija svojstva građevina, te izjednačavanje prava osoba smanjene pokretljivosti, a sve uz primjenu europskih načela. Cilj je osigurati sigurnost građevina

Page 30: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

ULOGA MINISTARSTVA GRADITELJSTVA I PROSTORNOGA UREĐENJA U CILJU SMANJENJA RIZIKA OD KATASTROFA

32

i stabilnost tla na okolnom zemljištu, zaštitu života i zdravlja ljudi, okoliša i prirode te kulturnih i krajobraznih vrijednosti, zaštitu imovine, potrošača i drugih korisnika, održivu gradnju, stvaranje i održavanje dobre životne sredine koja je sociološki, funkcionalno i estetski uravnotežena, sigurna i ugodna i služi potrebama svojih korisnika. Također je važno istaknuti planiranu i kontinuiranu skrb za održavanje izgrađenog okoliša te slobodu kretanja roba i usluga unutar zajedničkog europskoga ekonomskog prostora.

DONOŠENJE I PROVEDBA PROPISA IZ PODRUČJA GRADITELJSTVA

Uže područje graditeljstva uređuju propisi koji se donose temeljem Zakona o prostornom uređenju i gradnji, Zakona o građevnim proizvodima i Zakona o arhitektonskim i inženjerskim poslovima i djelatnostima u prostornom uređenju i gradnji. Donošenje regulatornog okvira graditeljstva (koje objedinjuje stručno-analitičke, upravne i normativne poslove graditeljstva te građevinarstvo kao gospodarsku djelatnost) te prijenos i primjena pravne stečevine EU u hrvatsko zakonodavstvo jedna je od glavnih zadaća Ministarstva u sektoru graditeljstva.

U nadležnosti Ministarstva je izdavanje građevinskih dozvola za građevine i zahvate propisane Uredbom o određivanju zahvata u prostoru i građevina za koje Ministarstvo izdaje lokacijsku i/ili građevinsku dozvolu, a odnosi se i na zahvate u prostoru i građevine za koje je posebnim propisom određena obveza utvrđivanja objedinjenih uvjeta zaštite okoliša.

Cilj je Ministarstva potaknuti razvoj graditeljstva smanjenjem prosječnog broja dana potrebnog za rješavanje zahtjeva za građevinske dozvole, što će biti pokazatelj da se zahtjevi za građevinske dozvole (i druge akte) podnose u sve većoj mjeri uredni i s ispravno izrađenim projektima.

UVOĐENJE NAČELA ODRŽIVE GRADNJE I PRISTUPAČNOST GRAĐEVINA

Strategija održivog razvitka u području održivosti i pristupačnosti u gradnji odnosi se na uspostavu mehanizama koji će osigurati smanjenje nepoželjnih učinaka gradnje i ostvariti upravljanje te racionalno postupanje sa svim prirodnim resursima, a pri tome zaštititi kvalitetu života ljudi, posebice ranjivih društvenih skupina. Nacionalnom strategijom za osobe s invaliditetom zacrtane su smjernice za postupno uspostavljanje kriterija za gradnju pristupačnu osobama s invaliditetom primjenom načela Univerzalnog dizajna, izbjegavajući na taj način stvaranje novih zapreka. Uvođenjem načela održive gradnje uspostavlja se strateško opredjeljenje poticanja sudionika u gradnji i proizvođača građevnih proizvoda za proizvodnju i uporabu građevnih proizvoda primjerenih okolišu. Zahtjevom za navođenjem podataka o sadržaju opasnih tvari u građevnom proizvodu namijenjenom ugradnji u građevine unaprijediti će se mogućnosti održive gradnje i olakšati razvoj proizvoda prihvatljivih okolišu.

Strožim zahtjevima o svojstvima prostora u građevinama, svojstvima tehničkih i/ili funkcionalnih sklopova te građevnih proizvoda implementirati će se načela održivosti u gradnji. Isto će se poticati različitim instrumentima i mjerama kako bi sudionici u gradnji i proizvođači građevnih proizvoda težili održivim rješenjima za građevine, a vlasnici postojećih građevina da podignu njihovu razinu održivosti. Dodatnim zahtjevima za pristupačnost u projektiranju i izvođenju građevina cilj je unapređivanje uvjeta i načina osiguranja nesmetanog pristupa, kretanja i boravka osobama smanjene pokretljivosti, čime se također podiže njihova razina održivosti i socijalne inkluzije njihovih korisnika.

Uvođenje načela održive gradnje uključuje i ciljeve energetske učinkovitosti građevina.

Page 31: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

33

PROVOĐENJE ADMINISTRATIVNIH MJERA

Ministarstvo uz suradnju na lokalnoj, regionalnoj i globalnoj razini, te unapređenje nadzora, konstantno radi na unapređenju i provedbi administrativnih mjera (dozvole, registri, mišljenja), provodi stručne ispite i druge aktivnosti ovlašćivanja u graditeljstvu i stimulira korištenje proizvoda koji su štetni za zdravlje ili okoliš. Sposobnost profesionalnih osoba koje obavljaju regulirane postupke u graditeljstvu povećava se brojem izdanih ovlaštenja, suglasnosti i drugih akata (riješenih zahtjeva) kojima se istima odobrava provedba reguliranih postupaka.

POTICANJE PRIKUPLJANJA I OBRADE PODATAKA ZA PRIMJENU PROPISA U UŽEM PODRUČJU GRADITELJSTVA OSOBITO ZA DJELOVANJA NA GRAĐEVINSKE KONSTRUKCIJE

Normizacija i podaci kojima se preciznije određuju djelovanja na konstrukcije značajan su dio građevinske regulative i pridonose ostvarenju glavnog cilja. U tu svrhu MGIPU potiče stručnu javnost na pronalaženje rješenja koja će unaprijediti razvoj graditeljstva u RH. U tom cilju MGIPU preuzima pokroviteljstvo nad svim značajnijim stručnim skupovima koji se održavaju na prostoru RH, čime potiče zakonitost i kvalitetu gradnje.

Građevinski inspektori obavljaju nadzore zakonitosti i kvalitete gradnje, održavanja i uklanjanja građevina, zakonitosti rada sudionika u gradnji, nad primjenom tehničkih i drugih propisa koji uređuju gradnju, dokaze uporabljivosti građevnih proizvoda koji se upotrebljavaju u gradnji, te pripremaju i izvršavaju inspekcijska rješenja putem ugovornog izvođača u slučaju da naređene mjere ne provedu sami izvršenici.

POSTUPANJE GRAĐEVINSKE INSPEKCIJE

Dosadašnje postupanje građevinske inspekcije prioritetno se odnosilo na sprječavanje nezakonite gradnje na određenim prostornim cjelinama i to posebno u zaštićenom obalnom području i drugim područjima od interesa za Republiku Hrvatsku. Zahtjevi za povećanjem kvalitete gradnje, osobito građevnih proizvoda koji se ugrađuju tijekom građenja, građevinskoj inspekciji su dali novu zadaću, za koju mora osposobiti vlastite kapacitete. Povećanjem razine stručnih znanja u inspekcijskom postupanju pridonosi se podizanju svijesti svih sudionika u gradnji te se time kvaliteta građenja prepoznaje kao javni interes.

PROVOĐENJE SUSTAVNIH I TEMATSKIH NADZORA ZAKONITOSTI GRAĐENJA I KVALITETE GRAĐEVNIH PROIZVODA

Polazište za planiranje sustavnih nadzora građevinske inspekcije su propisi o gradnji kojima je propisana obveza nadzora zakonitosti gradnje i kvalitete građevnih proizvoda.

Obzirom na zatečeno stanje i veliki broj nezakonite gradnje, prioritetno dosadašnje postupanje građevinske inspekcije odnosilo se je na nadzor takvih građevina, ali je u planiranom razdoblju potrebno posvetiti osobitu pozornost na pojačani i sustavni nadzor građevnih proizvoda kako bi se ostvarili uvjeti za propisanu kvalitetu gradnje. Sustavni pristup planiranju i provođenju inspekcijskih nadzora osnovni je preduvjet za postizanje veće usklađenosti nadziranih osoba u gradnji s propisima o gradnji.

Građevinska inspekcija postavljeni cilj može ostvariti uz jačanje ukupnih kapaciteta inspekcije, a što će ujedno rezultirati i povećanjem broja planiranih inspekcijskih nadzora građevina i povećanjem broja nadziranih sudionika u gradnji. Povećanjem broja nadzora kvalitete gradnje vodi ka smanjenju

Page 32: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

ULOGA MINISTARSTVA GRADITELJSTVA I PROSTORNOGA UREĐENJA U CILJU SMANJENJA RIZIKA OD KATASTROFA

34

nezakonite gradnje, odnosno smanjenju broja inspekcijskih nadzora povodom prijava zainteresiranih građana.

ZAKLJUČAKOstvarenjem Strateškog plana Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja za navedeno

razdoblje 2012-2014 godine ostvaraju se bitne pretpostavke i za ostvarenje uloge Ministarstva u izradi propisa iz područja prostornog planiranja i gradnje te provođenja nadzora nad donošenjem i izradom prostornih planova, kao i zakonitosti i kvalitete izvođenja građevinskih radova u cilju smanjenja rizika od katastrofa na prostoru Republike Hrvatske. Izmjenom postojećeg Zakona o prostornom uređenju i gradnji i izradom prijedloga novih zakona iz područja prostornog planiranja, gradnje i posebnog zakona o građevinskoj i urbanističkoj inspekciji, umjesto postojećeg, MGIPU će predložiti Hrvatskom Saboru na donošenje zakone koji će pojednostaviti, osuvremeniti i uskladiti zakonsku regulativu s ciljem da se svrsishodnije, jednostavnije i brže omogući donošenje prostornih planova te akta, na osnovu kojega će se moći izvoditi građevinski radovi. Time će se izaći u susret potrebama građana za efikasnijom i jeftinijom državnom upravom, ne na teret kvalitete donesenih rješenja, već naprotiv u cilju bolje zaštite u korištenju i izbjegavanju odnosno umanjenju posljedica mogućih nepovoljnih događaja kao što su katastrofe uzrokovane požarom, poplavom ili potresom odnosno njihovim povezanim djelovanjem. Također i uzroci drugih mogućih nepovoljnih utjecaja uzrokovanih katastrofama nastalih djelovanjem prirode ili aktivnostima čovjeka ublažiti će se ili izbjeći kvalitetnim prostornim planiranjem koje će uvažavati mogućnost njihove pojave, te osiguravati ublažavanje njihovih posljedica. Primjena kvalitetnih tehničkih rješenja prilikom izrade projekata, upotreba kvalitetnih i provjerenih materijala koji se koriste prilikom izvođenja građevinskih radova te kontrola zakonitosti i kvalitete njihovog izvođenja, kao i provjera stručne osposobljenosti sudionika u građenju smanjiti će rizik od katastrofa. Stalno praćenje novina u primjeni tehničkih rješenja za izvedbu građevinskih radova koji uvažavaju nova saznanja iz područja potresnog građevinarstva, vatrozaštite, gospodarenja vodama i drugih tehničkih rješenja koja će pozitivno utjecati na kvalitetu izvođenja građevinskih radova, kao i sustavna kontrola izvođenja građevinskih radova stalni je zadatak kojem će Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja zadržati svoju ulogu i u prevenciji katastrofa i ublažavanju njihovih posljedica.

Literatura:1. Zakon o prostornom uređenju i gradnji (NN RH br; 76/07, 38/09, 55/11, 90/11, 50/12)

2. Strateški plan Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja za razdoblje 2012-2014

3. Uredba o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja (NN RH br; 27/12)

Page 33: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

35

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

dr. sc. Branka Ivančan-Picekdr. sc. Vlasta Tutiš, Državni hidrometeorološki zavodZagreb 10000, Grič 3, Hrvatska

ULOGA I ZNAČENJE DRŽAVNOG HIDROMETEOROLOŠKOG ZAVODA U

OBRANI OD KATASTROFA

Sažetak:

Cjelovit nacionalni sustav obrane od katastrofa obuhvaća kako preliminarna planiranja, formalno zaokružena i kroz zakonsku regulativu, tako i radnje neposredne fizičke zaštite od katastrofa. Prirodne katastrofe svake godine imaju znatan utjecaj na društveni i ekonomski razvoj svake zemlje. U Hrvatskoj u prosjeku 80% svih šteta i ekonomskih gubitaka od prirodnih katastrofa pripadaju meteorološkim i hidrološkim čimbenicima. Stoga je posve jasno da informacija o vremenu, klimi te stanju voda mora biti sastavni dio svake nacionalne strategije upravljanja i smanjenja rizika od katastrofa. Razumijevanje uzroka i posljedica takvih ekstremnih događaja naglo se razvilo posljednjih nekoliko desetljeća. To znanje rezultiralo je kartama hazarda, građevinskim normama i planiranjem sustava za uzbunjivanje. U svjetlu klimatskih promjena, poznavanje klimatskog rizika trebalo bi biti dio procesa i pripreme za njegovo ublažavanje. Postoji tendencija podcjenjivanja rizika od prirodnih hazarda, kada se katastrofalan događaj nije dogodio dugo vremena. Zbog velike klimatske varijabilnosti i promjena važno je procijeniti rijetke, ali ipak moguće ekstremne događaje s velikim povratnim periodima od desetljeća ili čak stoljeća, kako bi i procjene vjerojatnosti šteta koje uzrokuju bile realnije. U ovakvom sustavu Državni hidrometeorološki zavod (DHMZ) kao ustanova koja prikuplja i analizira meteorološke i hidrološke podatke, te izrađuje prognoze budućeg stanja atmosfere i voda ima veoma važnu ulogu. Temeljem tih aktivnosti upozorava se na moguća vremenska i hidrološka stanja i pojave koje ugrožavaju živote, materijalna dobra, gospodarstvo i okoliš. Koordinacija i suradnja te uspostava operativnih procedura pri sustavu pravodobne najave i upozorenja je nužna s ostalim institucijama i agencijama uključenih u upravljanje rizicima. Za očekivati je da će se daljnjim napretkom znanosti i tehnologije u narednom desetljeću povećati točnost meteorološke i hidrološke informacije i prognoze, pa će i doprinos DHMZ-a u cjelokupnom sustavu upravljanja katastrofama biti još značajniji.

Ključne riječi: prirodne katastrofe, upozorenja, procjena rizika, meteorološke i hidrološke analize i prognoze, klimatske promjene, sustav rane najave i upozorenja

1. UVODOpasne prirodne pojave su dio naše svakodnevnice. Međutim, kad prekidaju normalno odvijanje

života, uzrokuju žrtve, štetu većeg opsega na imovini ili čak i njen gobitak, te štetu na infrastrukturi i okolišu, u mjeri koja prelazi normalnu sposobnost zajednice da ih sama otkloni govorimo o prirodnoj

Page 34: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

ULOGA I ZNAČENJE DRŽAVNOG HIDROMETEOROLOŠKOG ZAVODA U OBRANI OD KATASTROFA

36

katastrofi. Prirodne katastrofe svake godine imaju znatan utjecaj na društveni i ekonomski razvoj svake zemlje. Na svijetu ne postoji mnogo zemalja veličine Hrvatske koje su na takvom, relativno malenom prostoru, toliko izložene raznolikim vremenskim uvjetima kakvi se javljaju u nas. U Hrvatskoj u prosjeku više od 80% svih šteta i ekonomskih gubitaka od prirodnih katastrofa u razdoblju 1980-2008. pripadaju meteorološkim i hidrološkim čimbenicima. Prema podacima Državnog povjerenstva za procjenu štete od elementarnih nepogoda od ukupno prijavljenih šteta najčešće se javlja suša koja ovisno o godini, zahvaća čitavo područje Republike Hrvatske. Potom slijedi tuča u kombinaciji s grmljavinskom olujom i jakim vjetrom, zatim poplava koja gotovo svake godine zahvaća područje oko Mure i Drave, te mraz koji se javlja povremeno kao i ostale prirodne nepogode (Slika 1). Tijekom svake godine Hrvatska se suočava i s ekstremno visokim vrijednostima temperature zraka, ali i s ekstremnim hladnoćama. Mnoge gospodarske aktivnosti ovise o vremenu, a najvažnije među njima su svakako poljoprivreda, energetika, promet, građevinarstvo i turizam. Procjenjuje se da gotovo 40% hrvatskog gospodarstva bitno ovisi o vremenskim prilikama. Ekstremne vremenske prilike u pravilu rezultiraju velikim materijalnim štetama, te visokim izravnim i posrednim troškovima.

Slika 1. Ekonomski gubici (%) uzrokovani prirodnim katastrofama u Hrvatskoj u razdoblju 1995 - 2008. godina (prema podacima Državnog povjerenstva za procjenu štete od elementarnih

nepogoda).

Stoga je posve jasno da informacija o vremenu, klimi te stanju voda i njihovim ekstremima (suše, poplave, olujni vjetrovi, toplinski valovi i sl.) mora biti sastavni dio svake nacionalne strategije upravljanja i smanjenja rizika od katastrofa.

Razorne posljedice prirodnih katastrofa mogu se često povezati s nedostacima u razvojnoj strategiji društva. Loše planiran razvoj često pretvara prirodne opasnosti u katastrofe. Stoga je u razvijenim sredinama opće prihvaćen ciklus upravljanja katastrofama podijeljen u upravljanja krizom i upravljanja rizikom. Kod upravljanja krizom naglasak je na procjeni posljedica katastrofe, reakciji, oporavku i obnovi, dok je kod upravljanja rizikom naglasak na poduzimanju mjera pripravnosti i prevencije kroz spremnost zajednice na određenu prirodnu opasnost, njezino predviđanje i pravovremeno upozoravanje. Negativan utjecaj prirodnih opasnosti može se značajno umanjiti:

1. boljim znanstvenim razumijevanjem mogućih prirodnih opasnosti na određenim područjima (procjena ugroženosti) u cilju izgradnje kulture sigurnosti i otpornosti na svim razinama,

Page 35: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

37

2. kvalitetnijom primjenom različitih građevinskih i urbanističkih normi koje su u skladu s procjenom rizika te prilagodbom na očekivane klimatske promjene,

3. boljom osviještenosti zajednice kroz različite načine edukacije o utjecaju prirodnih opasnosti i mjera koje svaki pojedinac može poduzeti za smanjenje štete i zaštitu života,

4. uvođenjem najnovijih tehnoloških i znanstvenih metoda u cilju praćenja i prognoze opasnih prirodnih pojava i jačanja sustava ranog upozoravanja,

5. integriranim pristupom upravljanja rizikom.

Cjelovit nacionalni sustav obrane od katastrofa obuhvaća kako preliminarna planiranja, formalno zaokružena i kroz zakonsku regulativu, tako i radnje neposredne fizičke zaštite od katastrofa. Pri tom Državni hidrometeorološki zavod (DHMZ), kao institucija zadužena za praćenje, analizu i prognozu budućeg stanja atmosfere, voda i tla, mora biti aktivno uključen u programe upravljanja katastrofama.

2. SUSTAV RANE NAJAVE I UPOZORENJARana najava i upozorenje je definirano kao “pravodobna i točna informacija, izdana od strane

službene institucije, koja će omogućiti da se poduzmu određene radnje u cilju izbjegavanja ili smanjenja rizika od opasne prirodne pojave te pripremu za učinkovito djelovanje nakon što opasna pojava prođe” (ISDR, 2004). Sustav rane najave i upozorenja nužno mora sadržavati četiri elementa:

1. poznavanje rizika (informacije o mogućim opasnim pojavama, te procjenu osjetljivosti društva i ljudi na određenu opasnu pojavu),

2. stalno praćenje i priprema prognoza, a po potrebi i upozorenja na nadolazeću nepogodu,

3. izdavanje pravodobnih, pouzdanih i razumljivih upozorenja,

4. planiranje, priprema i edukacijski programi u cilju smanjenja mogućih posljedica od opasne prirodne pojave.

Takav sustav nužno mora biti zasnovan na jasnim planovima, zakonskoj osnovici, prepoznatljivim stručnim institucijama te koordinaciji svih sudionika od nacionalne do lokalne zajednice. Posebno je važno uvažiti činjenicu da sustav upozorenja mora sadržavati suradnju svih relevantnih institucija odgovornih za različite segmente tog sustava. Primjerice, DHMZ, kao dio europske i svjetske mreže nacionalnih meteoroloških i hidroloških službi, je ključan partner odgovoran za praćenje stanja atmosfere i voda, te analizu i prognozu njihovog budućeg stanja. Meteorološke i klimatološke baze podataka sadrže podatke koji se odnose i na ekstremne vremenske pojave u prošlosti. Takvi podaci su temelj za učinkovitu procjenu ugroženosti i povezanog rizika. Temeljem aktivnosti koje se provode u DHMZ-u upozorava se na moguća vremenska i hidrološka stanja i pojave koje ugrožavaju živote, materijalna dobra, gospodarstvo i okoliš. Koordinacija i suradnja te uspostava operativnih procedura pri sustavu pravodobne najave i upozorenja je nužna s ostalim institucijama i agencijama uključenih u upravljanje rizicima kao što su Državna uprava za zaštitu i spašavanje, Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Državni zavod za nuklearnu sigurnost, Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, kao i različite zdravstvene organizacije, mediji i sl.

Sustav rane najave i upozorenja na opasne prirodne pojave zahtijeva i široko multidsciplinarno znanje zasnovano na znanosti i razvoju suvremenih tehnologija. Pri tom postoji ogromna potreba za primijenjenim istraživanjem, koje bi uključivalo:

• razvoj i upotrebu svih podataka mjerenja u atmosferi, tlu i moru, te izradu karata procjene rizika,• razvoj i uvođenje suvremenih mjernih sustava,

Page 36: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

ULOGA I ZNAČENJE DRŽAVNOG HIDROMETEOROLOŠKOG ZAVODA U OBRANI OD KATASTROFA

38

• unapređenje postojećih i razvoj novih prognostičkih modela te asimilacije podataka mjerenja,• razvoj metoda i alata za pripremu upozorenja,• ulogu rane najave u cilju prilagodbe klimatskim promjenama,• ekonomsku procjenu učinkovitosti sustava ranog upozorenja.

Premda ovdje navedena kao posljednja, procjena ekonomske učinkovitosti sustava je izuzetno važna (Basher, 2006).

3. ULOGA METEOROLOŠKE I HIDROLOŠKE SLUŽBE Osnovna zadaća meteorološke i hidrološke službe je motrenje atmosferskih te stanja voda i tla,

analiza i prognoza tih stanja te arhiviranje podataka uz njihovu primjenu u različitim djelatnostima. Cilj je optimalno iskorištavanje prirodnih uvjeta pri obavljanju i planiranju ljudskih djelatnosti. To je posebno važno u kontekstu sve većeg rizika od prirodnih i civilizacijskih katastrofa te sve češćih i jačih ekstrema, kao što su polave, suše, oluje, toplinski valovi, i sl. Strateški državni značaj ovih djelatnosti pozicionirao je DHMZ u strukturu državne uprave. Navedena osnovna zadaća ukazuje na ključnu ulogu DHMZ-a u sustavu rane najave opasnih meteoroloških i hidroloških pojava i to u sva četiri elementa od kojih bi se trebao sastojati sustav rane najave i upozorenja, navedena u Poglavlju 2. Ta se uloga sastoji od:

3.1. Motrenje i analiza

DHMZ je odgovoran za mjerenja i opažanja te prikupljanje i obradu meteoroloških i hidroloških podataka po strogo definiranim normama i kriterijima. DHMZ ima mrežu meteoroloških postaja postavljenu po standardima Svjetske meteorološke organizacije (World Meteorological Organization - WMO) koje su uključene u program Globalnog motriteljskog sustava (Global Observing System - GOS). Čini je 40 glavnih meteoroloških postaja, 114 klimatoloških meteoroloških postaja, 338 kišomjernih postaja (stanje 1.1.2011.) i automatske meteorološke postaje - 40 na glavnim meteorološkim postajama te 32 investitorske (stanje ožujak 2012.). Osim količine oborine koja se mjeri na klasičnim i automatskim meteorološkim postajama te onim kišomjernim, moguće je u gotovo stvarnom vremenu pratiti i procijeniti intenzitet oborine meteorološkim radarima.

Republika Hrvatska je ušla u punopravno članstvo u organizaciji EUMETSAT, Europskoj organizaciji za korištenje meteoroloških satelita, dostupne su i satelitske snimke također u gotovo stvarnom vremenu na kojima se u različitim kombinacijama kanala elektromagnetskog zračenja, tzv. kompozitnim snimkama, mogu pratiti i određivati položaji oblaka, odnosno atmosferskih sustava i to posebno onih konvektivnih koji mogu uzrokovati veće količine oborine i nevremena. Osim snimaka svakih 15 minuta, postoje i tzv. Rapid Scan snimke koje snimaju stanje svakih 5 minuta i s kojima se još kvalitetnije može pratiti razvoj, premještanje i intenzitet takvih sustava.

Ti podaci koriste se za proučavanje vremenskih, klimatskih i hidroloških prilika, kao i za prognoze i upozorenja mogućih izvanrednih prilika. DHMZ brine o mreži meteoroloških postaja koje rade po određenom programu rada (Slika 2).

Stalno praćenje stanja atmosfere putem prizemnih meteoroloških postaja, radiosondažnih visinskih mjerenja (Zagreb Maksimir i Zadar Zemunik), radarskih mjerenja te satelitskih mjerenja (zadužena Europska organizacija za korištenje meteoroloških satelita EUMETSAT) omogućuje brzu identifikaciju opasnih meteoroloških pojava i izdavanje upozorenja. Podaci dugogodišnjih motrenja predstavljaju neprocijenjenu vrijednost pri proučavanju klimatskih prilika i klimatskih promjena, prostorne razdiobe određenih meteoroloških parametara, procjeni mogućih ekstrema te vjerojatnosti

Page 37: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

39

njihovog pojavljivanja (DHMZ, 2002; Klimatski atlas Hrvatske, 2008). Ti podaci temelj su izrade procjene ugroženosti pojedinog područja Hrvatske od određene opasne meteorološke pojave.

Slika 2: Razdioba glavnih i običnih meteoroloških postaja u Republici Hrvatskoj, planirana mreža radarskih mjerenja te satelitska mjerenja

Razumijevanje uzroka i posljedica takvih ekstremnih događaja naglo se razvilo posljednjih nekoliko desetljeća. To znanje rezultiralo je kartama hazarda, građevinskim normama i planiranjem sustava za uzbunjivanje. U svjetlu klimatskih promjena, poznavanje klimatskog rizika trebalo bi biti dio procesa i pripreme za njegovo ublažavanje. Postoji tendencija podcjenjivanja rizika od prirodnih hazarda, kada se katastrofalan događaj nije dogodio dugo vremena. Zbog velike klimatske varijabilnosti i promjena važno je procijeniti rijetke, ali ipak moguće ekstremne događaje s velikim povratnim periodima od desetljeća ili čak stoljeća, kako bi i procjene vjerojatnosti šteta koje uzrokuju bile realnije.

Stalno praćenje stanja atmosfere zahtijeva velika financijska sredstva potrebna za održavanje sustava mjerenja, obradu i kontrolu podataka te njihovu pohranu, kao i stalno ulaganje u nove tehnologije i mjerne sustave.

3.2. Prognoza i upozorenja

Napori meteorologa DHMZ-a usmjereni su na izdavanje pravovremenih i što je moguće točnijih vremenskih prognoza i upozorenja. Kvalitetna i pravodobna prognoza vremena omogućuje optimalno planiranje ljudskih djelatnosti kako u gospodarstvu tako i u svakodnevnom načinu življenja. Ona je posebno važna u zaštiti ljudi i imovine od štetnog i opasnog vremena kao i ublažavanja posljedica nepovoljnih učinaka vremena.

Za ostvarivanje ove zadaće, osim podataka mjerenja koji su i temelj izrade svake analize i prognoze, danas su na raspolaganju složeni prognostički numerički modeli atmosfere. Oni na objektivan način prognoziraju procese u razdoblju od svega nekoliko sati unaprijed pa sve do dugoročnih (mjesečne, sezonske) i klimatoloških prognoza. DHMZ raspolaže s podacima atmosferskih modela vodećih svjetskih centara, kao primjerice Europskog centra za srednjoročnu prognozu vremena (ECMWF)

Page 38: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

ULOGA I ZNAČENJE DRŽAVNOG HIDROMETEOROLOŠKOG ZAVODA U OBRANI OD KATASTROFA

40

čija je Hrvatska pridružena, a od 2013. godine biti će i punopravna članica. Valja istaknuti da su atmosferski modeli najbolje razvijeni za područje kratkoročnih i srednjoročnih prognoza. Jedan od takvih modela je i ALADIN/HR, numerički prognostički model za ograničeno područje. Aktivnim sudjelovanjem u razvoju i primjeni ovog modela, naši meteorolozi doprinose unapređenju operativne prognoze atmosferskih procesa srednjih razmjera, kao i novim spoznajama iz područja fizike tih procesa i mogućnosti njihovog modeliranja. Model ALADIN/HR svakodnevno se operativno izračunava u DHMZ-u na domeni prikazanoj na Slici 3. Prognoza se izrađuje dva puta na dan (00 i 12 UTC), i to za 72 sata uz horizontalnu rezoluciju modela od 8 km te za 24 sata uz horizontalnu rezoluciju od 2 km.

Slika 3: Domena izračuna ALADIN/HR numeričkog prognostičkog modela za ograničeno područje, kao i neki grafički prikazi rezultata modela (polje oborine, vjetra i meteogram za jednu točku

modela s vremenskom razdiobom određenih meteoroloških parametara)

Posebna pozornost posvećuje se razvoju metoda i kriterija za izdavanje upozorenja na opasne vremenske pojave. To je rezultiralo da se 17. srpnja 2009. DHMZ službeno pridružio jedinstvenom servisu upozorenja na opasne vremenske pojave u Europi, MeteoAlarm, objavljivanjem vremenskih upozorenja za područje Hrvatske (www.meteoalarm.eu i www.meteo.hr ).

Ovdje treba naglasiti da se kriteriji za izdavanje prognoza na opasnu vremensku pojavu trebaju prilagoditi određenom području s obzirom da isti intenzitet neke pojave može na različitim područjima rezultirati s različitim posljedicama ovisno o osjetljivosti područja, načinu izgradnje, infrastrukturi i sl. Uz meteorologe pri izradi i uspostavi novih kriterija moraju sudjelovati i druge institucije u Hrvatskoj, kao što su primjerice Državna uprava za zaštitu i spašavanje, koje raspolažu s podacima o posljedicama i štetama nastalim uslijed neke opasne vremenske pojave.

Spomenuta upozorenja DHMZ izdaje za opću javnost putem Interneta, televizije i radija te novina. Kako DHMZ ima dugogodišnju suradnju s Hrvatskom radiotelevizijom, u informativnom programu Hrvatskog radija, odnosno Hrvatske televizije, svakodnevno postoji mogućnost upozoravanja slušateljstva i gledateljstva na moguće opasne vremenske pojave. Upozorenja se izrađuju i za posebne korisnike, ponajprije za Državnu upravu za zaštitu i spašavanje (Služba 112, Služba za vatrogastvo), zatim za Vatrogasno operativno zapovjedništvo Hrvatske vojske, Hrvatske vode itd.

Page 39: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

41

U slučaju poplava, primjerice, DHMZ je dužan, prema Glavnom provedbenom planu obrane od poplava, izdavati upozorenja i Glavnom centru obrane od poplava. Ona sadrže upozorenja o položaju i vjerojatnom smjeru premještanja atmosferskih sustava koji mogu uzrokovati nevrijeme s obilnom oborinom, a koja pak može uzrokovati poplave (ponajprije bujične). Zasnivaju se na svim raspoloživim mjerenjima koja pokrivaju cijelu Hrvatsku i granična područja susjednih zemalja. Primjenjuju se tri stupnja upozorenja:

1. Prvi stupanj upozorenja se odnosi na vremenska stanja kada se ne uočava i ne očekuje nevrijeme (informacijsko upozorenje). U takvim se okolnostima tri puta dnevno, u 8, 14 i 18 sati SEV, dostavljaju poruke o izostanku opasnosti.

2. Drugi stupanj upozorenja odnosi se na trenutak kada se na temelju raspoloživih mjerenja i prognoza ustanovi približavanje granicama Hrvatske atmosferskog sustava koji prijeti nevremenom ili pak razvoj oblačnog sustava koji bi mogao završiti nastankom olujnog nevremena (preventivno upozorenje). Drugi stupanj upozorenja sadrži podatke o položaju potencijalno opasnog sustava i mogućeg smjera njegovog premještanja, a na temelju raspoloživih mjerenja i prognoza.

3. Treći stupanj upozorenja daje se onda kada je na području Hrvatske zamijećen atmosferski sustav koji uzrokuje nevrijeme (aktualna upozorenja).

Upozorenja se izrađuju i za specifične korisnike. Jedan od najboljih primjera je i razvoj sustava za upravljanje prometom s obzirom na opasnost za vozila zbog jakog vjetra, nazvan AnemoAlarm, a razvijen u suradnji s Hrvatskim cestama. Osnovna postavka AnemoAlarma je da se na osnovi ALADIN/HR 72-satne prognoze smjera i brzine vjetra, izmjerenih podataka vjetra u realnom vremenu, te postavljenih kritičnih nivoa brzine vjetra predviđa početak i kraj pripremnog, predalarmnog i alarmnog stanja za ograničavanje prometa pojedinoj kategoriji vozila.

4. ZAKLJUČAKOsjetljivost na opasnosti prirodnog podrijetla povećava se uslijed djelovanja mnogih čimbenika,

poput neadekvatnog urbanističkog planiranja, urbanizacije, neadekvatnog upravljanja prirodnim resursima, uništavanjem okoliša, ubrzanih klimatskih promjena i činjenice da sve više ljudi živi u izloženim područjima. Smanjenje rizika od prirodnih katastrofa može se postići razvojnom politikom i strategijom koja treba uvažiti prilagodbu na klimatske promjene kao i dobru praksu razvijenijih zemalja EU. Sustav rane najave opasnih meteoroloških i hidroloških pojava mora biti dio nacionalnog sustava upozorenja. Pri tom nužno mora biti zasnovan na jasnim planovima i zakonskoj regulativi, koja će prepoznati stručne institucije odgovorne za različite segmente tog sustava i zadužene za pripremu određenih informacija. Neophodna je i koordinacija svih sudionika od nacionalne do lokalne zajednice.

Državni hidrometeorološki zavod (DHMZ), kao dio europske i svjetske mreže nacionalnih meteoroloških i hidroloških službi, je ključan partner odgovoran za praćenje stanja atmosfere i voda, te analizu i prognozu njihovog budućeg stanja. Temeljem tih aktivnosti zadužen je za pripremu upozorenja na moguća vremenska i hidrološka stanja i pojave koje ugrožavaju živote, materijalna dobra, gospodarstvo i okoliš. Koordinacija i suradnja te uspostava operativnih procedura pri sustavu pravodobne najave i upozorenja je nužna s ostalim institucijama i agencijama uključenih u upravljanje rizicima.

Sustav rane najave i upozorenja na opasne prirodne pojave zahtijeva i široko multidsciplinarno znanje zasnovano na znanosti i razvoju suvremenih tehnologija. Nužno je i neprekidno jačati stručne i tehnološke kapacitete u praćenju i prognozi olujnih pojava.

Page 40: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

ULOGA I ZNAČENJE DRŽAVNOG HIDROMETEOROLOŠKOG ZAVODA U OBRANI OD KATASTROFA

42

Na nacionalnoj razini potrebno je odrediti nove kriterije za definiranje elementarne nepogode ovisno o osjetljivosti određenog područja. Uz meteorologe pri izradi i uspostavi novih kriterija moraju sudjelovati i druge institucije u Hrvatskoj, kao što su primjerice Državna uprava za zaštitu i spašavanje, koje raspolažu s podacima o posljedicama i štetama nastalim uslijed neke opasne vremenske pojave. Neophodno je uspostaviti jedinstvenu bazu podataka o elementarnim nepogodama i katastrofama, koja će omogućiti daljnja istraživanja i razvoj sustava upozorenja.

Informacije koje DHMZ prikuplja i publicira, bilo u segmentu hidrologije ili meteorologije, neophodne su u procesu donošenja strateških planova obrane od prirodnih nepogoda. Usluge koje je DHMZ razvio najvećim dijelom pokrivaju potrebe za traženim informacijama, posebno u segmentu meteoroloških informacija, ali još uvijek postoje i usluge, poput hidroloških prognoza, koje DHMZ tek mora razviti.

U kontekstu smanjenja cjelokupnog rizika, kao i uzimanje u obzir rastuće rizike povezane s klimom, razvoj meteorološke i hidrološke službe kao potpora srednjoročnom i dugoročnom planiranju ključni je aspekt smanjenja rizika. Za očekivati je da će se daljnjim napretkom znanosti i tehnologije u narednom desetljeću povećati točnost meteorološke i hidrološke informacije i prognoze, pa će i doprinos DHMZ-a u cjelokupnom sustavu upravljanja katastrofama biti još značajniji. Tome će svakako pridonijeti i IPA 2012/290-552 projekt “Building Resilience to Disasters in Western Balkans and Turkey” za čije su provođenje zaduženi UNISDR i WMO - Svjetska meteorološka organizacija uz sudjelovanje svih nacionalnih meteoroloških službi u regiji, pa tako i DHMZ.

Literatura:

1. DHMZ, 2002: 150 godina meteoroloških motrenja u Hrvatskoj, str. 193

2. ISDR, 2004: Terminology basic terms of disaster risk reduction. http://www.unisdr.org/eng/library/lib-terminology-eng%20home.htm, International Strategy for Disaster Reduction Secretariat, Geneva.

3. Basher, R., 2006: Global early warning systems for natural hazards: systematic and people-centred. Phil. Trans. R. Soc. A, 364, 2167 - 2182.

4. WMO, 2006: Preventing and mitigating natural disasters. Ref. 993.

5. Zaninović, K., 2008: Klimatski atlas Hrvatske.

6. IPA 2012/290-552 Project: Building Resilience to Disasters in Western Balkans and Turkey.

Page 41: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

43

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

mr. sc. Zoran Đuroković, dipl. ing. građ.Hrvatske vode, Ulica grada Vukovara 220, Zagreb 10.000, Republika Hrvatska [email protected]

Elizabeta Kos dipl. ing. agr.Ministarstvo poljoprivrede, Ulica grada Vukovara 220, Zagreb, Hrvatska [email protected]

dr. sc. Danko Biondić, dipl. ing. građ.Hrvatske vode, Ulica grada Vukovara 220, Zagreb 10.000, Republika Hrvatska [email protected]

Nedjeljko Šimundić, dipl. ing. građ.Hrvatske vode, Ulica grada Vukovara 220, Zagreb 10.000, Republika Hrvatska, [email protected]

POPLAVE I OBRANA OD POPLAVA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Sažetak:

Tijekom posljednjeg desetljeća u cijelom se svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, učestalo bilježe iznimno velike količine oborina čija je posljedica pojava velikih vodnih valova koji dosežu ili čak i premašuju do tada maksimalno zabilježene vodostaje. Sve češća pojava ekstremnih hidroloških prilika povećava rizike od poplava i na mnogim područjima u Republici Hrvatskoj. Iako su poplave prirodne pojave koje nije moguće u potpunosti spriječiti, stalnim razvojem sustava obrane od poplava i gradnjom zaštitnih i regulacijskih vodnih građevina te provedbom mjera obrane od poplava, rizici od poplava mogu se smanjiti na prihvatljivu razinu. Također, za uspješnu obranu od poplava za pojedine slivove prekograničnih vodotoka nužna je suradnja u okviru međunarodnih bilateralnih i multilateralnih sporazuma. Sukladno Zakonu o vodama obranom od poplava upravljaju Hrvatske vode. Operativno upravljanje rizicima od poplava i neposredna provedba mjera obrane od poplava uređeni su Državnim planom obrane od poplava i Glavnim provedbenim planom obrane od poplava.

Ključne riječi: ekstremne hidrološke prilike; veliki vodni valovi; poplave; upravljanje obranom od poplava; mjere obrane od poplava

1. UVODU posljednje vrijeme znanstvenici bez obzira na prijepore o uzrocima, priznaju činjenicu globalnog

zatopljenja, te izrazitu dinamiku budućih klimatskih promjena. Također, prognostički klimatski modeli upućuju i na sve učestaliju pojavu ekstremnih klimatskih pojava, kako na globalnoj, tako i na lokalnoj razini. Iz tog razloga, i u budućnosti se mogu očekivati pojave ekstremnih vrijednosti temperatura zraka i intenziteta oborina, kao i ekstremno sušnih razdoblja, uz pojave olujnih nevremena i vjetra razorne snage, te plimnih valova u priobalnom području.

Page 42: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

POPLAVE I OBRANA OD POPLAVA U REPUBLICI HRVATSKOJ

44

Tijekom posljednjeg desetljeća u čitavom se svijetu, pa tako i u Republici Hrvatskoj, učestalo bilježe do sada nezabilježene ekstremne hidrološke prilike s pojavom velikih voda i ekstremnih vodostaja s poplavama, koje prijete ljudskim životima i velikim materijalnim štetama. Obrana od poplava u takvim uvjetima često je vrlo otežana, a u nekim situacijama gotovo i nemoguća.

Samo u posljednjih desetak godina, na većem su području Republike Hrvatske utvrđene učestale ekstremne hidrološke prilike koje su uzrokovale pojave suša 2000., 2003., 2011. i 2012. godine, ali isto tako i pojave poplava 2002., 2004., 2006., 2009. i 2010. godine. U ovisnosti o intenzitetu ekstremnih hidroloških prilika i funkcionalnosti sustava obrane od poplava, bilježe se i velike štete, ponajviše u poljoprivredi, ali su i nadalje ugrožena naseljena mjesta, infrastrukturni i gospodarski objekti. Ipak, za razliku od mnogih drugih zemalja izbjegnuta su stradanja ljudskih života i katastrofalne štete u gradskim područjima.

2. POPLAVE I OBRANA OD POPLAVAOpćenito je poznato da su poplave prirodne pojave koje nije moguće u potpunosti spriječiti, ali se

stalnim razvojem sustava obrane od poplava i gradnjom zaštitnih i regulacijskih vodnih građevina te provedbom mjera obrane od poplava rizici od poplava mogu smanjiti na prihvatljivu razinu.

Poplave pripadaju opasnijim elementarnim nepogodama i mogu uzrokovati gubitke ljudskih života, velike materijalne štete, devastiranje kulturnih dobara i ekološke štete. Zbog prostranih brdsko-planinskih područja s visokim kišnim intenzitetima, prostranih dolina nizinskih vodotoka, velikih gradova i vrijednih dobara na potencijalno ugroženim površinama, te dijelom zbog nedovoljno izgrađenih zaštitnih sustava, Hrvatska je prilično ranjiva od poplava. Analize provedene za potrebe pripreme Strategije upravljanja vodama („Narodne novine“, broj 91/08) su pokazale da poplave potencijalno ugrožavaju oko 15% državnoga kopnenog teritorija, od čega je veći dio zaštićen, ali s različitim razinama sigurnosti.

Sukladno Zakonu o vodama („Narodne novine“, broj 153/09 i 130/11) obranom od poplava upravljaju Hrvatske vode. Operativno upravljanje rizicima od poplava i neposredna provedba mjera obrane od poplava uređeni su Državnim planom obrane od poplava („Narodne novine“, broj 84/10) i Glavnim provedbenim planom obrane od poplava (Hrvatske vode, srpanj 2011. godine).

U Hrvatskim vodama pripremaju se planski dokumenti zaštite od poplava predviđeni Zakonom o vodama, odnosno Plan upravljanja rizicima od poplava i Višegodišnji program gradnje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina i građevina za melioracije, a donosi ih Vlada Republike Hrvatske. Nakon 2015. godine Plan upravljanja rizicima od poplava postat će sastavnim dijelom Plana upravljanja vodnim područjima i omogućiti će sustavan pristup razvoju obrane od poplava i smanjenju rizika od pojave poplava na području Republike Hrvatske.

Iskustva iz posljednjih poplava u Hrvatskoj su pokazala da se poplave događaju i tamo gdje ih nitko ne očekuje, te da se javljaju i veće vode od velikih voda visokih povratnih razdoblja na koje su dimenzionirani postojeći zaštitni sustavi.

Iz tog razloga, Hrvatske vode su pokrenule opsežne aktivnosti za potrebe rješavanja kritičnih točaka, odnosno rekonstrukcije i dogradnje pojedinih dijelova sustava obrane od poplava, kao i gradnje novih regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina za potrebe daljnjeg razvoja sustava obrane od poplava.

Page 43: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

45

3. STANJE ZAŠTITE OD POPLAVANa slivu Save je od velikih voda Save primjereno zaštićen samo grad Zagreb koji je, prema

procjenama, siguran od 1.000-godišnjih velikih voda. Ostala područja uz Savu uglavnom su nedovoljno zaštićena. Uzvodno od Zagreba prema slovenskoj granici obrambeni nasipi samo su dijelom izgrađeni, pa su niski dijelovi šire zaprešićke i samoborske regije ugroženi od poplava. Nizvodno od Zagreba pa sve do granice sa Srbijom, mnoga područja uz Savu imaju nižu razinu sigurnosti od potrebne, jer je zaštitni sustav Srednjeg posavlja nedovršen, a postojeći obrambeni nasipi na mnogim su mjestima nedovoljno visoki za zaštitu od ekstremnih velikih voda koje se javljaju u posljednje vrijeme. Sustavom Srednje posavlje od poplava se izravno štite prostori uz Savu između Podsuseda i Stare Gradiške, te prostori uz Kupu nizvodno od ušća Dobre na kojima se nalaze veliki gradovi Zagreb, Sisak i Karlovac i na kojima danas živi više od milijun stanovnika. Zbog redukcije vršnih protoka poplavnih valova u nizinskim retencijama sustav Srednje posavlje ima ključnu važnost i u zaštiti od poplava slavonske dionice Save nizvodno od Stare Gradiške, te u zaštiti od poplava u susjednim državama Bosni i Hercegovini i Srbiji. Zaštita od poplava zasnovana na nizinskim retencijama i prostranim poplavnim površinama omogućila je zadržavanje ekološki povoljnih uvjeta, tako da je zbog svojih izuzetnih prirodnih vrijednosti dio zaštitnog sustava Srednje posavlje proglašen Parkom prirode Lonjsko polje.

Na slivovima savskih pritoka zaštitni sustavi također su nedovršeni ili ih uopće nema. Opasnosti posebno prijete naseljima Hrvatskog zagorja koje ugrožavaju Krapina i njezini bujični pritoci, gradu Zagrebu koji je od medvedničkih bujica usprkos djelomično izgrađenom zaštitnom sustavu od 19 brdskih retencija zaštićen samo od 20 do 50-godišnjih velikih voda, naseljima u Hrvatskom pounju koje ugrožava Una, te naseljima Požeške kotline koja su ugrožena od Orljave i njezinih bujičnih pritoka. Od bujičnih brdskih voda nedovoljno su zaštićeni i drugi gradovi i naselja na slivovima Save i Kupe, među kojima se posebno ističe Ogulin u čijoj zaštiti od poplava važnu ulogu ima hidroenergetski sustav Gojak. Ugrožene su i mnoge poljoprivredne površine i infrastrukturne građevine, a kao specifičnost se ističe ugroženost od poplava na zatvorenim krškim poljima Gorskog kotara i Like.

Zaštita od poplava Dunava, Drave i Mure temelji se na obrambenim nasipima i širokim inundacijskim područjima uz vodotoke. Nasipi su dovršeni na većem dijelu područja, osim na nekim dionicama uz stara korita hidroelektrana Varaždin, Čakovec i Dubrava, uz rijeku Vučicu i na manjem dijelu Baranje. Posljednje pojave velikih voda su ukazale da na nekim dionicama postojeći nasipi ne zadovoljavaju svojom visinom i dimenzijama, pa ih je potrebno rekonstruirati. Izgradnjom i kasnijom rekonstrukcijom Glavnog dravskog nasipa, nasipa Drava - Dunav i Zmajevac - Kopačevo omogućena je učinkovita zaštita Baranje od velikih voda Drave i Dunava, te očuvanje prostranih poplavnih površina uz ušće Drave u Dunav. Takvo rješenje ne samo da povoljno utječe na prirodni režim voda u Parku prirode Kopački rit nego i na zaštitu od poplava na nizvodnim područjima uz Dunav. Problem zaštite od poplava na Dunavu i donjoj Dravi predstavljaju i pojave ledostaja koje mogu prouzročiti ledene poplave. Za uklanjanje ledenih čepova koji ometaju nesmetano protjecanje vode koriste se brodovi ledolomci. Za potrebe obrane od leda na Dunavu, temeljem trostranog hrvatsko-mađarsko-srpskog vodnogospodarskog sporazuma u pomoć se pozivaju i ledolomci iz Republike Mađarske, koji razbijaju led na području sektora od zajedničkog interesa, odnosno od Dunaföldvara (rkm 1.560) do Vukovara (rkm 1.333). Ujedno, putem Državne uprave za zaštitu i spašavanje, omogućuje se i uporaba minsko-eksplozivnih sredstava za potrebe razbijanja ledenih barijera i osiguranja protočnosti vodotoka na kritičnim lokacijama.

Najveći preostali problem zaštite od poplava na slivovima Drave i Dunava predstavlja veliki broj bujičnih vodotoka koji ugrožavaju naselja i poljoprivredne površine u Međimurju, Podravini, Slavoniji i Podunavlju, što je potvrđeno brojnim poplavama na malim slivovima u posljednje vrijeme.

Page 44: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

POPLAVE I OBRANA OD POPLAVA U REPUBLICI HRVATSKOJ

46

Sustavi zaštite od brdskih voda većim su dijelom dovršeni samo na slivnim područjima Međimurja i Županijskog kanala, dok na ostalim slivnim područjima postoje samo pojedinačne regulacijske i zaštitne vodne građevine, koje bez izgradnje brdskih akumulacija i retencija ne mogu osigurati primjerenu zaštitu nizinskih dijelova slivova od poplava.

Zaštita od poplava na primorsko-istarskim slivovima vezana je uz zaštitu urbanih sredina, turističkih područja, prometnica i poljoprivrednih površina od bujičnih poplava, a kao posebna specifičnost ističe se odvodnja krških polja. U Istri su od poplava nedovoljno zaštićeni niži dijelovi Buzeta i Pazina koje ugrožavaju velike vode Mirne i Pazinskog potoka, te naselja i poljoprivredne površine u dolinama Mirne, Dragonje i Raše. Velike probleme mogu stvoriti i brojne bujice koje ugrožavaju gradove, naselja, prometnice i poljoprivredne površine na zapadnoj obali Istre. Na kvarnerskom području opasnost prijeti od zatrpavanja vodotoka klizištima (kanjon Rječine i Vinodolska dolina) koja mogu izazvati poplave većih razmjera, te od mnogih bujica koje ugrožavaju priobalne gradove Kvarnera i Hrvatskog primorja, te naselja i poljoprivredne površine na kvarnerskim otocima. Na ličkom je području od poplava Gacke i njezinih pritoka nedovoljno branjeno šire područje Otočca, a od poplava Like i njezinih pritoka nedovoljno je branjeno šire područje Gospića i Kosinjsko polje. Sustav zaštite od poplava na tom području dijelom je vezan uz funkcioniranje sustava hidroelektrane Senj. Poplave u Lici ugrožavaju i brojne poljoprivredne površine i infrastrukturne građevine, a kao specifičnost također se ističu rizici od poplava na zatvorenim krškim poljima. Najvećim dijelom brdske vode s Velebita ugrožavaju naselja i Jadransku magistralu duž čitavog područja od Senja prema Starigradu Paklenici.

Zaštita od poplava u Dalmaciji sastoji se od zaštite od poplava velikih rijeka Zrmanje, Krke, Cetine i Neretve, zaštite od bujica, te od odvodnje krških polja. Na slivovima Zrmanje i Krke regulacijski i zaštitni radovi djelomično su rađeni na kraćim dionicama uz vodotoke poradi zaštite naselja i poljoprivrednih površina. Područje Kninskog polja i dalje je nedovoljno zaštićeno, što se postupno rješava dogradnjom sustava. Značajniji zaštitni i melioracijski sustavi rađeni su na krškim poljima zadarskog i biogradskog zaleđa, Nadinskom blatu, Bokanjačkom blatu i Vranskom polju, što omogućuje poljoprivrednu proizvodnju na tim nekad često plavljenim prostorima. Zaštita od poplava na slivu Cetine vezana je uz rad hidroenergetskog sustava čije se građevine dijelom nalaze i na teritoriju susjedne Bosne i Hercegovine. Uz Cetinu u Sinjskom polju izgrađeni su obrambeni nasipi koji su omogućili razvoj intenzivne poljoprivredne proizvodnje na tom području. Opće stanje zaštite od poplava na slivu Cetine je dobro. Područje delte Neretve posebno je ranjivo od poplava. Izgrađeni zaštitni i melioracijski sustav još uvijek nije dovršen, pa su pojedini dijelovi područja nedovoljno zaštićeni. Najugroženiji su niži dijelovi Metkovića na desnoj obali Neretve, što će se riješiti izgradnjom nasipa. Neprimjerenom gradnjom u neposrednim zaobaljima Male Neretve spriječeno je normalno funkcioniranje zaštitnog sustava, što također utječe na porast rizika od poplava na tom području. S obzirom da Mala Neretva više ne može služiti kao oteretni kanal u zaštiti od poplava, izvršena je rekonstrukcija ustave u Opuzenu. Za prilagodbu novoj koncepciji zaštite od poplava u delti Neretve, potrebno je rekonstruirati i dio ostalih regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina. Dalmatinsku obalu od Zrmanje do Prevlake, te dalmatinske otoke ugrožavaju i brojne neuređene bujice, ali i neprimjerena gradnja kojom su presječeni mnogi bujični tokovi. Poseban problem je odvodnja krških polja (Rastok, Vrgorsko polje, Imotsko - bekijsko polje) koja usprkos velikim naporima još uvijek nije adekvatno riješena.

Page 45: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

47

4. DRŽAVNI PLAN OBRANE OD POPLAVADržavnim planom obrane od poplava („Narodne novine“, broj 84/10) uređene su teritorijalne

jedinice za obranu od poplava, stadiji obrane od poplava, mjere obrane od poplava, uključivo i preventivne mjere, nositelji obrane od poplava, upravljanje obranom od poplava, sadržaj provedbenih planova obrane od poplava, sustav za obavješćivanje i upozoravanje i sustav veza, te mjere za obranu od leda na vodotocima.

Temeljem Državnog plana obrane od poplava na razini Republike Hrvatske kao središnja ustrojbena jedinica Hrvatskih voda za upravljanje redovitom i izvanrednom obranom od poplava ustrojen je Glavni centar obrane od poplava. U Glavnom centru obrane od poplava osigurava se središnje upravljanje, glavna koordinacija, te se uspostavlja sustav veza i obavješćivanja o stanjima u obrani od poplava. Glavni centar obrane od poplava, sa sjedištem u Zagrebu, osigurava stručnu i tehničku potporu glavnom rukovoditelju obrane od poplava, a u njegovom okviru djeluju i centri obrane od poplava na razini šest sektora:

1. Mura i gornja Drava - Sektor „A“ sa sjedištem u Varaždinu obuhvaća područja malih slivova „Plitvica - Bednja“, „Trnava“ i „Bistra“,

2. Dunav i donja Drava - Sektor „B“ sa sjedištem u Osijeku obuhvaća područja malih slivova „Županijski kanal“, „Karašica - Vučica“, „Baranja“ i „Vuka“,

3. Gornja Sava - Sektor „C“ sa sjedištem u Zagrebu obuhvaća područja malih slivova „Zagrebačko prisavlje“, „Krapina - Sutla“ i „Zelina - Lonja“,

4. Srednja i donja Sava - Sektor „D“ sa sjedištem u Zagrebu obuhvaća područja malih slivova „Kupa“, „Banovina“, „Lonja - Trebež“, „Česma - Glogovnica“, „Ilova - Pakra“, „Subocka - Strug“, „Šumetlica - Crnac“, „Orljava - Londža“, „Brodska posavina“ i „Biđ - Bosut“,

5. Slivovi Sjevernog Jadrana - Sektor „E“ sa sjedištem u Rijeci obuhvaća područja malih slivova „Mirna - Dragonja“, „Raša - Boljunčica“, „Kvarnersko primorje i otoci“, „Gorski kotar“, „Podvelebitsko primorje i otoci“ i „Lika“;

6. Slivovi Južnog Jadrana - Sektor „F“ sa sjedištem u Splitu obuhvaća područja malih slivova „Zrmanja - Zadarsko primorje“, „Krka - Šibensko primorje“, „Cetina“, „Srednje dalmatinsko primorje i otoci“, „Vrljika“, „Matica“, „Neretva - Korčula“ i „Dubrovačko primorje“.

Osim izrade Glavnog provedbenog plana obrane od poplava, Državnim planom obrane od poplava utvrđena je i obveza izrade provedbenih planova obrane od poplava za 34 branjena područja, a kojima se utvrđuje operativno upravljanje rizicima od poplava i neposredna provedba mjera obrane od poplava na terenu.

Na temelju Državnog plana obrane od poplava Hrvatske vode donose Glavni provedbeni plan obrane od poplava koji je dostupan na internetskim stranicama Hrvatskih voda (http://www.voda.hr). Glavnim provedbenim planom utvrđeni su tehnički i ostali elementi potrebni za upravljanje redovitom i izvanrednom obranom od poplava na vodama I. reda, te sadrži:

• pregled teritorijalnih jedinica za izravnu provedbu mjera obrane od poplava (uključujući broj i oznaku dionica i druge potrebne podatke) na branjenim područjima po sektorima i pripadajućih zaštitnih vodnih građevina na kojima se provode mjere obrane od poplava, odnosno mjere obrane od leda na vodotocima, vodostaji pri kojima na pojedinoj dionici počinje pripremno stanje, redovita odnosno izvanredna obrana od poplava i izvanredno stanje,

Page 46: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

POPLAVE I OBRANA OD POPLAVA U REPUBLICI HRVATSKOJ

48

• kriterije obrane od leda na vodotocima,

• raspored rukovoditelja obrane od poplava i njihovih zamjenika iz Hrvatskih voda, te pravnih osoba i njihovih rukovoditelja i zamjenika registriranih za provođenje obrane od poplava, odnosno obranu od leda na vodotocima, kao i raspored rukovoditelja obrane od poplava iz pravnih osoba koje upravljaju branama i akumulacijama,

• obveze Državnog hidrometeorološkog zavoda u prikupljanju i dostavljanju podataka, prognoza i upozorenja o hidrometeorološkim pojavama od značenja za obranu od poplava,

• upute za izradu izvješća o provedenim mjerama obrane od poplava,

• kartografski prikaz granica branjenih područja.

Slika 1. Prikaz sektora i granica branjenih područja

Za učinkovitu zaštitu od poplava neophodna je suradnja svih nadležnih tijela u sustavu zaštite i spašavanja, uključujući jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, te Državnu upravu za zaštitu i spašavanje koja je prema Državnom planu obrane od poplava nositelj temeljnih ovlasti na području zaštite od katastrofa i velikih nesreća, uključujući i one koje nastaju uslijed poplava. Za organizaciju upravljanja u slučaju katastrofa sve potrebne mjere provodi nadležna Državna uprava za zaštitu i spašavanje sukladno odredbama Zakona o zaštiti i spašavanju („Narodne novine“, broj 174/04, 79/07, 38/09 i 127/10) i Plana zaštite i spašavanja na području Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 96/10).

Page 47: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

49

5. PLAN UPRAVLJANJA RIZICIMA OD POPLAVAUpravljanje rizicima od poplava podrazumijeva sveobuhvatan pristup smanjenju vjerojatnosti

pojave poplava i njihovih mogućih štetnih posljedica na stanovništvo, gospodarstvo i okoliš, a koji objedinjuje elemente predostrožnosti, zaštite, pripravnosti i hitnog djelovanja u slučaju nailaska velikih voda. Uz zaštitne mjere na vodotocima i drugim vodama usmjerene na spriječavanje poplava, a koje su okosnica tradicionalnog pristupa u upravljanju poplavama, naglasak se sve više stavlja na preventivno djelovanje na poplavama ugroženim područjima i na njihovim slivovima, usmjereno na smanjenje mogućih šteta u slučaju plavljenja nezaštićenih ili nedovoljno štićenih površina.

Zakonom o vodama predviđeno je da se za svako vodno područje, a po potrebi i za njegove dijelove izrađuju prethodne procjene rizika od poplava, koje obuhvaćaju:

1. karte (zemljovide) vodnog područja u odgovarajućem mjerilu, s unesenim granicama vodnih područja podslivova i po potrebi, priobalnih područja s prikazom topografije i korištenja zemljišta,

2. opis poplava iz prošlosti koje su imale znatnije štetne učinke na zdravlje ljudi, okoliš, kulturnu baštinu i gospodarske djelatnosti i vjerojatnost pojave sličnih događaja u budućnosti, koji bi mogli dovesti do sličnih štetnih posljedica,

3. procjenu potencijalnih štetnih posljedica budućih poplava za zdravlje ljudi, okoliš, kulturnu baštinu i gospodarske djelatnosti, uzimajući u obzir, što je više moguće, topografske, općenite hidrološke i geomorfološke značajke i položaj vodotoka, uključujući poplavna područja i, uključujući poplavna područja kao prirodna retencijska područja, učinkovitost postojećih građevina za obranu od poplava, položaj naseljenih područja, položaj industrijskih zona, planove dugoročnog razvoja te klimatske promjene na pojavu poplava.

Prethodne procjene rizika od poplava dosad su dovršene za značajan dio državnog teritorija: Krapina, Česma, Ilova s Pakrom, Orljava i Kupa na slivu Save; Karašica - Vučica na slivovima Drave i Dunava; Lika na primorsko - istarskim slivovima; Cetina, Jadro i Žrnovnica, Imotsko - bekijsko polje, Zrmanja i Lički plato, Krka, Vransko jezero i dio Ravnih kotara, Rastok, Vrgorsko polje i Baćinska jezera, te delta Neretve i Konavosko polje na dalmatinskim slivovima.

Na temelju prethodnih procjena rizika od poplava, izradit će se karte opasnosti od poplava i karte rizika od poplava za svako vodno područje, a po potrebi i za dijelove vodnih područja i podslivove. Karte opasnosti od poplava (zemljovidi) će sadržavati prikaze mogućnosti razvoja određenih poplavnih scenarija, a karte rizika od poplava će sadržavati prikaze mogućih štetnih posljedica razvoja tih scenarija.

Za svako vodno područje i po potrebi za dijelove vodnih područja i podslivove, na osnovi karata opasnosti i rizika od poplava izradit će se planovi upravljanja rizicima od poplava, koji će sadržavati: ciljeve za upravljanje rizicima od poplava, mjere za ostvarenje tih ciljeva, uključujući preventivne mjere, zaštitu, pripravnost, prognozu poplava, te sustave za obavještavanje i upozoravanje.

Cjeloviti Plan upravljanja rizicima od poplava u Republici Hrvatskoj biti će izrađen do kraja 2015. godine, kada će postati i sastavni dio Plana upravljanja vodnim područjima. Plan upravljanja rizicima od poplava nakon toga će se kontinuirano revidirati i novelirati u šestogodišnjim planskim ciklusima i bit će polazište za izradu operativnih planova predviđenih Zakonom o vodama, osobito višegodišnjih programa gradnje i godišnjih planova upravljanja vodama u dijelu koji se odnosi na uređenje vodotoka i drugih voda, te zaštitu od štetnog djelovanja voda.

Page 48: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

POPLAVE I OBRANA OD POPLAVA U REPUBLICI HRVATSKOJ

50

Slika 2. Karte opasnosti za područje Dunava u Republici Hrvatskoj

(DANUBE FLOODRISK projekt)

Slika 3. Karte rizika za područje Dunava u Republici Hrvatskoj

(DANUBE FLOODRISK projekt)

6. VIŠEGODIŠNJI PROGRAM GRADNJE REGULACIJSKIH I ZAŠTITNIH VODNIH GRAĐEVINA I GRAĐEVINA ZA MELIORACIJE

Višegodišnji Program gradnje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina i građevina za osnovnu melioracijsku odvodnju je operativni provedbeni program upravljanja vodama u djelatnosti uređenja voda i zaštite od štetnog djelovanja voda. Sukladno članku 37. Zakona o vodama izrađuju ga Hrvatske vode, a njime se utvrđuju pojedinačni projekti, načini i razdoblja njihove provedbe, sudionici u provedbi, iznosi ulaganja i izvori sredstava te red prvenstva u provedbi.

Višegodišnji programi gradnje izrađuju se sukladno Strategiji upravljanja vodama i Planu upravljanja vodnim područjima, a nakon 2015. godine i u skladu s Planom upravljanja rizicima od poplava u dijelu koji se odnosi na investicije u sustave zaštite od štetnog djelovanja voda. Time se osigurava postupna usklađenost operativnih programa sa strateškim opredjeljenjima u upravljanju vodama prihvaćenim na državnoj razini i s preuzetim standardima Europske unije na području vodne politike, osobito onima iz Okvirne direktive o vodama i Direktive o procjeni i upravljanju poplavnim rizicima. Puna usklađenost planske dokumentacije za uređenje vodotoka i drugih voda i zaštitu od štetnog djelovanja voda očekuje se nakon donošenja Plana upravljanja rizicima od poplava 2015. godine.

Program će provoditi Hrvatske vode i predstavlja ključni dokument za utvrđivanje i provedbu kapitalnih projekata zaštite od štetnog djelovanja voda, a njegova lista prioritetnih projekata biti će izmijenjena, dopunjena i verificirana svake dvije godine, te značajno revidirana svakih šest godina, naročito nakon donošenja Plana upravljanja rizicima od poplava 2015. godine.

Page 49: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

51

7. STRATEŠKI I FINANCIJSKI OKVIR ZAŠTITE OD ŠTETNOG DJELOVANJA VODA

Strategijom upravljanja vodama („Narodne novine“, broj 91/08) je utvrđen strateški cilj zaštite od štetnog djelovanja voda kojim se predviđa dostizanje funkcionalnosti sustava zaštite od poplava do razine od oko 87% do kraja 2023. godine i do 100% do kraja 2038. godine (postojeće stanje - 73% funkcionalnosti na vodama I. reda i 75% funkcionalnosti na vodama II. reda). Cilj će se ostvariti postupnom provedbom radova na sanaciji i rekonstrukciji objekata, te realizacijom razvojnih projekata. Polovica predviđenih radova obavit će se u razdoblju do 2023. godine, a druga polovica u razdoblju do 2038. godine. Procjena potrebnih ulaganja je sljedeća:

• za dovođenje postojećih sustava zaštite od štetnog djelovanja voda u funkcionalno stanje (sanacije i rekonstrukcije) treba uložiti ukupno oko 7,7 milijardi kuna, od čega oko 4,5 milijardi kuna u sustav voda I. reda i oko 3,2 milijarde kuna u sustav voda II. reda; prosječno oko 250 milijuna kuna godišnje,

• za razvojne projekte sustava zaštite od štetnog djelovanja voda treba uložiti ukupno oko 3,1 milijarde kuna, od čega oko 1,3 milijarde kuna u sustav voda I. reda i oko 1,8 milijarde kuna u sustav voda II. reda; prosječno oko 150 milijuna kuna godišnje,

• za potpuno dovođenje detaljne kanalske mreže u funkcionalno stanje treba uložiti ukupno oko 1,4 milijarde kuna,

• za redovita održavanja postojećih zaštitnih sustava prema standardima treba ulagati ukupno oko 915 milijuna kuna godišnje, od čega oko 391 milijun kuna u sustav voda I. reda i oko 524 milijuna kuna u sustav voda II. reda.

Struktura potrebnih troškova ulaganja u regulacijske i zaštitne vodne sustave za postizanje strateških ciljeva, pokazuje da omjer potrebnih ulaganja u održavanje, te dovođenje sustava u funkcionalno stanje i njihov razvoj na godišnjoj razini iznosi oko 70% : 30%, čime se osigurava održivost u upravljanju rizicima od poplava.

Prema odredbama Zakona o financiranju vodnog gospodarstva („Narodne novine“, broj 153/09), za financiranje redovitih održavanja i razvojnih projekata zaštite od štetnog djelovanja voda koriste se namjenska sredstva prikupljena vodnim doprinosom i naknadom za uređenje voda, uz mogućnost sufinanciranja iz Državnog proračuna i drugih domaćih i stranih izvora.

8. POPLAVE U 2010. GODINI

8.1. Ekstremne oborine

Meteorološki ekstremi na području uzvodnih zemalja zabilježeni tijekom 2010. godine formirali su velike vode na području slivova Neretve, Save i Dunava, dok su velike količine oborina na području Republike Hrvatske izazvale i formiranje velikih voda njihovih pritoka u Republici Hrvatskoj. U navedenim slučajevima vodni valovi su formirani u susjednoj Bosni i Hercegovini i Sloveniji, te uzvodnim podunavskim zemljama (Njemačka, Austrija, Slovačka i Mađarska).

U nastavku su prikazani podaci o količinama oborina u Republici Hrvatskoj, koji također ukazuju na povećanje količine oborina u odnosu na višegodišnje prosjeke.

Page 50: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

POPLAVE I OBRANA OD POPLAVA U REPUBLICI HRVATSKOJ

52

Slika 4. Odstupanje oborina od višegodišnjeg prosjeka, rujan 2010. godine (DHMZ)

Slika 5. Odstupanje oborina od višegodišnjeg prosjeka, studeni 2010. godine (DHMZ)

Na meteorološkoj stanici Zagreb - Maksimir, u rujnu 2010. godine zabilježene su oborine od gotovo 190 mm što je dvostruko više od prosječnih oborina za rujan koje iznose 86 mm. U isto vrijeme, na području Republike Slovenije također su zabilježene oborine velikog intenziteta (Brnik 184 mm, Celje 218 mm i Novo Mesto 150 mm) što je izazvalo formiranje velikog vodnog vala rijeke Save.

Uslijed velikih količina oborina i naglog topljenja snijega na području Bosne i Hercegovine došlo je do formiranja velikog vodnog vala Neretve koji je ugrozio područja gradova Metkovića i Opuzena. Također, na području grada Dubrovnika dana 22. studenog 2010. godine u samo 12 sati palo je ukupno 158 mm kiše što je izazvalo formiranje lokalnih bujica koje su osobito ugrozile područje Staroga grada.

Na pojedinim područjima Istočne Hrvatske u kratkom je razdoblju od nekoliko dana palo više od 200 mm kiše po četvornom metru, a u pola godine na mnogim mjestima i prosječna godišnja količina oborina. Ekstremne količine oborina uzrokovale su nagli porast vodostaja i premašivanje do tada zabilježenih maksimalnih vodostaja na desetak vodotoka (Orljava, Londža, Vrbova, Glogovica, Baranjska Karašica, Vuka, Voćinka, Vojlovica, Vučica, …), što je imalo za posljedicu velike štete na poljoprivrednim kulturama i ugrožavanje naseljenih mjesta.

Ovakvi događaji upućuju na scenarije sve češćih i izraženijih meteoroloških i hidroloških ekstrema što pokazuju i analize ekstremnih pojava u globalnim razmjerima. U zadnjih nekoliko godina često su se javljali događaji sličnog karaktera pri čemu su negativne posljedice najčešće bile uspješno izbjegnute. Tako je primjerice 2006. godine na Dunavu zabilježen drugi, a 2010. godine treći po visini vrh vodenog vala (najviši je zabilježen 1965. godine) od kada se provode sustavna mjerenja.

8.2. Provedba mjera obrane od poplava

Tijekom 2010. godine izvanredna stanja obrane od poplava proglašavana su na 23 vodotoka (Neretva, Lika, Sava, Orljava, Londža, Zapadni Lateralni Kanal Biđ polja, Istočni lateralni kanal Jelas polje, Glogovica, Biđ, Poganovačko - Kravički kanal, potok Karašica, Marjanac, Zdenačka Rijeka, Vuka, Našička rijeka, Gornja Jasenovica, potok Travnik, Kanal Hatvan, potok Borza, Kanal Velika Osatina, Podgorački Dubovik).

Page 51: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

53

Također tijekom 2010. godine na 18 vodotoka uspostavljane su izvanredne mjere obrane od poplava (Kupa, Dunav, Vučica, Rijeka Karašica, Iskrica, Lapovac, Breznica, Čađavica, Voćinska rijeka, Klokočevac, Krajina, Vučja Jama, Lonja, Strug, Česma, Ilova, Krapina, Bistra). Osim toga na većini preostalih vodotoka u Republici Hrvatskoj provodile su se i mjere redovne obrane od poplava (Drava, Mura, Sutla, Krka, Plitvica, Bednja…). Na ukupnom području Republike Hrvatske mjere redovite i izvanredne obrane od poplava provodile su se na svih šest sektora u ukupnom trajanju od 439 dana.

Slika 6. Karta županija ugroženih poplavom u svibnju/lipnju 2010. godine

Slika 7. Karta županija ugroženih poplavom u rujnu 2010. godine

Prema Zakonu o vodama i Državnom planu obrane od poplava, Hrvatske vode su kao nositelj aktivnosti uz pomoć licenciranih tvrtki za radove u vodnom gospodarstvu provodile mjere obrane od poplava. U slučaju potrebe i većeg stupnja ugroženosti u skladu sa Protokolom o suradnji sa Državnom upravom za zaštitu i spašavanje i Županijskim kriznim stožerima koordinirale su uključivanje postrojbi Hrvatske vojske, Policije, te vatrogasnih jedinica, kao i jedinica civilne zaštite lokalnih samouprava.

U provedbi mjera obrane od poplava u 2010. godini sudjelovalo je 4.000 ljudi, od čega 500 djelatnika Hrvatskih voda, 1.500 radnika tvrtki licenciranih za radove u vodnom gospodarstvu, 500 pripadnika Hrvatske vojske, 500 vatrogasaca, te oko 150 djelatnika policijskih postrojbi i 850 pripadnika jedinica civilne zaštite i stanovnika ugroženih naselja, kao i pripadnika Hrvatske gorske službe spašavanja i Crvenog križa.

Tijekom obrane od poplava dodatno je nadvišeno ili izgrađeno 50 km privremenih nasipa. Ukupno je za potrebe obrane od poplava iskorišteno 810.000 vreća i utrošeno 60.000 m3 materijala (pijesak, šljunak, zemljani i kameni materijal). Ujedno, korišteni su gotovo svi kapaciteti i mehanizacija licenciranih tvrtki za radove u vodnom gospodarstvu, a po potrebi i komunalnih poduzeća i drugih tvrtki sa ugroženih područja. Sveukupno korišteno je 200 bagera, 40 buldožera i 250 raznih drugih strojeva za potrebe prijevoza i ugradnje materijala (kamiona, traktora, utovarivača…).

Također, tijekom obrane od poplava u gotovo neprekidnom radu za potrebe odvodnje zaobalnih, te procjednih i poplavnih voda korišteno je 55 crpnih stanica, te dodatno više od 60 mobilnih crpki većeg kapaciteta. Istovremeno se, prema mogućnostima, provodila zaštita ljudi i imovine i na nebranjenim područjima.

ZAKLJUČAKUčinkovita i održiva zaštita od poplava u posljednje vrijeme uslijed klimatskih promjena postaje

sve važnije pitanje u cijelom svijetu, pa tako i u Hrvatskoj. Usprkos stoljetnoj tradiciji, naročito u

Page 52: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

POPLAVE I OBRANA OD POPLAVA U REPUBLICI HRVATSKOJ

54

djelatnosti zaštite od poplava i drugih oblika štetnog djelovanja voda, vodno gospodarstvo u Republici Hrvatskoj danas se nalazi pred velikim izazovom nužnog unaprjeđenja zaštite od poplava u uvjetima učestale pojave ekstremno velikih voda na čitavom državnom teritoriju.

Poplave 2002., 2006., 2009. i 2010. godine prouzročile su gubitke ljudskih života i ogromne materijalne štete u većini podunavskih zemalja, ali zahvaljujući funkcioniranju postojećeg hidrotehničkog sustava i organizaciji vodnoga gospodarstva, te pravodobnim poduzimanjem mjera obrane od poplava i stručnim pristupom u duhu stoljetne tradicije gospodarenja vodama na ovim prostorima izbjegnute su ljudske žrtve. Na žalost, uslijed ekstremnih količina oborina štete na poljoprivrednim površinama i u pojedinim naseljenim područjima, nisu se mogle izbjeći.

Uvažavajući hidrološke prilike i zemljopisni položaj Republike Hrvatske, probleme zaštite od poplava i obrane od leda na velikim hrvatskim rijekama potrebno je rješavati i u okvirima međunarodnih bilateralnih i multilateralnih sporazuma o suradnji na slivovima prekograničnih vodotoka.

Koncepcija obrane od poplava u Republici Hrvatskoj, tradicionalno je temeljena na obrambenim nasipima i širokim inundacijskim (poplavnim) područjima uz velike vodotoke, što je ujedno doprinijelo očuvanju vlažnih i močvarnih područja i o vodi ovisnih sustava. U cilju smanjenja rizika od poplava, potrebno je rekonstruirati i dograditi sustave u nizinskim područjima, a na bujičnim vodotocima potrebno je dograditi sustav obrane od poplava izgradnjom većeg broja akumulacija i retencija. Istovremeno, potrebno je sustavno unaprijediti operativno upravljanje rizicima od poplava, kao i neposrednu provedbu mjera obrane od poplava na ukupnom području Republike Hrvatske.

Literatura:

1. Strategija upravljanja vodama („Narodne novine“, broj 91/08).

2. Zakon o vodama („Narodne novine“, broj 153/09 i 130/11).

3. Zakon o financiranju vodnog gospodarstva („Narodne novine“, broj 153/09).

4. Državni plan obrane od poplava („Narodne novine“, broj 153/09).

5. Pravilnik o granicama područja podslivova, malih slivova i sektora („Narodne novine“, broj 97/10).

6. Glavni provedbeni plan obrane od poplava (Hrvatske vode, srpanj 2011. godine).

7. Husarić, J., Đuroković, Z, Biondić, D., Obrdalj, M. (2011.): Zaštita od poplava u Hrvatskoj, Zbornik radova 5. hrvatske konferencije o vodama - Hrvatske vode pred izazovom klimatskih promjena (Uredništvo - Biondić, D., Holjević, D., Tropan, Lj.), Hrvatske vode, Zagreb, 39 - 51.

Page 53: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

55

Marijan Herak, Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, Geofizički odsjek, Horvatovac 95, 10000 Zagreb ([email protected])

HRVATSKA KARTA POTRESNE OPASNOSTI

Sažetak:

Na temelju podataka o seizmičnosti Hrvatske i susjednih područja izračunata je i kartama prikazana potresna opasnost za teritorij Republike Hrvatske. Izražena je najvećom horizontalnom akceleracijom tla tijekom potresa koja se u prosjeku premašuje jednom u 475 odnosno 95 godina. Karte su prihvaćene kao dio Nacionalnog dodatka nizu normi koje se odnose na protupotresnu gradnju (Eurokodovi). Izračunati hazard ukazuje na to da su potresima najugroženija područja južne Dalmacije, Hrvatskog primorja, te šira okolica Zagreba. Najmanja je opasnost u Istri i na kvarnerskim otocima, te u dijelovima Like i Slavonije. U pograničnim područjima, karta se izvrsno slaže s odgovarajućim kartama susjednih država.

Ključne riječi: potresna opasnost, seizmički hazard, potres, Hrvatska, Eurokod

Croatian seismic hazard mapAbstract:

Data on seismicity of Croatia and the neighbouring regions was used to estimate seismic hazard for the Croatian territory. The hazard, presented on two maps, is expressed in terms of the peak horizontal ground acceleration during an earthquake, which is exceeded on the average once in 475 or 95 years. The maps are accepted as a part of the National Annex to Eurocodes, a series of norms regulating earthquake resistant design of structures. The highest hazard is mapped in southern Dalmatia, Croatian Primorje, and in the greater Zagreb area; it is the lowest in Istria, in the Kvarner archipelago, and in parts of Lika and Slavonia. In the border regions the maps match the corresponding maps of neighbouring countries.

Keywords: Seismic hazard, earthquake, Croatia, Eurocode

UvodTijekom postupka pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji valjalo je, između ostalog,

usvojiti i određene europske normativne akte, među kojima su i Eurokodovi - norme koje se odnose na protupotresnu gradnju. Uvjet za njihovu korektnu primjenu je i izrada Nacionalnog dodatka za taj niz normi, čiji je važan dio Karta potresnih područja kojom se definira osnovna razina potresne opasnosti na teritoriju pojedine države. Na žalost, iako se takva karta može uvrstiti među dokumente koji su od strateške i nacionalne važnosti, u trenutku odluke o prihvaćanju Eurokodova odgovarajauća karta nije postojala. U praksi se koristila karta potresne opasnosti iz 1987. godine koja je već bila zastarjela, kako zbog metodologije njezine izrade, tako i zbog znatno poboljšanih spoznaja o seizmičnosti Hrvatske do kojih se došlo tijekom posljednjih 20-ak godina. Uz to, kako je potresna opasnost njome bila prikazana intenzitetom potresa, a ne vršnim iznosima akceleracije trešnje tla, bila je i neprikladna

Page 54: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

HRVATSKA KARTA POTRESNE OPASNOSTI

56

kao podloga za proračune prema odredbama Eurokodova. Zbog toga je Geofizički odsjek PMF-a predložio Hrvatskom zavodu za norme (koji je bio zadužen za prijevod i prilogodbu Eurokodova) da se pristupi izradi nove karte u skladu s najnovijim spoznajama o seizmičnosti Hrvatske i najvišim standardima koji se u svijetu koriste za izradu takvih karata, što je i prihvaćeno.

PodaciPotresna se opasnost danas uglavnom procjenjuje tzv. vjerojatnosnim potupkom u kojem glavnu

ulogu igra statistička obrada podataka o seizmičnosti razmatranog područja, koristeći pri tome razumne pretpostavke, empiričke i teorijske spoznaje. Osnovni podaci za takvu su analizu sadržani u katalozima potresa. Hrvatski katalog potresa (upotpunjena verzija kataloga opisanoga u Herak et al., 1996) danas sadrži osnovne podatke (koordinate epicentra, dubinu žarišta, vrijeme, magnitudu, intenzitet...) o više od 55.000 potresa koji su se dogodili u Hrvatskoj i susjednim područjima u posljednjih oko 2400 godina. Danas na godišnjoj razini u katalog dodajemo oko 8000 novih potresa, što je omogućeno znatnim proširenjem mreže seizmoloških postaja i njihovom modernizacijom. Kartu epicentara potresa prikazuje slika 1.

Kako katalog sadrži ne samo glavne, nego i prethodne i naknadne potrese za koje ne vrijedi pretpostavka o Poissonovoj razdiobi (koja je jedna o osnovnih pretpostavki u probabilističkoj procjeni potresne opasnosti), prije analize proveden je postupak izdvajanja glavnih potresa. Svaki je katalog potresa nužno i nehomogen, jer njegova potpunost varira kako po godinama, tako i po magnitudi. Zbog toga je prije statističke obrade bilo potrebno odrediti prostornu i vremensku razdiobu magnitudnog praga potpunosti. To je napravljeno kako je opisano u Herak et al. (2009).

Slika 1. Epicentri potresa iz Hrvatskog kataloga potresa (Geofizički odsjek PMF-a, 2011).

Page 55: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

57

Tako pripremljen katalog poslužio je za proračun osnovnih statističkih parametara seizmičnosti u čvorovima guste mreže kojom je prekriven istraživani teritorij. To je područje koje je znatno veće od Hrvatske, jer na potresnu opasnost nekog mjesta utječu i potresi čiji su epicentri od njega udaljeni i više stotina kilometara. U svakom od čvorova određena su tri parametra - a, b, Mmax - koji omogućuju procjenu učestalosti potresa i njihovu razdiobu prema magnitudi (Gutenberg-Richterova relacija):

(1)

Ovdje je N je broj potresa s magnitudom većom ili jednkom M, a Mmin je magnituda od koje je katalog potpun u okolišu svakog čvora. Mmax je maksimalna moguća magnituda potresa na rasjedima u blizini razmatranoga čvora, a određuje se uzimajući u obzir najveće povijesne potrese, te prema seizmotektonskom potencijalu i recentnoj aktivnosti rasjeda. Seizmičnost je tako opisana dvama modelima: u Modelu 1, elementi mreže bili su dimenzija 8,3 x 8,3 km, a u Modelu 2 dimenzije su bile 5,5 x 5,5 km. Konačna prostorna polja parametara a, b, Mmax izglađena su na tri načina bi-normalnim eliptičkim kernelom različitih dimenzija čija je duža os bila usmjerena u dominantni pravac pružanja rasjeda u okolici predmetnog čvora, kako bi se utjecaj pojedinih jakih potresa iz prošlosti razdijelio na čitavu rasjednu zonu. Na taj način, za svaki model definirana su još tri podmodela (a, b, c) pa se ukupno radilo sa šest različitih modela seizmičnosti.

Račun potresne opasnostiPotresna opasnost ili seizmički hazard govori o vjerojatnosti da se neki iznos odabranog parametra

koji karakterizira trešnju tla na razmatranom mjestu premaši u referentnom razdoblju. Danas se, gotovo bez iznimke, gibanje tla tijekom potresa opisuje iznosom najvećeg horizontalnog ubrzanja tla (PGA - peak ground acceleration) koje se obično izražava u jedinicama ubrzanja Zemljine teže, g (1 g = 9.81 m/s2). Referentno razdoblje ovisi o riziku (ugroženosti) koji želimo preuzeti. Uobičajeno je za »obične« zgrade uzeti razdoblje od 50 godina i vjerojatnost od 10%. Tako za određeno mjesto potresnu opasnost možemo definirati tvrdnjom da se tamo premašivanje iznosa PGA = 0.25 g očekuje s vjerojatnošću od 10 % tijekom bilo kojih 50 godina. Takav će se događaj ponavljati u prosjeku svakih 475 godina, pa često govorimo o hazardu na razini povratnog razdoblja od 475 godina. Važno je uočiti da ovdje nema nikakve periodičnosti - potres koji se ponavlja u prosjeku svakih 475 godina može se dogoditi sutra ili za 5000 godina, neovisno o tome kada je bio posljednji takav potres.

Potresna je opasnost za područje Republike Hrvatske izračunata koristeći stohastički (Monte-Carlo) postupak, u kojem se vjerojatnost premašivanja određene akceleracije određuje statističkom analizom sintetičkog kataloga potresa koji se generira koristeći empiričku razdiobu potresa (izraz 1) za svaki element mreže te za veoma dugački niz godina (ovdje 2.000.000 godina) koristeći tzv. atenuacijske relacije (AR). One omogućuju procijeniti iznose najvećeg horizontalnog ubrzanja, na temelju poznavanja magnitude potresa, udaljenosti lokacije od žarišta potresa, te raznih drugih parametara (vrste i geometrije rasjeda, položaju lokacije u odnosu na rasjed, tipa tla,...). Za svaki od generiranih potresa računala se teorijska najveća horizontalna akceleracija u svakom čvoru mreže i to koristeći 6 empiričkih atenuacijskih relacija (AR):

AR1: Herak, Markušić, Ivančić (2001) [w = 0.20] AR2: Akkar, Bommer (2010) [w = 0.25]AR3: Bindi, Luzi, Pacor, Sabetta, Massa (2009) [w = 0.25]AR4: Fukushima (2003) [w = 0.10]AR5: Chiou, Youngs (2008) [w = 0.10]AR6: Idriss (2008) [w = 0.10]

Page 56: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

HRVATSKA KARTA POTRESNE OPASNOSTI

58

Ove su relacije odabrane između desetaka raspoloživih jer su barem na neki način reprezentativne za razmatrano područje. Herak et al. (2001) je jedina AR izvedena za područje Hrvatske (širi prostor Dinarida). AR2 je nova relacija koje se odnosi na cijelu Europu i Mediteran, AR3 je izvedena za Italiju, AR4 se često koristi pri određivanju hazarda za nuklearne elektrane, dok su AR5 i AR6 tzv. new generation (NGA) relacije izvedene na osnovi istog, reprezentativnog skupa opažanja iz cijeloga svijeta. U uglatim zagradama prikazane su težine za svaku od AR, čija je suma 1.0.

Aleatorna nepouzdanost procjene PGA dana je standardnim devijacijama za svaku od korištenih AR, te je uzeta u obzir pri računanju. Odgovarajuća nepouzdanost Mmax uzeta je kao ±0.2 jedinice magnitude. Epistemičke se nepouzdanosti u obzir uobičajeno uzimaju tako da se konstruira logičko stablo, u kojem svaka od grana predstavlja određeni, mogući scenarij događaja. Težina pojedine grane ovisi o pridijeljenoj vjerojatnosti toga scenarija. U ovom slučaju korišteno je jednostavno logičko stablo sa 36 grana, po jedna za svaki par (AR, podmodel), pri čemu su svi podmodeli (1a, 1b, 1c, 2a, 2b, 2c) imali jednake težine.

Kada je, kako je gore opisano, generirana seizmička povijest najvećih ubrzanja tijekom 2.000.000 godina u svakom čvoru mreže, bilo je moguće statistički ocijeniti vjerojatnosti opažanja akceleracije veće od zadane tijekom odabranog povratnog razdoblja. Tako izračunato polje ubrzanja interpolirano je na mrežu 2 x 2 km, te je prikazano na kartama. Izolinije su izvučene postupkom kriginga, a prikazane su na digitalno formiranoj kartografskoj podlozi koju je izradila Državna geodetska uprava.

RezultatiIzračun hazarda prikazan je na dvije karte - jednoj za povratno razdoblje od 475 godina (slika

2), i drugoj za povratno razdoblje od 95 godina (slika 3). Na prvoj od njih prikazane su akceleracije koje građevina mora izdržati da ne dođe do njezinog rušenja (no-collapse requirement), a na drugoj su akceleracije koje mogu dovesti tek do ograničenih oštećenja konstrukcije čija bi sanacija koštala mnogo manje od same građevine (damage limitation requirement).

Slika 2. Karta potresne opasnosti Republike Hrvatske za povratno razdoblje od 475 godina

Page 57: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

59

Slika 3. Karta potresne opasnosti Republike Hrvatske za povratno razdoblje od 95 godina

Slika 4. Interaktivna aplikacija za očitavanje karata potresne opasnosti (http://seizkarta.gfz.hr)

Page 58: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

HRVATSKA KARTA POTRESNE OPASNOSTI

60

Obje karte se odnose na tlo tipa A prema klasifikaciji u Eurokodu, odnosno na osnovnu stijenu. Kako će akceleracija na površini tla biti u pravilu veća nego na razini osnovne stijene, projektno se ubrzanje tada za svaku lokaciju računa tako da se iznos očitan s karte pomnoži određenim faktorom kojega Eurokod propisuje za odgovarajuću kategoriju tla.

Karte su u punoj rezoluciji dostupne na mrežnoj stranici http://seizkarta.gfz.hr. Na istoj stranici dotupna je i interaktivna aplikacija za očitavanje karata (slika 4) za bilo koju lokaciju u Hrvatskoj.

Izračunati hazard ukazuje na to da su potresima najugroženija područja južne Dalmacije, Hrvatskog primorja, te šira okolica Zagreba. Najmanja je opasnost u Istri i na kvarnerskim otocima, te u dijelovima Like i Slavonije. U pograničnim područjima, karta se izvrsno slaže s odgovarajućim kartama susjednih država.

Literatura:1. Akkar S., Bommer J. J. (2010): Empirical Equations for the Prediction of PGA, PGV, and

Spectral Accelerations in Europe, the Mediterranean Region, and the Middle East, Seismological Research Letters 81/2, 195-206.

2. Bindi D., Luzi L., Pacor F., Sabetta F., Massa M. (1996): Towards a new reference ground motion prediction equation for Italy: update of the Sabetta-Pugliese (1996), Bull. Earthquake Eng. 7, 591-608, DOI 10.1007/s10518-009-9107-8.

3. Chiou B. S.-J., Youngs R. R. (2008): NGA Model for Average Horizontal Component of Peak Ground Motion and Response Spectra, PEER Report 2008/09, Pacific Engineering Research Center, College of Engineering, University of California, Berkeley.

4. Fukushima Y., Berge-Thierry C., Griot-Pommera D. (2003): Attenuation relation for West Eurasia determined with recent near-fault records from California, Japan and Turkey, Journal of Earthquake Engineering 7, 573-598.

5. Herak D., Herak M., Tomljenović B. (2009): Seismicity and focal mechanisms in North-Western Croatia, Tectonophysics 465, 212-220, doi: 10.1016/j.tect.2008.12.005.

6. Herak M., Herak D., Markušić S. (1996): Revision of the earthquake catalogue and seismicity of Croatia, 1908-1992, Terra Nova 8, 86-94.

7. Herak M., Markušić S., Ivančić I. (2001): Attenuation of peak horizontal and vertical acceleration in the Dinarides area, Studia Geophysica et Geodaetica 45, 383-394.

8. Idriss, I. M. (2008): An NGA Empirical Model for Estimating the Horizontal Spectral Values Generated By Shallow Crustal Earthquakes, Earthquake Spectra 24, 217-242.

Popis slika: Slika 1. Epicentri potresa iz Hrvatskog kataloga potresa (Geofizički odsjek PMF-a, 2011).

Slika 2. Karta potresne opasnosti Republike Hrvatske za povratno razdoblje od 475 godina.

Slika 3. Karta potresne opasnosti Republike Hrvatske za povratno razdoblje od 95 godina.

Slika 4. Interaktivna aplikacija za očitavanje karata potresne opasnosti (http://seizkarta.gfz.hr)

Page 59: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

61

Snježan Prevolnik, dipl. ing. fizike, Seizmološka služba RHprof. dr. sc. Marijan Herak, PMF, Geofizički odsjek

MJERENJE DINAMIČKIH PARAMETARA ZGRADA U ZAGREBU UZ POBUDU MIKROSEIZMIČKIM NEMIROM

Sažetak:

U okviru NATO projekta (SfP-980857) provedena su mjerenja mikroseizmičkog nemira u Zagrebu s ciljem određivanja dinamičkih parametara zgrada (vlastiti period i omjer mirenja). Izmjerena je 71 zgrada visine 3 do 28 katova. Izvedene su jednostavne i pouzdane empirijske relacije koje opisuju ovisnost dinamičkih parametara o visini zgrade. One se vrlo dobro slažu s drugim empirijskim relacijama, ali odstupaju od izraza predloženog u izvorniku Eurokoda 8 (EC8). Navedene relacije omogućuju procjenu dinamičkih parametara zgrada u kojima mjerenja nisu izvršena ili koje se tek trebaju izgraditi. Određivanje dinamičkih parametara zgrada i tla na kojima su one izgrađene omogućuje identifikaciju moguće pojave rezonancije, što je bitno za smanjenje seizmičkog rizika u urbanim sredinama.

Ključne riječi: dinamički parametri zgrade, mikroseizmički nemir, SSR, rezonancija, seizmički rizik

Summary:

In the course of NATO SfP Project (980857) measurements of ambient noise were conducted in buildings in Zagreb in order to estimate dynamic parameters of buildings (fundamental period and damping). Total of 71 buildings were measured with height in the range 3-28 floors. Simple but reliable empirical relationships were obtained describing correlation of dynamic parameters with height of the building. Estimated regression is very similar to other empirical relationships but is different from recommendation in the Eurocode 8 (EC8). These relationships provide estimates of dynamic parameters of buildings that are not measured and that are planned to be constructed. Estimation of dynamic parameters of buildings and underlying soil in order to identify possible resonance phenomena is of importance in mitigating seismic risk in urban areas.

Keywords: Dynamic parameters of building, Ambient noise, SSR, Resonance, Seismic risk

UVODDinamičko ponašanje svake zgrade ovisi o njezinim dinamičkim parametrima (vlastiti period i

omjer mirenja). Njihovo poznavanje i određivanje vrlo je važno, jer omogućuje predviđanje dinamičkog ponašanja zgrade za vrijeme potresa, procjenu seizmičke ugroženosti, određivanje modifikacije dinamičkog ponašanja građevine uslijed rekonstrukcije ili oštećenja i kalibraciju elastičkih svojstava

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

Page 60: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

Mjerenje dinamičkih parametara zgrada u Zagrebu uz pobudu mikroseizmičkim nemirom

62

za numeričko modeliranje (Michel et al. 2008). Nadalje, ukoliko se vlastiti period zgrade podudara s vlastitim periodom površinskih slojeva tla, može doći do rezonancije koja može uzrokovati teška oštećenja zgrada, čak i njihovo urušavanje. Stoga je od interesa izdvojiti područja i zgrade za koje je moguća pojava rezonancije kako bi se smanjio seizmički rizik u urbanim sredinama. Najbolja metoda za određivanje dinamičkih parametara zgrada je instrumentalno bilježenje ponašanja zgrade za vrijeme potresa. To je dakako vrlo skupa opcija koja se provodi samo za istraživanja pojedinačnih zgrada (Herak and Herak 2010). Na temelju niza provedenih studija pokazalo se da dinamički parametri mogu biti određeni na temelju mjerenja mikroseizmičkog nemira u zgradama (Gallipoli et al. 2004; Parolai et al. 2005; Mucciarelli and Gallipoli 2007). Cilj ovog rada je odrediti jednostavne empirijske relacije koje opisuju ovisnost dinamičkih parametara o visini zgrade. Izvedene relacije se vrlo dobro poklapaju s već postojećim empirijskim relacijama i razlikuju od relacije koju propisuje izvornik Eurokoda 8 (EC8).

TEORIJSKA POZADINADinamičko ponašanje svake građevine ovisi o njezinim dinamičkim parametrima, a to su

vlastiti period i omjer mirenja. Kako bi se odredili dinamički parametri zgrade, njezino dinamičko ponašanje mora se aproksimirati sustavom koji znamo matematički opisati i riješiti. Uz pretpostavku linearnog elastičkog sustava, dinamičko ponašanje građevine u prvoj aproksimaciji može se opisati jednodimenzionalnim mirenim harmoničkim oscilatorom uz vanjsku pobudu:

(1)

gdje je ω0 vlastita kružna frekvencija sustava, a ζ omjer mirenja. Ove dvije veličine definirane su kao:

i . (2)

Omjer mirenja definiran je kao omjer koeficijenta mirenja c i koeficijenta kritičnog mirenja cc. To je bezdimenzionalna veličina koja se izražava u postotku koeficijenta kritičnog mirenja. Vlastiti period harmoničkog oscilatora T definiran je kao:

(3)

Dinamički parametri zgrade određeni su korištenjem SSR (Standard Spectral Ratio) metode i uspoređivanjem opaženog SSR-a s teorijskim krivuljama odziva harmoničkog oscilatora. Za svaku zgradu izvedena su dva mjerenja: jedno na vrhu zgrade i drugo na tlu u njezinoj blizini. Mjerenjem na vrhu zgrade određuje se spektar mikrovibracija zgrade Z(ω), koji se može prikazati kao umnožak tri komponente:

, (4)

gdje S(ω) predstavlja spektar prinudnih mikrovibracija zgrade, F(ω) predstavlja spektar mikroseizmičkog nemira koji se uzima kao vanjska pobuda za mikrovibracije zgrade, a I(ω) predstavlja spektar odziva i šuma instrumenta. Mjerenjem na tlu određuje se spektar

Page 61: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

63

(5)

Dijeljenjem spektra Z(ω) sa spektrom T(ω) kao rezultat se dobije spektar S(ω) na osnovi kojeg se određuju dinamički parametri zgrade.

Kod svih oscilirajućih sustava, uključujući i zgrade, nakon određenog vremena poslije prestanka pobude gibanje prestaje. Razlog tome je mirenje koje uzrokuje disipaciju energije gibanja, što se očituje smanjenjem amplitude osciliranja u vremenu. Bez mirenja, oscilacije jednom pobuđenog sustava trajale bi beskonačno dugo. Mirenje se razlikuje za različite sustave. Gibanje sustava brže će utrnuti ako je mirenje veće. Stoga je poželjno da zgrada ima što veće mirenje jer se time smanjuje mogućnost njezina oštećenja ili urušavanja uslijed pobuđenog gibanja. Mirenje se obično izražava preko omjera mirenja ζ (vidi jednadžbu (2)), bezdimenzionalne veličine izražene u postotku koeficijenta kritičnog mirenja. Mirenje zgrade posljedica je apsorpcije energije u strukturnim i nestrukturnim elementima zgrade i emisije energije u okolinu (tlo ili zrak). Pod strukturnim elementima podrazumijevamo dijelove koji čine konstrukciju zgrade (podovi, krov, nosivi zidovi, stupovi, grede...), dok se sve ostalo smatra nestrukturnim elementima (pregradni zidovi, ograde, nadstrešnica, pomične pregrade, dimnjaci, vrata, prozori, dizala, namještaj...). Tipičan omjer mirenja za zgrade je ζ=2-5%. Međutim, postoji vrlo velika raznolikost u iznosima omjera mirenja, što može biti objašnjeno kao posljedica različitosti strukturnih materijala, karakteristika tla i temelja, arhitektonske izvedbe, nestrukturnih elemenata, amplitude vibracija, metoda mjerenja vibracija zgrada i metoda procjene omjera mirenja (Tamura 2008). Zbog te složene fizikalne pozadine uzroka mirenja u zgradama ne postoji teorijska metoda određivanja omjera mirenja prilikom projektiranja zgrade, nego se taj podatak procjenjuje na osnovi empirijskih relacija dobivenih mjerenjem i analizom već postojećih zgrada.

MJERENJAZa mjerenje mikroseizmičkog nemira i mikrovibracija zgrada korišten je instrument Tromino.

Radi se o prijenosnom 3-komponentnom kratkoperiodičkom seizmometru koji u istom kućištu sadži A/D pretvornik, GPS prijemnik te 512 Mb Flash-RAM memorije što ga čini iznimno praktičnim za terenska mjerenja. Radi izbjegavanja mogućih razlika u mjerenjima zbog korištenja različitih instrumenata, sva su mjerenja bila izvršena istim instrumentom. Sva mjerenja uzorkovana su sa 128 uzoraka/s i trajala su 16 minuta.

Mjerenje u zgradi uvijek je bilo izvršeno na najvišem katu. Instrument se postavio što je moguće bliže centru mase zgrade (radi izbjegavanja utjecaja torzije) uz nosivi zid usmjeravajući os instrumenta u smjeru dulje osi zgrade. Odgovarajuće mjerenje na tlu izvršeno je ili na zelenoj površini ili na asfaltu (zbog nedostatka zelenih površina u centru grada). Prilikom odabira lokacije mjerenja na tlu za pojedinu zgradu, nastojala su se zadovoljiti tri uvjeta. Prvi uvjet je da lokacija mora biti u blizini zgrade kako bi zapis mikroseizmičkog nemira što bolje predstavljao vanjsku pobudu za mikrovibracije zgrade. Drugi uvjet je da lokacija mora biti na udaljenosti ne manjoj od visine same zgrade kako bi se umanjio utjecaj zgrade na mikroseizmički nemir (zadovoljen kad god je to bilo moguće s obzirom na situaciju na terenu). Treći uvjet je da lokacija ne smije biti u neposrednoj blizini nekih drugih izvora mikrovibracija (druga zgrada, drvo, stup) koji predstavljaju šum (zadovoljen kad god je to bilo moguće s obzirom na situaciju na terenu). Mjerenje na tlu uvijek je bilo izvršeno u vrlo kratkom vremenskom razmaku prije ili poslije mjerenja u zgradi (najmanje 30 minuta, a najviše 3 sata). Uvijek se nastojalo da orijentacija instrumenta prilikom izvođenja mjerenja na tlu bude jednaka kao i u zgradi. Iznimka su bile situacije kada bi nekoliko zgrada različite orijentacije imale zajedničko mjerenje na tlu. Kod svih mjerenja instrument je bio postavljen na vrećicu s pijeskom. Prilikom

Page 62: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

Mjerenje dinamičkih parametara zgrada u Zagrebu uz pobudu mikroseizmičkim nemirom

64

mjerenja na livadi ili zemlji bila je iskopana rupa u koju se postavio instrument kako bi se izbjegao utjecaj vjetra i trave na mjerenje. Mjerenja nisu bila izvođena u vrijeme kišnog razdoblja i jakog vjetra (Gosar et al. 2009). Mikroseizmička mjerenja bila su vizualno kontrolirana kako bi se uklonili utjecaji obližnjih smetnji (npr. prolazak vozila i ljudi).

Izmjerena je ukupno 71 zgrada visine od 3 do 28 katova. Radi se većinom o stambenim zgradama (62), a izmjereno je i 6 poslovnih zgrada te 3 zgrade u vlasništvu Sveučilišta u Zagrebu. Informacije o izmjerenim zgradama (adresa i broj katova) nalaze se u tablici 1. Podaci za 4 zgrade uzeti su iz baze podataka Geofizičkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu te su u tablici 1 te zgrade označene kurzivom.

Tablica 1. Popis izmjerenih zgrada s navedenom adresom i brojem katova.

Br Adresa N

1 Š. Starčevića 1, Folnegovićevo n. 32 Potočnjakova 10, Sopot 33 Barčev trg 11, Utrina 34 Dujšinova 7, Folnegovićevo n. 45 Velika Cesta 85, Odra 46 Ivana Šibla 1, Središće 47 PMF, Horvatovac 95 48 PMF, Horvatovac 102a 59 Turinina 3, Sopot 510 Brune Bušića 5, Središće 511 Vankinina 29, Zapruđe 512 Tina Ujevića 15, Knežija 513 Držićeva 82, Savica 614 Kovačevićeva 13, Sopot 615 Fancevljev prilaz 14, Utrina 616 Vitasovićeva poljana 2, Knežija 617 Veslačka 23, Prisavlje 718 Lastovska 18, Savica 719 Savska 99, Vrbik 720 Zeleni trg 3b, Vrbik 721 Drniška 20, Srednjaci 722 Ostrogovićeva 12, Sopot 823 Brune Bušića 40, Središće 824 Ludovika Zelenke 3, Knežija 825 Zadarska 77, Knežija 826 Lastovska 32, Savica 927 Zinke Kunc 3b, Savica 928 Zinke Kunc 7, Savica 929 Rudolfa Bićanića 32, Knežija 930 Turinina 10, Sopot 1031 Zeleni trg 5, Vrbik 1032 Trumbićeva 12, Zapruđe 1033 Papova 4, Knežija 1034 Vincenta iz Kastva 12, Srednjaci 1135 Nalješkovićeva 21, Kruge 1136 Slovenska 19, Črnomerec 11

Br Adresa N

37 Š. Starčevića 2, Folnegovićevo n. 1238 SR Njemačke 4, Središće 1239 Vladimira Ruždjaka 9c, Savica 1240 Albaharijeva 5, Knežija 1241 Zadarska bb, Knežija 1242 Vincenta iz Kastva 8, Srednjaci 1343 Hećimovićeva 9, Srednjaci 1344 Unska 3, Martinovka 1445 Ilica 231, Črnomerec 1446 Savska 66, Trešnjevka 1647 Rakušina 4, Folnegovićevo n. 1748 Siget 18b, Siget 1749 Fallerovo šetalište 39, Trešnjevka 1750 Heinzelova 47b, Peščenica 1751 Aleja pomoraca 25, Siget 1852 Turinina 9, Sopot 1853 Balotin prilaz 3, Utrina 1854 Lojenov prilaz 2, Zapruđe 1855 Braće Cvijića 32, Knežija 1856 Čazmanska 2, Vrbik 1957 Veslačka 2, Prisavlje 1958 Marjanovićev prilaz 6, Utrina 1959 Nova Cesta 1, Trešnjevka 1960 Zeleni trg 1, Vrbik 2061 Božidara Magovca 9, Travno 2162 Božidara Magovca 107, Travno 2163 Prisavlje 6, Prisavlje 2264 Zeleni trg 3, Vrbik 2265 Prisavlje 8, Prisavlje 2366 Zeleni trg 2, Vrbik 2367 Braće Domany 8, Srednjaci 2368 Ozaljska 93, Trešnjevka 2369 Prisavlje 10, Prisavlje 2570 Ivana Lučića 2a, Vrbik 2671 Savska 41, Vrbik 28

Page 63: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

65

Prilikom odabira zgrade za mjerenje nije bila bitna njezina namjena već mogućnost izvođenja mjerenja u zgradi. Mjerene su samo zgrade pravokutnog tlocrta kako bi njihovo dinamičko ponašanje bilo što bolje aproksimirano jednodimenzionalnim mirenim harmoničkim oscilatorom uz vanjsku pobudu. Iznimka je zgrada u Savskoj 41 koja je odabrana jer je jedna od najviših u gradu Zagrebu. Zbog složenijeg dinamičkog ponašanja nisu mjerene zgrade s tlocrtom u obliku slova T, L ili H. Prilikom mjerenja mikrovibracija zgrada željelo se sa što više mjerenja pokriti što veći raspon katova (otprilike 4 izmjerene zgrade po određenom broju katova). Neki katovi (npr 1., 2., 13., 14., 15., 16. i >20.) nisu pokriveni s tolikim brojem mjerenja. Razlog tome je nemogućnost mjerenja određenih zgrada zbog odbijanja stanara ili traženja posebnih potvrda i dozvola (zbog kojih mjerenja gube na svojoj dinamici). Podaci o konstrukciji izmjerenih zgrada nisu bili dostupni što ograničava interpretaciju, ali pretpostavljeno je da sve izmjerene zgrade imaju armirano-betonsku konstrukciju. Ta se pretpostavka bazira na informacijama dobivenim od stanara te na činjenici da su sve zgrade izgrađene u posljednjih nekoliko desetljeća, kada je prevladavao način izgradnje s armirano-betonskom konstrukcijom.

OBRADA PODATAKAZapisi pohranjeni u memoriji Tromina izravno su učitani koristeći program GRILLA koji služi za

pristup, pohranjivanje i analizu zapisa Tromina. Spomenuti program omogućuje konverziju zapisa u ASCII format koji su potom analizirani koristeći program FREDA (FREquency DAmping analysis) razvijen na Geofizičkom odsjeku PMF-a (autor prof.dr.sc. M. Herak). FREDA se pokazao kao pouzdan program za procjenu frekvencije i omjera mirenja zgrada (Herak 2008), a omogućuje provođenje analize u vremenskoj i frekvencijskoj domeni. Općenito, metode spektralne analize u pokazale su se kao robusnije i pouzdanije od metoda analiza u vremenskoj domeni (Herak 2008). Upravo iz tog razloga analiza je rađena u prostoru frekvencija. Prilikom provođenja korekcije za referentni signal (uvijek odgovarajuće mjerenje na tlu za zgradu), FREDA dijeli spektar Z(ω) (izraz (4)) sa spektrom T(ω) (izraz (5)). Kao rezultat dobije se spektar S(ω) na osnovi kojeg se određuju dinamički parametri zgrade. Naime, metode spektralne analize uspoređuju spektar brzine S(ω) s teorijskim spektrima tako da se traži ona teorijska krivulja odziva harmoničkog oscilatora koja najbolje opisuje opaženi spektralni šiljak spektra S(ω). Teorijska krivulja odziva određena je s tri parametra: vlastitom frekvencijom harmoničkog oscilatora, omjerom mirenja i amplitudom oscilacija. Kao rezultat analize FREDA daje upravo ta tri parametra. Treba napomenuti kako je dobivena amplituda bezdimenzionalna veličina koja govori koliko je puta amplituda mikrovibracija izmjerenih na vrhu zgrade veća od amplitude mikrovibracija tla na određenoj frekvenciji.

Za svaku izmjerenu zgradu određeni su dinamički parametri za dva smjera, longitudinalni (u smjeru duže osi zgrade) i transverzalni (u smjeru kraće osi zgrade). Analiza je prikazana na primjeru zgrade Fakulteta elektrotehnike i računarstva u Unskoj 3 (slika 1) za transverzalni smjer. Procijenjena vlastita frekvencija iznosi f0=1.08 Hz, a omjer mirenja ζ=1.5 %. Iznos amplitude je 330, što znači da je amplituda mikrovibracija izmjerenih na vrhu zgrade 330 puta veća od amplitude mikrovibracija tla.

Pri analizi zapisa mikrovibracija zgrada bila su prisutna dva problema: pojava preslušanih spektralnih šiljaka i pojava dvostrukih maksimuma. Pod pojmom preslušavanja podrazumijeva se da se mjerenjem na jednom kanalu bilježi signal drugog kanala. Uočeno je da je pojava preslušavanja spektralnih šiljaka učestalija s porastom visine zgrade. To se možda može objasniti činjenicom da su više zgrade manje krutosti od nižih zgrada i zbog toga imaju veće amplitude osciliranja, što povećava mogućnost preslušavanja spektralnih šiljaka. Ova pojava nije ovisna o promatranoj komponenti zapisa mikrovibracija zgrade. Pod pojavom dvostrukih maksimuma podrazumijeva se prisutnost dva vrlo bliska spektralna šiljka za koje nije sigurno da li ih očitati kao jedan spektralni šiljak ili kao

Page 64: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

Mjerenje dinamičkih parametara zgrada u Zagrebu uz pobudu mikroseizmičkim nemirom

66

dva posebna. Budući da se ova pojava uočila kod određenog broja zgrada, provedena su kontrolna (ponovljena) mjerenja. Rezultati kontrolnih mjerenja istovjetni su rezultatima prvotnih mjerenja, stoga se zaključuje kako ova pojava nije uzrokovana nepravilnostima u mjerenju (npr. pogrešno postavljen instrument) već je posljedica stvarnog gibanja zgrade. Budući je ova pojava opažena uglavnom pri analizi visokih zgrada, možda se može objasniti pojavom torzijskih modova gibanja zgrade. Obzirom na situaciju i iskustvo interpretatora, ponekad su očitana dva spektralna šiljka, a ponekad je sve interpretirano kao jedan.

Slika 1. Rezultat analize zgrade Fakulteta elektrotehnike i računarstva, Unska 3, za transverzalni smjer koristeći program FREDA.

REZULTATI I INTERPRETACIJAInterpretacija je provedena na osnovi podataka za 70 izmjerenih zgrada. Iz interpretacije je

izostavljena zgrada u ulici Božidara Magovca 9 zbog lošeg zapisa mikrovibracija zgrade. Kao rezultat istraživanja izvedene su jednostavne relacije koje opisuju ovisnost dinamičkih parametara (period i omjer mirenja osnovnog moda) o broju katova zgrade N. Izvedene empirijske relacije uspoređene su s relacijama iz drugih sličnih istraživanja i s relacijom iz izvornika EC8, koje kao parametar koriste visinu zgrade H u metrima. Za zgrade u Savskoj 41 i Ivana Lučića 2a poznate su točne visine (95 i 96 m), dok su visine ostalih zgrada određene množenjem broja katova s prosječnom visinom kata za koju je procijenjeno da iznosi h=3m. Podaci o konstrukciji izmjerenih zgrada nisu bili dostupni

Page 65: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

67

što ograničava interpretaciju, stoga je analiza rađena uz pretpostavku da sve izmjerene zgrade imaju armirano-betonsku konstrukciju.

Relacija vlastiti period - broj katova zgradeProcijenjeni vlastiti period zgrade (longitudinalni TL i transverzalni TT) u ovisnosti o broju katova

N prikazan je na slici 2. Pretpostavljena je linearna ovisnost vlastitog perioda o broju katova, a pravci koji je najbolje opisuju su:

TL = 0.046N R 2 = 0.80 (6)

TT = 0.053N R 2 = 0.83

Izvedena je i relacija koja opisuje ovisnost najvećeg vlastitog perioda zgrade Tmax (definiran kao veći od vlastitih perioda TL i TT zgrade) o broju katova zgrade. Navedena je relacija identična relaciji za vlastiti period zgrade TT u transverzalnom smjeru:

Tmax = 0.053N R 2 = 0.83 (7)

te će ona biti korištena za usporedbu s već postojećim relacijama za armirano-betonske zgrade.

Slika 2. Vlastiti periodi zgrade TL i TT u ovisnosti o broju katova zgrade N.

Očekivani porast vlastitog perioda s visinom zgrade posljedica je činjenice da su više zgrade fleksibilnije, a niže zgrade kruće. Iz relacije (6) zaključuje se da je za zgradu od N katova vlastiti period oscilacija u longitudinalnom smjeru zgrade manji od vlastitog perioda oscilacija u transverzalnom smjeru. To je direktna posljedica činjenice da je zgrada kruća u smjeru svoje duže osi.

Page 66: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

Mjerenje dinamičkih parametara zgrada u Zagrebu uz pobudu mikroseizmičkim nemirom

68

Uz pretpostavku da prosječna visina kata iznosi h = 3m, relacija koja opisuje ovisnost najvećeg vlastitog perioda zgrade Tmax o visini zgrade H glasi:

Tmax = 0.017H R 2 = 0.87. (8)

Slična istraživanja za zgrade s armirano-betonskom konstrukcijom provedena su u Italiji i Španjolskoj, s ciljem određivanja relacije vlastiti period-visina zgrade na osnovi mjerenja mikroseizmičkog nemira. Na osnovi mjerenja provedenih na 50 zgrada u Italiji (Gallipoli et al. 2006), određena je relacija vlastiti period-visina zgrade koja glasi:

Gallipoli et al. (2006): T = 0.015H r = 0.87 (9)

Relacija vlastiti period-visina zgrade određena na osnovi mjerenja provedenih na 89 zgrada u Španjolskoj (Navarro et al. 2004) glasi:

Navarro et al. (2004): T = 0.016H. (10)

Na osnovi mjerenja provedenih na 244 zgrade u Italiji, Sloveniji, Hrvatskoj i Makedoniji, u sklopu NATO projekta (SFP 980857) izvedena je slijedeća relacija vlastiti period-visina zgrade:

Gallipoli et al. (2010): T = 0.016H R 2 = 0.81 (11)

Usporedba je napravljena i s relacijom koju propisuje izvornik EC8, kao i s relacijom (Tamura 2008) koju je 2000. godine predložio Architectural Institute of Japan na osnovi mjerenja provedenih na 68 armirano-betonskih zgrada. Te relacije dane su izrazima:

EC8: T = 0.075H0.75 (12)

Tamura 2008: T = 0.015H r = 0.94 (13)

gdje je H visina zgrade u metrima. Valja uočiti izrazito dobro poklapanje svih empirijskih relacija, a one se razlikuju od relacije u izvorniku EC8. Ovisnost najvećeg vlastitog perioda o visini zgrade (izraz (8)) prikazana je u usporedbi s relacijama (9), (10), (11), (12) i (13) na slici 3.

Valja napomenuti kako je u hrvatskom Nacionalnom dodatku Eurokodu (HRN EN 1998-1:2011/NA:2011) za određivanje približne vrijednosti prvog perioda oscilacija za konstrukcijske sustave koji se izvode u Hrvatskoj (osim za okvirne sustave bez ukrutnih elemenata), u skladu s citiranim istraživanjima preuzeta formula:

T1 = 0.016H [s], (14)

gdje je H visina zgrade u metrima od temelja ili gornjeg ruba krutog podruma.

Možemo zaključiti da među relacijama vlastiti period-visina zgrade, koje su opisane izrazima od (8) do (13) postoji velika podudarnost. Sve relacije pretpostavljaju linearnu ovisnost, osim relacije u izvorniku EC8.

Page 67: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

69

Slika 3. Usporedba relacije najveći vlatiti period Tmax - visina zgrade H s već postojećim relacijama.

Relacije za omjer mirenjaIzvedene su empirijske relacije koje opisuju ovisnost omjera mirenja prvog moda ζL (za

longitudinalni smjer) i ζT (za transverzalni smjer) o frekvenciji zgrade. Pretpostavljena je linearna ovisnost (slika 4), a pravci koji je najbolje opisuju su dani izrazima:

ζL = 1.28 fo r = 0.74 (15)

ζT = 1.48 fo r = 0.79

Iako je fizikalna pozadina uzroka mirenja u zgradama vrlo složena, relacije su podudarne, unatoč neočekivano velikim iznosima omjera mirenja (preko 10 %). Na osnovi toga zaključuje se da su omjeri mirenja prvog moda za longitudinalni i transverzalni smjer zgrade približno jednaki. Omjer mirenja raste s porastom vlastite frekvencije zgrade, odnosno visine zgrade što je direktna posljedica činjenice da su više zgrade fleksibilnije, a niže zgrade kruće. Drugim riječima, disipacija energije unutar jednog perioda oscilacija veća je za niže zgrade nego za više zgrade te amplituda oscilacija sporije trne u vremenu što je zgrada viša.

Izvedene relacije vrlo se dobro poklapaju s relacijom koja je prilagođena mjerenjima koja je 2000. godine izvršio Architectural Institute of Japan, a koja je preuzeta iz Tamura (2008):

Tamura 2008: ζ = 1.43 fo r = 0.89 (16)

Na kraju slijedi komentar relacije (17) preuzete iz Tamura (2008), a koju je 2000. godine predložio Architectural Institute of Japan za procjenu omjera mirenja zgrada:

Tamura 2008: ζ =0.0143 fo + 470 (XH/H) - 0.0018 (17)

gdje je ζ omjer mirenja prvog moda (koji nije izražen u postotku koeficijenta kritičnog mirenja), fo je vlastita frekvencija zgrade, XH je horizontalni pomak u metrima izmjeren na vrhu zgrade, a H je

Page 68: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

Mjerenje dinamičkih parametara zgrada u Zagrebu uz pobudu mikroseizmičkim nemirom

70

visina zgrade u metrima. Prvi član u (17) ovisan je o vlastitoj frekvenciji i dominantan je prilikom mikrovibracijskog gibanja zgrade (jer je xH zanemarivo mali). Međutim, za vrijeme potresa omjer mirenja zgrade se povećava iz razloga što član ovisan o pomaku xH postaje dominantan. Dakle, prilikom određivanja omjera mirenja zgrada uvijek treba naglasiti je li ζ određen na osnovi mjerenja mikrovibracijskih gibanja (gibanja vrlo malih amplituda) ili na osnovi mjerenja gibanja u režimu većih amplituda.

Slika 4. Omjeri mirenja zgrade ζL i ζT u ovisnosti o frekvenciji zgrade f.

ZAKLJUČAKKao rezultat provedenih mjerenja izvedene su jednostavne empirijske relacije koje opisuju ovisnost

vlastitog perioda i omjera mirenja o visini zgrade. Interpretacija je bila napravljena na osnovi podataka za 70 zgrada, uz pretpostavku da sve izmjerene zgrade imaju armirano-betonsku konstrukciju.

Zaključuje se da vlastiti period zgrade približno linearno raste s visinom zgrade. Vlastiti period longitudinalnih oscilacija manji je od vlastitog perioda transverzalnih oscilacija, što je direktna posljedica činjenice da je zgrada kruća u smjeru svoje duže osi. Prilikom usporedbe procijenjenih relacija vlastiti period-visina zgrade s izvornom relacijom iz EC8 i s relacijama dobivenim sličnim istraživanjima u drugim zemljama (Italija, Španjolska i Japan), promatrala se ovisnost najvećeg vlastitog perioda o visini zgrade. Ustanovljena je velika podudarnost rezultata s rezultatima iz Italije, Španjolske i Japana te odstupanje od relacije predložene u izvorniku EC8. Relacije vlastiti period-visina zgrade mogu se koristiti za procjenu perioda postojećih zgrada ili zgrada u izgradnji.

Pokazalo se da s porastom visine zgrade, omjer mirenja opada što je direktna posljedica činjenice da su više zgrade fleksibilnije, a niže zgrade kruće. Iako je fizikalna pozadina uzroka mirenja u zgradama

Page 69: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

71

vrlo složena, omjer mirenja prvog moda za longitudinalni i transverzalni smjer zgrade približno je jednak. Prilikom analize ovisnosti omjera mirenja longitudinalnih i transverzalnih oscilacija zgrade o vlastitoj frekvenciji ustanovljena je izvrsna podudarnost s japanskim rezultatima (Tamura 2008). Vrlo je važno prilikom određivanja omjera mirenja zgrade naglasiti je li određen na osnovi mjerenja mikrovibracijskih gibanja (gibanja vrlo malih amplituda) ili na osnovi mjerenja gibanja u režimu većih amplituda.

Ovo je prvo ovakvo sustavno istraživanje u Hrvatskoj. Prema količini podataka, kvaliteti mjerenja, dokumentiranosti i vrsti podataka, mjerenja su usporediva (ili bolja) s poznatim svjetskim rezultatima i bazama podataka. Koliko je poznato, samo se još u Japanu sustavno mjerilo mirenje, a po količini podataka ova je baza usporediva s japanskom. Ovaj rad predstavlja osnovu na kojoj se može nastaviti uspostava hrvatske baze podataka s ,,osobnim iskaznicama” važnih građevina (koja je bitna radi provjere integriteta konstrukcije nakon budućeg jakog potresa). Ukoliko se poznaju vlastiti period površinskih slojeva tla i zgrada, mogu se izdvojiti zgrade za koje postoji opasnost od rezonancije. Korištenjem građevinskih zahvata na tim zgradama može se smanjiti seizmički rizik u urbanim sredinama i spasiti ljudske živote u budućem jakom potresu.

LITERATURA1. CEN (2004) Eurocode 8, design of structures for earthquake resistance—part 1: general rules,

seismic actions and rules for buildings. European Committee for Standardization, Brussels.

2. Gallipoli M.R., Mucciarelli M., Castro R.R., Monachesi G., Contri P. (2004) Structure, soil-structure response and effects of damage based on observations of horizontal-to-vertical spectral ratio of microtremors. Soil Dyn Earthq Eng 24(6):487-495.

3. Gallipoli M., Mucciarelli M., Vona M., (2006) Stima di alcuni parametri principali degli edifici con metodi speditivi. GNGTS - 25° Convegno Nazionale, Roma 28-30.

4. Gallipoli, M.R., Mucciarelli, M., Šket-Motnikar, B., Zupančič, P., Gosar, A., Prevolnik, S., Herak, M., Stipčević, J., Herak, D., Milutinović, Z., Olumčeva, T. (2010) Empirical estimates of dynamic parameters on a large set of European buildings. Bulletin of earthquake engineering (1570-761X) 8, 3; 593-607.

5. Gosar A., Rošer J., Šket Motnikar B., Zupančič P. (2009) Microtremor study of site effects and soil-structure resonance in the city of Ljubljana (central Slovenia). Bull Earthquake Eng DOI 10.1007/s10518-009-9113-x.

6. Herak M. (2008) Recent measurements of ambient vibrations in free-field and in buildings in Croatia. NATO ARW 983188. Coupled site and soil-structure interaction effects with application to seismic risk mitigation / Schanz, Tom (ur.). Sofia: Institute of Mechanics, Bulgarian Academy of Sciences.

7. Herak M., Herak D. (2010) Continuous monitoring of dynamic parameters of the DGFSM-building (Zagreb, Croatia). Bulletin of Earthquake Engineering (1570-761X) 8, 3; 657-669.

8. Michel C., Guéguen P., Bard P.-Y. (2008) Dynamic parameters of structures extracted from ambient vibration measurements: an aid for the seismic vulnerability assessment of existing buildings in moderate seismic hazard regions. Soil Dynamics and Earthquake Engineering 28, 8, 593-604.

Page 70: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

Mjerenje dinamičkih parametara zgrada u Zagrebu uz pobudu mikroseizmičkim nemirom

72

9. Mucciarelli M., Gallipoli M.R. (2007) Damping estimate for simple buildings through non-parametric analysis of a single ambient vibration recording. Ann Geophys 50:259-266.

10. Navarro M, Vidal F, Feriche M, Enomoto T, Sanchez FJ, Matsuda I. (2004) Expected ground - RC building structures resonance phenomena in Granada city (southern Spain). Proceedings of the 13th World Conference on Earthquake Engineering, Vancouver, BC, Canada, 1-6 August 2004. Paper No. 3308.

11. HRN EN 1998-1:2011/NA:2011 Eurokod 8: Projektiranje potresne otpornosti konstrukcija - 1. dio: Opća pravila, potresna djelovanja i pravila za zgrade - Nacionalni dodatak.

12. Parolai S., Facke A., Richwalski S.M., Stempniewski L. (2005) Assessing the vibrational frequencies of the Holweide Hospital in the city of Cologne (Germany) by means of ambient seismic noise analysis and FE modelling. Nat Hazards 34:217-230.

13. Tamura Y. (2008) Lecture 10: Damping in Buildings. Tokyo Polytechnic University, The 21st Century Center of Excellence Program.

Page 71: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

73

Sonja ZlatovićTehničko veleučilište u Zagrebu, Graditeljski odjele-mail: [email protected]

ULOGA GRAĐEVINARSTVA U SMANJENJU RIZIKA OD POTRESA

Sažetak:

Na području Hrvatske potresi se događaju relativno rijetko, tako da uglavnom nismo svjesni mogućnosti događanja potresa, međutim ipak i kod nas možemo očekivati potrese koji bi mogli uzrokovati ozbiljna oštećenja, te ozljede i gubitak mnogih života. Pri tome, uglavnom, veliki udio šteta i žrtava koji nastaju pri potresu posljedica su rušenja dijelova ili cijelih građevina, ili problema s temeljnim tlom. Srećom, zahvaljujući rezultatima istraživanja u SAD, u Japanu i drugdje, sve su bolje mogućnosti izvedbe građevina koje veće potrese mogu podnijeti bez rušenja, a manje bez oštećenja. Za to su neophodna odgovarajuća ispitivanja lokacije, izbor odgovarajućih temelja, po potrebi poboljšanje temeljnog tla, te osiguranje nosive konstrukcije, ali i nenosivih elemenata. Danas znamo i kako ojačati postojeće građevine koje za potres nisu pripremljene. Propisi i norme na snazi u RH u skladu su s dostignućima struke u svijetu – struke koja se stalno razvija. Ono što nam još nedostaje je svijest o važnosti struke pri izgradnji, kao i potrebe za ojačanjem postojećih građevina.

Ključne riječi: potres, protupotresno građenje, informiranje javnosti, suradnja između struka, prijedlozi

Može li se dogoditi i najpripremljenijima?Snimke posljedica potresa koji je 11. ožujka 2011. zadesio Japan, s epicentrom istočno od grada

Sendai, obišle su svijet izazvavši zaprepaštenje pred silinom tsunamija. Japan je dobro poznat po potresima, zasigurno najbolje pripremljen za događanje potresa, a seizmološka služba je sjajno organizirana. Međutim, ovaj potres magnitude 9,0 po Richteru po oslobođenoj energiji jedan je od najvećih potresa u povijesti (četvrti po redu od početka XX stoljeća [1], [2]), i neočekivan na području na kome se dogodio. Iako je snažni tsunami prisutan u sjećanju stanovništva sjeveroistočne obale, pripremljena obrana bila je nedovoljna za nezapamćenu visinu vodnog vala. Preko 20.000 osoba je nestalo, voda je odnijela tradicionalno građene drvene kuće, vozila, predmete..., poneki automobil ili brod ostavila na krovovima armiranobetonskih zgrada. Zbog vodnog vala i vertikalnog pomaka obale, zasoljena su plodna polja širine nekoliko kilometara, te se morska voda podigla riječnim koritima i u brda. Nuklearna elektrana Fukushima stradala je zbog predugog niza kvarova, izazvaši nepredviđena stradanja, unatoč predanom požrtvovnom radu zaposlenika. Međutim, treba primijetiti da su nastale štete posljedica nepredviđeno visokog tsunamija i nedovoljno pouzdanog osiguranja u nuklearki.

Ostalo je gotovo neprimijećeno da u tom snažnom potresu, tako snažnom da se tijekom potresa u Sendaiju nije moglo hodati (na udaljenosti od 130 km od epicentra) [3], a i u Tokiju (na udaljenosti od 300 km od epicentra) snažno su se ljuljale pedeseterokatnice [4] i silovito se rušili predmeti sa polica [4], zgrade su se ponijele izvrsno, i štete su izuzetno male.

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

Page 72: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

ULOGA GRAĐEVINARSTVA U SMANJENJU RIZIKA OD POTRESA

74

Japanski inženjeri dobro znadu kako sagraditi građevinu, japanski investitori dobro znaju da je nužno osigurati se od djelovanja potresa, japansko stanovništvo cijeni svoje inženjere.

Štete koje ipak jesu nastale vezane su uglavnom za pojavu likvefakcije – za takozvano ključanje tla nastalo u relativno rahlim tlima saturiranima vodom: pri potresnom opterećenju rahlo tlo smanjuje volumen i sliježe se, ali, ako je saturirano vodom to nije moguće trenutno, pa raste tlak vode u porama tla i smanjuje se nosivost tla. Na razumijevanju pojave ovdje ilustrirane jednom rečenicom rade mnogi građevinari-geotehničari – kao i na mogućnostima prepoznavanja opasnosti od likvefakcije, zatim amplifikacije potresnog opterećenja, te drugim pojavama u tlu koje prate potres (npr. [6], [7]). Pri tome veliku prepreku trajno predstavlja nepoznavanje podzemlja tj. temeljnog tla koje je raznoliko, nastalo sedimentacijom, odlaganjem tla ili na drugi nepoznati način, volumen tla koji može utjecati na ponašanje građevine na lokaciji golem je, a potrebna ispitivanja zahtjevna. Pojava gubitka stabilnosti tla snimljena je više puta, a vrlo je ilustrativan primjer iz jednog parka uz Tokio [8].

Ipak, današnje prepoznavanje opasnosti od likvefakcije, kao i mogućnosti sprečavanja šteta izborom pilota za temeljenje, zamjene ili poboljšanja temeljnog tla, dovoljno je, izgleda, jer novije sagrađeni dijelovi obale i umjetnih otoka nisu stradali. Istraživanja i razvoj novih oblika temelja ne zaustavljaju se na tome, jer dokaza još uvijek nema dovoljno, sve mogućnosti možda još nisu istražene, a nova rješenja mogu biti jeftinija i jednostavnija.

Vrijedi napomenuti da je problem likvefakcije rijetko prepoznat u našoj zemlji, jednako kao i problem opasnosti od potresa uopće, ali u prošlosti dogođene pojave dokazane su na primjer u dolini Save u području Zagreba, gdje se mogu očekivati i u budućnosti [3].

A što ako nismo dovoljno pripremljeni?S druge strane svijeta, godinu dana ranije, 12. siječnja 2010., Haiti je pogodio potres magnitude

7,0 po Richteru, dakle je oslobođena energija oko 1000 puta manja [4]. U tom je potresu, na žalost, poginulo preko 200.000 ljudi, preko 300.000 ljudi ozlijeđeno je, gotovo 200.000 kuća veoma je oštećeno, a preko 100.000 kuća je srušeno tako da je oko 1.300.000 osoba ostalo bez krova, odnosno potres je pogodio ukupno oko 3.500.000 ljudi [5],[6].

Zanimljivo je napomenuti da je u spašavanju stradalih vrlo brzo nakon potresa, u sjajnoj združenoj akciji službi za spašavanje više zemalja, na koju zaista svi mogu biti ponosni, spašeno 211 ljudi [7] – što je, na žalost oko 1000 puta manje osoba nego je 200.000 poginulih.

Humanitarna pomoć potom pružena je preživjelima, ovaj zaista teški događaj odjeknuo je svijetom, i pokrenuo mnoge, ali golemi su gubici ostali trajnima – gubici koji su posljedica prije svega slabe gradnje.

Što to znači? To znači da nadljudski napori službi za spašavanje mogu učiniti samo toliko koliko im dopusti stanje građevina u kojima su se ljudi zatekli pri potresu. Jesmo li toga dovoljno svjesni? Jesmo li dovoljno pažnje posvetili građenju? Možemo li učiniti nešto i sa postojećim građevinama?

Možemo li učiniti nešto i nakon što su građevine sagrađene?Kalifornija i Država Washington na pacifičkoj obali SAD, predstavljaju dio svijeta u kojemu se

ozbiljni potresi događaju relativno rijetko kao i kod nas, ali su se neki dogodili dovoljno nedavno da stanovništvo bude svjesno mogućih opasnosti i spremno na pripreme potrebne za smanjivanje rizika od stradanja.

Page 73: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

75

1906. godine u San Franciscu, stradalo je oko 3000 osoba u potresu i požaru koji je slijedio. Na žalost, potres vrlo često pokrene mnoge požare, a u potresu često stradaju i prometnice i različite instalacije čime bude otežano gašenje požara kao i snabdijevanje. Najčešće spominjani kalifornijski potresi su San Fernando 9.02.1971. u kome je poginulo 65 osoba i ozbiljno su stradale zgrade, instalacije, mostovi, dvije brane [8], te Northridge 17.01.1994. koji je pogodio područje Los Angelesa u kome je 60 osoba poginulo, mnogi mostovi i vijadukti su srušeni uzrokujući između ostaloga prekid prometa i poteškoće pri pružanju pomoći [9].

Ovi potresi dali su poticaj građenju s više pažnje, te ojačavanju postojećih građevina, ugradnji elemenata koji apsorbiraju dio energije potresa koja djeluje na konstrukciju, te ležajeva koji ublažavaju gibanje i moguće štete. Google pronalazi oko 1.500.000 rezultata pretraživanja termina „earthquake retrofit“.

Američka agencija FEMA, Federal Emergency Mitigation Agency, na svojim izvrsnim i bogatim stranicama objavljuje stalno nove korisne podatke i upute za građanstvo [10], uključujući nacionalni program za smanjivanje opasnosti od posljedica potresa [11], te različite online dostupne edukacijske materijale, webinare itd, kao i e-mailom upućena upozorenja o nailasku opasnosti, o dobrim rješenjima (Best Practice) itd. U rad ove organizacije uključeni su stručnjaci različitih profila, kao i rezultati rada mnogih različitih istraživača i predavača.

Što mogu učiniti seizmolozi?Žalosna osuda šest talijanskih seizmologa i jednog državnog službenika u ovom listopadu, upozorila

je na ograničenja koja imaju današnja mjerenja i metode predviđanja, ali i na nerazumijevanje između struka, između znanosti i javnosti, između vjerojatnog i sigurnog događaja. Italija je zemlja u kojoj se događaju ne samo potresi nego i vulkanske erupcije, te je zavidno razvijen i talijanski nacionalni institut geofizike i vulkanologije, INGV, Istituto Nazionale di Geofizica e Vulcanologia [12]. Kad je upozorenje o nadolazećem potresu u središnjoj Italiji dao Giampaolo Giuliani, temeljem mjerenja emisije radona, znanstvenici seizmolozi, da bi spriječili paniku, umirili su građanstvo izjavljujući da je predviđanje potresa nemoguće. Kad se potres ipak dogodio, 6. travnja 2009. u 3:30 ujutro, u njemu je stradalo više od 300 ljudi, te je 28.000 kuća srušeno. Da li su se ove žrtve mogle izbjeći? Može li se ipak predvidjeti nailazak potresa? Ako je Giampaolo Giuliani bio u pravu, je li ga trebalo poslušati?

Seizmolozi u cijelom svijetu prate pojavu potresa i uredno bilježe događanja, karte dogođenih potresa dostupne su sada lako gotovo svakome gotovo odmah – na primjer Seismic Monitor [13] za cijeli svijet na stranicama IRIS – Incorporated Research Institutions for Seismology [14], za Europu i Mediteran (ali i za cijeli svijet) na stranicama European-Mediterranean Seismological Centre [15]. Zahvaljujući spasonosnoj razlici u brzini između dvije vrste deformacija koje se pri potresu šire zemljinom korom - primarni longitudinalni valovi oko dva puta su brži od sekundarnih, transverzalnih ili posmičnih valova koji su bitno opasniji, kao i površinski valovi koji slijede – moguće je upozoriti na dolazak potresa i zaustaviti određene procese, a stanovništvo razvijenih zemalja može danas na svoje mobitele dobiti informaciju o nailazećem potresu i – uglavnom – zaštititi se.

Što se tiče gradnje – statistička pravilnost u nakupljanju dogođenih potresa u područjima koja su sad već prepoznata – prije svega Pacifički krug, potez preko Indonezije, Indije, Irana itd. preko mediteranske Europe (u velikom Lisabonskom potresu magnitude 8,7, 1. studenog 1755. poginulo je oko 70.000 ljudi) daje izvrsne podatke za procjenu potresnog opterećenja, dakle opterećenja koje dodatno djeluje na građevine tijekom potresa. Seizmolozi u pravilu procjenjuju akceleraciju koja se može očekivati na nekom području, a građevinari iz te akceleracije i iz mase građevine proračunavaju sile koje treba na građevinu dodati pri dimenzioniranju izabrane konstrukcije.

Page 74: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

ULOGA GRAĐEVINARSTVA U SMANJENJU RIZIKA OD POTRESA

76

Ozbiljnih ograničenja je tu ipak nekoliko. Prvo: potresi su posljedica deformiranja i klizanja krute Zemljine kore koja je vrlo nejednolika po debljini, sastavu i deformabilnosti, a procesi erozije, sedimentacije itd. stalno utječu na ravnotežu te krute kore ispresjecane rasjedima, koja, ležeći na mekšim slojevima u njih može u dijelovima pomalo tonuti, po njoj se klizati, stalno uz otpor drugih dijelova tzv. ploča, pri čemu Zemlja nije valjkasta nego oblikom sličnija kugli – dakle je deformiranje Zemljine kore izuzetno nepravilno, i praćeno povremenim naglim pomacima – naglim klizanjem ploče po ploči ili pucanjem ploče – što znači vertikalne i horizontalne deformacije i vibracije površine Zemlje – potresima. Pri procesu deformiranja i „nakupljanja napetosti“ dolazi do različitih promjena svojstava kore, promjena u elektromagnetskom stanju, kao i oslobađanju tvari kao što je spomenuti plin radon – koje istraživači širom svijeta, možda najviše u Kini, pažljivo prate, ne bi li osigurali predvidljivost razornih događaja. Međutim, složenost događaja u Zemljinoj kori vjerojatno čini besmislenim traganje za jedinstvenim kamenom mudraca kojim bi se objasnio ili predvidio svaki događaj potresa – iako se ne smijemo zaustavljati tamo gdje možda još nemamo objašnjenja.

Drugo: često velikim potresima prethode i slijede ih nizovi manjih, od kojih i neki mogu biti veliki. Ipak, manji potresi ne vode nužno prema velikome, a veliki može nastati i bez previše upozorenja. Za građevinarstvo to znači da građevina nakon jednog potresa, možda oštećena, mora moći podnijeti još niz drugih.

Treće: veliki, razorni potresi veoma su rijetki i zato su teško predvidljivi. Magnituda je mjera energije potresa i stupanj više znači oko 30 puta veću oslobođenu energiju [8]. Na cijelom svijetu godišnje dogodi oko 1.300.000 potresa magnitude od 2 do 5,9, oko 134 onih za koje 6 < M < 6,9, oko 15 onih za koje 7 < M < 7,9, i oko 1 magnitude 8 ili više [16]. Primijećena periodičnost u ponavljanju potresa na nekim mjestima varira, kao i jakost potresa. Potresi se događaju i izvan okvira zabilježenih statistika, na primjer potres 17. siječnja 1995. godine u Kobeu ne samo da je iznenadio usnule stanovnike u 5 ujutro, nego je jakošću – radi se o magnitudi 6,9 – iznenadio i seizmologe i građevinare, koji najveći potres očekuju – prema statistikama – u Tokiju.

Karte i ostali podaci koje seizmolozi u pravilu objavljuju u vjerojatnosnom obliku – seizmolozi obrađuju dogođene potrese – zabilježene suvremenim uređajima ili ocijenjene naknadno temeljem prepoznatljivih posljedica prije dogođenih potresa, te za pojedine lokacije ili područja pronalaze akceleraciju Zemljine površine koja neće biti premašena s nekom zadanom vjerojatnosti u zadanom vremenskom periodu. To znači da podaci koji se od seizmologa mogu dobiti ne uključuju – jer to jednostavno danas nije moguće procijeniti – najveći potres koji se na nekom mjestu može očekivati.

Što mogu učiniti građevinari?Preuzevši od seizmologa podatke o očekivanom intenzitetu – s određenom vjerojatnosti, ili podatke

o očekivanoj akceleraciji – također sa zadanom vjerojatnosti ne-premašivanja u zadanom vremenskom periodu – građevinski inženjer geotehničar može procijeniti lokalno pojačanje pobude, a građevinski inženjer konstruktor može procijeniti prema tome veličinu sile za koju sa spomenutom vjerojatnosti može očekivati da djeluje na pojedinim dijelovima građevine, te prema tome napraviti potrebne proračune i osigurati građevinu od havarije. Što ako je potres neočekivano velik? U proračunima u građevinarstvu povećavaju se očekivana opterećenja i smanjuju očekivana čvrstoća ili nosivost, ne bi li se tako dokazalo da će se konstrukcija dobro ponašati i ima li grešaka u procjeni djelovanja tj. svojstava materijala i izvedbe – ne uključujući grube greške koje treba spriječiti drugačije. Sustavom provjera projekta, ugrađenih gradiva i građevinskih elemenata i izvedbe, osigurava se kvaliteta cijele građevine [21]. Međutim, to nije dovoljno, a to nije niti sve.

Page 75: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

77

Najvažnije, izgleda, pametno je i jednostavno oblikovanje građevine, posebno nosive konstrukcije – tijekom projektiranja, te pažljivo i pošteno slijeđenje projekta tijekom izvedbe – uz potrebne provjere kad budu dostupni novi podaci.

Gdje smo tu mi u Hrvatskoj i što možemo očekivati?Hrvatski zavod za norme sa svojim tehničkim odborima sastavljenim od predstavnika visokih

učilišta, javne službe, projektantskih i izvođačkih organizacija i drugih, donosi norme koje su u skladu sa zahtjevima EU, svijeta, i našim nacionalnim posebnostima, te koje odražavaju dosege struke. Danas svi građevinski fakulteti u zemlji, uključujući i Graditeljski odjel Tehničkog veleučilišta u Zagrebu, drže nastavu iz potresnog inženjerstva upućujući tako buduće građevinske inženjere u pravila struke i mogućnost primjene novih istraživanja. Ovlaštene inženjere građevinarstva – koji imaju pravo potpisivanja projekata ili nadzora nad gradnjom – zakon obvezuje na trajno stručno usavršavanje kroz dodatnu edukaciju ili se prati objavljivanje vlastitih znanstvenih ili stručnih radova.

Geofizički odsjek [24] Prirodoslovno matematičkog fakulteta u Zagrebu prikuplja, obrađuje i objavljuje podatke o dogođenim potresima u Hrvatskoj [25], bavi se ozbiljnim znanstvnim i nastavnim radom. Nedavno su objavljene karte potresnih područja Republike Hrvatske, kao dio Nacionalnog dodatka hrvatske norme – koja je preuzeta i prevedena norma EU s nacionalnim dodacima – HRN EN 1998-1:2011/NA:2011, Eurokod 8: Projektiranje potresne otpornosti konstrukcija. Na stranicama Zavoda stoji i karta seizmičnosti Hrvatske i okolnih područja od prije Krista do 2008. godine, prema dopunjenom Hrvatskom katalogu potresa (Slika 1) koja ilustrira rasprostranjenost opasnosti na koju se vrijedi pripremiti.

Slika 1. Karta seizmičnosti Hrvatske i okolnih područja od prije Krista do 2008. godine, prema dopunjenom Hrvatskom katalogu potresa (Geofizički odsjek PMF-a; M. Herak, D. Herak i S. Markušić (1996): Terra Nova, 8, 86-96). Slika prikazuje epicentre od oko 30 000 potresa. Na prikazanom području u prosjeku se svake godine dogodi potres magnitude veće od 6 prema

Richteru, a osjeti se oko 65 potresa godišnje.

Page 76: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

ULOGA GRAĐEVINARSTVA U SMANJENJU RIZIKA OD POTRESA

78

Međutim i u Hrvatskoj kao i drugdje – kako pokazuje osuda seizmologa – između znanosti i javnosti nije dovoljno razumijevanja. Zbog sve većih volumena znanja i vještina traženih za dostizanje samostalnosti u pojedinim strukama – ne samo kod nas nego i drugdje – prijeti nerazumijevanje i između pojedinih struka. Još više: struke koje nisu izložene medijima mogu biti potcijenjene. Građevinarstvo je takva struka – budući da veliki dio stanovništva kuću znade sagraditi sam, često ostaje dojam da je uloga inženjera samo potpisivanje dokumenta – ili čak niti to. Time se skrivaju opasnosti od loše oblikovanih i loše sagrađenih kuća i drugih građevina.

Kako se gradi u Hrvatskoj? Koliko je gradnja ovdje sigurna? Bez ozbiljne analize ne može se dovoljno dobro odgovoriti na ovo pitanje, ali neki događaji mogu pružiti upozorenja.

Potres u središnjoj Italiji, u L’Aquili 6. travnja 2009., potres na sjeverozapadu Turske 17. kolovoza 1999. [26], pa i potresi u Dubrovniku i njihove posljedice – uspoređujući građenje u Hrvatskoj i tradicionalnoj Italiji ili suvremenoj Turskoj – upozoravaju da imamo posla koji možemo napraviti unaprijed, bez čekanja, prije nego se nesretni događaj možda dogodi.

Stanovništvo Japana čestim je potresima stalno upozoravano na njihovu razornu snagu i neophodnost ulaganja u sigurnu gradnju, slično kao i stanovništvo Kalifornije i Države Washington. Kod nas nužno je osvijestiti potrebu provjere i ojačavanja postojećih građevina, i usmjeriti kapacitete dokazane u mnogim projektima do sada prema sigurnijoj budućnosti za sve. Jer: najviše šteta i najviše žrtava u potresu nastaje zbog neodgovarajuće gradnje. Potresi su kod nas rijetki, ali gubici su ozbiljni i trajni. Spasioci nakon potresa mogu učiniti samo onoliko koliko im dopusti stanje građevina. Zato treba iskoristiti iskustva mnogih i umijeće za ojačavanje postojećih zgrada, mostova i drugih objekata primijeniti na pripremu za izgledne potrese.

Literatura:

1. USGS, »Largest Earthquakes in the World Since 1900«, 23 7 2012. http://earthquake.usgs.gov/earthquakes/world/10_largest_world.php.

2. IRIS, »Recent Earthquake Teachable Moments, March 11, 2011 (05:46:23 UTC), Magnitude 9.0 Near the East Coast of Honshu, Japan«, 2012. http://www.iris.edu/hq/retm/event/1328.

3. Kirakirayuji, »2011/3/11 東日本大震災 発生時(仙台市) Earthquake in Sendai«, 11 03 2011. http://www.youtube.com/watch?v=j3fUqdGXLbM&feature=player_embedded.

4. A. Dokizono, »東北・関東大地震。揺れる新宿の高層ビル 2011年3月11日«, 11 03 2011. http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=JhJzdtzl6KY.

5. I. Kuramoto, »3月11日地震 東京都スーパー店内の様子 Earthquake in Japan«, 11 03 2011. http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=x9QNzGY0qxw.

6. S. Zlatović, Residual strength of silty soils, doktorska disertacija, Voditelj: Ishihara, Kenji, Tokyo: University of Tokyo, 1994.

7. T. Ivšić, I. Vrkljan, S. Zlatović i R. Mavar, »Dynamic testing of marine sediments at the Pelješac bridge site«, u Proceedings of the 17th International Conference on Soil Mechanics and Geotechnical Engineering, The Academia & Practice of Geotechnical Engineering, Alexandria , 2009.

8. B. Kooi, »Anatomy of the earthquake«, CNN, 11 03 2011. http://edition.cnn.com/video/#/video/ireports/2011/03/14/irpt.japan.earthquake.cracks.ireport?hpt=C2.

Page 77: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

79

9. Ž. Veinović, D. Domitrović i T. Lovrić, »Pojava likvefakcije na području Zagreba u prošlosti i procjena mogućnosti ponovne pojave tijekom jačeg potresa«, Rudarsko-geološko-naftni zbornik, pp. 111 - 120, 2007.

10. USGS, »How much bigger is a magnitude 8.7 earthquake than a magnitude 5.8 earthquake?«, 24 7 2012. http://earthquake.usgs.gov/learn/topics/how_much_bigger.php.

11. Disasters Emergency Committee, »Haiti earthquake facts and figures«, 2010. http://www.dec.org.uk/haiti-earthquake-facts-and-figures.

12. Joint Research Centre, European Commission, »Factsheet Haiti earthquake (15/03/2010)«, 2010. http://europa.eu/rapid/press-release_MEMO-10-81_en.htm?locale=en.

13. UN OCHA, United Nations Office for the Coordination of Humanitarian Affairs, »Haiti Earthquake Situation Report # 20«, 11 02 2010. http://oneresponse.info/Disasters/Haiti/Coordination/publicdocuments/Haiti_SitRep_no20.pdf.

14. USGS, »San Fernando, California, 1971 02 09 14:00 UTC, Magnitude 6.6, Intensity XI«, http://earthquake.usgs.gov/earthquakes/states/events/1971_02_09.php.

15. USGS, »Northridge, California, 1994 01 17 12:30:55 UTC (local time: 4:30 a.m.), Magnitude 6.7, Intensity XI«, http://earthquake.usgs.gov/earthquakes/states/events/1994_01_17.php.

16. FEMA, »Earthquake«, http://www.fema.gov/earthquake.

17. FEMA, »National Earthquake Hazards Reduction Program«, http://www.fema.gov/national-earthquake-hazards-reduction-program.

18. Istituto Nazionale di Geofisica e Vulcanologia, http://www.ingv.it.

19. »Seismic Monitor«, http://www.iris.edu/dms/seismon.htm.

20. IRIS - Incorporated Research Institutions for Seismology, http://www.iris.edu.

21. CSEM-EMSC European-Mediterranean Seismological Centre, http://www.emsc-csem.org/#2.

22. USGS, »Earthquake Facts and Statistics«, 2012. http://earthquake.usgs.gov/earthquakes/eqarchives/year/eqstats.php.

23. S. Zlatović, B. Marić i B. Škacan, »Sustavi upravljanja kvalitetom u graditeljstvu«, u 12. Hrvatska konferencija o kvaliteti i 3. Znanstveni skup hrvatskog društva za kvalitetu, Brijuni, 2011.

24. G. odsjek, »Seizmologija«, http://www.pmf.unizg.hr/geof/znanost/seizmologija.

25. G. o. P.-m. fakulteta, »Izvještaji o potresima«, http://www.gfz.hr/seizmologija/izvjestaji.php.

26. V. Sigmund i S. Zlatović, »Nedavni veliki potresi i njihov značaj.«, Građevinar, svez. 52, br. 11, pp. 695-703, 2000.

Page 78: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

80

Page 79: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

81

mr. sc. Margareta Premužić dipl. ing. geod.Državna geodetska uprava, Gruška 20, Zagreb, Hrvatska, e-mail: [email protected]

prof. dr. sc. Željko Bačić dipl. ing. geod.Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Kačićeva 26, Zagreb, Hrvatska, e-mail: [email protected]

PRIMJENA GEODETSKIH METODA U SLUČAJU PRIRODNIH KATASTROFA I

POSTUPOVNE MJERE GEODETSKE SLUŽBE

Sažetak:

U radu su opisane geodetske metode i postupci koji se koriste kod brzih reakcija na događaje prirodnih katastrofa, s posebnim osvrtom na mogućnosti korištenja podataka i servisa Državne geodetske uprave. Opisan je GMES SAFER (GIO EMS) program Europske unije koji pruža servise DUZS-u te je obavljena analiza mogućnosti korištenja satelita za daljinsko opažanje Zemlje i sustava za satelitsko pozicioniranje i njihova uloga u opažanju promjena na Zemlji. Posebno su ispitane mogućnosti Coordinate (Integrity) Monitor modula CROPOS sustava za praćenje pomaka stanica u realnom vremenu, gdje je VRS metoda trenutnog pozicioniranja posebno analizirana simulacijom horizontalnih i vertikalnih pomaka GNSS stanice. Podaci opažanja pomaka analizirani su i u naknadnoj obradi u kinematičkom modu gdje je pokazana mogućnost pouzdanog praćenja dinamičkih pomaka na GNSS stanicama, uz korištenje mreže CROPOS stanica (VRS RINEX) i intervala opažanja koji iznosi jednu sekundu. U svrhu ispitivanja mogućnosti detekcije pomaka zemljine površine analiziran je utjecaj većih potresa na području Hrvatske na pomake CROPOS stanica. Opisane su mogućnosti i potrebe za nadogradnjom CROPOS sustava u svrhu brzih i pouzdanih analiza pomaka.

Ključne riječi: CROPOS, DGU, DUZS, GMES SAFER

Abstract:

Paper gives description of geodetic methods and procedures for emergency activities after the event of natural disaster with the special review on possibilities for usage of State geodetic administration data and services. EU GMES SAFER (GIO EMS) program is described that provides services to Protection and Rescue system in Croatia. Possibilities of Earth observation and positioning satellites and their role in observation of changes on Earth are analysed. Coordinate (Integrity) Monitor modul of CROPOS system is tested for station monitoring in real time. VRS positioning method is analysed with the simulation of horizontal and vertical movement of GNSS station. Observation data are postproceseed in kinematic mode with reliable results in follow of dynamic shifts with the usage of CROPOS network (VRS RINEX) and 1 sec observation interval. For the purpose of detection of ground shift, influence of earthquakes that had happened in Croatia on CROPOS station are analysed. At the end possibilities and upgrade of CROPOS system are analysed for the purpose of achievement of quick and reliable results.

Key words: CROPOS, DGU, DUZS, GMES SAFER

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

Page 80: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

Primjena geodetskih metoda u slučaju prirodnih katastrofa i postupovne mjere geodetske službe

82

UvodVelike prirodne katastrofe kao što su potresi i tsunamiji uzrokuju razaranja diljem svijeta i značajno

utječu na rastuće čovječanstvo, stoga se sve intenzivnije istražuju metode i postupci koji omogućavaju praćenje i analize takvih pojava u realnom vremenu u svrhu pravovremenih i adekvatnih reakcija. Različite međunarodne inicijative i programi pridonose razvoju servisa i geopodataka koji se koriste kod upravljanja odnosno reakcija na događaje katastrofa (npr. GITEWS, GGOS, UN SPIDER). Uz satelitske i zračne snimke koje su dostupne već i u roku od nekoliko dana, sve više se za analize koriste i uspostavljene mreže permanentnih GNSS stanica za područja pogođena katastrofalnim potresom.

Servisi prostornih informacija kod upravljanja katastrofamaZa područje Hrvatske značajan je GMES SAFER program Europske unije koji pruža servise

sustavu zaštite i spašavanja (Državna uprava za zaštitu i spašavanje - DUZS) na način da dostavlja odgovarajuće referentne karte i karte procjene rizika za vrijeme hitnog odgovora na katastrofu, sa vremenom odgovora od oko 6-12 h nakon prijavljene hitne situacije u svrhu dostave referentnog kartiranja i u roku od oko 24 h za dostavu karata procjene štete i rizika od katastrofe. Predoperativni GMES - SAFER servis od 1. travnja 2012. zamjenjen je operativnim servisom GIO EMS, a koji je dostupan putem web portala za registrirane korisnike (DUZS). GIO EMS servis pruža korisnicima digitalne kartografske informacije dobivene iz satelitskih podataka u kombinaciji s nacionalnim referentnim podacima koji se prikupljaju u okviru Sporazuma sa EuroGeographics-om iz studenoga 2011.godine i svim ostalim podacima u svrhu podrške geoprostornim analizama i procesima pri donošenju odluka. EuroGeographics ima zadaću prikupiti nacionalne skupove podataka i webservise od Nacionalnih kartografskih i katastarskih uprava prema zahtjevima Europske komisije i klasificirati ih prema INSPIRE temama podataka. Trenutno je prikupljeno više od 600 detaljnih nacionalnih referentnih skupova podataka i webservisa, od kojih je više od 50 % već dostupno putem servisa (WFS, WMS i WCS usluga ili putem FTP poslužitelja). Bitnu ulogu u pribavljanju ažurnih i točnih geopodataka u Hrvatskoj ima Državna geodetska uprava (DGU) koja je implementirala Nacionalnu infrastrukturu prostornih podataka (NIPP) i nacionalni geoportal (DGU, 2008) i koja prema Sporazumu o suradnji na uspostavi ZeOS sustava iz 2009. god. predstavlja glavni izvor referentnih kartografskih podataka za DUZS ZeOS sustav na koje se onda dodaju podaci o događaju katastrofe. Analizom procesa između DUZS i DGU te DUZS i GMES SAFER programa uočen je problem pribavljanja prostornih informacija i posebno satelitskih snimaka za područja pogođena katastrofom za institucije odgovorne za postupanje u slučaju katastrofa te iskazan nedostatak procedura kako nacionalnih, tako i međunarodnih, koje bi definirale opća pravila za postupanje pri katastrofama (URL 3).

Ovisno o organizacijskoj strukturi i tehnološkim rješenjima, svaka zemlja ima jedinstvenu situaciju s obzirom na spremnost korištenja geoinformacija kod upravljanja katastrofama. U okviru inicijative Ujedinjenih naroda posvećenoj globalnom upravljanju geoprostornim podacima (UN GGIM) objedinjavaju se informacije o infrastrukturama prostornih podataka na nacionalnim razinama (Bačić, 2011). DGU je dio UN GGIM inicijative te je hrvatski NIPP postao dio svjetskog IPP-a. U svrhu mogućnosti korištenja prostornih informacija u humanitarnim, mirovnim i sigurnosnim problemima, klimatskim promjenama, prirodnim katastrofama, pandemijama te ekonomskim krizama, u 2011. god. uspostavljena je posebna komisija UN GGIM-a. Za vrijeme velike katastrofe 2011. godine u Japanu ukazana je potreba za korištenjem pravila UN GGIM-a u svrhu efikasnog upravljanja geopodacima prilikom katastrofa od strane nacionalnih geodetskih organizacija. Stoga kako na međunarodnom nivou i unutar hrvatskog NIPP-a treba definirati pravila za razmjenu podataka u slučajevima katastrofa za sustav zaštite i spašavanja kao i za krajnje korisnike (Slika 1). Također

Page 81: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

83

unutar DGU potrebno je razraditi postupovne mjere u slučajevima prirodnih katastrofa, kao što je izrada novog DOF-a za područja pogođena katastrofom, izračun pomaka zemlje koristeći CROPOS sustav, izrada deformacijskih analiza i tematskih karata.

}Podaci o katastrofi

različiti izvori

Tematski geopodaci

različiti izvori

Topografski podaci

i DOF - DGU

Satelitski podaci

GIO EMS

GISUpravljanje

katastrofama

Krajnji korisnici

Analizepodataka i

modeliranje

NIPP

ZeOS

DUZS

WMS

CROPOS- DGU

Slika 1: Konceptualni okvir prostornih informacija kod upravljanja katastrofama

U svrhu izrade preciznih karata deformacija područja pogođenog katastrofom potrebno je osigurati pribavljanje originalnih satelitskih snimaka od strane GIO EMS ili nekih drugih institucija. Metoda InSAR deformacijskih analiza i njena integracija sa GNSS tehnologijom sve se više primjenjuje budući da omogućuje detektiranje većih područja na kojima je došlo do pomicanja tla. Korištenjem InSAR metode kod obrade satelitskih snimaka omogućeno je postizanje subcm točnosti računanja pomaka, a korisnicima je na raspolaganju open source ESA NEST aplikacija za obradu satelitskih snimaka.

Primjena CROPOS sustava za analize pomakaCROPOS servis uspostavljen od strane Državne geodetske uprave (DGU), uz seizmološka

saznanja o potresima, može pružiti informaciju o pomacima zemljine površine neposredno nakon samog događaja. CROPOS sustav sastoji se od 30 GNSS permanentnih stanica na prosječnoj udaljenosti stanica od oko 70 km i kontrolnog centra u DGU u Zagrebu (Marjanović, 2009.).

Signali s GPS/GLONASS satelita opažani su s ratom od 1 Hz (1 s) na CROPOS stanicama i odaslani su u realnom vremenu u kontrolni centar. Raw podaci koji dolaze sa stanica kontinuirano se analiziraju i obrađuju uz korištenje modela koji umanjuju ili poništavaju pogreške opažanja (regionalne korekcije VRS RINEX). U slučaju potrebe mogu se u vrlo kratkom vremenu obaviti različite vrste analiza pomaka stanica ukoliko su dostupni podaci opažanja (nema komunikacijskih problema između CROPOS stanica i kontrolnog centra). Mogućnosti primjene CROPOS sustava kod analiza pomaka ispitane su korištenjem Coordinate (Integrity) Monitor modula CROPOS sustava koji predstavlja dobar alat za praćenje pomaka CROPOS stanica u realnom ili skoro realnom vremenu. U nastavku je dana pregledna tablica usporedbe GNSS i seizmoloških instrumenata odnosno metoda koje se koriste kod izračuna pomaka zemljine površine (Tablica 1). Integracija GNSS i seizmoloških stanica koristi se sve više u sustavima ranih upozorenja (npr. u Japanu, Kaliforniji).

Page 82: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

Primjena geodetskih metoda u slučaju prirodnih katastrofa i postupovne mjere geodetske službe

84

Slika 2: Konfiguracija CROPOS sustava

Budući da su lokalni potresi visokih frekvencija (100 Hz) i događaju se na povšini unutar nekoliko sekundi do minuta, dok su teleseizmički potresi (udaljeniji) manjih frekvencija (1 Hz), duže traju i veće su razlike između podrhtavanja i razornog potresa može se zaključiti da je i spektar primjenjenih metoda za analize pomaka veći.

GNSS (CROPOS) Seizmografi

- tektonske deformacije > statički pomak brze promjene > dinamički pomak

- brze promijene > dinamički pomak

- povećanje frekvencija 30 s > 1 - 50 Hz CROPOS = 1Hz

- visoke frekvencije seizmografi: 1 - 80 Hz akcelerografi: 50 - 100 Hz

- Epoch-by-epoch tehnologija > trenutno pozicioniranje u realnom vremenu

- ne mogu trenutno odrediti smjer pomaka, već samo brzinu ili ubrzanje

- CROPOS stanica - relativni položaji s obzirom na fiksnu stanicu

> više ref. stanica

- Kod velikih potresa zasićenje seizmografa

Tablica 1: Razlike GNSS i seizmoloških metoda

Simulacija pomaka CROPOS stanica u Coordinate Monitor moduluCoordinate (Integrity) Monitor modul CROPOS sustava računa razlike položaja u sve tri

komponente: sjever, jug i po visini te 3D pomak i standardne devijacije po osima koje omogućavaju utvrđivanje da li je detektirana deformacija pouzdana. U modulu se definiraju limiti po različitim osima: N, E, h, 2D i 3D u svrhu aktiviranja alarna CROPOS sustava koji koristi 3σ vrijednosti kao relevantne (Slika 4). Definirane vrijednosti limita su: 3D = 10 cm i 3σ = 1 cm uz mogućnosti vizualizacije različitih indikatora pomaka: ocjene točnosti, grafova razlika. Primijenjena VRS metoda ima položajnu točnost unutar 10 mm, dok je za visine to vrijednost od 20 mm nakon 24 h prikupljenih

Page 83: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

85

podataka, uz zadane uvijete obrade GNSS opažanja (parametri ionosfere, troposfere, orbite). Ispitano je korištenje VRS metode trenutnog pozicioniranja CROPOS sustava iz prikupljenih podataka mreže stanica u periodu od 139 dana te je dobivena točnost po komponentama: ΔE < 1 cm, ΔN < 1.2 cm i Δh < 1.6 cm, što predstavlja razinu šuma sustava. Drugim riječim da bi pomaci bili detektirani ovim alatom moraju biti veći od navedenih vrijednosti. Da bi se navedeno ispitalo, simulirani su pomaci u Coordinate (Integrity) Monitor modulu (E = - 0.146 m, N = + 0.034 m, h = - 0.313 m) te su pomaci uspješno detektirani uz srednju ocjenu točnosti za sve testirane stanice (4): ΔE = 2 mm, ΔN = 8 mm, Δh = 6 mm, koja predstavlja pouzdano rješenje za utvrđivanje pomaka CROPOS stanica (Slika 3) (Premužić, 2012).

Slika 3: Graf razlika simuliranog pomaka na CROPOS stanici PULA

Na grafu razlika pojedine stanice od referentne stanice u CROPOS sustavu mogu se pratiti pomaci na na stanicama u realnom vremenu te kao dnevna ili tjedna rješenja. Moguće je kreirati dnevne izvještaje sa grafovima razlika za smjer sjevera, istoka, visine i 3D te 3σ pogrešku za svaku izračunatu razliku. Za registrirane korisnike dostupna je i web aplikacija s prikazom pomaka CROPOS stanica u odabranom vremenskom intervalu za koji se prate pomaci.

Slika 4: Graf razlike položaja točke Zadar sa vrijednostima limita alarma

Simulirani pomaci:

E = - 0.146 m N = + 0.034 m h = - 0.313 m

Page 84: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

Primjena geodetskih metoda u slučaju prirodnih katastrofa i postupovne mjere geodetske službe

86

VRS metoda trenutnog pozicioniranja posebno je analizirana simulacijom horizontalnih i vertikalnih pomaka GNSS stanice od 2-5 cm po h i 10-15 cm u smjeru zapad-istok (Slika 5). Rezultati ispitivanja pokazali su da je metoda trenutnog pozicioniranja u realnom vremenu pogodna za praćenje dinamičkih pomaka > 1 cm korištenjem GNSS uređaja u slučaju da trešnja traje dulje od jedne sekunde (mora biti prikupljeno nekoliko epoha mjerenja) i da interval opažanja GNSS uređaja nije dulji od jednu sekundu (kao što je primjenjeno u CROPOS sustavu) (Premužić, 2012).

Slika 5: Graf simuliranih pomaka GNSS stanice po visini i položaju

Podaci opažanja analizirani su i u naknadnoj obradi u statičkom načinu obrade za utvrđivanje trajnih pomaka i u kinematičkom modu gdje je pokazano da se i u naknadnoj obradi podataka mogu pouzdano pratiti simulirani pomaci na GNSS stanicama, uz uvijet da interval opažanja iznosi jednu sekundu. CROPOS stanice zbog kraćih udaljenosti (udaljenosti stanica do 70 km) odnosno primjene korekcija mrežnog rješenja i 1 s intervala GNSS opažanja mogu se pouzdano koristiti za računanje pomaka blizu realnog vremena iz naknadne obrade podataka.

Page 85: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

87

Slika 6: Kinematička obrada 1 s opažanja sa GNSS stanice za vrijeme simulacije horizontalnih i vertikalnih pomaka

Dobiveni rezultati prikazani na Slici 6 pokazuju da su kinematičkom metodom obrade dobro opažani simulirani horizontalni pomaci do 10 cm u smjeru sjever-jug i istok-zapad i statičko opažanje na pomaku od 10 cm u smjeru sjeveroistoka, te vertikalni pomaci do 10 cm u intervalima pomicanja: 5s, 15s, 30s, 60s koji su dobro opažani te statičko opažanje na pomaku od 15 cm prema dolje (Premužić, 2012).

Analiza utjecaja potresa na CROPOS sustavU svrhu ispitivanja mogućnosti detekcije pomaka zemljine površine analizirani su veći potresi

(magnitude od 3,7 do 4,5 stupnja po Richteru) na području Hrvatske i u susjednim zemljama na pomake CROPOS stanica. Obrađeni su podaci najbližih CROPOS stanica ( d = 8 - 40 km od epicentra) te su rezultati uspoređeni sa seizmološkim podacima (d = 55 - 450 km od epicentra ). Zbog vrlo kratkih vremenskih perioda opažanja i mogućnosti praćenja naglih promjena položaja, prilikom obrade korištena su VRS RINEX opažanja sa CROPOS sustava u svrhu kvalitetne obrade opažanja odnosno modeliranja pogrešaka ovisnih o udaljenosti (ionosfere i troposfere). Iz obrade podataka opažanja može se utvrditi da nisu zamjećeni pomaci na CROPOS stanicama za analizirane potrese te se može zaključiti da se opisane metode, uz postojeću gustoću permanentnih GNSS stanica, odnosno udaljenost od epicentra, ne mogu uspješno koristit za potrese srednjeg intenziteta (Premužić, 2012).

Za područja potencijalno ugrožena jakim potresima potrebno je razmotriti dodatno postavljanje sustava za praćenje, seizmografa i/ili permanentnih stanica koje mogu poslužiti za brzo utvrđivanje pomaka nakon događaja potresa što ima svrhu samo za urbana i područja potencijalno ugrožena katastrofalnim potresima u svrhu pouzdanog utvrđivanja pomaka uslijed katastrofalnog potresa. I u Hrvatskoj su činjeni napori u tom pravcu. Već je u ranim 90-im godinama 20 st. na području Medvednice, koja je potencijalno ugrožena od jačih potresa, instalirana mreža stanica za nadgledanje deformacija na kojoj je obavljeno nekoliko GNSS kampanja. Kasnije je projektirana GNSS mreža (40 točaka temeljne mreže) preko šireg područja Grada Zagreba u svrhu geodinamičkih istraživanja i nadgledanja pomaka (Čolić i dr., 1999, Medak i Pribičević, 2001.). Rezultati ponovljenih kampanja GNSS opažanja pokazuju detektirane pomake te se iz njih može zaključiti koja su područja potresno-nesigurna na širem području Zagreba. Mogućnosti GNSS-a visoke rate opažanja za parametrizaciju rasjeda oko Zagreba i Medvednice, omogućuju i detekciju pre-, ko- i post-seizmičkih pokreta u slučaju potresa.

Jedan od zahtjeva kod uspostave CROPOS stanica za područja ugrožena od potresa je stabilizacija GNSS stanice na stupu koji se nalazi na tlu u svrhu pouzdanog utvrđivanja pomaka tla. S obzirom na mogućnosti današnjih GNSS uređaja, mogu se za potrebe analiza pomaka postaviti i viši intervali

Page 86: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

Primjena geodetskih metoda u slučaju prirodnih katastrofa i postupovne mjere geodetske službe

88

prikupljanja opažanja na GNSS stanicama do max. 0.05 s. Na Slici 7. prikazana je karta potresnih područja Republike Hrvatske (URL 4) s označenim seizmički i tektonski najaktivnijim područjima Hrvatske, a na kojoj su ucrtane postojeće seizmološke i CROPOS stanice (Premužić, 2012). Sa slike 7 razvidno je da je razina poklapanja prostornog lociranja seizmografa i permanentnih GNSS stanica niska i postoji samo na nekoliko lokacija (Zagreb, Rijeka, Hvar, Dubrovnik) te bi ubuduće trebalo o navedenom voditi puno više računa. Na seizmički posebno aktivnim područjima, kao područjima od posebnog interesa, bilo bi logično i nadasve potrebno uspostaviti permanentnu mrežu stanica (npr. sjeverno područe Zagreba uz Medvednicu) u svrhu nadgledanja deformacija.

Do realizacije takvih sustava, odnosno postavljanja permanentnih GNSS stanica uz seizmografe, u svrhu obavljanja različitih analiza kod hitnih reakcija na događaje potresa potrebno je koristiti podatke CROPOS stanica koje mogu zabilježiti pomake veće od 1 cm u realnom vremenu.

Slika 7: Mogućnosti integracije CROPOS i seizmoloških stanica na seizmički aktivnim područjima

Na područjima ugroženima od potresa potrebno je imati i ažurnu evidenciju kontrolnih stalnih točaka, posebno za područja većih gradova, budući da su one gušće raspoređene od CROPOS stanica, a imaju visokotočno određene koordinate iz GNSS izmjera koje onda mogu poslužiti za analizu pomaka na području pogođenom potresom odnosno izradu modela klizanja (postseizmički pomak). GNSS mjerenja predstavljaju brzu i efikasnu metodu za utvrđivanje pomaka zemlje na stalnim točkama nakon događaja potresa. Nakon inicijalne deformacijske izmjere na kontrolnim točkama potrebno je u određenom vremenskom razdoblju obaviti ponovnu izmjeru istih točaka u svrhu mogućih postseizmičkih pomaka. Uz to potrebno je posvetiti veću pažnju visinskoj kontrolnoj mreži budući da je u svrhu rekonstrukcije infrastrukture zgrada, kanalizacije, vodovoda te nadgledanja opasnosti od poplava (područja likvifikacije) u danima nakon potresa potrebno uz GNSS mjerenja izvršiti za određena područja i nivelmansku izmjeru u svrhu utvrđivanja preciznih vertikalnih pomaka.

Page 87: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

89

Literatura:1. Bačić Ž. (2011): Iskustva nacionalnih geodetskih agencija u uporabi geoprostornih informacija

po potresima u Japanu i Novom Zelandu u 2011. godini, 3. konferencija hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa. Zagreb, 4. studenoga 2011.

2. Državna geodetska uprava (2008): Studija o Nacionalnoj infrastrukturi prostornih podataka u Republici Hrvatskoj, 2008.

3. Marjanović M., Miletić I., Vičić V.: (2009): CROPOS - prvih šest mjeseci rada sustava, Zbornik radova 1. CROPOS konferencije, Zagreb, 2009.

4. Premužić, M. (2012): Primjena geodetskih metoda u slučaju prirodnih katastrofa i postupovne mjere geodetske službe, Magistarski rad, Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb 2012.

5. URL 1: CROPOS: www.cropos.hr

6. URL 2: GIO EMS portal: http://portal.ems-gmes.eu/

7. URL 3:EU GMES projekt: http://ec.europa.eu/enterprise/policies/space/gmes/index_en.htm

8. URL 4: Karte potresnih podrucja Republike Hrvatske: http://seizkarta.gfz.hr

Page 88: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

90

Page 89: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

91

Marko Mlinar dipl. ing. fiz.Miro Lakoš mag. ing. admin. nav.Srđan Čupić prof. fiz. i politeh.Goran Strinić dipl. ing. elektrotehnikedr. sc. Nenad Domijan dipl. ing. fiz.doc. dr. sc. Nenad Leder dipl. ing. fiz.doc. dr. sc. Zvonko Gržetić dipl. ing. kem. teh.Hrvatski hidrografski institut, Zrinsko-Frankopanska 161, 21000 Split, Republika Hrvatska,[email protected]

POTREBE I MOGUĆNOSTI USPOSTAVLJANJA STALNOG SUSTAVA

MJERENJA VALOVA U HRVATSKOJ

Sažetak

Karakteristike valova mora (visina, smjer, period, snaga...) u današnje se vrijeme mjere diljem svijeta. Broj potencijalnih korisnika ovakve informacije raste svakim danom. Nekad su potrebne informacije o valnoj klimi (za projektiranja obalnih struktura, energetskih postrojenja, brodogradilišta itd.) ili informacije o trenutnoj visini vala na određenoj lokaciji, a nekad prognoza visine valova (prilikom ekstremnih i opasnih događaja, npr. za procjene zabrane isplovljenja, zatvaranja luka, spašavanja na moru ili svakodnevno pri planiranju rute plovidbe trgovačkih, putničkih, odnosno turističkih brodova). Hrvatski hidrografski institut posjeduje veći dio potrebne opreme (direkcione valografe), bavi se mjerenjima valova preko 30 godina, te ima iskustvo kako organizirati, održavati i upravljati mogućom valografskom mrežom koja bi bila uspostavljena u teritorijalnim vodama RH i međunarodnim vodama Jadranskog mora. Dobiveni podaci koristili bi se za verifikaciju i kalibraciju prognostičkih valnih modela kako bi se povećala sigurnost plovidbe na moru.

Abstract

Sea waves characteristics (height, direction, period, power ...) in the present time is measured around the world. Number of potential users of this information grows every day. Sometimes they need information about the wave climate (for the design of coastal structures, power plants, shipyards, etc.), or about the size of the wave at a certain location, and sometimes forecast wave heights (due to dangerous during extreme events, for example, estimates of banning navigation, closing port, rescue or daily planning of commercial navigation routes, passenger and tourist boats). Hydrographic Institute of the Republic of Croatia owns most of the necessary equipment (directional waveriders), has experience with measurements of waves over 30 years, and has experience on how to organize, maintain and manage a possible buoy network that would be established in the territorial waters of the Republic of Croatia and the international waters of the Adriatic Sea. The data obtained would be used for verification and calibration of wave forecasting models to improve safety of navigation at sea.

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

Page 90: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

POTREBE I MOGUĆNOSTI USPOSTAVLJANJA STALNOG SUSTAVA MJERENJA VALOVA U HRVATSKOJ

92

1. UVODMjerenja valova izvode se iz različitih razloga kao što su na primjer:

• potreba za podacima o valovima u realnom vremenu za različite potrebe za rad morskih luka, nesmetane plovidbe brodova, zaštite obalnih područja od mogućih katastrofalnih poplava i zaštite građevinskih radova na obali i priobalju, zaštite morskih objekata u industriji eksploatacije nafte i plina iz podmorja i druge,

• određivanje lokalne valne klime (zaljevi, kanali i mora),

• kalibracija i verifikacija valnih modela,

• za znanstvena istraživanja ovog prirodnog fenomena.

U ovom radu naglasak će biti na potrebi i mogućnosti uspostavljanja stalne valografske mreže na hrvatskoj obali Jadrana. Karakteristike površinskih valova na moru uzrokovani vjetrom ovise o smjeru, brzini i trajanju vjetra, veličini područja nad kojim ti vjetrovi pušu (privjetrište) te o topografiji podmorja. Valove na površini mora karakterizira nekoliko osnovnih valnih elemenata koje treba mjeriti H - visina vala, T - period vala, L - valna duljina, A - amplituda vala i α - smjer vala. (Slika 1.1.)

Slika 1.1. Karakteristični valni elementi

2. INSTRUMENTALNA MJERENJA POVRŠINSKIH VALOVA UZROKOVANIH VJETROM NEKAD I SADPrva mjerenja površinskih valova uzrokovanih vjetrom na Hrvatskoj obali Jadrana započela

su 1967/68. godine upotrebom brodskog valografa GM - 16 sovjetske proizvodnje te stacionarnog valografa MS 26F/A proizvođača Kelvin Hughes iz Velike Britanije. To su bila kratkotrajna mjerenja situacija kad puše najjači vjetar. Zbog komplicirane konstrukcije i poteškoća u radu s njima zamijenjeni su 70 - tih godina prošlog stoljeća autonomnim valografima tipa Datawell Nizozemske proizvodnje (Slika 2.1.).

Page 91: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

93

Slika 2.1. Nedirekcioni valograf tvrtke Datawell iz 70 - ih godina

Nabavkom ovih valografa počinju i dugotrajnija mjerenja (nekoliko mjeseci) valova na Jadranu (Slika 2.2. - crna točka).

Slika 2.2. Pozicije mjerenja valova Hrvatskog hidrografskog instituta - Split na Jadranu od 1967. godine do 1992. godine i od 2007. godine do danas

Ovi valografi sidrili su se na izabranoj poziciji dok se registrator koji bilježi podatke na traci nalazio na kopnu. Prijenos podataka između valografa i registratorske jedinice vršio se preko HF radijske veze. Karakteristika ovih valografa bila je nemogućnost određivanja smjera valova te nemogućnost kontinuiranog bilježenja mjerenih podataka. Visine valova zapisivane su analogno na papirnatoj traci u sinoptičkim intervalima (01, 04, 07 h…) i to u trajanju od 5, 10 ili više minuta u ovisnosti o razvijenosti stanja mora. (Slika 2.3.)

Page 92: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

POTREBE I MOGUĆNOSTI USPOSTAVLJANJA STALNOG SUSTAVA MJERENJA VALOVA U HRVATSKOJ

94

Slika 2.3. Primjer valografskog zapisa na traci valografa tipa Datawell - Nizozemska

Novija instrumentalna mjerenja površinskih valova uzrokovanih vjetrom započinju 2007. godine korištenjem Datawell DWR MK III i traju do danas (Slika 2.2. - crvena točka). Valograf ima promjer plutače 0.7 m te autonomiju kontinuiranih mjerenja do godinu dana. Izmjereni podaci o visini vala digitalno se bilježe u memoriju valografa te preko HF radijske veze šalju do prijemnika spojenog na računalo. Maksimalna udaljenost između valografa i prijemnika je do 50 km. Osim mjerenja visine valova i digitalnog spremanja kontinuiranih mjerenja, ovi uređaji omogućavaju i određivanje smjera i perioda valova. Također, valografska plutača opremljena je senzorom temperature koji omogućava mjerenje površinske temperature mora te Global Positioning System (GPS) senzorom koji snima i šalje podatke o njenom trenutnom položaju. Da bi valografska plutača bila vidljiva i u lošim vremenskim uvjetima (noć, kiša, magla) opremljena je antenom s žutim LED svjetlom (Slika 2.4.).

Slika 2.4. Direkcioni valograf tvrtke Datawell

Page 93: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

95

3. ISKUSTVA I DOSADAŠNJI REZULTATI MJERENJA POVRŠINSKIH VALOVA HRVATSKOG HIDROGRAFSKOG INSTITUTA - SPLITJadransko more je poluzatvorenog tipa. Možemo ga podijeliti na tri dijela i to na sjeverni, srednji i

južni Jadran. Svako područje karakteristično je s obzirom na dimenzije akvatorija i dubinu. Intenzivna ciklonalna aktivnost (osobito u zimskom razdoblju) karakteristika je Jadranskog mora. Iznad njega pušu vjetrovi različitih smjerova i intenziteta. Najčešće površinske valove na Jadranu uzrokuju bura i jugo u zimskom periodu, te sjeverozapadni vjetar u ljetnom periodu. Apsolutni maksimum visine vala na području otvorenog mora sjevernog Jadrana izmjeren je na poziciji plinske platforme “Panon” (Slika 2.2. crna točka P1) u siječnju 1986. godine za vrijeme dugotrajnog olujnog juga i iznosi Hmax = 10.8 m. Za situacije s burom maksimalna registrirana visina vala u sjevernom Jadranu u siječnju 1980. godine iznosi Hmax = 7.2 m. Iz instrumentalnih mjerenja na Jadranu, teorijom ekstrema, procijenjena je visina vala od 13.5 m na povratnom periodu od 100 godina. Posljednjim mjerenjima Hrvatskog hidrografskog instituta na poziciji plinske platforme Ivana - A (Slika 2.2. crvena točka I1) zabilježeni su valovi s maksimalnim visinama od juga 8.53 m u ožujku 2009. (Slika 3.1.) godine te od bure 5.09 m u prosincu 2009. godine. Sve ove vrijednosti odnose se na otvoreni Jadran, dok se u obalnom području javljaju bitno manji valovi. Novijim istraživanjima Hrvatskog hidrografskog instituta u teritorijalnom moru Republike Hrvatske u Bračkom kanalu u prosincu 2007. godine izmjerena je maksimalna visina vala od 2.84 m (Slika 3.2.) te u Riječkom zaljevu u veljači 2010. godine izmjerena je maksimalna visina vala od 4.07 m.

Slika 3.1. a) Satni vektori vjetra na mareografskoj postaji u Trstu za ožujak 2009. b) Značajne visine valova (plavo) i maksimalne visine valova (crveno) zabilježene u istom razdoblju na valografu

usidrenom kod platforme IVANA-A. c) Smjer iz kojeg su dolazili valovi u navedenom razdoblju. d) Vremensko-frekvencijski prikaz spektra valova.

Page 94: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

POTREBE I MOGUĆNOSTI USPOSTAVLJANJA STALNOG SUSTAVA MJERENJA VALOVA U HRVATSKOJ

96

Slika 3.2. Maksimalne (crveno) i značajne visine valova (plavo) izmjerene u Bračkom kanalu (2007 - 2008.)

Za zaljeve zatvorenog tipa ove izmjerene vrijednosti u relativno malom području su od respektabilne vrijednosti i o njima treba voditi računa prilikom zaštite obalnih područja od mogućih katastrofalnih poplava i zaštite građevinskih radova na obali i priobalju (Slika 3.3. i 3.4.).

Slika 3.3. Primjer ekstremnih valova ispred lukobrana u Rijeci za vrijeme puhanja juga, studeni 2009.

Page 95: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

97

Slika 3.4. Primjer ekstremnih valova u gradskoj luci Split za vrijeme puhanja lebića, studeni 1999.

4. MREŽA VALOGRAFSKIH POSTAJA - DOPRINOS SIGURNOSTI NA MORUOd svih elemenata utjecaja mora na čovjeka, valovi su vjerojatno potencijalno kratkoročno najopasniji i najrazorniji. No valovi mogu biti i iskoristiv resurs, što u turizmu, što u energetici. Valovi osim toga svakodnevno utječu i na planiranje, povremeno čak i izmjenu, ruta (zbog utjecaja na sigurnost i trošak plovidbe), a ponekad i odgađanje plovidbe, trgovačkih, putničkih (ali i vojnih) brodova, a morem u kojem bi HHI i sadašnjom opremom mogao mjeriti valove idu neke od najprometnijih ruta na Mediteranu (spomenimo trgovačke luke Trst, Ploče, Rijeku, Koper ili putničke poput Splita). Poznavanje trenutnog stanja, neposredno predviđanje za bliže razdoblje, odnosno poznavanje valne klime određenog područja (kao i praćenje utjecaja klimatskih promjena), iskoristivo je ne samo u sprečavanju ili smanjivanju potencijalnih opasnosti, nego i za vrijeme djelovanja prilikom akcija spašavanja (npr. samo tokom 2011. obavljena je 341 akcija traganja i spašavanja, a ovakve akcije povremeno uključuju i izbor prikladnog, s obzirom na karakteristike i blizinu, spasilačkog broda). Teritorijalne vode Jadranskog mora čine oko 35 % ukupnog teritorija Republike Hrvatske (a uključi li se u ovo i dio međunarodnih voda Jadranskog mora u kojem bi se i sadašnjom tehnologijom moglo mjeriti valove ta je površina još veća), pa je jasno da je potrebno odgovorno upravljati ovolikim prostorom. U tu svrhu potrebno je, s obzirom na njegovu veličinu i razlike, razviti upravo mrežu stalnih valografskih postaja.

Talijanska nacionalna mreža za mjerenje valova, la Rete Ondametrica Nazionale, pod upravljanjem od Istituta Superiore per la Protezione e la Ricerca Ambientale, osnovana je još 1989, te danas broji 15 postaja u svim talijanskim morima, a koje kao jedan od glavnih parametara imaju uređaje za mjerenje valova. U Jadranskom moru ova mreža ima 4 postaje (Slika 4.1. - zelena boja) no, s obzirom da talijanska obala nije razvedena, ona je u mogućnosti pokrivati samo usko područje uz talijansku obalu, kojim samo u njegovom južnom dijelu prolazi glavni uzdužni plovidbeni put.

Page 96: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

POTREBE I MOGUĆNOSTI USPOSTAVLJANJA STALNOG SUSTAVA MJERENJA VALOVA U HRVATSKOJ

98

Slika 4.1. Plovidbeni putovi i valografske postaje na Jadranskom moru, valografska mreža RON (Italija) - zelena boja i prijedlog valografske mreže HHI-a - plava boja.

Iako kao prva smjernica planiranja mjesta budućih postaja stalnog mjerenja valova može poslužiti podjela na sjeverni, srednji i južni Jadran, odnosno obalno i otvoreno more, potrebno je voditi računa i o mnogim drugim faktorima prilikom postavljanja iste, od već spomenute prometno-turističke opterećenosti (odnosno geografskog položaja glavnih luka i plovidbenih putova, Slika 4.1.), preko klimatoloških karakteristika (naročito za područja povećanih opasnosti), do povećanih ekološko-sigurnosnih zahtjeva (plinske i naftne platforme i postrojenja), ali i mogućnosti današnjih uređaja (poželjan rad u realnom vremenu modu ograničava udaljenost valografske plutače tipa Datawell DWR MkIII na najviše 50 km od primatelja koji je dalje sposoban komunicirati s centrom u realnom vremenu). S obzirom na ovakve zahtjeve i ograničenja u Tablici 4.1. predlažemo 6 potencijalnih lokacija postavljanja valografa.

Tablica 4.1. Prijedlog područja postavljanja valografske mreže Hrvatskog hidrografskog instituta i razlozi odabira lokacija

Područje postavljanja valografskih plutača HHI-a

Blizina plovidbenog puta ili luke

Glavni vjetrovi koji uzrokuju visoke valove

Dodatni razlozi

Otvoreno more Sjeverni Jadran

Glavni uzdužni plovidbeni put

Sporedni uzdužni plovidbeni put

Prilazni plovidbeni put prema luci Rijeka Luka Pula

Jugo

Bura

Lebić

Pulenat

Područje plinskih i naftnih platformi Područje najviših izmjerenih valova u Jadranu

Kvarnerić Luka RijekaBura

Jugo

Područje povećane turističko - nautičke aktivnosti

Otvoreno more jugoistočno od otoka Žirje

Prilazni plovidbeni put prema luci Šibenik

Luka Šibenik

Bura

Jugo

Lebić

Relativna blizina Nacionalnog parka Kornati

Područje povećane turističko - nautičke aktivnosti

Page 97: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

99

Istočno od otoka Visa

Sporedni uzdužni plovidbeni put

Prilazni plovidbeni put prema luci Split

Prilazni plovidbeni put prema luci Ploče

Jugo

Lebić

Bura

Pulenat

Područje povećane turističko - nautičke aktivnosti

Pelješki kanalPrilazni plovidbeni put prema luci Ploče

Luka Ploče

Pulenat

Bura

Područje povećane turističko - nautičke aktivnosti (Makarsko primorje)

Otvoreno more Mljet - Dubrovnik

Luka Dubrovnik

Reprezentativan i za prilazni plovidbeni put prema luci Dubrovnik

Dužobalni plovidbeni put

Jugo

Bura

Pulenat

Lebić

Područje povećane turističko - nautičke aktivnosti

Uspostavom ovakvog rasporeda postaja, njihovim redovitim održavanjem, kao i eventualnim povećanjem broja postaja u nekoj od idućih faza bila bi povećana sigurnost ne samo na njihovim lokacijama, nego, korištenjem adekvatnih meteorološko-oceanografskih modela (poput modela koje koristi Državni hidrometeorološki zavod ili modela koji su u fazi uvođenja u HHI), sigurnost cijelog područja teritorijalnog mora Republike Hrvatske. Hrvatski hidrografski institut smatra se sposobnim pokriti dijelom i međunarodne vode Jadranskog mora, no za to bi ipak trebalo prvo uspješno odraditi već opisano, a zatim ponešto opremom i ljudstvom i proširiti kapacitete.

ZAKLJUČAKMjerenja karakteristika valova sve se prostorno češće i vremenski dulje mjere diljem svijeta.

Na područjima koja zahtijevaju neprekidna mjerenja (kao što su glavni plovidbeni putovi podložni visokim valovima i veće luke) uspostavljaju se stalne valografske postaje. Ovakve valografske postaje uzduž zapadne obale Jadrana datiraju još od 1989. godine no, kako glavni plovidbeni putovi većim dijelom prolaze i međunarodnim vodama i teritorijalnim morem Republike Hrvatske, ova mjerenja nisu dovoljna za sigurnost plovidbe Jadranom. Dodatni razlozi za uspostavu stalne valografske mreže u Republici Hrvatskoj, osim potrebe za sigurnosti plovidbenih putova, su potrebe za sigurnost luka te (velikog broja) sudionika u turizmu na moru (često nepripremljeni na ponašanje prilikom ekstremnih situacija), sigurnosti rada plinskih i naftnih platformi u sjevernom Jadranu (područje najviših izmjerenih valova u moru, 10.8 m, HHI), kao i planiranje prilikom spašavanja na moru. Hrvatski hidrografski institut, s obzirom na dugu tradiciju mjerenja valova na Jadranu (instrumentalno od 1967/68), te znanje stručnjaka i opremljenost, spreman uspostaviti prvu mrežu stalnih valografskih postaja na hrvatskoj obali Jadrana (s vremenom je i proširiti na međunarodne vode Jadranskog mora), čiji je prijedlog dan u ovom radu. Korištenje podataka ove mreže, uz prikladne meteorološko - oceanografske modele (DHMZ, HHI), znatno bi pridonijelo sigurnosti korištenja resursa Jadranskog mora, kao i života uz obalu i na otocima.

Page 98: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

POTREBE I MOGUĆNOSTI USPOSTAVLJANJA STALNOG SUSTAVA MJERENJA VALOVA U HRVATSKOJ

100

Literatura:1. Bencivenga, M. Nardone, G. Ruggiero, F., Calore, D.,(2012): The Italian Data Buoy Network

(RON), Advances in Fluid Mechanics IX, Rahman M, Brebbia, C.A., WIT Press, 321-335. Dadić, V., Ivanković, D, Beg Paklar, G., Grbec B., Morović, M., Vilibić, I. Muslim, S.: Automatski mjerni sustav s plutačama i prijenosom podataka u stvarnom vremenu (AMOS); savjetovanje Hidrološka mjerenja i obrada podataka, Nacionalni park Plitvička jezera 26. - 28. studeni 2008. Dadić, V., (2012): The operational oceanography in Croatia, The Operational Oceanography of IOC (for Group-II), Varna, Bulgaria, March 19-22 2012, http://www.io-bas.bg/downloads/news_UNESCO/CROATIA.pdf

2. Leder, N., Smirčić, A., Vilibić, I., (1998): Extreme values of surface wave heights in the northern Adriatic, Geofizika, 15, 1-13.

3. Longuet-Higgins, M.S., Cartwright, D.E., Smith, N.D. (1963): Observations of the directional spectrum of sea waves using the motions of a floating buoy, Ocean Wave Spectra, Prentice-Hall, New Jersey, 111-136.

4. Mihanović, H., Mlinar, M., Čupić, S., Domijan, N., Leder, N., Gržetić, Z., (2011): Spektralna analiza površinskih valova uzrokovanih vjetrom u sjevernom Jadranu, zbornik radova 5. Hrvatske konferencije o vodama, Hrvatske vode pred izazovom klimatskih promjena, Opatija, 1243-1251.

5. Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture, Nacionalna središnjica za usklađivanje traganja i spašavanja na moru-MRCC Rijeka, Statistički podaci SAR akcija za razdoblje od 1. siječnja 2011. do 31. prosinca 2011. god.

6. Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture, Samostalna služba za odnose s javnošću, priopćenje za javnost Pomorske nezgode zbog jake bure, 23. srpanj 2012.

7. Piscopia, R., Inghilesi, R., Panizzo, A., Corsini, S., Franco, L.(2002), Analysis of 12-year measurements by the Italian Wave Network, Coastal Engineering 2002, Proceedings of the 28th International Conference,121-133.

8. PELJAR I. JADRANSKO MORE - ISTOČNA OBALA 5. izdanje 2012. Hrvatski hidrografski institut - Split.

9. Smirčić, A., (1969) “Metode i sredstva za osmatranje i mjerenje elemenata morskih valova” Hidrografski godišnjak, str.101-124.

10. Smirčić, A., (1985): Površinski valovi otvorenog Jadrana uzrokovani vjetrom u vidu prirodnogeografskih svojstava, Doktorska disertacija, Ljubljana, 145 pp.

11. Smirčić, A., (1989): Spektralne karakteristike vjetrovnih površinskih valova u sjevernom Jadranu, Mornarički glasnik, 1010-1025. Strinić, G., Čupić, S., Domijan, N. , Leder, N., Mihanovic, H.,(2011). Distributed system for remote wave data collection and visualization as a part of operational oceanography in Croatia, Mipro 2011 - GVS, Opatija, Proceedings, 335-338.

12. Tabain, T., (1997): Standard wind wave spectrum for the Adriatic Sea revisited (1977-1997), Brodogradnja, 45, 303-313.

Page 99: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

101

Elektronički izvori:• Envirtech

http://www.envirtech.org/ron.htm

• la Rete Ondametrica Nazionale http://www.telemisura.it/

• l’Istituto Superiore per la Protezione e la Ricerca Ambientale http://www.isprambiente.it/it

• Lučka uprava Split, Split http://www.portsplit.com/index.php?option=com_content&task=section&id=4&Itemid=26

Popis tablica:• Tablica 4.1. Prijedlog područja postavljanja valografske mreže Hrvatskog hidrografskog instituta

i razlozi odabira lokacija.,Str. 8

Popis slika:• Slika 1.1. Karakteristični valni elementi, Str. 2

• Slika 2.1. Nedirekcioni valograf tvrtke Datawell iz 70 - ih godina, Str. 2

• Slika 2.2. Pozicije mjerenja valova Hrvatskog hidrografskog instituta - Split na Jadranu od 1967. godine do 1992. godine i od 2007. godine do danas, Str. 3

• Slika 2.3. Primjer valografskog zapisa na traci valografa tipa Datawell - Nizozemska, Str. 3

• Slika 2.4. Direkcioni valograf tvrtke Datawell, Str. 4

• Slika 3.1. a) Satni vektori vjetra na mareografskoj postaji u Trstu za ožujak 2009. b) Značajne visine valova (plavo) i maksimalne visine valova (crveno) zabilježene u istom razdoblju na valografu usidrenom kod platforme IVANA-A. c) Smjer iz kojeg su dolazili valovi u navedenom razdoblju. d) Vremensko-frekvencijski prikaz spektra valova., Str. 5

• Slika 3.2. Maksimalne (crveno) i značajne visine valova (plavo) izmjerene u Bračkom kanalu (2007 - 2008.), Str. 5

• Slika 3.3. Primjer ekstremnih valova ispred lukobrana u Rijeci za vrijeme puhanja juga, studeni 2009., Str. 6

• Slika 3.4. Primjer ekstremnih valova u gradskoj luci Split za vrijeme puhanja lebića, studeni 1999., Str. 6

• Slika 4.1. Plovidbeni putovi i valografske postaje na Jadranskom moru, valografska mreža RON (Italija) - zelena boja i prijedlog valografske mreže HHI-a - plava boja., Str. 7

Page 100: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

102

Page 101: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

103

Danijel Smolec bacc. ing. admin. chris.Marina Črnko struč. spec. ing. admin. chris.

BIOLOŠKA UGROZA I FUNKCIONALNE SASTAVNICE ZAŠTITE I SPAŠAVANJA

Sažetak:

Biološki agensi se koriste na ovaj ili onaj način kao oružje već preko 2500 godina. Mijenjali su se samo načini njihove primjene, od katapultiranja žrtava kuge do oslobađanja inficiranih vektora. Preventiva od terorizma i procesuiranje terorizma u nadležnosti je obavještajne zajednice u segmentu praćenja, prikupljanja i analiziranja informacija te policijskih snaga kao nastavka, provedbe i izvršenja zadaća. Kombinaciju preventivnih i kurativnih mjera stanovništva provodi zdravstveni sustav s naglaskom na organizaciju higijensko-epidemiološke službe i suradnje sa javnom lokalnom samoupravom. Spremnost sustava (čimbenika) i njegove reakcije na biološku ugrozu očituje se kroz potpunu, čvrstu i bezuvjetnu suradnju, koordinaciju, izmjenu, analizu i obradu prikupljenih podataka, razmjenom naučenih lekcija u svim strukturama i na svim razinama (lokalnoj, regionalnoj, globalnoj), konstantnom edukacijom, zajedničim vježbama, stožernim radom i postojanjem jedinstvenog operativnog centra za upravljanje snagama sustava sa postojećim stručnim djelatnicima iz svih struka djelovanja i polja ugroza.

Ključne riječi: biološko oružje, povezanost i suradnja, prepoznavanje ugroze, pravovremena reakcija, sustav zaštite i spašavanja.

Biological threats and functional elements of protection and rescue

Summary:

Biological agents are used in one way or another as a weapon for over 2500 years. They just changed the ways of their implementation of the plague victims catapulted to the release of infected vectors. Prevention of terrorism and the prosecution of terrorism is the responsibility of the intelligence community in the area of monitoring, collecting and analyzing information, and the police force as a follow-up, implementation and execution of tasks. A combination of preventive and curative measures of population health system implemented with an emphasis on organizing sanitary-epidemiological service and collaboration with local public administrations. Readiness System (factors) and its response to biological threat is evident through a full, firm and without conditional cooperation, coordination, exchange, analysis and data processing, exchange lessons learned in all the structures at all levels (local, regional, global), constant training, community drills, staff work and the existence of a single operational center for the management of existing powers of the professional staff from all professions and fields of action threats.

KEY WORDS: biological weapons, association and cooperation, recognizing the threat, timely response, the system of protection and rescue.

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

Page 102: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

BIOLOŠKA UGROZA I FUNKCIONALNE SASTAVNICE ZAŠTITE I SPAŠAVANJA

104

UVODMogućnost učinkovite zaštite od ugroza nužna je unutar svakog ozbiljnog sustava zaštite i

spašavanja. Iako mnoge međunarodne konvencije zabranjuju razvoj, proizvodnju i primjenu oružja za masovno uništavanje (OMU), postoje globalne težnje i želja za dominacijom vodećih svjetskih sila, ali i prijetnja i strah od interesnih grupacija i terorističkih skupina. Segmenti koji čine i sudjeluju u sustavu zaštite i spašavanja neprestano su u utrci sa napretkom, tehnologijom, modernizacijom, vremenom, financijama itd. Također moraju težiti sve zahtjevnijoj i kvalitetnijoj suradnji, koordinaciji, usavršavanju, zahtjevnoj i realnoj obuci, povećavati stručnost, uvježbanost, učinkovitost i mobilnost. Zajednički odgovor čimbenika zaštite i spašavanja može se između ostalog odrediti i planiranjem koje određuje što pojedina organizacija želi postići, potrebne resurse, budući razvoj i način na koji će se unaprijed postavljeni ciljevi ostvariti. Planiranje kao sveobuhvatan i neprekidan proces svake organizacije prisutan je cijelo vrijeme u svim njenim segmentima i vrlo je zahtjevan proces, jer efikasnost sudionika zaštite i spašavanja se mjeri njihovim doprinosom svrsi i ciljevima.

Važnost pravovremenog prepoznavanja i otkrivanja moguće ugroze je od neupitne važnosti, a također i prva reakcija na pojavu iste. Pravovremenim prepoznavanjem i sprečavanjem pojave moguće prijetnje podrazumijeva poduzimanje svih potrebnih mjera, radnji i postupaka sa ciljem da do ugroze ne dođe, dakle prevencija, a pravovremenom i kvalitetnom reakcijom sudionika sustava zaštite i spašavanja smanjuju se moguće katastrofalne posljedice koje bi uvelike utjecale na funkcioniranje uređenog društva u cjelini tj. mogu ih svesti na najmanju moguću mjeru. Odgovarajuća spremnost pripadnika cijelog društva i medicinskih ekipa, sposobnost timova, koordinacije i komunikacije koja se postiže obukom, ali i uvježbavanjem na stručnim vježbama, rezultira smanjivanjem panike i kaosa vezanima za masovne žrtve, a povećava mogućnost preživljavanja, smanjenje posljedica i brži oporavak društva u cjelini.

1. BIOLOŠKO ORUŽJE I MOGUĆNOSTI ZA UPORABUU međunarodnim konvencijama upotrebljavaju se dvojni nazivi: biološko oružje1 i bakteriološko

oružje. Bez obzira na to dvojno određenje namjera ostaje identična, biološko oružje se upotrebljava u biološkom ratu sa namjerom i u svrhu izazivanja masovnih infektivnih bolesti u epidemijskim razmjerima kod ljudi, životinja i biljaka te slabljenje protivnika i njegovih potencijala. Koliko je to široko i kompleksno područje govori i sama definicija. Prema definiciji organizacije Ujedinjenih naroda (UN) iz 1969. godine, biološki su ratni agensi živi organizmi, prirodno ili infektivno tvorivo izvedeno od njih, koji mogu uzorkovati bolest ili smrt ljudi, životinja ili biljaka, ovisno o njihovim učincima i sposobnostima razmnožavanja u čovjeku, životinji ili biljci koji su napadnuti. To su patogeni mikoorganizmi: bakterije, virusi, gljivice i protoze, prirodni ili izmjenjeni genetskim inženjerstvom ili nekim drugim biotehnološkim postupkom te njihovi otrovi, ako su namjenjeni za nemiroljubive svrhe i izazivanje epidemija (ljudi), epizootija (životinja) i epifitocija (biljke).[5]

1.1 Značajke i obilježja biološkog oružja2

Biološko oružje za razliku od drugih sadrži žive organizme i uključuje interakciju dva živa organizma (napadnuti organizam i uzročnik bolesti), a može uključivati i treći organizam, ako se prenosi vektorima, što čini složeni sustav biološke interakcije. Proizvodnja biološkog oružja u odnosu na druga oružja, govoreći u svjetskim razmjerima, je vrlo ekonomična i dostupna, te je do danas

1] uključuje biološke ratne agense i sredstva za njihovo prenošenje na cilj napada i prevođenje u borbeno stanje2] Bokan S., Čižmek A., Ilijaš B., Orehovec Z., Jukić I., Radalj Ž.: Oružja za masovno uništavanje, Zagreb, 2004.

Page 103: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

105

ispitano više od 70 mikroorganizama (oko 20 virusa, 40 bakterija, 7 gljivica i 10 protoza) koji su mogući biološki ratni agens.

Bitne značajke bioloških i toksinskih ratnih agensa, kako bi bili klasificirani u oružja, su infektivnost (očituje se u sposobnosti ulaska u domaćina i izazivanje bolesti), virulencija (snaga biološkog agensa se očituje težinom bolesti koju uzrokuje), toksičnost (očituje se težinom bolesti i onesposobljavanja koju uzrokuje toksin koji proizvodi), osjetljivost (osjetljivost raznih populacija na određene biološke agense se očituje kroz veću ili manju otpornost populacije sklone obolijevanju), patogenost (podrazumijeva sposobnost uzrokovanja bolesti kod domaćina), inkubacija (vrijeme između prvog izlaganja infektivnom agensu i pojave prvih simptoma), kontagioznost (stupanj širenja infektivnog agensa s bolesnika na zdrave osobe), prenosivost (transmitivnost, širenje biološkog agensa s obzirom na način prijenosa), smrtnost (letalitet, mortalitet, sposobnost biološkog agensa da uzrokuje smrt kod određene populacije) i stabilnost (postojanost, sposobnost preživljavanja biološkog agensa u različitim uvjetima okoliša). Klasifikacija bioloških i toksinskih agenasa u medicinskom segmentu je vrlo važna zbog medicinskih postupaka koji se provode (dijagnostika, otkrivanje uzročnika bolesti, profilaksa, medicinski tretman i terapija), a klasifikacija bioloških i toksinskih agensa dijeli se na: bakterije, viruse, rikrecije, klamidije, gljivice i toksine.

1.2. Biološki i toksinski ratni agensi te indikacije mogućeg napada

Biološki ratni agensi podrazumijevaju žive organizme, bakterije, viruse, rikrecije, gljivice, protoze i infektivni materijal dobiven od njih koji se koristi u neprijateljske svrhe, uzrokujući bolesti i smrt kod ljudi, životinja i biljaka, a njihov primarni učinak je vezan uz sposobnost razmnožavanja u napadnutom organizmu.

Toksini su nerazmnožavajući agensi biološkog podrijetla. To su najotrovnije poznate visokotoksične tvari specifičnog djelovanja na živi organizam. Proizvode ih živi organizmi (mikroorganizmi, životinje i biljke) ili su kemijski sintetizirani, a ujedno se koriste i kao kemijski ratni agens. Zbog toga što imaju obilježja neživih tvari i ne razmnožavaju se svrstavaju se i u kemijske tvari. Toksini za razliku od bioloških ratnih agensa nisu živi organizmi, ali su kemijske tvari koje proizvode neki živi organizmi. Izvori toksina su bakterije, životinje, reptili, insekti, biljke i morski organizmi.

Diseminacija (raspršivanje) ili prenošenje bioloških i toksinskih ratnih agensa je proces kojim se izaziva i uzrokuje prenošenje infektivnih bolesti i intoksikacija. Razni su načini prijenosa ovih agensa u biološkom napadu, ali je najučinkovitiji i najlakši način aerosolna diseminacija za respiratornu inhalacijsku ekspoziciju. Ostali načini prijenosa su također učinkoviti, ali bi se manje koristili u biološkom napadu. Ekspozicije su inhalacijska, ingestija (oralna) i perkutana (dermalna). Već ranije spomenute sposobnosti bioloških i toksinskih ratnih agenasa izazivaju slijedeće posljedice: virusne infektivne bolesti, infekcije koje se prenose vodom i hranom, infekcije koje se prenose insektima i infektivne bolesti u životinja. Pravilnik o načinu praćenja zoonoza i uzročnika zoonoza i nadležna tijela jamče da se podaci o pojavi zoonoza i uzročnika zoonoza i njihovoj otpornosti na antimikrobna sredstva prikupljaju, analiziraju i objavljuju bez odlaganja u skladu s Pravilnikom. Također sva nadležna tijela definirana člankom 2. obvezna su osigurati trajno funkcioniranje službi i djelatnosti te sustavno usavršavanje stručnjaka na području veterinarstva, mikrobiologije i epidemiologije iz područja svoje nadležnosti.3

Općenito je prihvaćeno da će prvi podatak o biološkom napadu biti pojava velikog broja oboljelih ljudi, masovni pomor životinja i propadanje korisnog bilja. Pred sustav protubiološke obrane kod biološkog napada se postavljaju mnogi problemi, a posebno u okviru zdravstvenog zbrinjavanja.

3] Izvor: Pravilnik o načinu praćenja zoonoza i uzročnika zoonoza (NN 52/05) Izvor: Pravilnik o načinu praćenja zoonoza i uzročnika zoonoza (NN 52/05)

Page 104: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

BIOLOŠKA UGROZA I FUNKCIONALNE SASTAVNICE ZAŠTITE I SPAŠAVANJA

106

Pojaviti će se bolest koja se inače ne pojavljuje u određenom području ili neuobičajene kombinacije bolesti na istoj populaciji.

1.3. Medicinski tretman, zaštita i dekontaminacija

Zaštita od napada biološkim i toksinskim oružjem predstavlja složen skup mjera i postupaka za sprečavanje nastajanja i širenja zaraznih bolesti kao i liječenja oboljelih od zaraznih bolesti s glavnim ciljem, a to je smanjenje gubitaka. Osobe koje su bile u dodiru s bolesnicima ili kliconošama, a posebno osobe koje dolaze iz kontaminiranog prostora (biološkog ili toksinskog napada) smatraju se ugroženom populacijom, jer imaju veći rizik da će oboliti. Prema takvim osobama se provode mjere: karantena, zdravstveni nadzor i imunoprofilaksa, seroprofilaksa i kemoprofilaksa. Tijekom biološkog aerosolnog napada broj inficiranih je više puta veći nego kod prirodne epidemije. Cjepiva koja se primjenjuju protiv prirodnim putem nastalih epidemija ne mogu osigurati isti stupanj zaštite kao kod aerosolne ekspozicije. Učinkovito cijepljenje velikog broja ljudi se obavlja osiguravajući uporabu injektora, primjena cjepiva aerosolnim putem, uporabom sredstava koja pojačavaju imunitet što ubrzava odgovor na cjepivo. Za sam biološki agens su dostupni antiserumi ili imunoglobulini za pasivnu imunizaciju. Profilaksa kao specifična zaštita od biološko oružja provodi se žurno i uključuje upotrebu imuno-preparata i antibiotika prije ugroze (napada) ili odmah nakon pojave prvih oboljelih. Biološki napad možemo prepoznati pojavom prvih bolesnika, a profilaksa će biti poslije, jer masovna zaštita ne može se izvesti zbog velikog broja uzročnika za koje još nema specifične zaštite.

Biološka dekontaminacija podrazumijeva skup mjera, radnji i postupaka kojima se uklanjaju i uništavaju patogeni mikroorganizmi do stupnja kada više ne postoji rizik od infekcije. Zbog poteškoća koje prate pravodobno detektiranje biološkog napada koji se općenito može prepoznati pojavom većeg broja oboljelih ljudi, životinja i biljaka, biološka dekontaminacija će se provoditi kroz protuepidemijske postupke - dezinfekciju, deratizaciju i dezinsekciju. Spomenutu biološku dekontaminaciju dijelimo na djelomičnu dekontaminaciju koja se provodi odmah poslije biološkog napada i obavljaju je pojedinci ili skupine, a obuhvaća čišćenje odjeće, umivanje i pranje vodom i sapunom te potpunu koja se provodi izvan kontaminirane zone i obuhvaća dezinfekciju odjeće, opreme, naoružanja, vozila kao i kupanje ljudi i osobnu higijenu, te potpunu koja se provodi od strane specijaliziranih postrojbi van zone kontaminacije. Metode koje upotrebljavamo u biološkoj dekontaminaciju su sljedeće: mehanička metoda, kemijska metoda i fizikalna metoda4.

2. VAŽNOST SURADNJE I MEĐUSOBNA POVEZANOSTVažnost suradnje između čimbenika sustava ZiS-a bitna je iz nekoliko razloga. Osim što su

specijalizirani za svoje područje djelatnosti i organizirani na način da obavljaju svoju djelatnost, važno je napomenuti da se one se preklapaju već nadopunjuju u sprečavanju moguće biološke ugroze, te time čine sinergijski efekt koji u konačnici proizvodi bolje i kvalitetnije rezultate. Suradnja između čimbenika/funkcionalnih sastavnica Sustava zaštite i spašavanja (ZiS) u ovakvim situacijama je neupitna, višesmjerna i od velike važnosti za društvo u cjelini.

Većina izvanrednih događaja može se uspješno riješiti kapacitetima uglavnom jedne ili dviju operativnih snaga zaštite i spašavanja na lokalnoj razini, bez izravnog uključivanja nacionalnih kapaciteta. Kada je nužno uključivanje sposobnosti iz šireg okruženja, tada se ono provodi prema Konceptu temeljnih nositelja i ustrojavanja djelatnosti od interesa za sustav zaštite i spašavanja u Republici Hrvatskoj (RH), koji donosi ravnatelj Državne uprave za zaštitu i spašavanje (DUZS).

4] Bokan S., Čižmek A., Ilijaš B., Orehovec Z., Jukić I., Radalj Ž.: Oružja za masovno uništavanje, Zagreb, 2004. Bokan S., Čižmek A., Ilijaš B., Orehovec Z., Jukić I., Radalj Ž.: Oružja za masovno uništavanje, Zagreb, 2004.

Page 105: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

107

Reagiranje u katastrofama i velikim nesrećama utemeljeno je na principu određivanja vodećeg nacionalnog tijela sukladno njegovoj upravnoj nadležnosti, odnosno utvrđenom djelokrugu rada i propisanim odgovornostima.

Okvir u kojem su sudionici ZiS-a međusobno povezani i razvijaju suradnju pokriva više područja: sustav za ublažavanje, reagiranje i obnovu u katastrofama i velikim nesrećama na svakom dijelu nacionalnog teritorija i uključuje organizaciju, ljudstvo, norme, planove, sredstva i mjere za žurno i učinkovito nošenje s posljedicama bez obzira na vrstu katastrofe i velike nesreće. Svako vodeće tijelo za svaku vrstu izvanrednog događaja izrađuje unutarnja organizacijska rješenja, donosi planove, a nositelje iz svojih upravnih područja obavještava o njihovim ulogama u svim fazama djelovanja sustava ZiS-a. Ti planovi dijele se u tri skupine.

Svaka od skupina predstavlja područje nadležnosti nekog od središnjih tijela državne uprave na državnoj razini, koja se adekvatnom razradom mjera i nositelja aplicira i na lokalnim i regionalnim razinama. Na taj se način osigurava sinergija primjerena specifičnostima izvanrednog događaja i stanju spremnosti sudionika zaštite i spašavanja iz djelokruga središnjih tijela državne uprave unutar cjelovitog sustava ZiS-a RH. Naprimjer, u slučaju izbijanja epidemije pri čemu glavnu ulogu ima Ministarstvo zdravstva i higijensko-epidemiološka služba, pomoć i logističku potporu između ostalih pružaju Ministarstvo obrane Republike Hrvatske (MORH) sa svojim NOS-om, bojnom NBKO, vojnim zdravstvom i njenim kapacitetima u poslovima suzbijanja ugroze.5

U primjeru sanacije6 još je bolje prikazana međusobna povezanost i suradnja; detekciju i dekontaminaciju provode interventne specijalističke RKBN postrojbe civilne zaštite, Državne intervencijske postrojbe, vatrogasne postrojbe, NBKO bojna OSRH - sukladno posebnom Zakonu, specijalizirani timovi ovlaštenih pravnih osoba, sanitarna i vodopravna inspekcija, stručni timovi operatera te, po potrebi, pravne i fizičke osobe koje obavljaju komunalnu djelatnost. Analizu prikupljenog materijala provode laboratoriji, odnosno Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada i laboratoriji drugih specijaliziranih ustanova. Zabrana korištenja određenih prehrambenih proizvoda i vode za piće poduzima se odmah nakon što se procijeni ili utvrdi razina kontaminacije određenog područja. Odluku o provedbi mjere donosi Vlada RH na prijedlog Ministarstva zdravstva, a za provedbu su odgovorni, Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva te Ministarstvo zdravstva. Sve informacije relevantne za provedbu ove mjere objavljuju se putem sredstava javnog informiranja.

2.1. Prepoznavanje ugroze i pravovremena reakcija

Prepoznavanje moguće ugroze i pravovremenu reakciju moramo sagledati u zajedničkom kontekstu, jer jedno bez drugog nema praviše smisla, akcija zahtjeva reakciju. Ova dva termina možemo definitati na način: pokretanje sustva ili njegovih dijelova „na vrijeme“ u cilju poduzimanja svih potrebnih radnji, mjera i postupaka kako bi se ugroza na „samom početku“ mogla staviti pod kontrolu kako bi se ublažile moguće štetne posljedice po ljude, objekte, gospodarstvo, turizam, ekonomiju... To zahjeva konstantnu posvećenost problematici, sistematiziranu suradnju, edukaciju djelatnika, zajedničke vježbe, razmjenu naučenih lekcija i širenje svjesti o sigurnosti.

5] Na temelju članka 8. Zakona o ZiS i članka 111. Zakona o obrani. Na temelju članka 8. Zakona o ZiS i članka 111. Zakona o obrani.6] Asanacija terena - podrazumijeva sljedeće postupke: detekciju - utvrđuje se vrsta, stupanj i opseg kontaminacije zraka, Asanacija terena - podrazumijeva sljedeće postupke: detekciju - utvrđuje se vrsta, stupanj i opseg kontaminacije zraka, vode, tla (uključujući nasade/(kulture) i drugih površina te se provodi laboratorijska analiza prikupljenog materijala (uzoraka), dekontaminaciju - čišćenje/neutralizacija - provodi se radi uklanjanja opasnih tvari s kontaminiranih površina, uključujući vodocrpilišta i vodne osnove (podzemne vode i tokovi), u potpunosti ili do dozvoljenih (za ljude neopasnih) količina kontaminacije, - uklanjanje olupina zaostalih nakon eksplozija i požara, - uklanjanje drugog zaostalog (kontaminiranog) materijala/otpada, - zbrinjavanje uklonjenog materijala.

Page 106: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

BIOLOŠKA UGROZA I FUNKCIONALNE SASTAVNICE ZAŠTITE I SPAŠAVANJA

108

Osim izgrađenih sustava kojima raspolažemo i uz normativno uređenje i legislativni okvir koji definiraju same sudionike ZiS-a, ponekad i sami robusni sustavi bez obzira na sve mogu zakazati. Kao na primjeru iz 2002. godine i pojave antraksa (činjenica je što se njegovi uzročnici mogu i namjerno proizvesti u laboratorijima i upotrebljavati u biološkom ratu, iako je to po svim konvencijama zabranjeno) na području Jasenovca. Iako je zabilježen prije više od 30 godina na tom području, nadležne i odgovorne službe (Hrvatski veterinarski institut, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, Ministarstvo poljoprivrede i Ministarstvo zdravstva, sanitarne inspekcije) su nespretno i neodgovorno reagirale, sa raspoloživim podacima i uvidom u stanje na terenu ili ne. Bez karantene, bez cijepiva za ljude i stoku, zakopavanja strvina u zemlju, otkopavanje istih, bez izlaska u javnosti sa informacijama (sa neznanjem veterinarske inspektorice i dr.).

Bolji primjer prepoznavanja moguće ugroze i pravovremenu reakciju možemo vidjeti iz 2001.godine kada su u Hrvatsku stigla tri pisma s prahom za koji se sumnjao da je antraks. Uključeni sudionici su bili Ministarstvo zdravstva, Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo (HZJZ), Ministarstvo unutanjih poslova (MUP), obavještajna zajednica, Mikrobiološki laboratorij područnog Zavoda za javno zdravstvo, Služba za epidemiologiju, sredstva javnog informiranja. Nadležne i odgovorne službe odradile su svoj posao, uvedene su dodatne mjere opreza i kontrole, međusobno su surađivale i razmjenjivale obrađene podatke, a javnost je dobila sve relevantne i potrebne podatke u tom trenutku, mediji su bili u službi mogućeg kriznog stanja i izbjegnuta je panična reakcija.

Naravno, ovi primjeri su pokazali i određene nedostatke u dijelovima sustava i otvorili prostor za napredak i poboljšanja. Zbog visokog stupnja međusobne ovisnosti potrebno je ostvariti čvršću i kvalitetniju koordinaciju, integraciju, komunikaciju i usmjeravanje različitih dijelova sustava u ostvarivanju svoji zadaća, bez preklapanja nadležnosti i dužnosti.

3. ULOGA I ČIMBENICI SUSTAVA ZAŠTITE I SPAŠAVANJAZa izgradnju kvalitetnijeg i djelotvornijeg sustava ZiS-a definitivno je važna promjena svijesti o

ulozi postojećih i nedovoljno iskorištenih sustava vojske, policije i obavještajno-sigurnosnog sustava u obrani od suvremenih oblika ugroza, što podrazumjeva konstantno razvijanje, međusobnu suradnju i prilagođavanje sustava te izradu programa i planova.

Suvremeni sustavi obrane podrazumijevaju uvijek uporabu gotovih, postojećih i spremnih (opremljenih i obučenih) snaga iz vojske, policije, vatrogastva, civilne zaštite i drugih. To konkretno znači da se od ugroze, kakva god ona bila i od koga dolazila, branimo oružjem - ako je ugroza oružana i civilnom obranom - ako su neoružani oblici ugroze, a da svaki subjekat u tome ima svoju ulogu i mjesto. Tako na primjer na oružani napad može odgovoriti i antiteroristička postrojba MUP-a, a vojska može prva svojom inžinjerijskom postrojbom odgovoriti na proboj nasipa hidrocentrale, dok na teroristički napad biološkim oružjem antiteroristička postrojba MUP-a odgovara oružjem na terorista, a vojna NBKO postrojba na neutralizaciju biološkog agensa. Za takvo zajedničko i udruženo sudjelovanje potrebna je zajednička taktika, zajedničke standardne operativne procedure (procedure uzbunjivanja i pozivanja - SOP) i standardni operativni postupci (uvježbani postupci djelovanja). Od početaka svog postojanja DUZS je kroz normativna rješenja, usuglašavanje SOP-ova i jačanje operativne suradnje svih sudionika zaštite i spašavanja postigla novu kvalitetu sustava.

3.1. Zdravstveni sustav i zaštita

U slučaju zlouporabe biološkog agensa ili elementarnih nesreća (poplava, potres, požar, prometna nesreća, nesreća u rudniku ili na drugom radilištu i dr.), koje mogu dovesti do epidemije ili do oboljenja od zarazne bolesti velikog broja osoba, ministar može po potrebi odrediti i ove mjere

Page 107: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

109

radi sprečavanja i suzbijanja zaraznih bolesti: mobilizaciju zdravstvenih radnika i drugih osoba, rekviziciju opreme, lijekova, medicinskih proizvoda, prijevoznih sredstava, privremenu uporabu poslovnih i drugih prostorija za pružanje zdravstvene zaštite, izolaciju i liječenje te određivanje posebnih zadataka pravnim osobama koje obavljaju zdravstvenu djelatnost i privatnim zdravstvenim radnicima7. Zdravstvena djelatnost obavlja se na primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj razini te na razini zdravstvenih zavoda8. Zakonom o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (NN 79/07, 113/08, 43/09), obveznu protuepidemijsku dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju provode zavodi za javno zdravstvo županija, odnosno Grada Zagreba i HZJZ-a, odnosno nadležni sanitarni inspektori.

Dobro organizirani sustav mora biti u mogućnosti uspješno reagirati na ograničeni biološki ili kemijski napad i provesti mjere smanjenja posljedica. Budući da je kemijski napad u suštini vrlo sličan većini ekoloških akcidenata, spremnost lokalne zajednice da reagira na takve situacije je esencijalna komponenta i u pripravnosti na teroristički napad toga tipa. S druge strane, napad biološkim oružjem ima karakteristike epidemijskog širenja bolesti, pa je zbog toga uključenost u ovakvu situaciju puno šira te bi trebala zahvaćati različite institucije i službe javnoga zdravstva na razini grada, države ili regije, koristeći strategije upotrebljene u spriječavanju širenja bolesti epidemijskih razmjera.

Pripravnost uključuje nekoliko ključnih momenata kao što su: analiza prijetnje terorističkim napadom, spremnost na odgovor i informiranje javnosti. Uloga javnoga zdravstva u pripravnosti započinje u trenutku prijetnje napadom koji uključuje upotrebu bioloških ili kemijskih agenasa. Naime u trenutku pronalaska neuobičajenih tvari u okolišu, potrebno ih je što je prije moguće identificirati, za što su potrebni dobro opremljeni laboratoriji s osobljem obučenim za takve situacije.

Rizik nastanka epidemije nakon što se dogodila katastrofa ili teroristički napad, vrlo je teško mjeriti. Cilj je pravim protumjerama spriječiti njen razvoj. Bitno je organizirati i napraviti dobru sanitarnu obranu kako bi se postigla restrikcija ulaska u ugroženo područje. Mjere koje provodimo kod epidemiološkog nadzora i održavanja zdravlja u kriznim situacijama su: izolacija, imunizacija, kemoprofilaksa i dezinfekcija. Kod planiranja cijepljenja ugroženog ljudstva, nadležno tijelo zdravstvenog sustava predviđa o kojim bolestima se može raditi, koji je razmak u cijepljenju, koji broj cjepiva planirati. Posebno treba isplanirati cijepljenja „interventnih postrojbi“, vidjeti njihovo zdravstveno stanje, kontraindikacije za određena cijepljenja i nakon toga procjena s kim se može računati u intervenciji. Proglasiti određenu biološku ugrozu napadom ili terorističkim činom bez obzira na potvrdu od agresora vrlo je osjetljiva stvar. Posljedice koje će tu odluku popratiti, uvelike mogu utjecati na osjećaj sigurnosti, psihološko stanje društva, ekonomiju, gospodarstvo, turizam odnosno destabilizaciju uređenog društva.

3.2. Specijalizirane policijske postrojbe

Pored svih zadaća koje policija i danas obavlja ona se mora osposobiti, u suradnji sa vojskom, obavještajnom zajednicom i Sustavom zaštite i spašavanja za prepoznavanje i preveniranje suvremenih oblika ugroze nacionalne sigurnosti u njezinoj nadležnosti. Nadalje moraju se osposobiti za takozvane „brze odgovore“, a to podrazumjeva timove za brzi (prvi) odgovor u svijetu poznati kao HazMat (hazard materials) timove i CBRNE (chemical, biological, radiological, nuclear and explosive) timove kako bi se kvalitetno moglo odgovoriti na mogući terorizam i druge oblike fizičke ugroze.

Odgovori na terorizam su složeni, posebno zato što je terorizam često povezan sa organiziranim kriminalom. Oni se kreću od policijskog djelovanja i kontrole granica pa sve do djelovanja

7] Izvor: Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, pročišćeni tekst, NN 79/07, 113/08, 43/09 Izvor: Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, pročišćeni tekst, NN 79/07, 113/08, 43/098] Izvor: Zakon o zdravstvenoj zaštiti, NN 121/03 Izvor: Zakon o zdravstvenoj zaštiti, NN 121/03

Page 108: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

BIOLOŠKA UGROZA I FUNKCIONALNE SASTAVNICE ZAŠTITE I SPAŠAVANJA

110

obavještajnim metodama, od mjera financiranja do mjera u oblasti kaznenog prava i informacijske tehnologije. Od 11. rujna 2001. godine mnoge su države pojačale zakonske mjere u spomenutim oblastima te je pojačana međunarodna suradnje, a posebno u pogledu razmjene obavještajnih podataka i informacijske tehnologije. Ne treba međutim zanemariti činjenicu da je opasnost od korištenja oružja za masovno uništavanje u terorističke svrhe još uvijek uglavnom potencijalna i da su teroristički napadi koje bismo mogli nazivati «suvremeni terorizam» dosad bile iznimke. Terorizam, i konvencionalni i nekonvencionalni (kemijski, biološki, radiološki, nuklearni), promatran s aspekta unutarnje sigurnosti uključujući i izravno i neizravno ispuštanje kemijskih, bioloških i radioloških agensa, područje je pod ingerencijom MUP-a i njegovih snaga, dok je za sve preventivne i profilaktičke mjere u slučaju biološkog terorizma pod ingerencijom Ministarstvo zdravstva (njezinog Kriznog stožera) u suradnji, naravno, i s drugim središnjim tijelima državne uprave: DUZS (Stožer ZiS-a RH), MORH i dr.

3.3. Specijalizirane vojne postrojbe

Zasigurno ne postoji država u svijetu koja nema ustrojen vojni NBK laboratorij u obliku ili u sklopu središta ili instituta ministarstva obrane, vojnog instituta, vojne akademije ili oružanih snaga. U mirnodopskim uvjetima ti laboratoriji provode znanstvena istraživanja u području nuklearne, biološke ili kemijske problematike i OMU, ispitivanja vode ili uzoraka, edukaciju i obuku djelatnika, vojnih stručnjaka i drugih. U posebnim situacijama, kao NBK terorizam ili NBK akcidenata, ti laboratoriji imaju specifičnu ulogu u karakterizaciji i identifikaciji NBK agenasa instrumentalnim laboratorijskim metodama, praćenja situacije, NBK kontaminacije itd.

Ovakve zadaće su povjerene NBK laboratorijima, jer civilne državne institucije nemaju materijalne i ljudske resurse, ali nemaju ni potrebu baviti se vojnom problematikom: bojnim otrovima, biološkim ratnim agensima i OMU. Važno je napomenuti da se zadaće takvog laboratorija i postrojbi ne preklapaju, već se nadopunjuju. Brzo otkrivanje biološkog i toksinskog napada je složen i vrlo zahtjevan posao. Potrebno je u stvari otkriti vrlo male količine mikroorganizama, koji mogu pripadati velikom broju različitih vrsta u velikom volumenu zraka, vode i hrane, zato se razvijaju programi i razni sustavi detekcije i identifikacije bioloških i toksinskih ratnih agensa.

NBKO (nuklearno-biološko-kemijska obrana) je rod oružanih snaga čija je namjena detekcija i prevencija posljedica napada atomskog naoružanja, upotrebe bioloških oblika napada, ili obrana od upotrebe bojnih otrova. Unutar tog roda djeluju različite specijalnosti: izvidnički dio sa zadatkom lociranja, opisom vrste i jačine obavljenog napada, dekontaminacijski dio koji ima zadatak ublažiti ili otkloniti posljedice napada na ljudstvo i tehniku. Današnji zahtjevi koji se postavljaju ispred NBK obranu su sve kompleksniji: uvježbanost i osposobljenost, mobilnost i opremljenost, edukacija i financije, suradnja sa drugim strukama i implementacija u NATO sustav su segmenti koji se ne mogu promatrati zasebno. Logično, među prvima se nameće pitanje liječničke struke. Ako dođe do neke ugroze, krizne situacije izazvane prirodnom katastrofom, nezgodom ili terorističkim djelovanjem, velika je vjerojatnost da će biti ozlijeđenih. Posao liječnika u vojsci je specifičan i iziskuje dodatne vještine i sposobnosti. On se susreće s bitno drukčijim situacijama i uvjetima rada, a među njima su NBK ugroze. S obzirom na specifičnost vojnog zdravstva u odnosu na civilno vojni liječnici i tehničari moraju prolaziti i kroz zajedničku obuku na dijelovima sustava za kolektivnu zaštitu koje ima postrojba za NBK obranu.

Obzirom na namjenu i sredstva koja posjeduje (sustav za kolektivnu zaštitu9), obučenim pripadnicima postrojba NBKO sposobna je pružiti potporu u svom segmentu djelovanja drugim postrojbama, biti logistička potpora civlnim sustavima, kroz zajedničke vježbe ostvaruje vojno-

9] eng. eng. collective protection (COLPRO)

Page 109: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

111

civilnu suradnju, razmjenjuje iskustva, naučene lekcije, sudjeluje u edukaciji pripadnika drugih čimbenika ZiS-a...

4. Zaključak

Bez obzira na zapise o korištenju biološkog oružja kroz povijest i specifičnosti sredstava koje su ljudi imali na raspolaganju, evaluacija i primjena uvijek su imali samo jednu premisu, učinkovitu smrt ili obolijevanje. Eksperimentiranje, problematika ili učinkovitost uporabe i njezin krajnji rezultat rezultirali su potpisivanjem niza važnih dokumenata poslije I. i II. sv. rata. Kvalitetnijim definiranjem ratnog agensa predviđanjem uporabe u budućnosti, smjerovi mogućeg razvoja i tehnologije prijenosa ostavljaju još mnogo prostora za svjetske eksperte i međunarodne organizacije da u tom području osmisle još bolje modele za uspostavu ravnoteže i pronađu alate za provedbu.

Jedino visokoprofesionalni rad svih čimbenika službe zaštite i spašavanja od samog pojedinca, preko političke procjene i obavještajne zajednice, nadalje povezanom policijom i vojnim sanitetom do epidemiološkog praćenja i proširenog sastava hrvatskog javnog zdravstva, može na vrijeme i stručno odgovoriti na bilo koju i od bilo koga izvedenu biološku ugrozu. Aktivne preventivne mjere zahtijevaju usklađeno djelovanje mnogih struktura i uključuju aktivnosti društva u cjelini, kao borba protiv terorizma, otkrivanje namjera neprijatelja o uporabi biološkog i toksinskog oružja te osiguranje i kontrola kritične infrastrukture i vitalnih objekata kao što su vodovodi, skladišta hrane, lijekova i sl. Pasivne mjere se izvode sredstvima osobne zaštite (zaštitna maska, zaštitna odjeća i obuća) i kolektivne zaštite (skloništa i zatvoreni objekti).

Širenje informacija o opasnosti ugroze, odnosno podizanje i razvijanje svijesti o sigurnosti treba bez odgađanja uvesti i provoditi kroz postojeće obrazovne sustave, jer bez obzira što je uporaba bioloških sredstva u terorističke svrhe događaj male vjerovatnosti s velikim posljedicama, takav scenarij je pitanje vremena, a ne vjerovatnosti.

Literatura:1. Babuš, V., Kulčar, Ž., Čapeta, R.: Epidemiologija, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu,

1991., ISBN 86-80605-39-7.

2. Batušić, Z.: Vojna psihologija III., Zagreb, MORH, 2005., ISBN 953-193-024-4.

3. Bokan S., Čižmek A., Ilijaš B., Orehovec Z., Jukić I., Radalj Ž.: Oružja za masovno uništavanje, Zagreb, 2004., ISBN 953-6054-91-4.

4. Lebeda, N.: Vođenje i zapovijedanje, Veleučilište Velika Gorica, Velika Gorica, 2008.

5. Martinović M., Povijest ratovanja, Vojna povijest br. 14, svibanj 2012., str. 62-65.

6. Mihaljević F., Fališevac J., Bezjak B., Mravunac B.: Specijalna klinička infektologija, Medicinska naklada Zagreb, Zagreb, 1994., ISBN 953-176-007-1.

7. Orehovec, Z.; Stipetić, D.; Bradaš, Z.: Zaštita od terorizma i drugih suvremenih oblika ugroza, MORH 2012., knjiga u tisku.

8. Ropac, D. i suradnici: Epidemiologija zaraznih bolesti, Zagreb, 2003., ISBN 0-953-97984-5.

9. Toth, I.: Civilna zaštita s propisima, Defimi, Zagreb, 2005.

10. Trut, D.: Krizno planiranje, Veleučilište Velika Gorica, Velika Gorica, 2002.

Page 110: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

BIOLOŠKA UGROZA I FUNKCIONALNE SASTAVNICE ZAŠTITE I SPAŠAVANJA

112

Elektronički izvori:1. URL: http://cbmts-industry.com/ (2011.)

2. URL: http://www.duzs.hr/ (2011.)

3. URL: http://www.empag.eu/ (2011.)

4. URL: http://www.textbookofbacteriology.net/ (2011.)

Page 111: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

113

Predrag Hercog dipl. ing., Ekonergprof. dr. sc. Renata Peternel dipl.ing., Veleučilište Velika GoricaBojan Abramović dipl. ing., Ekonergprof. mr. sc. Ivan Toth, Veleučilište Velika Gorica

ULOGA KONTINUIRANOG PRAĆENJA KVALITETE ZRAKA S CILJEM SMANJENJA

RIZIKA OD KATASTROFA

Sažetak:

Svrha ovog rada je istaknuti važnost kontinuiranih mjerenja kvalitete zraka koja omogućuju nakon eventualnog akcidenta, promptno djelovanje nadležnih službi s ciljem smanjenja posljedica po okoliš i zdravlje stanovništva. U okolici najvećih onečišćivača zraka u Republici Hrvatskoj, Ministarstvo zaštite okoliša i prirode RH, lokalna samouprava ili sami onečišćivači organiziraju praćenje kvalitete zraka putem automatskih postaja za kontinuirani monitoring. Iako je primarna funkcija ovakvog monitoringa zraka utvrđivanje i ocjenjivanje razine onečišćenja zraka uzrokovane radom onečišćivača, stalnim praćenjem mjernih podataka vrlo učinkovito se mogu detektirati fugitivne emisije koje se mogu pojaviti kao posljedica nepravilnosti u radu pojedinih tehnoloških sklopova. Na ovaj način stručnjaci unutar onečišćivača odgovorni za vođenje tehnoloških procesa mogu biti na vrijeme upozoreni na kvarove u postrojenjima koji se potencijalno mogu razviti do oblika akcidenta. Ovakav pristup primjenjuje se u obje hrvatske rafinerije te u kutinskoj Petrokemiji. Učinkovitost ovakvog pristupa prikazana je na primjeru naglog porasta koncentracije amonijaka izmjerenog na postaji iz Državne mreže za praćenje kvalitete zraka Kutina -1, 19. listopada ove godine. Visoke koncentracije bile su uzrokovana pokretanjem proizvodnog procesa Petrokemije u trenutku izuzetno nepovoljnih meteoroloških prilika. Tijekom procesa pokretanja proizvodnje, mjerenja amonijaka bila su praćena od strane Petrokemije i inspektora zaštite okoliša.Ključne riječi: kvaliteta zraka, onečišćujuće tvari, akcident, onečišćivači, monitoring

THE ROLE OF CONTINUOUS AIR QUALITY MONITORING IN ORDER TO REDUCE DISASTER RISK

Abstract:

The aim of this paper is to emphasize the importance of continuous air quality measurements that provide after such an accident, the competent authorities to act promptly in order to reduce impacts on the environment and human health. Near major air polluters in the Republic of Croatia, the Ministry of Environmenta and Naturel Protection, the local government or the polluters themselves organized air quality monitoring stations with automatic continuous monitoring. Although the primary purpose of such air quality monitoring and evaluation determine the level of air pollution caused by polluters, continuous monitoring of measuring data can be very effectively detect fugitive emissions that may occur as a result of a malfunction of some technological components. In this

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

Page 112: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

ULOGA KONTINUIRANOG PRAĆENJA KVALITETE ZRAKA S CILJEM SMANJENJA RIZIKA OD KATASTROFA

114

way, experts within the polluters responsible for managing technological processes can be alerted in time to defects in plants that can potentially be developed to accident. This approach is applied to both of the Croatian refineries and the Petrokemija in Kutina. The effectiveness of this approach is shown in the example of rapid increase in ammonia concentration measured on national network station for air quality monitoring Kutina -1, 19 October of this year. High concentrations were caused by starting the production process at the time of extremely adverse weather conditions. During the process of starting production, measurements of ammonia were closely monitored by Petrokemija and environmental inspectors.

Keywords: Air quality, pollutants, accidents, polluters, monitoring

1. UvodČisti zrak koji je preduvjet zdravog života ljudi, životinja i biljaka, razvojem industrije i prometa

kontinuirano se onečišćuje. Tako onečišćen zrak ovisno o koncentracijama onečišćujućih tvari u njemu manje ili više ima direktno štetno djelovanje na zdravlje, ali i indirektno onečišćujući vodu i tlo. Kako bi se uspješno djelovalo u smjeru zaštite našeg životnog prostora, provode se sustavna mjerenje i/ili procjenjivanja razine onečišćenosti prema prostornom i vremenskom rasporedu regulirano Zakonom o zaštiti prirode i Zakonom o zaštiti zraka te s više od 30 podzakonskih akata koji su usklađeni s međunarodnim ugovorima koje je potpisala RH, kao i s regulativom Europske unije (EU).

Praćenje kvalitete zraka provodi se organiziranjem mreža mjernih jedinica-postaja te njihovim raspoređivanjem na određeno područje. Mreže za praćenje kvalitete zraka osnovna su jedinica svakog monitoringa kvalitete zraka. Iz iskustva je poznato da na određenom području, ma koliko ono bilo veliko, mogu postojati znatne razlike u koncentracijama onečišćujućih tvari u zraku. Isto tako, poznato je da na istom mjestu tijekom vremena te koncentracije mogu bitno varirati. Ukoliko se želi ispuniti osnovni cilj monitoringa kvalitete zraka, mora se sa što većom sigurnošću utvrditi prostorna i vremenska distribucija onečišćujućih tvari u zraku na određenom području. Najbolji način da se to provede je da se po karakterističnim točkama tog područja rasporede mjerni instrumenti i provode mjerenja tijekom reprezentativnog vremenskog intervala [1]. U okolici najvećih onečišćivača zraka u Republici Hrvatskoj, Ministarstvo zaštite okoliša i prirode RH, lokalna samouprava ili sami onečišćivači organiziraju praćenje kvalitete zraka putem automatskih postaja za kontinuirani monitoring. Onečišćujuće tvari koje se mjere na tim lokacijama prikazane su u tablici 1.

Tablica 1. Onečišćujuće tvari koje se mjere u okolici onečišćivača u sklopu lokalne i/ili državne mreže za praćenje kvalitete zraka

Page 113: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

115

Iako je primarna funkcija ovakvog monitoringa zraka utvrđivanje i ocjenjivanje razine onečišćenja zraka uzrokovane radom onečišćivača, stalnim praćenjem mjernih podataka vrlo učinkovito se mogu detektirati fugitivne emisije koje se mogu pojaviti kao posljedica nepravilnosti u radu pojedinih tehnoloških sklopova. Na ovaj način stručnjaci unutar onečišćivača odgovorni za vođenje tehnoloških procesa mogu biti na vrijeme upozoreni na kvarove u postrojenjima koji se potencijalno mogu razviti do oblika akcidenta.

2. Toksikološki profili nekih onečišćujućih tvari u zrakuNajčešće onečišćujuće tvari koje se emitiraju iz industrijskih postrojenja, a mogu biti indikatori u

akcidentnim situacijama su sumporovodik, benzen, amonijak i sumporov dioksid.

2.1. Sumporovodik (H2S)

Uobičajene satne koncentracije sumporovodika u zraku iznose ispod 0,3 μg/m3, osim u područjima gdje se prirodno ispušta u zrak. U Hrvatskoj su povišene koncentracije ovog plina (više od 50 μg/m3) izmjerene u okolici rafinerija nafte u Sisku i Rijeci. Toksičnost sumporovodika pri koncentracijama kakve nalazimo u vanjskom zraku zanemariva je. Akutna toksičnost sumporovodika uglavnom se očituje utjecajem na centralni nervni kao i na dišni sustav. Pri koncentracijama višima od 15 mg/m3

dolazi do nadraživanja konjunktive (očne spojnice). Pri višim koncentracijama (225 mg/m3) dolazi do paralize olfaktornog (njušnog) živca te se miris više ne može osjetiti. Kod još viših koncentracija (> 400 mg/m3) najprije dolazi do plućnog edema, a zatim do jake stimulacije CNS-a (centralnog nervnog sustava) sa simptomima poput ubrzanog disanja, prestanka disanja, konvulzija i smrti. Ako su ljudi izloženi ekstremno visokim koncentracijama od 1400 mg/m3 i višima, dolazi do naglog razvijanja edema mozga i nekroze moždanog tkiva [2].

2.2. Benzen (C6H6)

Prosječne dnevne ambijentalne koncentracije benzena u ruralnim područjima iznose oko 1 μg/m3, dok se u urbanim područjima kreću u rasponu od 5 do 20 μg/m3. U blizini izvora emisija koncentracije benzena bitno su više. Akutni učinci trovanja udisanjem benzena ovise o udahnutim koncentracijama. Nakon udisanja jako visokih koncentracija nastupa smrt, a udisanjem nižih koncentracija mogu se javiti simptomi trovanja kao što su vrtoglavica, mučnina, ubrzani rad srca, drhtavica, konfuzija. Dugotrajna izloženost povećanim koncentracijama benzena uzrokuje opasne učinke po zdravlje, a to su hematotoksičnost, genotoksičnost i karcinogenost. Kod pacijenata koji su bili profesionalno izloženi koncentracijama benzena od 120 mg/m3 pronađen je smanjen broj eritrocita i leukocita u krvi. Budući da je benzen karcinogen, ne postoji sigurna razina izloženosti koja se može preporučiti

[3].

2.3. Amonijak (NH3)

Amonijak je plin izrazito iritirajućeg mirisa koji se u zraku nalazi u niskim koncentracijama (1-5 ppb). Pa ipak i niske koncentracije kod osjetljivijih ljudi, te osoba koji boluju od astme mogu izazvati iritacije. Najvažniji su učinci plinovitog amonijaka na sluznice dišnog sustava i jedino tim putem može doći do teških štetnih učinaka. U tablici 2. su prikazane koncentracije i njihov štetan utjecaj na zdravlje.

Page 114: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

ULOGA KONTINUIRANOG PRAĆENJA KVALITETE ZRAKA S CILJEM SMANJENJA RIZIKA OD KATASTROFA

116

Tablica 2. Koncentracije amonijaka i njihov utjecaj na zdravlje

MDK - Maksimalno dopuštena koncentracija KDK - Kratkotrajno dopuštena koncentracija LOAEL - Lowest-observed-adverse-effect-level MRL - Minimal risk level

Kako je vidljivo iz tablice 2. minimalna rizična razina (MRL) toksikološkim ispitivanjima utvrđena je na razini od 1200 µg/m3 što znači da pri ovoj koncentraciji u zraku i pri dužoj izloženosti samo izuzetno osjetljivi ljudi mogu osjetiti blage simptome (MRL je deriviran iz LOAEL-a dijeljenjem sa faktorom 30 za posebno osjetljive ljude i najnižu razinu negativnog učinka). Ozbiljniji simptomi pojavljuju se tek pri dužoj izloženosti koncentracijama većim od 70 000 µg/m3. Pri još višim koncentracijama poseban problem je u činjenici što se teški učinci amonijaka na dišni sustav, kao npr. edem pluća, mogu javiti sa zakašnjenjem od čak 48 h nakon izlaganja, posebno ako je izlaganje bilo tijekom teškog fizičkog napora (npr. panični bijeg). Plinoviti amonijak će djelovati i na ostale sluznice, posebno na oko, a štetni učinci na kožu javljaju se tek pri koncentracijama koje brzo izazivaju teška oštećenja dišnih putova [4].

2.4. Sumporov dioksid (SO2)

Sumporov dioksid (SO2) bezbojni je plin koji većina ljudi može namirisati u rasponu koncentracija od 1000 do 3000 μg/m3 zraka. U višim koncentracijama (iznad 10 000 μg/m3 zraka) miris mu je iritirajući. Ambijentalne koncentracije SO2 ne predstavljaju opasnost za ljudsko zdravlje, osim na mjestima gdje su koncentracije povišene u industrijskim postrojenjima talionica. Pokusi koji su rađeni na volonterima pokazali su da do pojave prvih simptoma dolazi kod udisanja koncentracija koje premašuju 14 000 μm/m3, a to su vrijednosti koje su nekoliko redova veličine više od ambijentalnih. Najviša izmjerena jednosatna prosječna koncentracija u Europi u razdoblju od 1990. do 1999. iznosila je 587 μm/m3, a najviši 24-satni prosjek imao je vrijednost od 327 μm/m3. Potrebno je spomenuti da vrijednosti koncentracija SO2 imaju tendenciju opadanja. U većem dijelu Europe i Sjeverne Amerike, uglavnom u urbanim sredinama, prosječne godišnje koncentracije SO2 iznose od 12 do 45 μm/m3 s 24-satnim koncentracijama od 70 μm/m3. U velikim gradovima gdje se ugljen još uvijek upotrebljava za grijanje domaćinstava koncentracije SO2 mogu biti i 5 do 10 puta više [5].

Page 115: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

117

3. Primjer - Petrokemija KutinaPetrokemija d.d. sa svojim osnovnim djelatnostima proizvodnje mineralnih gnojiva, čađa i

proizvoda na bazi bentonitnih glina ima značajan utjecaj na okoliš. Glavni aspekti utjecaja na okoliš su emisije onečišćujućih tvari u zrak i vode i postupanje s otpadom. U ukupnoj emisiji u zrak iz Petrokemije d.d., prema podacima iz 2011.g., a kao i ranijih godina, najzastupljeniji su staklenički plinovi, ugljikov dioksid i dušikov dioksid, s ukupnim učešćem od oko 99 %. Što se tiče emisije ostalih karakterističnih onečišćenja (amonijak - NH3, sumporov dioksid - SO2, dušikov dioksid - NO2, plinoviti fluoridi - HF, prašina), tj. bez emisije stakleničkih plinova i ugljikova monoksida (CO), u ukupnoj emisiji tih onečišćenja iz tehnoloških procesa Petrokemije d.d. najzastupljeniji su bili amonijak i dušikovi oksidi (kao NO2) s udjelom od 60,36 % i 27,49 %. Što se tiče udovoljavanja propisanim graničnim vrijednostima emisije (GVE), prema Uredbi o graničnim vrijednostima emisije..., NN 21/07, 150/08, u 2011.g. granične emisijske koncentracije za amonijak, prašinu i dušikov dioksid bile su prekoračene u nekoliko slučajeva na pojedinim ispustima. Trend dugogodišnjih koncentracija svih karakterističnih onečišćenja zraka je padajući (npr. amonijak) (Slika 1.). Isto vrijedi i za trend srednjih koncentracija za zadnje 3 godine izuzev za dušikov dioksid i dim [6].

Slika 1. Srednje godišnje koncentracije amonijaka u zraku na području Kutine i trend za razdoblje od 1985.-2011. godine. Izvor: Petrokemija d.d. Izvješće za 2011. godinu

Međutim, unatoč padajućem trendu koncentracija onečišćujućih tvari u zraku ponekad se dogodi pojava kratkotrajnih povećanja koncentracija. Takav slučaj dogodio se tijekom pokretanja proizvodnje dana 21.10.2012. pri nepovoljnim meteorološkim uvjetima stabilne atmosfere s temperaturnom inverzijom između 10 i 13 sati kada je došlo do naglog porasta koncentracije amonijaka izmjerene na postaji Državne mreže Kutina-1 (Slika 2.).

U ovakvim situacijama uobičajeno je da se pozorno prate koncentracije amonijaka te je ovaj porast zamijećen od strane operatera i inspektora zaštite okoliša. Kako koncentracije nisu predstavljale opasnost po zdravlje građana i već u sljedećem satu su pale, nastavljeno je sa pokretanjem proizvodnje uz adekvatno dokumentiranje slučaja od strane inspektora zaštite okoliša. Tijekom sljedećih dana ovako visoke koncentracije nisu se pojavljivale (Slika 3.).

Page 116: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

ULOGA KONTINUIRANOG PRAĆENJA KVALITETE ZRAKA S CILJEM SMANJENJA RIZIKA OD KATASTROFA

118

Slika 2. Lokacije mjernih postaja za mjerenje kakvoće zraka u Kutini. Izvor: Petrokemija d.d. Izvješće za 2011. godinu

Slika 3. Koncentracije amonijaka izmjerene na postaji Kutina-1. a. satne koncentracije u mjesecu listopadu; b. satne koncentracije 21. i 22. listopada.

Page 117: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

119

4. ZaključakU ovom radu prikazan je pozitivan primjer detekcije fugitivnih emisija kao posljedice nepravilnosti

u radu pojedinih tehnoloških sklopova, stalnim praćenjem mjernih podataka u postajama za mjerenje kakvoće zraka. Na taj je način omogućeno pravovremeno obavještavanje nadležnih službi, kao i stanovništva u slučajevima značajno povišenih koncentracija onečišćujućih tvari u zraku koje mogu dovesti do ugrožavanja zdravlja i života.

5. Literatura1. Peternel, R., Hercog, P. Zaštita atmosfere. Velika Gorica, 2010.

2. IPCS. Environmental Health Criteria 19 Hydregen sulfide, WHO, Geneva, 1993.

3. IPCS. Environmental Health Criteria 150 Benzene, WHO, Geneva, 1993.

4. Agency for Toxic Substances and Disease Registry (ATSDR). Toxicological profile for Ammonia. Atlanta, GA: U.S. Department of Health and Human Services, Public Health Service, 2004.

5. IPCS. Environmental Health Criteria 8 Sulfur Oxides and Suspended Particulate Matter, WHO, Geneva, 1993.

6. Petrokemija d.d. Kutina, Izvješće za 2011. godinu (www.petrokemija.hr)

Page 118: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

120

Page 119: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

121

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

dr. sc. Mirko Bilandžić doc., Aleksandra Grubić mag. soc.1

STRATEŠKE DIMENZIJE SAMOUBILAČKOG TERORIZMA

Sažetak:

Samoubilački terorizam, umiranje uz ubijajnje drugih, kao oblik djelovanja usmjeren na ostvarenje političkih ciljeva postoji od antičkog doba. Taj najsmrtonosniji teroristički modus operandi eskalirao je početkom 21. stoljeća od kada je i zaokupio interes akademske zajednice. Samoubilački terorizam je operativna metoda prema kojoj čin terorističkog udara ovisi o smrti počinitelja. Za razliku od razdoblja početaka suvremenog samoubilačkog terorizma 1980-ih kada su se prosječno događala 3 samoubilačka akta godišnje, danas je broj akata povećan sto puta: u razdoblju 2004-2009. diljem svijeta izvršeno je prosječno 300 samoubilačkih akata. Prema najnovijim istraživanjima samoubilački terorizam eskalira u uvjetima vojne okupacije i političke kontrole teritorija koji teroristi smatraju Domovinom. Riječ je o strateškom i racionalnom obliku djelovanja radi ostvarenja političkih ciljeva.

Ključne riječi: samoubilački terorizam, strateški učinci, racionalni izbor, multi-kauzalni model.

Summary:

Suicide terrorism, dying which involves killing others, as a form of action which focuses primary on the political goals has been in use since ancient times. This deadly terrorist modus operandi escalated at the beginning of the 21st century and since then it has progressively gained more and more attention from the academic community. Suicide terrorism is a method of operation according to which the act of terrorist strike depends on the death of the perpetrator. Unlike the period of the 1980s when the modern suicide terrorism arose and there were 3 suicide acts per year, today the number of acts has increased by hundred times: in the period 2004 - 2009 there has been in average 300 suicide acts all around the world. According to the newest research suicide terrorism has escalated in the conditions of military occupation and political control of the territories which the terrorists consider to be their homeland. The point in question is that it is a strategic and rational form of action which involves realization of the political goals.

Key words: suicide terrorism, strategic impacts, rational choice, multi – causal model.

UvodTerorizam je na svjetskoj sceni više od dva stoljeća, u većem ili manjem opsegu, sastavni dio

socijalnih i političkih kretanja. Također, terorizam je fenomen koji je posljednjih desetljeća jedno

1] Dr. sc. Mirko Bilandžić ( Dr. sc. Mirko Bilandžić ([email protected]) docent je na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Aleksandra Grubić ([email protected]) magistra je sociologije iz Splita. Rad je nastao u okviru istraživačkog projekta „Vojna kultura i identitet OS RH“ (0130670) koji se vodi na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Rad je proizašao iz diplomskog rada (obranjen 29. lipnja 2012.) pod naslovom „Socijetalne dimenzije samoubilačkog terorizma“ koji je Aleksandra Grubić izradila pod mentorstvom dr.sc. Mirka Bilandžića.

Page 120: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

STRATEŠKE DIMENZIJE SAMOUBILAČKOG TERORIZMA

122

od središta interesa akademske zajednice, znanstvenih i stručnih istraživanja, policy2 analiza i praksi, kao i šire javnosti. Pozmašan broj teorijskih i empirijskih radova koji su rezultirali znanjima o terorizmu utemeljeno omogućuju govoriti o teoriji3 terorizma. Štoviše, pojedini autori poput francuskog sociologa i politologa Gillesa Kepela koriste pojam „terorologije“ (terrorology), studija/znanosti o terorizmu. Ipak, unatoč širokom istraživačkom interesu terorizam je još uvijek jedna od kontroverznijih tema društvenih znanosti oko koje postoji niz dilema i prijepora (Spencer, 2006.). Ontologija i epistemologija terorizma još uvijek su prepuni praznina. Time se terorizam uklapa u shvaćanja prema kojima su poticaji koji oblikuju spoznajno polje društvenih znanosti (prvenstveno sociopolitološko kada se radi o terorizmu) toliko brojni i razgranati da ih je nemoguće eksplikativno svoditi na bilo koju jedinstvenu paradigmu (Kalanj, 1994.). Jedan od prijepora jest nepostojanje općeprihvaćene generičke definicija terorizma. Može li se stoga razumijeti terorizam ako se ne može odrediti značenje neke riječi koje predstavlja ishodište svakog znanja ili mišljenja? Walter Laqueur tvrdi da generička definicija terorizma nije postignuta naprosto iz razloga što nema definicije koja može u potpunosti pokriti sve inačice terorizma koje su se pojavile kroz povijest (Laqueur: 1987:11). Njegova predviđanja izrečena još sredinom 1970-ih kako takva definicija neće biti postignuta niti u predvidljivoj budućnosti pokazala su se istinitima (Laqueur: 1977:5-7). Postavlja se i pitanje može li se terorizam znanstveno proučavati makar nije definiran? Znanstveno-stručna stajališta su polarizirana. Za razliku u znanstvenika, poput Jacka Gibbsa, koji smatraju da znanstvena istraživanja zahtijevaju definiranje objekta istraživanja sa elementima teorijskog značaja i empirijske primjenjivosti (Gibbs, 1989.), Walter Laqueur je na stajalištu da se terorizam može znanstveno proučavati iako nije definiran (Laqueur: 1977:3). Ovako suprotstavljena znanstvena i stručna stajališta opravdano nameću potrebu daljnjeg izučavanja terorizma, time i njegovih specifičnih modus operandi kao što je samoubilački terorizam. No, prethodno je potrebno odgovoriti na pitanje što je to terorizam? Analizom frekvencija pojedinih riječi u više od 100, do sredine 1980-ih objavljenih, relevantnih, definicija terorizma Alex Schmid i Albert Jongman (1988.) ukazali su na definiciju terorizma. Terorizam je uporaba nasilja (terora) radi ostvarenja političkih ciljeva. Nema terorizma bez terora, no svaki teror, svako nasilje, ne označava i terorizam. Da bi određeni fenomen bio terorizam, akt terora, akt nasilja mora imati politički cilj Terorizam predstavlja sjecište politike i nasilja s težnjom prisvajanja moći. Time su teorije moći4 prikladan teorijski okvir za razmatranje terorizma i njegovog specifičnog oblika - samoubilačkog terorizma. Nasilje je sine qua non terorizma i njegovih aktera (terorističkih organizacija i država) koji su uvjereni da jedino kroz nasilje u društvu mogu dostići svoje dugoročne političke ciljeve (Hoffman, 2006). Za terorizam, u krajnjoj liniji, nisu tipična djela terora sama po sebi koliko njihova namjeravana politička funkcija. Terorizam se koncipira kao nezavisna, dovoljna i presudna politička

2] Policy je sadržajna dimenzija politike i razlikuje se od drugih dimenzija politike: polity (institucionalizirane političke strukture) i politics (proceduralno-procesno nadmetanje za moć i vlast). Vidi: Colebatch, 2004.; Dye, 1972.3] Teorije se shvaćaju kao stajališta o općim zakonitostima, načelima i uzrocima poznatog ili onoga što je predmet Teorije se shvaćaju kao stajališta o općim zakonitostima, načelima i uzrocima poznatog ili onoga što je predmet opservacije, kao konceptualni model koji definira aktere i uvjete te postulira asocijacije i kauzalne odnose među njima, kao okvir unutar kojeg se sadržana generička znanja koja se mogu koristiti, kao sustav vodećih ideja u nekom području znanja i sustavno izlaganje tih ideja, kao misaono prikazivanje, dakle, kao skup općih znanja, kao analitička struktura dizajnirana radi objašnjenja empirijskih opservacija. Teorija je logički koherentan skup općenitih sudova koji definiraju te objašnjavaju uzroke, nastanak, razvoj ili dinamiku te analitičku važnost određenog društvenog fenomena (Klaić, 1974:1325; Cheldelin i dr., 2003:2,10; Katunarić, 2003:135).4] Klasično realističko određenje moći, ono Maxa Webera, tvrdi da je moć sposobnost da se vlastitom voljom drugima Klasično realističko određenje moći, ono Maxa Webera, tvrdi da je moć sposobnost da se vlastitom voljom drugima nameće željeno ponašanje, to je vjerojatnost da će jedan akter tog odnosa ostvariti svoj cilj unatoč protivljenju drugih aktera (Giddens, 2007.; Haralambos i Holborn, 2002; Kalanj, 1994.; Novalić, 2005.). Polazeći od shvaćanja britanskog filozofa Bertranda Russella, Dennis Hume Wrong moć određuje kao sposobnost ljudi da proizvedu namjeravani i očekivani efekt u odnosu na druge ljude. Prema njemu, koceptualna analiza moći ima pet elemenata: namjeravanost moći, efektivnost moći, latentnost i manifestnost moći, unilateralni ili asimetrični karakter odnosno asimetričnost i balans u odnosima moći te karakter efekata koje proizvodi moć. Dennis Wrong razlikuje četiri oblika moći: sila, manipulacija, persuazija i vlast (Wrong, 1988.).

Page 121: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

123

strategija (Townshend, 2003:5-14). Za potrebe ovog rada prihvaćamo definiciju terorizma koju iznose Brenda i James Lutz. Prema njima, terorizam sadrži šest elemenata. Terorizam (1) uključuje uporabu ili prijetnju nasiljem (2) od strane organizirane grupe (3) kako bi se postigli politički ciljevi. Nasilje (4) je usmjereno protiv ciljane publike, koja nadilazi neposredne žrtve, koje su često nevini civili. Nadalje, (5) dok država može biti počinitelj nasilja ili cilj, činom terorizma smatra se samo onaj čiji drugi subjekt nije država. Konačno, (6) terorizam je oružje slabih (Lutz i Lutz, 2010). Terorizam je, dakle, oblik tzv. asimetričnih sukoba. Riječ je nesimetričnim prijetnjama u odnosu na državnu silu (za razliku od rata gdje se djeluje uporabom simetrične sile). Terorizam je specifični oblik političko-vojne interakcije između dvaju aktera.5 Ta je interakcija nelegalna i asimetrična, budući da su terorističke organizacije nelegalne i nisu priznate kao legitiman partner (od strane država) u sukobu, kao što su to, primjerice, akteri u ratnom sukobu između dviju država (Lizardo, 2008).

Teorijsko - konceptualni okvir razumijevanja samoubilačkog terorizmaSamoubilački terorizam kao oblik djelovanja postoji od davnina. Samoubilački terorizam su

koristili židovska sekta sicairisi za vrijeme rimske okupacije Judeje i islamski hašašini tijekom ranih križarskih ratova (Atran, 2003). Ipak tek je eskalacija samoubilačkog terorizma početkom 21. stoljeća usmjerila pažnju znanstvenika na ovaj fenomen.6

Generičko određenje samoubilačkog terorizma7 nije postignuto.8 Teroristi samoubojice ubijaju druge istovremeno umirući odnosno umiru ubijajući druge. Prema izraelskom stručnjaku Boazu Ganoru samoubilački terorizam je operativna metoda prema kojoj čin terorističkog udara ovisi o smrti počinitelja. Ovo je jedinstvena situacija u kojoj je terorist potpuno svjestan da planirani napad neće biti izvršen ako se ne ubije. Terorist ne može izvršiti svoju misiju i ostati živ u isto vrijeme. Sve dok postoji mogućnost izvršenja terorističkog udara bez smrti izvršitelja ne može se govoriti o samoubilačkom terorizmu (Ganor, 2000.). Identično određenje prihvaća i Assaf Moghadam (2006.). U pokušaju da pridonese razjašnjenju koncepta samoubilačkog terorizma u izvrsnom radu “Explaining Suicide Terrorism: A Review Essay” Martha Crenshaw (2007.) je analizirala određenje samoubilačkog terorizma naznačeno u trinaest radova istaknutih stručnjaka (primjerice: Mia Bloom, Robert A. Pape, Diego Gambetta, Raphael Israeli, Ami Pedahzur, Barbara Victor) objavljenih u razdoblju od 2002. do 2006. godine. Prema njezinom stajalištu precizno određenje pojma važno je kako zbog analitičke jasnoće i konzistentnosti, stvaranja na metodološki jedinstevnim kriterijima zasnovanih baza podataka o samoubilačkom terorizmu tako i zbog određenja i primjene efikasnih protuterorističkih politika i akcija u odnosu na samoubilački terorizam. U tim okvirima postavlja se nekoliko istraživačkih pitanja. Postoji li razlika između situacija 1) u kojoj terorist očekuje da će biti ubijen od strane snaga sigurnosti, 2) situacija u kojima teroristi ne očekuju da će biti ubijeni od strane

5] Kao akteri terorizma uobičajeno se ističu nedržavne terorističke organizacije i države. No, treba naglasiti da postoje Kao akteri terorizma uobičajeno se ističu nedržavne terorističke organizacije i države. No, treba naglasiti da postoje tri strateška aktera terorizma: treći akter je javnost. Javnost je izravna (žrtve) ili neizravna (strah kao psihološki učinak terorizma) meta terorističkog djelovanja. Konkretan akt terora također djeluje kao trodimenzionalan odnos počinitelj - žrtva - publika, Vidi: Cronin, 2009. 6] U veljači 2000. The International Institute for Counter-Terrorism (ICT) odražo je međunarodnu konferenciju na U veljači 2000. The International Institute for Counter-Terrorism (ICT) odražo je međunarodnu konferenciju na Interdisciplinary Center, Herzliya, Israel. Tema konferencije bio je samoubilački terorizam, a kao njezin rezultat objavljen je zbornik radova koji predstavlja jednu od prvih sveoubuhvatnih studija o samoubilačkom terorizmu. Vidi: IDC Herzliya, 2000. 7] U literaturi se uz pojam samoubilački terorizam (suicide terrorism) mogu pronaći i neki drugi termini koji se ponekad U literaturi se uz pojam samoubilački terorizam (suicide terrorism) mogu pronaći i neki drugi termini koji se ponekad koriste kao sinonimi, primjerice: samoubilačke misije (suicide missions), bombaši samoubojice (suicide bomber) ili čovjek-bomba (human bomb). Vidi: Hafez, 2006.; Gambeta (2005.)(ed.). 8] Primjenom teorije/tehnike prepoznavanja obrasca neka, donekle slična, ishodišta za razvojne elemente samoubilačkog Primjenom teorije/tehnike prepoznavanja obrasca neka, donekle slična, ishodišta za razvojne elemente samoubilačkog terorizma moguće je naći u drugim fenomenima političkog protesta, primjerice političkom samoubojstvu ili štrajku glađu.

Page 122: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

STRATEŠKE DIMENZIJE SAMOUBILAČKOG TERORIZMA

124

snaga sigurnosti, ali su situacije tako rizične da teroristi teško mogu preživjeti (tzv. misije iz kojih nema bijega - no escape mission) te 3) situacija u kojima terorist svjesno ubija sebe ubijajući druge? Niz slučajeva uvjerljivo ilustrira naznačene dileme. Atentatori (njezini tjelohranitelji) na indijsku premijerku Indiru Gandhi koji su je smrtno ranili 31. listopada 1984., uhićeni su i kasnije osuđeni na smrtnu kaznu. Teroristički udar islamističkih organizacija na madridsku željezničku postaju u ožujku 2004. bio je konvencionalan udar: teroristi su postavili eksploziv u vlakovima. No, naknadno se sučivši sa mogućnošću uhićenja pojedini članovi terorističke grupacije ubili se sebe, ubivši pri tome i španjolskog policijskog časnika. Prijepor kod određenja samobilačkog terorizma izaziva i slučaj kada namjeravani stvarni samoubilački teroristički udar bude spriječen od strane snaga sigurnosti ili izvršitelj odustane od izvršenja. Može li se takav slučaj smatrati samoubilačkim terorizmom? Ništa manje dilema ne izazivaju voljni element i namjera izvršitelja udara. Može li se slučaj kada su izvršitelji prisljeni na izvršenje samoubilačkog udara smatrati samoubilačkim terorizmom? Zaključujići razmatranja Martha Crenshaw sumira određenje samoubilačkog terorizma: prema široj definiciji samoubilački terorizam uključuje svaki slučaj u kojemu napadač očekuje da će biti ubijen, dok uža definicija, uključuje isključivo one situacije u kojima se napadač ubije (Crenshaw, 2007). Robert Pape smatra da se samoubilački terorizam razlikuje od drugih tipova izvršenja terorističkih akata time što napadač ne očekuje će preživjeti misiju te često koristi metode napada koje za uspjeh udara zahtijevaju smrt napadača (Pape, 2003.). U knjizi Cutting the Fuse (Pape i Feldman, 2010.) samoubilačke teroriste određuju kao konačne pametne bombe (ultimate smart bomb), to su ljudi koji ubijaju sebe u misijama ubijanja drugih. Čikaški projekt o sigurnosti i terorizmu (Chicago Project on Security and Terrorism - CPOST) Sveučilišta u Čikagu (The University of Chicago) koji predstavlja najsveobuhvatniju bazu podataka o samoubilačkom terorizmu taj je pojam odredio na sljedeći način: samoubilački udari su udari u kojima napadači ubijaju druge istovremeno ubijajući sebe. Upravo je to određenje na temelju kojeg je i nastala najsveoubuhvatnija svjetska baza znanja/podataka o terorizmu - CPOST (Data CodeBook, 2008).9

Strateška logika: Racionalnost samoubilačkog terorizmaSuvremeni samoubilački terorizam, uostalom kao ni terorizam uopće, nije inovacija nedržavnih

entiteta.10 Povijesno promatrano, bio je to oblik državnog djelovanja korišten u okviru širih ratnih djelovanja. Riječ je o japanskim kamikazama (divine wind - božanski vjetar) iz Drugog svjetskog rata. Analiza japansko-američkog ratnog sukoba ukazala je da je taj tip terorističkog djelovanja izabran od strane slabije strane u odnosu asimetrične vojne moći. Japancima se nije činilo da će uporaba drugih, konvencionalnih, borbenih sredstava donijeti željeni rezultat. Kamikaze su bili dobrovoljci koji su to postali pod određenim grupnim pritiskom u organizacijskom okviru pod vodstvom karizmatičnih lidera. To će ostati temeljna obilježja (asimetrični sukob, dobrovoljnost, racionalni izbor, socijalni pritisak i socijalno priznaje, konkretna okolina) samoubilačkog terorizma do danas. U filipinskoj bici u studenom 1944. admiral Takijiro Onishito tražio je dobrovoljce za „specijalni udar“ (tokkotai) koji će „transcendirati život i smrt“. Bio je to prvi udar pilota-samoubojica. U bici za Okinawu u proljeće 1945., 2.000 kamikaza udarili su avionima u 300 američkih brodova ubivši 5.000 Amerikanaca. Bio je to jedan od najtežih gubitaka u američkoj pomorskoj vojnoj povijesti (Atran, 2003.).

Samoubilački terorizam svoje učinke prvi put je dokazao u Libanonu početkom 1980-ih gdje je i nastao. Kaotična libanonska situacija nakon atentata na predsjednika Bashira Gemayela u rujnu 1982.,

9] U bazu podataka nisu uključeni slučajevi tzv. samobilačkih misija. Riječ je o slučajevima u kojima napadač očekuje da U bazu podataka nisu uključeni slučajevi tzv. samobilačkih misija. Riječ je o slučajevima u kojima napadač očekuje da će biti ubijen od strane drugih aktera (snage sigurnosti), ali ne izvrši samoubojstvo. 10] Riječ teror prvi put je utisnuta u politički rječnik u vrijeme Francuske revolucije. Za tadašnje državne vlasti terorizam Riječ teror prvi put je utisnuta u politički rječnik u vrijeme Francuske revolucije. Za tadašnje državne vlasti terorizam (teror) je bio poželjan oblik ponašanja, sredstvo za konsolidaciju i uspostavu vlasti.

Page 123: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

125

izraelska invazija na Libanon, ostanak multinacionalnih snaga (Amerikanci, Francuzi i Talijani) koje su imale zadatak stabilizirati libanonsku situaciju i nadgledati odlazak Palestinske oslobodilačke organizacije iz Bejruta, masakar palestinskih izbjeglica u Sabri i Shatili bili su kontekst u kojem je 1982. stvoren islamistički šitski Hezbolah (ar. Hizb Allah, engl. Hezbollah, Party of God - Božja stranka). Upravo je Hezbolah prvi dokazao geopolitičke efekte strategije samoubilačkog terorizma.11 Svim terorističkim organizacijama, kasnijim korisnicima samoubilačkog terorizma, Hezbolah je predstavljao uzor i kriterij željenog uspjeha: pod pritiskom samoubilačkog terora Amerikanci 1984. i Izraelci 2000. bili su prisiljeni napustiti Libanon. Od početka 1980-ih do danas samoubilački terorizam sastavni je dio sociopolitičke svakodnevnice diljem svijeta. No, za razliku od tadašnjeg razdoblja kada su se prosječno događala 3 samoubilačka akta godišnje, danas je broj akata povećan sto puta: u razdoblju 2004-2009. diljem svijeta izvršeno je prosječno 300 samoubilačkih akata (Pape i Feldman, 2010:5). Zašto se dogodila eskalacija samoubilačkog terorizma? Odgovor je vrlo jednostavan: to je efikasno sredstvo za postizanje političkih ciljeva. Činjenica da je Hezbolah prvi prakticirao samoubilački terorizam kao strategiju poslužila je mnogim analitičarima kao argument da je islamistički fundamentalizam odnosno religija glavni motivirajući faktor za samoubilački terorizam. Ne treba posebno isticati da su takvi raniji stručni i novinarski zaključci utjecali i na današnje uobičajeno shvaćanje da su teroristi samoubojice religijski motivirani. No, znanstvenici su dokazali sasvim suprotno.

Znanstvenici Sveučilišta u Čikagu stvorili su Čikaški projekt o sigurnosti i terorizmu (CPOST)12 koji predstavlja najsveobuhvatniju bazu podataka o samoubilačkom terorizmu. Analizom baze podataka uočava se da je od 1981. do 2011. izvršeno 2.297 akata u kojima je ubijeno 29.951 osoba (13,1 po jednom udaru), dok su ukupno ranjene 76.332 osobe odnosno 33,3 osobe po jednom udaru (Tablica 1).

Tablica 1: Broj samoubilačkih terorističkih udara 1981-2011.

Ukupan broj terorističkih akata 2297

Ukupan broj smrtno stradalih 29951

Ukupan broj ranjenih 76332

Broj smrtno stradalih po jednom aktu 13,1

Broj ranjenih po jednom aktu 33,3

Izvor: Chicago Project on Security and Terrorism - CPOST, http://cpost.uchicago.edu/search_results.php, učitano 8. rujna 2012.

Tijekom 1980-ih prosječno je izvršeno 3 samoubilačka akta godišnje, tijekom 1990-ih 10 akata, 50 akata početkom 21. stoljeća, dok se zadnjih godina izvrši 300 akata prosječno na godišnjoj razini. Najviše akata izvršeno je 2007: 469 akata, zatim 2008. godine 336, 2009. godine 271 samoubilački teroristički udar itd. (Tablica 2).

11] Prvi samoubilački teroristički akt u Libanonu i na Bliskom istoku uopće dogodio se u prosincu 1981. kada je Prvi samoubilački teroristički akt u Libanonu i na Bliskom istoku uopće dogodio se u prosincu 1981. kada je neidentificirani bombaš samoubojica napao iračko veleposlanstvo u Bejrutu. 12] Prva kompletna verzija baze podataka publicirana je u kolovozu 2003. u American Political Science Review. Od tada Prva kompletna verzija baze podataka publicirana je u kolovozu 2003. u American Political Science Review. Od tada se baza kontinuirano nadograđuje prema jedinstvenim metodološkim kriterijima određenim u CPOST Data Research and Collection Manual. Vidi: Data CodeBook, 2008

Page 124: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

STRATEŠKE DIMENZIJE SAMOUBILAČKOG TERORIZMA

126

Tablica 2: Broj samoubilačkih terorističkih udara godišnje: 1981-2011.

Godina Broj akata Broj ubijenih Broj ranjenih Godina Broj akata Broj ubijenih Broj ranjenih

1981 0 0 0 1997 7 45 497

1982 1 100 40 1998 15 348 5322

1983 4 447 306 1999 20 85 259

1984 3 35 49 2000 24 272 635

1985 22 439 303 2001 44 3177 7296

1986 3 33 24 2002 62 590 2472

1987 1 100 27 2003 70 833 4245

1988 2 37 11 2004 137 1782 5165

1989 1 25 25 2005 196 2755 6308

1990 4 14 3 2006 270 2290 4475

1991 5 62 135 2007 469 5567 11694

1992 1 4 0 2008 336 2971 6993

1993 4 247 78 2009 271 3391 8245

1994 10 210 438 2010 235 2921 7152

1995 21 272 709 2011 40 589 1686

1996 19 310 1740

UKUPNO 2297 29951 76332

Izvor: Chicago Project on Security and Terrorism - CPOST, http://cpost.uchicago.edu/search_results.php, učitano 8. rujna 2012.

Analizom se nadalje uočava da samoubilački terorizam postupno postaje globalni fenomen: 40-ak država diljem svijeta suočeno je sa takvim oblikom terorističkog djelovanja, među njima i Republika Hrvatska.13 Pri tome treba istaknuti da je najveći broj akata koncentriran na 10-ak država/područja: Irak (979), Afganistan (545), Pakistan (277), Šri Lanka (107), Izrael (102), Ruska Federacija (60), Palestinska samouprava (56), Libanon (38), Turska (21) i Somalija 18 samoubilačkih akata (Tablica 3)

Tablica 3: Broj samoubilačkih terorističkih udara prema državama (1981-2011.)

Država Broj udara

Broj ubijenih

Broj ranjenih Država Broj

udaraBroj

ubijenihBroj

ranjenih

1 Afganistan 545 3604 5891 19 Mauritanija 1 0 3

2 Alžir 16 345 1017 20 Pakistan 277 4186 9670

3 Argentina 1 85 200 21 Palestinska samouprava 56 69 288

4 Bolivija 1 2 10 22 Qatar 1 1 12

5 Egipat 6 151 479 23 Ruska Federacija 60 781 2365

6 Finska 2 8 107 24 SAD 1 2955 6291

7 Indija 13 102 156 25 Saudijska Arabija 8 89 542

8 Indonezija 5 260 811 26 Sirija 1 17 24

9 Irak 979 12768 31459 27 Somalia 18 233 298

13] Republika Hrvatska ne nalazi se u CPOST-u makar je bila suočena sa samoubilačkim terorističkim aktom. Egipatska Republika Hrvatska ne nalazi se u CPOST-u makar je bila suočena sa samoubilačkim terorističkim aktom. Egipatska Islamska grupa (ar. al-Gama’at al-Islamiyya) u listopadu 1995. auto-bombom izvela je teroristički udar u Rijeci kojom prigodom je ranjeno 29 ljudi, dok je jedna osoba smrtno stradala.

Page 125: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

127

10 Iran 7 154 540 28 Šri Lanka 107 1544 3643

11 Izrael 102 730 4924 29 Švedska 1 0 2

12 Jemen 11 100 131 30 Tadžikistan 1 2 25

13 Jordan 1 57 120 31 Tanzanija 1 112 2439

14 Kenija 1 160 3305 32 Tunis 1 21 20

15 Kina 4 3 42 33 Turska 21 141 1331

16 Kuvajt 2 10 77 34 Uganda 1 76 60

17 Libanon 38 1112 724 35 Ujedinjeno Kraljevstvo 1 52 0

18 Maroko 3 43 101 36 Uzbekistan 3 10 12

Izvor: Chicago Project on Security and Terrorism - CPOST, http://cpost.uchicago.edu/search_results.php, učitano 8. rujna 2012.

U CPOST-u je od ukupno 2.297 terorističkih udara utvrđena pripadnost izvršitelja u 1.060 slučajeva, dok je u 1.237 slučajeva izvršitelj nepoznate organizacijske pripadnosti. U izvršenju 1.060 samoubilačkih akata sudjelovali su pripadnici gotovo 80 terorističkih organizacija.14 Najviše akata izvršili su talibani (390 akata), zatim Oslobodilački tigrovi tamilske domovine (Libeartion Tigers of Tamil Eelam - LTTE) iz Šri Lanke (103), Al Qa’ida (92), palestinski Hamas (74), egipatski Islamski džihad (ar. al-Jihad al-Islami, engl. Islamic Jihadi) 40 akata, čečenske terorističke organizacije (31) te palestinski Al Fatah ((ar. Harakat al-Tahrir al-Vatanijja al-Filistinija) 30 samoubilačkih udara. Treba istaknuti da se u bazi podataka nalaze zasebno evidentirani podaci za središnju Al Qa’idu, a zasebno za njezine afilijacije koje imaju riječ Al Qa’ida u imenu, primjerice Al Qaeda in Mesopotamia, Al-Qaeda in the Arabian Peninsula, Al-Qaeda in Iraq itd. Kada se zbroje izvršeni samoubilački teroristički udari svih šest organizacija navedenih u bazi Al Qa’ida je izvršila 153 samoubilačka akta (Tablica 4).

Tablica 4: Broj samoubilačkih terorističkih udara prema organizacijama izvršenja (1981-2011.)

Organizacija Broj udara

Broj ubijenih

Broj ranjenih Organizacija Broj

udaraBroj

ubijenihBroj

ranjenih

1920 Revolution Brigade 2 10 19 Islamic Resistance 3 62 36

Abu-Dajanah al-Ansari Martyrdom Brigade 5 98 99 Islamic Revolutionary

Movement 1 320 90

Aden-Abyan Army 1 1 0 Islamic State of Iraq 25 480 1418

Al Madina Regiment 1 2 7 Jaish Ansar al-Sunnah 15 356 1020

Al-Aqsa Martyrs Brigade 10 65 378 Jaish-e-Muhammad 5 58 95

Al-Fatah 30 62 616 Jama’at Al-Tawhid Wa’al-Jihad 9 161 631

Al-haramayn Brigades 1 9 150 Jamaat Ansarullah 1 2 25

Al-Jaysh al-Islami li Tahrir al Amaken al Muqaddasa 1 21 20 Jemaah Islamiya 4 242 691

Al-Mourabito un Group 1 23 36 Jund al-Sham 1 1 12

Al-Qaeda 92 4736 15667 Jundullah 4 146 523

Al-Qaeda in Iraq 35 993 3008 Karwan-e Naimatullah 1 22 50

Al-Qaeda in Islamic North Africa 6 34 84 Kurdistan Workers Party 15 43 164

14] Rasprava o tome može li se svaku organizaciju navedenu u CPOST-u (primjerice pakistanske i afganistanske talibane) Rasprava o tome može li se svaku organizaciju navedenu u CPOST-u (primjerice pakistanske i afganistanske talibane) smatrati terorističkom organizacijom prelazi okvire ovog rada.

Page 126: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

STRATEŠKE DIMENZIJE SAMOUBILAČKOG TERORIZMA

128

Al-Qaeda in Mesopotamia 8 90 122 Lashkar-e Abdullah 1 19 50

Al-Qaeda in the Arabian Peninsula 4 37 26 Lashkar-e-Islam 1 25 50

Al-Qaeda Organization in the Islamic Maghreb 8 223 628 Lashkar-e-Jhangvi 10 242 506

Al-Shabaab 12 227 247 Lashkar-e-Jhangvi Al-almi 2 64 346

AMAL 2 103 101 Lashkar-e-Taiba 2 40 141

Amjad Farooqi group 1 0 5 Lebanese Ba’ath Party 2 32 15

Ansar al-Islam 3 20 55 Lebanese Communist Party 1 5 0

Arab Egyptian League 1 30 10 Lebanese National Resis-tance Front 15 252 109

Arab Resistance Movement - Al-Rashid Brigades 1 10 14 Liberation Tigers of Tamil

Eelam 103 1518 3605

Arab Socialist Ba’ath Party 3 137 17 Mujahideen Shura Council in Iraq 1 3 5

Armed Islamic Group 1 42 250 Mujahideen Youth Move-ment 2 9 0

Assirat al-Moustaqim 1 42 100 Mujahidin Shura Council 2 30 0

Babbar Khalsa International 1 18 0 Partisans of the Sunni 1 14 23

Chechen Separatists 31 555 1316 Popular Front for the Liberation of Palestine 10 27 267

Doku Umarov 1 37 180 Popular Resistance Com-mittees 1 0 2

Egyptian Islamic Jihad 1 5 18 Revolutionary People’s Liberation Party/Front 2 5 28

Fatah al-Islam 2 17 26 Riyadus Salikhiin 3 29 94

Great Eastern Raiders Front 2 82 1000 Shumukh al-Islam 1 0 2

HAMAS 74 540 3268 Soldiers of the Prophet’s Companions Group 1 35 122

Harakat ul-Mujahidin 1 12 51 Syrian Social Nationalist Party 7 90 73

Hezbollah 6 125 286 Taliban 390 3278 5110

Hizb-I Islami 6 29 66 Tanzim 1 0 1

Hizbul Mujahedin 3 8 45 Tehrik Taliban-e-Pakistan 50 796 2403

Islamic Holy War 13 538 747 Teyrebazen Azadiya Kurdistan 1 0 32

Islamic Jihad 40 157 878 Unknown Group 1237 13194 31510

Islamic Jihadist Union 1 2 5 Vanguard of Arab Chris-tians 1 5 24

Izvor: Chicago Project on Security and Terrorism - CPOST, http://cpost.uchicago.edu/search_results.php, učitano 8. rujna 2012.

Nadalje, mete samoubilačkih terorističkih udara su sljedeće:

a) sigurnosne snage: 1.498 udara (63,9% od ukupnog broja) pri čemu je bilo 13.185 ubijenih i 27.443 ranjenih osoba (8,8 osoba je smrtnost po jednom udaru);

b) političke mete: 283 akta (12,1%) pri čemu je bilo 7.127 ubijenih i 22.542 ranjenih osoba (25,2 osobe je smrtnost po jednom udaru),

Page 127: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

129

c) civilne mete: 542 teroristička udara (23,1%) pri čemu je ubijeno 13.860, a ranjeno 37.678 ljudi (25,7 osoba je smrtnost po jednom udaru), pri čemu civili čine najveći postotak žrtava samoubilačkih terorističkih udara: 40,4%.

Što se tiče korištenog „oružja“ auto-bombe korištene su u 1.193 slučaja (51,3%), dok je smrtonosni pojas korišten u 714 slučajeva (30,7%). Najveću letalnost naravno zbog udara na SAD 11. rujna 2001. ima uporaba aviona za samoubilačke akte. Avion je korišten u dva navrata i na taj način je ubijeno 48,1% od ukupno ubijenih.

Zanimljivi su rezultati analize u pogledu spolne i religijske strukture terorista-samoubojica (Tablice 5 i 6). U bazi se nalaze podaci za 2.288 udara u kojima je sudjelovalo 2.748 oosba. U 1.611 udara koje su izveli muškarci sudjelovalo je 1.858 osoba (67,6%). Žene su izvele 125 udara i u njima je sudjelovalo 145 žena (5,3%). Za 552 udara (27,1%) podaci nisu utvrđeni.

Religijska pripadnost izvršitelja utvrđena je u 295 samoubilačkih udara koje je izvršilo 378 osoba. Među njima je 176 hinduista, 1 kršćanin, 11 sekularnih osoba, 1 osoba nije religiozna, dok su 189 osoba muslimani.

Tablica 5: Spolna struktura terorista-samoubojica (1981-2011.)

Spol Broj napadača Broj napada Broj ubijenih Broj ranjenih

Muškarci 1858 1611 20844 54515

Žene 145 125 1544 3190

Nepoznato 745 552 7471 18072

Ukupno 2748 2288 29859 75777

Izvor: Chicago Project on Security and Terrorism - CPOST, http://cpost.uchicago.edu/search_results.php, učitano 8. rujna 2012.

Tablica 6: Religijska struktura terorista-samoubojica (1981-2011.)

Religijska pripadnost Broj napadača Broj napada Broj ubijenih Broj ranjenih

Kršćani 1 1 10 13

Hinduisti 176 103 1366 3282

Muslimani 189 145 4879 17182

Bez pripadnosti 1 1 8 25

Sekularni 11 10 307 185

Nepoznato 2370 2002 23289 55092

Izvor: Chicago Project on Security and Terrorism - CPOST, http://cpost.uchicago.edu/search_results.php, učitano 8. rujna 2012.

Eskalacija samoubilačkog terorizma, broj samoubilačkih akata i njihova letalnost15 nameću potrebu traženja odgovora na barem na tri pitanja: 1) zašto se događa i zašto je eskalirao samoubilački

15] Procjenjuje se da je smrtonosnost pojedinačnog samubilačkog akta i do 12 puta veća od ostalih tipova terorističkog Procjenjuje se da je smrtonosnost pojedinačnog samubilačkog akta i do 12 puta veća od ostalih tipova terorističkog djelovanja. Također, makar čini mali broj ukupnih terorističkih akata odgovoran je za veliki broj žrtava. Primjerice u razdoblju 1980-2011. Samoubilački terorizam činio je 3% ukupnih akata, dok je uzrokovao 70% ukupnih smrtnih slučajeva. Vidi: Pape i Feldman, 2010:5; Arce i dr., 2009.

Page 128: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

STRATEŠKE DIMENZIJE SAMOUBILAČKOG TERORIZMA

130

terorizam; 2) je li samoubilački terorizam strateški akter na međunarodnoj sceni i slijedi li stratešku logiku te 3) radi li se o racionalnom izboru djelovanja?

Odgovor na prvo pitanje upućuje na istraživanje etiologije terorizma. Zašto određene društvene grupacije koriste terorizam kao strategiju, zašto koriste teror kao instrument političke borbe, kao instrument za ostvarenje političkih ciljeva, dok druge društvene grupacije koje djeluju u istom ili sličnom sociopolitičkom kontekstu to ne čine? Terorizam je prvenstveno izraz krize i nezadovoljstva pojedinim političkim, socijalnim, ekonomskim, ideološkim i religijskim kretanjima i previranjima. Usmjeren je na ostvarenje političkih ciljeva nasilnim sredstvima zbog nemogućnosti (stvarne ili percipirane) da se oni ostvare na drugi način. Terorizam je proizvod i rezultat međusobno višestruko isprepletene kombinacije niza čimbenika: povijesnih, političkih, socijalnih, kulturoloških, ideoloških, religijskih, gospodarskih, psiholoških. Složenost terorizma upućuje na zaključak da je nemoguće uporabom pojedinačnih uzroka i pristupa objasniti terorizam u potpunosti. Svaki od „slučajeva terorizama“ jedinstveni je sui generis slučaj (Bilandžić, 2010.). No to ne znači da ne postoje i zajednička obilježja. Prema rezultatima dosadašnjih studija samoubilački terorizam je moguće analizirati kroz tri pristupa: a) psihologijski/individualni koje je usmjeren na pojedince; b) orgnizacijski/strateški koji analizira samoubilački terorizam kao efikasnu strategiju za postizanje političkih ciljeva; c) istraživanje kroz prizmu (društvene) okoline/strukturalni pristup gdje su obrazloženja fokusirana na socijetalne odnosno situacijske faktore koji dovode do samoubilačkog terorizma. Assaf Moghadam smatra da je za studije samoubilačkog terorizma najprimjereniji tzv. multi-kauzalni model/pristup (multi-causal model/approach).16 Kao integrirani okvir ovaj model ima kako teorijsku tako i praktičnu policy važnost. Model uključuje tri razine promatranja: individualnu razinu, organizacijsku i razinu okoline. Individualna razina nastoji utvrditi motive pojedinaca za izvršenje samoubilačkog terora. Samoubilački udari su organizirani udari, to nisu inicijative individualaca. Ti su udari racionalan izbor terorističke organizacije koja ih vidi kao efikasno sredstvo. Motivi i ciljevi organizacije različiti su od onih pojedinaca. Organizacija je ta koja u skladu sa svojim ciljevima planira, organizira i pruža ukupnu podršku za izvršenje samoubilačkog akta. Za razliku od personalnih, organizacijski motivi su taktičkog i strateškog karaktera. Stoga je organizacija druga razina analize. Individualci i organizacije ne djeluju u vakuumu. Analiza okoline je važna jer istražuje strukturalne faktore i uvjete (političke, socijalne, povijesne, ekonomske, kulturne i religijske) koji stvaraju kontekst odnosno utječu na pojedince i organizacije usmjeravajući ih samoubilačkom terorizmu. No, ti faktori sami po sebi ne dovode do samoubilačkog terorizma. Za to su potrebne intervenirajuće varijable, a to su pojedinci koji su motivirani za izvršenje samoubilačkih udara i organizacije kojima je to sredstvo za ostvarenje cilja. S druge strane, izvršeni samoubilački akti utječu na društvenu okolinu. Unutar društvene okoline postoje dubinski uzroci (precipitants) i neposredni povodi (preconditions) koji dovode do samoubilačkog terorizma. Multi-kauzalni model ukazuje da među razinama postoji interakcija i međusobni višestruko isprepleteni utjecaji no u konačnici sinergijski vode samoubilačkom terorizmu.

Strateški pristup odnosi se na međusobnu interakciju aktera odnosno na svijest sudionika o tome da akcije jednog aktera utječu na ishode drugog. Svaki od aktera djeluje na temelju uvjerenja o potpuno i točno anticipiranim akcijama/reakcijama drugog aktera. Dakle, konačan ishod uvjetovan je kako vlastitim akcijama tako i akcijama drugih. Strateški akteri kod terorizma su terorističke organizacije i države. Prema strateškom modelu terorizam je baziran na logici posljedica, na sposobnosti da natjera vladu na ustupke i suoči je s posljedicama neizvršavanja zahtjeva terorista. Logika samoubilačke terorističke strategije je jednostavna: suprotstavljenim društvenim grupacijama nanijeti takvu bol

16] Ovaj je model prilagodba koncepta Kennetha Waltza koji je kroz različite razine analize tijekom 1950-ih istraživao Ovaj je model prilagodba koncepta Kennetha Waltza koji je kroz različite razine analize tijekom 1950-ih istraživao uzroke rata. U njegovoj analizi na drugoj je razini država, a na trećoj međunarodni poredak. Rezultate istraživanja Waltz je objedinio u knjizi „Man, the State, and War: A Theoretical Analysis“.

Page 129: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

131

koja će pretegnuti nad njihovim interesima za pružanje otpora što će dovesti do prihvaćanja zahtijeva terorista (Pape, 2003.). Racionalnost je u strateškom modelu bazirana na tri elementa: postojanje stabilnih i konzistentnih ciljeva, analiza okoline i raspoloživih opcija cost-benefit pristupom (uloženo-korist) te odabir optimalne opcije djelovanja (Sandler i dr., 2003; Abrahms, 2008.). Očigledno je da je strateški model primjenjiv na (samoubilački) terorizam.

Zaključak: učinci samoubilačkog terorizmaSumirajući prikazano moguće je istaknuti nekoliko obilježja samoubilačkog terorizma: 1)

Samoubilački terorizam je metoda sukoba unutar asimetričnog odnosa moći; 2) Samoubilački terorizam se odvija unutar obrnutih strukturalnih uvjeta međunarodnog pritiska slabijih aktera na metu koja je snažniji akter; 3) Samoubilački terorizam slijedi stratešku logiku i racionalni izbor, to je planirani, koordinirani te logičan način za ostvarenje ciljeva; 4) Religija ne predstavlja osnovni pokretački mehanizam samoubilačkog terorizma. No, pored ovih značajki potrebno je postaviti temeljno pitanje: kakvi su strateški učinci samoubilačkog terorizma i je li to efikasna strategija? Kakvi su dosezi tog oblika, riječima Thomasa Schellinga „racionalne iracionalnosti“ (rationality of irrationality). Odgovor na to pitanje pružili su Robert Pape i James Feldman u izvrsnoj knjizi Cutting the Fuse. Istražujući osam najvećih samoubilačkih terorističkih kampanji u razdobllju 1980-2009. (kampanje u Iraku, Afganistanu, Pakistanu, Al Qaide, Libanonu, u palestinsko-izraelskom sukobu, u Čečeniji i Šri Lanki) došli su do sljedećih zaključaka:

a) vojna okupacija i politička kontrola određenih teritorija je središnji razlog za eskalaciju samoubilačkog terorizma; u razdoblju 1980-2009. godina 96% samoubilačkih akata bilo je odgovor na vojna djelovanja razvijenih demokratskih država na određenim područjima u svijetu; otpor inozemnoj okupaciji, a ne religija doveo je do eskalacije samoubilačkog djelovanja,

b) u najvećim kampanjama teroristi samoubojice drugačije su religijske pripadnosti u odnosu na države koje su vojno okupirale ili politički kontroliraju teritorij koji teroristi smatraju svojim,

c) u razdoblju 2004-2009. godina 92% samoubilačkih akata bilo je usmjereno na američke ciljeve, odnosno prema svojim uzrocima ti su udari antiameričkog karaktera.

Ovi zaključci ujedno su i okvir na traženje adekvatnog odgovora za najsmrtonosniji oblik terorizma: samoubilački terorizam. U svojim ranijim radovima (Pape, 2003.) i knjizi Dying to Win: The Strategic Logic of Suicide Terrorism (2005.), Robert Pape je došao do još pogubnijih zaključaka za suvremeni svijet. Analizirajući jedanaest samoubilačkih terorističkih kampanji u razdoblju 1980-2001. dokazao je da je samoubilački terorizam uspješan u 54% slučajeva (nav. Moghadam, 2006.). Riječ je dominantno o ostvarenju procesnih, a ne konačnih ciljeva terorističkih organizacija koji su uz to predstavljali ograničene ustupke ciljanih država terorističkim organizacijama. No, iako umjerene važnosti za ciljane države, ti ostvareni ciljevi mogu imati i središnju važnost za terorističke organizacije i društvene grupacije koje ih podupiru. Uz to, oni nepobitno dokazuju koercivnu moć samoubilačkog terorizma.

Page 130: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

STRATEŠKE DIMENZIJE SAMOUBILAČKOG TERORIZMA

132

Literatura:1. Abrahms, Max (2008.) „What Terrorist Really Want: Terrorist Motives and Counterterrorism

Strategy“, International Security, 32 (4): 78-105.

2. Arce, G. Daniel; Kovenock, Dan; Roberson, Brian (2009) Suicide Terrorism and the Weakest Link, CESIFO WORKING PAPER NO. 2753, prikazano na: Error! Hyperlink reference not valid., učitano 15. Prosinca 2011.

3. Atran, Scott (2003.) „Genesis of Suicide Terrorism“, Science, 299: 1534-1539., prikazano na: www.sciencemag.org, učitano 14. studenog 2007.

4. Bilandžić, Mirko (2010.) Sjeme zla: Elementi sociologije terorizma, Zagreb: Plejada, Synopsis.

5. Cheldelin, Sandra; Druckman, Daniel; Fast, Larissa (2003.)(eds.) Conflict: From Anlysis to Intervention , London and New York: Continuum.

6. Colebatch, K. Hal (2004) Policy, Zagreb: Fakultet političkih znanosti.

7. Cronin, Kurth Audrey (2009.) How Terrorism Ends: Understanding the Decline and Demise of Terrorist Campaigns, Princeton and Oxford: Princeton University Press.

8. Crenshaw, Martha (2007.) „Explaining Suicide Terrorism: A Review Essay“, Security Studies, 16 (1): 133-162.

9. Data CodeBook, CPOST Data Research and Collection Manual (2008.), prikazano na: The Chicago Project on Security and Terrorism, http://cpost.uchicago.edu/glossary.php, učitano 8. rujna 2012.

10. Dye, R. Thomas (1972.) Understanding public policy, Princeton/New Jersey: Prentice-Hall Englewood Cliffs.

11. Gambetta, Diego (2005.)(ed.) Making Sense of Suicide Missions, NewYork: Oxford University Press.

12. Ganor, Boaz (2000.) „Introduction: The Rationality of the Islamic Radical Suicide attack phenomenon“, u: IDC Herzliya, ICT Institute for Counter-Terrorism (2000.), Countering Suicide Terrorism, prikazano na: http://www.ict.org.il, učitano 15. prosinca 2011.

13. Giddens, Anthony (2007.) Sociologija, Zagreb, Nakladni zavod Globus.

14. Gibbs, P. Jack (June 1989.) „Conceptualization of terrorism“, American Socological Review, 54 (3): 329-340, prikazano na: http://people.uncw.edu/ricej/ učitano 18. rujna 2009.

15. Hafez, M. Mohammed (2006.) Manufacturing Human Bombs: The Making of Palestinian Suicide Bombers Washington:United States Institute of Peace Press.

16. Haralambos, Michael; Holborn, Martin (2002.) Sociologija: Teme i perspektive, Zagreb, Golden marketing.

17. Hoffman, Bruce (2006.) Inside Terrorism. New York: Columbia University Press.

18. IDC Herzliya, ICT Institute for Counter-Terrorism (2000.), Countering Suicide Terrorism, prikazano na: http://www.ict.org.il, učitano 15. prosinca 2011.

Page 131: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

133

19. Kalanj, Rade (1994.) Moderno društvo i izazovi razvoja, Zagreb: Hrvatsko sociološko društvo i Zavod za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

20. Katunarić, Vjeran (2003.) Sporna zajednica: Novije teorije o naciji i nacionalizmu, Zagreb: Naklada Jesenski i Turk i Hrvatsko sociološko društvo.

21. Klaić, Bratolub (1974.) Veliki riječnik stranih riječi, Zagreb: Zora.

22. Laqueur, Walter (1977.) Terrorism, London, Weidenfeld and Nicholson.

23. Laqueur, Walter (1987.) The Age of Terrorism, Boston, Little Brown.

24. Lizardo, Omar (2008.) „Defining and Theorizing Terrorism: A Global Actor-Centered Approach“, Journal of World-Systems Research, Volume XIV, Number 2, prikazano na: http://jwsr.ucr.edu/archive/vol14/index2.html, učitano 12. veljače 2010.

25. Lutz, Brenda; Lutz, James (2010.) „Terorizam“, u: Collins, A. (2010.) (ur.) Suvremene sigurnosne studije, Zagreb: Centar za međunarodne i sigurnosne studije Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu i Politička kultura.

26. Moghadam, Assaf (2005.) The Roots of Suicide Terrorism: A Multi-Causal Approach, Paper presented for the Harrington Workshop on the Root Causes of Suicide Terrorism University of Texas at Austin, May 12-13, 2005, prikazano na: http://tamilnation.co/terrorism/sri_ lanka/moghadam.pdf, učitano 15. prosinca 2011.

27. Moghadam, Assaf (2006.) „Suicide Terrorism, Occupation, and the Globalization of Martyrdom: A Critique of Dying to Win“, Studies in Conflict & Terrorism, Volume 29 (8): 707-729.

28. Novalić, Fahrudin (2005.) „Moć i podčinjavanje“, Polemos, 8 (1-2): 239-263.

29. Pape, A. Robert (2003.) „The Strategic Logic of Suicide Terrorism“, American Political Science Review, 97 (3): 1-19.

30. Pape, A. Robert; Feldman, K. James (2010.) Cutting the Fuse: The Explosion of Global Suicide Terrorism and How to Stop It, Chicago and London: The Universitiy of Chicago Press.

31. Sandler, Todd; Arce, G. M. Daniel (2003.) „Terrorism & Game Theory“, Simulation Gaming, 34 (3): 319-337 prikazano na: Error! Hyperlink reference not valid., učitano 7. listopada 2010.)

32. Schmid, P. Alex; Jongman, J.Albert (1988.) Political Terrorism: A New Guide to Actors, Authors, Concepts, Data Bases, Theories and Literature, Amsterdam: North-Holland Publishing Company.

33. Spencer, Alexander (January 2006.) „Questioning the Concept of ‘New Terrorism’“, Peace Conflict and Development, Issue 8, prikazano na: http://www.peacestudiesjournal.org.uk/, učitano: 25. rujna 2007.

34. Townshend, Charles (2003.) Terorizam, Sarajevo: TKD Šahinpašić.

35. Wrong, Hume Dennis (1988.) Power: Its Forms, Bases, and Uses, Oxford, Basil Blackwell Limited.

Page 132: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

134

Page 133: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

135

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

doc. dr. sc. Nola Iskra Alexandraprof. dr. sc. Doko Jelinić JagodaSveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultetŠkola narodnog zdravlja «Andrija Štampar»Zagreb, Hrvatska

ULOGA EDUKACIJE U SMANJENJU RIZIKA OD KATASTROFA:

javnozdravstvene intervencije

Sažetak:

Svaka situacija koja odstupa od uobičajenog tijeka, te je iznenadna u svojoj pojavnosti i može polučiti različite opasnosti i zdravstvene posljedice po ljude ili štetne učinke i posljedice u okolišu predstavlja kriznu situaciju. Krizna situacija će, ukoliko se dogode masovne žrtve, uništenje okoliša, te preopterećenje zdravstvenog sustava, prerasti u katastrofu. Upravo je stanje u kome je zdravstveni sustav preopterećen, a ravnoteža između potreba i mogućnosti pružanja zdravstvene skrbi narušena, ono stanje koje zahtjeva dobru organizaciju i pripremljenost zdravstvenih djelatnika. Svaki dobro pripremljeni zdravstveni djelatnik uključen u zbrinjavanje ozlijeđenih morao bi biti educiran na razini osnovnih kompetencija djelovanja u kriznim situacijama koje uključuju i poznavanje upravljanja, odgovora i planiranja.

Uloga edukacije u smanjenju rizika od katastrofe dobiva na značaju u trenutku kada su postignuti ciljevi edukacije koji moraju uključiti: brzu detekciju započinjanja katastrofe, poznavanje izazova trijaže, pružanje hitne medicinske pomoći na odgovarajući način, poznavanje samozaštitnih aktivnosti, poznavanje protokola djelovanja i vlastite uloge u njemu, te usvajanje točne i pravodobne komunikacije sa ostalim sudionicima spašavanja i medijima.

Tako educirani zdravstveni djelatnici mogli bi u kritičnom trenutku kombinacijom svojeg postojećeg medicinskog obrazovanja te poznavanjem procesa upravljanja katastrofama i njihovim posljedicama pružiti maksimalan doprinos u saniranju istih.

Ključne riječi: edukacija, javnozdravstvene intervencije, katastrofe, rizik

Role of education in disaster risk reduction: Public health interventionsAbstract:

Any situation that deviates from the normal one, that is sudden in its appearance and can provoke different hazards and health effects to humans or harmful effects and consequences in the environment represents a crisis situation. If mass causalities, environment destruction and health system overload occur, than the crises will turn into disaster. When the health system is overloaded and the health care balance between needs and odds endangered, good organization and well prepared health professionals are needed. Any well-prepared health professional involved in caring for the wounded had to be trained at the level of basic competencies for crisis situations that include management, response

Page 134: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

ULOGA EDUKACIJE U SMANJENJU RIZIKA OD KATASTROFA

136

and planning knowledge. The role of education in reducing disaster risk is gaining importance when educational objectives are achieved. They must include knowledge of: rapid detection of initiating disaster, the triage challenges, providing emergency medical care in appropriate manner, self-protection activities, disaster protocols and their own role in it, accurate and timely communication with other rescue team members and the media. In such a way trained health professionals could, in critical moment, provide maximum contribution in dealing with the disaster consequences using their health education and knowledge about disaster management and disaster consequences.

Key words: disasters, education, public health interventions, risk

1. UVOD Po svojoj prirodi, stanje pripravnosti u hitnim slučajevima i programi odgovora na njih uključuju

izradu planova i priprema, od kojih neki, nadamo se, nikada neće biti korišteni. Ipak, potrebno je imati takve protokole djelovanja kako bi bili spremni za najgore.

Svaka situacija koja odstupa od uobičajenog tijeka, te je iznenadna u svojoj pojavnosti i može polučiti različite opasnosti i zdravstvene posljedice po ljude ili štetne učinke i posljedice u okolišu predstavlja kriznu situaciju. Krizna situacija će, ukoliko se dogode masovne žrtve, uništenje okoliša, te preopterećenje zdravstvenog sustava, prerasti u katastrofu. Upravo je stanje u kome je zdravstveni sustav preopterećen, a ravnoteža između potreba i mogućnosti pružanja zdravstvene skrbi narušena, ono stanje koje zahtjeva dobru organizaciju i pripremljenost zdravstvenih djelatnika.

Prirodne katastrofe i one izazvane djelovanjem ljudi, oružani sukobi i svi drugi oblici složenih hitnih stanja predstavljaju glavnu prijetnju zdravstvenoj sigurnosti u svijetu. Svake godine milijuni ljudi su pogođeni različitim oblicima katastrofa i kriznih situacija. Tornada, uragani, jake kiše, potresi, ali i nesreće izazvane ljudskim djelovanjem rezultiraju desecima tisuća mrtvih i mnoštvom ozlijeđenih. Katastrofe su pogubne upravo zbog njihovog učinka na ljudsku populaciju i kroz povijest su imale značajan utjecaj na brojčano stanje, zdravstveno stanje i životni stil stanovništva. U svakoj kriznoj situaciji ili katastrofi za očekivati je niz zdravstvenih implikacija kroz veliki broj poginulih; teške ozljede koje zahtijevaju opsežne tretmane; povećani rizik od zaraznih bolesti; štete na zdravstvenim ustanovama; štete na vodoopskrbnim sustavima; nestašicu hrane; neželjene i neočekivane migracije stanovništva. Zdravstvene posljedice katastrofa su složene jer mogu izravno utjecati na zdravlje stanovništva izazivajući fizičke traume, akutne bolesti i emocionalne traume. Također, katastrofa može povećati morbiditet i mortalitet povezan s kroničnim i zaraznim bolestima, te time dodatno utjecati na zdravstveni sustav dugo u vremenu koje slijedi nakon samog događaja (1).

Nakon terorističkog čina 11.9.2001. postalo je jasno kako cjelokupno zdravstvo treba biti bolje educirano u području pripremljenosti za krizna stanja. U takvom ozračju mnoge su zemlje započele s edukacijskim programima koji se nude djelatnicima zdravstvenog i drugih sektora u smislu bolje pripremljenosti na situacije katastrofa. Od sudionika takvih edukacijskih programa očekuje se svladavanje osnova o njihovom učinkovitom doprinosu menadžmentu katastrofa, kao i o njihovoj ulozi i odgovornosti u zajednici, na razini države i regionalno, u odgovoru na katastrofu (2,3).

Upravljanje zdravstvenim resursima u kriznim situacijama mora uključiti upravljanje zdravstvenim djelatnicima, postojećom infrastrukturom kao i privremenim rješenjima ukoliko se za to ukaže potreba. Stručno znanje zdravstvenih djelatnika i njihove vještine predstavljaju riznicu znanja za djelovanje u kriznim situacijama. Međutim, samo znanje nedostatno je za specifične uvjete koji definiraju krizne situacije i katastrofe. Upravo stoga potrebno je, koristeći postojeće znanje, razmišljati o takvoj

Page 135: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

137

edukaciji zdravstvenih djelatnika već u razdoblju njihovog dodiplomskog školovanja, te ju koristiti i pri izradi protokola djelovanja.

Svakoj državi u kreiranju protokola u kriznim stanjima trebalo bi biti u interesu koristiti zdravstvene djelatnike koji bi posjedovali dodatne vještine. Tako bi npr. kliničar koji bi posjedovao dodatne vještine područja zdravstvenog djelovanja u nesrećama svojim znanjem i vještinama vrlo učinkovito djelovao u kritičnim trenucima. Školovanje zdravstvenih djelatnika svake vrste pa tako i liječnika, na način da već na dodiplomskoj razini usvajaju vještine koje će ih činiti dobrim članovima timova za djelovanje u kriznim stanjima predstavlja situaciju „najmanjeg uloga – najveće dobiti“.

Pripremljenost zdravstvenih djelatnika i resursa zahtijeva i jasnu, interdisciplinarnu povezanost između javnog zdravstva te klinika i domova zdravlja. Jer u katastrofama treba računati na trijažu na licu mjesta, pružanje prve pomoći unesrećenima, transport ozlijeđenih i bolesnih sa lica mjesta u zdravstvene ustanove odnosno na sigurno, ali i na javnozdravstveno djelovanje u vidu svih potrebnih mjera kojima će se omogućiti normalno funkcioniranje osobama koje su preživjele nesreću (npr. osigurati pitku vodu, skloništa, kanalizaciju, mjesta za odlaganja umrlih, hranu, lijekove i sl. (4,5).

Trijažom na licu mjesta klasificirati će se ozljede, te se odrediti prioriteti u pružanju zdravstvene skrbi na licu mjesta tj. pri transportu (6). Međutim, potrebne javnozdravstvene intervencije morati će se koordinirati i sukladno zahtjevima bolničkih djelatnika (i vice versa) što zahtijeva koordinaciju među različitim razinama zdravstvenog sustava. Nedostatak koordinacije između javnog zdravstva te bolnica i domova zdravlja mogao bi predstavljati jednu od prepreka adekvatnog odgovora zdravstvenih djelatnika u kriznim situacijama.

Svaki dobro pripremljeni zdravstveni djelatnik uključen u zbrinjavanje ozlijeđenih trebao bi biti educiran na razini osnovnih kompetencija djelovanja u kriznim situacijama koje uključuju i poznavanje upravljanja, odgovora i planiranja. Bez odgovarajuće izobrazbe i treninga za postupanja u katastrofama zdravstveni djelatnici ne mogu uvijek prikladno reagirati. Dakle, obrazovanje zdravstvenih djelatnika za postupanje u katastrofama, te odgovarajuće upravljanje zdravstvenim resursima pridonijet će smanjenju rizika od katastrofa ali i nužnom unapređenju svih oblika pripremljenosti za krizne situacije kako bi one bile prevladane sa što manje ljudskih žrtava i drugih posljedica. Također, manjkavo planiranje i ponašanje osoba uključenih u spašavanje u kriznim situacijama, pogotovo ono koje je prepušteno osobnoj procjeni, može kao rezultat polučiti ne samo neoptimalan odgovor na situaciju, već i pridonijeti akcijama koje će ići u prilog povećanju problema na mjestu nesreće, a ne u prilog stvaranja rješenja (7,8). Dobra koordinacija među pripadnicima civilne zaštite, vatrogasne službe i pripadnika Gorske službe spašavanja, te zdravstvenih djelatnika omogućiti će brzu reakciju i spašavanje mnogih života, te spriječiti teže ozljede.

2. ULOGA EDUKACIJE Medicinska edukacija je kroz prošlost na neki način ignorirala značaj potrebe za edukacijom iz

područja kriznih situacija. Razloga je nekoliko: katastrofe su se oduvijek smatrale događajima koji se rijetko pojavljuju, pojavljuju se u mnogo različitih oblika, donose mnoštvo uzroka i posljedica. Ti razlozi navode na zaključak kako je gotovo nemoguće standardizirati obrasce djelovanja u velikim nesrećama. Međutim, veliki broj katastrofa posljednjih nekoliko desetljeća, tehnološki razvoj, te informatička povezanost omogućili su stvaranje obrazaca prema kojima je moguće razlučiti očekivane tipove ozljeda i javnozdravstvenih problema za određene tipove katastrofa. Time se medicinska edukacija, potaknuta očekivanim i mogućim posljedicama katastrofa u zahvaćenoj populaciji, našla pred novim edukacijskim zadacima.

Page 136: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

ULOGA EDUKACIJE U SMANJENJU RIZIKA OD KATASTROFA

138

Sadašnji pristup razvoju, treningu i prakticiranju medicinskih vještina u situacijama katastrofa ima dvije implikacije. Na pozitivnoj strani nalazi se činjenica kako takav pristup ima velik doprinos u legitimiranju i unapređenju medicine koja se prakticira u situacijama katastrofe. Na negativnoj, pak, strani stoji činjenica kako je specijalizirani pristup takvim situacijama problematičan, budući da u saniranju posljedica katastrofe sudjeluje i veliki broj specijalista koji nisu podučeni za izvanredno stanje uzrokovano katastrofom, kao i periferne zdravstvene infrastrukture (nebolničke infrastrukture).

Danas u svijetu postoji nekoliko sveučilišta i koledža koji u sklopu svojih medicinskih programa educiraju buduće zdravstvene djelatnike osnovama medicinskog djelovanja u situacijama katastrofa kroz posebne programe (9,10). U SAD-u «American Medical Association» u suradnji s «American Public Health Association» na svojim mrežnim stranicama nudi niz licenciranih tečajeva za djelovanje prilikom različitih katastrofa – poplave, požari, bioterorizam i slično, kao i obavijesti o edukaciji liječnika različitih specijalnosti (2,3).

U Hrvatskoj postoji nekoliko razina takvog tipa edukacije. Studenti dodiplomskog studija Medicinskog fakulteta u Zagrebu upoznaju se kroz pojedine nastavne jedinice tijekom studija sa različitim aspektima djelovanja i medicinskog zbrinjavanja u kriznim stanjima (psihološka medicina, prva pomoć, kirurgija, psihijatrija, reanimatologija, hitna medicina, traumatologija, epidemiologija i dr.) (11). Jedna od edukacijskih razina obuhvaća javnozdravstvene intervencije u kriznim stanjima u sklopu nastave predmeta Zdravstvena ekologija pri Katedri za Zdravstvenu ekologiju i medicinu rada. U sklopu nastavnih jedinica studenti se upoznaju sa osnovnim činjenicama: podjela katastrofa, djelovanje katastrofa na okoliš i zahvaćene populacije, zdravstveni učinci pojedinih vrsta katastrofa, načini prikladnog medicinskog djelovanja, javnozdravstvene intervencije koje treba poduzeti poglavito u dijelu koji se odnosi na moguće štetno djelovanje čimbenika okoliša nastalih kao posljedica određene katastrofe (12). Druga razina je poslijediplomska nastava na poslijediplomskim studijima (npr. Javno zdravstvo, Menadžment u zdravstvu, Sveučilišni interdisciplinarni poslijediplomski specijalistički studij Upravljanje krizama) gdje su ta znanja bitno proširena.

Postojeća edukacija studenata medicine u većini slučajeva odvija se na nekoliko razina, međutim ne postoji njihova longitudinalna povezanost. Osnovne vještine stječu se izolirano iz konteksta katastrofa te je potrebno povezati različite vrste i razine kompetencija kako bi se omogućilo istovrsno djelovanje u istovrsnim situacijama, te time doprinijelo stvaranju «vojske» ljudi sposobne pružiti odgovarajuću pomoć na pravome mjestu u pravo vrijeme.

Uloga edukacije u smanjenju rizika od katastrofe dobiva na značaju u trenutku kada su postignuti ciljevi edukacije koji moraju uključiti: brzu detekciju započinjanja katastrofe, poznavanje izazova trijaže, pružanje hitne medicinske pomoći na odgovarajući način, poznavanje samozaštitnih aktivnosti, poznavanje protokola djelovanja za krizne situacije i vlastitu ulogu u njemu, te usvajanje točne i pravodobne komunikacije sa ostalim sudionicima spašavanja i medijima.

3. JAVNOZDRAVSTVENE INTERVENCIJE I CILJEVI EDUKACIJEU pravilu se ciljevi edukacije definiraju ovisno o razini zdravstvenog sustava o kojem je riječ.

Međutim, ključno je shvatiti kako postoje zahtjevi edukacije za zdravstvene djelatnike bilo koje vrste, bilo koje razine zdravstvenog sustava, neovisno o tipu nesreće, koji moraju biti zadovoljeni. Svaki zdravstveni djelatnik morao bi:

1. poznavati medicinske i zdravstvene potrebe vezane uz određeni tip nesreća odnosno katastrofa (ovisno o vlastitom užem području djelovanja),

Page 137: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

139

2. znati postaviti praktična pitanja prije nego pruži odgovor u konkretnoj situaciji (npr. da li prvo medicinsko zbrinjavanje pa transport ili obrnuto),

3. biti unaprijed upoznat sa organizacijom i upravljanjem u velikim nesrećama tj. kriznim situacijama (npr. da li liječnik doma zdravlja pruža pomoć u okolini u kojoj se zatekao ili ako je u mogućnosti odlazi na radno mjesto).

Zdravstveni djelatnici najčešće će djelovati u samo jednom od glavnih područja kriznih djelovanja:

1. Pripremljenost i upravljanje hitnim stanjima,

2. Zbrinjavanje pacijenata u velikim nesrećama,

3. Javnozdravstvena pripremljenost na terorističke činove,

4. Javnozdravstveni nadzor i odgovor,

5. Prateće javnozdravstvene intervencije.

Uz postojeći značaj uloge zdravstvenih djelatnika u kriznim situacijama, sada se edukacija širi i na uža područja djelovanja te se sukladno razinama u zdravstvenom sustavu mogu razlikovati edukacijske razine za domove zdravlja, bolničke zdravstvene djelatnike i javnozdravstvene djelatnike. Razina osposobljenosti za svako navedeno područje i zdravstvenu disciplinu trebala bi biti posebno osmišljena.

Za javnozdravstvene intervencije edukacijski ciljevi su slijedeći: poznavanje epidemiologije smrtnih slučajeva, ozljeda i bolesti u kriznim situacijama i katastrofama, pružanje učinkovitog medicinskog odgovora, pružanje odgovarajućih informacija javnosti, određivanje prioriteta u postupanju, te provođenje dobrog planiranja i obuke za slučaj ponovljenih situacija. Time bi se mogli postaviti i vremenski obrasci za zdravstvenu skrb koju određena situacija zahtijeva, te definirati potrebe za buduće katastrofe sličnoga tipa. Na taj način bi se doprinijelo spašavanju povrijeđenih, zaštiti imovine od propadanja, spriječila bi se ili ublažila panika među stanovništvom i prevenirao nastanak zaraznih i nezaraznih oboljenja u epidemijskim razmjerima, zbog nedovoljno hrane i vode, ili moguće kontaminacije namirnica (13,14,15).

Edukacija zdravstvenih djelatnika na razini javnozdravstvenih intervencija u pojedinom tipu katastrofe trebala bi uključiti poznavanje (4,5,6,13,14,15):

• očekivanog pobola i smrtnosti stanovništva,

• potreba za skloništima i lijekovima, te pitkom vodom (sanitacijom), hranom, prekrivačima i drugim neophodnim stvarima,

• menadžmenta vektora i mogućnosti pojave i širenja zaraza,

• posebnih protokola i metoda koje trebaju osigurati maksimalni broj spašenih života, najbržu moguću pomoć unesrećenima, najbolje moguće uvjete zbrinjavanja i sprječavanje pojave i širenja bolesti (stoga plan za katastrofe mora obuhvatiti i farmaceutske proizvode),

• učinkovite kontrolne mjere u okolišu kao i prevenciju sekundarnih zdravstvenih problema izazvanih okolišnim čimbenicima (čime će se smanjiti kronični zdravstveni učinci u populaciji).

Page 138: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

ULOGA EDUKACIJE U SMANJENJU RIZIKA OD KATASTROFA

140

ZAKLJUČAKSvaka katastrofa jedinstvena je i njezine posljedice ovisiti će o području u kojem se dogodila.

Međutim, sličnosti postoje i poznavanje mogućih kriznih situacija koje bi mogle opteretiti zdravstvene sustave zemlje moraju se uzeti u obzir te se zdravstveni djelatnici moraju educirati kako bi u kritičnom trenutku mogli kombinacijom svojeg postojećeg obrazovanja te poznavanjem procesa upravljanja katastrofama i njihovim posljedicama pružiti maksimalan doprinos u saniranju istih.

Literatura: 1. van den Berg B, Grievink L, Gutschmidt K, Lang T, Palmer S, Ruijten M, Stumpel R,

Yzermans J. The public health dimension of disasters-health outcome assessment of disasters. Prehosp Disaster 2008;23(4):55-9.

2. American Medical Association. Dostupno na: http://www.amaassn.org/ama/pub/category/6206.html, pregledano: 7.3.2008.

3. American Public Health Association. Dostupno na: http://www.apha.org/membergroups/newsletters/sectionnewsletters/public_edu/winter08/ephn.htm, pregledano: 7.3.2008.

4. Nola IA, Doko Jelinić J. Katastrofe - javnozdravstvena intervencija. 2. hrvatski kongres preventivne medicine i unaprjeđenja zdravlja s međunarodnim sudjelovanjem, Zagreb, Hrvatska, 13.-16. listopada 2010. Knjiga sažetaka 2010: 87.

5. Nola IA, Doko Jelinić J. Javnozdravstvene intervencije u menadžmentu katastrofa. U: Toth I, urednik. IV. međunarodna konferencija “Dani kriznog upravljanja 2011.“, Velika Gorica, Hrvatska, 25. i 26. svibnja 2011.; Velika Gorica; 2011. str. 493-500.

6. Moore S, Mawji A, Shiell A, Noseworthy T. Public health preparedness: a systems-level approach. J Epidemiol Community Health 2007;61(4):282-6.

7. Haji A, Waeckerle J. Disaster Medicine and The Emergency Medicine Resident. Annals of Emergency Medicine 2003;41:865-90.

8. Matheson J.Disaster medicine: the birth of a specialty? The Lancet Student. Dostupno na: http://www.thelancetstudent.com/2008/02/11/disaster-medicine-the-birth-of-a-specialty, pregledano: 17.3.2008. i 14.3.2011.

9. University of Virginia, School of Medicine. Guiding Principles-Disaster Management. Dostupno na: http://www.medicine.virginia.edu/clinical/departments/emergency-medicine/medtox/chemdisasterctr/guidingprinciples-page

10. Columbia University, College of Physicians and Surgeons. Dual Degree and Special Programs. MD/MPH. Dostupno na: http://ps.columbia.edu/education/academic-career-planning/dual-degree-programs-academic-tracks/mdmph

11. Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Diplomski studij, Nastava. Dostupno na: http://www.mef.unizg.hr/druga.php?grupa=030100000000, pregledano: 31.10.2012.

12. Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Diplomski studij, Nastava, Zdravstvena ekologija i medicina rada. Dostupno na: http://www.mef.unizg.hr/druga.php?grupa=020335010100, pregledano: 31.10.2012.

Page 139: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

141

13. Noji EK. The public health consequences of disasters. Prehosp Disaster Med 2000;15(4):147-57.

14. Nola IA, Doko Jelinić J. Zdravstveni menadžment katastrofa. Sigurnost 2012;54(2):165-72.

15. Doko Jelinić J, Nola IA. Kemijske katastrofe - prednosti pravovremenog javnozdravstvenog djelovanja. U: Toth I, urednik. IV. međunarodna konferencija “Dani kriznog upravljanja 2011.“, Velika Gorica, Hrvatska, 25. i 26. svibnja 2011.; Velika Gorica; 2011. str. 501-508.

Page 140: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

142

Page 141: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

143

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

dr. sc. Branko Mihaljevićviši predavač na Veleučilištu Velika Gorica u Velikoj Gorici.

ULOGA I ZNAČAJ POTENCIJALA KRITIČNE INFRASTRUKTURE ZA UPRAVLJANJE U

KRIZNIM SITUACIJAMA

Sažetak:

U suvremenim društvima krizne situacije su dio svakodnevnog života, a daljnjim razvojem društva stalno se povećavaju izvori, oblici njihovog javljanja, gubici ljudskih života i velike materijalne štete. Krizne situacije u najvećem broju slučajeva uzrokuju oštećenja i poremećaje na infrastrukturnim sustavima, čime narušavaju ustaljene načine i metode opskrbe građana, gospodarstva i drugih korisnika koji su itekako ovisni od njihovog funkcioniranja. Poremećaji i zastoji u funkcioniranju infrastrukturnih sustava mogu dovesti do brojnih kriznih situacija. Upravo zbog toga se u suvremenom svijetu sustavi zaštitite i spašavanja dizajniraju i izgrađuju na načelima da se, uz ljudske živote, koji su po rangu zaštite na prvom mjestu, definira i nužnost zaštite kritične infrastrukture. Na učinkovito funkcioniranje kritične infrastrukture u kriznim situacijama znatno utječe prikladna uporaba potencijala sa kojima sustav raspolaže, a potencijali mogu pomoći da se učinkovito odgovori na sigurnosne izazove, rizike i prijetnje.

Ključne riječi: potencijali, kritična infrastruktura, krizne situacije

ROLE AND IMPORTANCE OF POTENTIAL CRITICAL INFRASTRUCTURE MANAGEMENT IN CRISISAbstract:

In contemporary societies crisis one port everyday life, and the further development of society is constantly increaing resources, the loss of human lives and damage to property. Crises in most cases causing damage and disruption to infrastructure systems which violate the usual. Ways and methods of public supply and industry, and other users who are wery dependent on their functioning. Disorders and delays int he operation of infrastructure systems can lead to numerous crisis situations. Disorders and delays int he operation of infrastructure systems can lead to numerous crisis situations. That is why int he modern world oft he protection and rescure of design and build on the principles that, with human lives that one at par care int he frrst place, defines the necessity to protect critical infrastructure. The effection functioning of critical infrastructure in crisis significantly affect appropriate use of resources whit wich the system has, and resources can help to effectively respon to security challengs, risks and threats.

Key words: resources, critical infrastructure, crisis situations

Page 142: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

ULOGA I ZNAČAJ POTENCIJALA KRITIČNE INFRASTRUKTURE ZA UPRAVLJANJE U KRIZNIM SITUACIJAMA

144

Uvod Kritična infrastruktura je dio suvremenih sustava civilne obrane, odnosno sustava upravljanja u

kriznim uvjetima. Zbog velike važnosti kritične infrastrukture, gotovo sve zemlje imaju definirane liste prioriteta kritične infrastrukture. Objekti, sustavi i funkcionalnosti koje čine kritičnu infrastrukturu važni su za svaku zemlju, vrlo su kompleksni i posjeduju visoki stupanj međusobne povezanosti. Upravo zbog velike međusobne povezanosti važno je organizirati strateške organizacije za zaštitu nacionalne kritične infrastrukture.

1. Teorijsko određenje i sadržaj kritične infrastruktureBez obzira na činjenicu da je sam pojam „kritične infrastrukture“ definiran te da ne postoje

razlozi za znanstvenu ili stručnu skepsu i recimo da smo zadovoljni definicijom iste, za potrebe ovog rada teorijski ćemo ukazati na različite poglede, definirati temeljni pojam i odrediti sadržaj kritične infrastrukture.

Infrastruktura (lat. infra - ispod, niže + isp. struktura) podloga, podgradnja uopće, a osobito potrebna ekonomska i organizacijska podloga nekog visoko razvijenog pothvata (prometne mreže, radne snage i sl.t.). Struktura (lat. structura od struere - slagati, sklapati, zidati) predstavlja temelj, osnovu za gospodarski i društveni razvoj.1 Kritična infrastruktura (Critical Infrastructure - CI) je najjednostavnije rečeno, ona infrastruktura čije bi onesposobljavanje ili uništenje imalo velikog utjecaja na slabljenje nacionalne sigurnosti te gospodarske i društvene moći zemlje [1]. Sukladno navedenom, kritična infrastruktura uključuje sve one fizičke izvore, usluge i informacijsku tehnologiju, mreže i infrastrukturnu imovinu koji, u slučaju poremećaja u radu ili uništenja, mogu imati ozbiljan utjecaj na zdravlje, sigurnost ili gospodarsku stabilnost građana, odnosno na učinkovito funkcioniranje države. Dakle, kritična infrastruktura predstavlja fizički ili virtualni sustav i sredstva koji su ključni za normalno funkcioniranje države.

Kritična infrastruktura obuhvaća pojedine institucije javnog i privatnog sektora, kanale distribucije i „mreže“ osoba i informacija koje jamče neometan i kontinuirani protok ljudi, roba, servisa, usluga, što je ključno za stabilnost gospodarskog i sigurnosnog sustava zemlje. U kategoriju „kritične infrastrukture“ ubrajaju se telekomunikacije, elektroprivreda, skladištenje i prijenos plina i nafte, bankarstvo i financije, vodoopskrba, hitne službe (uključujući medicinske, policijske, vatrogasne i spasilačke službe) i druge institucije.

EU definira tri vrste infrastrukturne imovine: (1) javna, privatna i državna infrastrukturna imovina i međusobno povezane virtualne i fizičke mreže; (2) procedure i pojedinci koji upravljaju kritičnom infrastrukturom; i (3) objekti koji imaju kulturnu ili političku vrijednost te „laki ciljevi“, kao što su mjesta na kojima se okuplja veliki broj ljudi - na primjer sportski ili kulturni događaji [1].

Kritična infrastruktura je postala vrlo važan element nacionalne sigurnosti početkom 1990-ih godina prošlog stoljeća. Tada je uvedena i zaštita kritične infrastrukture, koja danas predstavlja jedan od najvažnijih prioriteta svake države. Prema zaključku Odbora za civilnu zaštitu Euroatlantskog vijeća (Euroatlantic Partnership Council, Civil Protection Comitetee - EAPC CPC) iz 2002., godine sa godišnjeg zasjedanja u Brašovu, Rumunjska, koji je kasnije usvojio i Viši odbor za civilno hitno planiranje (Senior Civil Emergency Planinning Committee - SCEPC), pojam „kritična infrastruktura“ obuhvaća odgovarajuće nacionalne kapacitete, službe i informacijske sustave koji su od toliko vitalnog značenja da bi njihova nemogućnost djelovanja ili oštećenje mogli imati direktan utjecaj na nacionalnu

1] Vidi: Klaić, B., Rječnik stranih riječi, NZMH, Zagreb, 1980., str. 588. Vidi: Klaić, B., Rječnik stranih riječi, NZMH, Zagreb, 1980., str. 588.

Page 143: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

145

sigurnost pojedinih država. Na istom zasjedanju usvojena je uvjetno rečeno još jedna definicija kritične infrastrukture koja glasi: „Kritična infrastruktura obuhvaća posebno - ali ne i isključivo: hranu, vodu, poljoprivredu, zdravstvene službe i službe hitne pomoći, energiju - električna, nuklearna, plin, nafta i brane, promet - zračni, cestovni, željeznički, luke i plovne putove, informacije i telekomunikacije, bankarstvo i financije, kemijska postrojenja, obrambenu industriju, pošte i distribuciju roba, kao i nacionalne spomenike i druge kulturne vrijednosti [3].

Temeljni problem iz kojeg proizlazi nužnost prepoznavanja kritične infrastrukture predstavlja činjenica što napad na određenu kritičnu infrastrukturu sam po sebi multiplicira silu napada, jer relativno samo mali napad na jedan infrastrukturni objekt može imati veliki utjecaj i prouzročiti štetu na čitavom nizu međusobno povezanih infrastrukturnih objekata (na primjer odnos jedne hidrocentrale i elektroenergetskog sustava).

Kritična infrastruktura se sastoji od fizičkih i informacijskih tehnoloških objekata, mreža, službi i materijalnih dobara koji, ako budu narušeni ili uništeni, mogu imati ozbiljan utjecaj na zdravlje, sigurnost i ekonomsku moć ili efikasno funkcioniranje političke vlasti. Upravo, ovu definiciju kritične infrastrukture najviše koriste institucije UN u obrazloženju sadržaja samog pojma kritične infrastrukture.

EU već neko određeno vrijeme intenzivno radi na prikupljanju podataka i analizi nacionalnih pristupa država članica u području zaštite kritične infrastrukture [2]. U okviru navedenog procesa uspostavljen je Europski program za zaštitu kritične infrastrukture (European Programme for Critical Infrastructure protection - EPCIP), koji uvodi određene obveze za sve države članice EU. Sukladno tome svaka zemlja članica EU dužna je propisati i usvojiti odgovarajuću zakonsku regulativu za zaštitu kritične infrastrukture, odnosno prepoznavanje i zaštitu takozvane nacionalne kritične infrastrukture. Sukladno navedenom, zaštita kritične infrastrukture (Critical Infrastructure Protection - CIP) podrazumijeva sposobnost pripreme za zaštitu, umanjivanje, odgovor i oporavak od poremećaja u radu, odnosno odgovor na djelomično ili potpuno uništenje kritične infrastrukture [2].

Pojam zaštite kritične infrastrukture definira i NATO savez. Zaštita kritične infrastrukture obuhvaća programe, djelatnosti i djelovanje vlade, vlasnika, operatera ili korisnika poduzete sa ciljem zaštite vlastite kritične infrastrukture. Osim EU i NATO saveza, programe zaštite kritične infrastrukture pokrenuli su i OECD, UN, Klub osam najrazvijenijih zemalja, kao i čitav niz regionalnih organizacija.

Kada raspravljamo o kritičnoj infrastrukturi, posebno važno pitanje ili dileme jesu rasprave o redoslijedu prioriteta u zaštiti kritične infrastrukture. Visoko razvijene zemlje EU i Sjeverne Amerike prioritete daju informacijskim i informatičkim sustavima i sustavima opskrbe energijom, posebno električnom, dok druge zemlje, koje se u svakodnevnom životu više suočavaju sa temeljnim egzistencijalnim pitanjima, odnosno opskrbom hrane i vode, sklonije su isticati važnost tih segmenata.

Tijekom 2004., godine skupina znanstvenika izradila je komparativnu analizu kritične infrastrukture u šesnaest zemalja svijeta, i došla do sljedećih rezultata [4]:

a) bankarstvo i financije, (tele)komunikacije, informacijski i telekomunikacijski sustavi i energija svih vrsta i oblika - u svojim prioritetima navodi četrnaest zemalja,

b) prijevoz, logistiku i raspodjelu - u svojim prioritetima navodi trinaest zemalja,

c) zdravstvene službe, vodu i vodoopskrbu u svojim prioritetima navodi dvanaest zemalja,

d) središnju vlast/vladine službe u svojim prioritetima navodi jedanaest zemalja,

e) hitne spasilačke službe u svojim prioritetima navodi devet zemalja,

Page 144: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

ULOGA I ZNAČAJ POTENCIJALA KRITIČNE INFRASTRUKTURE ZA UPRAVLJANJE U KRIZNIM SITUACIJAMA

146

f) službe za informiranje, medije i javnu administraciju - u svojim prioritetima navodi osam zemalja,

g) ostala područja - jačanje zakonodavstva, pravosuđe, javnu i nacionalnu sigurnost, zbrinjavanje otpada, policiju, RKB zaštitu, vojsku i vojne objekte, sustav osiguranja, socijalne službe, upravljanje zalihama vode, nuklearne elektrane - u svojim prioritetima navodi od šest do jedne zemlje.

Analizom navedenih osam grupa prioriteta u pogledu kritične infrastrukture lako je doći do zaključka da definicija kritične infrastrukture i njen sadržaj nije i ne može biti identičan u svakoj zemlji i svakom dijelu svijeta. Zbog toga je prirodno i logično da se definicija i sadržaj kritične infrastrukture mora odrediti na nacionalnom nivou, odnosno na razini svake pojedine države.

2. Zaštite kritične infrastrukturePredsjednička direktiva o zaštiti kritičnih infrastruktura (President Decision Directivs - PDD

63) iz 1998., godine u SAD bila je prva inicijativa i akcija na razini vlade na temu zaštite kritične infrastrukture. Nakon toga su i mnoge druge zemlje razvile i pokrenule brojne akcije čiji je cilj bio da: (1) shvate elemente kritičnosti i ranjivosti različitih infrastruktura države; (2) definiraju strategije za smanjivanje tih ranjivosti; (3) potaknu razvoj i senzibiliziraju javne i privatne operatere u pogledu problema zaštite kritičnih infrastruktura; (4) osmisle i razviju planove za izvanredne situacije i postkrizni oporavak; (5) potaknu razvoj temeljnih sigurnih tehnologija; (6) podrže međunarodnu suradnju.

Navedene mjere i postupci predstavljaju obvezu državnih institucija, vlasnika, operatera ili korisnika, a kao takve se moraju kontinuirano pripremati i provoditi.

U provođenju mjera zaštite kritične infrastrukture potrebno je utvrditi redoslijed postupaka: (1) identifikacija kritične infrastrukture; (2) izrada mapa kritične infrastrukture; (3) razmjena informacija; (4) edukacija osoblja koje se angažira na poslovima i zadaćama u sustavu kritične infrastrukture - menadžera, posebnih službi i djelatnika; (5) uvježbavanje sustava za zaštitu kritične infrastrukture ili oporavak u slučaju nastanka izvanredne situacije.

Kada se koncipiraju mjere zaštite potrebno je voditi računa o još jednom važnom elementu kritične infrastrukture - međuzavisnosti! Međuzavisnost postoji između pojedinih mreža ili sustava, između pojedinih regija ili između pojedinih država. Upravo zbog toga se podaci u svezi zaštite kritične infrastrukture danas razmjenjuju između pojedinih država i uspostavljaju se zajednički sustavi zaštite kritične infrastrukture. Samo zajedničkim djelovanjem, moguće je provoditi efikasnu zaštitu, jer eventualni propusti u jednoj zemlji mogu itekako dovesti do velikih i negativnih rezultata na znatno širem području, odnosno mogu imati kaskadni učinak. Najbolji i najslikovitiji primjer za to jest „plinska kriza“, koja je nastala kao rezultat spora između Ukrajine i Rusije tijekom siječnja 2009., godine. Posljedice nastale ovom krizom zahvatile su gotovo cijeli europski kontinent, sa velikim gospodarskim gubicima i drugim štetama koje su nastupile u pojedinim područjima i djelatnostima. Sve to skupa je uvjetovalo preorijentaciju na druge izvore snabdijevanja energijom, što je, opet, za posljedice imalo prekomjerno naprezanje drugih oblika kritične infrastrukture - povećana je potrošnja nafte i naftnih derivata, električne energije, zastoji i poremećaji u procesima proizvodnje čija je djelatnost vezana za potrošnju plina i sl.

Između pojedinih različitih dijelova kritične infrastrukture također postoji međuzavisnost i iskazuje se kao fizička međuzavisnost. Tako na primjer, bez električne energije nema proizvodnje u prehrambenoj industriji, ne radi informatička mreža, bankarski sustavi i računalni sustavi i sl.

Page 145: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

147

3. Potencijali strategijskih organizacijaUnutarnju strukturu organizacija koje definiramo kao kritičnu infrastrukturu čine potencijali

koji kroz određene procese obavljaju vitalne funkcije organizacije, prije, za vrijeme i nakon krizne situacije[5]. Temeljne potencijale za upravljanje kritičnom infrastrukturom u kriznim situacijama predstavljaju sljedeći potencijali strateških organizacija: (1) ljudski potencijali; (2) materijalni potencijali; (3) prostor; (4) potencijali znanja i informacija; (5) infrastruktura - IT infrastruktura, promet, energetika i slično tome; (6) financijski potencijali i (7) vrijeme.

Temelje za funkcioniranje sustava upravljanja u kriznim situacijama predstavljaju ljudski potencijali. Dostupnost i opseg ljudskih potencijala uvjetovani su demografskim karakteristikama, kvalitetom obrazovnog sustava, stupnjem sigurnosne kulture, stanjem i raspoloživošću pojedinih kadrova i kriterijima njihove raspodjele u odnosu na pojedine segmente upravljanja u kriznim situacijama, i na kraju važnu ulogu imaju i postavljeni zadaci. Aktivnosti ljudskih potencijala zasnivaju se prije svega na obvezama koje proizlaze iz propisa i uputa za postupke u određenoj prigodi nastaloj i izazvanoj kriznom situacijom. Uz to, značajan dio aktivnosti vezan je i za motivaciju i svijest, te stečenim znanjima i vještinama [5].

Materijalni potencijali obuhvaćaju prirodne, gospodarske, financijske, informacijske i ostale potencijale koji se angažiraju za potrebe osiguranja odgovarajućih aktivnosti u organizacijama od strateškog značenja u slučaju kriznih situacija. Angažiranje materijalnih potencijala i nadzor nad njihovom uporabom, u sustavu upravljanja u kriznim situacijama, uređuju se zakonom. Temeljni cilj je efikasnost funkcioniranja i provođenja mjera zaštite, što svakako zavisi od materijalne opremljenosti, koja je obično limitirana stupnjem gospodarske razvijenosti i projektiranim standardima provođenja svih vrsta sigurnosnih mjera. Sukladno izazovima, rizicima i prijetnjama, ciljevi planiranja materijalnih potencijala jesu racionalizacija njihovog angažiranja, modernizacija svih subjekata u sustavu zaštite i spašavanja, i optimizacija raspolaganja infrastrukturom. Najveći problem u tom procesu jesu deficit materijalnih potencijala kao i problemi vezani za popunu materijalnim potencijalima.

Na efikasno funkcioniranje sustava ukupne sigurnosti i uspješnosti odgovora na procijenjene izazove, rizike i ugroze sigurnosti, značajno utječe adekvatna iskorištenost prostora i na njemu razvijene infrastrukture, kao i angažiranje osnovnih potencijala - materijalnih i ljudskih. Imajući u vidu značaj prostora kao potencijala, koncept uređenja prostora koji treba istovremeno zadovoljiti i uvjete života i rada stanovništva u svim stanjima sigurnosti, sa posebnim naglaskom na urbanističkim mjerama i rješenjima, predstavlja jedan od važnijih aspekata. Primjena kriterija urbanističke zaštite pri izradi prostornog plana od posebne je važnosti i utjecaja i na funkcioniranje infrastrukture u kriznim situacijama. Posebnu pažnju treba posvetiti mjerama civilne zaštite u okviru prostornog planiranja, sa naglašenim preventivnim karakterom. Osnovni cilj je zaštiti i umanjiti posljedice od svih izazova, rizika i prijetnji sigurnosti, kao i od tehničko - tehnoloških akcidenata, za ljude i materijalna dobra.

Znanje se može definirati kao nematerijalni potencijal ili kao slika stvarnosti iskazana ljudskim shvaćanjem dok promatra svijet koji ga okružuje: prostor, objekte, odnose i događaje u toj stvarnosti. Ono se sastoji od intuicije, skupa ideja, iskustva, vještina i učenja koje ima potencijal stvaranja nove vrijednosti. Potencijali znanja su najvećim dijelom vezani za ljudske resurse. Organizacija kroz obuku, trening i kontinuirano učenje svih pripadnika organizacije od strateškog značenja nastoji da se ti potencijali znanja stalno povećavaju. Dio potencijala znanja nalazi se pripremljen u obliku podataka i informacija na različitim medijima. Idealna organizacija znanja je ona gdje ljudi i organizacije razmjenjuju znanje kroz funkcionalna poslovna područja, pri čemu se koriste tehnologije i već utemeljeni procesi za razmjenu ideja i znanja za oblikovanje politike i strategije strateške organizacije.

Page 146: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

ULOGA I ZNAČAJ POTENCIJALA KRITIČNE INFRASTRUKTURE ZA UPRAVLJANJE U KRIZNIM SITUACIJAMA

148

Informacija predstavlja jezgro za upravljanje znanjem. Kada se informacija kombinira sa iskustvom i intuicijom, tada se i dolazi do znanja. U takvim uvjetima odgovarajući sustavi za upravljanje informacijama rezultiraju efikasnim sustavom za upravljanje znanjem.

Infrastruktura ima posebnu važnost kako u redovnoj tako i u izvanrednoj situaciji. Zbog povećanja rizika povredljivosti i lakog isključivanja iz redovitog funkcioniranja - prometa, elektroprivrede i drugih, potrebno je za svaki sustav pojedinačno predvidjeti odgovarajuće mjere. Infrastruktura je logistička funkcija kojom se osiguravaju povoljni uvjeti za kvalitativno obavljanje drugih funkcija logističke potpore. Obuhvaća planiranje, izgradnju i eksploataciju objekata za rad i smještaj ljudstva. Infrastruktura obuhvaća komplekse i objekte koje koriste organizacije za potrebe zaštite i spašavanja. Ključne infrastrukture za osiguranje optimalnih uvjeta za provođenje mjera zaštite i spašavanja u slučaju kriznih situacija obuhvaćaju telekomunikacijsku infrastrukturu, promet i transport, kao i neke druge elemente. IT infrastruktura obuhvaća svu infrastrukturu u nekoj organizaciji koja na bilo koji način utječe na ključna svojstva povjerljivosti, dostupnosti ili integriteta podataka u okviru koje podaci nastaju, obrađuju se ili čuvaju. Posebno značenje za upravljanje u kriznim situacijama ima primjena IT tehnologija računarske mreže, periferije, softverskih usluga i aplikacija, baza podataka, elektronskih zapisa i sl.

Financijska sredstva predstavljaju značajne potencijale, a realiziraju se i koriste na transparentan način, koji je kompatibilan sa standardima i kriterijima i preporukama u okvirima financijskih mogućnosti strateške organizacije. U težišne zadatke financijske funkcije odgovorne za osiguranje financijskih potencijala ubrajamo: (1) planiranje potrebnih financijskih sredstava; (2) pribavljanje potrebnih financijskih sredstava; (3) racionalno korištenje sredstava; i (4) analizu i kontrolu uporabe sredstava. Financijski potencijali su kao paukova mreža, jer povezuju sve aktivnosti organizacije. Od posebnog značenja su sredstava planirana za potrebe kriznih situacija, sa naglaskom na preventivne aktivnosti. Kompleksna investicijska politika i strategija trebaju uspostaviti potrebne standarde i predvidjeti investicije za upravljanje izvanrednim situacijama, uzimajući u obzir prirodu zahtjeva za realizaciju aktivnosti u kriznim situacijama. Budući da se svaka organizacija vrlo često suočava sa restrikcijama proračuna, od primarne važnosti je uspostavljanje realističnih investicijskih planova koji će omogućiti osiguranje infrastrukture i opreme na strukturirani način i u skladu sa uspostavljenim vremenskim rasporedom i dinamikom realizacije financijskih planova. Od kvalitete obavljanja ovih zadataka direktno zavisi uspješnost upravljanja u kriznim situacijama.

Vrijeme je najvažniji potencijal kojim raspolaže svaka organizacija, kao i čovjek pojedinačno. Jedini potencijal koji je nemoguće nadoknaditi jest zapravo vrijeme. Kako je vrijeme jedini potencijal koji se ne može obnavljati, mjerilom uspjeha smatra se ukupno vrijeme reakcije - od informacije, preko odluke, do konačnog rezultata. Tijekom krizne situacije važno je pravovremeno dobivanje informacija o tijekovima dešavanja i razvoja situacije. Pravovremenost primanja informacija direktno utječe na kvalitetu donošenja odluka. Tijekom kriznih situacija potrebno je djelovati vrlo brzo. Jedan od načina na koji je moguće izbjeći pritisak vremena, sa čime se najčešće suočavamo, odnosi se na proaktivne strategije. Biti proaktivan podrazumijeva inicijativu, kao i spremnost preuzimanja rizika. Potrebno je uvijek razmišljati nekoliko koraka unaprijed kako bismo predvidjeli potrebe naših sustava i na njih unaprijed reagirati. Proaktivni odnos prema radu i samoinicijativnosti u rješavanju zadataka ogledaju se u pravovremenosti i funkcionalnosti. Utvrđivanje proaktivne strategije uključuje: (1) protokol i procedure (scenarije) za različite procedure; (2) pravovremeno informiranje, koje je usko povezano sa kvalitetom organiziranosti; (3) primjenu suvremenih tehnoloških rješenja, iskustava, baze podataka i znanstvenih dostignuća; (4) stalnu modernizaciju i osuvremenjivanje postupaka. Neracionalno korištenje vremena snižava razinu sposobnosti i dovodi do hitnosti i mogućnosti većih

Page 147: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

149

grešaka tijekom realizacije određenih aktivnosti. Suprotno od toga, dobro organiziran rad nema gubitaka u vremenu.

Zaključak Sustavom upravljanja kritičnom infrastrukturom u kriznim situacijama definiraju se: organizacijska

struktura, podjela odgovornosti i procesa, i razrada procedura. Istovremeno se obavlja i raspodjela odgovarajućih raspoloživih potencijala s ciljem sprječavanja nastanka nesreća velikih razmjera. Svaka organizacija, u okviru razvoja svojeg modela upravljanja u kriznim situacijama mora definirati smjernice za upravljanje sukladno sa svojim zahtjevima i zahtjevima okruženja koji bi sustavu upravljanja trebao omogućiti adekvatan odgovor na sve sigurnosne izazove u kriznim situacijama.

Početak reagiranja sustava upravljanja na pojavu krizne situacije prije svega je povezan sa nestandardnim, izvanrednim i radikalnim mjerama. Sama složenost kriznih situacija zahtjeva u svakom slučaju strateški pristup koji treba osigurati: (1) identifikaciju mogućih kriznih situacija; (2) prognozu širenja kriznih situacija; (3) pripremu i analizu strategije otklanjanja kriznih situacija i njihovih posljedica; (4) planiranje i operativno upravljanje u organiziranju nekih aktivnosti i (5) spašavanje, saniranje i druge potrebne aktivnosti vezane na informiranje građana, pružanje pomoći i niza drugih mjera na otklanjanju i ublažavanju posljedica nastalih kriznom situacijom.

Tijekom dizajniranja programa za upravljanje sustavom kritične infrastrukture u kriznim situacijama potrebno je identificirati minimalne zahtjeve za potencijalima te osigurati odgovarajuću interoperabilnost u kontekstu upravljanja potencijalima. Učinkovita potpora procesima planiranja i upravljanja uporabe potencijala podrazumijeva: (1) evidentiranje zahtjeva za angažiranjem potencijala; (2) rezerviranje potencijala; (3) kontrolu raspoloživih potencijala; (4) evidentiranje realiziranih i angažiranih potencijala i (5) izradu statističkih izvješća o realizaciji i uporabi potencijala [6].

Potencijali kritičnih infrastruktura za odgovor u kriznim situacijama i planovi postupanja moraju biti posebno identificirani. Potencijali moraju biti pravovremeno dostupni i imati kapacitete za obavljanje planirane funkcije u upravljanju kritičnom infrastrukturom u kriznim situacijama.

Literatura 1. Perešin, A., Klaić,A.: Kritična infrastruktura i kritična informacijska infrastruktura, Zbornik

radova III. Međunarodne konferencije “Dani kriznog upravljanja”, VVG, 2010., str.15.

2. Gren Paper on a European Programme for Critical Infrastructure Protection, Commission oft he European Communities, Brussels, 17/11/2005, COM (2005) 576 Final, http://eur-lex.europa.eu/en/index.htm

3. The Department of Homeland Security, June 2002, White House, str. 15.

4. Čemerin, D.: Kritična infrastruktura - objekt i sredstvo, Zbornik radova „Kako se štitimo od katastrofa“, HCK i VVG, Zagreb, 2010., str 81.

5. Podbregar, I., Ivanuša, T.: Strateško definiranje kritične infrastrukture: točke razmatranja, Zbornik radova I. Međunarodne konferencije “Dani kriznog upravljanja”, VVG, 2008., str. 8.

6. Mihaljević, B.: Identifikacija kriznih stanja, Zbornik radova I. Međunarodne konferencije „Dani kriznog upravljanja“, VVG., 2008., str. 93.

Page 148: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

150

Page 149: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

151

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

Kristina Martinović dipl. soc. rad.Ured za upravljanje u hitnim situacijama, Grad Zagreb

STRATEŠKO UPRAVLJANJE ODNOSIMA S JAVNOŠĆU U SLUČAJU VELIKIH NESREĆA

ILI KATASTROFA

Sažetak:

U današnje vrijeme je nezamislivo provoditi javnu komunikaciju tijekom velikih nesreća i katastrofa bez odjela za odnose s javnošću. Zbog razvoja tehnologije i novih medija ali i činjenice da javnost sve više traži informacije, pred operativnim službama koje djeluju u velikim nesrećama i katastrofama postavlja se vrlo zahtjevan zadatak da osim spašavanja imovine i ljudi moraju odraditi i posao informiranja javnosti.

Dodatni je problem što na saniranju jedne velike nesreće ili katastrofe radi niz različitih službi kao i niz državnih tijela ili jedinica lokalne uprave ili samouprave. Izazov je koordinirati sve te subjekte u smislu pružanja informacija za javnost, odnosno naći načina kako da javnost dobije brzu, kvalitetnu i nedvosmislenu informaciju.

Ovaj rad polazi od analize temeljnog zakona i provedbenih dokumenta kako bi se utvrdilo na koji način se oni mogu koristiti za odrađivanje posla odnosa s javnošću. U radu će se napraviti i Swot analiza velike nesreće ili katastrofe u Gradu Zagrebu kako bi se utvrdilo koje se strategije mogu koristiti za odrađivanje posla odnosa s javnošću. Izraditi će se vizija, misija i vrijednosti, prezentirati će se i aktivnost koja će omogućiti postizanje ciljeva. Naposljetku u radu će se razmotriti i oblikovati moguća strategiju koja će se moći primijeniti u svakoj jedinici lokalne (regionalne) samouprave u Republici Hrvatskoj.

Summary:

It is impossible today to implement public communication during major disasters and calamities without the Department of Public Relations. Due to the development of technology and new media as well as rising public demand for information, to the services operating in major accidents and disasters is set very demanding task, no only to rescue people and save property, but also to do the task of public information.

An additional problem is that the sanitization of one major accident or disaster requires the engagement of a number of different emergency services, state bodies and local governments and administration. The challenge is to coordinate all of these agents in terms of providing information to the public, and find a way for the public to get a quick, efficient and unambiguous information.

Paper starts with an analysis of the Basic Law and the implementing documents to determine how they refer to the public relations activities. In the paper SWOT analysis of various actors activities in the case of a major accident or disaster in the city of Zagreb enables us to determine which strategies could be used by those doing their share of work in public relations. The paper, also will develop the

Page 150: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

STRATEŠKO UPRAVLJANJE ODNOSIMA S JAVNOŠĆU U SLUČAJU VELIKIH NESREĆA ILI KATASTROFA

152

vision, mission and values, and will present an activity that will enable the achievement of goals. Finally, the paper will consider the possible shape a strategy that can be applied to each unit of local or regional government in the Republic of Croatia.

1. Odnosi s javnošću u temeljnom ZakonuTemeljni zakon koji regulira područja zaštite i spašavanja u Republici Hrvatskoj je „Zakon o

zaštiti i spašavanju“. Zakon u čl. 4 definira osnovne pojmove a između ostalog i pojam katastrofe i velike nesreće. U smislu Zakona velika nesreća je:

„događaj koji svojim mogućim razvojem može poprimiti značajke katastrofe uzrokovan nekontroliranim razvojem događaja i nesreća koje označavaju pojave poput značajnih oslobađanja tvari, vatre ili eksplozije u koje su uključene opasne tvari u postrojenjima u kojima se opasne tvari proizvode, koriste ili pohranjuju ili se njima rukuje, a čije oslobađanje može imati izravne ili odgođene posljedice za život i zdravlje ljudi i okoliš“.

Katastrofa je:

„svaki prirodni ili tehničko-tehnološki događaj koji, na području Republike Hrvatske, opsegom ili intenzitetom ili neočekivanošću ugrozi zdravlje ili ljudske živote ili imovinu veće vrijednosti ili okoliš, a čiji nastanak nije moguće spriječiti ili posljedice otkloniti redovitim djelovanjem nadležnih tijela državne uprave i postojećih operativnih snaga zaštite i spašavanja s područja jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave na kojem je događaj nastao, neovisno o tome je li proglašena elementarna nepogoda. Katastrofom, u smislu ovoga Zakona, smatraju se i posljedice nastale ratnim razaranjem i terorizmom.“

U drugoj glavi Zakona „Temeljne zadaće sustava zaštite i spašavanja“ kao posljednja u nizu temeljna zadaća navedeno je informiranje javnosti. Informiranje javnosti predstavlja samo jedan dio posla odnosa s javnošću.

Polazeći od činjenice da je informiranje javnosti temeljni zadatak svakog sustava zaštite i spašavanja, koristeći praksu FEMA (Federal Emergency Management Agency) i IAEA (International Atomic Energy Agency), ovaj rad će u dijelu oblikovanja strategije pokušati odrediti standarde za informiranje javnosti kao i standarde za odnose s javnošću u slučaju velike nesreće ili katastrofe u RH.

2. Informiranje javnosti u provedbenim dokumentima – samoanaliza sustavaMjesto informiranja javnosti u provedbenim dokumentima nešto je preciznije od onog u Zakonu,

iako još uvijek nedovoljno određeno da se u slučaju velike nesreće ili katastrofe može u potpunosti postupati prema provedbenim dokumentima odnosno planovima. Za potrebe rada analizirati ćemo dva važeća plana, jedan pravilnik i jednu uredbu.

2.1. Plan zaštite i spašavanja za područje Republike Hrvatske „Plan zaštite i spašavanja za područje Republike Hrvatske je okvir za planiranje djelovanja svih sudionika zaštite i spašavanja u katastrofama i velikim nesrećama. Donosi se na strategijskoj razini...“

U planu su razrađeni principi djelovanja svih operativnih snaga i drugih resursa zaštite i spašavanja.

Page 151: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

153

Plan razrađuje informiranje javnosti u velikim nesrećama poput potresa ili radioloških nesreća. Nadalje, plan razrađuje mjeru Upozoravanje koja jest dio mjere informiranja javnosti. Plan je u grubo dao ideju što i tko bi trebao informirati javnost, no čitajući doslovno plan nisu uzete u obzir sve dobrobiti i mogućnosti odnosa s javnošću koje ćemo kasnije razraditi.

2.2. Pravilnik o postupku uzbunjivanja stanovništva Pravilnik o postupku uzbunjivanja stanovništva bavi se uzbunjivanjem stanovništva pomoću

propisanih jedinstvenih znakova za uzbunjivanje. Propisano je i da nadležni centar 112 u slučaju neposredne opasnosti obavještava stanovništvo davanjem priopćenja o vrsti opasnosti i mjerama koje je potrebno poduzeti. Pravilnik posebno uređuje dvije situacije i to ratno djelovanje i teroristički napad. U slučaju ratnih djelovanja centri 112 će se konzultirati s operativnim centrima Ministarstva obrane i glavnog stožera Oružanih snaga RH i donijeti odluku o uzbunjivanju i utvrditi sadržaj priopćenja. U slučaju prijetnje ili terorističkog čina postupak je isti samo je propisana konzultacija s MUP-om. Oba slučaja zaobilaze jedinice lokalne uprave ili civilnu zaštitu na određenom teritoriju. Nadalje, posebno je obrađena i situacija s Pravnim osobama koje se bave djelatnošću koja može ugroziti život ili zdravlje ljudi ili okoliš, te djelatnošću opskrbe energije i vode te pravne osobe koje se bave ili koriste opasne tvari (dalje: operateri koji se koriste opasnim tvarima). Članak 11. propisuje da su te pravne osobe dužne u slučaju neposredne opasnosti koja može biti uzrokovana njihovom djelatnosti, putem vlastitog sustava za uzbunjivanje dati znak neposredne opasnosti i priopćenje za stanovništvo o vrsti opasnosti i mjerama zaštite koje je potrebno poduzeti. Nakon toga dužne su obavijestiti centar 112.

Pravilnik predviđa da priopćenja za javnost daju različite institucije ovisno o vrsti nesreće.

2.3. Plan zaštite i spašavanja Grada Zagreba Plan Zaštite i spašavanja Grada Zagreba poznaje samo jednu od mjera informiranja građanstva a

to je Upozoravanje. Planom je predviđeno da se upozoravanje provede u slučaju velikih nesreća ili katastrofa. Nadalje kao dio upozoravanja propisano je i davanje uputa građanima o postupanju.

2.4. Uredba o sprečavanju velikih nesreća koje uključuju opasne tvariU Uredbi o sprečavanju velikih nesreća koje uključuju opasne tvari među obvezama pravnih

osoba koje barataju opasnim tvarima, odnosno operatera, navodi se da su u slučaju opasnosti od velike nesreće ili njenog nastanka operateri dužni dati informacije javnosti neovisno o tome da li je nesreća ograničena na postrojenje ili ima prekogranične učinke. Nadalje, operater je dužan dati jednostavno objašnjenje aktivnosti koje se odvijaju unutar postrojenja, dati informacije o prirodi opasnosti i njenim mogućim učincima, dati informacije o načinu upozoravanja i daljnjeg obavještavanja pogođenog stanovništva, kao i radnjama koje bi pogođeno stanovništvo moralo poduzeti i obrascima ponašanja u slučaju velike nesreće.

2.5. Swot analiza djelovanja snaga zaštite i spašavanja u slučaju velike nesreće ili katastrofe u Gradu Zagrebu

Kroz analizu sustava zaštite i spašavanja kakav jest doći ćemo do optimalnih strategija za odrađivanje posla odnosa s javnošću u velikim nesrećama ili katastrofama. Kao što smo pokazali niti jedan od navedenih planova ne sadrži sustavno planiranje odnosa s javnošću u velikim nesrećama ili katastrofama.

Page 152: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

STRATEŠKO UPRAVLJANJE ODNOSIMA S JAVNOŠĆU U SLUČAJU VELIKIH NESREĆA ILI KATASTROFA

154

U analizu krećemo s pozicije velike nesreće ili katastrofe u Gradu Zagrebu. Cilj je utvrditi koje sve službe sudjeluju u odgovoru na krizu, koje su njihove jakosti i slabosti odnosno koje su jakosti i slabosti sustava.

Snage: Grad Zagreb ima Ured za upravljanje u hitnim situacijama koji je osnovan za koordiniranje operativnim snagama. Operativne snage koje rade 24 sata biti će prve na terenu, a ostalima će trebati nekoliko sati da se aktiviraju. Osim operativnih snaga u odgovor na nesreću uključiti će se i udruge građana koje se bave zaštitom i spašavanjem, npr, GSS, radioamateri, udruge za obuku potražnih pasa, speleolozi, ronioci... Krovno tijelo u Republici Hrvatskoj je Državna uprava za zaštitu i spašavanje (DUZS). Ured za upravljanje u hitnim situacijama (UHS) je provodio edukativne kampanje za građane kako se zaštiti u pojedinoj nesreći. DUZS i UHS imaju profesionalce za odrađivanje poslova odnosa s javnošću

Slabosti: Dio spasioca je pogođen nesrećom ili su stradale neke njima bliske osobe. U svakoj nesreći događa se znakovito povećanje raspona i širenja komunikacija u svim smjerovima. U prvom trenutku vjerojatno će doći do pada veza te hitne službe neće moći komunicirati međusobno. Službe koje ne rade non-stop, poput Stožera zaštite i spašavanja i Zapovjedništva civilne zaštite, trebati će vremena za okupljanje. Nemaju sve operative snage određene profesionalce koje odrađuju odnose s javnošću. Profesionalci za odnose s javnošću u pojedinim službama nisu koordinirani i nemaju potpunu sliku s terena. Početne informacije dolaze sa svih strana, nepotpune su ili ih nema. Nepostojanje strategije i adekvatnih planova u informiranju javnosti.

Prilike: Pomoć u Grad Zagreb može stići vrlo brzo iz ostalih dijelova Hrvatske ali i cijele Europe. Početni strah kod ljudi koji su se našli u situaciji krize vrlo brzo nestaje, te se ljudi angažiraju u traženju skloništa i pomoći za sebe i druge. Prvu pomoć daju oni koji su prisutni odnosno oni koji se zateknu na mjestu nesreće. Naglo povećanje interesa javnosti za posao hitnih službi. Ako službe budu brze, uvjerljive i iskrene, građani će steći povjerenje u službe. Kroz pružanje informacija građane se upućuje kako se ponašati, pomoći sebi i drugima.

Prijetnje: Svaka velika nesreće ili katastrofa ima ljudskih žrtava. Pogođeno stanovništvo može postati apatično, ljuto i frustrirano. Građani će zabrinuto razmišljati što se dogodilo. S obzirom na masovnu upotrebu novih tehnologija javnost će biti preplavljena ružnim slikama i neslužbenim informacijama s terena. Budući na terenu rade razne službe, domaće i strane, može doći do kakofonije i preklapanja nadležnosti. Novinari će hodati po terenu, vući spasioce i pogođene građane za rukav i snimati neprovjerene izjave i priče. Hitne spasilačke službe raditi će u nenormalnoj, kaotičnoj i neočekivanoj situaciji, barem tijekom prvih sati.

Analizirajući snage, slabosti, prilike i prijetnje dolazimo do mogućih strategija za organizaciju odnosa s javnošću u slučaju velikih nesreća ili katastrofa.

Strategija spajanja snaga i prilika: Na terenu nalazi mnoštvo različitih službi, od kojih neke imaju profesionalce za odnose s javnošću i uspostaviti će se novi središnji međuresorni ured za odnose s javnošću. Novi ured će davati kratke i jasne upute građanima kako se ponašati. Pored toga novi ured će građanima pružati i službene informacije s terena. Za pružanje uputa građanima kako se ponašati iskoristiti će se javno-edukativne kampanje koje je Ured za upravljanje u hitnim situacijama već proveo u javnosti.

Spasilačke snage će se duplicirati. Uz precizne upute i dio građana će se aktivno uključiti u pružanje pomoći i organiziranje života na razne načine.

Strategija spajanja slabosti i prilika: Kroz pružanje informacija građanima potiče se promjena njihovog ponašanja i poduzimanje zaštitnih mjera. Potiče se i solidarnost koja je izuzetno potrebna

Page 153: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

155

zajednici u prevladavanju nesreća. Uspostavom središnjeg ureda za odnose s javnošću sve informacije iz raznih izvora dolaziti će na jedno mjesto na kojemu će se obrađivati. Nakon obrade informacije će se proširiti prema različitim javnostima, te će svaka od njih imati kvalitetnu, točnu i pravovremenu informaciju. Na taj način će i građani uvijek imati pregled situacije i dostupne službene informacije.

Strategija spajanju snaga i prijetnji: Profesionalci za odnose s javnošću odrađivati će i odnose s medijima. Nije namjera sprečavati medije u njihovom poslu već raditi zajedno s medijima da informacije koje daju javnosti budu točne, provjerene i istinite. Medijima će se omogućiti i razgovori sa spasiocima i obilazak terena na siguran način, odnosno na način da to ne utječe na rad spasioca i na sigurnost medijskih ekipa. Novi ured će pratiti sve medije te raditi i medijsku analizu poruka.

Strategija spajanja slabosti i prijetnji: Prikupljanje informacija s terena i aktivno praćenje svih medija pridonijeti će i boljoj koordinaciji spasioca na terenu.

3. Strateška namjera uspostave međuresornog jedinstvenog ureda za odnose s javnošću „Velika povezanost i međuovisnost vizije, misije i ciljeva jedna je od osnovnih karakteristika

njihovih međusobnih odnosa. Upravo ta povezanost je razlog da u posljednje doba pojedini autori promatraju viziju, misiju i ciljeve kao jedu cjelinu koju su nazvali “strateška namjera” (strategic intent).“1 Krećući od ove pretpostavke u strateškim namjerama povezati ćemo misiju, viziju i ciljeve odnosa s javnošću u situacijama velikih nesreća ili katastrofa.

3.1. Misija, vizija i vrijednosti odnosa s javnošću u velikim nesrećama ili katastrofama

Misija: Proaktivno djelovanje odnosa s javnošću u slučaju velike nesreće ili katastrofe a ne reduciranje informacija ili izbjegavanje javne komunikacije. Pružanje pravodobnih informacija svim ključnim javnostima kako bi se spriječilo kolanje netočnih i neprovjerenih informacija, širenja panike i omogućilo svim ključnima javnostima da zauzmu proaktivan stav u situaciji velike nesreće ili katastrofe.

Vizija: Kroz proaktivan sustav informiranja svi odgovorni pojedinci, organi, institucije i operativne službe stječu povjerenje i vjerodostojnost pred nesrećom ili katastrofom pogođenom zajednicom. Upravo povjerenje pobuđuje među građanima nadu i omogućuje brzo vraćanje života na pogođenom području u normalu. Cilj je građanima vratiti njihovu svakodnevicu.

Vrijednosti odnosa s javnošću: Odnosi s javnošću uspostavljaju, održavaju i unapređuju odnose i komunikaciju organizacije s njenom ciljnom javnošću. Odnosi s javnošću u slučaju velike nesreće ili katastrofe pomažu pri stvaranju informirane javnosti, koja je uključena, razumna, promišljena i surađuje sa spasilačkim službama u vraćanja života u normalu.

3.2. Dugoročni ciljevi uspostave jedinstvenog međuresornog ureda za odnose s javnošću u velikim nesrećama ili katastrofama

Dugoročni ciljevi uspostave sustava informiranja javnosti jest stvoriti jezgru profesionalaca koji se okupljaju ad hoc, prema prirodi nesreće ili katastrofe, te u skladu sa svojim primarnim zaposlenjima i aktivnostima formiraju radnu grupu kako bi s obzirom na prirodu nesreće profesionalno odrađivali poslove odnosa s javnošću.

1] Prema M. Buble, M. Cingula, M. Dujanić, Ž. Dulčić, M. Gonan Božac, L. Galetić, F. Ljubić, S. Pfeifer, D. Tipurić, Prema M. Buble, M. Cingula, M. Dujanić, Ž. Dulčić, M. Gonan Božac, L. Galetić, F. Ljubić, S. Pfeifer, D. Tipurić, Strateški menadžment , Zagreb 2005.

Page 154: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

STRATEŠKO UPRAVLJANJE ODNOSIMA S JAVNOŠĆU U SLUČAJU VELIKIH NESREĆA ILI KATASTROFA

156

4. Određivanje strateškog usmjerenja – aktivnosti s kojima se postižu ciljeviPrvo strateško usmjerenje jest sama komunikacija. U uvjetima velike nesreće ili katastrofe

komunikacija je ključna. S obzirom na veličinu događaja kojim se bavimo, a to je velika nesreća ili katastrofa, stakeholderi će morati komunicirati među sobom ali i s vanjskom i unutarnjom javnošću. Dakle, potrebno je definirati unutarnju i vanjsku javnost. Unutarnju javnost čine sve spasilačke službe, udruge građana, međunarodne udruge kao i sve druge službe i uredi koji su direktno uključeni u zaštitu i spašavanje.

Vanjska javnost je sastavljena od direktno pogođenog stanovništva te njihove rodbine, stanovništva koje se nalazi blizu mjesta nesreće, medija, lokalnih političara i međunarodne javnosti.

Drugo strateško usmjerenje jest praćenje i analiza svih komunikacijskih kanala i medija. U uvjetima velike nesreće ili katastrofe moramo znati da li informacije koje dajemo dopiru do svih ključnih javnosti. Potrebno je i promatrati kakvu reakciju u javnosti izazivaju informacije.

5. Organizacija komunikacije Sve strategije proizašle iz Swot analize pokazale su da je jedini način koordinacije svih

potrebnih djelatnosti za obavljanje posla odnosa s javnošću uspostava jedinstvenog međuresornog ureda za odnose s javnošću. Samo jedan takav ured može u potpunosti zadovoljiti funkciju odnosa s javnošću u situacijama velikih nesreća ili katastrofa. Ured bi djelovao po unaprijed izrađenima planovima i procedurama kroz jasno određene kanale komunikacije. Informacije nisu namijenjene samo pogođenom stanovništvu već javnosti u cjelini. U kaotičnim situacijama kada je potražnja za informacijama velika, ključno je stalno ažuriranje informacija i njihova jasnoća u bitnim pitanjima. Zbog toga, odgovornost u informiranju javnosti treba preuzeti jedinstveni međuresorni ured sposoban pravodobno i učinkovito informirati širu javnost uz suradnju lokalnih i nacionalnih medija.

Za uspostavu ureda pokazati ćemo korištenje JIS – Joint Information System kojega preporuča IAEA i FEMA za upravljanje u velikim nesrećama ili katastrofama. Upravo je ovaj sistem ključni alat za lakše upravljanje odnosima s javnošću, odnosno omogućuje lakši protok informacija do svih ciljnih skupina. Sve ciljne skupine koje smo raspodijelili na unutarnju i vanjsku javnost nužno trebaju informacije. Ako ih ne dobiju od pouzdanog izvora krenuti će kružiti neslužbene i neprovjerene informacije koje mogu uspaničiti i uzrokovati neželjena ponašanja.

Cilj JIS-a u uvjetima velike nesreće ili krize jednak je cilju kakvoga imaju ostale spasilačke službe - zaštita života, zdravlja i sigurnosti ljudi. Pored toga, svaka spasilačka i druga služba koja sudjeluje u rješavanju velike nesreće ili katastrofe mora konstantno komunicirati s javnošću kao i sa svim drugim službama, a to je najjednostavnije raditi kroz ured za odnose s javnošću.

Page 155: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

157

Slika 1: Moguća organizacija ureda (JIS-a):

Veličina ureda ovisi o veličini nesreće ili katastrofe. Funkcije su podijeljene na način da jednu funkciju može obavljati više osoba ako je potrebno, odnosno jedna osoba može obavljati više funkcija.

Glavne funkcije koje će obavljati ured za odnose s javnošću:

• Prikupljanje informacija - Informacije se prikupljaju iz raznih izvora, spasilačkih službi, eksperata, očevidaca ali i medija, novih medija, pogođenog stanovništva...

• Provjera informacija - U uvjetima velike nesreće i katastrofe izuzetno je važno da informacija koja ode u javnost bude točna.

• Koordinacija informacija - Koordinacija informacija među svim razinama i svim službama koje sudjeluju u rješavanju situacije izuzetno je važna. U stresnim situacijama kakve jesu situacije velike nesreće ili katastrofe ne želimo da dvije službe daju proturječne informacije.

• Širenje informacija - Prema svim zainteresiranim javnostima raznim metodama poput priopćenja za javnost, konferencija za medije, tiskanje i podjela letaka, korištenje novih medija (društvenih mreža, Interneta i službenih web stranica), sastanci, briefinzi...

• Monitoring medija - Kroz monitoring svih medija stvoriti će se jasna slika da li je informacija koju smo proširili dobro prenesena i u slučaju da to nije, odmah će se pristupiti ispravljanju.

• Novi mediji - Informacije koje imamo potrebno je interpretirati i vizualno oblikovati i obraditi za Internet i društvene medije.

• Strateško planiranje - Razvija se poseban plan komuniciranja u uvjetima velike nesreće ili katastrofe. Plan uzima u obzir trenutno stanje javnosti, identificira strateška pitanja koja mogu utjecati na komunikacije, određuje ključne poruke i informacije te načine na koji će se odvijati komunikacija.

mreže)

Page 156: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

STRATEŠKO UPRAVLJANJE ODNOSIMA S JAVNOŠĆU U SLUČAJU VELIKIH NESREĆA ILI KATASTROFA

158

ZaključakIz definicije velikih nesreća ili katastrofa vidljivo je da su to događaji „čiji nastanak nije moguće

spriječiti ili posljedice otkloniti redovitim djelovanjem nadležnih tijela državne uprave i postojećih operativnih snaga zaštite i spašavanja“. Dakle, kao što je za uspješno djelovanje snaga zaštite i spašavanja potrebno da se one prilagode tako velikom događaju, podjednako je potrebno da se odnosi s javnošću, koji su temeljna zadaća svakog sustava zaštite i spašavanja, reorganiziraju kako bi mogli u odgovarajućoj mjeri pružiti javnosti sve informacije.

U radu smo pokazali mogući sustav objedinjavanja odnosa s javnošću u jedan novi međuresorni ured u koji bi bio formiran prema potrebi od stručnjaka za odnose s javnošću iz institucija koje rješavaju kriznu situaciju. Konkretan korak prema tome bio bi uvrštavanje u planove zaštite i spašavanja u planiranom odgovoru na velike nesreće ili katastrofe mogućnost uspostave međuresornog ureda, što bi zaštitu i spašavanje podiglo na višu razinu.

Literatura:1. Zakon o zaštiti i spašavanju N.N. 174/04, N.N. 79/07, N.N. 38/09, N.N. 127/10

2. Plan Zaštite i spašavanja za područje Republike Hrvatske N.N. 96/10

3. Pravilnik o postupku uzbunjivanja stanovništva N.N.47/06; N.N: 110/11

4. Plan zaštite i spašavanja Grada Zagreba (službeni glasnik Grada Zagreba godina 2011, Broj 19 od 20. prosinca 2011)

5. M. Buble, M. Cingula, M. Dujanić, Ž. Dulčić, M. Gonan Božac, L. Galetić, F. Ljubić, S. Pfeifer, D. Tipurić, Strateški menadžment , Zagreb 2005.

6. Uredba o sprječavanju velikih nesreća koje uključuju opasne tvari (NN 114/08)

7. Basic Guidance for Public Information Officers (PIOs); National Incident Management System (NIMS), FEMA 517/studeni 2007.

8. Communication with the Public in a Nuclear or Radiological Emergency, IAEA, svibanj 2012.

Page 157: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

159

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

Mario Obradović, bacc. ing. admin. chris. Montmontaža d.d., Rakitnica 2, 10 000 Zagreb

Prof. dr. sc. Sanja Kalambura, dipl.ing.Veleučilište Velika Gorica, Zagrebačka 5, 10 410 Velika Gorica

Danijel Smolec, bacc. ing. admin. chris.Bojna Nuklearno-biološko-kemijske obrane, 10 370 Dugo Selo

Nives Jovičić, struč. spec. ing. admin. chris.Veleučilište Velika Gorica, Zagrebačka 5, 10 410 Velika Gorica

POVEZANOST SUSTAVA ZAŠTITE I SPAŠAVANJA SA OPASNIM OTPADOM

Sažetak:

Suvremena društva imaju različite vrste opasnosti i ugroženosti. Neke od njih su svakodnevne, a neke su samo potencijalna prijetnja. Zbog toga ljudi moraju naučiti živjeti s prijetnjama, ili opasnostima, za slučaj da potencijalne prijetnje prerastu u realne i stvarne. Sustav zaštite i spašavanja u krizama izazvanim opasnim otpadom ima jednu od najsloženijih uloga, i od osnovnog je sigurnosno - gospodarskog interesa modernog društva. Operativni dijelovi sustava sastoje se od velikog broja organizacija koje je potrebno kvalitetno povezati kako bi njihovo zajedničko djelovanje stvorilo učinkovit sustav. Nesreće ili izvanredne situacije uzrokovane opasnim otpadom, bez obzira na to da li su nastale djelovanjem prirode ili čovjeka, gotovo uvijek poprimaju razmjere krize, a ponekad i katastrofe, ugrožavajući pritom okoliš ili živote ljudi. Te situacije ne poznaju granice i ograničenja, zahtijevaju posebni odgovor lokalnih zajednica ili države, a na kraju, ako je to potrebno, i međunarodnu pomoć. Često je to posljedica i lošeg gospodarenja opasnim otpadom ali i blagih stavova cjelokupne javnosti spram te problematike. U radu će biti dan prikaz trenutnog stanja gospodarenja opasnim otpadom u Republici Hrvatskoj, te ulozi sustava Zaštite i spašavanja u potencijalnim prijetnjama izazvanim ovom vrstom otpada.

Ključne riječi: krize, opasni otpad, zaštita i spašavanje.

CONNECTION OF PROTECTION AND RESCUE SYSTEM WITH HAZARDOUS WASTEAbstract:

Modern societies have different types of risk and vulnerability. Some of these are everyday, and some are only a potential threat. Therefore, people must learn to live with the threat, or danger, for the case that the potential threats escalate into real and actual. The system of protection and rescue in a crisis caused by hazardous waste has one of the most complex roles and the security of the base - the economic interests of modern society. Operating systems components consist of a large number of organizations that need to bind well to their joint actions create an effective system. Accident or emergency caused by hazardous waste, regardless of whether they are caused by natural or man almost always assume crisis proportions, and sometimes a disaster, threatening the environment or

Page 158: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

POVEZANOST SUSTAVA ZAŠTITE I SPAŠAVANJA SA OPASNIM OTPADOM

160

people’s lives. These situations do not recognize boundaries and limitations, require specific response of local communities and the state, and finally, if necessary, and international assistance. It is often a consequence of poor management of hazardous waste and mild general public attitudes toward these issues. The paper will be given to the current status of hazardous waste management in the Republic of Croatia and the role of protection and rescue system to potential threats caused by this type of waste.

Key words: crises, hazardous waste, protection and rescue

1.UVODNekontrolirano oslobađanje opasnih tvari iz otpada može ugroziti veliki broj stanovnika, biljni i

životinjski svijet što istovremeno podrazumijeva smanjenje prirodnih resursa koji se ne mogu obnoviti. Upravo stoga je potrebno, u slučaju kada se već dogodi incident, imati dobro opremljene i osposobljene sustave zaštite i spašavanja (ZiS), kao i dobro osposobljenu i pripremljenu lokalnu zajednicu za sprječavanje nastanka izvanrednog stanja ili rješavanja problema kod nastanka izvanrednog stanja uzrokovanih nekontroliranim istjecanjem opasnih tvari u okoliš. Samo kvalitetna suradnja tih sustava i institucija, kao i koordinacija aktivnosti istih, može nam omogućiti efikasan „odgovor“ na nastalu kriznu situaciju, a educirano i stručno osoblje ublažiti posljedice i sanirati nastalu štetu.

Problematika gospodarenja opasnim otpadom u RH vrlo je kompleksna i zahtijeva angažman cijeloga društva. Iako su Pravilnikom o postupanju s opasnim otpadom jasno definirani uvjeti i načini postupanja s otpadom, do danas oni nisu zaživjeli i provedeni u potpunosti.

2. PROBLEMATIKA GOSPODARENJA OPASNIM OTPADOMBudućim generacijama će zasigurno zadavati muke tri globalna ekološka problema: aerozagađenje,

zagađenje voda i različite vrste toksičnog odnosno opasnog otpada [7].

Količina stvorenog opasnog otpada povezana je s tehnološkim razvojem i ekonomskom moći neke zemlje. Problem zemalja u razvoju u koju spada i Hrvatska je da stvaraju manje količine otpada nego financijski moćnije i tehnološki razvijenije zemlje, ali su problemi štetnog utjecaja na zdravlje ljudi i okoliš veci jer nemaju uređene sustave sakupljanja, prijevoza i zbrinjavanja ove vrste otpada. Kada govorimo o zemljama „trećeg“ svijeta koje su najčešće siromašne zemlje, tada je situacija još i gora, jer se u takvim zemljama veliki problem predstavlja ilegalno tržište opasnog otpada. Naime, tamo neke od razvijenih zapadnih zemalja ilegalno dovoze svoj otpad, izazivajući ogromne i smrtonosne posljedice po stanovništvo i njihovo životno okruženje.

2.1. Trenutna situacija u Republici Hrvatskoj

Neodgovarajuće gospodarenje otpadom jedan je od najvećih problema u razvoju gospodarstva i civilnog društva RH. U ovu lošu sliku se uklapa i gospodarenje opasnim otpadom koje kod nas nije još do kraja strateški definirano, kao i evidentno nepoštivanje već postojećih zakonskih odredaba.

Također, Republika Hrvatska nema dovoljan broj potrebnih postrojenja za obradu vlastitog opasnog otpada, kao ni odlagališta uređena za trajnu skrb o opasnom otpadu. Opasan otpad se ne zbrinjava na adekvatan način nego vrlo često završava na odlagalištima zajedno s komunalnim otpadom. Dio opasnog otpada se izvozi, a dio nekontrolirano odlaže. Prema procjenama samo se oko 10% ukupnih količina opasnog otpada zbrinjava redovito i na odgovarajući način.

Page 159: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

161

Ne postoje potpuni i pouzdani podaci o količinama opasnog otpada i tokovima otpada, kao niti odgovarajuća kontrola. Nedovoljno pouzdani podaci otežavaju praćenje nastanka opasnog otpada i s tim u vezi načina na koji se njime gospodari. Prema podatcima Agencije za zaštitu okoliša 2010. godine u RH proizvedeno je 58.321 tona opasnog otpada, iako su količine proizvedenog opasnog otpada zapravo i nekoliko puta veće od prijavljenih količina. Na Slici 1. prikazane su količine opasnog otpada u RH od 2005. do 2010. god.

Slika 1. Količine opasnog otpada u RH (izvor: AZO)

Zbog smanjene aktivnosti proizvodnoga gospodarstva pretpostavlja se da nastajanje opasnog otpada stagnira. Istodobno rastu količine izvezenoga opasnog otpada, što upućuje na nužnost rješavanja njegova zbrinjavanja termičkom obradom u Hrvatskoj, isključivo zbog financijskih razloga [1].

Zbog svega navedenoga, nerješavanje ovih nagomilanih problema predstavlja izuzetno veliku prijetnju i može postati izvor najvećih kriznih situacija u budućnosti za cjelokupnu zajednicu i sve dijelove njegovoga društva.

3. OPASNI OTPAD KAO IZVOR KRIZNIH SITUACIJAU okružju neodgovornosti u odbacivanju opasnog otpada i rastućih količina otpada, kao i

neprovođenju propisa, rezultat pobrojanih slabosti gospodarenja otpadom je vidljiv: došlo je do nekontroliranog gomilanja opasnog otpada na cijelom teritoriju Republike Hrvatske. Nesanirana odlagališta i „divlji“ deponiji izravno utječu na zdravlje ljudi i okoliš i potencijalni su izvor nastanka krizne situacije. Posljedice lošeg gospodarenja opasnim otpadom u RH vidljive su kroz sljedeće primjere:

• Tvornice glinice u Obrovcu,

• Odlagališta šljake u Kaštelanskom zaljevu,

• Odlagališta opasnog otpada - Lemić brdo,

• Jama Sovjak - Rijeka,

• Plobest – Ploče.

Page 160: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

POVEZANOST SUSTAVA ZAŠTITE I SPAŠAVANJA SA OPASNIM OTPADOM

162

Ovi primjeri su na žalost samo još jedni u nizu opomena čovjeku da svojom arogancijom, nepažnjom i nesavjesnošću, konstantno nanosi nepovratnu štetu ljudima i okolišu.

4. ULOGA, VAŽNOST I SURADNJA ČIMBENIKA ZAŠTITE I SPAŠAVANJA U KRIZAMA IZAZVANIM OPASNIM OTPADOM

Krizu možemo definirati kao ozbiljnu prijetnju koja zahtijeva donošenje kritičnih odluka, dok je katastrofa krajnji, ekstremni izraz krize, odnosno odlučujući zaokret ka lošem, s uništavajućim ishodom. Upravo je i jedna od glavnih uloga služba zaštite i spašavanja ta, da se kriza donošenjem pravilnih odluka ne pretvori u katastrofu.

Upravljanje u krizama ili izvanrednim stanjima jedna je od najsloženijih ljudskih djelatnosti i nije ju jednostavno provoditi jer razrada upravljanja u različitim kriznim stanjima zahtijeva okupljanje raznovrsnih stručnjaka ovisno o pojedinoj vrsti kriznog stanja. Osnovno načelo sveukupnog upravljanja u krizama je da se može nešto korisno učiniti i prije nego se kriza ili katastrofa dogodi, ali i poslije samog događaja. Na tim temeljima počiva i odgovornost zajednice na određenom području (npr. županija ili država, ako je cijela ugrožena) u kriznim situacijama [5]. Kao rezultat modernih promišljanja definirane su četiri faze sveukupnog upravljanja u krizama: ublažavanje, pripravnost, djelovanje i oporavak ili obnova. Svaka od ovih faza proizlazi iz prethodne i postavlja zahtjeve na sljedeću. Aktivnosti u jednoj fazi mogu se preklapati s aktivnostima u prethodnoj. Pripravnost prelazi u djelovanje kada se dogodi katastrofa. Djelovanje prelazi u oporavak u različito vrijeme u ovisnosti o prostiranju i vrsti šteta. Slično, oporavak pokreće ublažavanje, motivaciju za sprečavanje ili reduciranje nastajanja sljedeće nesreće. Konačno, faze kriza nemaju početka ni kraja [3].

Prepoznavanje prijetnji koje može izazvati nepravilno gospodarenje opasnim otpadom trebalo bi motivirati nadležne institucije da poduzmu odgovarajuće mjere zaštite jednako kao i stvarna katastrofa. Da bi mogao odgovoriti na postavljene zahtjeve, suvremeni sustav zaštite i spašavanja mora se temeljiti na: pravovremenosti, prepoznavanju opasnosti, upozoravanju javnosti, jedinstvenom ustroju sustava vođenja građenog na svim razinama, ustroju profesionalnog sustava za brzi odgovor, ustroju dopunskog sustava za odgovor koji uključuje sve resurse zajednice, mogućnosti stupnjevitog odgovora s prožimanjem svih razina zajednice, uključivanju u odgovor svih građana i svih subjekata na području zahvaćenom katastrofom, transparentnosti i javnosti rada na svim razinama.

Temeljne zadaće sustava zaštite i spašavanja su:

• prosudba mogućih ugrožavanja i posljedica,

• planiranje i pripravnost za reagiranje,

• reagiranje u slučaju katastrofa i velikih nesreća,

• poduzimanje potrebnih aktivnosti i mjera za otklanjanje posljedica radi što brže normalizacije života na području na kojem je događaj nastao.

4.1. Sudionici sustava zaštite i spašavanja

Organiziranje i djelovanje sustava zaštite i spašavanja u Republici Hrvatskoj utemeljeni su u Ustavu Republike Hrvatske, Zakonu o zaštiti i spašavanju i podzakonskim propisima, procjeni ugroženosti Republike Hrvatske od prirodnih i tehničko-tehnoloških katastrofa i velikih nesreća, te pravnoj stečevini Europske unije u područjima zaštite okoliša i zaštite i spašavanja, implementiranoj u hrvatsko zakonodavstvo [5].

Page 161: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

163

Plan zaštite i spašavanja za područje Republike Hrvatske je okvir za planiranje djelovanja svih sudionika zaštite i spašavanja u katastrofama i velikim nesrećama. Donosi se na strategijskoj razini i služi za izradu planova zaštite i spašavanja na operativnim i taktičkim razinama kao i standardnih operativnih postupaka. Njime se razrađuju principi djelovanja operativnih snaga zaštite i spašavanja i drugih resursa cjelovitog i integriranog nacionalnog sustava zaštite i spašavanja te posebno upravljanje reagiranjem u slučaju prirodnih i tehnoloških katastrofa i velikih nesreća. Tehničko-tehnološke katastrofe i velike nesreće izazvane nesrećom u gospodarskim objektima su incidenti u kojima se moguća opasnost temelji na broju, vrsti i veličini postrojenja u kojima se skladište, koriste ili proizvode opasne i štetne tvari, o vrsti i količini opasnih tvari te udaljenosti od naseljenih područja kao i maksimalne koncentracije opasnih i štetnih tvari koje mogu ugroziti živote i zdravlje ljudi, životinja i cjelokupnog ekološkog sustava. U ovu vrstu incidenata spadaju i incidenti koji mogu nastati proizvodnjom, skladištenjem, prijevozom i prodajom opasnih i štetnih tvari.

U zaštiti i spašavanju sudjeluju: fizičke i pravne osobe, izvršna i predstavnička tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i središnja tijela državne uprave. Izvršni dio čine operativne snage zaštite i spašavanja koje se sastoje od:

• stožera zaštite i spašavanja na lokalnoj, regionalnoj i državnoj razini,

• službi i postrojbi središnjih tijela državne uprave koje se zaštitom i spašavanjem bave u svojoj redovitoj djelatnosti,

• službi i postrojbi pravnih osoba koje se zaštitom i spašavanjem bave u svojoj redovitoj djelatnosti,

• zapovjedništava i postrojbi vatrogastva,

• zapovjedništava i postrojbi civilne zaštite.

U slučaju potrebe angažiraju se i oružane snage [2]. Službe i postrojbe središnjih tijela državne uprave i pravnih osoba koje se zaštitom i spašavanjem bave u svojoj redovnoj djelatnosti pripadaju prvoj kategoriji operativnih snaga, najviše razine operativne spremnosti. Stoga je i propisano vrijeme za njihovu mobilizaciju dosta zahtjevno, ali i ono je u određenom rasponu iz razloga što se dio kapaciteta kontinuirano nalazi u statusu stalno spremnih snaga (npr. dežurna smjena), dok se ostali pripadnici sukladno operativnim potrebama narastanja snaga uključuju sukcesivno, do planski punog operativnog mobilizacijskog razvoja [4].

4.1.1. Uloga Državne uprave za zaštitu i spašavanje u krizama izazvanim opasnim otpadom

Državna uprava za zaštitu i spašavanje (DUZS) je samostalna, strukovna i upravna organizacija u Republici Hrvatskoj koja priprema, planira i rukovodi operativnim snagama te koordinira djelovanje svih sudionika zaštite i spašavanja [2]. Uobičajena uloga DUZS, osim koordiniranja niza aktivnosti i njihovog međusobnog povezivanja, kao i povezivanje niza operativnih segmenata sustava obrane, zaštite i spašavanja, je da potiče u svim fazama sveukupnog upravljanja u krizama sve ostale resore uprave i druge organizacije da djeluju u cilju smanjivanja stradavanja ljudi i materijalnih šteta te onečišćenja okoliša [4].

Službe i postrojbe DUZS jednim su dijelom dio najviše razine ekspertne potpore (uz znanstvene i stručne kapacitete) kojom Republika Hrvatska raspolaže za sve zadaće, a osobito one najsloženije na strategijskoj razini, djelovanja sustava zaštite i spašavanja. One su pored operativnih zaduženja koje imaju, zadužene i za potporu taktičkim i operativnim razinama u katastrofi i velikoj nesreći. U tom smislu djelatnici DUZS su u funkciji stručne, tehničke i logističke potpore Vladi Republike Hrvatske, ravnatelju Uprave, drugim središnjim tijelima državne uprave, Stožeru zaštite i spašavanja Republike Hrvatske, članovi su Zapovjedništva civilne zaštite Republike Hrvatske i podupiru rad

Page 162: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

POVEZANOST SUSTAVA ZAŠTITE I SPAŠAVANJA SA OPASNIM OTPADOM

164

Zapovjedništva, ali i članovi i potpora stožerima zaštite i spašavanja i zapovjedništvima civilne zaštite na operativnim i taktičkim razinama sustava zaštite i spašavanja u Republici Hrvatskoj [4].

U operativnom dijelu nakon informacija, uputa i preporuka DUZS-a, svi sudionici sustava zaštite i spašavanja započinju s provođenjem priprema za djelovanje u izvanrednim događajima, sukladno vlastitim planovima zaštite i spašavanja, planovima civilne zaštite i standardnim operativnim postupcima.

Po prijemu informacija o nesreći izazvanoj opasnim tvarima ili otpadom, Državni centar 112 aktivira potrebne žurne i druge službe (hitna medicinska pomoć, vatrogasci, policija, inspekcija zaštite okoliša, sanitarna i druge inspekcije, toksikolog, komunalne službe, Hrvatska vatrogasna zajednica, Hrvatski Crveni križ, Hrvatska gorska služba spašavanja, kinološke organizacije sa psima za spašavanje, službe zaštite životinja i bilja, tvrtke koje su zbog rukovanja opasnim tvarima u obvezi razvijati vlastite snage za intervencije i sl.) za obavljanje intervencije. Ako je nesreća većih kapaciteta, odluku o angažiranju Oružanih snaga Republike Hrvatske donosi ministar obrane, na zahtjev ravnatelja Državne uprave za zaštitu i spašavanje.

U odredbama Zakona o zaštiti i spašavanju svi operateri koji koriste opasne tvari dužni su instalirati sustave uzbunjivanja, kako za potrebe uzbunjivanja o nesreći unutar postrojenja tako i za uzbunjivanje stanovništva u radijusu unutar kojeg su moguće posljedice industrijske nesreće. Pod određenim okolnostima i prema procjenama mogućeg razvoja izvanrednog događaja, mogu se koristiti i drugi dijelovi cjelovitog sustava javnog uzbunjivanja koji su upravljivi iz županijskih centara 112. U slučaju tehničko-tehnološke katastrofe i velike nesreće s opasnim tvarima u prijevozu opasnih tvari u cestovnom i željezničkom prometu sudionici u prijevozu opasnih tvari dužni su u slučaju nezgode ili nesreće odmah obavijestiti Državnu upravu za zaštitu i spašavanje (pozivom na broj 112), te dati sve podatke nužne za poduzimanje odgovarajućih mjera. [8]

Ako je prilikom nesreće došlo do nekontroliranog oslobađanja opasnih tvari, sukladno informacijama i zahtjevu rukovoditelja operativnih snaga zaštite i spašavanja na mjestu nesreće, Državni centar 112, preko županijskih centara 112, uzbunjuje neposredno ugroženo stanovništvo. Još jedan od zadataka DUZS-a ja da zaprimljene informacije o prijevozu opasnih tvari prosljeđuje čelnicima jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave. Oni uvode pripravnost sudionika reagiranja i pokreću pripreme za provođenje adekvatnih mjera zaštite i spašavanja i civilne zaštite, a shodno tome se povećava i pravovremeno reagiranje i učinkovitost sustava zaštite i spašavanja. Djelovanje snaga DUZS-a je definirano standardnim operativnim postupcima (SOP) koji donosi Ravnatelj, a odnosi se na djelovanje sustava javnog uzbunjivanja za potrebe upozoravanja na nastalu katastrofu i veliku nesreću.

4.1.2. Uloga Civilne zaštite u krizama izazvanim opasnim otpadom

Od stjecanja državne samostalnosti i neovisnosti do danas, civilna zaštita je u Republici Hrvatskoj doživjela korjenite promjene, s kojima se započelo njezinim prebacivanjem iz sastava Ministarstva obrane u sastav Ministarstva unutarnjih poslova 1. siječnja 1994. godine. Tada je pokrenut proces ujednačavanja organizacijskih rješenja i razvijanja zaštite i spašavanja kao jedinstvene strukture, s jednakim ustrojem u cijeloj državi, na način kako je to bilo uređeno u većini zemalja zapadne Europe.

S prestankom angažiranja na zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od ratnih djelovanja, civilna zaštita koncentrirala je i usmjerila svoje planove i programe te sveukupan razvoj na prevenciju, zaštitu i spašavanje od prirodnih i tehničko-tehnoloških (civilizacijskih) nesreća i katastrofa. Civilna zaštita (CZ) od 1. siječnja 2005. godine djeluje u sastavu Državne uprave za zaštitu i spašavanje, krovnog državnog tijela zaduženog za usklađivanje aktivnosti i resursa u katastrofama i većim nesrećama.

Page 163: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

165

Novi administrativni okvir civilnoj zaštiti, kao operativnoj komponenti jedinstvenog sustava zaštite i spašavanja, omogućava veću samostalnost i optimalne uvjete u području kreiranja konceptualne i razvojne strategije te provođenju operativnih priprema kojima je krajnji cilj ostvarivanje sigurnosti pojedinaca i zaštite života, zdravlja i imovine stanovništva, životnog okoliša te kulturnih, materijalnih i drugih dobara u Republici Hrvatskoj.

Služba neposredno zapovijeda snagama i materijalno-tehničkim sredstvima civilne zaštite za vrijeme katastrofe ili veće nesreće, provodi mobilizaciju te koordinira ostalim operativnim snagama zaštite i spašavanja koje se uključuju u izvanrednim situacijama.

Također, ono što prethodi djelovanju u krizi, a što obavljaju službe CZ-e je izrada procjene ugroženosti i planova zaštite i spašavanja, standardnih operativnih postupaka zaštite i spašavanja i operativnih planova civilne zaštite. CZ prati i stanje i pojave u području civilne zaštite, utvrđuje stanje izgrađenosti i načine korištenja skloništa, predlaže i organizira mjere za pripremu i osposobljavanje građana za samopomoć i uzajamnu pomoć u katastrofama i većim nesrećama.

U slučaju potrebe Civilna Zaštita usklađuje zajedničko djelovanje s Ministarstvom obrane i Ministarstvom unutarnjih poslova, a koje se odnosi na angažiranje postrojbi Oružanih snaga, odnosno redarstvenih snaga Republike Hrvatske, kao i drugim tijelima državne upravne i pravnim osobama u području zaštite i spašavanja.

Za operativno provođenje najsloženijih specijalističkih zadaća, a tu podrazumijevamo i incidente s opasnim otpadom i drugim opasnim tvarima, ili logističke poslove u slučaju katastrofa i velikih nesreća izazvanih ovom vrstom opasnih materija, osnovana je interventna specijalistička postrojba civilne zaštite Republike Hrvatske. Ona jamči najučinkovitiju uporabu materijalnih resursa i ljudskih kapaciteta u zaštiti i spašavanju stanovništva, materijalnih dobara i okoliša u katastrofi i velikoj nesreći ove vrste, i pod izravnom su nadležnošću Državne uprave za zaštitu i spašavanje i Zapovjedništvom civilne zaštite Republike Hrvatske.

4.1.3. Uloga Vatrogasnog sustava u krizama izazvanim opasnim otpadom

Vatrogasna djelatnost je značajni dio sustava zaštite i spašavanja i od posebnog je interesa za Republiku Hrvatsku. Sustav vatrogastva reguliran je Zakonom o vatrogastvu (NN 80/10.). Zakon raščlanjuje i regulira ustroj vatrogastva na razini lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno na razini gradova i općina.

Sukladno Zakonu, ustrojena je Državna intervencijska postrojba koja sudjeluje u raznim vrstama intervencija zaštite i spašavanja, posebno onih složenijih, većih i zahtjevnijih razmjera. U slučaju industrijskih nesreća i katastrofa s opasnim tvarima u stacionarnim objektima ili prilikom prijevoza opasnih tvari, operativni postupci specijalističkih interventnih timova vatrogasnih postrojbi odnose se na organizaciju gašenja požara, spašavanje od požara i eksplozija, sprječavanje nastanka požara, sprječavanje nastanka eksplozija plina i drugih eksplozivnih tvari u nesrećama izazvanim opasnim otpadom.

Jedan konkretan primjer ovakve vrste krizne situacije i sudjelovanja specijalističkih interventnih timova vatrogasnih postrojbi imamo u požaru spalionice opasnog otpada Puto u Zagrebu. U kolovozu 2002. godine, desio se do sada najveći ekoincident u novijoj povijesti Hrvatske, u kojem je došlo do samozapaljenja deponiranih kemikalija uslijed njegovoga nepropisnog odlaganja i skladištenja.

U požaru je izgorjela još do danas široj javnosti nepoznata količina bačava punih raznih kemikalija, herbicida, boja, otapala i medicinskog otpada. Ovu nastalu kriznu situaciju je pokušavalo obuzdati i sanirati više od 15 vatrogasnih ekipa koje su se borile s vatrom nekoliko sati. Nažalost,

Page 164: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

POVEZANOST SUSTAVA ZAŠTITE I SPAŠAVANJA SA OPASNIM OTPADOM

166

i sami vatrogasci, ali i druge interventne postrojbe i djelatnici hitne pomoći su nakon toga imali simptome trovanja, a pojedini su prebačeni i u bolnicu. Požar u spalionici je ugašen uz velike napore, stručnost i požrtvovnost vatrogasnih timova i time je spriječena po svim procjenama stručnjaka velika katastrofa za građane Grada Zagreba i njegov okoliš. U ovome primjeru se jasno vidi važnost i uloga vatrogasnog sustava u incidentima izazvanim opasnim otpadom.

4.1.4. Uloga zdravstvenog sustava u krizama izazvanim opasnim otpadom

Uloga javnog zdravstva u hitnim situacijama izazvanim opasnim otpadom, nesrećama, velikim nesrećama i katastrofama očituje se u organizaciji i pružanju prve medicinske pomoći, zdravstveno zbrinjavanje u stacionarnim zdravstvenim ustanovama, uspostavljanje higijenskih i protuepidemijskih mjera, opskrba lijekovima, sanitarnim materijalom i opremom, identifikacija poginulih, dekontaminacija osoba koje su bile u kontaktu s opasnim kemikalijama i štetnim tvarima i drugi oblici zdravstvene skrbi ugroženog stanovništva.

4.1.5. Uloga Ministarstva unutarnjih poslova u krizama izazvanim opasnim otpadom

Službe i postrojbe Ministarstva unutarnjih poslova (MUP) u slučaju kriznih situacija izazvanih opasnim otpadom mobiliziraju se i angažiraju sukladno posebnim propisima. Na temelju članka 8. Zakona o ZiS-u, policija i dio redarstvenih snaga koje je MUP u postupku izrade namjenskog SOP-a deklarirao za ovu namjenu, osiguravaju i izoliraju mjesta nesreće, reguliraju promet i osiguranje za vrijeme intervencije, osiguravaju i rade na očuvanju javnog reda i mira u uvjetima neposredne opasnosti, nesreće, velike nesreće i katastrofe.

MUP je odgovoran i za provođenje kriminalističkih obrada u slučajevima počinjenja kaznenih djela i prekršaja u uvjetima neposredne opasnosti, nesreće, velike nesreće i katastrofe. Isto tako osiguravaju javni red i mir tijekom evakuacije i na mjestima prihvata i zbrinjavanja stanovništva, osiguravaju konvoje i prometnice (putova evakuacije), i zaduženi su za identifikaciju žrtava kao i potragu za nestalima.

4.1.6. Oružane snage

Veza civilnih institucija i njenih komponenti kao što je sustav ZiS-a, i vojnih kao što su Oružane snage u većini zemalja u povijesti je bila posljedica ratnih djelovanja. Međutim planiranje za slučaj kriznih stanja u ratu i miru (prirodne i tehnološke katastrofe) povezano je, i gotovo sve akcije i pripreme u miru važne su i za djelovanje u ratu. Potrebno je istaknuti da tehnološke katastrofe (u koje spadaju i one izazvane opasnim otpadom) po svom razornom učinku često ne zaostaju za ratnim pustošenjima, uzrokujući veliki broj ljudskih žrtava, teške posljedice na okoliš i velike materijalne štete. Uobičajena je praksa u svijetu suradnja vojnog i civilnog segmenta u zaštiti stanovnika, dobara i okoliša u kriznim stanjima. Time se osigurava visok stupanj djelotvornosti za kriznih stanja, bolja angažiranost kadra oba segmenta, a time i manji troškovi. U kriznim situacijama kao što su one izazvane opasnim otpadom, službe i postrojbe Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske mobiliziraju se i angažiraju sukladno posebnim propisima i na temelju odredbi čl. 111. Zakona o obrani.[6]

5. OBAVJEŠĆIVANJE JAVNOSTI I KOMUNIKACIJA S MEDIJIMA U kriznim situacijama sukladno zakonu u nadležnosti je Vlade Republike Hrvatske, DUZS, ili na

tijelima JLS ili Gradonačelnika i ostalih sudionika ZiS-a pružanje točnih, pravodobnih i usklađenih izvješća i informacija pravnim osobama ili stanovništvu za vrijeme neposrednih prijetnji, nesreća,

Page 165: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

167

velikih nesreća ili katastrofa od vitalnog je značaja u ovladavanju izazvanom krizom. Suradnja s medijima je bitna i kako bi se trenutne i redovito ažurirane informacije prenosile raznovrsnim načinima javnog priopćavanja uključujući konferencije za novinare, intervjue, izjave za javnost, izvješća, priopćenja za javnost, ili drugim načinima komunikacije (Internet). Zbog važnosti situacije informiranje medija treba biti pažljivo planirano prije samog priopćenja. Zbog toga prije samog priopćenja glasnogovorniku trebaju biti dostupne sve raspoložive relevantne informacije u odnosu na hitnu situaciju, nesreću, veliku nesreću ili katastrofu.

Na državnoj razini Vlada Republike Hrvatske izdaje službene izjave i obavještenja za stanovništvo, ili za to ovlašćuje Ravnatelja DUZS koji obavijesti šalje putem sredstava javnog priopćavanja (HRT, HINA), ili za detaljnije obavješćivanje stanovništva putem svih ostalih dostupnih medija.

Na lokalnim razinama za te aktivnosti je zadužen i odgovoran Gradonačelnik koji koristeći lokalne resurse (npr: službene stranice grada, lokalne medije, sustav displaya na vozilima javnog prijevoza ili na neke druge pogodne načine), stanovništvo osobito informira o: [3]

• stanju na pogođenom području, opasnostima za ljude, materijalna dobra i okoliš,

• pružanju pomoći zatrpanim i ozlijeđenim osobama,

• putevima evakuacije, mjestima zbrinjavanja i pružanja prve medicinske pomoći,

• kakvu pomoć i kada mogu očekivati,

• kako provoditi osobnu i uzajamnu zaštitu,

• načinima sudjelovanja i o suradnji s operativnim snagama zaštite i spašavanja u otklanjanju posljedica,

• gdje i od koga mogu dobiti dodatne informacije,

• ostalim činjenicama o stanju.

Informiranje o pojavi određenog događaja kao što se vidi može se izvesti raznim sredstvima, tehnikama i načinima izvješćivanja i informiranja javnosti. Uporaba jednog ili drugog načina ili tehnike izvješćivanja ovisit će prvenstveno o vrsti događaja i ciljanoj skupini građanstva koje obavještavamo.

6. ZAKLJUČAKNesreće ili izvanredne situacije uzrokovane opasnim otpadom, bez obzira na to da li su nastale

djelovanjem prirode ili čovjeka gotovo uvijek poprimaju razmjere krize, a ponekad i katastrofe, ugrožavajući pritom okoliš ili živote ljudi. Takve vrste kriza su prije svega posljedica lošeg gospodarenja opasnim otpadom, ali i „blagih“ stavova cjelokupne javnosti spram te problematike. Odnos čovjeka i prirode, koji se gotovo dva stoljeća temeljio na antropocentrizmu, doveo je do niza globalnih, regionalnih i lokalnih ekoloških problema, koji su kulminirali krizama. Svjesni toksičnih svojstva opasnog otpada i opasnosti koje oni sa sobom nose, društvo u cjelini mora tražiti rješenja ovoga problema na njegovom samome izvoru – u dizajnu novih proizvoda, njegovoj proizvodnji i potrošnji.

Ako preventivne i druge mjere u gospodarenju opasnim otpadom ne ostvare traženi rezultat (sigurnost ljudi i okoliša) potrebno je stvoriti dobro osposobljene i opremljene pripadnike sustava zaštite i spašavanja, koji u tom trenutku moraju efikasno odgovoriti na nastalu kriznu situaciju. Uloga sustava zaštite i spašavanja u krizama izazvanim opasnim otpadom je jedna od najsloženijih

Page 166: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

POVEZANOST SUSTAVA ZAŠTITE I SPAŠAVANJA SA OPASNIM OTPADOM

168

i od osnovnog je sigurnosnog i gospodarskog interesa modernog društva. Kako bi sustav zaštite i spašavanja Republike Hrvatske i u budućnosti zadržao svoju posebnu namjensku funkciju za reagiranja u krizama izazvanim opasnim otpadom, potrebno je daljnje kontinuirano unapređenje sustava kroz jačanje njegove koordinacijske funkcije, kao i što bolja opremljenost novim i tehnološki naprednijim materijalno-tehničkim sredstvima.

Samo velikim promjenama koje se mogu ostvariti postupno, može se doći do boljih rezultata u gospodarenju opasnim otpadom, i stavovima spram njega, a time i smanjiti potencijalne krize koje on može izazvati. Promjenom svojih stavova i percepcije o problematici opasnog otpada, kao i većom zainteresiranošću za krizne situacije koje on može prouzročiti, može se utjecati na to kakva će nam budućnost biti, jer za razliku od prošlosti, ona još nije napisana.

Literatura:1. Kalambura, S., Mihalinčić, M., Mihaljević, B.: Menadžment u zaštiti okoliša, Zagreb, Zbornik

radova VI. Znanstveno-stručne konferencije s međunarodnim sudjelovanjem “Menadžment i sigurnost”, 2011.

2. Lebeda, N., Mihalić, M.: Projektiranje vježbi kriznih situacija, Veleučilište Velika Gorica, Velika Gorica, 2011.

3. Obradović, M.: Opasni otpad kao izvor kriznih situacija, završni rad, Velika Gorica, 2012.

4. Pravilnik o gospodarenju otpadom (NN 23/07, 111/07)

5. Smjernice za organizaciju sustava zaštite i spašavanja na području Grada Zagreba za razdoblje 2010. – 2012. (Službeni glasnik Grada Zagreba – pročišćeni tekst, 16/09)

6. Smolec, D.: Reakcija sustava zaštite i spašavanja na biološki napad, završni rad, Velika Gorica, 2012.

7. Strategic plan 2007-2012, Pipeline and Hazardous Materials Safety Administration, U.S. Department of Transportation

8. Zakon o prijevozu opasnih tvari (NN 79/07)

Page 167: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

169

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

Prof. dr. sc. Milan VrdoljakFakultet strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za zrakoplovstvoe-mail: [email protected]

Prof. dr. sc. Slobodan JankovićFakultet strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za zrakoplovstvoe-mail: [email protected]

Dipl. ing. Danijel VukovićMORH, Služba za razvoj, opremanje i modernizacijue-mail: [email protected]

O RIZICIMA UPORABE HELIKOPTERA U PROTUPOŽARNIM AKTIVNOSTIMA S

GLEDIŠTA MEHANIKE LETA

Sažetak:Uporaba helikoptera u protupožarne svrhe podrazumijeva izazove za letačke posade jer se takvi namjenski letovi razlikuju po mnogim rizičnim aspektima kakvih nema u uobičajenim zadaćama. Gaseći požar protupožarnim vjedrom, kao i zbog izvođenja ostalih aktivnosti u opožarenim zonama, helikopter se uvodi u područja u kojima dolazi do promjene gustoće zraka zbog utjecaja požara, što utječe na aerodinamiku rotora i ukupne performanse helikoptera te može dovesti do ugrožavanja sigurnosti letenja. Predočenim pojednostavljenim matematičkim modelom atmosfere iznad požarišta i njegovim utjecajem na helikopter u režimu horizontalnog leta, dobiveni su rezultati temeljem kojih su definirani korisni zaključci i preporuke procedura za letačke posade koje se upućuju na protupožarne zadaće. Na helikopter u protupožarnim ulogama opremljen vodenim topom može doći do narušavanja stabilnosti i kvalitete upravljanja helikoptera tijekom rada topa. Primjenom linearnog modela helikoptera s vodenim topom analiziran je utjecaja vodenog topa s impulsnim i kontinuiranim mlazom na dinamiku helikoptera.

Ključne riječi: atmosfera iznad požara, vodeni top, aerodinamika helikoptera, performanse helikoptera, stabilnost helikoptera

Summary:

The use of helicopters in firefighting purposes implies challenges for flight crews, because such dedicated flights differ in many aspects of risk which are not enclosed in ordinary tasks. In aerial firefighting or other activities in the wildfire areas, a helicopter is introduced into zones with change in air density due to the fire, affecting the aerodynamics of the main rotor and the overall performance of the helicopter what could lead to endangering of flight safety. Presented simplified mathematical model of the atmosphere above the wildfire and its influence on helicopter in horizontal flight regime defines recommendations for flight crew involved in aerial firefighting missions. On helicopter in aerial firefighting roles equipped with water cannon a stability and handling qualities of helicopter could be violated during the operation of a cannon. Influence of both impulse water projectile and

Page 168: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

O RIZICIMA UPORABE HELIKOPTERA U PROTUPOŽARNIM AKTIVNOSTIMA S GLEDIŠTA MEHANIKE LETA

170

continuous jet on helicopter dynamics was analyzed with application of linear model of helicopter with water cannon.

Keywords: atmosphere over wildfire, water cannon, helicopter aerodynamics, helicopter performance, helicopter stability

UVODOvim radom obuhvaćena je analiza s gledišta mehanike leta dvaju rizičnih utjecaja na let

helikoptera u protupožarnim ulogama: utjecaj atmosfere iznad požarišta na performanse helikoptera i utjecaj vodenog topa na dinamiku helikoptera.

Može se očekivati da je utjecaj atmosfere iznad požarišta na dinamiku leta helikoptera značajan, te ga je potrebno razmatrati kao jedan od osnovnih ograničavajućih čimbenika zračnoj potpori gašenju požara na velikim otvorenim prirodnim područjima. Za analizu ove situacije razvijen je pojednostavljeni matematički model atmosfere pod određenim pretpostavkama, kao i matematički model helikoptera koji se sastoji od modela njegovog nosećeg rotora. Rezultati analize prikazuju utjecaj atmosfere iznad požarišta na potrebnu snagu helikoptera u horizontalnom letu i raspoloživu snagu.

Uporaba vodenog topa na helikopterima najčešće se primjenjuje za gašenje požara na visokim zgradama u urbanim područjima. Stabilnost helikoptera može biti narušena zbog utjecaja kontinuiranog vodenog mlaza ili vodenog projektila, koji mogu dovesti do degradacije kvalitete upravljanja helikopterom te time ugroziti stabilnost i u konačnici narušiti i sigurnost leta helikoptera.

UTJECAJ ATMOSFERE IZNAD POŽARIŠTA NA PERFORMANSE HELIKOPTERA

Model atmosfere iznad požarišta

Modeliranje šumskog požara i njegovog utjecaja na atmosferu predstavlja složenu zadaću zbog niza razloga kao što su složeni kemijski procesi, nelinearni odnosi utjecaja vatre na strujanje zraka, složena i nepotpuno poznata svojstva zračenja i procesa izgaranja.

Interaktivni učinci vatre i atmosfere se značajno manifestiraju kroz vjetar čiji se parametri pod utjecajem vatre mogu promijeniti ili pak sam vjetar može nastati u vatrenom području. Utjecaj sprege vatre i atmosfere nastaje na nekoliko desetaka metara od vatrene fronte, a osjeća se na mnogo širim područjima od ukupno požarom zahvaćene površine. Modeliranje izgaranja se može izvesti pod pretpostavkom brzine i načina širenja vatre i zahtijeva snažnu računalnu potporu i složeni postupak definiranja početnih uvjeta kao što su konfiguracija terena s opisom goriva koje izgara (šuma, grmlje, trava itd.).

U analizi utjecaja atmosfere iznad požarišta na helikopter u letu, poznavanje modela brzine i načina širenja vatre nije relevantno, već je bitno poznavati gustoću zraka i stanje vjetra kako bi se odredile aerodinamičke sile i momenti koje djeluju na helikopter. Stoga se u razvoju matematičkog modela razmatraju samo aspekti koji su bitni za određivanje aerodinamičkih sila i momenata te utjecaja na performanse letjelice.

Jednadžbe kontinuiteta, količine gibanja, energetske jednadžbe i jednadžbe stanja plina [3] primijenjene su u Kartezijskom koordinatnom sustavu s osi z orijentiranoj prema gore, s konačnim

Page 169: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

171

ciljem dobivanja funkcijske ovisnosti promjene temperature i gustoće s visinom. Pritom se usvajaju i sljedeće pretpostavke:

• turbulencija je zanemarena,• zrak je savršeni plin, • jednodimenzionalno (vertikalno u smjeru z osi), stacionarno, neviskozno stlačivo strujanje.

Uz navedene pretpostavke iz jednadžbe kontinuiteta, jednadžbe količine gibanja i energetske jednadžbe te jednadžbe stanja definiran je pojednostavljeni model atmosfere iznad požarišta:

(1)

.

Pri tome je definirana veza gustoće ρ i vertikalne brzine vjetra w preko parametra C; nova varijabla G kao derivacija temperature po visini; te za dane specifične toplinske kapacitete pri konstantnom tlaku Cp i volumenu Cv: Cp - Cv = R. Navedeni sustav (1) sa tri diferencijalne i dvije algebarske jednadžbe određuje funkcijsku ovisnost tlaka p, gustoće ρ, vertikalnog vjetra w, temperature T te gradijenta temperature G o visini z. Plinska konstanta vlažnog zraka označena s R koristi se u mehanici leta [5], λ je koeficijent toplinske provodljivosti, a g ubrzanje sile Zemljine teže. Detaljniji opis modela prezentiran je u [11].

Integracijom diferencijalnih jednadžbi iz (1) uz pretpostavku karakterističnu za standardnu atmosferu C=0 , početne uvjete na razini mora z = 0: p0, ρ0, T0, i G0, dobivaju se funkcije temperature i gustoće, odnosno tlaka u ovisnosti o visini:

.

Početni uvjet za temperaturu može se zapisati kao T0= T0S+ΔT, pri čemu je ΔT razlika temperatura ili temperaturna anomalija u odnosu na T0S standardnu temperaturu na razini mora. Za požare na otvorenim područjima može varirati od 50 do 500 ili više Kelvina, što ovisi o vrsti goriva, udaljenosti vatrene fronte i konfiguraciji terena.

Očekivani rezultati pojednostavljenog modela atmosfere iznad požarišta prikazani su na dijagramima sa slika (1) i (2).

Page 170: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

O RIZICIMA UPORABE HELIKOPTERA U PROTUPOŽARNIM AKTIVNOSTIMA S GLEDIŠTA MEHANIKE LETA

172

Slika 1. Ovisnost promjene temperature s visinom za različite vrijednosti temperaturne

anomalije

Slika 2. Ovisnost promjene gustoće s visinom za različite vrijednosti temperaturne anomalije

Na slici (2) vidljivo je kako visoka temperatura u velikoj mjeri utječe na gustoću - veća temperaturna anomalija izaziva manje vrijednosti gustoće. Smanjenje gustoće s visinom je malo, kao i smanjenje temperature (slika 1). Za zadane početne uvjete promjena tlaka s visinom je gotovo identična promjeni u uvjetima standardne atmosfere. Na temelju ovog pojednostavljenog modela nije moguće odrediti vertikalni vjetar koji je prisutan prema rezultatima složenog, trodimenzinalnog, nestacionarnog spregnutog modela požarišta i atmosfere [1]: i do 20m/s na visinama do 1000m.

Utjecaj atmosfere iznad požarišta na helikopter

Primarni utjecaj modela atmosfere iznad požarišta na helikopter ima iznos gustoće. Smanjenje vrijednosti gustoće ima direktne posljedice na sve aerodinamičke sile i momente koje djeluju na helikopter. Također, smanjenje gustoće značajno utječe na performanse motora. Budući da je prezentirani jednodimenzionalni model atmosfere vremenski neovisan, bit će primijenjen na analizu njezinog utjecaja na helikopter u stacionarnom režimu leta.

Rezultati dobiveni pojednostavljenim modelom atmosfere iznad požarišta implementirani su u aerodinamički model nosećeg rotora helikoptera temeljen na teoriji elementarnog kraka [14]. U analizi je promatran utjecaj parametra temperaturne anomalije ΔT na noseći rotor helikoptera generičkog transportnog helikoptera u ravnotežnom letu pri različitim brzinama leta. Izračun koeficijenta pogonske sile CT i pogonske snage Cp, detaljnije prikazan u [11], pokazao je njihovo smanjivanje s porastom temepraturne anomalije za sve brzine leta. Pogonska sila i okretni moment rotora osjetno se smanjuju s povećanjem temperaturne anomalije, što je uvjetovano smanjenjem koeficijentata CT i Cp

Page 171: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

173

ali u puno većoj mjeri smanjenjem gustoće. Pogonska sila na helikopteru u ravnotežnom letu, između ostalog, predstavlja uzgonsku silu kojom se uravnotežuje težina letjelice. Njeno smanjenje uzrokuje gubitak vertikalne ravnoteže, dakle gubitak visine, odnosno za zadržavanje visine leta potrebna je korekcija ravnotežnih vrijednosti upravljačkih veličina, ponajprije kolektivnog postavnog kuta.

Za analizu performansi helikoptera nužno je promatrati potrebnu i raspoloživu snagu, koja je ovdje razmatrana za uvjete horizontalnog leta na visini z = 500 m. U analizi je pretpostavljen uniformni protok zraka kroz noseći rotor i empirijska korekcija za induciranu snagu i snagu za svladavanje otpora profila [6,9]. Potrebna snaga Pr za horizontalni let cijelog helikoptera u ovisnosti o brzini leta prikazana je na slici (3) za različite vrijednosti temperaturne anomalije ΔT. Uz to je prikazana i raspoloživa snaga dva turbovratilna motora razmatranog helikoptera za koju je pretpostavljeno da je funkcija tlaka i temperature te da ne ovisi o brzini leta [6].

Slika 3. Potrebna i raspoloživa snaga helikoptera u funkciji brzine leta V i temperaturne anomalije

Sa slike (7) uočljivo je da za lebdenje i manje brzine leta potrebna snaga raste s povećanjem temperaturne anomalije, što je posljedica povećanja inducirane snage potrebne za održavanje horizontalnog leta pri većim iznosima temperaturne anomalije. Za velike brzine leta primjetno je smanjenje potrebne snage s porastom iznosa temperaturne anomalije, što je posljedica smanjenja aerodinamičke sile otpora letjelice uzrokovane smanjenjem gustoće. Rast temperaturne anomalije i smanjenje gustoće sukladno rezultatima pojednostavljenog modela atmosfere iznad požarišta, rezultira u padu raspoložive snage motora. Međusobnom usporedbom iznosa potrebne i raspoložive snage sa slike (3) uočljivo je smanjenje viška snage helikoptera u horizontalnom letu, odnosno dodatna ograničenja ovojnice uporabe helikoptera. Tako npr. za iznos temperaturne anomalije od 100K nije moguće lebdenje niti let s brzinama manjim od 15 m/s, a pri =500K horizontalni let uopće nije moguć.

Page 172: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

O RIZICIMA UPORABE HELIKOPTERA U PROTUPOŽARNIM AKTIVNOSTIMA S GLEDIŠTA MEHANIKE LETA

174

DOPRINOS ANALIZI STABILNOSTI HELIKOPTERA S VODENIM TOPOM

Helikopteri opremljeni vodenim topovima za protupožarnu namjenu

Helikopteri opremljeni vodenim topovima pokazali su se kao pouzdane i učinkovite platforme za gašenje različitih vrsta požara, a pogotovo onih na visokim zgradama u urbanim područjima i na brodovima na moru. Taktika gašenja požara helikopterima opremljenim vodenim topovima može biti iz položaja lebdenja ili pak iz progresivnog leta. Pritom vodeni top može imati mogućnost pomaka kako po azmutu, tako i po elevaciji. Ugradnja topa na helikopter se može izvesti na dva načina - ispod helikoptera paralelno s njegovom uzdužnom osi ili unutar putničkog ili teretnog prostora kada je top bočno montiran. Izvedba vodenog topa može biti s kontinuiranim vodenim mlazom vode ili pak s impulsnom tehnikom koja podrazumijeva ispaljivanje vodenog projektila koji se precizno usmjerava na cilj, tj. na žarište požara. Dok se tehnika kontinuiranog mlaza koja se sastoji od spremnika vode, pumpe i šmrka, koristi dugi niz godina, impulsna tehnika se primjenjuje u posljednjih 20-ak godina i predstavlja relativno novi pristup u načinu, učinkovitosti i taktici gašenja požara iz helikoptera [4]. Impulsna tehnika podrazumijeva postojanje manje količine vode pripremljene u komori topa kao vodenog projektila koji se pod velikim pritiskom i velikom brzinom izbacuje vani. Dinamički učinci vodenog projektila vidljivi su u sposobnostima probijanja određenih prepreka (npr. razbijanje prozorskoga stakla) te velikoj količini gibanja kojom se postiže veći učinak gašenja s manje količine vode. Nadalje, učinkovitost ovakvog gašenja zasniva se i na istovremenoj apsorpciji topline i gašenju vatre zbog trenutnog sprječavanja dotoka okolišnjeg zraka uslijed velike pokrivenosti i raspršenosti vode (veličina kapljica od 50 do 100 mikrona). Mogu se sumirati prednosti gašenja impulsnom tehnikom:

• gašenje manjih požara je trenutno,• usmjeravanje vode je precizno,• dovoljna je mala količina vode pa su štete prouzročene gašenjem minimalne,• mogu se gasiti jako zapaljivi materijali,• omogućen je brzi pristup požarištu zbog smanjenja temperature.

Postojanje kontinuiranog mlaza vode ili ispaljivanje vodenog projektila može imati utjecaja na stabilnost helikoptera i te dovesti do narušavanja kvalitete upravljanja. U ovom poglavlju će se analizirati sustav helikoptera i vodenog topa te pokazati pristup i analiza stabilnosti spregnutog sustava.

U analizi će se razmatrati generički transportni helikopter s konvencionalnom konfiguracijom, glavni i repni rotor, opremljen jednocjevnim vodenim topom montiranim na uzdužnoj osi helikoptera, u režimu impulsnog i kontinuiranog djelovanja (slika 4).

Page 173: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

175

Slika 4. Geomtrija i sile na helikopter s vodenim topom u lebdenju

Jednadžbe gibanja helikoptera u lebdenju

Za analizu je iskorišten linearni model helikoptera, a utjecaj vodenog topa se razmatra kao linearna perturbacija. Linearizirane jednadžbe oko referentnog ravnotežnog položaja dane su prema [7]:

. (2)

U ovom se modelu razmatra samo uzdužno gibanje. Općenito, bočno i uzdužno gibanje je spregnuto zbog nesimetričnosti aerodinamičkih sila i inercijalnih nesimetričnosti. Razmatrani model primijenjen je na režim lebdenja i pri tome bočno gibanje nije razmatrano, tj. uzdužno gibanje je razdvojeno od bočnog te se vektor stanja x sastoji od u (horizontalne) i w (vertikalne) brzine te q (kutne brzine) i Θ (kuta propinjanja) oko osi y:

.

Vektor upravljanja u se sastoji od kolektivnog postavnog kuta θ0 i uzdužnog cikličnog postavnog kuta θls:

.

Matrice A i B u sustavu (2) predstavljaju matricu sustava i matricu upravljanja za referentno stanje lebdenja, dok je f vektor poremećaja sustava.

Za sustav helikoptera s ugrađenim vodenim topom i spremnikom vode mogu se primijeniti gornje jednadžbe, ali treba uzeti u obzir nove geometrijske i inercijalne parametre sustava. Zbog promjene mase i momenata tromosti mijenjaju se koeficijenti dinamičke stabilnosti za sile i momente ukupnog sustava helikoptera s topom. Slijedom toga i referentno stanje; ravnotežni let pri lebdenju za helikopter s topom imati će drugačije referentno stanje od referentnog stanja samog helikoptera. Model gibanja helikoptera, analiza ravnotežnog leta, kao i analize utjecaja topa na razmatrani helikopter koji su pregledno dani u nastavku ovog teksta, detaljno su opisani u [12].

Page 174: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

O RIZICIMA UPORABE HELIKOPTERA U PROTUPOŽARNIM AKTIVNOSTIMA S GLEDIŠTA MEHANIKE LETA

176

Impulsni vodeni top i njegov utjecaj na helikopter

Način postizanja vodenog projektila je baziran na principu ubrzavanja (komprimiranim zrakom) i izbacivanja određene količine vode kroz izlazni presjek cijevi vodenog topa. Pritom dolazi do razvoja reaktivne sile koja se može neutralizirati elastičnom vezom između helikoptera i vodenog topa ukoliko je potrebno. U ovoj analizi pretpostavlja se kruta veza između helikoptera i vodenog topa.

Za detaljniju analizu modela impulsnog vodenog topa može se koristiti analogija s artiljerijskim topovima, gdje se područje proučavanje balističkih svojstava projektila i njegove interakcije s cijevi topa te mehanike leta dijeli na unutarnju i vanjsku balistiku [10]. U ovom primjeru baziramo se na izračun impulsa reaktivne sile FC i određivanje njezinog učinka na dinamički odgovor helikoptera

[13]. Ukupni impuls zraka i vode generiran reaktivnom silom je . Moment propinjanja

zbog reaktivne sile iznosi MC = FC . rC, gdje je rC udaljenost topa od središta mase letjelice. Ovaj moment, na kraju svoga djelovanja, generira kutnu brzinu propinjanja helikoptera:

.

Utjecaj djelovanja impulsnog vodenog topa na helikopter kroz model (2) razmatran je kao poremećaj početnih vrijednosti varijabli stanja. Očigledno, početni iznos kutne brzine propinjanja sustava helikoptera bit će jednak q0. Početna perturbacija kuta propinjanja je ovdje zanemarena. Za ovaj slučaj vrijednost vektora poremećaja je f = 0. Rezultati opisanog gibanja generičkog transportnog helikoptera [12] prikazani su na slici (5).

Slika 5. Rezultati za brzine, kutnu brzinu i kut propinjanja helikoptera za slučaj impulsnog vodenog topa

Vodeni top s kontinuiranim mlazom i njegov utjecaj na helikopter

U slučaju vodenog topa s djelovanjem kontinuiranog vodenog mlaza stvara se reaktivna sila FC koja je jednaka umnošku brzine vode i masenog protoka na izlazu iz cijevi. Ova sila i njezin moment

Page 175: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

177

MC razmatrat će se u modelu (2) kao perturbacija, te normalizirane sile i momenti definiraju vektor poremećaja f:

,

gdje su FCx i FCz kompomente reaktivne sile u vertikalnoj ravnini. Rezultati opisanog gibanja razmatranog generičkog helikoptera [12] su prikazani na slici (6).

Slika 6. Rezultati za brzine, kutnu brzinu i kut propinjanja za slučaj vodenog topa s kontinuiranim mlazom

ZAKLJUČAKRezultatima analiziranih modela utjecaja atmosfere iznad požarišta na dinamiku leta helikoptera i

stabilnosti helikoptera opremljenog vodenim topom, nastojalo se s gledišta mehanike leta, ukazati na postojanje rizičnih situacija kroz promjene relevantnih parametara.

Glavni rezultat, kakav se i očekivao, pojednostavljenog modela atmosfere iznad požarišta je smanjenje gustoće s porastom temperaturne anomalije u odnosu na uvjete standardne atmosfere. Sa smanjenjem gustoće opada i pogonska sila na disku rotora, odnosno uzgonska sila, što može rezultirati ugrozom sigurnosti letenja helikoptera. Dobiveni rezultati za potrebnu i raspoloživu snagu helikoptera u horizontalnom letu mogu se opisati kao efekt visine po gustoći: porast temperature na tlu, odnosno porast temperaturne anomalije popraćen je povećanjem visine po gustoći. Pilotu helikoptera koji se u horizontalnom letu približava zoni požara (gašenje požara podvjesnim vjedrom, slijetanje u zone požara poradi premještanja i evakuacije protupožarnih postrojbi, dostave vode i opreme te izvlačenja unesrećenih) temeljem prezentiranih rezultata mogu se dati sljedeće preporuke:

• u zonu požara, za odabranu visinu leta, sigurnije je ulaziti s većom brzinom leta budući da se optimalni režim minimalne potrebne snage s povećanjem temperature tla, odnosno temperaturne anomalije, pomjera na veće brzine leta,

• čak i na umjerenim visinama iznad požarišta zalebdenje vjerojatno neće biti ostvarivo,

Page 176: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

O RIZICIMA UPORABE HELIKOPTERA U PROTUPOŽARNIM AKTIVNOSTIMA S GLEDIŠTA MEHANIKE LETA

178

• pri ulasku u zonu iznad požarišta treba biti spreman na povećavanje kolektivne komande postavnog kuta radi održavanja horizontalnog ravnotežnog leta.

U smislu obuke i pripreme pilota na ovakve izvanredne situacije predočeni model može poslužiti i kao osnova pri izradi matematičkog modela simulatora leta helikoptera (ili aviona), čijom bi se uporabom postigle velike uštede i značajno doprinijelo osposobljenosti letačkih posada u letu u okruženju atmosfere u zoni požara. Za provedbu prezentiranog modela potrebne su temperature tla, odnosno temperaturna anomalija požarišta.

Glavni nedostatak predstavljenog modela je nemogućnost realne estimacije vertikalne brzine vjetra iznad požarišta. Njen utjecaj na dinamiku leta helikoptera može biti značajan, te bi ga se moglo obuhvatiti u složenijem modelu atmosfere iznad požarišta, poput spregnutog nestacionarnog modela požara i atmosfere prema [1] ili prema [2]. No treba imati na umu, ukoliko bi takav model bio i dostupan, za njegovu primjenu potrebni su realni podaci o geometriji terena i raslinju.

U analizi stabilnosti helikoptera opremljenog vodenim topom bitno je naglasiti da su sve amplitude u granicama linearne teorije koje je bila primijenjena u analizi s impulsnim i vodenim topom s kontinuiranim mlazom. U oba slučaja, nakon djelovanja impulsnog topa ili nakon početka djelovanja vodenog topa s kontinuiranim mlazom, helikopter je dobio slične perturbacije kutne brzine propinjanja, kuta propinjanja i komponente brzine uzduž osi x. Razlika ovih dvaju slučajeva je u vertikalnoj komponeti brzine - za djelovanje topa s kontinuiranim mlazom postoji mala početna vrijednost brzine u smjeru prema gore. Zaključak analize od interesa pilotu jest činjenica da su svi ovi poremećaji kvaziperiodični i divergentni s kvazi-periodom od oko 15 s, što će pilotu dati dovoljno vremena za poduzimanje reakcije kako bi svojim upravljanjem poništio učinke ovih poremećaja.

Poznavanje kinamatičkih i dinamičkih svojstava vodenog projektila i kontinuiranog mlaza u slučajevima djelovanja s helikoptera, može poslužiti i u razvoju ciljničkog uređaja koji bi posadi helikoptera bio od pomoći u protupožarnim aktivnostima.

Literatura: 1. Clarck, T.L., Jenkins, M.J., Coen, J. and Packhan, D. A Coupled Atmosphere - Fire Model:

Convective Feedback on Fire-Line Dynamics, Journal of American Meteorological Society, June 1996, pp.875-901.

2. Grishin, A. M. Matematicheskoye Modelirovaniye Lesnykh Pozharov i Novyye Sposoby Bor’by s Nimi, Nauka Publishers, Novosibirsk, 1992, pp.408.

3. Hughes, W.F. and Brighton, J.A. Fluid Dynamics, Schaum’s Outline Series, Mc-Graw Book Company, 1967

4. IFEX GmbH, The Firecopter - impulse technology airborne, 2011

5. Janković, S. Mehanika leta zrakoplova, Sveučilište u Zagrebu, FSB, Zagreb 2002.

6. Leishman, J. G. Principles of Helicopter Aerodynamics, Cambridge University Press, 2006

7. Padfield, G. D. Helicopter Flight Dynamics, Second Edition, 2007

8. Prouty, R.W. Helicopter Performance, Stability and Control, Krieger Publ., Florida, 1986

Page 177: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

179

9. Seddon, J. Basic Helicopter Aerodynamics. AIAA, Washington, 1990

10. Šikanić, A. Topničko oružje, 2000., Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb

11. Vuković, D., Slamić, M., Janković, S, Vrdoljak, M., About the influence of the atmosphere over the wildfire on the flight dyamics for helicopter simulator application, Proceedings of 36th European Rotorcraft Forum, Paris, 2010

12. Vuković. D., Vrdoljak, M., Janković, S. Analysis of the stability of the helicopter with water cannon, Proceedings of 7th International Congress of Croatian Society of Mechanics - 7ICCSM2012, Zadar, 2012.

13. Zanenga, E., Leorello, D., Bottasso C. L. Feasibility Study of Rotorcraft Fire Fighting for High-Rise Buildings, Journal of Aerospace Engineering, vol. 23, no. 3., 2010, pp. 166-175

14. Župan, J. and Vrdoljak, M. About the Estimation of the Required Power for a Helicopter in Forward Flight, In Proceedings of International Symposium on Coupled Methods in Numerical Dynamics, CMND2009, Faculty of Mechanical Eng. And Naval Arch., Zagreb, 2009, pp. 335-344.

Page 178: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

180

Page 179: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

181

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

Želimir Laszlo prof., konzervator savjetnikMuzejski dokumentacijski centar

MUZEJ U KRIZNIM SITUACIJAMA - PROCJENJIVANJE OPASNOSTI,

PLANIRANJE I PRIPREMA

Da bi se muzeji na vrijeme i na pravi način pripremili za nesreće, potrebno je prihvatiti neka opća načela i konstatacije. Jedna je od takvih tvrdnji da nesreće nikada ne čekaju i da se uglavnom događaju nenadano. Muzeji su, a i kulturna dobra općenito, stalno izloženi opasnosti. To znači da se što više toga treba uraditi prije nesreće. Kada se ona dogodi, obično je kasno, a štete su velike. Druga je konstatacija činjenica da se radi o muzejskim zbirkama i muzejskim predmetima koji mogu biti od velike važnosti i vrijednosti te koji su dio identiteta nacije. Njihov gubitak je nepovratan i nikakvi novci od osiguranja ili obnove ne mogu nadoknaditi oštećenje ili gubitak kulturnoga dobra. Znači od nesreće se moraju čuvati i zaštititi originali. Za muzej jedino to ima smisla.

Osim toga, neophodna je odluka muzeja i samoupravnih zajednica da se u vezi sa zaštitom muzejskih zbirki od nesreća nešto ozbiljno želi učiniti. To niti izdaleka nije samorazumljivo. Muzejima je uvijek važnije raditi na nekoj izložbi, raditi s djecom i na onim aktivnostima koje su okrenute javnosti. Upravo to od njih vrlo često traže zajednica u kojoj djeluju i posebno financijeri koji ih plaćaju. Gotovo nikada nema dovoljno mjesta za pripreme u slučaju opasnosti. Ta svijest o potrebi da se u ovome segmentu muzejskoga djelovanja napravi mnogo više negoli se to sada čini nije u dovoljnoj mjeri prisutna čak niti u Ministarstvu kulture RH. Ono je za sve programe muzeja u 2011. izdvojilo 12.336.100,00 kuna (=100%). Za preventivnu zaštitu, a unutar koje se planiraju i pripreme za nesreću, Ministarstvo izdvaja samo 342.000,00 kuna (<3%). No, i unutar toga malog postotka samo se manji dio odnosi na pripreme za nesreću. Istina, neke od pripremnih aktivnosti odvijaju se kroz investicije, primjerice ugradnja alarmnih sustava, instalacija i sličnoga, ali svejedno je strašno kako se malo izdvaja za pripreme za nesreće.

Dakle, niti Ministarstvo, a onda se može zamisliti kako je u manjim samoupravnim zajednicama, nema dovoljno odlučnosti da se stvari s pripremama promijene. Naravno, uvijek ima važnijih stvari koje treba financirati. Nije samorazumljivo da neki muzej i njegov financijer uopće žele nešto za pripreme za nesreće napraviti, pogotovo to nije sigurno ako za to pritom treba i nešto novaca. Zato treba poraditi na širenju svijesti o važnosti i neophodnosti priprema. To je jedini način.

Da bi pripreme bile uspješne i djelovanje u nesreći, kada se ona dogodi, efikasno, treba nam osim volje i znanje. O čemu? Kada se radi o kulturnim dobrima, o gotovo svemu. O crkvama, dvorcima, palačama, kućama, kolekcijama, slikama, kipovima, vazama, rukopisima i dr.; o kamenu, cigli, platnu, koži, slonovači, drvu i dr.; o čuvaonicama, izložbama, transportu i dr.; o tome kako temperatura, relativna vlaga zraka, crvi, plijesni, svjetlo i drugo utječu na materijalno nasljeđe. Uz sve to moramo znati što više o tome kako ratovi, potresi, požari, poplave, krađe te druge katastrofe i nesreće utječu na kulturnu baštinu. Potrebna su nam ne samo opća znanja o postupanju u nesreći i načinima djelovanja neko i mnogobrojna uska i specifična znanja koja se odnose na svaku vrstu kulturnih dobara. Primjerice, kada se radi o poplavi, moramo znati kako voda djeluje na papir te

Page 180: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

MUZEJ U KRIZNIM SITUACIJAMA – PROCJENJIVANJE OPASNOSTI, PLANIRANJE I PRIPREMA

182

koliko treba plijesni da se razvije (ona obično nanosi najveće štete mokrim grafikama, akvarelima, gvaševima i drugome). Moramo znati kako se kao oblik mjere saniranja šteta papir zamrzava, koja je procedura i što treba imati od opreme. I tako za svaku vrstu muzejskih predmeta.

Ono što nam još treba na ovoj općenitoj razini svijest je o tome da nam treba timski rad. Nema toga tko sam zna kako se ponašaju razni, često složeni materijali od kojih su sazdane umjetnine kada su one izložene vodi, vatri, plinovima, vjetru i ostalome. Niti tu ne stojimo najbolje. Suradnju nije uvijek lako ostvariti.

Nije jednostavno, ali jednom se odnekle mora početi.

Sljedeće pitanje koje nam se snažno nametnulo glasi: možemo li skratiti put i naučiti ponešto od drugih? O da, itekako možemo. Možemo jako puno naučiti od CCI-a (Canadian Conservation Institute), AIC-a (American Institute for Conservation), instituta Getty, ICOM-a (International Council of Museums) i mnogih drugih. Svi oni, između ostaloga, imaju i sjajno razrađene upute za djelovanje muzeja u slučaju nesreća. No, možemo li u našim zajednicama djelovati samo po njihovim instrukcijama? Nikako! To jednostavno nije moguće.

Uzmimo za primjer što nam treba za zgradu muzeja, samostana ili crkve. Treba nam procjena stanja konstrukcije (radi potresa), procjena stanja električnih instalacija (radi požara), stanja dimnjaka (isto radi požara) te procjena opasnosti od požara i provale. Sve pobrojano ne radi muzej sam. Muzej tu nije meritoran. To smiju raditi samo ovlaštene tvrtke ili ovlašteni pojedinci. Tako propisuju naši zakoni i propisi. U SAD-u nije tako. Zato tamo uče da muzealci sami pokušaju učiniti potrebne procjene. To je, naravno, uvijek ispod razine onoga što kod nas urade specijalizirani profesionalci. Zato dio uputa velikih i moćnih nije uvijek primjeren našim prilikama.

S druge strane, u Hrvatskoj muzej nije obvezan imati procjenu opasnosti od požara, procjenu opasnosti od krađe i provale, alarmni sustav ili sprinklere. No, ipak uvijek preporučamo da se spomenute procjene učine profesionalno i u skladu s propisima, a sustavi ugrade.

Zaštita od požara regulirana je zakonom i sa (ako je dobro pobrojano) sedamnaest propisa. Svi oni obvezuju sve muzeje u Hrvatskoj. Naravno da svaki muzej treba uraditi sve što je u njegovoj moći da se svi propisi ispoštuju i da se napravi sve što treba za zaštitu od požara, ali u praksi stvari izgledaju malo drukčije. Ali, svejedno se može zaključiti da u zaštiti od požara, zahvaljujući propisima, imamo relativno dobru situaciju. Ne sjećam se da smo u muzejima imali katastrofalne štete po muzejske zbirke kao što si ih imali Amerikanci, Englezi, a bogme i Nijemci.

Evo još jednoga indikativnog primjera. Heritage Preservation in support of the heritage Emergency National Task Force sačinio je priručnik za ustanove u kulturi u SAD-u pod nazivom Guide to Emergency response. Tamo se traži: Response Team leader, Emergency Responder Liaison, Health and Safety Coordinator, Security and Facilities Coordinator, Administrative and Financial Coordinator, Supplies and Equipment Coordinator, Communications Coordinator, Assessment Coordinator, Documentation Coordinator i Salvage Coordinator. Hm, deset odgovornih osoba! U Hrvatskoj samo 27 muzeja od 227 ima deset ili više zaposlenih, a pedeset muzeja ima samo jednog ili njih dvoje. Ovu američku preporuku u Hrvatskoj jednostavno nije moguće provesti. Ako takvo što preporučimo ili propišemo, onda je velika vjerojatnost da priprema uopće neće biti. I ICOM (International Council of Museums) je izradio Guidelines for Disaster Preparedness in Museums1 u kojem traži procjenu opasnosti od potresa (na navedenoj stranici pod 2.2.3.), požara (3.1.) ili od strukturalnoga kolapsa zgrade (6.8.). Sve to i još mnogo toga kod nas ne procjenjuje muzej nego specijalizirane tvrtke.

1] http://www.chin.gc.ca/Applications_URL/icom/guide12A.html

Page 181: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

183

Naravno, priručnika i preporuka što i kako treba raditi muzej kako bi se pripremio za nesreću i kako bi znao kako postupati u trenutku kada se nesreća dogodi, ima mnogo. No, svi su oni slični i svi traže slične stvari kao i u primjerima koje smo naveli. Velik je broj savjeta i uputa koristan, ali ih naši muzeji u cijelosti ne mogu provesti. Nema, dakle, ništa od direktne primjene ovih preporuka. Treba se prilagoditi sredini, lokalnim (našim) propisima, ponekad običajima i razini znanja s kojim raspolažemo u muzejima.

Sve su to bile pretpostavke s kojima smo se upustili u pisanje priručnika Muzej u kriznim situacijama.2 Nastojali smo da upute budu kratke i jednostavne za razumijevanje, da nisu potrebna specijalna znanja za primjenu mjera koje se preporučuju, da budu stručne i da je svaka uputa provjerena u literaturi, kod stručnjaka i u praksi. Nadamo se da su one realne i da ih koliko-toliko može primijeniti i muzej s jednim zaposlenim djelatnikom.

U priručniku smo nastojali poštivati sve propise.3 Navest ću primjer. Da bismo se pripremili, moramo procjenjivati opasnosti koje prijete posjetiteljima, osoblju muzeja, zgradi, zbirkama i ostalomu. U Hrvatskoj postoji Pravilnik o metodologiji za izradu procjena ugroženosti i planova zaštite i spašavanja4 koji obvezuje sve. Držali smo se odredbi iz ovoga propisa, a ne onih iz strane literature kadgod su postojale razlike među njima.

Evo nekoliko primjera.

Pri procjenjivanju opasnosti od poplava preporučili smo korištenje Karte zaštićenosti područja Republike Hrvatske od poplava i Karte mogućih ugroza Republike Hrvatske. Preslikali smo kartu i ona je sastavni dio našega priručnika. Slično smo učinili i s opasnostima od potresa i drugih opasnosti. Svega toga u preporukama spomenutih stranih priručnika za muzeje nema. Za naš je sigurno da ih mora biti.

Priručnik se sukcesivno objavljuje na mrežnim stranicama Muzejskoga dokumentacijskog centra5, a potom i na stranicama časopisa Informatica museologica. U prvoj fazi 2011. godine objavljena su sljedeća poglavlja: Što činiti u slučaju nesreće, velike nesreće ili katastrofe? i Procjene. Iz prvoga poglavlja izdvajam temu Što spašavati prvo u kojoj su osim općih kriterija za listu prioriteta navedeni i specifični kriteriji za muzeje:

Što spašavati prvo - Kriteriji za listu prioritetaOpći kriteriji - Vrsta nesreće koja se može dogoditi - Vrijednost predmeta - umjetnička, znanstvena, dokumentarna... - Značenje predmeta unutar politike skupljanja neke zbirke - Rijetkost pojedinog predmetaPosebni kriteriji - Procijenjena vrijednost predmeta (u kunama) - Fragilnost (osjetljivost) predmeta - Osjetljivost na pojedine vrste šteta (od vode, vatre, rukovanja...)

2] Autori su Bianka Prečinić Kavur (Ministarstvo kulture RH, Zagreb) Helena Stublić (Filozofski fakultet, Katedra za Autori su Bianka Prečinić Kavur (Ministarstvo kulture RH, Zagreb) Helena Stublić (Filozofski fakultet, Katedra za muzeologiju, Zagreb) i Želimir Laszlo (Muzejski dokumentacijski centar, Zagreb).

3] Priručnik se može konzultirati na adresi Priručnik se može konzultirati na adresi http://www.mdc.hr/UserFiles/Image/zastita/2.DIO_Procjene_a.pdf.4] DUSZ - državna uprava za zaštitu i spašavanje: NN 174/04 i 79/07. DUSZ - državna uprava za zaštitu i spašavanje: NN 174/04 i 79/07.5] www.mdc.hr www.mdc.hr

Page 182: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

MUZEJ U KRIZNIM SITUACIJAMA – PROCJENJIVANJE OPASNOSTI, PLANIRANJE I PRIPREMA

184

- Papiri i tekstil izrazito su osjetljivi na vodu, a još više na požar - oni će, naravno, imati prednost pri spašavanju prilikom takvih nesreća.

Razumije se da treba pokušati spasiti sve muzejske predmete. No to u nesrećama često nije moguće. Zato se treba zapitati što je ustanova spremna izgubiti, a što je za nju vitalno, odnosno što se mora sačuvati. To će pomoći u izradi prioriteta.

I drugdje smo tako uvijek nastojali poštivati sve opće propise i onda unutar njih izdvojiti specifičnosti koji se tiču muzeja. U poglavlju o procjenama kao pomoćno sredstvo predložili smo i tablicu za procjenu je li ustanova pripremljena za nesreću.

Da Ne Nisam siguran/sigurna

Jesu li telefonski brojevi i adrese hitnih i važnih službi ažurirani i dostupni osoblju?

Jesu li telefonski brojevi muzejskog tima za spašavanje u hitnim situacijama ažurirani i dostupni osoblju?

Je li osoblje spremno reagirati na nesreću (reakcija na zvuk alarma, rukovanje s aparatima za gašenje požara...)?

Je li osoblje trenirano ili poučeno o sigurnosti u kući?

Je li se osoblje spremno nositi s hitnim medicinskim slučajevima i pružanjem prve pomoći?

Da li postoje kompleti za prvu medicinsku pomoć?

Jesu li svi muzejski predmeti inventirani?

Ima li muzej listu prioriteta spašavanja predmeta?

Ima li muzej pohranjenu opremu i potrepštine za slučaj havarije?

Jesu li provjerene baterijske svjetiljke?

Ima li generatora i jesu li kontrolirani?

Jesu li ažurirane kopije važnih dokumenata koji se čuvaju izvan zgrade?

Da li postoji plan izlaza za nuždu i plan evakuacije ljudi i predmeta?

Jesu li važne zbirke pohranjene podalje od prozora i instalacija?

Imate li za slučaj nezgode, dogovor o upotrebi čuvaonice izvan ustanove, upotrebi zamrzivača itd.?

Ima li muzej utvrđen režim korištenja ključeva i rezervne ključeve?

Da li se generalno čišćenje ustanove redovito provodi svakih pola godine i da li učestvuju svi zaposleni?

Znaju li policija i vatrogasci gdje se nalazi vaš muzej?

Ima li muzej protupožarne alarmne uređaje?

Jesu li protupožarni alarmni uređaji redovito kontrolirani?

Jesu li sprinkleri redovito kontrolirani?

Jesu li aparati za gašenje požara redovito kontrolirani i spremni za uporabu?

Je li vatrogasni inspektor u zadnjih godinu dana bio u kontroli?

Da li je moguć pristup vatrogasnih vozila muzeju?

Je li električna instalacija u redu, imate li atest?

Jesu li grijaća tijela čista od prašine?

Ima li muzej protuprovalne alarmne uređaje?

Jesu li protuprovalni alarmni uređaji redovito kontrolirani?

Page 183: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

185

Ima li muzej videonadzor?

Pokrivaju li kamere sva ključna mjesta?

Jesu li su gromobranske instalacije u ispravnom stanju ?

Jesu li panični putovi slobodni?

Jesu li liftovi testirani i da li se vrata mogu otvarati?

Jeste li provjerili ima li u blizini mogućih izvora opasnih tvari?

Jesu li podovi čisti od krhotina, piljevine, papira i ostalog zapaljivog materijala?

Da li se poštuje zabrana pušenja?

Jesu li provjerene vodovodne instalacije?

Jesu li žljebovi i oluci čisti?

Da li vaša zgrada odgovara propisanim mjerama protupotresne gradnje?

Jesu li grane drveća u blizini zgrade posječene?

Zna li osiguratelj za plan pripreme i moguće maksimalne gubitke ustanove?

Kratkom analizom ispunjene tablice mogu se uočiti slaba mjesta u pripremama. Naravno, svaki muzej treba podsjetnik prilagoditi svojim potrebama.

Kasnije su objavljena još dva poglavlja: Planiranje i Pripreme. U potonjem je poglavlju predložena i jedna specifična mjera: generalno pospremanje muzeja barem jedanput u godini u kojem trebaju sudjelovati svi zaposleni (housekeeping). Ono podrazumijeva uklanjanje zapaljivoga materijala, osiguravanje prohodnosti hodnika te kontrolu i čišćenje prolaza u čuvaonicama. Pri takvom temeljitom pospremanju provjerava se stanje instalacija struje, vode i odvodnje te plina i grijanja, kao i dostupnost glavnih ventila i prekidača za struju, vodu, plin i sl., te se provjerava mogu li se promptno zatvoriti. Takvi su pregledi i čišćenja vrlo korisni jer se, uz ostalo, muzejsko osoblje upoznaje sa zgradom i važnim mjestima, što im omogućuje lakše djelovanje kada se nezgoda dogodi.

U mnogim našim muzejima postoje zakutci koje nitko mjesecima pa ni godinama ne obiđe iako su oni potencijalna opasnost za muzej.

Dosadašnja objavljena poglavlja Priručnika pregledali su i odobrili Ured za upravljanje u hitnim situacijama grada Zagreba i Ministarstvo kulture RH. Tako on donekle dobiva obvezujući karakter.

Malo po malo, mic po mic, kompletiramo Priručnik temeljen na našim i stranim iskustvima, prilagođen našim propisima, potrebama i mogućnostima, s nadom da će njegovo objavljivanje omogućiti muzejima lakšu i efikasniju primjenu svih mjera koje su potrebne.

Page 184: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

186

Page 185: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

187

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

Mladen TadićDržavna uprava za zaštitu i spašavanje

PRIJAVNO-DOJAVNE JEDINICE HITNIH SLUŽBI

Sažetak:

Članak 17. Zakona o zaštiti i spašavanju (NN 174/04, 79/07, 38/09, 127/10) propisuje da svaka osoba koja uoči prijetnju od nastanka nesreće, veće nesreće ili katastrofe ili njezin nastanak, dužna je o tome bez odgode izvijestiti centar 112 ili drugo nadležno tijelo, služeći se najpogodnijim načinom i najbržim sredstvom prijenosa informacije. Kako bi to učinila potrebno je da postoji prijavno-dojavna jedinica koja će zaprimiti informaciju i sukladno utvrđenim procedurama aktivirati odgovarajuću službu, snage i sredstva. Pri tome je izuzetno značajno da takvu informaciju primaju educirane osobe razvijenih komunikacijskih vještina otpornih na stres. Specifičnost rada u prijavno-dojavnim jedinicama iziskuje od operatera posjedovanje odgovarajućih kompetencija i znanja koja se stalno moraju usavršavati budući da o njihovom postupanju mogu ovisiti ljudski životi.

Ključne riječi: prijavno-dojavna jedinica, 112, operater, kompetencije, stres

Summary:

Article 17 of Law on Protection and Rescue (OG 174/04, 79/07, 38/09, 127/10) provides that any person who see a threat of accident or disaster, it shall immediately inform 112 center or other competent authority, using the most appropriate way and fastest means of transferring information. To do this, it is necessary that there is dispatch unit that will receive information and in accordance with established procedures, activate the appropriate services and resources. It is extremely important that such information receive educated person with developed communication skills and resistant to stress. The specificity of the authentication-dispatch units require the operator owning the appropriate competencies and knowledge must continually refine because of their treatment of human lives may depend.

Key words: dispatch unit, 112, operator, competencies, stress

Spoznaje građana o hitnim službamaUobičajeno je da se pod nazivom hitne službe podrazumijevaju: policija, vatrogasci i hitna

medicinska pomoć. Spoznajući poteškoće građana Europske unije prilikom dojavljivanja nesreće ili traženja pomoći neke hitne službe, Vijeće Europe je 29. srpnja 1991. godine donijelo Odluku o ustanovljenju jedinstvenog europskog broja za hitne službe 112. Rok za uvođenje broja 112 u svim državama članicama Europske unije je bio 31. prosinca 1996.g. Na taj način je omogućeno svima koji se nađu na području Europske unije da dojave prijetnju od nastanka nesreće, katastrofe ili pak osobno zatraže pomoć hitne službe na jedinstveni broj 112. Europski parlament i Vijeće Europe su 7. ožujka 2002. donijeli propis Universal Service Directive kojim je utvrđena obveza uspostave besplatnog

Page 186: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

PRIJAVNO - DOJAVNE JEDINICE HITNIH SLUŽBI

188

poziva na broj 112 kao i drugi standardi. Broj 112 je na različite načine implementiran u državama članicama Europske unije. Najveći problem primjene broja 112 je bio u neinformiranosti građana o njegovom postojanju i namjeni. Slijedom uočenoga, Europski parlament je 12. rujna 2011. godine donio Pisanu deklaraciju kojom se od država članica EU traži značajna promocija jedinstvenog europskog broja za hitne službe 112 te omogućavanje pristupa broju 112 svim građanima pri tome ne diskriminirajući bilo koju skupinu građana (slijepe i gluhe osobe). Prema istraživanju koje je naručila EU u 2012. godini, a provedeno je u 27 članica EU, postotak građana koji smatraju da su dovoljno upoznati s značajem broja 112 kreće se od 78% u Rumunjskoj do 14% u Grčkoj. Europski prosjek se s 27% u 2008. godini povećao na 40% u 2012. godini.

Grafikon 1 - Prikaz prepoznatljivosti broja 112 u EUIzvor podataka: FLASH EUROBAROMETER 339 “The European Emergency number 112” 2012.

Istrajnost Europske unije na implementaciji i razvoju jedinstvenog europskog broja za hitne službe 112 danas u pojedinim državama omogućuje osobama koje ne mogu koristiti klasičnu telefonsku govornu komunikaciju, komunikaciju sa centrom 112 pomoću znakovnog jezika, SMS-a, tekstualne komunikacije u realnom vremenu, video poziva, a uskoro i automatskom dojavom e-poziva (E-Call) iz vozila.

Republika Hrvatska je 11. veljače 2005. godine u operativnu funkciju stavila broj 112 čime je i prije roka Odluke Europske komisije o obilježavanju Dana broja 112, taj datum postao značajan za razvoj sustava 112 u Hrvatskoj.

Jedna od anketa čiji bi se rezultati mogli djelomično usporediti s rezultatima provedene ankete u Europskoj uniji 2012. godini je anketa koju je proveo DUZS, Područni ured za zaštitu i spašavanje Slavonski Brod 2009. godine o informiranosti građana Brodsko-posavske županije o broju 112. Anketa je provedena u razdoblju od veljače do travnja 2009. godine na uzorku od 1.500 ispitanika različitog spola, dobi, školske spreme, s cijelog područja Brodsko-posavske županije, metodom slučajnog uzorka, pozivanjem brojeva vlasnika telefonskih priključaka čija su imena objavljena u telefonskom imeniku. Anketa je pokazala da je o broju 112 na području Brodsko-posavske županije informirano 66% vlasnika - korisnika telefona fiksne telekomunikacijske mreže što je znatno bolje od EU prosjeka. Ipak, treba uzeti u obzir da je na navedenom području broj 112 bio prepoznatljiv zbog značajne prisutnosti u medijima u vrijeme provođenja ankete. Možemo očekivati da ćemo dobiti

Page 187: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

189

potvrdu rezultata ove ankete u europskoj anketi koja će biti provedena početkom 2014. godine budući da će tada Republika Hrvatska biti punopravna članica Europske unije.

Na temelju Pisane deklaracije Europskog parlamenta, Europska komisija je donijela odluku o uvođenju Europskog dana broja 112 koji je po prvi put obilježen 11. veljače 2008.g. I Republika Hrvatska od 2008. godine kontinuirano obilježava Europski dan broja 112.

Grafikon 2 - Prikaz prepoznatljivosti broja 112 na području Brodsko-posavske županijeIzvor podataka: DUZS, 2009.

Prijavno-dojavne jedinice hitnih službi u Republici HrvatskojU Republici Hrvatskoj prijem poziva upućenih hitnim službama (112, policija, vatrogasci i

hitna medicinska pomoć), organiziran je na teritorijalnom principu (pretežno županijskom) izuzev Nacionalne središnjice za usklađivanje traganja i spašavanja na moru koja prima pozive putem centra sa sjedištem u Rijeci. Prijavno-dojavne jedinice hitnih službi su kontakt centri posebne namjene. Trebamo biti svjesni kako hrvatski građani nisu dovoljno upoznati s izmjenama telefonskih brojeva hitnih službi te da su dodatno zbunjeni pojedinim novim brojevima nekih službi (taksi 1212, promijenjeni broj službe informacija o pretplatnicima 988 i točno vrijeme 95) pa svojim pozivanjem otežavaju rad prijavno-dojavnih jedinica hitnih službi.

U Republici Hrvatskoj djeluje Hrvatska agencija za poštu i elektroničke komunikacije (HAKOM) kao nacionalna regulatorna agencija za obavljanje regulatornih i drugih poslova u okviru djelokruga i mjerodavnosti propisanih Zakonom o elektroničkim komunikacijama, koji je stupio na snagu 01. srpnja 2008.g. HAKOM je samostalna, neovisna i neprofitna pravna osoba s javnim ovlastima. Za svoj rad HAKOM odgovara Hrvatskome saboru. HAKOM u svom djelokrugu rada ima obvezu upravljanja adresnim i brojevnim prostorom u Republici Hrvatskoj temeljem međunarodnih propisa, ugovora i sporazumima koji obvezuju Republiku Hrvatsku. HAKOM upravlja adresnim i brojevnim prostorom te planira uporabu i provodi dodjelu adresa i brojeva u skladu s Planom adresiranja i Planom numeriranja.

Temeljem članka 77. Zakona o elektroničkim komunikacijama (NN 73/08, 90/11) operatori javnih komunikacijskih mreža i javno dostupnih telefonskih usluga moraju omogućiti svim korisnicima usluga besplatne pozive na jedinstveni europski broj za hitne službe 112, kao i na druge pozivne brojeve za pristup hitnim službama u Republici Hrvatskoj u skladu s Planom numeriranja, i to bez

Page 188: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

PRIJAVNO - DOJAVNE JEDINICE HITNIH SLUŽBI

190

uporabe bilo kakvog sredstva plaćanja s bilo kojega telefonskog uređaja, uključujući i sve javne telefonske govornice.

Sukladno Planu numeriranja (NN 154/09, 41/12) u Republici Hrvatskoj kratki kodovi se upotrebljavaju za pristup hitnim službama. Temeljem članka 69. Zakona o elektroničkim komunikacijama (NN br.73/08) HAKOM upravlja brojevnim prostorom i provodi dodjelu brojeva. Kada će početi njihovo korištenje, ovisi isključivo o institucijama koje te brojeve koriste.

Pozivni brojevi hitnih službi

Državna uprava za zaštitu i spašavanje (jedinstveni europski broj za hitne službe) 112

Policija 192

Vatrogasci 193

Hitna medicinska pomoć 194

Nacionalna središnjica za usklađivanje traganja i spašavanja na moru 195

Hrvatski autoklub 1987

Tablica 1 - Brojevi hitnih službi u Republici HrvatskojIzvor podataka: HAKOM, 2012.

Svi brojevi hitnih službi dostupni su s bilo kojega telefonskog uređaja, uključujući i sve javne telefonske govornice, a poziv se ne naplaćuje. Sukladno preporukama Europske unije, većina europskih zemalja za pozivne brojeve hitnih službi koristi kratke kodove koji počinju znamenkom 1, po uzoru na 112.

Imajući u vidu činjenicu da mobilni uređaji koji su proizvedeni prije srpnja 2007. godine ne pružaju mogućnost biranja brojeva hitnih službi bez prethodnog utipkavanja broja županije, Vijeće HAKOM-a donijelo je 09. prosinca 2009. godine Plan numeriranja RH. Tim je planom omogućena rezervacija kratkih kodova, odnosno brojeva 192, 193, 194, 195 i 1987 za potrebe hitnih službi policije, vatrogasaca, hitne medicinske pomoći, Nacionalne središnjice za usklađivanje traganja i spašavanja na moru te pomoći na cestama.

Jedinstveni europski broj za hitne službe 112

Nositelj pružanja pomoći građanima putem broja 112 je Državna uprava za zaštitu i spašavanje. Člankom 37. Zakona o zaštiti i spašavanju (NN 174/04, 79/07, 38/09, 127/10) propisano je da je centar 112 jedinstveni operativno-komunikacijski centar koji zaprima sve pozive vezane uz hitne situacije, nesreće i prijetnje od nastanka katastrofe te putem sredstava veze, na temelju standardnih operativnih postupaka, žurno izvješćuje sve nadležne službe i koordinira djelovanje po pozivu. Centar 112 djeluje kao jedinstveni komunikacijski centar za sve vrste hitnih situacija. U 2011.godini na broj 112 upućeno je 3.000.396 poziva od kojih je 51,2% bilo namjenskih - vezanih uz djelatnost zaštite i spašavanja. Operateri u centrima 112 primaju pozive na 6 stranih jezika: engleskom, talijanskom, njemačkom, češkom, slovačkom i mađarskom. Tako je u 2011. godini u centrima 112 na području Republike Hrvatske zaprimljeno ukupno 4.568 poziva na stranim jezicima. U Republici Hrvatskoj postoji 20 županijskih centara 112. Za područje Grada Zagreba i Zagrebačke županije djeluje jedan centar 112. U cilju objedinjavanja rada županijskih centara 112, poduzimanja aktivnosti na razini

Page 189: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

191

Republike Hrvatske te kao jedinstvena ulazna međunarodna kontakt točka (IAEA, AEWS-PIAC, UN/ECE-IAN System, NATO-EADRCC) djeluje Državni centar zaštite i spašavanja.

Putem županijskih centara 112 aktivira se Hrvatska gorska služba spašavanja te se u suradnji s Državnim centrom zaštite i spašavanja organizira hitan medicinski let, prijevoz spasilačkih timova zrakom kao i suradnja s namjenskim snagama Hrvatske vojske. U protekle dvije godine Državna uprava za zaštitu i spašavanje je provela program edukacije djelatnika županijskih centara 112 iz područja unaprjeđenja komunikacijskih vještina, upravljanja stresom te operativnog rukovođenja.

Pravilnik o jedinstvenom europskom broju za hitne službe (NN 82/09) propisuje način, uvjete i dinamiku uvođenja i uporabe jedinstvenog europskog broja za hitne službe 112. Njime su propisane sankcije za zlonamjerne pozivatelje, te obveza operatera fiksne i mobilne mreže za dostavljanje podataka o adresi i poziciji pozivatelja. Pravilnikom je onemogućeno pozivanje broja 112 s mobitela bez SIM kartice.

Značajna je i uloga centara 112 u uzbunjivanju građana u slučaju nadolazeće opasnosti sustavom upravljanja sirenama te putem sredstava javnog informiranja. U završnoj je fazi HeERO pilot projekt E-poziv (E-call) kojim će se omogućiti precizno lociranje vozila u prometnim nesrećama kao i komunikacija s unesrećenima u vozilu. Hrvatska je jedna od 9 europskih država koja sudjeluje o HeERO pilot projektu. Republika Hrvatska je 11. veljače 2005. godine u operativnu funkciju stavila broj 112.

Shema 1 - Prikaz dojave poziva na 112 i komunikacije s drugim prijavno-dojavnim jedinicama hitnih službi

Policija - 192

Nositelj pružanja pomoći građanima putem broja 192 je Ministarstvo unutarnjih poslova. U Republici Hrvatskoj se na broj 192 primaju pozivi putem operativno-komunikacijskih centara policijskih uprava na razini županija. Na razini Ministarstva unutarnjih poslova djeluje Operativno-komunikacijski centar koji zaprima obavijesti o sigurnosnim događajima i pojavama na području Republike Hrvatske, prikuplja dodatne obavijesti i prosuđuje njihov značaj te koordinira, usmjerava i nadzire poduzimanje operativnih mjera i radnji između policijskih uprava. Također koordinira mjere i radnje koje poduzimaju ustrojstvene jedinice Ministarstva unutarnjih poslova, druga tijela državne vlasti i nadležna tijela susjednih država.

Page 190: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

PRIJAVNO - DOJAVNE JEDINICE HITNIH SLUŽBI

192

Implementacija broja 192 izvršena je 01. srpnja 2010. godine. Od 31. listopada 2011. godine stari broj 92 prestao je biti u funkciji, no prilikom pozivanja tog broja korisnici će govornom porukom biti upozoreni da broj nije aktivan i da je hitna služba policije dostupna na broju 192. Govorna poruka je aktivna do 1. siječnja 2013. godine.

Vatrogasci - 193

Pozivi vezani kojima se traži intervencija vatrogasaca mogu se uputiti na broj 193. Sukladno organizaciji na razini vatrogasnih zajednica županija pozive na broj 193 preuzimaju:

- u županijskom vatrogasnom operativnom centru (za cijelu županiju),- u vatrogasnom operativnom centru JVP (za grad ili šire područje),- u vatrogasnom operativnom centru DVD-a sa stalnim dežurstvom (za grad ili šire područje),- u Centru 112 (za cijelu županiju ili za pojedine gradove i općine).

Organizacija prihvata poziva na broj 193 ovisno o tome jesu li vatrogasne zajednice županija potpisale sporazum s Državnom upravom za zaštitu i spašavanje o preusmjeravanju broja 193 na broj 112. Treba napomenuti kako pozive za vatrogasne događaje u pojedinim centrima 112 zaprimaju vatrogasni koordinatori poput ŽC 112 Zagreb - za područje Zagrebačke županije te ŽC 112 Šibenik za područje Šibensko-kninske županije koji po prijemu dojave koordiniraju rad vatrogasnih snaga. Na području Požeško-slavonske županije ŽC 112 Požega u potpunosti samostalno koordinira radom vatrogasnih snaga i obavlja poslove županijskog vatrogasnog operativnog centra. Preusmjeravanjem broja 193 na 112 ušteđena su značajna sredstva budući da na razini tih županija nije bilo potrebno ustrojavati prijavno-dojavne jedinice, opremati ih i zapošljavati nove djelatnike. Poboljšana je kvaliteta prijema poziva s obzirom da dojave primaju educirani djelatnici razvijenih komunikacijskih vještina, a broj prijavno-dojavnih točaka na području županije sveden na jednu - centar 112.

U cilju uspješne koordinacije djelovanja vatrogasnih operativnih snaga pri Državnoj upravi za zaštitu i spašavanje u sastavu Državnog centra zaštite i spašavanja djeluje Vatrogasno operativno središte. Ono osigurava prijenos informacija za vrijeme složenijih vatrogasnih intervencija, koordinira zračne i zemaljske snage prilikom gašenja velikih šumskih požara, kao i više sudionika u vatrogasnim intervencijama (javna poduzeća, stručne institucije, organizacije sa specifičnom opremom i tehnikom) i aktivira dodatne snage potrebne za intervenciju u zemlji i inozemstvu.

Implementacija broja 193 provedena je 01. prosinca 2011. godine. Od dana implementacije do 03. prosinca 2012. godine brojevi 93 i 193 koristiti će se paralelno. Od dana 03. prosinca 2012. godine prilikom pozivanja broja 93 korisnici će biti upozoreni govornom porukom da je broj 93 neaktivan te da je usluga „Vatrogasci“ dostupna na broju 193. Od dana 02. siječnja 2014. godine broj 93 se u potpunosti gasi (uključujući i govornu poruku); prestaje paralelan rad i ostaje aktivan samo broj 193.

Hitna medicinska pomoć - 194

Nositelj pružanja hitne medicinske pomoći građanima putem broja 194 je Ministarstvo zdravlja. U Republici Hrvatskoj se na broj 194 primaju pozivi putem prijavno-dojavnih jedinica koje su formirane na razini županija pri Županijskim zavodima za hitnu medicinu. Organizacija prihvata poziva na broj 194 ovisno o tome jesu li pojedine županije - domovi zdravlja potpisali sporazum s Državnom upravom za zaštitu i spašavanje o preusmjeravanju broja 194 na broj 112 budući da je pozive na broj 194 primalo više domova zdravlja sa područja jedne županije. Preusmjeravanjem

Page 191: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

193

broja 194 na 112 u pojedinim županijama omogućio je svođenje broja prijavno-dojavnih jedinica na području županije na jednu - centar 112.

Reorganizacijom hitne medicine i formiranjem županijskih zavoda za hitnu medicinu na području Republike Hrvatske danas postoji 21 kontakt točka (20 županija i Grad Zagreb). Mreža hitne medicine je propisana u Narodnim novinama broj 71/12. Sukladno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti (NN 150/08) Vlada Republike Hrvatske je donijela Uredbu o osnivanju Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu (NN 28/09) kojom su definirane ovlasti i područje djelatnosti Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu. Hrvatski zavod za hitnu medicinu između ostalih aktivnosti oblikuje doktrinu u djelatnosti hitne medicine, predlaže mrežu hitne medicine, utvrđuje standarde opreme i vozila te vizualnog identiteta vozila i zdravstvenih radnika, utvrđuje obvezujuće standarde operativnih postupaka, protokole rada i algoritme postupanja, utvrđuje standarde za hitni medicinski prijevoz kopnom, zrakom i vodom i drugo.

Reorganizacijom hitne službe želi se postići da vrijeme dolaska tima hitne medicinske pomoći u 80 posto intervencija bude unutar 10 minuta u urbanim i 20 minuta u ruralnim područjima te da pacijent u bolnicu od dojave dođe unutar tzv. zlatnog sata u 80 posto slučajeva, što jamči bolje izglede za oporavak.

Medicinski dispečeri prva su karika u lancu zbrinjavanja hitnog pacijenta i upravo stoga je ove godine puno uloženo u stručno usavršavanje. Edukacija uključuje predavanja i radionice o osnovama komunikacije, tehničkoj potpori, postupcima u slučaju izvanrednih situacija, dokumentiranju u dispečerskoj službi te upoznavanju sa strukturom i načinom rada s Hrvatskim Indeksom prijema hitnog poziva za medicinsku prijavno-dojavnu jedinicu. Hrvatski indeks prijama hitnog poziva za medicinsku prijavno-dojavnu jedinicu osmišljen je kao alat podrške za medicinske dispečere u prijavno-dojavnim jedinicama, kako bi ispravno i dosljedno dodijelili prioritet svakom dolaznom hitnom medicinskom pozivu te sadrži 36 različitih dispečerskih događaja. Primjenjuje se u 12 zemalja Europske unije.

Implementacija broja 194 izvršena je 16. siječnja 2012. godine. Od dana implementacije do 14. siječnja 2013. godine brojevi 94 i 194 koristiti će se paralelno. Od dana 14. siječnja 2013. godine prilikom pozivanja broja 94 korisnici će biti upozoreni govornom porukom da je broj 94 neaktivan te da je usluga „Hitna medicinska pomoć“ dostupna na broju 194. Od dana 13. siječnja 2014. godine broj 94 se u potpunosti gasi (uključujući i govornu poruku); prestaje paralelan rad i ostaje aktivan samo broj 194.

Nacionalna središnjica za usklađivanje traganja i spašavanja na moru - 195

Nositelj pružanja pomoći građanima putem broja 195 je Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture pri kojem djeluje Nacionalna središnjica za usklađivanje traganja i spašavanja na moru sa sjedištem u Rijeci. Osnovne zadaće Nacionalne središnjice za usklađivanje traganja i spašavanja na moru su usklađivanje akcija traganja i spašavanja na moru, obavljanje nadzora pomorskog prometa, kontrola sigurnosti plovidbe te koordiniranje djelovanja u slučaju iznenadnog onečišćenja mora. Područje nadležnosti prostire se od unutrašnjih morskih voda i teritorijalnog mora Republike Hrvatske, koje Nacionalna središnjica nadzire uz pomoć svojih podsredišnjica, pa do zone između teritorijalnog mora i područja otvorenog mora do linije razgraničenja sa susjednim državama u Jadranskom moru, a kako je utvrđeno njihovim međusobnim sporazumom i kao takvo prijavljeno Međunarodnoj pomorskoj organizaciji (IMO). Nacionalna središnjica za usklađivanje traganja i spašavanja na moru - MRCC Rijeka, sve podsredišnjice (lučke kapetanije) i njihove lučke ispostave, te sve obalne radio postaje (Rijeka radio, Split radio i Dubrovnik radio) održavaju pomorsku radijsku

Page 192: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

PRIJAVNO - DOJAVNE JEDINICE HITNIH SLUŽBI

194

službu bdijenja na međunarodno utvrđenim frekvencijama i kanalima za pogibelj, hitnost i sigurnost, a sve u skladu sa svjetskim pomorskim sustavom pogibli i sigurnosti. Služba traganja i spašavanja na moru u Republici Hrvatskoj se sastoji od Stožera službe traganja i spašavanja, Nacionalne središnjice za usklađivanje traganja i spašavanja na moru, podsredišnjica traganja i spašavanja (lučke kapetanije Pula, Rijeka, Senj, Zadar, Šibenik, Split, Ploče i Dubrovnik), obalnih promatračkih jedinica (lučke ispostave svih lučkih kapetanija, obalne radio postaje, čuvani svjetionici i motriteljske postaje Hrvatske ratne mornarice), te jedinica traganja i spašavanja (pomorske, zrakoplovne i kopnene jedinice).

Implementacija broja 195 izvršena je dana 13. veljače 2012. godine. Od dana implementacije do 13. veljače 2013. godine brojevi 9155 i 195 koristit će se paralelno. Od 13. veljače 2013. godine prilikom pozivanja broja 9155 korisnici će biti upozoreni govornom porukom da je broj 9155 neaktivan, te da je usluga hitna služba „Nacionalna središnjica za usklađivanje traganja i spašavanja na moru“ dostupna na broju 195. Od 13. veljače 2014. godine broj 9155 se u potpunosti gasi kao i pripadajuća govorna poruka.

Hrvatski autoklub - 1987

Nositelj pružanja pomoći građanima putem broja 1987 je Hrvatski autoklub. Hrvatski autoklub je nacionalna, neprofitna i nestranačka udruga u koju je udruženo 106 autoklubova s područja Republike Hrvatske te broji više od 160.000 članova. Položaj i ovlasti Hrvatskog autokluba uređeni su Zakonom o Hrvatskom autoklubu (NN 2/94) te Zakonom o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10, 74/11). Navedenim zakonima Hrvatski autoklub ovlašten je i zadužen za obnašanje značajnih javnih ovlasti kao što su: pružanje tehničke pomoći vozačima na cestama, informiranje javnosti o stanju i prohodnosti cesta u Republici Hrvatskoj, izdavanje međunarodnih vozačkih dozvola, dozvola za upravljanje tuđim vozilom u inozemstvu te preuzimanje, prikupljanje, čuvanje i prodaja vozila i plovila pod carinskim nadzorom. Djelatnost Hrvatskog autokluba je značajna budući da je prošle godine u Hrvatsku ušlo više od 71,5 milijuna putnika cestovnim putem. U Hrvatskom autoklubu djeluje Kontaktni centar koji se sastoji se od tri odsjeka: Odsjeka za organiziranje pružanja pomoći, Odsjeka za primanje poziva i Informativnog centra. Središnji dio kontaktnog centra čini Odsjek za primanje poziva, u kojem se zaprimaju pozivi za tehničku pomoć, kao i za sve ostale usluge i informacije. Jedan je od najvažnijih odsjeka u HAK-u jer ostvaruje prvi kontakt sa vozačima u nevolji i u koordinira sa drugim odsjecima koji pomažu vozačima. U sklopu Kontaktnog centra je Odsjek za organiziranje pružanja pomoći koji organizira, sve vrste tehničke i touring pomoći za korisnike alarm centrale, članove HAK-a i ostale motorizirane građane i turiste. Aktivno sudjeluje u procesu kontrole prometa, prohodnosti i sigurnosti na cestama uklanjanjem oštećenih vozila u prometnim nesrećama i nezgodama, kao i vozila u kvaru. Tijekom turističke sezone organizacija i način rada Alarm centrale prilagođava se potrebama opsluživanja većeg broja korisnika s različitih govornih područja na način da kontinuirano 24 sata dnevno može opsluživati korisnike s engleskog, njemačkog i talijanskog govornog područja. U informativnom centru prati se stanje u prometu putem 70 videokamera Hrvatskog autokluba, te Hrvatskih autocesta i Autoceste Rijeka-Zagreb.

Implementacija broja 1987 izvršena je 17. svibnja 2010. godine dok je govorna poruka o starom broju 987 ugašena 01. siječnja 2012.

Razina usluge prijavno-dojavne jedinice hitne službeNivo usluge svakog kontakt centra (Service level) govori o postotku pozivatelja koji nije trebao

čekati dulje od određenog broja sekundi prije nego što im se na poziv javio operater („X posto poziva

Page 193: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

195

odgovoreno u Y sekundi“ - uobičajeno 80/20). Pravilnik o univerzalnim uslugama u elektroničkim komunikacijama (NN 23/09) propisuje da prosječno vrijeme javljanja operatera u službi za korisnike operatora ne može prijeći 15 sekundi u jednoj godini dok postotak poziva na koje su se javili operateri u razdoblju od 20 sekundi ne može biti manji od 80%. Prijavno-dojavne jedinice hitnih službi su kontakt centri posebne namjene. Kod prijavno-dojavnih jedinica hitnih službi nivo usluge treba biti tako postavljen da omogućuje prihvat svih hitnih namjenskih poziva u roku „odmah“ te da u slučaju nemogućnosti prihvata povećanog broja poziva (katastrofa ili tehnički kvar) iste preuzima druga prijavno-dojavna jedinica. Važno je da prijavno-dojavne jedinice hitnih službi imaju pričuvni kanal komunikacije kao i osiguranu neovisnu opskrbu električnom energijom. Značajno je da u slučaju katastrofe ili tehničkog kvara postoji kvalitetno razrađena eskalacijska procedura. Ipak, najvažniji faktor je čovjek pa je izuzetno značajno planiranje upotrebe ljudskih resursa u kriznim uvjetima - WFM (Workforce Management). To se može postići samo kvalitetnim planiranjem rada i upravljanjem prijavno-dojavnih jedinica.

Prema definiciji ICMI - International Customer Management Institute „Upravljanje pozivnim centrom je umijeće djelovanja potrebnog broja obučenih operatera podržano odgovarajućim tehničkim rješenjima predviđenom dinamikom i kvalitetnom usluge.“ Prijavno-dojavne jedinice hitnih službi su multifunkcijski i multikomunikacijski centri budući da se osim klasične komunikacije telefonom koriste i SMS porukama, radio vezom, elektroničkom poštom, fax porukama, GPS pozicioniranjem, a uskoro i video pozivima, porukama u realnom vremenu, te drugim suvremenim komunikacijskim kanalima. Integracija ljudi, tehnologije i procesa u svrhu maksimiziranja odnosa sa klijentima - pozivateljima se u kontakt centar terminologiji naziva CRM - (Customer Relationship Management).

Prijavno-dojavne jedinice hitnih službi moraju sukladno zakonima i drugim propisima pozivateljima pružiti odgovarajuću brzu i kvalitetnu uslugu. Faktori koji utječu na toleranciju pozivatelja su: motivacija, nivo usluge, nivo očekivanja pozivatelja, vrijeme potrebno za kontakt s operaterom, raspoloženje pozivatelja te na čiji račun ide poziv. Budući da su pozivi na brojeve hitnih službi besplatni, često su operateri prijavno-dojavnih jedinica hitnih službi ometani zlonamjernim pozivima pozivatelja. Najčešće su to djeca ili psihički bolesne osobe. Samo u 2011. godini na broj 112 u Republici Hrvatskoj je upućeno 43.327 zlonamjernih poziva što čini 1,4% svih poziva.

Grafikon 3 - Struktura poziva na broj 112 u Republici Hrvatskoj u 2011.g.Izvor podataka: DUZS, 2012.

Ukupno 3.000.396 poziva na broj 112 u 2011. godini

Page 194: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

PRIJAVNO - DOJAVNE JEDINICE HITNIH SLUŽBI

196

Pravilnik o jedinstvenom europskom broju za hitne službe (NN 82/09) propisuje sankcije za zlonamjerne pozivatelje. Pravilnikom je ujedno onemogućeno pozivanje broja 112 s mobitela bez SIM kartice. Ovi pozivi bili su isključivo zlonamjerni, a umjesto broja pozivatelja u centru se prikazivao serijski broj mobilnog uređaja.

Zadovoljstvo pozivatelja pruženom uslugom prijavno-dojavne jedinice hitnih službi je izravno povezano sa vremenom provedenim na čekanju do javljanja operatera.

Grafikon 4 - Percepcija vremena čekanjaIzvor podataka: Contact center akademija, 2012.

Istraživanja koja su provedena u kontakt centar industriji su pokazala da se nakon 6 sekundi čekanja do javljanja operatera bitno mijenja percepcija pozivatelja u odnosu na stvarno vrijeme čekanja.

U radu operatera presudna je brzina i točnost. Da operateri u hrvatskim prijavno-dojavnim jedinicama hitnih službi rade brzo i kvalitetno govore podaci o brzini javljanja na poziv u Županijskom centru 112 Zagreb. U razdoblju od 1. do 30. rujna 2012. godine zaprimljeno je 32.068 na broj 112. Operateri toga centra su se na čak 87% poziva javili u vremenu do 5 sekundi odnosno 96% poziva do 10 sekundi.

Grafikon 5 Reakcija operatera u centru 112Izvor podataka: DUZS, 2012.

Page 195: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

197

Sama brzina reakcije i rada operatera ima značajan utjecaj na kvalitetu usluge prijavno-dojavne jedinice, no najvažnije su kvalitetno razrađene procedure s ažurnim podacima koje primjenjuju educirani i stresu nepodložni operateri. O kvaliteti rada prijavno-dojavne jedinice brine voditelj centra koji mora imati sva prava za administraciju sustava. O neposrednoj kvaliteti rada operatera brinu supervizori koji mogu istovremeno i biti operateri prijavno-dojavne jedinice. Samo redovno provođenje supervizije i kvalitetne evaluacije može donijeti napredak u radu. Stoga se nameće zaključak da je dobra supervizija i evaluacija umijeće osposobljavanja djelatnika za vrhunski posao.

Razina usluge prijavno-dojavnih jedinica hitnih službi treba težiti ispunjenju odredbi Europske norme za korisničke kontakt centre EN 15838 koja je uvedena u 34 države, a uskoro i u Republici Hrvatskoj.

Potrebne kompetencije i znanja operatera u prijavno-dojavnim jedinicama hitnih službi

Specifičnosti rada u prijavno-dojavnim jedinicama iziskuju od operatera posjedovanje odgovarajućih kompetencija i znanja koja se stalno moraju “osvježavati”, jer njihovom postupanju mogu ovisiti ljudski životi, materijalna sredstva, a mogu i prouzročiti međudržavne poteškoće.

Potrebne kompetencije i znanja operatera u prijavno-dojavnim jedinicama:

• poznavanje zakona i drugih propisa iz područja djelatnosti prijavno-dojavne jedinice, • poznavanje standardnih operativnih postupaka, protokola o postupanju, internih uputa,• etički kodeks službenika-operatera,• poznavanje informacijske i komunikacijske tehnologija - ICT, • GIS (geografsko-informacijski sustav),• poznavanje psihologije komunikacije i psihologije stresa,• psihofiziologija rada u centru,• poslovno komuniciranje, • uporaba standardnog književnog hrvatskog jezika i stranog jezika, poznavanje lokalnih narječja

i izraza.

Osim posjedovanja konkretnih osnovnih vještina za ostvarivanje konkretnog zadatka, potrebne su fleksibilnije, generičke i prenosive kompetencije koje će operatera opskrbiti čitavim sklopom vještina, znanja i stavova koji su primjereni pojedinoj situaciji. Budući da se rad prijavno-dojavnih jedinica hitnih službi odvija u turnusima, u pravilu 12-24-12-48 sati, značajan faktor je psihofizička sposobnost obavljanja kontinuiranog smjenskog rada što uključuje i rad noću.

Ključne kompetencije koje se smatraju neophodnim za uspješno sudjelovanje u društvu definirane su kao generičke ili transverzalne kompetencije. Odnose se na bolje upravljanje vlastitim učenjem, sklonost učenju, pristup i mogućnost upravljanja vlastitim učenjem, na društvene i međuljudske odnose i komunikaciju, motivaciju itd. Motivacija je značajan faktor kao što Peter Senge u svojoj knjizi Peta disciplina - principi i praksa učeće organizacije navodi: „Motivirani ljudi rade zajedno, s povjerenjem i nadopunjujući se, idu prema jasnim zajedničkim ciljevima i ostvaruju iznimne rezultate.“

Page 196: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

PRIJAVNO - DOJAVNE JEDINICE HITNIH SLUŽBI

198

Za evaluaciju rada operatera prijavno-dojavnih jedinica hitnih službi značajni su slijedeći kriteriji:

• pridržavanje procedura i standarda rada i točnost,• primjena komunikacijskih vještina,• orijentiranost prema pozivatelju,• rad s uređajima i korisničkim programima,• otpornost na stres,• motivacija.

Učinci edukacije i treninga:

• prikupljeni primjeri dobre prakse,• poboljšani operativni postupci i interni naputci, • utvrđene smjernice edukacije novozaposlenih,• utvrđene smjernice edukacije trenutno zaposlenih,• prikupljeni kvalitativni podaci za individualno razvojno planiranje,• razvijanje sustava supervizije,• razvijanje sustava evaluacije,• razvijanje sustava edukacije.

Edukacija i trening trebaju omogućiti operaterima da otkriju svoju snagu i svoje resurse te povećaju svoje samopouzdanje i kompetenciju u vršenju profesije. Samo redovno provođenje supervizije i kvalitetne evaluacije može donijeti napredak u radu prijavno-dojavne jedinice hitne službe. Usklađenost rada prijavno-dojavnih jedinica hitnih službi najbolje se vrednuje u stvarnim situacijama, ali i simulacijsko-komunikacijskim i pokaznim vježbama.

Stresne okolnosti koje utječu na rad operatera prijavno-dojavnih jedinica hitnih službi

Na operatere u prijavno-dojavnim jedinicama hitnih službi utječu mnoge stresne okolnosti sa kojima se moraju svakodnevno nositi i od kojih se moraju brzo oporavljati.

Stresne okolnosti koje utječu na rad operatera prijavno-dojavne jedinice hitne službe:

• Karakteristike pozivatelja mogu kod operatera izazvati patnju i stres (granice empatije). Pozivatelji mogu slati nejasne poruke, previše poruka ili biti blokirani. Sugestibilnost pozivatelja ostavlja veliku mogućnost pogreške operatera. Pozivatelji mogu biti različite dobi, osobe s invaliditetom, suicidalni pozivatelji i sl.

• Karakteristike događaja su vezane uz negativne konotacije (nešto “loše”, nesreća, nevolja), te nepredvidivost vrste, razmjera i složenosti događaja. Često su nejasni zahtjevi te je potreban brz i točan uvid u situaciju.

• Odgovornost za živote građana je specifičan stresor koji ne postoji u “običnim” pozivnim centrima zbog vremenskog pritisaka - u što kraćem vremenu doći do točne i potpune informacije i istu u što kraćem vremenu prenijeti.

Page 197: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

199

• Nemogućnosti promptnog prijenosa informacije odgovarajućoj prijavno-dojavnoj jedinici koja ne odgovara zbog manjkavosti resursa (nedovoljan broj operatera ili ulaznih linija) znatno povećava stres.

• Važnost odlučivanja je pritisak zbog primjene odgovarajućeg standardnog operativnog postupka, te potrebe brzog uvida i prilagodbe akcije specifičnim zahtjevima događaja/situacije.

• Informacijska zagušenost zbog višestrukih dojava (sudionici događaja/očevici) uz obvezu koordinacije više hitnih službi i resursa lokalne samouprave utječe na razinu stresa operatera.

• Pritisak medija zbog potrebe brzog informiranja javnosti. Operateri prijavno-dojavnih službi često nemaju ovlaštenje davanja informacija, a izloženi su stalnim upitima medija i građana.

Edukacija operatera o načinima sučeljavanja sa stresom kao i tehnikama za njegovo smanjenje, kako na radnom mjestu tako i za slobodnog vremena kod kuće, je izuzetno važna za zadržavanje razine kvalitete usluge prijavno-dojavne jedinice u kriznim situacijama i katastrofama.

Zaključak Svakodnevni događaji u kojima je potrebna intervencija hitnih službi iziskuju razmjenu informacija

i koordinaciju prijavno-dojavnih jedinica hitnih službi. Ta suradnja posebno dolazi do izražaja u složenim događajima, a naročito katastrofama. Kvalitetna suradnja tijela državne uprave koje su nositelji pružanja pomoći građanima putem prijavno-dojavnih jedinica hitnih službi te normativna uređenost su uvjeti za kvalitetnu uslugu prijavno-dojavne jedinice. Standardni operativni postupci i sporazumi o postupanju nadležnih tijela državne uprave temelj su uspješne suradnje i združenog djelovanja operativnih snaga koje su aktivirale prijavno-dojavne jedinice hitnih službi. Intenzivnije informiranje i educiranje javnosti o radu prijavno-dojavnih jedinica hitnih službi bi omogućilo smanjenje broja nenamjenskih i zlonamjernih poziva te podiglo kvalitetu njihove usluge.

U uvjetima kada su značajno smanjena financijska sredstva za ulaganja u tehničko-tehnološke razvojne projekte, ulaganja u ljude omogućuju očuvanje i brzo podizanje razine kvalitete usluge svake prijavno-dojavne jedinice hitne službe.

Literatura:1. Zakon o zaštiti i spašavanju (NN 174/04, 79/07, 38/09, 127/10)

2. Zakon o elektroničkim komunikacijama (NN 73/08, 90/11)

3. Pravilnikom o univerzalnim uslugama u elektroničkim komunikacijama (NN 23/09)

4. Pravilnik o jedinstvenom europskom broju za hitne službe (NN 82/09)

5. Council decision of 29 July 1991 on the introduction of a single European emergency call number (No L 217/31)

6. Directive 2002/22EC of The European parliament and of The Council of 7 March 2002 on universal service and users’ rights relating to electronic communications networks and services (Universal Service Directive), (No L 108/51)

7. EENA Publication - Public Safety Answering Points in Europe, 2011.

8. FLASH EUROBAROMETER 339 “The European Emergency number 112”, 2012.

Page 198: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

PRIJAVNO - DOJAVNE JEDINICE HITNIH SLUŽBI

200

9. HAKOM - Internet:http://www.hakom.hr

10. DUZS -Internet: http://www.duzs.hr

11. Ministarstvo unutarnjih poslova - Internet: http://www.mup.hr

12. Hrvatski zavod za hitnu medicinu - Internet: http://www.hzhm.hr

13. Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture - Internet: http://www.mppi.hr

14. Hrvatski autoklub - Internet: http://www.hak.hr

15. EENA - Internet: http://www.eena.org

16. Hrvoje Skoko: Upravljanje kvalitetom, Sinergija, Zagreb, 2000.

17. Saša Petar: Uvod u upravljanje kvalitetom, Nading, Zagreb, 1996.

18. Peter Senge: Peta disciplina - principi i praksa učeće organizacije, 2009.

19. Zdravko Krakar: Upravljanje kvalitetom, Infotrend, 1993.

20. Contact center akademija by Radilica, 2012 - Modili I - VII

Page 199: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

201

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

Zoran Šimić mag. psych., Državna uprava za zaštitu i spašavanje

PRIJEDLOG MODELA RADA „INFORMACIJSKOG SREDIŠTA ZA

NESREĆE I KATASTROFE“ I UPRAVLJANJA INFORMACIJAMA O OZLIJEĐENIM / STRADALIM OSOBAMA U VELIKIM

NESREĆAMA I KATASTROFAMA

Sažetak:

U velikim nesrećama i katastrofama postoji potreba za prikupljanjem i obradom informacija o osobama zahvaćenim velikom nesrećom i katastrofom, a osobito o ozlijeđenima i smrtno stradalima. S ciljem uspostave organiziranog načina prikupljanja, obrade i distribucije informacija, predstavljen je prijedlog modela rada „INFORMACIJSKOG SREDIŠTA ZA NESREĆE I KATASTROFE“ – središta za prikupljanje informacija o osobama pogođenim velikom nesrećom ili katastrofom i sustavnog upravljanja tim informacijama. Središte sačinjava 6 timova (za prikupljanje i obradu podataka, odnose s javnošću i međunarodne kontakte, psihološku potporu, pravnu pomoć,te tehničku potporu rada samog Središta). Djelovanje Središta bi se uskladilo s postojećim sustavom zaštite i spašavanja. Aktiviralo bi se u slučaju velike nesreće i katastrofe, po nalogu Stožera zaštite i spašavanja Republike Hrvatske.

Ključne riječi: nesreća, katastrofa, informacijsko središte, upravljanje informacijama

Abstract:

In disaster situation there is necessary to collect and analize information about people affected by disaster and especially about injured people and dead. With aim of establishing system of collecting, analyzing and distributing of information, this article presents model of Information center for accidents and disaster - Center for collection information about people affected by disaster and systematic management of information. The Center contains 6 teams (for collecting and analysis of data, public relations and international contacts, psychological support, legal support/advices and technical support for Center.) The activities of Center will be harmonized with existing protection and rescue system. The Center will be activated only in major accidents and disasters on request of Headquarters of protection and rescue of Republic of Croatia.

Key words: major accidents, disaster, information center, information management

Page 200: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

PRIJEDLOG MODELA RADA „INFORMACIJSKOG SREDIŠTA ZA NESREĆE I KATASTROFE“

202

UVODPrimjeri velikih nesreća iz bliže povijesti kao što su nesreća putničkog vlaka na relaciji Zagreb –

Split u Rudinama, nekoliko teških prometnih nesreća autobusa s turistima na autocestama, pokazuju da se nesreće događaju, da njihova pojava nije predvidljiva te da ne biraju žrtve. Kada se vijest o nesreći proširi postoji potreba, ali i interes mnogih ljudi doznati neke informacije o nesreći i o osobama koje su sudjelovale u nesreći. U prvom redu obitelj i prijatelje zanima je li nesrećom/katastrofom pogođen netko od njihovih najbližih, prijatelja ili poznanika. Temeljno pitanje koje se postavlja je:

Gdje dobiti informacije o potencijalno smrtno stradalim, ozlijeđenim, ali i preživjelim osobama u nesreći i katastrofi?

POTREBA ZA OSNIVANJEM „INFORMACIJSKOG SREDIŠTA ZA NESREĆE I KATASTROFE“ – središta za prikupljanje informacija o osobama pogođenim nesrećom ili katastrofom

U situacijama velikih nesreća i katastrofa, kada se radi o velikom broj ozlijeđenih i stradalih, potrebno je brzo doći do točne informacije o identitetu ne samo onih koji su nažalost smrtno stradali ili ozlijeđeni, već i preživjelih te informacija o njihovom stanju i načinu zbrinjavanja. Navedene informacije su važne i potrebne ne samo onima kojima je zadaća spašavanje i zbrinjavanje ozlijeđenih i preživjelih / zbrinjavanje tijela smrtno stradalih, već i obitelji, prijateljima, poznanicima, različitim institucijama i naposljetku onima koji su od prvog trenutka nesreće uključeni u zbivanja, a to su mediji. U takvim situacijama, obično svi posežu za telefonskim brojevima policije, hitne pomoći, vatrogasaca, službe 112, bolnica, ambulanti hitne medicinske pomoći, Crvenog križa i dr., pokušavajući dobiti informaciju o osobama koje su zahvaćene nesrećom ili katastrofom.

Brojevi policije i drugih žurnih službi su obično u takvim situacijama zatrpani pozivima građana koji traže informacije, čime opterećuju resurse prijamno-dojavnih jedinica hitne medicinske pomoći, vatrogasnih operativnih centara, Centara 112 i sl. koji u takvim trenucima imaju veliki broj poziva osoba kojima je potrebna određena vrsta pomoći žurnih službi. Pozivima kojima se traži informacija o osobama pogođenim katastrofom, opterećuju se žurne službe i njihovi pozivni centri, povećava se broj poziva na čekanju ili smanjuje dostupnost za osobe koje su životno ugrožene, umanjuje učinkovitost, produljuje se vrijeme reagiranja što u konačnici može povećati broj smrtno stradalih i težinu posljedica zbog nepravovremeno pružene pomoći.

POSTOJEĆI DOKUMENTI KOJI PREDVIĐAJU POSTOJANJE SREDIŠNJEG MJESTA ZA PRIKUPLJANJE INFORMACIJA

Ideja o potrebi za postojanjem središnjeg mjesta za prikupljanje informacija nije nova, što potvrđuju i dva dokumenta unutar sustava zaštite i spašavanja.

U Planu zaštite i spašavanja Republike Hrvatske (1), u Tablici br. 8. (Pregled obveza/mjera zaštite i spašavanja/ sudionika uključenih u provedbu mjera ZiS u slučaju poplava) i Tablici br. 9. (Pregled obveza /mjera zaštite i spašavanja/ sudionika uključenih u provedbu mjera ZiS u slučaju potresa), spominje se „Centar za prikupljanje podataka o žrtvama“ koji ima zadaću obavješćivanja javnosti. U navedenoj Tablici br. 9 navodi se:

„Na strategijskoj razini osniva se Centar za prikupljanje podataka o žrtvama«, s kojim se kontaktira putem posebnih telefonskih brojeva, ili osobno, po pitanjima svih informacijama o žrtvama i

Page 201: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

203

stradalim. Centar objedinjava podatke koji nisu opće naravi, već se odnose na pojedince, a prikupljeni su od operativnih snaga zaštite i spašavanja, socijalnih službi, Crvenog križa, zdravstvenih službi, humanitarnih organizacija komunalnih službi i drugih sudionika – Policije i Oružanih snaga RH, u otklanjanju posljedica potresa s katastrofalnim posljedicama.“ (1).

Drugi dokument u kojem se spominje postojanje središta za prikupljanje informacija je Uredba o uvjetima i načinu obavljanja potrage i spašavanja zrakoplova (2), u kojoj u članku 33. piše da Spasilački koordinacijski centar na kopnu (RCC RH) u suradnji s drugim sudionicima organizira informacijski centar koji prosljeđuje informacije o posljedicama zrakoplovne nesreće, daje naputke za preživjele na mjestu nesreće, organizira i koordinira obradu podataka o mrtvima i ranjenima, organizira i koordinira pružanje psihološke i duhovne pomoći, opskrbu i zbrinjavanje preživjelih, uspostavlja pružanje usluge prevođenja, za strane državljane pruža pomoć za uspostavu veza sa njihovim veleposlanstvima.“

U prvom dokumentu (1) naziv „Centar za prikupljanje podataka o žrtvama“ navodi na zaključak da se Centar bavi isključivo smrtno stradalim osobama, dok drugi dokument (2) daje širi raspon zadaća „informacijskog centra“, ali je ograničen samo na djelovanje u slučaju potrage i spašavanja zrakoplova, a ne na druge vrste nesreća i katastrofa. Postavlja se pitanje je li opravdano razvijati za svaku vrstu nesreće/katastrofe posebno središte za upravljanje informacijama o osobama zahvaćenim nesrećom/katastrofom?

Za oba navedena centra za prikupljanje informacija nije jasno na koji način oni djeluju obzirom da njihov način aktiviranja, popune i djelovanja nije propisan potrebnim Pravilnicima, standardnim operativnim postupcima (SOP) i sličnim podzakonskim dokumentima. Važno je naglasiti da od donošenja navedenih dokumenata do sada, ovi centri nisu niti pokušali djelovati jer za to nije bilo potrebe, a možemo samo pretpostaviti koje bi se sve poteškoće javile u izvanrednoj situaciji kada bismo pokušali ad hoc pokrenuti takvo središte.

PRIJEDLOG STRUKTURE I ZADAĆA „INFORMACIJSKOG SREDIŠTA ZA NESREĆE I KATASTROFE“ – središta za prikupljanje informacija o osobama pogođenim nesrećom ili katastrofom

Prema ovom modelu, Informacijsko središte za nesreće i katastrofe bi djelovalo samo u izvanrednim situacijama velikih nesreća i katastrofa, kada za to postoji opravdana potreba, a aktiviralo bi se po nalogu Stožera zaštite i spašavanja Republike Hrvatske. U Informacijskom središtu za nesreće i katastrofe bi djelovali zaposlenici tijela državne uprave, u prvom redu Državne uprave za zaštitu i spašavanje, volonteri Hrvatskog crvenog križa, te prema potrebi u timove bi se uključivali i drugi stručnjaci.

Informacijski centar se sastoji od šest timova (Slika 1.):

1. tim za prikupljanje podataka,2. tim za obradu podataka,3. tim za odnose s javnošću i međunarodne kontakte,4. tim za psihološku potporu telefonom,5. tim za pravnu pomoć, 6. tim za tehničku potporu rada Središta.

Prema potrebi, navedenim timovima se mogu pridružiti i drugi dodatni specijalizirani timovi.

Page 202: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

PRIJEDLOG MODELA RADA „INFORMACIJSKOG SREDIŠTA ZA NESREĆE I KATASTROFE“

204

1, Tim za prikupljanje podataka

Tim za prikupljanje podataka putem policije, županijskih zavoda za hitnu medicinu, vatrogasaca, tijela državne uprave i drugih izvora, prikuplja podatke o osobama koje su zahvaćene velikom nesrećom i katastrofom. U prvom redu se prikupljaju podaci o osobama koje su smrtno stradale, zatim ozlijeđenim osobama i naposljetku osobama koje su sudionici u velikoj nesreći ili katastrofi a ne spadaju u prethodne dvije kategorije. Ovaj tim prema potrebi može prikupljati i druge vrste podataka.

2. Tim za obradu i analizu podataka

Ovaj tim prikupljene podatke obrađuje, izrađuje različita izvješća i analize prikupljenih podataka. Prikupljene i obrađene podatke dostavlja Državnoj upravi za zaštitu i spašavanje, putem Državnog centra zaštite i spašavanja, i timu za odnose s javnošću.

3. Tim za odnose s javnošću i međunarodne kontakte

Prikupljene i obrađene podatke koristi kao podlogu pri davanju informacija o osobama zahvaćenim nesrećom ili katastrofom. U slučaju nesreće ili katastrofe u kojoj su sudjelovali i strani državljani ili se nesreća hrvatskih državljana dogodila izvan granica Republike Hrvatske, u suradnji s Ministarstvom vanjskih i europskih poslova kontaktira sa stranim državljanima i diplomatskim predstavništvima.

Slika 1. Shematski prikaz strukture Informacijskog središta za nesreće i katastrofe.

Page 203: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

205

4. Tim za psihološku potporu telefonom

Poznato je da su velike nesreće i katastrofe visoko stresne, traumatske situacije s kojima se različiti ljudi suočavaju na različito uspješan način. U situaciji kad postoji veliki broj ozlijeđenih i smrtno stradalih osoba, potrebno je osigurati i psihološku potporu ne samo za osobe zahvaćene nesrećom ili katastrofom već i za članove obitelji, pripadnike žurnih službi, izvjestitelje s mjesta nesreće i druge.

5,. Tim za pravnu pomoć

Bez obzira na vrstu događaja osobe zahvaćene katastrofom potrebno je uputiti u njihova prava i pružiti određeni oblik savjetodavne pomoći u svrhu ostvarenja određenih prava koja su vezana uz nesreću/katastrofu. To mogu biti informacije vezane uz aktivnosti koje prethode obeštećenju od strane osiguravajućih društava temeljem polica osiguranja, realizacija životnih polica osiguranja ili nekih drugih vrsta osiguranja osoba i imovine i sl.

6. Tim za tehničku potporu rada Središta

Ovaj tim osigurava administrativno – tehničko funkcioniranje Središta (uključujući i računalno komunikacijsku potporu).

Kako je ranije spomenuto, timovi unutar informacijskog središta za nesreće i katastrofe bi bili sastavljeni dijelom od državnih službenika zaposlenih u tijelima državne uprave i volontera, u prvom redu volontera Crvenog križa koji bi djelovali unutar timova za prikupljanje i obradu podataka (Slika 2.).

Slika 2. Shematski prikaz strukture Informacijskog središta za nesreće i katastrofe i nadležnost po timovima između DUZS i HCK

Unutar Hrvatskog crvenog križa već djeluje Služba traženja čija je temeljna zadaća upravo prikupljanje i obrada podataka o žrtvama velikih prirodnih nesreća i drugih nesreća s posljedicama masovnih stradanja (3)(4). Volonteri i djelatnici Crvenog križa koji imaju stručne kompetencije

Page 204: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

PRIJEDLOG MODELA RADA „INFORMACIJSKOG SREDIŠTA ZA NESREĆE I KATASTROFE“

206

mogli bi također participirati i u radu tima za psihološku potporu, te tima za tehničku potporu rada Informacijskog središta za nesreće i katastrofe.

Državna uprava za zaštitu i spašavanje (DUZS) bi vlastitim resursima i u suradnji s drugim tijelima državne uprave i udrugama građana popunjavala timove za odnose s javnošću i međunarodne kontakte, za psihološku potporu, pravnu pomoć i tehničku potporu. Primjerice, različite udruge koje pružaju stručnu psihološku pomoć telefonom različitim kategorijama građana, mogu se dodatno educirati i prilagoditi za rad u timu za psihološku potporu u slučaju velike nesreće ili katastrofe, a s kojima Državna uprava za zaštitu i spašavanje već ima „Sporazum o suradnji“, kao što su „Plavi telefon“, „Hrabri telefon“ i drugi.

Djelovanje Hrvatskog crvenog križa je dijelom definirano i u ranije spomenutim dokumentima (1)(2).

MJESTO I ULOGA INFORMACIJSKOG SREDIŠTA ZA NESREĆE I KATASTROFE UNUTAR SUSTAVA ZAŠTITE I SPAŠAVANJA

Slika 3. Shematski prikaz sustava prikupljanja i distribucije informacija Informacijskog središta za nesreće i katastrofe

Djelovanje Središta bi se uskladilo s postojećim sustavom zaštite i spašavanja. Podaci bi se prikupljali prvenstveno putem Službe traženja Hrvatskog crvenog križa, ali i svih drugih relevantnih

Page 205: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

207

izvora informacija. Temeljem obrađenih podataka pružale bi se informacije građanima, novinarima, stranim državljanima, te odgovaralo na upite iz diplomatskih misija i konzularnih ureda.

Najznačajnija uloga Središta je dostava svih informacija o osobama zahvaćenim nesrećom/katastrofom Državnom centru zaštite i spašavanja DUZS-a, koji je središnje mjesto razmjene informacija između svih sudionika zaštite i spašavanja, uključujući i međunarodnu razmjenu podataka (Slika 3.).

ZADAĆE „INFORMACIJSKOG SREDIŠTA ZA NESREĆE I KATASTROFE“• Prikuplja i obrađuje podatke o osobama zahvaćenim nesrećom/katastrofom,

• Vodi evidenciju o mjestu i načinu zbrinjavanja neozlijeđenih/ozlijeđenih/smrtno stradalih osoba u velikoj nesreći/katastrofi,

• Priprema priopćenja za javnost, u suradnji s nadležnim tijelima državne uprave organizira konferencije za tisak i sl., vezano uz pružanje informacija o osobama zahvaćenim velikom nesrećom / katastrofom,

• Odgovara na telefonske i e-mail upite obitelji/rodbine i građana,

• Pruža savjetodavnu psihološku i pravnu pomoć osobama zahvaćenim nesrećom i katastrofom,

• U kriznim situacijama pruža edukativnu potporu građanima,

• Daje informacije vezane uz organizaciju zbrinjavanja smrtno stradalih osoba (mjesto okupljanja obitelji stradalih, mjesto i vrijeme pokopa, organizacija prijevoza i sl.),

• Objavljuje informacije za javnost putem web stranice Državne uprave za zaštitu i spašavanje.

Informacijsko središte za nesreće i katastrofe ustrojava se na državnoj razini, a aktivira se po nalogu Stožera zaštite i spašavanja, putem Državnog centra zaštite i spašavanja. Rad Informacijskog središta za nesreće i katastrofe koordinira Državni centar zaštite i spašavanja. Po aktiviranju Informacijskog središta, putem medija se građanima daje informacija o kontakt telefonskom broju Informacijskog središta za nesreće i katastrofe i informacijama koje tamo mogu dobiti.

PREDNOSTI USPOSTAVE INFORMACIJSKOG SREDIŠTA ZA NESREĆE I KATASTROFE

U situaciji nesreće/katastrofe, građani pozivaju sve one za koje smatraju da bi mogli imati informacije o njihovim bližnjima, a to su u prvom redu policija i druge žurne službe. Pored policije, vatrogasaca i hitne medicinske pomoći, građani će pozivati i županijske centre 112, HGSS, a ako se radi o velikim i teškim prometnim nesrećama pozivat će HAK, Hrvatsku kontrolu zračne plovidbe i sve druge institucije za koje procijene da bi možda mogle imati informacije koje traže.

Prednosti uspostave Informacijskog središta za nesreće i katastrofe :

• rasterećuje centre 112, žurne službe i druge sudionike u sustavu zaštite i spašavanja od „nenamjenskih“ poziva u izvanrednim situacijama nesreće/katastrofe,

• osigurava organiziran i brz način prikupljanja relevantnih informacija,

• prikupljanje i obrada podataka, te distribucija informacija s jednog mjesta smanjuje

Page 206: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

PRIJEDLOG MODELA RADA „INFORMACIJSKOG SREDIŠTA ZA NESREĆE I KATASTROFE“

208

mogućnost plasiranja netočnih ili međusobno neusklađenih informacija iz različitih izvora,

• omogućava građanima i nadležnim tijelima državne uprave dobivanje pouzdanih informacija,

• olakšava upravljanje informacijama u kriznim situacijama.

Slika 4. Shematski prikaz prosljeđivanja poziva građana i medija u Informacijsko središte za nesreće i katastrofe

Svi pozivi koje zaprime policija i druge žurne službe, tijela državne uprave i sl., prosljeđuju se u Informacijsko središte za nesreće i katastrofe i na taj način oslobađaju resursi prijavno dojavnih točaka za pružanje pomoći životno ugroženim građanima (Slika 4.), ali izbjegava i davanje netočnih ili proturječnih informacija.

Literatura:1. Plan zaštite i spašavanja Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 96/10)

2. Uredba o uvjetima i načinu obavljanja potrage i spašavanja zrakoplova („Narodne novine“, broj 129/11)

3. Zakon o Hrvatskom Crvenom križu („Narodne novine“, broj 92/01)

4. Pravilnik o Službi traženja Hrvatskog Crvenog križa („Narodne novine“, broj 52/07).

Page 207: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

209

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

Niko Fabris, dipl. ing. građ.Državna uprava za zaštitu i spašavanje - Sektor za civilnu zaštitu

SMANJENJE RIZIKA OD KATASTROFA KROZ OSTVARIVANJE ODRŽIVOG RAZVOJA „ZEMLJIN OSLONAC“

Sažetak:

Ovaj rad nastoji istaći važnost rješavanja problema kako demografske eksplozije, zagađenja podneblja, nedostatka hrane i vode, poljoprivrednog zemljišta, tako i smanjenja katastrofa koje se u zadnje vrijeme događaju diljem svijeta, jednom riječju održivog razvoja. Ovaj rad nije konačan recept za taj pokušaj, već bi mogao biti pokušaj da pruži jedan od mogućih prijedloga rješavanja problema te benevolentnog odnosa ljudi prema nečemu čega ima u zadanim veličinama, a što nemilosrdno iskorištavamo. To je ova naša jedina Zemlja, zemlja - tlo po kojem hodamo.

Napisane su stotine knjiga i studija o zaštiti okoliša, održivom razvoju, demografskoj eksploziji, klimatskim promjenama, uništenju šumskog pokrova, i ostalih resursa, ali skoro nijedna ili malo njih koja bi povezala probleme gradogradnje s nedostatkom kopna.

Gradovi se izgrađuju otkad je svijeta (prvi gradovi-države starih Sumerana prije cca 7000 godina) s velikim nijansama u smislu pojma grad. Oni su uvijek bili živi organizmi, kao košnice, mravinjaci ili termitnjaci, kako ih tko naziva. Dinamičke su strukture, povećavajući se ili smanjujući ovisno o kretanju populacije prema gradu ili iz grada zbog različitih razloga. Zbog ratova, pošasti, bolesti epidemija, industrijalizacije, posla, komoditeta ili drugih razloga. Bili su zavisni od jedne odluke, jedne, možemo reći providnosti jednog čovjeka, jednog majstora u punom smislu te riječi, koja podrazumijeva iskustvo, znanje, logiku, duhovnost i univerzalno urbanističko nadahnuće. Po tome je svaki grad bio kristalizacija duha vremena, kao i njegovih stvaralaca. Ovisili su i o njihovim moralnim kvalitetama koje su bile jednake njihovim genijima. Gradovi su se mijenjali od praskozorja civilizacije do današnjih dana kada su namjenski izgrađeni novi polisi. Postojeći se gradovi u dijelovima ruše, novi dijelovi se grade. Stanovništvo eksponencijalno raste, a gradovi se šire prostorno linearno i sadržajno prepoznatljivo, a po svemu se čini da se sasvim novi gradovi više i ne grade jer ne da nema potrebe, nego nema koncepta.

Novo vrijeme traži koncept novog grada u milenijskom iskoraku, koji će se dogoditi, ili već sada ima potrebe da se dogodi, jer danas odlučujemo kakav će biti dizajn grada idućih 150 godina, tj. 2150.

Na kraju, u ovom sam radu dao svoju viziju kakav bi Novi grad ili Eko polis trebao izgledati, i tvrdnju da bi baš on trebao biti „Zemljin oslonac“, kao jedino rješenje amortizacija izvanjskih sila-prijetnji koje nemilosrdno pritišću planet Zemlju.

Ključne riječi: održivi razvoj, sila-prijetnja, Zemljin oslonac, Novi grad ili Eko polis

Page 208: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

SMANJENJE RIZIKA OD KATASTROFA KROZ OSTVARIVANJE ODRŽIVOG RAZVOJA „ZEMLJIN OSLONAC“

210

Disaster Risk Reduction through “Earth Prop” Sustainable DevelopmentAbstract:

This paper stresses the importance of solving issues triggered by demographic explosion, climate pollution, food and water shortages, land degradation, but it also addresses reduction of disasters becoming more frequent all over the world, in a word - sustainable development. This paper is no final recipe for the attempt but it could provide one of possible solutions to establish benevolent relations with what we have been unscrupulously overusing and what is not without end - the Earth we walk upon.

Hundreds of books and studies have been written on the environmental protection, sustainable development, climate change, deforestation and destruction of other resources but few pages address problems that link construction of cities with the shortage of land.

Towns have been built ever since man learned how to construct (ancient Sumerians built city-states 7000 years ago) however broad was the definition of the word. They have always been living organisms, not unlike beehives, anthills or termite nests, according to what they are called. They are dynamic structures ebbing and flowing as people migrate to or from them for various reasons: wars, diseases, epidemics, industrialization, job or better life opportunities. They depended on a decision, or vision of a man, of a Master in the full sense of the word, implying experience, knowledge, logic, spirituality and universal urban inspiration. Thus every city was a crystallization of the spirit of its time and its creators, on whose moral qualities it depended, and which qualities paralleled their geniuses.

Cities have been changing from the dawn of civilization to the present day when new poleis are being built for special purposes. The existing cities are deteriorating and new parts are being built. The population increases exponentially and cities are spreading in recognizable spatial, linear and content terms. It seems as if no brand new cities are being built and not for the lack of need, but for the lack of concept.

New age calls for new city concepts in a millennium that has already begun, because we decide today what cities will look like in the next 150 years, that is 2150.

Finally, the paper presents my views on what the New City or Environmental City should look like stating that it should be the “Earth Prop” as the only solution to absorb shocks of external powers threatening the planet Earth.

Key words: sustainable development, threatening powers, Earth Prop, New City or Environmental City

1. UVODNaša Zemlja jedini je planet u Sunčevom sustavu na čijoj površini ima tekuće vode. Ukupna

površina Zemlje je 510.065.284 km², od čega na kopno otpada samo 148.939.063 km² , ili 29,2 % ukupne površine, a ostalo na vodu. Vode pokrivaju 361,132,000 km², ili 70,8% Zemljine površine. Najveći dio vodenih površina su morske (97%), a manji dio čini slatka voda (3%). Ukupna površina kopna od 148.939.063 km2, ipak u cijelosti nije pogodno za naseljavanje. Velik dio kopna je pustoš ili polupustoš. Od te površine sigurno moramo odbiti površine pod šumama od 27%, kao i površine za razne poljoprivredne kulture od 10%. Kad se sa tim veličinama reducira površina kopna, dolazimo do podatka da je raspoloživog kopna za nastanjivanje 93.831.611 km2 (travnjaci i neplodne površine).

Page 209: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

211

Uzmemo li u obzir da je svijet “proslavio” rođenje svoga 7-milijarditog stanovnika 30.10.2011. godine (čast nositi tu titulu dobila je malena Danica Day Camacho koja se rodila u Manili na Filipinima), dobijemo gustoću od 75 stanovnika / na km². Uz pretpostavku iste površina kopna, gustoća će 2025. godine, kad će prema UN procjenama na Zemlji živjeti 10 milijardi ljudi, iznositi 107 stanovnika / na km². No, s obzirom na životne uvjete, klimu i energiju, nije malo onih što su uzdahnuli i pomislili: “Zašto ne stanemo na sadašnjih sedam milijardi, ionako nas ima jako mnogo”.

Takva gustoća od 107 stanovnika na 1 km² i nije prevelika, kad bi bila jednoliko raspodijeljena. Međutim ovdje se radi samo o prosjeku. Nažalost u pitanju su statistički prosjeci, kao i velike razlike u koncentraciji nastanjenosti pojedinih regija.

Za sada nitko ne barata podatkom o pogodnom kopnu koje je stvarno raspoloživo na Zemlji, mada bi trebalo. Zbog čega. Opći podaci ili statistički prosjeci koji se mogu naći o pojedinim državama ili kontinentima, daju nam samo okvirne podatke o površinama, od kojih se moraju oduzeti i one koje se odnose na zauzetošću ledom i velikim branama, zaštićene površine u koje spadaju prirodni rezervati, nacionalni parkovi, prirodni spomenici, zaštićena staništa, park šume, arheološke i druge kulturne površine te druge vrste zemljišta, te nam na kraju daju prikaz gustoće stanovništva na kvadratni kilometar. No takvi podaci su upitni iz prostog razloga što ne bi bili činjenični. Dakako, za neke bi države, pogotovo male površinom to i bilo točno, no za mnoge države podaci bi bili pogrešni. Razlog leži još i u tome da svako kopno, tj. tlo nije pogodno za korištenje po pitanju urbaniteta. Kod mnogih država granice obuhvaćaju močvarna tla, mnoge se prostiru na pustinjama, ne mali broj njih su države koje zadiru u ekstremne visine (gornja granica - vertikalne zone biosfere za prebivanje čovjeka je 5.000 m), a ima i onih koje svoje granice imaju na tlima, kojeg pogađaju prirodne nesreće i velike katastrofe, tj. elementarne nepogode u obliku i pojavnosti kao megaoluja, megauragana, tajfuna, poplava, potresa, i suša. U tom slučaju, još bi bili upitniji svi gornji prosjeci i gustoće, koje svakako treba reducirati, i to na povećani broj stanovnika na km².

2. KOLIKO NAS JE BILO I KOLIKO ĆE NAS BITIPrvo razdoblje izrazita rasta broja stanovnika seže u doba neolitičkoga poljodjelstva 10 000 do

12 000 godina prije naše ere. Povećavanje poljoprivrednih površina i stalno naseljavanje uzrokuju stvaran početak većih promjena Zemljinih površina zbog čovjekova djelovanja. U razdoblju od 10 000 do 5000 godina prije naše ere broj stanovnika povećao se 10 do 20 puta. Tako je prije 5000 godina dosegnuo 100 milijuna i do početka naše ere povećao se na 150 do 300 milijuna.

Godine 1500. dakle u trenutku otkrića Amerike, svjetskoga stanovništva bilo je oko 450 milijuna i do 1830. godine ono se udvostručilo, dosegnuvši jednu milijardu. Dakle, vrijeme udvostručenja smanjilo se na oko 300 godina, i u razdoblju do 1930. godine (2 milijarde ljudi) ponovno se vrijeme udvostručenja skratilo na 100 godina. Brži rast broja stanovnika ponajprije je posljedica kolonizacije cijeloga planeta, industrijske revolucije, napretka tehnologije te poboljšanja zdravstvenih i životnih uvjeta. Od početka industrijske revolucije drastično se smanjuje vrijeme udvostručenja broja stanovnika.

U razdoblju 1930-1975, dakle u cca 50 godina broj se stanovnika opet udvostručio i dosegnuo 4 milijarde. Početkom 20. st. na svijetu je bilo 1,6 milijardi ljudi, a 2000. godine 6 milijardi. Godišnji rast broja stanovnika dosegnuo je vrhunac krajem šezdesetih godina 20. st. i potom se počeo polagano smanjivati. Unatoč tomu broj se stanovnika u svijetu svake godine poveća za oko 80-100 milijuna.

Page 210: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

SMANJENJE RIZIKA OD KATASTROFA KROZ OSTVARIVANJE ODRŽIVOG RAZVOJA „ZEMLJIN OSLONAC“

212

Imali smo čast da je petmilijarditi stanovnik Zemlje rođen 11. srpnja 1987. godine, u Zagrebu, a proglašenje je obavio tadašnji generalni tajnik UN-a Perez de Cuellar. Bila je to beba po imenu Matej Gašpar.

Točno 12. listopada 1999. godine, rođen je šestmilijarditi stanovnik Zemlje - dječak kojeg je rodila Fatima Mević, iz Visokog (Republika Bosna i Hercegovina), dvije minute poslije ponoći u gradskom rodilištu. Na posebnoj svečanosti u Sarajevu, kumovao joj je u ono vrijeme glavni tajnik UN-a Kofi Annan.

Što nam gruba statistika kaže iz navedenog? Kaže nam da se svjetska populacija od 1975. do 1987. godine, od 1987. do 1999. godine, te od 1999. do 2011. godine, tj. za svakih 12 godina povećavala za po 1 milijardu ljudi. Znači, sadašnji trend povećanja stanovništva je 1 milijarda svakih 12 godina. Nije teško iz ovih statistika izvući grubi zaključak koji bi bio, da će do 2023. biti 8 milijardi, do 2035. 9 milijardi, a do 2047. 10 milijardi ljudi.

Daljnje procjene prirasta svjetskog stanovništva kreću se od optimizma do maltuzijanskog pesimizma. Prema optimističkoj varijanti broj stanovnika do 2050. godine bio bi 10 milijardi, a 2100. godine oko 12 milijardi. Uzevši gore linearno povećanje broja stanovnika do 2150. godine na Zemlji bi živjelo između 18 i 19 milijardi ljudi.

Prema pesimističkoj varijanti čovječanstvo će do 2100. godine narasti na 30 milijardi, odnosno 50 - 80 milijardi do 2150. godine.

Kojoj ćemo se varijanti prikloniti, optimističkoj ili pesimističkoj, mislim da uopće nije važno, jer su obje varijante loše. Važnije će biti pitanje, kako će to utjecati na promjenu kvalitete okoliša, odnosno stanovanje i održivog razvoja.

Za povećani broj stanovnika trebati će i osigurati više prostora za življenje, izgradnjom stambenih i ostalih poslovnih i gospodarskih građevina, naselja, prometnica, infrastrukture i pratećih sadržaja

Nadalje, procjene su da će do 2050. godine najmanje jedna milijarda ljudi, zbog neizdrživih vremenskih uvjeta, biti primorana pobjeći iz svojih domova i preseliti se u druge dijelove planeta, a svijet će na to još uvijek biti nespreman. Predviđa se kako će i klimatske promjene, koje se već sada događaju, rezultirati dugoročnim posljedicama po čovječanstvo, u smislu masovnih migracija stanovništva iz pogođenih, u sigurna područja Zemlje. Tim posljedicama azijske i afričke zemlje u razvoju bit će najpogođenije, a u njima se već sada vidi sve veći broj vremenskih i elementarnih nepogoda.

Slika 1. Države koje su pogođene prirodnim katastrofama, uslijed čega će doći do migracije stanovništva.

Page 211: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

213

Najrizičniji je Bangladeš zbog svojeg položaja, podložnog ciklonama i poplavama, dok je Indija na drugom mjestu zbog najbrže bujajuće populacije. Najrizičnije afričke zemlje su Mozambik i Madagaskar, a među 10 najugroženijih zemalja još su Nepal, Filipini, Indonezija, Tajland, Haiti, Meksiko, Afganistan, Zimbabve i Mianmar.

3. GDJE NAS JE PREMALO, A GDJE PREVIŠEOpćenito se smatra da je gustoća stanovništva srednji broj stanovnika na površini određenog

područja (države, regije ili slično), i u pravilu se navodi kao “broj stanovnika na km²”. Izračunava se na način da se broj stanovnika područja koje nas zanima podijeli s površinom istog područja.

Međutim, trebali bi postaviti obrnuti pokazatelj, koji bi zbog veličine usporedbe dao fizičku sliku koju bi mogli pojmiti i koja bi pomogla razumijevanju stvari na način da se postavi jednostavno pitanje: Koliko kopna u prosjeku stoji na raspolaganju jednom stanovniku određenog područja, tj. države, u stvari, koliko meni kao piscu ovog rada, u mojoj državi, stoji na raspolaganju kopna. Slika i razumijevanje bilo bi bitno drugačije, a izračunava se tako, da se površina kopna države izražena u km², podijeli s brojem stanovnika na tom području, te se taj podatak navodi kao “broj km² koji se pretvori u metre po jednom stanovniku”. Shvaćanje stvari je puno jasnije, no nažalost, zato se ono rijetko ili nikako ne daje. Zašto? Zato, jer bi stanovniku Zemlje bilo shvatljivije i razumljivije te bi on na temelju njega postavljao neugodna ili neumjesna pitanja svojoj administraciji.

Kad postavimo takvu relaciju koju čovjek može pojmiti i prosuditi, na primjeru svih država naše planete, dolazimo do zapanjujućih i zabrinjavajućih pokazatelja, da nas negdje ima premalo a negdje previše. Slijedeće je pitanje, gdje to točno na Zemlji, i u kojoj državi.

Države Zemlje možemo svrstati u tri kategorije. Prvu, u kojoj države nemaju, ili su pred iscrpljenjem svojeg kopna, drugu u kojoj države imaju ograničene površine kopna, i treću u kojoj su države koje imaju dovoljno resursa kopna. Po kontinentima osim Antartika to izgleda ovako (podaci iz 2000. godine):

1. Europa - 110 stanovnika/km²2. Azija - 136,6 stanovnika/km²3. Afrika - 26,1 stanovnika/km²4. Sjeverna Amerika - 16,3 stanovnika/km²5. Južna Amerika - 25,4 stanovnika/km²6. Australija - 3,1 stanovnika/km²

Nekada je vladalo stanje velikog obilja kopna, a danas smo dospjeli u stanje velike oskudice. Tijekom cijele ljudske povijesti prekomjerno se obilovalo kopnom, a sada se, i u tijeku idućih 50 ili 150 godina može javiti iznenadna i opasna oskudica. Ljudski rod, može imati na raspolaganju tek vrlo malo vremena da reagira na ovakvu krizu, koja je rezultat eksponencijalnog rasta stanovništva u svijetu na, naglašavamo, ograničenom prostoru. Moramo biti svjesni i to uzastopce ponavljati svim razumnim ljudima kao mantru-dogmu, da su ljudi na ovoj našoj jedinoj planeti Zemlji, varijable, promjenljive veličine, a jedina konstanta na zemlji je sama zemlja, kopno ili tlo.

Točka u kojoj se eksponencijalni rast stanovništva siječe sa krivuljom iskorištenosti-zauzetosti kopna je granica sloma. Razvidno je da će ona biti odgođena za pojedine države za buduće vrijeme od sada pa do 150 godina. Naravno, stanovništvo se neće odmah iznenaditi granicom sloma, u kojoj količina potrebnog kopna postaje veća od raspoložive količine. Znaci krize počet će se javljati znatno prije nego se dospije do granice sloma. Cijene kopna će tako visoko rasti da će se smanjivati površine

Page 212: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

SMANJENJE RIZIKA OD KATASTROFA KROZ OSTVARIVANJE ODRŽIVOG RAZVOJA „ZEMLJIN OSLONAC“

214

potrebne za šume i poljoprivredu, nacionalne parkove i arheološka nalazišta. Poljoprivredne površine za proizvodnju hrane će se smanjivati do te mjere da će se morati nadoknađivati GMO hranom, što će posljedično dovesti do raslojavanja stanovništva zbog načina i kvalitete prehrane. Doći će i do pojave krčenja šuma, što se već sada očituje u mnogim dijelovima svijeta, npr. krče se šume u predjelu Amazone. Samo, gdje će biti granica do koje će se moći krčiti šume koje su pluća planeta Zemlje. I najgore, doći će do strahovitog poskupljenja kopna kao građevnog resursa. Pitanje je, gdje će graditi svoja prebivališta oni koji tu cijenu neće moći platiti. Premda je tek 37% kopna zauzeto (i to šumama i kulturama), doći će do iskorištavanja onog dijela tla od 63%, koje nije pogodno za izgradnju ili nastajanje gradova, u dijelu pustinja, tajgi, tundri, močvarnog tla ili gradnje u planinskim predjelima, kojeg za sada nema. Takova gradnja zahtijevat će enormna financijska sredstva zbog sanacije tla i privođenja tla upotrebnoj svrsi te osiguravanju sve potrebne infrastrukture.

Za sada takve gradnje i postupke društvo bi smatralo neekonomičnim.

Također, možda će pojedine nacije, regije ili nadnacionalne države (sadašnje ili koje se budu ustrojavale u budućnosti) ograničiti prirast djece, natalitet, kao što već sada imamo na pojedinačnim primjerima Kine ili Indije. Morat će se natalitet ograničiti na one veličine koje daju budućnost, no bez obzira, važno je istaći da će ipak doći do povećanja stanovništva u odnosu na zadanu veličinu i količinu raspoloživog kopna ili tla.

Čak kada bi i društvo odlučilo platiti potrebne troškove za dobivanje novog građevnog tla, brzo eksponencijalno rastuće stanovništvo dovelo bi do nove granice sloma. A prevladavanje svake iduće granice sloma zahtijevalo bi sve veća financijska sredstva i ulaganja. Svako udvostručenje zauzetosti tla bilo bi skuplje od prethodnog.

Koliko uopće ljudi može živjeti na ovoj našoj Zemlji? Koliki su njihovi standardi življenja na određenoj površini, tj. koliko je minimalno prostora dostatno za život, sada i u budućnosti? Dakako nema jednostavnog odgovora na to pitanje. Odgovor će ovisiti o izboru koji će učiniti društvo između različitih dostupnih alternativa. Postojati će izravna korelacijska veza između većeg zauzimanja tla potrebnog za gradnju, tla potrebnog za proizvodnju hrane, tla koje će zauzimati šume i biljni pokrov, tlo iz koje će se crpiti rudna bogatstva i minerali, tlo koje će biti ili je već sada zaštićeno iz bilo kojeg povijesnog, kulturnog ili prirodnog razloga, i koje čovjek smatra potrebnim i korisnim ili ih naprosto želi. No, ako se dosljedno odluči da je građevno tlo glavni prioritet, daljnji rast stanovništva i zakon povećanih troškova mogu brzo odvesti sustav do točke u kojoj su svi dostupni resursi tla, posvećeni prvenstveno građevnom tlu, iscrpljeni, i uslijed čega nema daljnje mogućnosti za ekspanziju

Naglasio bih, kao što sam naveo sa GMO hranom, da bi u budućnosti mogli i tehnološkim postupcima otkloniti ovisnost o tlu kao poljoprivrednom kopnu, jer bi se stanovništvo moglo prehranjivati umjetnom hranom, samo oni ne bi bili astronauti i imali tu mogućnosti da sagledaju Zemlju iz svemira. Ali za izgradnju i takvih tehnoloških kapaciteta potrebno je građevno tlo, dakako u manjoj mjeri nego za ekološku poljoprivrednu proizvodnju.

Zemlja za sada nije prepunjena ljudima. Da je tome tako, više bi ljudi umiralo nego što se rađa. Dokle god megagradovi još prekrivaju tek djelić zemljinog kopna, jedini relevantni čimbenik u određivanju prenaseljenosti zemlje je odnos između ljudskih potreba i mogućnosti tehnologije da im udovolji.

Ako je jedina ljudska potreba biti sit i živ, onda je pitanje koliko tehnologija može osigurati hrane i smještaja. Za vjerovati je da je i Zemlja sa samo 100 milijuna ljudi prenaseljena za lovačko-sakupljačko gospodarstvo. Za industrijsko doba prije antibiotika i zelene revolucije dvije milijarde stanovnika su bile veliki teret.

Page 213: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

215

Danas stvari stoje bitno drugačije. U razvijenim zemljama i onima oko njih prohtjevi za životnim standardom su porasli i više ne podrazumijevaju samo siguran, već udoban i ispunjen život.

Iz današnje perspektive to izgleda kao da nam životno važnih resursa nikad neće nedostajati, međutim, ovo je samo pomicanje iskorištavanja resursa do, vjerojatno, posljednje granice, zida, ali tu granica prestaje. Ukupna površina kopna na zemlji je 131.359.769 kvadratnih kilometara. Ako kažemo da baš ne bismo živjeli kao u prenaseljenom gradu Manili, ali da nam mondeni Monaco potpuno odgovara, to znači da trebamo očekivati gustoću naseljenosti od 15.994 stanovnika po kvadratnom kilometru, odnosno 63 m2 kopna ili tla po stanovniku.

4. EKOLOŠKA STOPAKad se podijeli ukupna površina kopna na zemlji sa brojem stanovnika po km², površina kopna na

našoj planeti mogla bi primiti i 2.101 milijardu ljudi, i ljudi bi imali osjećaj življenja u mondenskom ljetovalištu Monacu, ali uz jedan uvjet, a taj je da su pored mora, što mnogi ne bi bili. Ali postoji bolna kvaka 22, a ta je da svaki čovjek ostavlja svoj trag ili otisak, i to ekološki, koji se još naziva i „ekološka stopa - footprint“.

Da pojasnimo, ekološka stopa je alat kojim mjerimo količinu tla i vode potrebnih da podrže materijalni standard određene populacije uz korištenje prevladavajuće tehnologije, tj. pokazuje koliko proizvodnog tla i vode, tj. zemlje, troši pojedinac, grad država i čovječanstvo da se proizvedu sva dobra koja trošimo, te da se apsorbira sav otpad koji pri tome nastane, uz korištenje postojeće tehnologije koju upotrebljavamo.

Jedinica mjere „ekološke stope“ je „globalni hektar - gha“ (1 ha = 10.000 m2). Prema definiciji; Globalni hektar je površina koja nam daje odnos između zahtjeva čovjeka i regenerativne sposobnosti biosfere, odnosno kazuje nam kolika površina zemlje, u globalnim hektarima, je potrebna za smještaj naše infrastrukture (obiteljskih kuća, zgrada, tvornica, fakulteta, domova za starije, cesta, željeznica, itd.), korištenje obnovljivih izvora (usjevi, riba, drvo, nafta, plin, minerali) i recikliranje nastalog otpada. Ekološka stopa nam zapravo pokazuje na koji način mi kao vrsta, živimo na Zemlji.

Ekološki otisak uvijek se stavlja u odnos na biokapacitet zemlje i ekosustava kojih nas okružuju i koje koristimo. Radi se pojednostavljeno, zapravo o odnosu ponude (biokapacitet) i potražnje (otisak). Dakle, u kontekstu ekološke stope, biokapacitet je sposobnost ekosustava da proizvede korisne biološke materijale i apsorbira otpad koji proizvode ljudi koristeći prevladavajuće tehnologije. Iz navedenog slijedi da održivost zahtijeva življenje unutar regenerativnih kapaciteta biosfere.

I to je sva mudrost ovoga svijeta.

U posljednjem izvještaju National Footprint Accounts, 2009 Edition, o ekološkom otisku kojeg izdaje najprisutnija i najuglednija organizacija na ovu temu, Global Footprint Network, ističe se kako smo 2006. godine imali na raspolaganju 11.9 milijardi globalnih hektara (gha) biokapaciteta po glavi stanovnika. S obzirom da nas je tada živjelo oko 6,6 milijardi ljudi, račun nam kazuje kako je svakome bilo dostupno s obzirom na kapacitet Zemlje u bioproduktivnom području od 1,8 gha da zadovolji sve svoje potrebe. Iz rečenog, dobivamo kako je dozvoljena stopa po jednom stanovniku Zemlje samo 1,8 globalnih hektara (gha).

Međutim, ako smatramo da je danas prosječna ekološka stopa po stanovniku Zemlje 2,2 gha, znači da već sada živimo preko granice izdržljivosti, trošimo 22% više površine nego što nam je dostupno što znači da se priroda sve više uništava.

Page 214: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

SMANJENJE RIZIKA OD KATASTROFA KROZ OSTVARIVANJE ODRŽIVOG RAZVOJA „ZEMLJIN OSLONAC“

216

Drugim riječima, sada treba godinu i dva mjeseca da Zemlja regenerira ono što čovječanstvo potroši u jednoj godini, što ima za posljedicu uništenje ekoloških resursa planete. Taj manjak od 0,4 gha po stanovniku, naziva se ekološki deficit ili ekološki minus. To je, kako kaže W. Catton (William R. Catton, 15.01.1926. američki sociolog najbolje poznat po svom znanstvenom radu o sociologiji okoliša i ljudske ekologije, profesor emeritus sociologije na Washington State University) rast iznad podnošljivog kapaciteta područja što u konačnici ponovno dovodi do sloma.

Možemo krenuti i obrnutim redom. Zbog toga sam postavio i izračunao koliko bi stanovnika naš planet mogao podržati s današnjom tehnologijom, obzirom na današnju prosječnu veličinu globalnog hektra.

11,9 P = 88% ----------- = 4,76 milijardi ljudi trebalo bi u današnjem trenutku živjeti na Zemlji 2,2

Proizlazi da u sadašnjem trenutku na Zemlji ima viška 2,24 milijarde stanovnika. Što ćemo s njima. Jedni očito smetaju načinu života drugima.

Ako iz prethodnog dijela teksta uzmemo podatke o optimističkoj varijanti broja stanovnika na Zemlji do 2050. godine, kada će nas biti 10 milijardi, i 2100. godine kada će nas biti oko 12 milijardi, mogli bi u grubo izračunati koliko će budućem stanovniku Zemlje biti na raspolaganju kopna ili tla, tj. globalnih hektara.

Postavljam relaciju:

11,9 11,92050. god. = --------- 88% / 100 = 1,05 gha, ili 2100. god. = ------- 88% / 100 = 0,87 gha 10 12

Razvidno je da se eksponencijalnim povećavanjem broja globalnih građana bitno umanjuje mogućnost dostizanja optimalne veličine globalnog hektra od 1,8 gha po glavi stanovnika iz 2006. Kristalno su jasne i naznake življenja u 2050-tim godinama, kada će svaki stanovnik Zemlje imati na raspolaganju 1,05 gha, ili 2100-te, kada će imati 0,87 gha, što znači da ćemo se laktariti s drugim ljudima, a kasnije i ugušiti u vlastitom smeću. Probajte vizualizirati takav način života, činit će vam se da ste lik iz filma SF - klasika „Zeleno sunce“ Richarda Fleishera, koji je još 1973. upozoravao na skorašnje suočavanje sa prenapučenošću i ekološkom katastrofom. Nažalost, gledajući ga u današnje doba, a pogotovo 2022. (godini u kojoj se događa radnja filma) on neće biti kao što je, SF - klasik, nego okrutna stvarnost. Po svemu sudeći sasvim je izgledno da Zemlju neće uništiti vanzemaljci.

Iz gornjih je relacija sasvim razvidno da na zemlji svi ljudi neće moći živjeti kao u mondenom Monacu, i da planet Zemlja ne može primiti 2.101 milijardi žitelja, unatoč teškim zabludama nekih optimista. Postavljam važno pitanje; koliko onda mi ljudi stvarno trošimo, trebamo, ili mislimo da trebamo? Rekli bi, kako tko umije ili se snađe. Od svih komponenti koje računamo unutar ekološke stope koje najviše utječu, dvije su ključne stvari: iskorištavanje i potrošnja fosilnih goriva, te proizvodnja hrane. Bio-kapacitet prirode, okoliša planete, se sve više smanjuje, a mi ga unatoč tome, sve više trošimo.

Podaci o ekološkom otisku čovječanstva postoje od 1961. godine, kada su prvi put bili objavljeni podaci UN-a. National Footprint Accounts rabi oko 5.000 podataka za izračun potrošnje prirode („ekološka stopa“) svake pojedine države i procjenu njezinih bioloških kapaciteta. Biološki kapacitet

Page 215: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

217

mijenja se svake godine, a ovisi o upravljanju ekosustavom, poljodjelskoj praksi (gnojenje, natapanje), degradaciji okoliša i vremenskim uvjetima.

Valja međutim napomenuti da svi stanovnici zemlje ne troše jednako. Ekološka stopa jednog prosječnog Nijemca je 4,4, gha, a pripadajući mu je bio-kapacitet 1,63 gha, pa iz toga proizlazi da Njemačka ima ekološki deficit (manjak) od 2,8 gha po stanovniku. Ekološka stopa Velike Britanije također prelazi njihov bio-kapacitet. Kada bi svi trošili kao stanovnici Sjeverne Amerike (otisak 9,7, deficit 4,9 gha), danas bi nam trebalo pet planeta.

Slika 2. Ekološki otisak po regijama za 2005. godinu

PodručjeEkološki otisak

(u gha po stanovniku)Broj stanovnika(u milijunima)

Afrika 1,0 614

Azija - Pacifik 1,3 3.230,0

Srednji istok i Centralna Azija 2,1 185,0

Južna Amerika i Karipska otočja 3,1 731,3

Centralna i Istočna Europa 3,8 307,0

Zapadna Europa 5,1

Sjeverna Amerika 9,2 319

Izvor: LPR 2004, URL:http://www.footprintnetwork.org (08.05.2005.)

Iz gornje tablice je razvidno kako Zemlju najviše iskorištavaju stanovnici najbogatijih dijelova svijeta (Europa i Sjeverna Amerika), premda tu živi manji broj ljudi. U ekonomski najrazvijenijim zemljama, što zapravo znači u ekstremno potrošačkim društvima koja slave rastrošnost, veća je potrošnja resursa i promoviraju se neodrživi stilovi življenja.

Page 216: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

SMANJENJE RIZIKA OD KATASTROFA KROZ OSTVARIVANJE ODRŽIVOG RAZVOJA „ZEMLJIN OSLONAC“

218

Prema WWF-ov „Izvještaj o stanju planeta“ za 2012. godinu, vodeće studije o stanju planeta koje se provodi svake dvije godine, objavljeno je da najveći ekološki otisak na zemlji imaju Top 10 zemalja po osobi u koje spadaju: Ujedinjeni Arapski Emirati (10,29 gha), zatim slijedi SAD (9,2 gha), Irska (8,2 gha), Kuvajt (7,9 gha), pa Novi Zeland (7,58 gha). Neke od navedenih zemalja iako imaju najveće ekološke otiske, imaju i ekološku rezervu, kao Novi Zeland od 9,2 gha, koji je onda u suficitu ili plusu za 1,62 gha. Izvještaj o živućem planetu objavljen je samo pet tjedana prije UN-ove konferencije o održivom razvoju (Rio+20) u Rio de Janeiru ove godine.

Najveće ekološke rezerve imaju Gabon 18,5 gha, Bolivija 13,4 gha, Novi Zeland 9,2 gha, Mongolija 8,9 gha, Brazil 8,0 gha, Kanada 7,6 gha, Finska 5,5 gha, Argentina 4,5 gha, Australija 4,4, gha, itd. Ekološka je rezerva pojedinih zemalja često okupirana ekološkom stopom drugih rastrošnih zemalja, ne samo zemalja zapadne hemisfere. Neke su države već od 1961. godine od kada se vode statistički podaci, imale veću stopu od pripadajućeg bio-kapaciteta. Tako je Indija te godine trošila nešto više od svog bio-kapaciteta (ekološka stopa joj je 0,7 gha po stanovniku), dok sada troši dvostruko više. Kina je dosegnula svoj bio-kapacitet 1971. godine, a 2001. godine ga je udvostručila (ekološka stopa joj je 1,6 gha po stanovniku), ali bio-kapacitet joj je upola manji, pa i ona ima ekološki deficit. Nizozemska je već 1961. godine, trošila dva puta više od svog biološkog kapaciteta, danas troši šest puta više.

Izvješće Svjetskog instituta za resurse, Programa za okoliš Ujedinjenih naroda, Programa razvoja Ujedinjenih naroda i Svjetske banke, pod nazivom Svjetski rasursi 2000 - 2001., Ljudi i ekosustavi: Istrošeno tkivo života (World Resurces 2000 - 2001., People and Ecosystems: The Fraying Web of life), pokazuje da se uz rastuće nestajanje neobnovljivih izvora, kao što su minerali, kovine, nafta i prirodni plin, povećava rizik i za obnovljive resurse te ekosustave. Najočitiji primjeri toga su smanjenje ribljeg fonda, promjena klime, nestajanje vrsta i šuma i gubitak podzemnih voda u mnogim dijelovima svijeta.

Najbolji prikaz odgovornosti za ekološku stopu kontinenata na Zemlji, prikazan je na sljedećoj karti svijeta

Na karti je razvidno da pojedini kontinenti i države imaju velike mogućnosti potrošnje, kao što je Južna Amerika, Afrika i Australija, tj. koje su u plusu i govorimo o zemljama kreditorima. Djelomice je tu i Meksiko, kao i otočne države azijskog kontinenta, dok su Japan, Amerika i Europa pred prsnućem održivosti, tj. u minusu i govorimo o zemljama dužnicima. Za ne vjerovati, države koje su najveći međunarodni financijeri svijeta, u stvari su svjetski najveći dužnici.

Page 217: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

219

Sasvim je za očekivati kako će netko da osigura svoj neodrživi način života, ukoliko iscrpi resurse svog područja odgovornosti, krenuti u potražnju tih istih resursa negdje drugdje. Za pretpostaviti je, da će resurse tražiti tamo gdje pretpostavlja ili zna da ih ima. S druge strane, preklopimo li kartu Zemlje s državama koje su danas pogođene prirodnim katastrofama, uslijed čega će doći do migracije stanovništva, područja sa ekološkim suficitom biti će još nenaseljenija, i doći će do još većeg opterećenja država s ekološkim deficitom.

No, na kraju da podsjetim na jednu važnu činjenicu, a ta je da se ekološki deficit (minus) može i podmiriti na više načina: u prvom redu uvozom, koncesijama, međutim, u krajnjoj nuždi i djelovanjem sile ili ratom. Opcije će ovisiti o nama. U idućih bi 15 do 20 godina, rastuće nestajanje neobnovljivih strateških resursa zemlje, uključujući u prvom redu energiju, vodu i tlo, moglo bi velike dijelove planete Zemlje uvući u razorne regionalne ili svjetske sukobe. Ostaje da se vidi.

5. ZEMLJIN OSLONACSve navedeno iz prethodnih točaka označava pritisak na okoliš koji Zemlja još malo može

izdržati, ili se, pokazuje se, već sada, počinje raspadati po šavovima. Moramo tim problemima pogledati u oči i shvatiti ih kao istinske prijetnje planeti Zemlje. Tek tada, kad čovjek odluči postati dio stvarnog postojanja, može doći do rješenja ili cilja - održivog načina života. To će podrazumijevati reorganizaciju sadašnjeg načina života u novi koncept, koji će se očitovati u novom korištenju resursa, način na koji stvaramo energiju, upotrebljavamo tlo, osiguravamo hranu i štitimo podneblje. Reorganizaciju u novi koncept življenja koji znači preuzimanje prirodnog modela ekosistema kao modela za naš ljudski životni prostor. Do sada smo ionako, ali samo u pojedinim slučajevima kad nam je to odgovaralo, komoditeta radi, ili se ukazala potreba, preuzimali pojedine značajke prirodnog. Pogotovo u tehničkim znanostima, imitiranjem izgledom, načinom i funkcijom pojedine vrste faune ili flore (zrakoplovi, helikopteri, torpeda, i sl).

Naglasimo da su ekosustavi u prirodi sami po sebi održivi i to je ona ključna riječ za kojom tragamo. Ukoliko promatramo i učimo od ekosustava kako živjeti održivo, otvara nam se jedna nova perspektiva u nizu metoda i tehnika koje možemo primijeniti u našem društvenom okolišu, kao što smo to radili u pojedinačnim slučajevima u inženjerstvu. Sama priroda stvara uravnoteženi ljudski okoliš. Ovdje su ključne dvije riječi. Stvaranje je prva. Znači priroda podrazumijeva akciju, dizajn, kultiviranje naše okoline, a druga važna riječ je ravnoteža. Priroda nam pomaže stvarati trajne sustave kojima je cilj da ne narušavaju ravnotežu niti u prirodi niti između ljudi. Najbolja učiteljica i za stvaranje i za ravnotežu je sama priroda.

Stoga je potrebno da gledajući i shvaćajući sve te silne procese i kruženja u prirodi, primijenimo ta stečena znanja i vještine za novi koncept dizajniranja našeg ljudskog obitavanja.

Ako možemo reći da je stablo simbol prirode, onda je, šire gledano šuma simbol sklada i harmonije prirodnog života. Predstavlja iznimno bogat, raznolik i stabilan ekosustav, blagodat za čovjeka. Način na koji funkcioniraju šume ideal je u prirodi.

Obzirom na opće pretpostavke koje sam naveo da će na planeti Zemlji 2050. živjeti između 10 - 12 milijardi stanovnika, od toga 84% u gradovima, odnosno između 18 i 19 milijardi ljudi oko 2150. godine, od toga 94% u gradovima, dolazimo do izazova rapidne urbanizacije svijeta. Takav će trend povećanja broja stanovnika u urbanim područjima voditi ka novom promišljanju strategija prostornog razvoja i vizija budućnosti urbanih područja planiranih prema humanim načelima. Jednom riječju do vizije održivih gradova sa pojedinačnim održivim arhitektonskim ostvarenjima u trećem mileniju.

Page 218: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

SMANJENJE RIZIKA OD KATASTROFA KROZ OSTVARIVANJE ODRŽIVOG RAZVOJA „ZEMLJIN OSLONAC“

220

To je i inače međunarodno usuglašeno polazište i globalni plan prihvaćen od međunarodne zajednice na II. Habitat konferenciji, održanoj u Istanbulu 1996. godine, nazvanoj i Summit gradova (City Summit). Na njoj su 171 zemlje sudionice usvojile Habitat Agendu, sveobuhvatnu platformu UN-HABITAT-a. Države su se na konferenciji obvezale i na postizanje ciljeva odgovarajućeg stanovanja za sve ljude i održivog razvoja ljudskih naselja u svijetu koji se urbanizira.

Jedan od najvažnijih zadataka UN-HABITAT-a je praćenje provedbe Habitat Agende na međunarodnoj, regionalnoj, nacionalnoj i lokalnoj razini. U tu je svrhu napravljen sustav monitoringa. UN-HABITAT provodi Habitat Agendu kroz globalne kampanje i svjetske programe, a jedan od programa je Program za održive gradove (Sustainable Cities Programme) koji se bavi interakcijom okoliša i razvoja, ekološkim planiranjem i upravljanjem kapacitetima, zatim Program za prevladavanje prirodnih katastrofa i konfliktnih situacija (Risk and Disaster Management Programme) koji se bavi izlaženjem iz kriza nastalih usred prirodnih katastrofa i konflikata.

Kako pomiriti elemente degradacije okoliša i održivog razvoja koje smo naveli s međunarodno usuglašenim polazištem i globalnim planom zajedničke vizije održivih gradova i naselja u trećem mileniju.

Sadašnji urbani izazovi za budući grad biti će dosadašnjim planerima nepoznati pa će biti potreban timski rad stručnjaka komplementarnih disciplina kako bi se potvrdila nova rješenja. Trebat će posjedovati i nove prostorno vremenske vizije za visoku kvalitetu života. Sustav novog planiranja gradova sigurno će trebati unaprijediti uvođenjem novih alata, materijala i tehnologija, novih vrsta tematskih prostornih planova, te novih normativa, standarda i kriterija, kako bi se osigurala vrsnoća budućih gradova i naselja.

Kakva je vizija budućnosti urbanih područja planiranih prema održivom razvoju?. Ona će zasigurno morati stopiti u jedno, Agendu 21. sa konferencija u Rio de Janeiru pod nazivom “Skup o Zemlji”, održanoj od 3. do 14. lipnja 1992. godine, prije spomenutu II. Habitat konferenciju, održanoj u Istanbulu 1996. godine, nazvanoj i Summit gradova (City Summit), gdje je usvojena Habitat Agenda, i neizostavno Hyogo konferenciju o smanjenju rizika od katastrofa i jačanju spremnosti zemalja i zajednica („Hyogo Framework for Action 2005-2015: Building the Resilience of Nations and Communities to Disasters“), održanoj od 18.-25. siječnja, 2005. godine, u Kobeu, Prefekturi Hyogo, u Japanu.

To stapanje globalnih UN - ovih proaktivnih Svjetskih konferencija dati će uzajamno komplementarno djelovanje čiji bi učinak trebao biti puno veći od zbroja pojedinačnih učinaka konferencija uključenih u viziju održive budućnosti.

Da se planet Zemlja kao tijelo koje se mijenja, ne bi deformirala uslijed utjecaja pritisaka koji ju opterećuju (stanovništvo, neobnovljivi strateški resursi, onečišćenje okoliša, uništenje tla, promjene klime i nestajanje prirodne bio-raznolikosti), morat ćemo primijeniti neke poznate metode iz mehanike deformabilnih tijela.

Probat ćemo pomoću te tehničke znanosti pronaći rješenja za Zemlju, jer do sada više ili manje sve teorijske vizije i praktični učinci nisu dale očekujuće rezultate.

Ako s jedne strane probleme koje opterećuju Zemlju postavimo kao opće sile ili pritiske koje djeluju izvana na Zemlju u raznim točkama, uz poznate veličine koje su računalnim modelima određene u globalnim razmjerima, a zahtjeve za postizanje ciljeva odgovarajućeg stanovanja za sve ljude, održivog razvoja, kao i smanjenje rizika od katastrofa kao sile (suprotnog smjera) s druge strane, te sile moramo dovesti u ravnotežu.

Page 219: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

221

Sa fakultetskih predavanja iz predmeta „Građevinska statika“, poznato mi je da se sustav sila koje djeluju na neko „tijelo“ (u ovom slučaju Zemlju) nalazi u ravnoteži samo u slučaju ako imamo reakcije ekvivalentne tim silama i njihovim momentima. Mada takova postavka problema ima više nepoznanica, znamo da oslonci koji uzrokuju te reakcije sprječavaju bilo kakav pomak tijela, tj. potpuno ga podržavaju, ili održavaju stabilnim.

Znači moramo napraviti i uspostaviti potrebne oslonce na Zemlji da spriječimo njeno propadanje, tj. iskorištavanje, uslijed djelovanja navedenih sila, odnosno prijetnji.

Koji bi to bili, ili koji su to tehnički oslonci na planeti Zemlji koji će amortizirati i suprotstaviti se navedenim silama, prijetnjama ili pritiscima eksponencijalnog rasta stanovništva, smanjenju neobnovljivih resursa, onečišćenju okoliša, uništenju i nestajanju tla, promjeni klime, ugrožavanju stanovništva i nestajanju prirodne bio-raznolikosti.

Sasvim sam siguran da bi taj „Zemljin oslonac“ morao i trebao biti jedino Novi Grad ili Eko polis, koji će biti u stanju:

1. Amortizirati pritiske na zauzimanje površina tla i dozvoljivo opterećenje prostora eksponencijalnim povećanjem stanovništva i horizontalnom neracionalnom izgradnjom urbanih struktura, te pritiske na smanjenju površina potrebnih za poljoprivredu i šume, načinom ne zauzimanja mjesta na zemljinoj površini, osiguranja prebivanja za sve ljude i oslobađanjem tla kao strateški neobnovljivog resursa te osiguranjem biljnih i životinjskih staništa.

2. Amortizirati pritiske na smanjenju aktivnom pristupu prirodnom svjetlu, i iskorištavanju neobnovljivih strateških resursa energenata, načinom izgradnje samoodrživih i visoko energetsko učinkovitih građevina upotrebom solarne, termalne i fotonaponske energije, koje će biti u skladu s prirodnim ritmom, i gdje će biti sunčano, suho i ugodno.

3. Amortizirati pritiske zagađenja podneblja, prijevoza na neekološke i ograničene izvore goriva, i enormnom povećanju otpada, načinom upijanja štetnih plinova i njihovom pročišćavanju, zatim tihe, zelene alternative asfaltnom društvu, prioritetu javnog u odnosu na individualni promet, u kojem će se građevina sama brinuti o recikliranju i iskorištavanju svog otpada.

4. Amortizirati pritiske na urbane strukture i smanjenju njihove povredljivosti u slučajevima prirodnih katastrofa i velikih nesreća, načinom izdizanja budućih struktura od tla, čime bi se osiguralo prostora za mogućnost širenja opasnosti bez posljedica za ljude i bio-održivost.

Na kraju, preostaje nam samo da ga izgradimo, što ili koga čekamo?

Literatura:1. Lewis Mamford, „Grad u historiji“, Naprijed, Zagreb 1968.

2. Sigfried Giedion, „Prostor, vreme, arhitektura“, Građevinska knjiga, Beograd 1969

3. Dennis Meadows i dr., „Granice rasta“, naklada Stvarnost, Zagreb, 1972

4. Bruno Zevi, „Znati gledati arhitekturu“, naklada Lukom, Biblioteka Mnemosime, Zagreb, 2000.

5. Eban S. Goodstein, „Ekonomika i okoliš“, Mate d.o.o., Zagreb, 2003.

Page 220: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

SMANJENJE RIZIKA OD KATASTROFA KROZ OSTVARIVANJE ODRŽIVOG RAZVOJA „ZEMLJIN OSLONAC“

222

6. Peter Monbiot, „Vrijeme dogovora“, Algoritam, Zagreb, 2006

7. Gerhard Staguhn, „Knjiga o ratu“, Mozaik knjiga, Zagreb, 2007.

8. Jeffrey Sachs, „Kraj siromaštva“, Algoritam, Zagreb, 2007.

9. Al Gore, „Neugodna istina“, Algoritam, Zagreb, 2007.

10. Joel Kotkin, „Povijest grada“, Alfa, biblioteka Duh vremena, Zagreb, 2008.

11. Dražen Šimleša, „Ekološki otisak“, Tim press, 2010.

Page 221: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

223

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

Igor Milić, struč.spec ing.admin.chris.Državna uprava za zaštitu i spašavanje

OPASNOSTI SU PRIRODNE, KATASTROFE NISU

Sažetak:

U radu se iznose stajališta o percepciji katastrofa kao stanja koja su isključivo izazvane djelovanjem ili bolje rečeno ne-djelovanjem čovjeka. Prirodne opasnosti kao što su potresi, vulkani, uragani, nije moguće spriječiti ali je moguće minimizirati njihove neželjene posljedice po ljude i imovinu. Opisana je veza između prirodnih opasnosti, rizika i katastrofa te je stavljen je naglasak na važnost aktivnog provođenja mjere za smanjenje rizika od katastrofa te uključivanja građana u taj proces, kroz edukaciju i poticanje na proaktivno sudjelovanje.

Ključne riječi: Prirodna opasnost, rizik, ranjivost, katastrofa, javnost, komunikacija

Summary:

This paper contains standpoints on the perception of the disasters as conditions that are caused by the human acting, or better said non-acting. It is not possible to prevent natural hazards such as earthquakes, volcanoes, tornados, but it’s possible to minimize their consequences to people and property. Link between natural hazards, risks and disasters are described in the paper, and emphasis is put on the importance of actively implementing the measures for disasters risk reduction and including the population in this process through education and enticement of proactive participation.

1. UVODNe postoji ništa „prirodno“ u katastrofama. Priroda generira određene opasnosti/ugroze kao

što su potresi, vulkanske erupcije, poplave, uragani, ali ljudi „pomažu“ u nastanku katastrofa. Mi ne možemo spriječiti potrese ali možemo spriječiti da ne postanu/prerastu u katastrofu. Potres je prije svega prirodna pojava koja ako se dogodi u pustinji nije nikakva katastrofa, no ako se dogodi u urbanom području, ima veliki potencijal prerasti u katastrofu, prijeteći životima tisućama ljudi i potencijalno uzrokujući veliku materijalnu štetu.

Katastrofa je prije svega „stanje“ u kojem se neka društvena zajednica nađe nakon nastanka prirodne opasnosti koja ima za posljedicu veliki broj ljudski žrtava te štete na imovini, ali ono što je bitno napomenuti, samo i isključivo ako nismo poduzeli određene mjere za smanjenje rizika kako bi se zaštitili od neželjenih posljedica prirodnih pojava.

Postoji puno načina za sprječavanje i/ili umanjivanje posljedica prirodnih opasnosti. Kroz integraciju rizika u urbano planiranje, edukaciju i informiranje o opasnostima i njihovim posljedicama, mjerama za samozaštitu, itd. Jednom kad shvatimo da postoji razlika između „prirodne opasnosti“ i „katastrofe“, onda ćemo moći reći da su sve katastrofe „čovjekom izazvane“ odnosno izazvane našim

Page 222: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

OPASNOSTI SU PRIRODNE, KATASTROFE NISU

224

postupcima kao što su brza urbanizacija, nepridržavanje zakona o gradnji, ekološka degradacija i klimatske promjene.

Prvi korak u prema ovakvom razmišljanju je razvijanje kulture među ljudima i nadležnim tijelima, o važnosti sudjelovanja u prevenciji a ne čekati samo da se nešto dogodi kako bi djelovali. Ovdje isto treba reći da regije širom svijeta, koje su više izložene prirodnim opasnostima, kroz godine su postale mnogo otpornije, dok neke regije, pa tako i prostor Hrvatske, nije srećom često izložen prirodnim opasnostima koje mogu imati pogubne posljedice, ali to nas ne sprječava da poduzimamo određene preventivne mjere.

Svaki pojedinac ima pravo i obvezu biti informiran o svim potencijalnom rizicima koji postoje na području gdje živi i/ili radi te je potrebno omogućiti lagani i učinkovit pristup tim informacijama. Ovdje je isto važna uloga medija koju moraju znati da je odgovornost za neželjene posljedice prirodnih opasnosti počinje na najnižim nivoima (pojedinac i lokalna zajednica) a da nije uvijek i isključivo na državi i njenim institucijama. Načelo supsidijarnosti treba biti jasno svima te prava i obveze sukladno njemu, treba poštovati.

2. VEZA IZMEĐU OPASNOSTI, RIZIKA I KATASTROFEVeza između ovih pojmova je u načelu vrlo jednostavna. Priroda generira određene opasnosti

koje ovisno o njihovoj vjerojatnosti i intenzitetu tvore određeni rizik, odnosno mogućnost nastanka neželjenih posljedica. Ako ne djelujemo kako bi se taj rizik umanjio određenim preventivnim mjerama, po nastanku prirodne opasnosti može nastupiti stanje katastrofe. Procjena rizika je osnova za daljnje planiranje preventivnih aktivnosti.

Kao rješenje za ovaj problem, koncept pod nazivom „smanjenje rizika od katastrofa“, medicinskim rječnikom, najbolja je terapija! Ako se osvrnemo u prošlost, možemo vidjeti kako se razvijao koncept smanjenja rizika od katastrofa. G. Andrew Maskrey iz Strategije za smanjenje katastrofa Ujedinjenih naroda - UNISDR1, definirao je ovaj proces kroz četiri faze:

Prva faza – Prirodne opasnosti, počela je kada su znanstvenici koji se bave proučavanje prirodnih opasnosti počeli raditi s agencijama za razvoj i potporu u katastrofama, koje su se tada uglavnom bavile odgovorima na katastrofe. U toj fazi veći naglasak je bio na boljoj pripravnosti za odgovor a ne toliko na prevenciji odnosno smanjenju rizika od katastrofa. Smanjenje rizika od katastrofa je inicijalno definirano na konceptu da prirodne opasnosti uzrokuju katastrofe te da kroz bolje razumijevanje prirodnih opasnosti (potresi, uragani, poplave i suše), društvene zajednice mogu bolje odgovoriti na njihove razarajuće posljedice.

Druga faza - Fizička ranjivost, datira natrag u 70te i 80te godine 20. stoljeća, kada se u to područje uključuju znanstvenici i tehnički profesionalci, kao što su inženjeri građevine, arhitekti, urbanisti. U tom vremenu stručnjaci su počeli promatrati posljedice katastrofa na gradove s naglaskom za fizičku ranjivost struktura kako bi odgovorili na pitanja zašto su neki objekti bili razrušeni ili djelomično oštećeni dok su neki ostali netaknuti nakon potresa. Računajući ranjivost kao i vjerojatnost nastanka opasnosti, mogli su izračunati rizik od mogućih gubitaka.

Počinju se primjenjivati novi pristupi u smanjenju rizika od katastrofa, uključujući pravila o gradnji, detaljno urbano planiranje kako bi se odredila područja koja su podložna opasnostima te jačanje postojećih građevinskih struktura (npr. bolnice, škole i mostovi) i obrana od poplava. Ovaj pristup je prebacio fokus s odgovora na katastrofe na njihovu prevenciju. Od inženjera se nije

1] United Nations International Sreategy for Disaster Reduction

Page 223: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

225

očekivalo da spriječe potres ili poplavu, ali oni zasigurno mogu ublažiti njihove posljedice i štete kroz smanjenje ranjivosti na prirodne opasnosti.

Treća faza - Socijalna i ekonomska ranjivost, kad geografi i društveni znanstvenici počinju stavljati veći naglasak na društvene, kulturne i ekonomske ranjivosti od prirodnih opasnosti. Npr. uzmimo dvije iste kuće koju su nakon potresa pretrpjele istu razinu štete. U jednoj kući živi obitelj koja je imala osiguranje i štednju, dok u drugoj kući živi obitelj koja nema osiguranje ili štednju. Posljedice iste katastrofe na različite društvene grupe biti će potpuno drugačije. Ne možemo kriviti potres za socijalne nejednakosti i razvoj; to je prirodni fenomen! Ali se možemo pitati zašto nisu građene kvalitetne kuće (poštujući zakone o gradnji ukoliko isti postoje) u područjima koja su podložna potresima i gdje nije razvijena infrastruktura. To nije pitanje prirode već neodrživog razvoja. Prirodne opasnosti su izazov razvoju te su lokalne zajednice prepoznajući ovu činjenicu počele stavljati naglasak na pronalazak rješenja kako intervenirati u procese koji generiraju socijalnu i ekonomsku ranjivost i nejednakost.

Četvrta faza - Razvoj i degradacija okoliša, počinje 1990-tih s holističkim pristupom koji pokušava razumjeti i govoriti o poveznicama između prirodnih opasnosti, razvoja i okoliša. Iako su opasnosti kao što su potresi i vulkani prirodne, navedene opasnosti ali i mnoge druge (bujice, klizišta, suše) pogoršane su zbog razvoja i degradacije okoliša kao rezultata ljudskih aktivnosti. Klimatske promjene su isto povećale rizik od prirodnih opasnosti i ranjivosti zajednice na iste.

U međuvremenu, smanjenje rizika od katastrofa je evoluiralo. Većina intervencija danas može biti povezana na bilo koju od četiri faze navedene gore. Počevši od prve faze, stručnjaci i dalje rade na pripravnosti i ranom uzbunjivanju kao i na jačanju istraživanja prirodnih znanosti kako bi se razumjela komponenta opasnosti samog rizika. Kroz drugu fazu se nastavlja značajan napredak u izgradnji otpornosti i primjene rješenja u području osiguranja, kako bi se pomoglo ljudima da ublaže štete bazirane na izračunu fizičke ranjivosti.

Iako predstoji daleki put od razumijevanja u kreiranju i razvoju rizika svih mogućih posljedica ljudske i socijalne ranjivosti, postignut je napredak u području socijalnog i ekonomskog razvoja koji je spomenut u trećoj fazi.

Trenutna četvrta faza stavlja naglasak na posljedice klimatskih promjena i degradaciju okoliša. To je isto faza u kojoj su ljudi koji su izloženi riziku, često promatrani kao „subjekti“ a ne kao „objekti“ u procesu smanjenja rizika od katastrofa. Ova perspektiva će se najvjerojatnije nastaviti ali moramo poduzimati određene radnje kako bi je pokušali promijeniti.

3. TKO I KAKO SE TREBA BAVITI SMANJENJEM RIZIKA OD KATASTROFA?Povijesno gledajući, katastrofe su bile percipirane kao prirodni događaji koje je nemoguće

predvidjeti te na koje građani i vlade mogu samo djelovati kada se dogode. Mnoge vlade, ne-vladine organizacije i međunarodne organizacije su bile fokusirane samo na fazu odgovora. Sad stručnjaci imaju bolje razumijevanje uzroka i socijalno-ekonomskih faktora koji generiraju nastanak katastrofa. To razumijevanje otkriva da je političko djelovanje moguće i prije nego se dogodi katastrofa. Mjere za smanjenje rizika od katastrofa sad se percipiraju kao rješenja koja mogu smanjiti neželjene posljedice prirodnih pojava i pomoći društvu da poveća otpornost.

Smanjenje rizika od katastrofa još nije prioritetno područje za vlade mnogih država, posebno ako zahtjeva dugoročna ulaganja a korist nije vidljiva tijekom njihovog mandata. Mjere za smanjenje rizika od katastrofa se promatra kao osiguranje protiv nečega što bi se moglo dogoditi, ali ne nužno

Page 224: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

OPASNOSTI SU PRIRODNE, KATASTROFE NISU

226

vezano uz neposrednu prijetnju. Ako mjere za smanjenje rizika od katastrofa djeluju, one predstavljaju nevidljiv uspjeh; ako se nije dogodila katastrofa onda nitko nije svjestan uspjeha te ne postoji politička „nagrada“. Kod političara se tu uvijek postavlja pitanje o opravdanosti troškova. Nemoguće je točno procijeniti trošak od šteta koje bi nastale kao posljedica katastrofa. Tome u prilogu idu analize poznatih svjetskih i nacionalnih agencija. Svjetska meteorološka organizacija - WMO2 procjenjuje da 1 američki dolar – USD3 uložen u prevenciju može uštedjeti 7 USD u fazi oporavka. Federalna agencija za upravljanje izvanrednim situacijama Sjedinjenih Američkih Država – FEMA4 navodi da 1 USD uložen u prevenciju ima uštedu 4-7 USD u fazi oporavka.

Mjere za smanjenje rizika od katastrofa su više investicija nego trošak i ovo je više pitanje prioriteta nego troškova. Postoje mjere koje ne koštaju puno ali imaju veliki utjecaj na spašavanje života i imovine. Edukacija koja se provodi kroz nastavne programe u školama je efikasna mjera kako istaknuti važnost smanjenja rizika od katastrofa, jer radeći s djecom, širimo ta saznanja i na njihove obitelji.

Klimatske promjene i mjerljivi porast broja katastrofa širom svijeta mogu promijeniti tu percepciju, pogotovo što katastrofe uzrokuju značajne štete na infrastrukturi te čak predstavljaju i prijetnju nacionalnoj sigurnosti.

Smanjenje rizika od katastrofa je isto pitanje razvoja. Postoji bliska veza između katastrofa, siromaštva, razvoja i okoliša. Kako siromašni zbog preživljavanja iskorištavaju resurse u okolišu, rizik od nastanka katastrofe raste. Jedan način da se prekine taj ciklus je kroz predstavljanje mjera za smanjenje rizika od katastrofa kao dijela razvojnih programa. Donosioci odluka (čitaj: „političari“) koji ignoriraju vezu između katastrofa i razvoja, čine protuuslugu ljudima koji imaju u njih očekivanja da će promijeniti stvari na bolje.

Privatni sektor ima jako važnu ulogu u smanjivanju posljedica od katastrofa kroz investiranje za osiguravanje kontinuiteta poslovanja kad se dogode određene prirodne opasnosti te kroz potporu lokalnoj zajednici gdje se nalaze njihovi potencijalni klijenti. Male tvrtke koje često predstavljaju većinu privatnog sektora u državama, isto tako su važan izvor potpore u smanjenju rizika od katastrofa. Oni mogu graditi kuće, komercijalne objekte i infrastrukture te osigurati komunikacije kao dio plana zaštite i spašavanja. Kada prirodna opasnost zaprijeti državi, javna poduzeća i privatne tvrtke moraju zaštiti svoje radnike (ako se u vrijeme događaja zateknu na radnom mjestu), imovinu, kontinuitet poslovanja te opskrbu i distribucijske lance s ciljem neprekidnog djelovanja vitalnih funkcija društva. Javno-privatno partnerstvo je jako bitan element u smanjenju rizika od katastrofa.

Imajući u vide sve gore navedeno, građane je potrebno upoznati sa svim bitnim segmentima važnim za njihovu sigurnost i omogućiti efikasno informiranje o načinima na koje se oni mogu/moraju uključiti u smanjenje rizika od katastrofa.

4. KOMUNIKACIJA O RIZICIMA I MJERAMA POSTUPANJAKomunikacija rizika je važna komponenta upravljanja rizicima katastrofa – DRM5, zato što

oblikuje percepciju ljudi o rizicima i utjecaju njihovog djelovanja s naglaskom na faze prevencije, pripravnosti i odgovora. Isto tako utječe na odluke o intervencijama koje se donose kroz ciklus

2� �orld Meteorological Organization �orld Meteorological Organization3] United States Dollar4] Federal Emergency Management Agency5] Disaster Risk Management

Page 225: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

227

upravljanja katastrofama. Kredibilitet izvora informacija gradi se dugo vremena i treba se uspostaviti prije nastanka katastrofe.

Prevencija i pripravnost na neželjene posljedice prirodnih pojava uglavnom je percipirana kao odgovornost vlade, gdje informacije i direktive putuju od vrha prema dolje. To je točno u pojedinim slučajevima kad lokalne vlasti nemaju dovoljna znanja i vještina za provedu stručnu procjenu rizika te u potpunosti shvate prisutne rizike na njihovom području bez vanjske pomoći. Problem s pristupom od vrha prema dolje je da politike i pravila mogu biti nametnute zajednicama ne uzimajući lokalne uvjete u obzir te lokalne zajednice postanu ovisne o informacijama i potpori od strane vlade.

Nedavna iskustva nakon potresa i tsunamija iz Japana 2011.g. pokazala su da gdje je lokalna zajednica bila uključena u planiranje pripravnosti te gdje su ljudi sami preuzeli pripremu svojih sigurnosnih planova, bili su bolje pripremljeni i mogli su bolje poduzeti potrebne radnje kako si se zaštitili.

Uspješna komunikacija rizika nastaje tamo gdje je prisutna sveobuhvatna edukacija i povjerenje. Neki od načina su sigurno zemljovidi opasnosti, brošure i video materijali koji mogu uvelike pomoći u edukaciji i komunikaciji rizika. Zemljovidi opasnosti označavaju očekivane razine opasnosti i lokacije, kao i lokacije s evakuacijskim centrima i pustevima prema istima. Oni su koristan alat da pomognu lokalnim zajednicama da razumiju rizike s kojima su suočeni.

Uobičajeno, oni koji osiguravaju i šalju informacije su vladine agencije, sveučilišta i istraživačke institucije koje ima kapacitet procijeniti rizik te politički mandat da implementiraju mjere za smanjenje rizika od katastrofa. Primatelji informacija su lokalne zajednice, privatne tvrtke i građani.

U tom smisli, nivo povjerenja i kredibiliteta osobe i/ili institucije koja šalje informacije, od iznimne je važnosti. Povjerenje je veliki dio efikasne komunikacije o rizicima. Ako se izvorima informacija ne može vjerovati, prava komunikacija je nemoguća i treba dugo vremena da se uspostavi povjerenje. Alati za komunikaciju rizika variraju od sofisticiranih komunikacijskih sustava za sudjelovanje u planiranju za izvanredne situacije, uključujući zemljovide opasnosti, vježbe evakuacije, edukaciju u školama i širenje iskustava između generacija.

Način komunikacije rizika u sustavu ranog uzbunjivanja je od iznimne važnosti. Iako sofisticirani sustavi ranog uzbunjivanja i tehnologije su važni tijekom katastrofe, javnost treba razumjeti tehnološka ograničenja.

Treba imati u vidu da su rizici dinamični i mijenjaju se tijekom vremena te ovise o porastu broja stanovništva na nekom pordučju, razvoju novih industrijskih postrojenja, dostupnosti novih informacija o opasnostima i znanstvenim informacijama. Informacije o rizicima treba redovito ažurirati i uvoditi u strategije komunikacije rizika.

Profesor Ognjen Čaldarović u svom znanstvenom radu6 uvodi zanimljive procese; educiranje i informiranje javnosti. Educiranje javnosti se provodi u fazi prevencije dok se informiranje javnosti provodi tijekom akcidentnih situacija. Takav pristup ima za cilj pravodobno, iscrpno i jednoobrazno informirati unaprijed educiranu javnost o svim potrebnim aspektima potencijalnih nesreća u tijeku „normalnog života“ i naravno u akcidentnim situacijama. Takvim pristupom stvorit će se osnovica za djelotvorniji i kredibilniji pristup ukupnom informiranju i razumijevanju potrebe za upravljanjem nesrećama.

Prvenstveni cilj treba biti pomoći ljudima da pomognu sebi. Kako bi komunikacija bila efikasna, ljudi moraju imati povjerenja u informacije koje dobivaju, a pogotovo u izvore informacija te je

6� O.Čaldarović: Sociološki aspekti informiranja kao pretpostavka efikasnog suprotstavljanja opasnostima (2005.)

Page 226: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

OPASNOSTI SU PRIRODNE, KATASTROFE NISU

228

potrebno dugo vremena za uspostaviti potrebno povjerenje. U tom smislu u fazi prevencije potrebno je definirati ključne poruke.

4.1. Komunikacija prema javnosti – ključne poruke (u fazi prevencije)

1. Ljudi imaju prava živjeti sigurno i s dostojanstvom. Odgovornost je države da zaštiti svoje građane. Zbog toga je važno da su politike za smanjenje rizika od katastrofa integrirane u strategije održivog razvoja na svim nivoima, sukladno načelu supsidijarnosti.

2. Katastrofe nisu prirodne. Opasnosti jesu! Katastrofe se mogu spriječiti i njihove posljedice se mogu značajno umanjiti.

3. Prevencija se povratno isplati. Ona nije trošak već investicija.

4. Katastrofe ne uzrokuju samo direktne ljudske patnje i razaranja već i sprječavaju dugoročni razvoj držeći ljude i društvo u stalnoj fazi oporavka.

5. Smanjenje rizika od katastrofa je vezano uz spašavanje života i imovine, mijenjajući mentalni sklop ljudi. Ističe važnost promjene naglaska s odgovora na prevenciju te smanjivanje ranjivosti društva.

6. Sigurnost bolnica, škola i cjelokupne kritične infrastrukture je vitalna za smanjenje ranjivosti društva. Vlade i operateri imaju odgovornost zaštititi kritičnu infrastrukturu, stvarajući otpornije društvo na katastrofe.

7. Sustavi za rano uzbunjivanje mogu spasiti živote i umanjiti štete.

8. Gradimo kulturu prevencije kroz osiguranje znanja, vještina i resursa za samozaštitu od posljedica katastrofa.

9. Od iznimne je važnosti graditi sigurnu i zdravu okolinu. To je obaveza svih nas za zaštitu okoliša kako bi se umanjile posljedice uzrokovane prirodnim opasnostima.

10. Adaptacija na klimatske promjene počinje sa smanjenjem rizika od katastrofa. Za očekivati je povećani broj oluja, poplava i suša. Društvo mora biti pripravno da se nosi s posljedicama klimatski izazvanih opasnosti.

Ključne poruke trebaju utjecati na proaktivno ponašanje ljudi kako bi se unaprijed informirali o sljedećem:

• potencijalnim opasnostima i rizicima koje mogu ugroziti život stanovništva na području boravišta;

• poduzetim mjerama za smanjenje rizika od katastrofe od strane nadležnih tijela;

• uključiti se u vježbe, edukacije i aktivnostima za informiranje stanovništva o rizicima i ranjivosti;

• prikupiti informacije o načinima postupanja za pojedine vrste opasnosti (potres, poplava, požar, olujno nevrijeme, industrijska nesreća;

• tražiti uvid u planove zaštite i spašavanja kao i u procjenu ugroženosti od nadležne jedinice lokalne uprave;

• uključiti se u aktivnosti civilne zaštite, dobrovoljnog vatrogasnog društva ili Crvenog križa.

Kombinacija ključnih poruka od strane nadležnih tijela i proaktivno ponašanje ljudi trebaju imati končani cilj; educirane i informirane građane.

Page 227: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

229

4.2. Informacijski centri za javnostJedno od mogućih rješenja za efikasnu distribuciju informacija potrebnim građanima, kako bi

se informirali o potencijalnim opasnostima i rizicima te o načinima postupanja, uspostava je tzv. „Informacijskih centara za građane“. Oni mogu biti fiksni, nalaziti se u prostorijama jedinica lokalne uprave, gdje građani između ostalog mogu dobiti informacije koje su bitne za njihovu sigurnost.

Informacijski centar može biti virtualni, gdje se građani putem Interneta mogu informirati o istome. Centri moraju odražavati promotivne akcije i informirati građane o svima aktivnostima koje se provode na njihovim području odgovornosti a koje su od bitne za edukacije građana (predavanja o mjera za smanjenje rizika od katastrofa, kako zaštiti svoju kuću od neželjenih posljedica prirodnih opasnosti, sudjelovanje kao promatrača na pokaznim vježbama spašavanja, funkcioniranje sustava ranog upozoravanja, izložba opreme za izvanredne situacije, itd.).

Građani bi isto treba potaknuti da se aktivno uključe kao volonteri u civilnu zaštitu, pogotovo ako posjeduju određena znanja i vještine koja su bitne za civilnu zaštitu. Građani bi isto trebali imati mogućnost pretplate na bilten kako bi bili pravovremeno informirani o svima aktivnostima.

5. ZAKLJUČAKSmanjenje rizika od katastrofa može smanjiti neželjene posljedice prirodnih pojava ali ne može

donijeti 100 % zaštitu jer je to nažalost nemoguće. I dalje treba poduzimati mjere za smanjenje rizika od katastrofa kako bi rizike doveli u „prihvatljive“ okvire, koji će kad se prirodne opasnosti dogode (iste nije moguće spriječiti), imati minimalne posljedice po ljude i imovinu. Građane treba sustavno, pravovremeno i stručno informirati o svim potencijalnim opasnostima i rizicima koju mogu ugroziti njihov život te ih educirati kako se samo-zaštititi te kako postupati u izvanrednim situacijama. Treba poticati njihovo aktivno sudjelovanje kako bi oni bili prvi na liniji obrane ukoliko se dogode neželjene posljedice.

6. LITERATURA

1. Ujedinjeni narodi: Disasters Through Different Lens (2012.)

2. Kyoto Sveučilište, Svjetska banka: Rick Communication (2011.)

3. O.Čaldarović: Sociološki aspekti informiranja kao pretpostavka efikasnog suprotstavl-janja opasnostima (2005.)

Page 228: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

230

Page 229: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

231

IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

ZAKLJUČCI IV. KONFERENCIJE HRVATSKE PLATFORME ZA SMANJENJE RIZIKA OD

KATASTROFA 13. 12. 2012.

1. Četvrta konferencija Hrvatske platforme pokazuje daljnji napredak u prihvaćanju smanjenja rizika od katastrofa u redovitim aktivnostima središnjih tijela državne uprave, kao i u stručnoj i znanstvenoj zajednici.

2. Prihvaćena je ocjena da je u narednom razdoblju potrebno u širenje aktivnosti smanjenja rizika od katastrofa uključiti jedinice lokalne i područne samouprave, jer se ukupni rezultati mogu očekivati samo uz njihovo aktivno sudjelovanje.

3. Konferencija zadužuje Odbor Hrvatske platforme da predloži način jačanja nadležnosti i odgovornosti Hrvatske platforme, te mogućnosti njene transformacije u čvršći nacionalni mehanizam koji djeluje kao stvarni nositelj aktivnosti smanjenja rizika od katastrofa, osigurava koordinaciju i potporu svim sudionicima u smanjenju rizika od katastrofa te utječe na provedbu strateškog planiranja i upravljanja u državi, sa ugradnjom smanjenja rizika od katastrofa u sve planske i razvojne dokumente.

4. Aktivnosti i projekti znanstvene zajednice posvećeni smanjenju rizika od katastrofa su u znatnoj mjeri ograničene zbog slabe financijske potpore projektima. Sudionici IV. konferencije predlažu Ministarstvu znanosti i drugim institucijama koje financiraju znanstvene projekte da u narednom razdoblju, prilikom valorizacije predloženih projekata, obavezno vrednuju povezanost projekata sa smanjenjem rizika od katastrofa koje mogu ugroziti Republiku Hrvatsku ili pojedine njene dijelove.

5. Uočen je nesrazmjer između dostupnih podataka o financijskim štetama uzrokovanim katastrofama i nesrećama i stvarne situacije te nepoznavanje ukupnog ulaganja u smanjenje rizika od katastrofa u Republici Hrvatskoj te se predlaže formiranje baze podataka sa takvim informacijama kojoj doprinose sva tijela uključena u rad Platforme.

6. Ekstremni vremenski događaji i s njima povezane velike nesreće i katastrofe su realnost u Republici Hrvatskoj. U cilju prilagodbe na klimatske promjene kojima je Republika Hrvatska i regija izložena, potrebno je povećavati ulaganja u klimatsko modeliranje, prognoziranje i analizu, kako bi se pružila podrška sektorskom planiranju u sektorima suočenima s rizikom. Prilikom izrade nacionalne strategije za prilagodbe klimatskim promjenama nužno je u nju uključiti i elemente smanjenja rizika od katastrofa.

7. Potrebno je i dalje jačati koordinaciju, strateško planiranje i upravljanje smanjenjem rizika od prirodnih katastrofa na nacionalnoj razini kroz daljnju izgradnju postojećeg institucionalnog okvira, kao i kroz jačanje uloge Državne uprave za zaštitu i spašavanje. Potrebno je osigurati ukupnu operativnost sustava zaštite i spašavanja, uključivo i preventivno djelovanje i smanjenje rizika od katastrofa, kao i podizanje kvalitete kapaciteta i sposobnosti rukovođenja na svim razinama, posebno državnoj, za usklađen odgovor na katastrofe.

8. U cilju jačanja operativnih kapaciteta za odgovor na katastrofe potrebno je nastaviti aktivnosti na:

1. edukaciji čelnika jedinica lokalne i područne samouprave za upravljanje u zaštiti i spašavanju, kao i podizanju njihove svijesti i odgovornosti za zaštitu stanovništva, imovine i okoliša kroz primjenu smanjenja rizika u svim planskim i razvojnim projektima

Page 230: ZBORNIK RADOVA - civilna-zastita.gov.hr

ZAKLJUČCI

232

na njihovu području, uključivo i stvarno preuzimanje financijskih obveza razvoja sustava zaštite i spašavanja,

2. većem uključivanju medija (podjednako elektroničkih i tiskanih) u podizanje svijesti o potrebi smanjenja rizika od katastrofa u javnosti. Sudionici konferencije pozivaju vlasnike medija, izdavače i udruge koje uključuju djelatnike medija da se uključe u program edukacije o postojanju opasnosti od katastrofa i mogućnostima njihova doprinosa smanjenju rizika od katastrofa, uključivo i daljnje jačanje svijesti građana i medija u vezi sa sustavom ranog upozoravanja i Europskim brojem 112 za hitne slučajeve.

9. Sudionici Konferencije pozdravljaju otvaranje posebne internetske stranice Hrvatske platforme. Stranica će se sastojati od dva dijela, od kojih je jedan namijenjen komunikaciji sudionika Hrvatske platforme i razmjeni znanja i iskustava, a drugi podizanju svijesti stanovništva, osobito djece i mladeži.

10. Sudionici podupiru sve aktivnosti međunarodne suradnje u području smanjenja rizika od katastrofa, na bilateralnoj i multilateralnoj razini, kao i aktivno djelovanje predstavnika Republike Hrvatske u međunarodnim integracijama. Republika Hrvatska će biti predvodnik aktivnosti u razmjeni informacija o smanjenju rizika od katastrofa sa susjednim i drugim zemljama jugoistočne Europe i pružati im potrebnu stručnu pomoć u organiziranju njihovih nacionalnih platformi.

11. Aktivnosti i postupci u provođenju smanjenja rizika od katastrofa, ne smiju utjecati na sastavnice održivog razvoja pojedinog područja Republike Hrvatske ili susjednih država.

12. U razdoblju nakon Hyogo okvirnog plana, odnosno nakon 2015. godine aktivnosti Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa trebale bi imati težište u:

- prostornom planiranju, - prilagodbi klimatskim promjenama koje moraju biti dio planiranja razvoja, - jačanju prisutnosti tema vezanih uz izgradnju kulture sigurnosti i smanjenje rizika od katastrofa

u obrazovne procese redovitog školovanja, - jačem uključivanju lokalne samouprave u procese smanjenje rizika od katastrofa, - uključivanju znanstvenih institucija u projekte vezane uz smanjenje rizika od katastrofa, posebice

vezane uz prilagodbe klimatskim promjenama i podizanje kvalitete procjenjivanja rizika, - jačanju institucija za odgovor na katastrofe i njihove pozicije, te jačanju osposobljenosti i

opremljenosti operativnih snaga, - uključivanju najšire javnosti u bolje razumijevanje potrebe smanjenje rizika od katastrofa, kroz

različite oblike komuniciranja s ciljanim javnostima, posebice uz korištenje suvremenih medija.