zlatko bourek: sokol [skulpture, slike]Osječko ljeto kulture 2016. — Gradske galerije Osijekzgrada Glavne straže Muzeja Slavonije, Trg sv. Trojstva 2, Osijek / 4. — 12.7.2016.

Čuvar pristaništa, 2014., akril, 80 x 80 cm Ilija na bolovanju, 2014., akril, 80 x 80 cm

Lažni svjedok / poliester, ljepljeni karton / 210 x 150 x 65 cm / G-MZP-3651 / Gliptoteka HAZU, Zagreb Ljuta Mica / poliester, drvo, papier mache / 194 x 86 x 50 cm / Inv. br. MSU - 4775 / MSU, Zagreb

Disciplinarno i medijski krajnje razgranat, Zlatko Bourek je morfološki i motivski iznimno koherentan.

Koliko god se tijekom ustrajnog djelovanja ogledao u gotovo svim likovnim vrstama i tehnikama

(crtežu, karikaturi, ilustraciji, uljima na platnu i kartonu, reljefima i kipovima), te ništa manje dokazao

u raznim zadacima i oblicima teatarskog stvaralaštva (kostimografija, scenografija, režija u lutkarskim

kazalištima i na „velikim“ pozornicama), a sasvim posebno afirmirao kao potpuni autor niza crtanih

filmova, on zapravo od diplomiranja do danas djeluje na istoj inspirativnoj brazdi i ostaje opsesivno

vjeran opuštenoj, zaigranoj, imaginarnoj, nostalgičnoj – katkad melankoličnoj, a katkad vrlo

podrugljivoj – no uvijek vitalno ovjerenoj figuraciji.

Urođena likovna darovitost, stečena erudicija i kultura, odgovarajuća samosvijest o protegama

svojega emotivnog svijeta bile su kod Zlatka Boureka usko povezane s osjećajem obaveze i dužnosti

izražavanja doživljenih situacija, s potrebom autentičnog svjedočenja (makar najčešće s ironičnom

distancom) viđenih ljudi i ambijenata.

Nije riječ ni o realizmu ni o naturalizmu, pogotovo ne s nekom didaktičnom tendencioznošću, nego

o specifičnom vidu tvarne mašte, o pravom pritisku i nadiranju zapamćenih prizora koji kao da su

tražili, zahtijevali primjerenu materijalizaciju.

Nacrtane i naslikane zgode mogle su možda postati poglavljima neke narativne cjeline, kao što su se

sasvim lako, barem neke od njih, pretočile u filmske kadrove i sekvence, odnosno iznimno primjereno

razigrale na daskama koje život znače.

Drugačije rečeno, ovaj slikar i kipar je otpočetka raspolagao naročitom sposobnošću oblikovanja,

no isto tako je bio upravo tjeran najezdom osoba, epizoda i veduta iz sjećanja. Ali to nije bila puka

faktografija, nego svojevrsna fantastična simfonija, slobodna kombinatorika viđenja i snoviđenja.

Sve stvarno i zbiljsko moralo je ipak prethodno proći kroz filtar očuđujuće i deformirajuće optike,

pretrpjeti preobrazbu nadrealnog predznaka. Jedna bi linija motivske opsjednutosti vodila logično

u zavičajnu mu Slavoniju, u mikrokozmos seoskih svečanosti i zabava, među svirače i plesače na

sajmovima i proštenjima, među pijance i žderače na kolinjima, pečenjima i svadbama. Sam slikar

kao da se plebejski solidarno hvata u kolo vođen ritmom zanosnog bećara ili potaknut zovom

neodoljiva nagona, izazovom erotizma. U komparseriji likova možemo često zamijetiti autoportretne

crte ili otkriti fizionomijske karakteristike ljudi iz njegove okoline. Duboka uronjenost u panonsku

zbilju, u ravničarski krajolik oko Drave i Save učinila je Boureka kongenijalnim likovnim tumačem

krležijanskog univerzuma, odnosno njegove moćne evokacije bošovsko – brojgelovskih „masovki“ i

puntarskog duha izazvanoga potrebom otpora nasilju.

Druga je linija tematskih opcija nešto sordiniranija i svakako manje ekstatična, a odnosi se na

ambijente građanstva u istom tom slavonskom, panonskom okružju, a pogotovo na figure i sudbine

iz židovskih sredina. Pomak u predstavljanju društvenih slojeva donekle mijenja scenografiju i

kostimografiju, no znatno više atmosferu i emocionalni predznak, jer imanentni hedonizam biva

sve više osjenčan dahom neizvjesnosti i strepnje, da ne govorimo čak o mučnini i tjeskobi. Kako

bilo, Bourek je autentičan i bilježnik jednog prohujalog „jučerašnjeg svijeta“, prirodni izdanak

srednjoeuropske civilizacije na njenim rubovima i na izmaku.

Dubina i gustoća nataloženoga emotivnog supstrata, dinamika i svježina pobuđenih prizora učinili

su njegove radove individualno nezamjenjivima, uvijek prepoznatljivima. U svako svoje djelo on

je nastojao unijeti što više svojstvenih znakova, ugraditi što više doživljenih slojeva, pa je, i mimo

kinetike i s onu stranu pukog iluzionizma, stvorio niz pravih živih slika koje su onda nužno – zbivanju

prilika. A ako i nisu namijenjena baš zbivanju, svakako su snivanju ili snimanju, odnosno barem

uživanju, otkrivanju, izazivanju…

Tonko MaroevićDukat, 2014., akril, 80 x 80 cm / detalj

Alma I sa šeširom / sadra, poliester / 66,5 x 38 x 24 cm / G-MZP-3649 / Gliptoteka HAZU, Zagreb Alma II sa šeširom / sadra, poliester / 51,5 x 39 x 25 cm / G-MZP-3650 / Gliptoteka HAZU, Zagreb

skulpture: Alma II sa šeširom, Čikl kompa, Gliptoteka HAZU, Zagreb / Ljuta Mica, MSU, Zagreb

Zlatko Bourek rođen je 4. rujna 1929. godine u Požegi. Godine 1955. diplomirao je kiparstvo i posebnu obradu metala na zagrebačkoj Akademiji za primijenjenu umjetnost u klasi akademika Koste Angelija Radovanija, umjetnika i pedagoga čija je opsjednutost ljudskom formom imala velik utjecaj na formiranje Bourekove idejne, zanatske crtačke i skulpturalne istančanosti, majstorske vještine baratanja formom, materijalom, teksturom i bojom, koja rezultira osobnim poetskim likovnim izričajem i vrhunskim umjetničkim interpretacijama likovnih prikaza fizionomija i ljudskoga tijela unutar širokog Bourekovog umjetničkog opusa bez obzira kojim se vidom likovnog stvaralaštva bavio — od ilustracije i karikature, preko slikarstva i kiparstva, animiranog i igranog filma do likovnosti kazališta.

Političke karikature, objavljene 1951. godine u zagrebačkom humoristično-satiričnom tjedniku Kerempuh kao i stalni angažman za izradu ilustracija za zagrebački časopis Republika označavaju početak njegovog profesionalnog bavljenja primijenjenom likovnom umjetnosti. Kao ilustrator, od 1964. godine surađuje s izdavačkim kućama “Školska knjige”, “Mladost” i “Znanje”. Za svoje ilustracije dječjih knjiga Petrica Kerempuh Slavka Mihalića i Antuntun Grigora Viteza, Bourek je primio priznanja i nagrade struke. Uz aktivan rad na području primijenjene umjetnosti i dizajna, od 1959. godine Bourek se posvećuje čistim umjetničkim formama s područja umjetničke grafike te kiparskim ostvarenjima koja su predstavljena na skupnim i samostalnim izložbama u zemlji i inozemstvu kao i skulpturalnim uradcima namijenjenim izlaganju u javnim gradskim prostorima. Godine 1963. Bourek se predstavlja publici kao prepoznatljiv i izniman autor “slikama koje nose obilježja groteskna humora i nadrealističkog osjećaja povezana s elementima ruralnog i urbanog folklora”.1

Bourekov je pristup likovnom stvaralaštvu multimedijski te se u njegovim djelima mediji često isprepliću, čime njegove slike postaju filmične i teatralne, skulpture posjeduju narativnu slojevitost priče i osobne filozofije umjetnika uobličene osnovnim likovnim sredstvima forme, teksture i boje, dok prizori kazališnih predstava često nalikuju kiparskim kompozicijama koje oživljavaju pred gledateljima.

Grotesknost, prepoznatljivi elementi folklora podcrtani arhetipskim značenjima, simbolična prezentacija tijela s natruhama erotičnosti, karikaturalne fizionomije protagonista njegovih slika ili likova kazališnih komada, vizualno oblikovanje prostornih elemenata kao metaforičnih prezentacija prostora duha i nadrealni likovni prikazi odlike su koje će obilježiti njegov cjelokupni umjetnički opus i ostati temeljnom poetskom odlikom Bourekovog likovnog izričaja sve do današnjih dana.

Samostalno je izlagao u Duisburgu, New Yorku, Dubrovniku, Varaždinu, Zagrebu, Osijeku, Rijeci, Vukovaru... Od 1955. sudjeluje i na brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj i u inozemstvu među kojima izdvajamo: Budimpeštu (1960.); Tokio (1960.); Wiesbaden (1961.); Kubu (1961.); Rim (1962.); Atenu i Solun (1963.); Caracas (1965.); Sl. Poelten (1970.); Zagreb - Zagrebački trijenale (1955. i 1959.) Vizualne komunikacije (1962.) Izložba jugoslavenske grafike (1960., 1962., 1964.) Izložba jugoslavenskog crteža (1968., 1973., 1975., 1981.) Nadrealizam i hrvatska likovna umjetnost (1972.) Erotika u hrvatskom slikarstvu, crtežu i grafici (1977.); Salon u Rijeci (1956. i 1961.); Međunarodni bijenale grafike u Ljubljani (1959. i 1961.); Izložba jugoslavenske grafike, slikarstva i primijenjene umjetnosti u Veneciji (1959.)…

1] Hrvatski biografski leksikon. 2. svezak: Bj-C. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 1988., str. 220.

Sredinom pedesetih godina Zlatko Bourek se okušao i na području animiranog, odnosno crtanog

filma. Realizirao je četrdesetak scenografija i pozadinske crteže za potrebe produkcije Zagreb-filma

od njegova osnutka 1956. godine i surađujući s poznatim hrvatskim autorima animiranog filma kao

što su Nikola Kostelac, Dušan Vukotić, Nedeljko Dragić, Vatroslav Mimica i drugi. Kao samostalni

autor i redatelj animiranih filmova, potpisujući scenarij te oblikujući autorske likove i scenografije,

Bourek je, između ostalih, realizirao i film I videl sem daljine meglene i kalne prema Baladama Petrice

Kerempuha Miroslava Krleže, koji je dobitnik nagrade festivala u Beogradu 1964. te Nagrade grada

Zagreba 1965. godine.

„Groteskno obilježje Bourekovog crteža poprima u pokretu tragične dimenzije krležijanskog

osjećanja prošlosti: stravične vizije krvi, ognja i magle na hrvatskom prostoru u doba ratova protiv

Turaka. Panorame, pokreti masa, inzistiranje na dramatici zbivanja, sve je to nov i jedinstven pothvat

u našem crtanom filmu.“2

Diplomu festivala u Beogradu dobio je za svoj animirani film Bećarac 1966. godine. Za svoj kratki

animirani film Kapetan Marko Arbanas (1967.) primio je nagradu na Filmskom festivalu u Oberhausenu.

„U njujorškoj MOMI — Muzeju moderne umjetnosti (Museum of Modern Art), u dijelu posvećenom

filmskoj umjetnosti izložen je Bourekov “Bećarac (...) kao primjer europske pop-artističke umjetnosti,

nastale prije slavne Žute podmornice Beatlesa.” 3

Petrica Kerempuh je, uz to što je obilježio i početak profesionalizacije hrvatskog lutkarstva, bio

inspiracijom Boureku za njegove osobne likovne interpretacije u lutkarskom kazališnom mediju

na osnovi teksta Dragutina Domjanića Petrica Kerempuh i spametni osel koji je uprizoren 1995. u

Zagrebačkom kazalištu lutaka te 2006. godine u Hrvatskom narodnom kazalištu u Varaždinu.

Igra Kerempuh i smrt prema idejnoj koncepciji i u režiji Zlatka Boureka, te u izvedbi njegovog teatra

figura — teatra nakaza, premijerno izvedena 6. srpnja 2015. godine u okviru četvrtog zagrebačkog

Festivala Miroslav Krleža.

Bourek se okušao i kao scenarist i režiser kratkih igranih filmova. Njegov autorski kratkometražni

igrani film Mister Ventriloquist iz 1980. godine filozofska je i izrazito poetična priča o odnosu umjetnika

spram njegove umjetnosti.

Radeći sve vrijeme kao kipar i slikar čiji likovni izričaj kao da nadilazi vremenski i društveno-politički

kontekst u kojem njegova djela nastaju.

Svoja prva likovna kostimografska i scenografska rješenja za kazalište Bourek potpisuje 1959. godine

u Dramskom kazalištu Gavella u suradnji s Georgijem Parom te s Perom Kvrgićem u glavnim ulogama

za predstave Advokat Pathelin i bajku Eustachea D’Amiensa.

2] Zagreb film: online katalog filmova. http://www.zagrebfilm.hr/pop_kazete_detail.asp?sif=85

3] Ivić, Sanja. Bećarac. (Bećarac u New Yorku). Programska knjižica. Osijek: Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku, 1998.

Bourekova “likovna i intelektualna mnogostranost uvijek u prvi plan stavlja kult zanata”.4

Tijekom svojeg umjetničkog djelovanja od pedesetih godina dvadesetog stoljeća do današnjih dana, pri čemu je realizirao velik broj crteža, grafika, slika, galerijskih i javnih skulptura te je sudjelovao pri umjetničkoj realizaciji više od dvjesto pedeset kazališnih predstava među kojima, svakako, treba izdvojiti predstavu Hamlet, nastalu prema Stoppardovom predlošku 15 minute Hamlet, a u adaptaciji Damira Munitića. Bourekov Hamlet, od svoje praizvedbe u zagrebačkom Teatru &TD, 1982., doživio je preko sedamsto izvedbi, od čega više od četiristo u inozemstvu te slovi za jednu od najuspješnijih predstava u povijesti hrvatskog glumišta.

Zlatko se Bourek s podjednakom lakoćom izražava u različitim medijima čiste ili primijenjene likovne umjetnosti, kazališta i filma, no uvijek s prepoznatljivom osobnom poetikom groteske, erotičnosti, pastoralnih elemenata i subliminalne ili eksplicitne prisutnosti smrt, koji prožimaju njegov cjelokupan umjetnički opus.

Tijekom prosinca 2010. Bourek se javnosti predstavio — iznova se vrativši jednom od svojih temeljnih područja interesa: kiparskoj figuraciji i slavonskoj narodnoj tradiciji — Bećarskom rapsodijom postavljenom u Ateljeu Meštrović u Zagrebu, kao stanovitim kontrapunktom uz djela samog Meštrovićeva koja čine stalni postav Ateljea.

Dobitnik je velikog broja domaćih i međunarodnih nagrada: Godišnje nagrade i Nagrade za životno djelo Vladimir Nazor, Nagrade grada Zagreba, Premije na 4. zagrebačkoj izložbi jugoslavenskog crteža, Nagrade VIII. Marulićevih dana te nagrada u Oberhausenu, Atlanti, Chicagu, New Yorku, Salernu, Nanchongu...

Godine 2013. Zlatko Bourek je primio i najprestižniju slovensku nagradu za područje lutkarstva, Klemenčičevu nagradu za životno djelo.

Boureku je 2014. godine Hrvatsko društvo likovnih umjetnika dodijelilo Nagradu za životno djelo.

“U obrazloženju nagrade, koje je napisao akademik Tonko Maroević, ističe se kako je raznovrsno i višedisciplinarno likovno djelo Zlatka Boureka impresivno količinom i dometima, od slikarstva do skulpture i crteža, kazališta i filma.

Po njegovim riječima, Bourekovo djelo čini čast cjelokupnoj hrvatskoj kulturi, obogaćuje domaći imaginarni muzej prepoznatljivom osobnom stilistikom i gotovo neukrotivom inventivnošću, a vrlo je određeno prisutno i u međunarodnim razmjerima, pa mu je i nagrada Društva zasluženo dodijeljena.”5

Izvori:

http://info.hazu.hr/bourek_biografija;

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu,

Saša Došen Lešnjaković: Poetika groteske u teatru figura Zlatka Boureka, doktorski rad, 2016.

4] Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti: članovi akademije: Zlatko Bourek, http://info.hazu.hr/hr/clano-vi_akademije/osobne_stranice/bourek/bourek_biografija/

5] http://www.jutarnji.hr/bourek-dobitnik-nagrade-za-zivotno-djelo-hdlu-a/1252409/ Spomenik kod starog ušća Vuke, 2010., akril, 80 x 80 cm / detalj

Udovica, 2014., akril, 80 x 80 cm Tri čamca, 1995., akril, 80 x 80 cm

POPIS RADOVA NA IZLOŽBI

SKULPTURE:

1] Alma I sa šeširom

sadra, poliester

66,5 x 38 x 24 cm

G-MZP-3649

Gliptoteka HAZU, Zagreb

2] Alma II sa šeširom

sadra, polyester

51,5 x 39 x 25 cm

G-MZP-3650

Gliptoteka HAZU, Zagreb

3] Čikl kompa, 2009.

poliester, ljepljeni karton

95 x 310 x 140 cm

G-MZP-3652

Gliptoteka HAZU, Zagreb

4] Lažni svjedok, 2009.

poliester, ljepljeni karton

210 x 150 x 65 cm

G-MZP-3651

Gliptoteka HAZU, Zagreb

5] Ljuta Mica, 1991.

poliester, drvo, papier mache

194 x 86 x 50 cm

inv. br. MSU - 4775

vlasništvo Muzeja suvremene umjetnosti, Zagreb

SLIKE:

6] Spomenik (Sokol), 2010.

akril

140 x 100 cm

Autorova privatna zbirka

7] 4. rujna, 1991.

akril

70 x 50 cm

Autorova privatna zbirka

8] Zimska luka, 2014.

akril

50 x 40 cm

Autorova privatna zbirka

9] Mici, 2015.

akril

50 x 40 cm

Autorova privatna zbirka

10] Đurina pereca, 2015.

akril

80 x 80 cm

Autorova privatna zbirka

11] Na starom ušću Vuke, 2015.

akril

80 x 80 cm

Autorova privatna zbirka

12] Petrunjela, 2015.

akril

80 x 80 cm

Autorova privatna zbirka

13] Spomenik kod starog ušća Vuke, 2010.

akril

80 x 80 cm

Autorova privatna zbirka

14] Tri čamca, 1995.

akril

80 x 80 cm

Autorova privatna zbirka

15] 8 ptica, 2015.

akril

100 x 100 cm

Autorova privatna zbirka

16] Dukat, 2015.

akril

80 x 80 cm

Autorova privatna zbirka

17] Čuvar pristaništa, 2014.

akril

80 x 80 cm

Autorova privatna zbirka

18] Teški san arh. Đ.K., 2014.

akril

80 x 80 cm

Autorova privatna zbirka

19] Rogači, 2014.

akril

80 x 80 cm

Autorova privatna zbirka

20] Drveni konj

akril

80 x 80 cm

Autorova privatna zbirka

21] Tri vodene ptice

akril

80 x 80 cm

Autorova privatna zbirka

22] Mjerač dubine Drave, 2015.

akril

80 x 80 cm

Autorova privatna zbirka

23] Velika ptica, 2001.

akril

100 x 67 cm

Autorova privatna zbirka

24] Udovica, 2014.

akril

80 x 80 cm

Autorova privatna zbirka

25] Ilija na bolovanju, 2014.

akril

80 x 80 cm

Autorova privatna zbirka

26] Zimska luka, 2010.

akril

80 x 80 cm

Autorova privatna zbirka

27] Dugi nos

akril

80 x 80 cm

Autorova privatna zbirka

ZLATKO BOUREK: SOKOL [skulpture, slike]

organizacija izložbe

Osječko ljeto kulture 2016. — Gradske galerije Osijek

Fakultetska 7, 31000 Osijek

tel. 031/320-981

e-mail: ggosijek@gmail.com

Ravnateljica: Ljerka Hedl

Odabir radova: Zlatko Bourek

Likovni postav izložbe: Saša Došen Lešnjaković

Tehnički postav: Vinko Soldan, Domagoj Dvoržak

izložbeni prostor

Zgrada Glavne straže Muzeja Slavonije Osijek

Trg Sv. Trojstva 2, 31000 Osijek

4. — 12.7.2016.

katalog

Nakladnik: Osječko ljeto kulture 2016., Gradske galerije Osijek

Za nakladnika: Ljerka Hedl

Urednica: Marijana Fumić

Predgovor: Tonko Maroević, iz: Živa slika, zbivanja i prilika. Sjetne maštarije i humorne memorabilije Zlatka Boureka,

u: Zlatko Bourek. Monografija uz retrospektivnu izložbu slikarskog opusa u Modernoj galeriji od 2. listopada do 2.

studenoga 2014., ur: Biserka Rauter Plančić, Zagreb: Moderna galerija, 2014.

Fotografije: Vjeran Hrpka

Korice: Zlatko Bourek: Spomenik (Sokol), 2010., akril, 140 x 100 cm / detalj

Grafičko oblikovanje: Saša Došen Lešnjaković

Tisak: Grafika, Osijek

Naklada: 200

Izložba je organizirana u okviru manifestacije „Osječko ljeto kulture 2016.“, a realizirana je sredstvima Grada Osijeka.

Zahvaljujemo se vlasnicima skulptura - Muzeju suvremene umjetnosti i Gliptoteci HAZU iz Zagreba koji su nam posudili

umjetnine za potrebe ove izložbe.