ŽIVOTNI CILJEVI I DOBROBIT

@IVOTNI CILJEVI I DOBROBIT:JE LI ZA SRE]U VA@NO[TO @ELIMO?Ingrid BRDARFilozofski fakultet, Rijeka

UDK: 159.923.2.072:17.023.03Izvorni znanstveni rad

Primljeno: 13. 1. 2006.

Cilj istraìvanja bio je ispitati odnos izme|u intrinzi~nih iekstrinzi~nih ìvotnih ciljeva, osnovnih psiholo{kih potreba isubjektivne dobrobiti i provjeriti je li on u skladu s teorijomsamoodre|enja (Deci i Ryan, 1991.; Sheldon i Kasser,1998.). Sudjelovalo je 439 studenata prve godine sa ~etirifakulteta. Primjenom strukturalnoga modeliranja provjerenasu tri modela: za va`nost ìvotnih ciljeva, za njihovutrenuta~nu ostvarenost i za vjerojatnost ostvarenja ubudu}nosti. Provjerene su ~etiri hipoteze: (1) ìvotni se ciljevimogu podijeliti u dvije kategorije, intrinzi~ne i ekstrinzi~ne,(2) jedino intrinzi~ni ciljevi omogu}uju ispunjavanje osnovnihpsiholo{kih potreba za povezano{}u, kompetencijom iautonomijom, (3) ispunjavanje osnovnih psiholo{kih potrebavodi ve}oj dobrobiti, (4) ekstrinzi~ni ciljevi mogu tako|erpove}ati osje}aj dobrobiti, ali samo direktno, a ne prekoispunjavanja psiholo{kih potreba, dok intrinzi~ni ciljevipove}avaju dobrobit indirektno, preko ispunjavanja osnovnihpsiholo{kih potreba. Sve su hipoteze potvr|ene. Rezultatiistraìvanja u skladu su s rezultatima drugih istraìvanja i steorijom samoodre|enja.

Klju~ne rije~i: ìvotni ciljevi, ekstrinzi~ni i intrinzi~ni ciljevi,dobrobit, psiholo{ke potrebe, teorija samoodre|enja

Ingrid Brdar, Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultetu Rijeci, Trg Ivana Klobu~ari}a 1, 51000 Rijeka, Hrvatska.E-mail: [email protected]

UVOD"Kako ostvariti, odràti i povratiti sre}u, tajni je motiv svega{to ve}ina ljudi radi i svega {to su spremni podnijeti u svavremena" (James, 1902./1999., str. 90). Od davnine ljudi si po-stavljaju pitanje o tome {to je dobar ìvot. Tim su se pitanjem671

�

bavili i brojni filozofi, koji su traìli odgovore u dva smjera.Prvi je hedonizam (Kahneman i sur., 1999.), koji zastupa gle-di{te da se dobrobit sastoji od ugode ili sre}e. Drugi je smjereudemonizam (Waterman, 1993.; Ryan i Deci, 2001.), koji do-brobit povezuje s aktualizacijom ljudskih potencijala, s ispu-njenjem ili ostvarenjem istinske prirode pojedinca.

Budu}i da jo{ nije prona|en kona~an odgovor na pitanje{to je to dobar ìvot, najbolje je da svaki ~ovjek sam kaè {toza njega predstavlja dobar ìvot i u kojoj mjeri misli da je nje-gov ìvot dobar. Tako }emo dobiti procjene subjektivne do-brobiti, koju ~esto nazivamo sre}om (Diener, 1984., 2000.). Su-bjektivna je dobrobit kognitivno vrednovanje ìvota ispu-njenog ugodnim emocijama, a bez neugodnih emocija (Oishii sur., 1999.). Dakle, pojam dobrobiti odnosi se na optimalnopsiholo{ko funkcioniranje i iskustvo. Zanimanje za dobrobitneke osobe u svakodnevnom ìvotu pokazujemo pitanjem"kako si?" koje postavljamo gotovo pri svakom susretu s pri-jateljima. Iako se pitanje "kako si?" ~ini jednostavnim, teore-ti~ari su utvrdili da je sam pojam subjektivne dobrobiti sloèn(Diener i sur., 2003.). Moè se prikazati kao vi{edimenzio-nalan pojam koji obuhva}a hedoni~ke i eudemonijske aspek-te. Compton i sur. (1996.) zaklju~ili su da se dobrobit sastoji oddva faktora – jedan predstavlja subjektivnu dobrobit, a drugiosobni rast i razvoj. Umjerena povezanost ovih faktora poka-zuje da su hedoni~ki i eudemonijski aspekti odvojeni, ali po-vezani.

Kada pitamo ljude kako ìvjeti sretan i smislen ìvot, onispontano govore o svojim ìvotnim ciljevima, èljama i pla-novima. Razina ostvarenja va`nih ciljeva, potreba i èlja od-re|uje sre}u neke osobe (Frisch, 1998.). Sre}a je ono {to osje-}amo na svojem putu prema cilju, odnosno napredovanje pre-ma ostvarivanju vlastitih ciljeva (Lazarus, 1991.). U svakodnev-nom ìvotu mnogo vremena posve}ujemo razmi{ljanju, bira-nju i ostvarivanju ciljeva koji su nam va`ni. Ciljevi daju smi-sao i strukturu na{em ìvotu.

U zadnjih dvadesetak godina napravljen je znatan napre-dak u razumijevanju na~ina na koji ciljevi pridonose dugo-ro~nom osje}aju dobrobiti (Emmons, 2003.). Ljudi koji su od-redili ciljeve koji su im va`ni sretniji su od onih koji nemajutakve ciljeve (Emmons, 1996.), ali vrijedi i obrat: ljudi koji susretni procjenjuju svoje ciljeve va`nijima i vjeruju da je ve}avjerojatnost da }e ih ostvariti (Emmons, 1986.). Optimisti~nouvjerenje da moèmo ostvariti svoje ciljeve pridonosi osje-}aju dobrobiti (Carver i Scheier, 2001.). Kada mislimo da smoostvarili dovoljan napredak prema svojim ciljevima, pove}a-va se osje}aj dobrobiti (Brunstein, 1993.; Diener i Fujita, 1995.;Emmons, 1986.; Little, 1989.). Uspje{no ostvaren cilj pove}avaosje}aj dobrobiti (Emmons, 1991.).

DRU[. ISTRA@. ZAGREBGOD. 15 (2006),BR. 4-5 (84-85),STR. 671-691

BRDAR, I.:@IVOTNI CILJEVI...

672

Ciljevi se mogu definirati kao internalni prikaz èljenihishoda, doga|aja ili procesa (Austin i Vancouver, 1996.). Pro-aktivno pona{anje pojedinca prema ostvarenju èljenih cilje-va temelj je pona{anja i ima va`nu ulogu u razvoju identiteta(Emmons, 1986.). Tijekom prilago|avanja dru{tvenoj srediniljudi usvajaju razne ìvotne ciljeve (Cantor i sur., 1991.), a ci-ljevi kojima teìmo postaju dio li~nosti (Emmons, 1986.; Shel-don i Kasser, 1995.; Cantor i Sanderson, 1999.). Ciljevi pokazu-ju budu}u orijentaciju pojedinca i njegov smisao ìvota. Akoznamo ~emu pojedinac teì, moèmo bolje razumjeti njegovosada{nje i budu}e pona{anje.

Psiholo{ke su potrebe u sredi{tu procesa postavljanja ci-ljeva, a uspje{nost u zadovoljavanju tih potreba odre|uje na{eìvotne ciljeve (Deci i Vansteenkiste, 2004.). Ispunjenje potre-ba prirodan je cilj ljudskoga ìvota, a te`nja za zadovoljenjempotreba moè objasniti mnoge ljudske postupke (Ryan i Deci,2000.). Prema teoriji samoodre|enja, osje}aj dobrobiti ovisi ozadovoljavanju psiholo{kih potreba (Deci i Ryan, 1991.; Ryan,1995.; Sheldon i Kasser, 1998.; Ryan i Deci, 2000., 2002.). Os-novne psiholo{ke potrebe jesu potrebe za povezano{}u, kom-petencijom i autonomijom (Deci i Ryan, 2000.). Autonomija jeosje}aj da smo sami odlu~ili o svom pona{anju, prema svominteresu i vrijednostima (Ryan i Connell, 1989.). Kompetent-nost je osje}aj da se pona{amo uspje{no i sposobno (White,1959.). Potrebe za povezano{}u predstavljaju osje}aj poveza-nosti i sklada s ljudima koji su nam va`ni (Baumeister i Leary,1995.). Svakodnevni osje}aj da smo autonomni, kompetentnii povezani s ljudima rezultira na duè staze longitudinalnimpove}anjem dobrobiti (Sheldon i Elliot, 1999.).

Prema teoriji samoodre|enja (Deci i Ryan, 1991.; Ryan,1995.; Sheldon i Kasser, 1998.; Ryan i Deci, 2000., 2002.), cilje-vi se mogu podijeliti u dvije kategorije – intrinzi~ne i eks-trinzi~ne. Intrinzi~ni su ciljevi povezani sa "samoodre|enim"pona{anjem, dok su ekstrinzi~ni ciljevi povezani s pona{a-njem koje ima vanjsku kontrolu. Intrinzi~ni su ciljevi oni kojeje priro|eno slijediti (Kasser i Ryan, 1996.) jer zadovoljavajupsiholo{ke potrebe, kao {to su potreba za pripadanjem (Bau-meister i Leary, 1995.), efikasno{}u i osobnom odgovorno{}u(DeCharms i Muir, 1978.). Ostvarivanjem intrinzi~nih ciljevaljudi zadovoljavaju va`ne psiholo{ke potrebe (kao {to je po-treba za autonomijom i povezano{}u s ljudima), stoga su ljudikojima su va`niji intrinzi~ni ciljevi zadovoljniji svojim ìvo-tom (Kasser i Ryan, 1993., 1996., 2001.). Ekstrinzi~ni ciljevi(kao {to su te`nja za bogatstvom i slavom) jesu instrumental-ni, odnosno predstavljaju zamjenu za dublje potrebe. Ekstrin-zi~ni ciljevi mogu pomo}i u ostvarivanju psiholo{kih potreba,ali ako postanu va`niji od intrinzi~nih ciljeva i neuravno-teèni u odnosu na njih, to }e vjerojatno smanjiti osje}aj673



dobrobiti (Sheldon i sur., 2004.). Ljudi koji su usmjereni naekstrinzi~ne ciljeve postaju ovisni o okolnostima i zajednici ukojoj ìve. Oni ~ak mogu postati previ{e vezani za stvari kao{to su moda, statusni simboli i sl. i zbog toga zanemariti uro-|ene potrebe. U tom slu~aju ostvarivanje ekstrinzi~nih ciljevane mora pove}ati osje}aj dobrobiti.

Tellegen i suradnici (1988.) utvrdili su da se oko 50% sub-jektivne dobrobiti moè pripisati genetici. Iako je genetskapredispozicija povezana s razinom negativnih osje}aja, va`noje pitanje u kojim uvjetima moè do}i do promjene premave}em osje}aju subjektivne dobrobiti (Diener i sur., 1997.).Odre|ena osoba mo`da nikad ne}e biti sretna koliko nekadruga, ali moè biti sretnija nego prije ako radi na ostvari-vanju intrinzi~nih ciljeva. Stupanj u kojem ~ovjek ostvari svojpotencijal i maksimalnu sre}u u velikoj mjeri ovisi o tome ko-liko slijedi intrinzi~ne ciljeve (Ryan i Deci, 2002.). Teorija sa-moodre|enja isti~e pojam eudemonije ili samoaktualizacijekao kriterij dobrobiti, a ispunjavanje osnovnih psiholo{kihpotreba va`nim uvjetom za osje}aj vitalnosti (Ryan i Frede-rick, 1997.) i ukupne dobrobiti.

Cilj je ovog istraìvanja provjeriti ove postavke teorijesamoodre|enja (Deci i Ryan, 1991.; Ryan, 1995.; Sheldon i Ka-sser, 1998.; Ryan i Deci, 2000., 2002.). Ispitat }e se je li dobrobitu direktnoj funkciji zadovoljenja osnovnih psiholo{kih potre-ba (potrebe za autonomijom, kompetencijom i povezanosti sdrugima) i je li pridavanje ve}e va`nosti intrinzi~nim negoekstrinzi~nim ciljevima povezano s ve}om dobrobiti. Dosada-{nja istraìvanja provjerila su pojedine aspekte teorije sa-moodre|enja. Me|utim, do sada nije provjeren model kojiuklju~uje ìvotne ciljeve, psiholo{ke potrebe i dobrobit. U o-vom se istraìvanju èli provjeriti strukturalni model kojiprikazuje teorijske postavke teorije samoodre|enja i utvrditikako se procjene ispitanika za va`nost ìvotnih ciljeva, nji-hovu trenuta~nu ostvarenost i o~ekivanje o ostvarenosti cilje-va u budu}nosti slaù s teorijskim modelom.

Vezano uz teorijski model, postavljene su ~etiri hipoteze.Prva je da se ìvotni ciljevi mogu podijeliti u dvije kategorije:intrinzi~ne i ekstrinzi~ne, kao {to tvrdi teorija samoodre|e-nja. Druga je da jedino intrinzi~ni ciljevi omogu}uju ispunja-vanje osnovnih psiholo{kih potreba za povezano{}u, kompe-tencijom i autonomijom, dok ekstrinzi~ni ciljevi to ne omo-gu}uju. Tre}a je hipoteza da ispunjavanje osnovnih psiho-lo{kih potreba vodi ve}oj dobrobiti. êtvrta je da ekstrinzi~niciljevi mogu tako|er pove}ati osje}aj dobrobiti, ali samo di-rektno, a ne ispunjavanjem psiholo{kih potreba, dok intrin-zi~ni ciljevi pove}avaju dobrobit indirektno, ispunjavanjemosnovnih psiholo{kih potreba. Prema teoriji samoodre|enja,va`ne psiholo{ke potrebe zadovoljavaju se ostvarivanjem in-



674

trinzi~nih ciljeva, a osje}aj dobrobiti ovisi o zadovoljavanjupsiholo{kih potreba. Budu}i da su ekstrinzi~ni ciljevi instru-mentalni, odnosno predstavljaju zamjenu za dublje potrebe,oni bi mogli izravno djelovati na osje}aj dobrobiti.

METODA

Ispitanici i postupakU ispitivanju je sudjelovalo 439 ispitanika, studenata prve go-dine sa ~etiri fakulteta u Rijeci (Medicinskog, Pravnog, Eko-nomskog i Tehni~kog), od toga 241 djevojka i 198 mladi}a. Pro-sje~na dob ispitanika bila je 19 godina. Ispitivanje je provede-no grupno, zasebno na svakom fakultetu. Trajalo je oko 30minuta i bilo je anonimno.

Upitnik ìvotnih ciljeva (Kasser i Ryan, 1996.)Upitnik ima 35 ~estica koje procjenjuju sedam razli~itih ìvot-nih ciljeva: osobni rast (na primjer, razvijati se i u~iti novestvari, upoznati i prihvatiti sebe), povezanost s ljudima (imatidobre prijatelje i dijeliti ìvot s osobom koju volimo), dopri-nos zajednici (pomagati ljudima i raditi na pobolj{anju dru-{tva), bogatstvo (èlja za posjedovanjem materijalnih vrijed-nosti i novca), izgled (èlja da izgledamo privla~no), popu-larnost (èlja da budemo poznati i slavni i da nam se drugidive) i zdravlje. Tri su cilja ekstrinzi~na (bogatstvo, slava i iz-gled), a ~etiri intrinzi~na (povezanost s ljudima, osobni rast irazvoj, doprinos zajednici i zdravlje). Ispitanici su trebali naskali Likertova tipa od sedam stupnjeva procijeniti koliko jesvaki od ciljeva njima vaàn, u kojoj su ga mjeri do sada ost-varili i kolika je vjerojatnost da }e ga ostvariti u budu}nosti.

Faktorska analiza na zajedni~ke faktore potvrdila je se-dam razli~itih vrsta ciljeva koji se slaù s onima koje su dobiliautori. Pouzdanost pojedinih faktora odre|ena Cronbach-ovim alfa koeficijentom kretala se od 0,66 (sada{nja ostvare-nost rasta i razvoja) do 0,90 (va`nost slave), s tim da je vi{e odpolovice koeficijenata ve}e od 0,80. Dobiveni koeficijenti po-uzdanosti ne odstupaju bitno od onih koje su dobili autori(od 0,59 do 0,89, Kasser i Ryan, 1996.).

Iako cilj zdravlje prema autorima pripada intrinzi~nimciljevima, ovaj cilj nije uklju~en u ovo istraìvanje jer ne ulaziu psiholo{ki usmjerene ciljeve koje se èljelo usporediti s re-zultatima drugih istraìvanja (Ryan i sur., 1999.; Sheldon i Ka-sser, 1995.; Sheldon i sur., 2004.).

Upitnik osnovnih psiholo{kih potreba (Deci i Ryan, 2004.)Ovaj je upitnik nastao adaptacijom mjere zadovoljavanja po-treba na poslu (Ilardi i sur., 1993.); 21 ~estica ispituje tri os-675

novne psiholo{ke potrebe – autonomiju, povezanost s ljudi-ma i kompetenciju. Ispitanici na skali Likertova tipa sa sedamstupnjeva procjenjuju koliko su ispunjene njihove psiholo{kepotrebe. Primjeri tvrdnji iz upitnika jesu: "Osje}am se slobod-nim odlu~ivati kako ìvjeti svoj ìvot" (autonomija), "Dobro seslaèm s ljudima s kojima dolazim u kontakt" (povezanost sljudima), "Ljudi koji me poznaju tvrde da sam dobar u onome{to radim" (kompetentnost).

Faktorska analiza na zajedni~ke faktore nije potpuno po-tvrdila teorijske faktore, pa su izba~ene ~estice koje su imaleoptere}enje na razli~itom faktoru ili one koje su imale opte-re}enja na vi{e faktora. U kona~noj verziji upitnika ostalo jeukupno devet ~estica, a Cronbachovi koeficijenti pouzdano-sti iznose 0,73 za autonomiju (~estice 1, 8 i 17), 0,66 za kompe-tentnost (~estice 3 i 19) i 0,75 za povezanost s ljudima (~estice2, 6, 9 i 21).

Upitnik zadovoljstva ìvotom(Diener, Emmons, Larsen i Griffin, 1985.)Upitnik mjeri zadovoljstvo ìvotom kao kognitivnu procjenu,a sastoji se od pet ~estica na koje se odgovara na skali Liker-tova tipa sa sedam stupnjeva (na primjer, Zadovoljan sam svo-jim ìvotom). Dobiven je koeficijent Cronbach alfa od 0,72.

Skala vitalnosti (Ryan i Frederick, 1997.)Ovaj upitnik mjeri osje}aj ìvosti i energije na skali od sedamstupnjeva, a ima sedam ~estica. Ima dva oblika – moè mjeri-ti crtu li~nosti ili stanje, a u ovom je istraìvanju primijenjensamo oblik koji mjeri crtu li~nosti. Primjer tvrdnji iz upitnika:Osje}am se vrlo ìvo i vitalno i Osje}am da nemam dovoljno energi-je. Dobivena je zadovoljavaju}a pouzdanost (Cronbach alfa0,78).

REZULTATI

Provjera rezultata za strukturalne modeleProvjerene su distribucije varijabli kako bi se utvrdila mogu}aodstupanja od normalne krivulje. Kolmogorov-Smirnov testpokazao je da 13 varijabli ima distribuciju koja odstupa zna-~ajno od normalne krivulje, a samo 9 varijabli ima normalnudistribuciju. Me|utim, zbog ve}ega broja rezultata u istraì-vanju (439), i manja su odstupanja od normalne krivulje sta-tisti~ki zna~ajna. Zbog toga su dodatno provjereni simetri~-nost i kurtoza. Prihvatljiv kriterij za normalnost jesu sime-tri~nost i kurtoza izme|u -1,96 i 1,96 (Hair i sur., 1998.). Samoje jedna varijabla (procjene va`nosti slave kao ìvotnog cilja)neznatno prelazila ovaj kriterij, pa zbog toga nije provedena



676

transformacija koja bi normalizirala varijable. Provjerene sumultivarijatne ekstremne vrijednosti (Cookove i Mahalano-bisove udaljenosti). Sedam ispitanika imalo je ekstremne vri-jednosti, pa su izba~eni iz daljih analiza. Kona~an broj ispita-nika u modelu bio je 439.

Testirana su tri modela pomo}u programa LISREL 8 (Jö-reskog i Sörbom, 2002.) – za va`nost ìvotnih ciljeva, za sada-{nju i za budu}u ostvarivost ciljeva.

Mjerni dio modela uklju~uje tri indikatora za intrinzi~neciljeve (osobni rast i razvoj, povezanost s drugima i doprinoszajednici), tri indikatora za ekstrinzi~ne ciljeve (bogatstvo, sla-va i izgled), tri indikatora za psiholo{ke potrebe (potreba zaautonomijom, povezano{}u s ljudima i kompetencijom) i dvaindikatora za subjektivnu dobrobit (zadovoljstvo ìvotom i vi-talnost).

Strukturalni dio modela ima ~etiri latentne varijable: dvi-je egzogene (ekstrinzi~ni i intrinzi~ni ciljevi) i dvije endogene(psiholo{ke potrebe i subjektivna dobrobit). Prema postav-ljenim hipotezama, predvi|eno je da }e efekt ekstrinzi~nih ci-ljeva na dobrobit biti direktan, a ne preko psiholo{kih potre-ba. Suprotno tome, efekt intrinzi~nih ciljeva na dobrobit bit }esamo indirektan, a psiholo{ke }e potrebe biti medijator.

Slaganje teorijskih modela s empirijskim podacimaPo~etni modeli pokazali su grani~no slaganje s empirijskimrezultatima. U Tablici 1 prikazani su indeksi za sva tri po~etnamodela.

Model @ivotni ciljevi χ2 df χ2/df RMSEA CFI NNFI GFI

Po~etni modeliVa`nost 166.93** 39 4.28 .09 .94 .91 .94Sada{nja ostvarenost 181.94** 39 4.67 .09 .94 .92 .93Ostvarivost u budu}nosti 137.71** 39 3.53 .08 .96 .94 .95

Modificirani modeliVa`nost 109.97** 37 2.97 .07 .96 .95 .96Sada{nja ostvarenost 110.52** 37 2.99 .07 .97 .96 .96Ostvarivost u budu}nosti 63.27** 37 1.71 .04 .99 .98 .97

**p<.01

RMSEA – Root-Mean-Square Error of Approximation, CFI – Comparative Fit Index, NNFI – Non--Normed Fit Index, GFI – Goodness of Fit

Slaganje dobivenih rezultata sa strukturalnim modelomprovjereno je na temelju vi{e indekasa. Budu}i da hi-kvadratovisi o veli~ini uzorka, za ve}e uzorke (iznad 200) ~esto po-kazuje zna~ajno odstupanje rezultata od strukturalnoga mo-dela (Schumacker i Lomax, 1996.). Osim toga, modeli koji se677



� TABLICA 1Indeksi slaganjateorijskih modela sempirijskim podacima

temelje na velikom broju varijabli imaju velike vrijednosti hi--kvadrata i ve}i broj stupnjeva slobode. Zbog toga omjer hi-kva-drata i stupnjeva slobode daje bolju procjenu slaganja mo-dela, iako i on djelomi~no ovisi o veli~ini uzorka (Marsh i Ho-cevar, 1985.). Razni su autori preporu~ili omjere od dva za do-bro slaganje pa sve do pet za prihvatljivo slaganje (Marsh iHocevar, 1985.; Ullman, 2001.). U Tablici 1 prikazani su dobi-veni hi-kvadrati za po~etne modele i svi su statisti~ki zna-~ajni. Omjeri hi-kvadrata i stupnjeva slobode kre}u se u ra-sponu od 3 do 5, {to pokazuje prihvatljivo, iako grani~no, sla-ganje podataka s modelima.

RMSEA vrijednosti do .05 pokazuju dobro slaganje, do.08 razumno slaganje, a do .10 prihvatljivo slaganje. Vrijed-nosti ovog indeksa za po~etne modele pokazuju grani~nu pri-hvatljivost (Tablica 1). Indeksi CFI i GFI iznad .90 pokazuje pri-hvatljivo slaganje, a iznad .95 dobro slaganje. Prema ovim in-deksima po~etni modeli pokazuju donekle prihvatljivo slaganje.

Modifikacija modelaU LISREL-u su predloène modifikacije kojima se modeli mo-gu pobolj{ati. Za sva tri modela predloèno je da se korelirapogre{ka za varijable povezanost s ljudima (psiholo{ka potre-ba) i povezanost s drugima (intrinzi~ni cilj) te za ciljeve zajed-nica i slava. Ovi su pojmovi na neki na~in povezani, pa jevjerojatno da i njihove mjere imaju dio zajedni~ke varijance,{to potvr|uju dobivene korelacije – za potrebu i cilj poveza-nosti korelacije su od .47 do .53, a za ciljeve zajednica i bogat-stvo korelacije od .20 (za va`nost) do .45 (za sada{nju ostva-renost).

Moè se pretpostaviti da su ispitanici te{ko razlikovaliprocjene ìvotnoga cilja i psiholo{ke potrebe povezanosti sljudima. Psiholo{ku potrebu mjeri npr. tvrdnja "Ljude s koji-ma se ~esto druìm smatram svojim prijateljima", a cilj po-vezanosti "Imati dobre prijatelje na koje mogu ra~unati".Zbog toga je moglo do}i do veze pogre{ke mjerenja psiho-lo{ke potrebe povezanosti s drugima i ìvotnoga cilja po-vezanosti s ljudima. Za ostale dvije varijable (ciljevi zajednicai slava) ne{to je teè na}i obja{njenje. Cilj zajednica odnosi sena pomaganje ljudima i rad na pobolj{anju dru{tva, a slavana cilj da se postane poznata osoba kojoj }e se drugi ljudi di-viti i koja }e se pojavljivati u medijima. Mo`da su ispitanici uodgovaranju mislili da je to povezano, da osoba koja je po-znata i slavna moè pomagati ljudima ili da osoba koja radina pobolj{anju dru{tva moè postati poznata.

U Tablici 1 prikazani su indeksi koji pokazuju slaganjemodificiranih modela s rezultatima. Svi su indeksi bolji zamodificirane modele nego za po~etne. Moè se zaklju~iti da



678

modificirani modeli imaju prihvatljivo slaganje (za va`nost i sa-da{nju ostvarenost ciljeva) ili ~ak dobro slaganje (za budu}uostvarivost ciljeva) s podacima.

Neki se autori ne slaù s modifikacijama modela pomo}ukoreliranih pogre{aka (Boomsma, 2000.), neki zastupaju vrlokonzervativan pristup modifikaciji (MacCallum i sur., 1992.),a ve}ina preporu~uje da se provjeri ima li svaka modifikacijateorijsko opravdanje (McDonald i Ho, 2002.; Diamantopoulosi Sigaw, 2000.). Slaù se i u tome da je modificirani model uvi-jek dobro provjeriti na drugom, nezavisnom uzorku. Zbogtoga su ove modifikacije provjerene na uzorku iz jednog dru-gog istraìvanja (Rijavec i sur., 2006.), u kojem su tako|er su-djelovali studenti prve godine (377 studenata U~iteljske aka-demije i Visoke {kole za ekonomiju poduzetni{tva Vern iz Za-greba). Po~etni modeli pokazali su sli~no slaganje kao i u o-vom istraìvanju, a u LISREL-u su opet predloène modifi-kacije, me|u kojima su najve}a pobolj{anja dobivena koreli-ranjem pogre{aka za iste varijable kao i u ovom istraìvanju.To pokazuje da predloène modifikacije modela u na{em is-traìvanju nisu posljedica slu~ajnih variranja rezultata.

Opis modelaNa Slici 1 prikazan je modificirani model za ostvarivost cilje-va u budu}nosti, koji se najbolje slaè s empirijskim podaci-ma, a u Tablici 2 prikazani su koeficijenti za sva tri modifici-rana modela: za va`nost ciljeva, za njihovu sada{nju ostvare-nost i vjerojatnost ostvarenja u budu}nosti.

Bogatstvo .74 .68 Povezanosts drugima

Slava .74 Ekstrinzi~ni -.19 Psihološke .84 Autonomijaciljevi potrebe

Izgled .78 .18 .82 .25 Kompetencija

Rast i razvoj .82 .68

Povezanost .72 Intrinzi~ni Dobrobit .69 Zadovoljstvociljevi ìvotom

Zajednica .66 .77 Vitalnost



� SLIKA 1Vjerojatnost ostvarenjaìvotnih ciljeva u budu}-nosti, psiholo{ke potrebei dobrobit (svi su koefi-cijenti statisti~ki zna~ajni)

Mjerni dio modelaPregledom visine koeficijenata koji se odnose na mjerni diomodela moè se zaklju~iti da latentne varijable dobro pred-stavljaju indikatore. Potvr|ena je prva hipoteza da se ìvotniciljevi mogu podijeliti u dvije kategorije: intrinzi~ne i eks-trinzi~ne. Standardizirana faktorska optere}enja su dosta vi-soka i kre}u se od 0,64 do 0,83, a R2, koji pokazuje iznos vari-jance koji dijele indikator i latentna varijabla, kre}e se od 41%do 69%.

Jedini indikator koji ima niski koeficijent u sva tri modelajest kompetencija. Latentna varijabla Psiholo{ke potrebe obja-{njava tek ne{to vi{e od 6% varijance kompetencije. Zbog to-ga je provjerena kompozitna pouzdanost Psiholo{kih potreba.U sva tri modela pokazalo se da znatno ve}i dio varijance in-dikatora obja{njava latentna varijabla nego pogre{ke mjere-nja (kompozitne pouzdanosti izra~unate iz potpuno standar-diziranih solucija bile su ve}e od 0,50).

Egzogene varijable Endogene varijableEkstrinzi~ni Intrinzi~ni Psihološke

ciljevi ciljevi potrebe DobrobitManifestne varijable V S B V S B V S B V S B

Ekstrinzi~ni ciljevi -.14 -.22 -.19 .11 .29 .18bogatstvo .75 .72 .74slava .76 .69 .74izgled .83 .69 .78

Intrinzi~ni ciljevi .46 .74 .68rast .79 .80 .82povezanost .81 .69 .72zajednica .65 .64 .66

Psiholo{ke potrebe .84 .80 .82povezanost s ljudima .71 .68 .68autonomija .83 .84 .84kompetentnost .25 .25 .25

Dobrobitzadovoljstvo ìvotom .68 .72 .69vitalnost .78 .74 .77

*svi su koeficijenti statisti~ki zna~ajni

V – va`nost ciljeva, S – sada{nja ostvarenost ciljeva, B – vjerojatnost ostvarenja u budu}nosti

Strukturalni dio modelaPreostale tri hipoteze provjerene su analizom strukturalnogadijela modela. Druga je hipoteza bila da jedino intrinzi~ni ci-ljevi omogu}uju ispunjavanje osnovnih psiholo{kih potrebaza povezano{}u, kompetencijom i autonomijom, dok ekstrin-zi~ni ciljevi to ne omogu}uju. Standardizirani koeficijentimanji od 0,10 pokazuju slab efekt, vrijednosti oko .30 pokazu-



680

� TABLICA 2Strukturalni koeficijentiu modificiranimmodelima za va`nostciljeva, za njihovusada{nju ostvarenost ivjerojatnost ostvarenjau budu}nosti*

ju srednji efekt, a iznad 0,50 velik efekt (Kline, 1998.). U sva trimodela pokazalo se da ekstrinzi~ni ciljevi imaju slab nega-tivni efekt na psiholo{ke potrebe, dok intrinzi~ni ciljevi imajujak pozitivni efekt na potrebe. Ovi rezultati potvr|uju druguhipotezu.

Tre}a hipoteza bila je da ispunjavanje osnovnih psiho-lo{kih potreba vodi ve}oj dobrobiti. U sva tri modela dobi-vene su visoke standardizirane procjene parametara (0,80 zasada{nju i 0,82 za budu}u ostvarenost ciljeva, a 0,84 za va`-nost ciljeva) odnosa izme|u potreba i dobrobiti, {to pokazujeda potrebe obja{njavaju od 64% do 71% varijance dobrobiti.Dakle, potvr|eni su jaki efekti psiholo{kih potreba na dobro-bit. êtvrta je hipoteza bila da ekstrinzi~ni ciljevi mogu tako-|er pove}ati osje}aj dobrobiti, ali samo direktno, a ne ispu-njavanjem psiholo{kih potreba, dok intrinzi~ni ciljevi pove}a-vaju dobrobit indirektno, ispunjavanjem osnovnih psiholo-{kih potreba. I ova je hipoteza potvr|ena. Ekstrinzi~ni ciljeviimaju direktan, iako slab, u~inak na dobrobit (koeficijenti od0,11 do 0,29). Intrinzi~ni ciljevi indirektno pove}avaju dobro-bit ispunjavanjem osnovnih psiholo{kih potreba.

RASPRAVACilj istraìvanja bio je provjeriti odnos izme|u ekstrinzi~nih iintrinzi~nih ìvotnih ciljeva, osnovnih psiholo{kih potreba idobrobiti. Prema teoriji samoodre|enja (Deci i Ryan, 1991.;Ryan, 1995.; Sheldon i Kasser, 1998.; Ryan i Deci, 2000., 2002.),dobrobit je u izravnoj funkciji zadovoljenja osnovnih psiho-lo{kih potreba (potrebe za autonomijom, kompetencijom i po-vezanosti s drugima). U odnosu na ìvotne ciljeve, pridava-nje ve}e va`nosti intrinzi~nim nego ekstrinzi~nim ciljevimapovezano je s ve}om dobrobiti.

Ekstrinzi~ni i intrinzi~ni ìvotni ciljeviPrema prvoj hipotezi, ìvotni se ciljevi mogu podijeliti naintrinzi~ne i ekstrinzi~ne. Dobiveni rezultati potvrdili su ovuhipotezu za sva tri modela – za va`nost ìvotnih ciljeva, zanjihovu trenuta~nu ostvarenost i procjenu vjerojatnosti os-tvarenja u budu}nosti. Ekstrinzi~ni i intrinzi~ni ciljevi kao la-tentne varijable najbolje predstavljaju pojedine ciljeve u mo-delu va`nosti ìvotnih ciljeva, a ne{to lo{ije u modelu sada-{nje ostvarenosti. Me|utim, razlike izme|u ta tri modela vrlosu male. Podjelu ìvotnih ciljeva na ekstrinzi~ne i intrinzi~nepotvrdila su i druga istraìvanja u kojima je provedena fak-torska analiza drugoga reda (Kasser i Ryan, 1996.; Schmuck isur., 2000.; Williams i sur., 2000.; Sheldon, 2005.), a kod na{ihje studenata tako|er potvr|ena ova podjela ìvotnih ciljeva(Rijavec i sur., 2006.).681



@ivotni ciljevi i psiholo{ke potrebePrema teoriji samoodre|enja, posebno je va`no pitanje kolikosu ljudi sposobni zadovoljiti psiholo{ke potrebe dok slijede iostvaruju svoje ciljeve (Deci i Ryan, 2000.). Rezultati ovog is-traìvanja potvr|uju da jedino intrinzi~ni ciljevi omogu}ujuispunjavanje osnovnih psiholo{kih potreba za povezano{}u,kompetencijom i autonomijom. Efekt ekstrinzi~nih ciljeva naispunjavanje psiholo{kih potreba ima ~ak negativan smjer, ito za sva tri modela. Dakle, ne samo da ekstrinzi~ni ciljevi neomogu}uju ispunjavanje psiholo{kih potreba nego ponekadmogu ~ak i oteàti njihovo ispunjavanje. Ostvarivanje eks-trinzi~nih ciljeva moè zapravo omesti zadovoljavanje potre-ba, jer ljude usmjerava na ciljeve koji nisu izravno povezani stim potrebama (Ryan i Deci, 2002.). Nezadovoljene psiholo{kepotrebe vode pasivnosti, lo{ijem stanju (ill-being) i otu|enomfunkcioniranju (Deci i Vansteenkiste, 2004.). Ako se ponavlja-ju situacije u kojima pojedinac ne uspijeva ispuniti svoje psi-holo{ke potrebe, poku{at }e na}i zamjene za te potrebe, od-nosno postavit }e si ciljeve koji ne}e zadovoljiti psiholo{kepotrebe, nego }e omogu}iti neku vrstu kompenzacije. Eks-trinzi~ni ciljevi zapravo zna~e kompenzaciju, jer samo indi-rektno zadovoljavaju osnovne potrebe (Kasser i Ryan, 1993.,1996.). Ljudi koji su usmjereniji prema ekstrinzi~nim ciljevi-ma ~e{}e upotrebljavaju drogu, cigarete i alkohol, ~e{}e gle-daju televiziju te imaju teè i manje zadovoljavaju}e odnoses drugim ljudima (Williams i sur., 2000.; Kasser i Ryan, 2001.).Ekstrinzi~ni su ciljevi tako|er povezani s kompetitivnim me-|uljudskim odnosima (Sheldon i McGregor, 2000.), {to oteà-va ispunjavanje potrebe za povezano{}u s ljudima.

@ivotni ciljevi, psiholo{ke potrebe i dobrobitZanimljiv je nalaz ovog istraìvanja da potreba za kompeten-cijom u najmanjoj mjeri obja{njava latentnu varijablu psiho-lo{ke potrebe, znatno manje nego ostale dvije psiholo{ke po-trebe, autonomija i povezanost s ljudima. To bi moglo biti ve-zano uz obilje`ja ispitanika – svi su studenti prve godine.Ve}ina njih bila je vrlo uspje{na u srednjoj {koli i isticala sesvojim uspjehom, a sada su do{li u sredinu u kojoj ima mno-go jednako uspje{nih vr{njaka. Osim toga, ne znaju kakav }euspjeh posti}i u novoj sredini, koja postavlja sasvim nove ive}e zahtjeve. Zbog toga njihove trenuta~ne procjene mo`dane odraàvaju dobro njihovu prosje~nu psiholo{ku potrebuza kompetentno{}u. Ovu potrebu mjere tvrdnje kao {to su:"êsto se ne osje}am dovoljno sposobnim" i "Ve}inu vremenau onome {to radim imam osje}aj uspjeha ili dostignu}a".

Rezultati su potvrdili hipotezu da ispunjavanje psiho-lo{kih potreba vodi ve}oj dobrobiti. Za sva tri modela pokaza-682

lo se da ispunjavanje psiholo{kih potreba ima jak u~inak nadobrobit, a najja~i na model va`nosti ciljeva. To je u skladu steorijom samoodre|enja, koja tvrdi da su ljudi najsretniji inajzdraviji kada im okolina i unutra{nji procesi dopu{taju o-sje}aj uspje{nosti, mogu}nosti izbora i povezanosti u svako-dnevnom ìvotu (Ryan, 1995.), kao i s rezultatima istraìva-nja (Sheldon i sur., 1996., Reis i sur., 2000.). Dobrobit nije samosubjektivni doìvljaj pozitivnih afektivnih stanja nego i funk-cioniranje organizma u kojem pojedinac otkriva osje}a li vi-talnost, psiholo{ku prilagodljivost i dubok unutra{nji osje}ajdobrobiti (Ryan i Frederick, 1997.; Deci i Ryan, 2000.). Akodo|e do promjena u zadovoljavanju psiholo{kih potreba, mo-è se izravno predvidjeti kako }e se to odraziti na dobrobit.Neki se autori ~ak zalaù da se definicija dobrobiti pro{iri ta-ko da uklju~i tri dodatne komponente – autonomiju, kompe-tentnost (mastery) i povezanost (Ryff i Keyes, 1995.).

Budu}i da intrinzi~ni ciljevi omogu}uju ispunjavanje psi-holo{kih potreba, oni indirektno djeluju i na pove}anje do-brobiti. Ova je hipoteza tako|er potvr|ena dobivenim rezul-tatima. Iako ekstrinzi~ni ciljevi mogu direktno pove}ati do-brobit, ovaj je efekt relativno slab. S druge strane, ekstrinzi~niciljevi mogu ometati zadovoljavanje psiholo{kih potreba, patime indirektno smanjiti dobrobit. Jedino ciljevi koji su pove-zani s univerzalnim ljudskim potrebama vode prema dugo-ro~noj sre}i, dok ciljevi i uspjeh koji proizlaze iz povr{nih è-lja, koje se ne temelje na intrinzi~nim potrebama, ne vode du-goro~noj sre}i (Veenhoven, 1991.). Svi ciljevi nisu jednako "do-bri", tako da zadovoljstvo koje osje}amo kad ostvarimo nekeciljeve uop}e ne pridonosi pove}anju dobrobiti (Ryan i Frede-rick, 1997.; Ryan i sur., 1999.; La Guardia i Ryan, 2000.).

Intrinzi~ni ciljevi izravno zadovoljavaju psiholo{ke po-trebe (Deci i Ryan, 2000.) i stoga bolje podràvaju dobrobit.Naravno, mogu}e je da kauzalnost ima obratan smjer – po-ve}anje dobrobiti moè tako|er poticati intrinzi~ne ciljeve. Naprimjer, model koji je postavila Fredricksonova (2002.) pret-postavlja da pozitivna afektivna stanja omogu}uju ljudimarazvijanje i uvje`bavanje vje{tina, potencijala i interesa. Sre-tni su ljudi uspje{ni u razli~itim podru~jima ìvota – u braku,prijateljstvu, visini prihoda, uspje{nosti na poslu i zdraviji su(Lyubomirsky i sur., 2005.).

Neki ìvotni ciljevi sluè ostvarivanju intrinzi~nih potre-ba, dok su ekstrinzi~ni ciljevi zapravo kompenzacija, jer samoindirektno zadovoljavaju osnovne potrebe (Kasser i Ryan,1993., 1996.). Ako ljudi ne uspiju u vi{e navrata ispuniti nekuod psiholo{kih potreba, postavljaju si ciljeve koji ne}e zado-voljiti potrebu, nego }e predstavljati zamjenu (Deci i Van-steenkiste, 2004.). Na primjer, ljudi koji ne mogu ispuniti po-683



trebu za ljubavlju mogu se usmjeriti na ostvarivanje slave ilibogatstva. Nagla{avanje slave, bogatstva i uspjeha, a zane-marivanje intrinzi~nih ciljeva, predstavlja "tamnu stranu a-meri~kog sna" i moè voditi psiholo{kim i me|uljudskim pro-blemima (Kasser i Ryan, 1993., 1996.; Kasser i sur., 1995.). Ljudikojima su va`niji ekstrinzi~ni ciljevi od intrinzi~nih imaju ni-sku samoaktualizaciju, niè samopo{tovanje i vitalnost, a ve-}u anksioznost i depresiju (Kasser i Ryan, 1993., 1996.). Sol-berg i sur., (2004.) zaklju~uju da je materijalizam "otrovan zasubjektivnu dobrobit" (str. 45). Ekstrinzi~ni ciljevi mogu bitiposebno va`ni za ljude koji ìve u oskudici, i to ne}e smanjitinjihovu dobrobit. No ako se odmaknu od razine siroma{tva,postizanje jo{ ve}ega bogatstva dalje ne pridonosi njihovojdobrobiti.

Negativnu povezanost izme|u materijalisti~kih vrijedno-sti i dobrobiti teorija samoodre|enja pripisuje prije svega sla-bom zadovoljavanju psiholo{kih potreba. Me|utim, to se mo-è objasniti i neuspjehom u ostvarivanju ciljeva, odnosno po-stizanja materijalnoga bogatstva (Oishi i sur., 1999.).

Usporedba modela za va`nost, sada{nju i budu}u ostvarenost ciljevaNajbolje slaganje s rezultatima pokazao je model za vjerojat-nost ostvarenja ìvotnih ciljeva u budu}nosti, dok se procjeneispitanika za sada{nju i budu}u ostvarenost ciljeva ne{to sla-bije slaù s teorijskim modelom. Planiranje i postavljanje ci-ljeva za budu}nost pove}ava dobrobit jer ìvotu daje struktu-ru i motivira pojedinca za aktivnosti kojima }e ostvariti po-stavljene ciljeve. Postavljanje dugoro~nih ciljeva pokre}e lju-de i pove}ava njihovo zadovoljstvo sada{njim rutinskim aktiv-nostima (De Volder i Lens, 1982.). Studenti koji imaju du-goro~ne ciljeve imaju osje}aj da vode smislen ìvot i op}enitoimaju ve}u dobrobit od studenata koji su zaokupljeniji aktiv-nostima u sada{njosti (Zaleski i sur., 2001.).

îni se da se ljudi s vremenom usmjeravaju prema onimciljevima koji podràvaju njihovu dobrobit, a udaljavaju odciljeva koji su potencijalno problemati~ni za dobrobit (Shel-don i sur., 2003.). Sheldon i sur. (2003.) to obja{njavaju uro-|enom sposobno{}u da prepoznamo koje }e vrste aktivnostiza nas biti najvjerojatnije dobre. Sheldon (2005.) utvrdio je dase studenti tijekom studija (u razdoblju od 3 do 4 godine) vi{eusmjeravaju prema "zdravijim vrijednostima", odnosno da impostaju znatno manje va`ni ekstrinzi~ni ciljevi, a donekle impostaju va`niji intrinzi~ni ciljevi.

Ograni~enja istraìvanjaUpitnik osnovnih psiholo{kih potreba nije pokazao dobre me-trijske karakteristike. Budu}i da se nije potvrdila faktorskastruktura koju su dobili autori, postojale su samo dvije mo-



684

gu}nosti: zadràti originalnu strukturu, a izbaciti samo ~esticekoje u item-analizi drasti~no naru{avaju homogenost skale, iliprilagoditi upitnik izbacivanjem ve}eg broja ~estica, {to jenapravljeno u ovom radu. Glavni razlog za ovu odluku bio jeda se ovaj upitnik jo{ razvija, a autori navode da se u nekimistraìvanjima primijenio oblik sa tri ~estice u svakoj skali (De-ci, Ryan, 2004.).

Izbacivanje ve}ega broja ~estica otvara pitanje valjanostiskra}enog upitnika. Ovakva prilagodba upitnika moè rezul-tirati suàvanjem samih konstrukata koji se mjere, a s drugestrane, moè se pove}ati slaganje modela, jer su izba~ene ~e-stice koje bi po teoriji tako|er trebale imati vezu s mjerenimkonstruktima. Zbog toga bi u budu}im istraìvanjima trebaloposebnu pozornost posvetiti prilagodbi ovog upitnika ili ra-zvijanju novog upitnika za mjerenje psiholo{kih potreba.

Ispitanici su bili studenti, dakle mladi ljudi u dobi od 19godina. Oni nemaju mnogo iskustva u ostvarivanju va`nijihìvotnih ciljeva, nego su usmjereniji prema budu}nosti. Nji-hovo iskustvo u ponovljenom neuspjehu pri zadovoljavanjuosnovnih psiholo{kih potreba ({to ih prema teoriji samoodre-|enja moè usmjeriti na nadomjesne ekstrinzi~ne ciljeve) ta-ko|er je ograni~eno. Za punu provjeru modela bilo bi potreb-no longitudinalno istraìvanje koje bi pratilo ove ispitanike iu zrelijoj dobi. Takvih istraìvanja do sada ima vrlo malo. Naprimjer, Sheldon (2005.) ispitivao je ciljeve studenata i utvrdioda se mijenjaju nakon nekoliko godina, a Malka i Chatma-nova (2003.) zaklju~ili su da ve}i prihodi na poslu pove}avajudobrobit samo kod ljudi koji imaju ekstrinzi~ne ciljeve.

ZAKLJUÂKEkstrinzi~ni i intrinzi~ni ciljevi studenata u na{oj zemlji poka-zuju sli~nu strukturu koju su pokazala istraìvanja u drugimzemljama. Potvr|eno je da pridavanje ve}e va`nosti intrin-zi~nim ciljevima pove}ava dobrobit ispunjavanjem osnovnihpsiholo{kih potreba. Ekstrinzi~ni ciljevi izravno pove}avajudobrobit, ali je taj efekt mnogo slabiji u usporedbi s neizrav-nim efektom intrinzi~nih ciljeva na dobrobit. Ekstrinzi~ni ci-ljevi imaju slab negativni efekt na zadovoljavanje psiholo{kihpotreba.

LITERATURAAustin, J. T., Vancouver, J. B. (1996.), Goal constructs in psychology:Structure, process, and content, Psychological Bulletin, 120 (3): 338-375.

Baumeister, R. F., Leary, M. R. (1995.), The need to belong: Desire forinterpersonal attachments as a fundamental humanmotivation, Psy-chological Bulletin, 117: 497-529.

Boomsma, A. (2000.), Reporting analyses of covariance structures,Structural Equation Modeling, 7 (3): 461-483.685



Brunstein, J. C. (1993.), Personal goals and subjective well-being: Alongitudinal study, Journal of Personality and Social Psychology, 65 (5):1061-1070.

Cantor, N., Norem, J., Langston, C., Zirkel, S., Fleeson, W., Cook-Fla-nagan, C. (1991.), Life tasks and daily life experience, Journal of Per-sonality, 59: 425-451.

Cantor, N., Sanderson, C. A. (1999.), Life task participation and well--being: The importance of taking part in daily life. U: D. Kahneman, E.Diener, N. Schwarz (ur.), Well-Being: The Foundations of Hedonic Psy-chology (str. 230-243), New York: Russell Sage.

Carver, C. S., Scheier, M. F. (2001.), Optimism, pessimism, and self-re-gulation. U: E. C. Chang (ur.),Optimism and Pessimism: Implications forTheory, Research, and Practice (str. 31-51), American Psychological As-sociation, Washington.

Compton, W. C., Smith, M. L., Cornish, K. A., Qualls, D. L. (1996.),Factor structure of mental health measures, Journal of Personality andSocial Psychology, 71: 406-413.

DeCharms, R., Muir, M. S. (1978.), Motivation: Social approaches,Annual Review of Psychology, 29: 91-113.

Deci, E. L., Ryan, R. M. (1991.), A motivational approach to self:Integration in personality. U: R. Dienstbier (ur.), Nebraska Symposiumon Motivation: Vol. 38, University of Nebraska Press, Lincoln.

Deci, E. L, Ryan, R. M. (2000.), The "what" and "why" of goal pursuits:Human needs and the self-determination of behavior, PsychologicalInquiry, 11 (4): 227-268.

Deci, E. L., Vansteenkiste, M. (2004.), Self-determination theory andbasic need satisfaction: Understanding human development in po-sitive psychology, Ricerche di Psichologia, 1 (27): 23-40.

Deci, E. L., Ryan, R. M. (2004.), Basic Psychological Needs Scales.http://www.psych.rochester.edu/SDT/

De Volder, M., Lens, W. (1982.), Academic achievement and futuretime perspective as a cognitive-motivational concept, Journal of Perso-nality and Social Psychology, 42: 556-671.

Diamantopoulos, A., Sigaw, J. A. (2000.), Introducing LISREL. Sage, Thou-sand Oaks.

Diener, E. (1984.), Subjectivewell-being,Psychological Bulletin, 95: 542-575.

Diener, E. (2000.), Subjective well-being: The science of well-beingand a proposal for a national index, American Psychologist, 55 (1): 34-43.

Diener, E., Emmons, R. A., Larsen, R. J., Griffin, S. (1985.), The satis-faction with life scale, Journal of Personality Assessment, 49: 71-75.

Diener, E., Fujita, F. (1995.), Resources, personal strivings, and sub-jective well-being: A nomothetic and idiographic approach, Journalof Personality and Social Psychology, 68: 926-935.

Diener, E., Scollon, C. N., Lucas, R. E. (2003.), The evolving conceptof subjective well-being: The multifaceted nature of happiness, Ad-vances in Cell Aging and Gerontology, 15: 187-219.

Diener, E., Suh, E., Oishi, S. (1997.), Recent findings on subjectivewell-being, Indian Journal of Clinical Psychology, 24: 25-41.



686

Emmons, R. A. (1986.), Personal strivings: An approach to personali-ty and subjective well-being, Journal of Personality and Social Psycho-logy, 51 (5): 1058-1068.

Emmons, R. A. (1991.), Personal strivings, daily life events, and psy-chological and physical well-being, Journal of Personality, 59: 453-472.

Emmons, R. A. (1996.), Striving and feeling: Personal goals and sub-jective well-being. U: P. M. Gollwitzer i J. A. Bargh (ur.), The Psycholo-gy of Action: Linking Cognition and Motivation to Behavior (str. 313-337),Guilford Press, New York.

Emmons, R. A. (2003.), Personal goals, life meaning, and virtue:Wellsprings of a positive life. U: C. L. M. Keyes i J. Haidt (ur.), Flou-rishing: Positive Psychology and the Life Well-Lived (str. 105-128), Ameri-can Psychological Association, Washington.

Fredrickson, B. L. (2002.), Positive emotions. U: C. R. Snyder i S. J. Lo-pez (ur.), Handbook of Positive Psychology (str. 120-134), Oxford Uni-versity Press, London.

Frisch, M. B. (1998.), Quality of life therapy and assessment in healthcare, Clinical Psychology: Science and Practice, 5: 19-40.

Hair, J. F., Anderson, R. E., Tathan, R. L., Black, W. C. (1998.), Multi-variate Data Analysis With Readings. Prentice Hall, Englewood Cliffs.

Ilardi, B. C., Leone, D., Kasser, T., Ryan, R. M. (1993.), Employee andsupervisor ratings of motivation: Main effects and discrepancies as-sociated with job satisfaction and adjustment in a factory setting,Journal of Applied Social Psychology, 23: 1789-1805.

James, W. (1999.), The Varieties of religious experience: A study in humannature.Modern Library, Random House, New York.

Jöreskog, K., Sörbom, D. (2002.), LISREL 8.53. Scientific Software In-ternational, Inc., Chicago.

Kahneman, D., Diener, E., Schwarz, N. (1999.), Well-being: The foun-dations of hedonic psychology. New York: Russell Sage Foundation.

Kasser, T., Ryan, R. M. (1993.), A dark side of the American dream:Correlates of financial success as a central life aspiration, Journal ofPersonality and Social Psychology, 65: 410-422.

Kasser, T., Ryan, R. M. (1996.), Further examining the American dream:Differential correlates of intrinsic and extrinsic goals, Personality andSocial Psychology Bulletin, 22: 280-287.

Kasser, T., Ryan, R. M. (2001.), Be careful what you wish for: Optimalfunctioning and the relative attainment of intrinsic and extrinsicgoals. U: P. Schmuck, K. Sheldon (ur.), Life goals and well-being (str.116-131), Hogrefe & Huber Publishers, Göttingen.

Kasser, T., Ryan, R. M., Zax, M., Sameroff, A. J. (1995.), The relationsof maternal and social environments to late adolescents' materialis-tic and prosocial values, Developmental Psychology, 31: 907-914.

Kline, R. B. (1998.), Principles and Practice in Structural Equation Mo-deling. Guilford, New York.

La Guardia, J. G., Ryan, R. M. (2000.), Personal goals, fundamentalpsychological needs, and well-being: Self-Determination theory andits applications, Revue Quécbécoise de Psychologie, 21: 283-306.687



Lazarus, R. S. (1991.), Emotion and Adaptation, Oxford University Press,New York.Little, B. R. (1989.), Personal projects analysis: Trivial pursuits, mag-nificent obsessions, and the search for coherence. U: D. M. Buss, N.Cantor (ur.), Personality Psychology, Recent Trends and Emerging Direc-tions (str. 15-31), Springer, New York.Lyubomirsky, S., King, L. A., Diener, E. (2005.), The benefits of fre-quent positive affect: Does happiness lead to success?, PsychologicalBulletin, 131 (6): 803-855.MacCallum, R. C., Roznowski, M., Necowitz, L. B. (1992.), Modelmodifications in covariance structure analysis: The problem of capi-talization on chance, Psychological Bulletin, 111 (3): 490-504.Malka, A., Chatman, J. A. (2003.), Intrinsic and extrinsic work orien-tations as moderators of the effect of annual income on subjectivewell-being: A longitudinal study, Personality and Social PsychologyBulletin, 29 (6): 737-746.Marsh, H. W., Hocevar, D. (1985.), Application of confirmatory factoranalysis to the study of self-concept: First– and higher order factormodels and their invariance across groups, Psychological Bulletin, 97(3): 562-582.McDonald, R. P., Ho, M-H. R. (2002.), Principles and practice in re-porting structural equation analyses, Psychological Methods, 7 (1): 64-82.Oishi, S., Diener, E., Suh, E., Lucas, R. E. (1999.), Values as a modera-tor in subjective well-being, Journal of Personality, 67: 157-184.Reis, H. T., Sheldon, K. M., Gable, S. L., Roscoe, J., Ryan, R. M. (2000.),Daily well-being: The role of autonomy, competence, and related-ness, Personality and Social Psychology Bulletin, 26 (4): 419-435.Rijavec, M., Brdar, I., Miljkovi}, D. (2006.), Extrinsic vs. intrinsic lifegoals, psychological needs and life satisfaction. U: A. Delle Fave (ur.),Dimensions of Well-Being: Research andIintervention (str. 91-104),Milano: Franco Angeli.Ryan, R. M. (1995.), Psychological needs and the facilitation of inte-grative processes, Journal of Personality, 63: 397-427.Ryan, R. M., Chirkov, V. I., Little, T. D., Sheldon, K. M., Timoshina, E.,Deci, E. L. (1999.), The American dream in Russia: Extrinsic aspira-tions and well-being in two cultures, Personality and Social PsychologyBulletin, 25: 1509-1524.Ryan, R. M., Connell, J. P. (1989.), Perceived locus of causality andinternalization: Examining reasons for acting in two domains, Jour-nal of Personality and Social Psychology, 57: 749-761.Ryan, R. M., Deci, E. L. (2000.), Self-Determination theory and the fa-cilitation of intrinsic motivation, social development, and well-being,American Psychologist, 55 (1): 68-78.Ryan, R. M., Deci, E. L. (2001.), On happiness and human potentials:A review of research on hedonic and eudaimonic well-being, AnnualReview of Psychology, 52: 141-166.

Ryan, R. M., Deci, E. (2002.), "Overview of self-determination theo-ry: An organismic-dialectical perspective". U: E. Deci, R. M. Ryan (ur.),Handbook of Self-Determination Research (str. 3-33), The University ofRochester Press, Rochester.



688

Ryan, R. M., Frederick, C. (1997.), On energy, personality, and health:Subjective vitality as a dynamic reflection of well-being, Journal ofPersonality, 65 (3): 529-565.Ryff, C. D., Keyes, C. (1995.), The Structure of Psychological Well-Be-ing Revisited, Journal of Personality and Social Psychology, 69 (4): 719-727.Schmuck, P., Kasser, T., Ryan, R. M. (2000.), Intrinsic and extrinsicgoals: Their structure and relationship to well-being in German andU.S. college students, Social Indicators Research, 50: 225-241.Schumacker, R. E., Lomax, R. G. (1996.), A Beginner's Guide to struc-tural Equation Modeling. Lawrence Erlbaum, Mahwah, N.J.Sheldon, K. M. (2005.), Positive value change during college: Nor-mative trends and individual differences, Journal of Research in Per-sonality, 39: 209-223.Sheldon, K. M., Arndt, J., Houser-Marko, L. (2003.), In search of theorgasmic valuing process: The human tendency to move towardsbeneficial goal choices, Journal of Personality, 71 (5): 835-869.Sheldon, K. M., Elliot, A. J. (1999.), Goal striving, need satisfaction,and longitudinal well-being: The self-concordance model, Journal ofPersonality and Social Psychology, 76: 482-497.Sheldon, K. M., Kasser, T. (1995.), Coherence and congruence: Two as-pects of personality integration, Journal of Personality and Social Psy-chology, 68: 531-543.Sheldon, K. M., Kasser, T. (1998.), Pursuing personal goals: Skills e-nable progress, but not all progress is beneficial, Personality and So-cial Psychology Bulletin, 24: 1319-1331.Sheldon, K. M., McGregor, H. (2000.), Extrinsic value orientation andthe "tragedy of the commons", Journal of Personality, 68: 383-411.Sheldon, K. M., Ryan, R. M., Reis, H. T. (1996.), What makes for agood day? Competence and autonomy in the day and in the person,Personality and Social Psychology Bulletin, 22: 1270-1279.Sheldon, K. M., Ryan, R. M., Deci, E. L., Kasser, T. (2004.), The inde-pendent effects of goal contents and motives on well-being: It's bothwhat you pursue and why you pursue it, Personality And Social Psy-chology Bulletin, 30 (4): 475-486.Solberg, E. G., Diener, E., Robinson, M. D. (2004.), Why are materia-lists less satisfied? U: T. Kasser, A. D. Kanner (ur.), Psychology andConsumer Culture: The Struggle for a Good Life in a Materialistic World(str. 29-48), American Psychological Association, Washington.Tellegen, A., Lykken, D., Bouchard, T. J., Wilcox, K. J., Segal, N. J., Rich,S. (1988.), Personality similarity in twins reared apart and together,Journal of Personality and Social Psychology, 54: 1031-1039.Ullman, J. B. (2001.), Structural equation modeling. U: B. G. Taba-chnick, L. S. Fidel (ur.), Using Multivariate Statistics (str. 653-771), Al-lyn & Bacon, Needham Heights.Veenhoven, R. (1991.), Is happiness relative?, Social Indicators Re-search, 24: 1-34.Waterman, A. S. (1993.), Two conceptions of happiness: Contrasts ofpersonal expressiveness (eudaimonia) and hedonic enjoyment, Jour-nal of Personality and Social Psychology, 64: 678-691.689



White, R. W. (1959.), Motivation reconsidered. The concept of com-petence, Psychological Review, 66: 297-333.

Williams, G. C., Cox, E. M., Hedberg, V. A., Deci, E. L. (2000.), Extrin-sic life goals and health-risk behaviors in adolescents, Journal of Ap-plied Social Psychology, 30 (8): 1756-1771.

Zaleski, Z., Cycon, A., Kurc, A. (2001.), Future time perspective andsubjective well-being in adolescent samples. U: Schmuck, P., Shel-don, K. (ur.), Life goals and well-being (str. 58-67), Hogrefe & HuberPublishers, Göttingen.

Life Goals and Well-Being:Are Aspirations Important for Happiness?Ingrid BRDARFaculty of Philosophy, Rijeka

Drawing on Self-Determination Theory (Deci & Ryan, 1991;Sheldon & Kasser, 1998), the relationship between intrinsic andextrinsic life goals, satisfaction of basic psychological needs,and well-being was explored in a sample of 439 freshmenfrom four different faculties. Three models were examined bystructural equation modeling: for goal importance, for presentattainment of goals, and for future goals attainment.Specifically, four hypotheses were tested: (1) life goals can bedivided into two categories, extrinsic and intrinsic, (2) onlyintrinsic goals enable satisfaction of basic psychological needs,(3) personal well-being is a direct function of the satisfaction ofbasic psychological needs, and (4) intrinsic goals have anindirect effect on well-being, mediated by satisfaction of basicpsychological needs, and extrinsic goals have a direct effect onwell-being. The hypothesized relationships were confirmed. Theresults of the study are consistent with past research andprovide support for self-determination theory.

Key words: life goals, extrinsic and intrinsic goals, well-being,psychological needs, Self-Determination Theory

Lebensziele und Wohlergehen:Ist es für das Lebensglück wichtig,was wir uns wünschen?Ingrid BRDARPhilosophische Fakultät, Rijeka

Das Ziel dieser Arbeit war, das Verhältnis zwischenintrinsischen und extrinsischen Lebenszielen, psychologischenGrundbedürfnissen und subjektivem Wohlergehen zuuntersuchen und zu prüfen, ob dies mit der Theorie der



690

Selbstbestimmung (Deci und Ryan, 1991; Sheldon undKasser, 1998) übereinstimmt. An der Umfrage nahmen 439Studenten des ersten Studienjahres von vier verschiedenenFakultäten teil. Anhand strukturaler Modelle wurde dreierleigeprüft: die Bedeutung von Lebenszielen, ihre gegenwärtigeVerwirklichung und die Wahrscheinlichkeit ihrer Realisierungin der Zukunft. Es wurden vier Hypothesen untersucht: (1)Lebensziele können in zwei Kategorien unterteilt werden,intrinsische und extrinsische; (2) allein intrinsische Zieleermöglichen die Befriedigung der psychologischenGrundbedürfnisse nach Verbundenheit mit der Umgebung,nach Kompetenz und Autonomie; (3) die Erfüllungpsychologischer Grundbedürfnisse führt zu mehrWohlergehen; (4) extrinsische Ziele können ebenfalls dasGefühl des Wohlergehens steigern, aber nur auf direktemWege, nicht jedoch durch die Befriedigung psychologischerBedürfnisse, während intrinsische Ziele das Wohlergehenindirekt verstärken, nämlich durch die Erfüllungpsychologischer Grundbedürfnisse. Sämtliche Hypothesenkonnten bestätigt werden. Die Ergebnisse dieserUntersuchung stimmen überein mit den Resultaten andererUntersuchungen sowie mit der Theorie derSelbstbestimmung.

Schlüsselwörter: Lebensziele, extrinsische und intrinsischeZiele, Wohlergehen, psychologische Bedürfnisse,Selbstbestimmungstheorie

691



Documents

ŽIVOTNI CILJEVI I DOBROBIT