Značaj sjemena u šumskom ekosustavu

Časopis za popularizaciju šumarstvaČasopis za popularizaciju šumarstva ISSN 1330-6480 ISSN 1330-6480

Značaj sjemena u šumarstvuZnačaj sjemena u šumarstvu 2

Malo požaraMalo požara 7

PaklenicaPaklenica 1414

Donja StubicaDonja Stubica 1010

BjelolasicaBjelolasica 3333

SavaneSavane 2020

broj

155Godina XIII.,

Zagrebstudeni2009.

broj

155Godina XIII.,

Zagrebstudeni2009.

Naslovna stranica:

Jesen

Marinko Bošnjaković

Zadnja stranica:

Jesen 2


Mjese nik »Hrvatske ume«Izdava : »Hrvatske ume«d.o.o. Zagreb

Predsjednik Uprave:dipl. ing. um. Darko Vuleti

Glavni urednik:Miroslav Mrkobrad

Novinari: Irena Dev i -Buzov,Antun Z. Lon ari , MiroslavMrkobrad, Vesna Ple ei Ivica Tomi

Ure iva ki odbor:predsjednik Branko Me tri ,Ivan Hodi , Mladen Slunjski,Herbert Krauthaker, edomirKri mani , eljka Bakran

Adresa redakcije:Lj. F. Vukotinovi a 2, Zagreb

tel.: 01/4804 169faks: 01/4804 101

e-mail: [email protected]@hrsume.hr

Uredni tvo se ne mora uvijekslagati s mi ljenjem autorateksta.

Gra ko oblikovanje:Stjepan Pepelnik

Priprema i tisak:

Bistranska 19Zagreb

Naklada: 6200

CJENIK OGLASNOGPROSTORAJedna stranica (1/1) 3600 kn;pola stranice (1/2) 1800 kn;tre ina stranice (1/3) 1200 kn;

etvrtina stranice (1/4) 900 kn;osmina stranice (1/8) 450 kn.Unutarnje stranice omota (1/1)5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn;1/3 stranice 1800 kn; zadnjastranica 7200 kn (tu stranicunije mogu e dijeliti).U ovu cijenu nije ura unat PDVkoji pla a ogla iva .

Obitelj Vukušić u postaji je od 1961. god., a tko još nije čuo za Antu Vukušića, čovjeka

koji već 35 godina živi i radi na Zavižanu i svakodnevno nas obavještava kakvo je

vrijeme i temperatura na najvišoj meteorološkoj postaji u Hrvatskoj, smještenoj

na 1594 m. n/v.

Velebit je lijep i surov, pogotovo zimi kad veliki snjegovi izoliraju Zavižan od ostatka svije-

ta. I tada tamo živi Ante, koji u izolaciji zna biti i po šest mjeseci. Samo iskusni planinari i

njegova obitelj mogu naći načina kako se probiti do kuće.

Ljeti je Zavižan najposjećenija lokacija u NP Sjeverni Velebit. Ljetne gužve i zimski mir

ostvaruju ravnotežu života u kući na vrhu planine.

Sve to fotografi jama dokumentira Ante, i sam zaljubljenik u Ve-

lebit. One odišu mirom i spokojem, u njima se ogleda sva ljubav koju

poklanja svojoj planini. Uživajte i vi u ovih nekoliko prizora .. (md)

ZAVIŽAN

Ljetna kretanjaLjetna kretanja i zimski mir...i zimski mir...Podno vrha Vučjak je 1927.

godine podignut planinarski

dom, tada nazvan Krajačeva

kuća, koji je 1953. nadograđen

i u njemu je otvorena

meteorološka postaja Zavižan.

u šumskom miljeuPD ZavižanPD Zavižan

Pogled s doma na kapelicu sv. AntePogled s doma na kapelicu sv. Ante

Zima na kosiZima na kosi

Zalazak sunca iza kvarnerskih otokaZalazak sunca iza kvarnerskih otoka

Buđenje novoga danaBuđenje novoga dana

Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić je na prijedlog Državnog

povjereništva za odlikovanja i priznanja, na svečanosti 7. listopada u Uredu

Predsjednika, odlikovao REDOM HRVATSKOGA PLETERA za osobit doprinos

razvitku i ugledu Republike Hrvatske, dvojicu šumara koji ne žive i ne rade

u Hrvatskoj. Odlikovanje su primili prof. dr. sc. Emil Klimo sa Šumarskoga fa-

kulteta u Brnu te Vladimir Čamba, dipl. ing., zamjenik direktora Direkcije za

šumarsko istraživanje i edukaciju u Saveznom ministarstvu poljoprivrede i

šumarstva, vodoprivrede i zaštite okoliša Republike Austrije.

Kako je inicijativu za odlikovanje naših istaknutih kolega, s kojima hrvat-

ski šumari surađuju već dugi niz godina, pokrenulo Hrvatsko šumarsko druš-

tvo, svečanom uručenju odlikovanja su, osim uže obitelji laureata i dekana

Šumarskoga fakulteta u Brnu, nazočili i predsjednik Hrvatskog šumarskog

društva mr. sc. Petar Jurjević te mr. sc. Josip Dundović.

ODLIKOVANJA ISTAKNUTIM ŠUMARIMA

Predsjednik Mesić Predsjednik Mesić odlikovao šumare odlikovao šumare Emila Klimu Emila Klimu i Vladimira Čambui Vladimira Čambu

Predsjednik Mesić s laureatima E. Klimom (lijevo) Predsjednik Mesić s laureatima E. Klimom (lijevo) i V. Čambom (desno)i V. Čambom (desno)

u ovom broju

30 – 40

25 – 29

20 – 24

12 –19

2 – 11

Lovački dom Muljava

Rajčica – ukusno, zdravo i primamljivo povrće

Dječji kutak

Osposobljeno osamnaest sjekača za instruktore

Kaljužišta su važna za divljač

Bjelolasica - zelena goranska ljepoticaU Kini je javorov list simbol jeseni i ljubaviPovezane dvije goranske park-šume

General Sherman, najveće stablo na svijetu, s 1487 kubika drvne mase!

Iđirotom liječimo mnoge bolesti

Velecvjetni crijevac

Savane, travnjaci s raštrkanim drvećem

Uz rijeku Liku pisala se povijest

Kontrola populacije potkornjaka ohrabruje

Fenomen šuma i velika biološka raznolikost čine Paklenicu svjetskom atrakcijom

Harvester u smrekovim kulturama

U Gupčevu kraju šumari „dobro stoje“!

Mogućnosti upotrebe bespilotne letjelice u šumarstvu

Rekordno mali broj šumskih požara

Značaj sjemena u šumskom ekosustavu – “Kako siješ, tako ćeš i žeti”

2 • Broj 155 • studeni 2009. HRVATSKE ŠUME

Potkraj listopada održano je na

Šumarskom fakultetu u Zagre-

bu znanstveno-

stručno savjeto-

vanje s međunarodnim

sudjelovanjem pod na-

zivom “Uloga i značaj

šumskog sjemena u ob-

novi šuma”. Prigodnim

pozdravnim riječima

skupu su se obratili Sreć-

ko Juričić (Ministarstvo regionalnoga

razvoja, šumarstva i vodnoga gospodar-

stva), Darko Vuletić (Hrvatske šume), Petar Jurjević (Hr-

vatsko šumarsko društvo), Damir Felak (Hrvatska komo-

ološke raznolikosti, u današnjim prilikama onečišćenja

okoliša i klimatskih promjena, prvenstveni je zadatak

šumarske struke. Stoga je neprocjenjiva

uloga kvalitetnoga sjemena u obnovi

šuma. Da bismo sačuvali naše najvred-

nije prirodne šume, rečeno je, potrebno

je sjemenarsku politiku uskladiti s po-

trebama gospodarenja, vodeći pritom

računa o njihovim biološko-ekološkim

svojstvima i rasprostranjenosti. Moto

savjetovanja bio je “Kako siješ, tako ćeš i

žeti”!(“Ut semen feceris, ita metes”).

Intenzivan znanstveno-istraži-vački rad-U uvodnim predavanjima, Karmelo Pošte-

njak i Marija Gradečki-Poštenjak naglasili su kako se ove

godine navršilo pola stoljeća od osnivanja Zavoda za

kontrolu šumskoga sjemena u Rijeci (28. ožujka 1959.).

U proteklome razdoblju, u laboratoriju za ispitivanje

sjemena, koji je od 2006. godine član Međunarodne

udruge za testiranje sjemena (ISTA), odvijala se aktiv-

na znanstveno-stručna djelatnost. Osim pomanjkanja

fi nancijskih sredstava, uz zastarjelu tehniku i tehnolo-

giju, stalno se osjećao manjak kadrova, posebice onih

visokoobrazovanih. Zadnja dva desetljeća, u novim

okolnostima, u neovisnoj državi Hrvatskoj, odvija se in-

tenzivan znanstveno-istraživački rad, revizija priznatih

sjemenskih sastojina i poboljšanih programa gospoda-

renja. Promovirana je nova rajonizacija, ozbiljnije se pri-

stupa proizvodnji i uporabi sjemena, povećava se broj

uzoraka tijekom analize, izrađuju i usklađuju zakonski

propisi sa smjernicama Europske unije i ISTA-e te obav-

lja akreditacija laboratorija za ispitivanje sjemena, pre-

ma međunarodnoj normi ISO/IEC 17025. Zaključujući

svoje izlaganje o budućnosti šumskoga sjemenarstva,

šumsko sjemenarstvo 50 GODINA ŠUMSKOG

SJEMENARSTVA U HRVATSKOJ

Značaj sjemena u šumskom ekosustavu Značaj sjemena u šumskom ek– “Kako siješ, tako ćeš i žeti”– “Kako siješ, tako ćeš i žeti”

Ove se godine navršilo

pola stoljeća od osnivanja

Zavoda za kontrolu

šumskoga sjemena u Rijeci

(28. ožujka 1959.).Radno predsjedištvoRadno predsjedištvo

Sa savjetovanja na Šumarskom fakultetuSa savjetovanja na Šumarskom fakultetu

ra inženjera šumarstva i drvne tehnologije), Suzana

Trninić (Šumarska savjetodavna služba) i Marta Takač

(“Vojvodina šume”), Miroslav Benko (Hrvatski šumar-

ski institut). Predavanja su obuhvatila 28 referata, od

čega 4 iz inozemstva (Italija, Mađarska i Bugarska), a

svrha savjetovanja je bila da se predstave dosadašnja

dostignuća te pregled pristupa, tehnika, metoda i

zakonodavstva u sklopu šumskoga sjemenarstva i

šumskih ekosustava.

“Kako siješ, tako ćeš i žeti”-Istaknuto je kako

je sjeme nezaobilazan i značajan činitelj u životno-

me ciklusu svakoga šumskog sustava, njegov po-

četak i njegov kraj. Ono je nositelj svih pozitivnih i

negativnih genetskih osobina, koje se očituju u na-

dolazećim generacijama. Očuvanje genofonda i bi-

Tibor Littvay je istaknuo da šumsko sjeme,

kao nositelj genetske osnove za buduće

kvalitetne šumske ekosustave, mora biti po-

dignuto na najviši stupanj brige, a šumsko

sjemenarstvo će biti nositelj opstanka ge-

netske kvalitete navedenih sustava.

Više pozornosti sjemenarstvu i ra-sadničarstvu-Govoreći o šumskom sjemenu i sjeme-

narstvu, u današnjim uvjetima sušenja i propadanja

šuma, akademik Slavko Matić je napomenuo kako je

sjeme izvor života svih

vrsta drveća i grmlja te

je nezaobilazan činitelj

u životnome tijeku svih

šumskih ekosustava. Sa

sjemenom započinje i

završava dugi životni ci-

klus šumske proizvodnje

gospodarskih i općekori-

snih dobara, kao i obno-

ve svake sastojine. Mla-

du sastojinu podižemo

sjemenom, a na kraju

ophodnje ili životnoga

vijeka ona daje sjeme za podizanje nove sastojine. Šum-

sko rasadničarstvo je nerazdvojna cjelina sa sjemenar-

stvom i sjemenom. Katastrofalno sušenje šuma danas

zauzima velike razmjere te obvezuje društvo da poduz-

me učinkovite korake u obnovi šuma koje se suše te po-

digne nove na osušenim površinama. Pritom će mjesto

i uloga sjemenarstva i rasadničarstva biti vrlo značajni, a

kvalitetna obnova sastojina treba biti cilj, uz nužno više

rada na unapređenju sjemenarstva i rasadničarstva.

Izlaganje po sekcijama-Izlaganje referata od-

vijalo se u nekoliko sekcija. Tako su u sklopu sekcije A

obuhvaćene dvije teme. Prva se odnosila na utjecaj kli-

matskih promjena i zagađenja na šumske ekosustave te

njihove posljedice na potrajno gospodarenje, a druga

tema na šumsko sjeme i njegovu ulogu u obnovi šuma.

Sekcija B obuhvatila je

proizvodnju, skupljanje,

doradu, skladištenje i

uporabu šumskoga sje-

mena i njegovo zdrav-

stveno stanje, razvoj i

dozrijevanje, dorman-

tnost (period mirova-

nja) i klijavost, uvođenje

sustava kvalitete i ispit-

ne laboratorije prema

normi. U okviru sekcije

C predavači su izlagali

o očuvanju genofonda,

bio loškoj i genetskoj raznolikosti, šumarskom zakono-

davstvu i politici te o šumskom sjemenarstvu u današ-

njim uvjetima. S obzirom na razdiobu šuma u Hrvatskoj

Značaj sjemena u šumskom ekosustavu ekosustavu – “Kako siješ, tako ćeš i žeti”

Na znanstveno-stručnom savjetovanju, povodom 50. obljetnice organiziranog šumskog sjemenarstva u Hrvatskoj (1959.-2009.), predstavljena su dosadašnja dostignuća te pregled pristupa, tehnika, metoda i zakonodavstva u sklopu šumskoga sjemenarstva i šumskih ekosustava.

Pišu: Ivica Tomić, Miroslav Mrkobrad

Foto: I. Tomić, M. Mrkobrad, HŠI, M. Mamić, Ž. Gubijan

Akademik Slavko MatićAkademik Slavko Matić

Selekcija plus stabalaSelekcija plus stabala

Sotir Gluschkov Sotir Gluschkov (Bugarska)(Bugarska)

Rezultati istraživanja kvalitativnih Rezultati istraživanja kvalitativnih osobina lužnjakovog žiraosobina lužnjakovog žira


na ekogeografske sjemenske regije i zone, osnovane

su tri proizvodne klonske sjemenske plantaže hrasta

lužnjaka, dvije poljskoga jasena te po jedna plantaža

hrasta kitnjaka, divlje

trešnje i crnoga bora. U

njima se redovito provo-

de pomotehnički zahva-

ti, zaštita i druge mjere

za održavanje sjemen-

skog objekta. Izlažući o

značaju ovih plantaža u

sjemenarstvu i očuva-

nju genofonda šumskih

vrsta drveća, Davorin

Kajba je istaknuo da je

započeta i procjena ge-

netske vrije dnosti maj-

činskih stabala u testovima potomstva, selekcija po

genotipu u cilju povećanja genetske dobiti. Istodobno

se provodi i očuvanje genetskog diverziteta statičkom

metodom ex situ, a klonske su sjemenske plantaže jez-

gra očuvanja genofonda. Zaključujući predavanje, Kaj-

ba je napomenuo kako će klimatske promjene i novi

stanišni uvjeti otvoriti dodatne izazove u sjemenarstvu

i gospodarenju šumama, s posljedicama utjecaja na nji-

hovu ekonomsku i socijalnu korist te na biološku razno-

likost šumskih ekosustava.

Značaj lužnjakovih i crnikovih šuma-Bilo je rije-

či o ulozi i značaju šuma hrasta crnike u očuvanju šum-

skih ekosustava (Tomislav Dubravac) te je naglašeno

da su autohtone sastojine ove me-

diteranske vrste, otporne na požar,

stabilni ekosustavi koji se relativno

lako odupiru negativnim biotičkim

i abiotičkim činiteljima. Stoga ovu

vrstu treba značajnije istraživati

radi očuvanja genofonda, genetske

i biološke raznolikosti i potrajnosti

mediteranskih šumskih ekosustava.

Predavanje o kvalitativnim osobina-

ma žira hrasta lužnjaka iz Spačvan-

skog bazena, najcjelovitijeg kom-

pleksa lužnjakovih šuma, imala je

Sanja Novak-Agbaba. Vitalitet ovih

sastojina značajno je narušen zbog

promjene režima vlaženja površin-

skim i poplavnim vodama, onečišće-

nja zraka, vode i tla. Posljedica toga

je smanjenje drvne zalihe te uroda

kvalitetnoga sjemena, a istodob-

no se gube svojstva šumskog tla te

dolazi do zamočvarenja i zakorovlja-

vanja. Narušena je prirodna obnova

šuma, a ne mogu se obavljati radovi

biološke reprodukcije. Cilj istraživa-

nja je bio da se ustanovi proizvodni

potencijal sastojina praćenjem količine i kvalitete uroda

žira (vitalitet, klijavost) i zdravstvenog stanja svježeg i

uskladištenoga sjemena. Nakon skladištenja, na žiru

su utvrđene patogene gljive koje uzrokuju truljenje i

smanjuju klijavost. Stoga je potrebno provoditi zaštitne

mjere u vidu tretiranja fungicidima (Vitavax, Mankozeb,

Cuprablau Z) i termoterapijom. Fungicidi su dali dobre

rezultate, a količina proklijaloga žira iznosila je 74 % do

80 %.

Dopuniti rajoni-zaciju jelovih sasto-jina-Referat Karmela

Poštenjaka i Marije Gra-

dečki-Poštenjak odnosio

se na sjemenske jedinice

obične jele na području

Gorskoga kotara, gdje

su najveće površine je-

lovih šuma u Hrvatskoj

te ujedno i njihov op-

timalni areal. Na ovom

relativno malom prosto-

ru nalazimo značajnu raznolikost staništa, podneblja,

fl ore i faune. Različite geološke podloge oblikovale su

više od desetak tipova tala, različitih fi zičko-kemijskih i

bioloških osobina, a jela dolazi u 11 šumskih zajednica i

ekološko-gospodarskih tipova šuma. Uspoređujući sve

orografske, visinske, geološke, pedološke, biljno-soci-

ološke i biološko-uzgojne te gospodarske raznolikosti

jelovih sastojina, razvidno je da postojeća rajonizacija

jele u Gorskome kotaru zanemaruje njen biodiverzitet

(biološku raznolikost) te ju zato treba dopuniti. O rasad-

ničkoj proizvodnji i značaju šumskog reprodukcijskoga

materijala u Hrvatskoj govorila je Martina Tijardović, na-

glasivši kako su šumsko sjemenarstvo i rasadničarstvo

važna sastavnica gospodarenja šumama, koje obuhva-

ća jednostavnu i proširenu biološku reprodukciju. Štet-

ni abiotski i biotski činitelji, osobito u najnovije vrijeme,

promijenjene klimatske prilike, utjecale su na potrebu

unapređenja šumskoga sjemenarstva radi poboljšanja

rasadničke proizvodnje i osnivanja kultura i plantaža.

Danas u Hrvatskoj ima 18 klonskih sjemenskih plantaža

Danas u Hrvatskoj ima 18 klonskih

sjemenskih plantaža najvažnijih

autohtonih vrsta šumskoga drveća

te 140-ak registriranih priznatih

sjemenskih sastojina. One su dobra

podloga za kontinuiranu i kvalitetnu

proizvodnju šumskoga sjemena.

Dr. sc. Karmelo Poštenjak

Dr. sc. Valentin RothDr. sc. Valentin Roth„..1959. godine osnovan je Zavod za sje-

menarstvo u Rijeci i to je povod današnjem

okupljanju. Kasnije je on prerastao u Šu-

marski institut... Izuzetno je važno za razvoj

sjemenarstva bilo donošenje Zakona o šum-

skom reprodukcijskom materijalu radi spr-

ječavanja manjka sjemena, koji je propisao

osnivanje sjemenske štedionice, sjemenske

banke i genske banke, bitnih za formiranje

sjemenskih rezervi, njihovo čuvanje i kori-

štenje...

Slijedeće godine će i Institut Jastrebarko

koji je promijenio ime u Hrvatski šumarski

institut, obilježiti 65 godina postojanja, a za

tu priliku priprema se projekt tretiranja žira

metodom termoterapije i njegovoga skladi-

štenja...

(Miroslav Benko,

ravnatelj Hrvatskog šumarskog instituta)

Broj 155 • studeni 2009. HRVATSKE ŠUME 5

najvažnijih autohtonih vrsta šumskoga drveća te 140-ak registriranih

priznatih sjemenskih sastojina. One su dobra podloga za kontinuira-

nu i kvalitetnu proizvodnju šumskoga sjemena.

Važnost rasadničke proizvodnje-U našoj državi registrirano

je 47 rasadnika za proizvodnju šumskoga reprodukcijskog materijala

listača i četinjača. U radu su prikazani svi rasadnici prema vlasničkoj

strukturi, teritorijalnom smještaju, ukupnoj površini, proizvodnom

programu, vrstama drveća i načinu proizvodnje. Proizvodi se oko 20

vrsta četinjača (sjeme iz 1350 ha priznatih ili izabranih sastojina) te

oko 18 vrsta listopadnoga drveća (sjeme iz 16.390 ha sastojina). Naj-

zastupljenije listače su hrast lužnjak, kitnjak i poljski jasen, a od četi-

njača obična smreka. Analizirani parametri ukazuju na veliku važnost

rasadničke proizvodnje, a daljnjom modernizacijom proizvodnoga

procesa osigurat će se kvalitetnija proizvodnja šumskoga reproduk-

cijskog materijala.

Usklađivanje zakonodav-stva s Europskom unijom-Na

kraju savjetovanja, Mladen Ivan-

ković, Valentin Roth i Tibor Littvay

izlagali su o usklađivanju zakono-

davstva o šumskom reprodukcij-

skom materijalu sa smjernicama

Europske unije i OECD programu

za njegovu certifi kaciju te struč-

nom nadzoru nad rasadničkom

proizvodnjom. Djelatnici šumarskih znanstvenih ustanova, šumarske

operative i nadležnih ministarstava, u posljednje vrijeme zajedničkim

radom i posebice vrlo dobrom suradnjom daju značajan prinos izradi

i donošenju suvremenih zakonskih i podzakonskih propisa iz područ-

ja šumskoga sjemenarstva, a koji se odnose na šumski reprodukcijski

materijal. Nazočni su na skupu ukratko upoznati s dosad napisanim i

objavljenim zakonskim propisima te s popisom sjemenskih objekata

u Republici Hrvatskoj. OECD Program za certifi kaciju šumskoga re-

produkcijskog materijala, utemeljen 1974. godine, olakšava kontro-

lu nad međunarodnom izmjenom šumskoga sjemena i sadnica. U

Programu sudjeluju 22 zemlje, uključujući i nekoliko tropskih država.

OECD odbor odlučio je 29. studenog 2008. o prihvaćanju Hrvatske u

navedeni program za certifi kaciju. Novi Zakon o šumskom reproduk-

cijskom materijalu pojednostavnit će proizvodnju, promet i plasman

sadnica i sjemenki šumskih vrsta, a dobavljačima omogućiti da svo-

je proizvode plasiraju na zahtjevna strana tržišta. Šumarski institut

Jastrebarsko, kao znanstvena institucija, od 1992. godine kontinuira-

no obavlja stručni nadzor nad rasadničkom proizvodnjom šumskih

sadnica, u rasadnicima “Hrvatskih šuma”, privatnim rasadnicima te u

rasadniku Instituta. Opisane su sve aktivnosti koje se provode tije-

kom stručnoga nadzora, kao i sva potrebna prateća dokumentacija.

Zbog usklađivanja s regulativom

Europske unije i ISTA-e, uvođenje

posebnih dokumenata u boji za

četiri kategorije reprodukcijskoga

materijala osigurani su potrebni

preduvjeti za nesmetani međuna-

rodni promet i trgovinu.

Od inozemnih stručnjaka pre-

davanja su održali Fabio Gorian iz

Italije (ISTA i testiranje šumskoga

sjemena), Istvan Bach iz Mađarske

(Certifi kacija šumskoga reproduk-

cijskog materijala i aspekti njegovih genetskih resursa) te Sotir Glusc-

hov iz Bugarske (Oprema i tehnologija u regionalnoj stanici za proiz-

Sa sjemenom započinje i završava dugi životni ciklus šumske

proizvodnje gospodarskih i općekorisnih dobara, kao i obnove

svake sastojine. Mladu sastojinu podižemo sjemenom, a

na kraju ophodnje ili životnoga vijeka ona daje sjeme za

podizanje nove sastojine.

Sjemenska plantaža lužnjaka u Vrbovcu

U sjemenskoj sastojini

Lijepo uređeni posteri u auli Šumarskog fakulteta


vodnju šumskoga sjemena; (Studija o procesu sušenja

češera četinjača).

Lijepo uređeni posteri-U auli Šumarskog fakul-

teta, sudionici skupa mogli su pogledati lijepo uređene

postere: “Žir kao hrana”, “Ispitni laboratoriji akreditirani

prema normi HRN EN ISO/IEC 17 025”, “Sjeme pinije,

šumski reprodukcijski materijal i hrana”, “Klonska sje-

menska plantaža hrasta lužnjaka Petkovac” i “Metode za

određivanje zdravstvenoga stanja žira

hrastova”.

U klonskoj i sjemenskoj planta-ži lužnjaka

Terenski dio savjetovanja obuhvatio

je obilazak sjemenske sastojine u Šuma-

riji Vrbovec i klonske sjemenske planta-

že u Šumariji Čazma (UŠP Bjelovar).

Klonska sjemenska plantaža u Čaz-

mi osnovana je 2001. godine kada je

na površini od 66 ha, nakon opsežnih

priprema (odabira plus stabala, uzima-

nja plemki, cijepljenja, pripreme zemlji-

šta), zasađeno oko 2100 rameta hrasta

lužnjaka, 2300 rameta poljskog jasena

i 125 rameta poljskog brijesta. Površi-

na nije u potpunosti iskorištena, ona bi

za dvije godine trebala biti popunjena

(3279 rameta lužnjaka i 2919 rameta jasena), a u planu

su na manjim površinama i klonske plantaže bukve, div-

lje trešnje i gorskog javora.

Cjepovi su sađeni na razmak 10 m red od reda, a 8

m biljka od biljke u redu. Uz svaki cjep stavio se kolac

sa pločicom (oznaka klona), a cijela površina je zasijana

bijelom djetelinom.

U jesen 2002. zasađena je i živa

ograda obične smreke, a svake godi-

ne obavlja se dosadnja novih cjepo-

va (rameta).

U redovito održavanje ulazi oko-

pavanje cjepova, pinciranje (odstra-

njivanje izbojaka koji tjeraju iz pod-

loge), zalijevanje, prihrana, zaštita

(insekti, gljivice, voluharice, divljač),

orezivanje i formiranje krošnje te

košnja cijele plantaže.

Prvi urod kod lužnjaka bio je

2003. godine – 15 kg, a ove godine

ubrano je 750 kg. Računica pokazuje

da bi uz sve potrebne zahvate (voćar-

ske provenijencije) na ovoj površini

trebalo ubrati oko tonu žira/ha.

Kod jasena se čeka prvi urod, no

potrebno je napraviti još

neke stvari, prije svega osigurati

vodu u plantaži.

Nakon Čazme, šumarski struč-njaci obišli su sjemensku sastojinu

hrasta lužnjaka u g. j. Česma u Šuma-

riji Vrbovec, jednu od sedam sjemen-

skih sastojina na području bjelovarske Uprave koje se s

još 32 šumske sastojine lužnjaka prostiru na ukupno 938

ha.

Na području Šumarije Vrbovec, dvije su sjemenske

sastojine hrasta lužnjaka (Quercus robur, L.).

Sjemenska sastojina hrasta lužnjaka „Česma“ 72a,

površine 23 ha, osnovana 1976. godine, tipična je šuma

hrasta lužnjaka i običnog graba (Carpino betuli - Quer-

cetum roboris typicum), klimatogena zajednica čijem

sastavu treba težiti u modernom gospodarenju šuma-

ma, kao najstabilnijoj biocenozi ovog područja. Sasto-

jina je stara 148 godina, ima ukupno 253 stabla/ha ili

44 lužnjakova stabla/ha. Drvna zaliha u odsjeku iznosi

435,92 m3/ha, a drvna zaliha hrasta lužnjaka 300,46

m3/ha.

Sudionici seminara na plantažiSudionici seminara na plantaži

Klonska plantaža Klonska plantaža u Čazmiu Čazmi

...Sjeme šumskog drveća početak je šume, prema šumskim načelima sudbinu sjemena u na-

šim prirodnim šumama u Hrvatskoj prepuštamo njegovom spontanom urodu.. U sadašnjim, vrlo

složenim sastojinskim ekološkim uvjetima koji se očituju pojavom sušenja, poremećajem struk-

turnih svojstava sastojina, izostankom uroda sjemena, pojavom bolesti štetnika, zakor5avlja-

njem i zamočvarivanjem tla, izuzetno je bitno šumskom sjemenarstvu posvetiti dužnu pažnju i

pobrinuti se za sjeme dobrog genetskog podrijetla i kakvoće...

(Petar Jurjević, predsjednik HŠD-a)


U razdoblju od 1. siječnja do 23. rujna 2009.

evidentirano je 136 požara na 1924 ha

šuma, šumskog i ostaloga zemljišta u vla-

sništvu Republike Hrvatske, što je rekordno

mali broj požara i opožarene površine. Najviše ih je

nastalo u kolovozu i rujnu (70 ili 51 %), na površini

1547 ha (80,4 %). Karakteristično je da je 6 velikih

požara iznad 100 ha (4,4 %) opožarilo čak 1240 ha ili

64,45 posto ukupne površine, a samo u Šumariji Za-

dar opožarena površina, nakon jednoga požara, izno-

sila je čak 325 ha-istaknuto je to na sastanku ekologa

i zaštitara šuma održanom početkom listopada u lo-

vačkom domu Peski Šumarije Đurđevac (UŠP Kopriv-

nica). Skupu su prisustvovali predstavnici Hrvatskih

šuma, Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog

gospodarstva, Šumarskog fakulteta te Šumarskog in-

stituta Jastrebarsko. (t)

Najviše požara na području krša-Na području

krša evidentirana su 103 požara (76%), sa čak 1802 ha

opožarene površine (94 %), a kao i svake godine naj-

više ih se dogodilo na području UŠP Split (74; 1275

ha). Buzetska Podružnica Hrvatskih šuma imala je

15 (83 ha), gospićka 12, senjska 10, osječka 6 poža-

ra. U ostalim Podružnicama njihov broj je zanemariv

(1- 3), a u našičkoj i sisačkoj nije se dogodio nijedan

požar. Od ukupno opožarenih površina, na visoke

šume odnosi se 171 ha (8,9 %), ostale šume (srednja

šuma, panjača, šikara i šibljak, makija, garig, planta-

že i kulture) obuhvaćene su s 1365 ha (71 %), a neo-

braslo šumsko i ostalo zemljište s 388 ha (20,2 %). S

obzirom na sat pojave, najviše je požara (65,4 posto)

nastalo u vremenu od 12 do 17 sati, dok je u noćnim

satima broj pojavljivanja zanemariv. Prema vrsti, bilo

je 845 prizemnih i 1067 kombiniranih požara, a tek

manji broj odnosi se na požar krošanja (11) i podze-

mni (1). Na žalost, za čak 87 požara (64 %) uzročnik je

nepoznat, 19 ih je izazvano ljudskom nepažnjom, 11

zbog poljskih radova. Najveći broj požara dojavili su

zaposlenici Hrvatskih šuma (43 posto), jer se velika

pozornost posvećuje motrenju i dojavi. Procijenjena

šteta na drvnoj masi i općekorisnim funkcijama šuma

iznosi 127.034.384 kn. Navedeni iznos obračunat je

prema važećoj metodologiji, a treba napomenuti da

njome nisu obuhvaćene štete na ostalim šumskim

neobraslim površinama kao i na obraslim i neobra-

slim poljoprivrednim zemljištima.

požari EKOLOGIJA I ZAŠTITA ŠUMA

Rekordno mali broj Rekordno mali broj šumskih požarašumskih požara

Ove je godine, Ove je godine,

kao nikada dosad, kao nikada dosad,

evidentirano samo evidentirano samo

136 požara na 1924 136 požara na 1924

ha šuma, šumskog i ha šuma, šumskog i

ostaloga zemljišta u ostaloga zemljišta u

vlasništvu Republike vlasništvu Republike

Hrvatske, a rezultat Hrvatske, a rezultat

je to stalnog ulaganja je to stalnog ulaganja

Hrvatskih šuma u Hrvatskih šuma u

protupožarnu zaštitu, protupožarnu zaštitu,

razvoja vatrogastva razvoja vatrogastva

te savjesnijeg odnosa te savjesnijeg odnosa

nadležnih državnih nadležnih državnih

organa i javnosti organa i javnosti

prema požarima prema požarima

Piše: Ivica Tomić

Foto: I. Tomić

Sa sastanka ekologa i zaštitara šuma u lovačkoj kući “Peski” (Šumarija Đurđevac)


Djelotvorne protupožarne prosjeke-Naglašeno je kako je ova

rekordno uspješna i idealna protu-

požarna godina, po broju požara i

opožarenoj površini, rezultat stalnog

ulaganja Hrvatskih šuma u protupo-

žarnu zaštitu, razvoja vatrogastva te

savjesnijeg odnosa javnosti i nadlež-

nih državnih organa prema požarima.

No, to ne znači da se „Hrvatske šume“

ne moraju i dalje racionalno ponašati.

Tijekom praćenja od 1992., samo je

1995. godina imala nešto manji broj

požara, ali veću opožarenu površinu.

Izgradnja protupožarnih prosjeka s

elementima šumskih cesta jedna je

od najučinkovitijih preventivnih mje-

ra koja se provodi, a takve su prosjeke

na mediteranskom području jedino

djelotvorne. Od 1992. izgrađeno ih je

prosječno godišnje 269 km ( 110 mil.

kn), a koliko je to u preventivnoj za-

štiti govori podatak da ih je do 1992.

godine izgrađeno svega 58 km. Reče-

no je, također, kako treba uspostaviti

evidenciju požara privatnih šuma, a vrlo je značajno

odrediti mjesta požara državnih i privatnih šuma. Oso-

bitu pozornost treba usmjeriti na proljetne požare koji,

zbog paljenja požara, sudjeluju sa čak 40 posto. Najviše

se novca (oko 90 mil. kn godišnje) ulaže u mediteran-

sko područje koje sudjeluje s najvećim postotkom broja

požara i opožarene površine. Mediteranski dio Hrvatske

je, s obzirom na navedeno, najugroženiji dio svijeta.

Sa svim podacima i pokazateljima, potrebno je putem

medija (specijalne emisije na televiziji i radiju) upoznati

javnost i s time što se u protupožarnoj zaštiti načinilo u

zadnjih gotovo 20 godina.

Velike zalihe zaštitnih sredstava-Na sastanku

je bilo riječi o provođenju zaštite šuma u sljedećem raz-

doblju (mrazovci, gubar, analiza hrastovih grana i dr.), s

precizno određenim rokovima (ljepljive prstene za mra-

zovce postaviti do 20. listopada, preglede jajnih legala

za gubara dostaviti do 1. prosinca, sumarne podatke

o praćenju mrazovca dostaviti u Službu za ekologiju i

Šumarski institut do 10. siječnja 2010., i dr. Podatke je

elektroničkim načinom potrebno unijeti u bazu poda-

taka, u koju se dosad sve pravovremeno unosilo i oni su

tijekom godine uvijek bili dostupni. Posebno je nagla-

šen nesrazmjer planiranih i utrošenih zaštitnih sredsta-

va te je potrebno načiniti detaljnu analizu i evidentirati

zalihe. Unatoč tome što je raspisan natječaj, planirane

količine nisu ispoštivane. Primjerice, ove je godine pla-

nirano utrošiti 6500 litara fungicida, a utrošeno je svega

958 l, od 1700 l planiranih herbicida utrošeno je 1262 l,

što se dosad nikad nije događalo. Tako se na zalihama

u zadnjih deset godina stalno nalazi određena količi-

na ksilolina. Nabavu sredstava treba obaviti na vrijeme

(zbog složenog postupka od nekoliko mjeseci) i kod

više proizvođača, uz realno procijenjene količine, po-

gotovo u ova krizna vremena kada nedostaje novca.

Naglašeno je kako je vrlo teško uskladiti prirodne pro-

cese na terenu, rokove nabave te dogovore sa službama

nabave i proizvodnje.

136

3436

844

15

28

70

0

20

40

60

80

100

120

140

160

siječanj veljača ožujak travanj svibanj lipanj srpanj kolovoz rujan ukupno

1924

545

1002

81519101

208

2600

500

1000

1500

2000

2500

siječanj veljača ožujak travanj svibanj lipanj srpanj kolovoz rujan ukupno

Mjesec

Mjesec

Bro

j pož

ara

Pov

ršin

a (h

a)

Broj požara po mjesecima u 2009. godini

Opožarena površina po mjesecima u 2009. godini


Sustav se sastoji od letjelice sa senzorima, RC

–komandi za daljinsko upravljanje, antensko-

komunikacijskih sklopova, sustava za pohra-

nu slike, napajanja i prijenosnoga računala

koje vrti softver, postaje za upravljanje misijom, alata,

pribora, pričuvnih baterija i drugih dijelova. Okosnica

sustava je letjelica s oznakom Fenix DS-3, zasnovana

na komercijalnom zrakoplovnom mo-

delu s montiranim senzorima, raspo-

nom krila 3,75 m i težine 4,1 kg. Letje-

lica je pogonjena elektromotorom koji

joj omogućava da se popne do visine

300-500 m i sleti u roku kraćem od 30

sekundi. Baterije omogućavaju trajanje

leta od 45 do 90 minuta, u ovisnosti o

režimu leta i meteorološ-

kim uvjetima.

Polijetanje se izvo-di iz ruke, a za slijetanje

je moguće izabrati dvi-

je mogućnosti-klasično

slije tanje s prilazom ili slijetanje tijekom

kojega ona kontrolirano “pada“ u ruke

operatera. Ovo potonje je osobito po-

godno za korištenje u krševitom terenu,

gdje bi klasično slijetanje moglo do-

vesti do oštećenja letjelice. Autopilot,

kao sastavni dio navigacijske opreme,

temelji se na ARM procesoru, a integrira

informacije s GPS-a i inercijalnih žiro-

skopa (akcelerometara) te kompasa. Na

taj način određuje svoju poziciju i stav

u prostoru, pomažući pilotu u upravlja-

nju, interpretirajući njegove komande

te birajući optimalne otklone komandnih površina za

zadanu komandu. Navedeni sustav je multisenzorski,

može se upotrebljavati za izviđanje u vidljivom te ter-

malnom i vidljivom spektru ili za aerofotosnimanje u

digitalnoj tehnici visoke rezolucije (trenutno 10 Mpx).

Sustavom upravljaju dvije osobe: pilot upravlja

samom letjelicom, a operater senzorima i radi na sof-

tveru postaje za upravljanje misijom, lansira letjelicu i

prihvaća je tijekom slijetanja „u ruke“. Analogni video-

signal se operateru prenosi u stvarnom vremenu, a

tijekom aerofotosnimanja podatci se obrađuju nakon

slijetanja. Na svojoj radnoj stanici

operater senzora ima digitalnu kartu

s prikazanom pozicijom letjelice, pla-

niranom i izvršenom rutom leta, ucr-

tanim posebnim objektima te trenut-

nim usmjerenjem kamere. Zanimljivo

je da operater može na kartu ili smr-

znutu videosliku nanijeti i dodatne

georeferencirane simbole koji ovise

od pojedine misije (primjerice, u va-

trogastvu položaj vatrene fronte, vru-

će točke, pozicije vatrogasnih vozila i

dr.) Tako letjelica može u realnom ili

blisko realnom vremenu isporučivati

podatke onima kojima su potrebni.

Korisna primjena u šumarstvu- Uz određene

prilagodbe i odabirom odgovarajućega senzora, ovaj

„bespilotni sustav“ za zrakoplovno izviđanje može ko-

risno poslužiti u šumarstvu, jer se na snimcima vide

detaljniji prikazi krošnji, odnosno pojedinačnih staba-

la, u krupnijem mjerilu (npr. ptičja gnijezda). Kako je

na skupu rečeno, to je siguran, ciljani sustav na ma-

njoj površini koji nam daje različite podatke, primjeri-

ce za preventivno djelovanje protiv pepelnice u zaštiti

šuma i dr. Uopće, svaka nova primjena donosi neku

novost u sustav i pridonosi njegovom daljnjem razvo-

ju, uz daljnja poboljšanja softvera zemaljske stanice.

zaštita šuma BESPILOTNA LETJELCABESPILOTNA LETJELCA

te birajući optimalne otklone komandnih površina za

zadanu komandu. Navedeni sustav je multisenzorski

može se upotrebljavati za izviđanje u vidljivom te ter

Mogućnosti upotrebe Mogućnosti upotrebe bespilotne letjelice u bespilotne letjelice u šumarstvušumarstvu

Ekolozi i stručnjaci za

zaštitu šuma u HŠ imali

su priliku, na skupu u

Đurđevcu, 6. listopada,

te na terenu, upoznati

mogućnosti uporabe

bespilotnih letjelica u

šumarstvu. Radi se o

lakom besposadnom

sustavu za

zrakoplovno izviđanje

koji se može koristiti u

protupožarnoj zaštiti,

ali i u druge svrhe

(nadzor prirodnih

katastrofa, prometa,

granica, aerosnimanja

manjih područja bez

potrebne geodetske

preciznosti, u zaštiti

okoliša).

Radi se o lakom

besposadnom sustavu za

zrakoplovno izviđanje koji

se može koristiti u zaštiti

šuma, protupožarnoj

zaštiti, u drugim

šumarskim djelatnostima,

ali i u druge svrhe

Piše: Ivica Tomić

Foto: I. Tomić

Tijekom letaTijekom leta

Tijekom demonstracije Tijekom demonstracije bespilotne letjelicebespilotne letjelice

Razgledavanje postaje za Razgledavanje postaje za upravljanje misijomupravljanje misijom


Gospodareći šumama koje

su većim dijelom (i) u sa-

stavu Parka prirode Med-

vednica, Šumarija Donja

Stubica susreće se, u tek nešto

manjoj mjeri nego susjed „s druge

strane“, zagrebačka Šumarija, sa

svim poteškoćama koje donosi re-

žim zaštićene prirode.

-Dogovor i suradnja sa zaštita-

rima, pojačano motrenje, velik broj

planinara i ljubitelja prirode koji su

svakodnevno u šumi, prisiljavaju

nas da vodimo računa o svakoj sit-

nici, kaže upravitelj donjostubičke

Šumarije Zvonko Gregurović. Na to

se nadovezuje i izrazito turistička

orijentacija ovog dijela Zagorja, bli-

skih Stubičkih toplica i velikog bro-

ja posjetitelja, od kojih ne mali broj

poboljšanje zdravstvenog stanja

pronalazi u šetnji-šumom! No tu je

i velik broj vikendica, ranije izgra-

đenih, mahom bez lokacijskih do-

zvola, po rubovima šume. Kako je

šuma rasla tako su se stabla i grane

nadvili nad kuće pa brojni vlasnici

traže da šumari to održavaju!

Najmanja Šumarija zagre-bačke Uprave gospodari s 2.632

ha šuma raspoređenih u dvije gos-

podarske jedinice, Stubičku goru

(1.692 ha) i Stubičko podgorje te

zapošljava 11 radnika ( od čega tri

inženjera). Na sjeveru je omeđuje

riječica Krapina, na zapadu se pro-

stire do autoputa Zagreb- Macelj,

istočno graniči sa Šumarijom Dugo

Selo, a obronci Medvednice su juž-

na granica. Vrsta od koje se živi je

šumska razglednicašumska razglednicaŠUMARIJA DONJA

STUBICA / UPRAVA

ŠUMA ZAGREB

U Gupčevu kraju šumari U Gupčev „dobro stoje“!

Bukva i jela na SljemenuBukva i jela na Sljemenu

Zvonko Gregurović, dipl. ing. šum.

lijepa sljemenska bukva sa zastupljenošću od oko 53%,

znatan je udjel i jele (17%) te hrasta kitnjaka (14%) dok

su ostale vrste prisutne u manjem omjeru.

Godišnje se sječe oko 9000 kubika, pola tehničkog

drva posječe i izradi sama Šumarija, ostalo privatnici, no

ukupno oko 80% sječe obave poduzetnici, dok se 20%

napravi u samoizradi.

-Potražnja za ogrjevom je velika i daleko nad-

mašuje našu ponudu, kaže revirnik Gorislav Đanešić. Da

imamo, još bi toliko prodali. Razlog tomu je sve skuplji

plin i grijanje na drva opet je u modi! A posebno u broj-

nim klijetima „koje su bile i postale prepoznatljiv način

života i tradicije Zagoraca“. Izvlačenje drva u cijelosti

obavljaju poduzetnici.

Iskustvo nas uči, kažu u Šumariji, da je to brže i jefti-

nije, nego da imamo svoju mehanizaciju.

-Za šume bukve i jele na Medvednici dobrim se po-

kazalo preborno gospodarenje, kaže upravitelj.

U D.Stubici nema lužnjaka pa nema ni velikih uz-

gojnih zahvata. Prema propisu osnove, godišnje se radi

njega pod zastarom i starih sastojina na 20 ha te popu-

njavanje na oko tri hektara.

Otvorenost Šumarije je dobra, čak

štoviše, dio je prometnica asfaltiran!

Radi se o županijskim cestama koje pro-

laze dijelom i kroz šume. Za većom otvo-

renosti nema potrebe ni ekonomske

opravdanosti jer su šume rascjepkane.

Blizina Zagreba (preko Sljeme-na ni 20 km!) učinila je ovo područje

višestruko atraktivnim, poželjnim za

život. Tako blizu velegrada, a daleko od

buke i gužve! Ta je blizina promovirala

još jedan posao kojim se bavi donjostu-

bička Šumarija i možda niti jedna više!

Riječ je o proizvodnji jelovih grančica,

rezanju i slaganju u snopove i prodaji.

-Velika je potražnja za mladim je-

lovim grančicama koje se koriste za

dekoraciju, posebno sada, za vrijeme

blagdana Svih svetih i skorog Božića,

kaže upravitelj Gregurović. Računica je

jasna-radnik dnevno može napraviti 20-

ak takvih snopova koji na tržištu postižu

cijenu do 60 kn.

No, istodobno s blagdanima stiže i

pošast krađe tih jelovih grančica! Danju,

noću, ne mali broj građana otputi se u

šume Medvednice i za svoje potrebe, če-

šće i za prodaju, reže grančice i čini veli-

ku štetu Šumariji. Šumari su tu nemoćni,

teško je bilo koga uhvatiti, još teže ka-

zniti. Ostaju tek ogoljene jelove mladi-

ce. A veće jelove grane često se koriste

umjesto bora za Božić!

I za kestenom,

kojeg je na Sljeme-

nu dosta, velika je potražnja i velik

broj građana neovlašteno švrlja po

šumi skupljajući plodove. Krade se

i imela, no sve to je već mnogo širi

problem naplate korištenja šum-

skih proizvoda koja je u nekim eu-

ropskim zemljama i te kako dobro

regulirana, dok je kod nas još uvijek

tek slovo na papiru.

Donja Stubica ima status grada, s okolnim mjestima danas

broji preko 6000 stanovnika, brojne

privatne tvrtke i poduzetnici mije-

njaju izgled naselja. Vinova loza je

ovdje uvijek bila važnija od stabla,

niknule su brojne vinske ceste, po-

dignuta je kvaliteta vina koje posta-

je prepoznatljiv proizvod, a turizam

(posebno u obližnjim Stubičkim to-

plicama i Gornjoj Stubici) je glavna

djelatnost.

U Gupčevu kraju šumari vu kraju šumari „dobro stoje“!„dobro stoje“!

Šumarija Donja

Stubica najmanja je

Šumarija zagrebačke

Uprave (2.632 ha)

čije se šume većim

dijelom nalaze u

sastavu Parka prirode

Medvednica. Dijelom

šuma gospodari se

na preborni način,

godišnji etat iznosi

oko 9000 kubika, a u

Šumariji je zaposleno

11 radnika.

Piše: Miroslav Mrkobrad

Foto: M. Mrkobrad

Donja StubicaDonja Stubica

Na radilištu u G.J. Stubička goraNa radilištu u G.J. Stubička gora

Zgrada ŠumarijeZgrada Šumarije

Snopovi jelovih grančica za prodajuSnopovi jelovih grančica za prodaju


Stubica se kao „Ztubica“ prvi put spominje 1209.

godine u Povelji kralja Andrije II. županu Vratislavu

Achu kojom mu vraća posjede izgubljene za vrijeme

dinastijskih borbi Arpadovića. Kroz osam stoljeća D.

Stubica je bila upravno, sudsko i gospodarsko sjedište

područja na sjevernim obroncima Medvednice. A povi-

jest živi i danas u stubičkom kraju u liku seljačkog vođe

Matije Gupca. Seljačka buna 1573. okončana je pobje-

dom moćnije feudalne vojske i krvavom krunidbom

seljačkog vođe, ali i navijestila nove odnose u feudal-

nom kastrumu. Pored crkve

sv. Jurja u Gornjoj Stubici

još stoji poznata Gupčeva

lipa koja preko pet stoljeća

odolijeva i prkosi svakom

nevremenu i koju obilaze

brojni turisti. Karakteri-

stična izgleda, visoka je 9

m, opseg debla iznosi 4,9

m, a prsni promjer 1,57 m,

prirodna je rijetkost pa je

1957. proglašena spomeni-

kom prirode. Prema legen-

di, ispod njene krošnje Ma-

tija Gubec je okupljao svoje

ustanike.

U stubičkom je kraju

1598. izvršen i prvi popis

stanovništva sjeveroza-

padne Hrvatske, zapravo

popis poreznih obveznika,

kmetova, gornjaka i građa-

na. Popis je obuhvatio 317

obveznika, a za šumarstvo je zanimljivo to da pojam

gornjak označava žitelja koji se, za razliku od kmeta, mo-

gao slobodno seliti. A gornjaci su najčešće krčili šume

i svojim gospodarima podizali vinograde, isplativije od

šume. Recimo i to da se 1669. u D. Stubici spominje or-

ganizirano školstvo, a Hrvatsko-ugarskom nagodbom

1870. D. Stubica postaje kotar koji obuhvaća i M. Bistri-

cu. Počeci turizma pripisuju se biskupu Maksimilijanu

Vrhovcu koji je 1814. izgradio liječilišno turistički kom-

pleks.

Šumarija Donja Stubica do-

bro surađuje s općinskim struk-

turama pa osim svog redovnog

posla, brige o šumama, šumari

pronalaze vremena i za bavlje-

nje drugim općekorisnim stva-

rima. Ostat će tako upamćena

suradnja s umjetnicima, godiš-

nje se održava kiparska kolonija

na tradicionalnim Međunarod-

nim susretima drvorezbara iza

kojih ostaju fantastične skul-

pture od drva, povijesne lič-

nosti, cijeli događaji što krase

jedan šumski odjel u Mariji

Bistrici (o tome ćemo opširnije

pisati u posebnoj temi)

Oštećeni jelov podmladak

G. Đanešić u fascinantnom parku skulptura u M. Bistrici

Gupčeva lipa u G. Stubici

Kiparska kolonija


Uvođenje mehanizacije u šumarstvo

ubrzalo je sve poslove u šumi i

olakšalo dotada naporan rad šum-

skih radnika. Teški fi zički rad u novi-

je su vrijeme zamijenili moderni strojevi kao

harvester i forvarder.

Šezdesetih godina prošlog stoljeća u na-

šoj zemlji započinje uvođenje mehanizacije u

šumarstvu. Najprije kamioni i traktori koji su

se upotrebljavali za prijevoz trupaca i ostalog

drvnog materijala od šumskih stovarišta do

pilana. U radu se koristio i vrlo mali broj mo-

tornih pila i žičara za iznos drvnih sortimena-

ta. Zbog toga su troškovi iskorištavanja šuma

u mnogim krajevima naše zemlje bili visoki.

U nedostatku mehanizacije, ali i kapaciteta

koji bi prerađivali drvnu sirovinu u šumama

Hrvatske, godišnje je ostajalo trunuti i do

800000 m3 drvne mase (izvor Šumarski list

1960.).

Problem se počeo otklanjati tijekom

godina, a radovi u šumarstvu počeli su se sve

više mehanizirati. Tako je postupno, ne samo

olakšan i zamijenjen težak fi zički rad radnika,

već su smanjeni i troškovi u proizvodnji.

Otada su ove strojeve počele povremeno koristiti

u svom radu i neke naše Podružnice pa tako ove godi-

ne prvi put i delnička.

Ljetos se na terenima delničke Podružnice kori-

stio harvester u smrekovim kulturama, starosti od 30

do 50 godina (Šumarije Gerovo, Lokve, Fužine, Ravna

gora i Vrbovsko). Ugovoren je posao od 4000 m3, dok

je dnevni učinak iznosio 100 m3.

-Da su ovaj posao obavljali radnici sjekači, učinak

bi bio slabiji, stoga smo se odlučili za ovakav način

rada, ističe Denis Štimac, rukovoditelj Odjela za proiz-

vodnju.

Postignutim rezultatima smo zadovoljni pa ćemo

nastojati i slijedeće godine ove strojeve koristiti u ra-

dovima koji se ne mogu izvršiti na drugi način, na te-

renima naše Podružnice, ističe Štimac.

mehanizacija UPRAVA ŠUMA DELNICEUPRAVA ŠUMA DELNICE

Otada su ove strojeve počele povremeno koristiti

u svom radu i neke naše Podružnice pa tako ove godi-

ne prvi put i delnička.

Ljetos se na terenima delničke Podr žnice kori

Harvester u Harvester u smrekovimsmrekovim kulturamakulturama

Godišnje harvester

posiječe i izradi od

20.000 m3 do 25.000

m3, a u dobrim

uvjetima (u velikim

sječinama) i do

40.000 m3. Prema

nekim istraživanjima

utvrđeno je da

zamjenjuje rad od

šest do devet radnika

sjekača.

Tome u novije vrijeme u šumarstvu pridono-

si i uporaba strojeva poput harvestera i forvardera.

Harvester je stroj namijenjen sječi stabala, kresanju

grana, trupljenju debla, mjerenju sortimenata i njiho-

vom slaganju u hrpe. Forvarderom se utovaruje drvo i

prevozi do pomoćnog stovarišta.

Ekonomska opravdanost harvestera temelji se

na činjenici da zamjenjuje rad radnika s motornom

pilom, podiže proizvodnost i smanjuje troškove proi-

zvodnje u iskorištavanju šuma. Ima računalni mjerni

sustav i upravljanje. Njegov najvažniji dio je glava

kojom upravlja računalni softver, s velikom mogućno-

šću sječe i izrade drvnih sortimenata. Ovisno o veliči-

ni stroja, harvesteri su osposobljeni za sječu stabala

maksimalno do 60 cm promjera, a dužine dohvata do

desetak metara.

Godišnje harvester posiječe i izradi od 20.000

m3 do 25.000 m3, a u dobrim uvjetima (u velikim sje-

činama) i do 40.000 m3. Prema nekim istraživanjima

utvrđeno je da zamjenjuje rad od šest do devet rad-

nika sjekača.

U primjeni navedene mehanizacije najdalje su

otišli šumari u skandinavskim zemljama pa tako se

harvesteri i forvarderi za rad u njihovim šumama in-

tenzivnije koriste od 1995.

Rad Harvestera 1070 i Forvardera 810, strojeva

za sječu i izradu četinjača, prikazan je po prvi put hr-

vatskim šumarima na Danima hrvatskog šumarstva u

Ogulinu 2001.

Piše: Vesna Pleše

Foto: B. Pleše

Sječa harvesteromSječa harvesterom

Utovar drvaUtovar drva


Jedan od najstarijih nacionalnih parkova u Repu-

blici Hrvatskoj, NP „Paklenica“ proslavio je svoj 60

rođendan. Šuma Paklenica, s dijelovima kanjona

Velike i Male Paklenice, proglašeni su drugim Na-

cionalnim parkom u Hrvatskoj 19. listopada 1949. godi-

ne odlukom Sabora Narodne Republike Hrvatske, pola

godine nakon što su nacionalnim parkom proglašena

Plitvička jezera. Prvotna površina NP Paklenice bila je

36 četvornih kilometara, a odlukom Sabora RH, u veljači

1997. godine, proširuje se na 95 kilometara četvornih.

Ime Paklenica najvjerojatnije potječe od smole cr-

nog bora, tzv. „pakline“, koju je lokalno stanovništvo

koristilo u narodnoj medicini, za zacjeljivanje rana, za-

tim kao luč za osvjetljenje te za premazivanje drvenih

brodova. NP Paklenica danas predstavlja posebnu oazu

jedinstvene prirode južnog Velebita. Bogatstvo biljnog

svijeta očituje se u popisu od do sada 1000 zabilježenih

biljnih vrsta i podvrsta, od čega je 79 endemičnih. Veli-

Fenomen šuma je jedan od glavnih razloga

zbog kojeg je prostor južnog Velebita proglašen naci-

onalnim parkom. Izuzetno je zanimljiva zajednica kle-

kovine bora krivulja s kozokrvinom koja zauzima vršni

pojas Velebita. To je najveća i najkompaktnija površina

pod klekovinom bora u cijeloj Hrvatskoj. Na području

60 GODINA NACIONALNOG

PARKA PAKLENICA

Fenomen šuma i velika biološka Fenomen šuma i velika braznolikost čine Paklenicu raznolikost čine Paklenisvjetskom atrakcijomsvjetskom atrakcijomka raznolikost, prisustvo reliktnih, endemičnih, rijetkih,

zakonom zaštićenih vrsta, od kojih se veliki broj nalazi

u Crvenoj knjizi biljnih vrsta RH i na IUCN-ovoj Crvenoj

listi ugroženih biljnih vrsta, svrstava Park u fl oristički

izuzetno vrijedno područje, ne samo u Hrvatskoj, nego

u Europi i svijetu.

Vršna zona NPVršna zona NP

priroda

Danas je područje

NP „Paklenice“ dom

planinara, šetača i

penjača koji ovdje

borave cijelu godinu

čineći od Starigrada

centar aktivnog

turizma.


klimatskih prilika koje su posljedica složena

reljefa tj. različitih nadmorskih visina, nagiba i

ekspozicija. Raznolikost klimatskih prilika prati

i raznolikost vegetacije. Vegetacija se mijenja

od submediteranske zone, sa šumom hrasta

medunca i bijeloga graba (Querco-Carpine-

tum orientalis), preko epimediteranske zone,

sa šumom crnoga graba, brdskog pojasa s pri-

morskim bukovim šumama i reliktnim šumama

crnoga bora (Cotoneastro- Pinetum nigrae),

pretplaninskog pojasa sa subalpskim bukovim

šumama i klekovina bora krivulja do planinske

zone travnjaka i rudina koje pripadaju različi-

tim biljnim zajednicama. Od prirodne nešum-

ske vegetacije, po svom fl orističkom sastavu,

najvažnija je vegetacija pukotina stijena i točila

u kojima raste najveći broj velebitskih endema.

Dugotrajnim čovjekovim djelovanjem stvore-

na su nova staništa kao što su pašnjaci, male

površine košanica, oranica, voćnjaka i vrtova te razni

degradacijski stadiji šumske vegetacije.

Upravo zbog veli-

kog bogatstva bioce-

noloških zajednica na

tom području, u sklopu

međunarodnog pro-

jekta »Čovjek i biosfe-

ra« i programa IUFRO,

osnovane su dvije traj-

ne pokusne plohe, br.

49 i br. 50, koje su po-

stavljene 1984. godine.

Ploha br. 49 nalazi se u

sastojini bukve s jesen-

skom šašikom dok se u

reliktnoj šumi ilirskog

crnog bora s dunjari-

com nalazi ploha br. 50.

Osim vrlo razno-like fl ore, NP Pakleni-

ca bogat je i raznoliko-

šću faune. Od krupne

divljači često u kanjonu

Velike Paklenice može-

mo susresti divokoze,

koje ponekad krečući

se po siparima znaju

»počastiti« pokojim

kamenom znatiželjni-

ke koji su zastali u pro-

matranju, zatim divlje

svinje čiji se tragovi

rovanja mogu naći vrlo

nisko u kanjonu, ali i u

višim predjelima parka.

Stalni stanovnici su i medvjedi, zatim u dosta velikom

broju su prisutni jeleni i srne, a u manjem broju prisutan

je i vuk, mada se pretpostavlja da on ovdje uglavnom

samo zimuje. Divlja mačka je vrlo skrovita životinja pa

njen točan broj nije utvrđen, iako se zna da je u određe-

nom broju zastupljena. Ono što je zanimljivo je da po-

stoje indicije o prisustvu risa u NP Paklenica. U samom

parku pronađeni su njegovi tragovi, a jedan primjerak

se ulovio i u vršu u podnožju NP Paklenica.

Fenomen šuma i velika biološka biološka raznolikost čine Paklenicu nicu svjetskom atrakcijom parka nalazi se i najviši vrh Velebita - Vaganski vrh (1757

m n/v) te drugi po visini velebitski vrh Sveto brdo na

1753 metara nadmorske visine. S kanjonima Velike i

Male Paklenice, drugim po veličini rezervatom crnoga

bora u Europi, starim bukovim šumama, bogatom fl o-

rom i faunom te izrazito zanimljivim krškim oblicima,

taj prirodni fenomen je pravi magnet za znanstvenike,

planinare i penjače-alpiniste.

Nacionalni park Paklenica klimatski pripada

submediteranu, no postoji velika raznolikost mikro-

Piše: Irena Devčić Buzov

Foto: I. D. Buzov, Arhiva NP

Potok Paklenica

Bogata faunaBogata fauna

Pretplaninska šuma bukve

Zaseok Marasovići


Kneževići itd... Većina starih stanova je pot-

puno propala te je veći dio kuća srušen, no

poneki stanovi su obnovljeni te ih domaćini

koriste kao vikendice i kuće za odmor.

Velebit je nekada svojim pašnjacima

i obradivim površinama, koje se nalaze u

krškim vrtačama, osiguravao egzistenciju

stanovništva koje je tu živjelo. Prilagodiv-

ši se geografskom i klimatskom okruženju,

stanovništvo se uglavnom bavilo selilačkim

stočarstvom, a ljeti je na planinskim stanovi-

ma boravilo mnoštvo ljudi, što nam kazuju

i ruševine mnogobrojnih sakralnih objekata:

crkvi, kapelica, oltarića, svetih brda i mirila.

Posebnost ovoga kraja svakako su

tzv. mirila. To su pogrebna spomen-zname-

nja uz velebitske putove i staze. Nastajala su

u razdoblju od 17. do 20. stoljeća, a vezana

su za pogrebni običaj stanovništva koje je

zbog udaljenosti od župne crkve i groblja

svoje mrtve moralo nositi do groblja. Sastoje

se od uzglavnog i uznožnog kamena s po-

pločenjem između njih. Položeni se mrtvac

„izmjerio“ po dužini tijela i mjera bi se „zabi-

lježila“ s dvije kamene ploče pa se tek nakon

pokapanja mrtvaca izrađivalo mirilo. Štovala

su se i posjećivala više od samog groba u ko-

jem je tek „tijelo bez duše koja je ostala na

Šuma kao život- Nema ništa ljepše no stablo na stijeni

i golet kad se šumom zazeleni.

(Moto 200. obljetnice Šumarije Krasno, 1965.)

- Za onoga koji prolaze šumama bez srca i čuv-

stva, bez smisla za divnu mudrost prirode, ostat

će ona dakako mrtvom šumom, bolje reći, pro-

storom drvljem obraslim, ali tko razumije sve

one tajne glasove koji oživljuju šumski prostor,

gdje se nježna pjesma miješa sa izumirućim va-

pajem, gdje je tisuća novih glasova i odjeka, taj

će se smatrati nekako bližim sebi i svojim čuv-

stvima u tom polutamnom velebnom prostoru.

(Josip Kozarac)

- Lako je posjeći šumu, ali je mučno čekati da

poraste nova.

(A. Ingolič)

- Šuma može živjeti bez ljudi, ali ne mogu ljudi

bez šume.

- Šuma je majka voda.(Čedomil Veljačić)

- Svaka je biljka svjetiljka.

(Victor Marie, Hugo)

mirilu”, a postoji i izreka koja kaže da se „na

mirilu tijelo miri (mjeri), a duša miri…“.

Danas je područje NP „Paklenice“

dom planinara, šetača i penjača koji ovdje

borave cijelu godinu čineći od Starigrada

centar aktivnog turizma. Penjanje u kanjo-

nu Paklenice vuče tradiciju dugu 70 godina,

kada je Dragutin Brahm 1938. godine poku-

šao ispenjati Anića Kuk pri čemu je, na žalost,

smrtno stradao. Dvije godine kasnije, Slavko

Brezovečki i Marijan Dragman dovršavaju

Brahmov smjer. Slijedi razdoblje u kojem

su hrvatski penjači ispenjali smjerove koji

danas važe za klasične smjerove u Paklenici.

Riječ je o smjerovima kao što su Mosoraški,

Velebitaški, Klin, Funkcija. Od godine 1970.

slovenski alpinisti dolaze u Nacionalni park

Paklenicu i polako preuzimaju inicijativu u

postavljanju novih smjerova. Danas na pa-

kleničkim penjalištima postoji više od 360

opremljenih i uređenih smjerova različitih

težina i dužina.

Planinarenje također privlači brojne po-

sjetitelje iz svih dijelova Hrvatske, Europe, ali

i svijeta. NP „Paklenica“ postao je poznata i

prepoznata destinacija kao i NP „Plitvička je-

zera“ te sve više turista dolazi ovdje ciljano

uživati u planini koja dotiče more.

ŠUMA U MUDRIM IZREKAMA

KROZ POVIJEST

Stanovništvo Paklenice - I danas na

području NP Paklenica žive posljednji sta-

novnici ovoga područja, Jole i Marija Ramić

koji na 800 m n/v, bez ceste i moderne infra-

strukture žive gotovo isto kako su živjeli prije

50-ak godina. Pastirski stanovi i kuće nisu ri-

jetkost velebitskog kraja. Stanovništvo se iz

planinskih predjela spustilo u Starigrad tek

iza Drugog svjetskog rata, do tada su živjeli

u kamenim kućama zaseoka Parići, Ramići,

Područje BojincaPodručje Bojinca

KanjonKanjon


U proteklih petnaestak godina kontrole pot-

kornjaka na području delničke Uprave, naj-

manji broj ovih nametnika evidentiran je

1997. (14.842), a najveći 2005. (329.173).

Ove godine, od početka travnja do kraja kolovoza,

evidentirano je ukupno 144.993 potkornjaka što bi se

moglo okarakterizirati kao neki prosjek.

Najveći broj nametnika zabilježen je krajem svib-

nja (57.066) i lipnja (37.599), nešto manje ih je bilo

krajem srpnja, još manje krajem kolovoza (12.485), a

najmanje krajem travnja (1.647).

Po Šumarijama, nešto veći broj evidentiran je na

terenima Šumarije Tršće GJ Rudnik (22.137), Šuma-

rije Fužine GJ Brloško (14.064), Šumarije Gerovo GJ

Lividraga (17.083), Šumarije Skrad GJ Skrad – Rudač

(8.343)...

Ako se smrekova sastojina nalazi u stanovitoj

ravnoteži, ovi nametnici ne pričinjavaju veću štetu.

Opasnost se pojavljuje onog trenutka kada je ta rav-

noteža na bilo koji način narušena (za vrijeme suhog

uništavanja potkornjaka, ali je važan dio integralnog

sustava zaštite.

No, najbolje mjere zaštite i dalje su pravovremeno

provedena njega i proreda koje daju stablu mjesta i pro-

stora za dobro razvijanje korijena, debla i

krošnje, a to stabilizira šumu na izvalama.

Isto tako povoljno na suzbijanje djeluju

i mjere mehaničko-tehničke zaštite poput

otkoravanja kore ili „izvoza“ stabla na vrije-

me iz šume.

Zapravo, stalno se provode nova istraži-

vanja kojima bi se kemijski pripravci u suzbi-

janju potkornjaka zamijenili nekom novom

metodom njihovog suzbijanja.

Ovom pošasti u šumama, uz našu ze-

mlju bore se i mnoge druge zemlje, ne samo u našem

susjedstvu, već i šire.

Vertragshändler der MAN Nutzfahrzeuge Vertrieb Süd AG

MAN TGX 18.440 4x2 tegljač, Euro 5, god. 01/2008, ca. 140.000 km, XLX-kabi-na, TipMatik, Intarder, klima, webasto,...neto cijena 59.000 EUR (bez poreza)

MAN TGA 26.480 6x4 BB kiper, spavaća ka-bina, klima, webasto, MAN PriTarder, trostrani kiper Meiller, god. 2007, Euro 4, 80.000 kmneto cijena 78.000 EUR (bez poreza)

Hirschmugl GmbH & Co KGGralla 588430 Leibnitz, Austriatelefon 0043/3452/84 438-0fax 0043/3452/84 438-18GSM 0043/664/450 25 54 (Frank Kalcher)e-mail: [email protected]

MAN I TopUsed

šumski štetnici DELNICE

Kontrola populacije Kontrola populacije potkornjaka ohrabrujepotkornjaka ohrabruje

Petnaestu godinu

zaredom na području

delničke Podružnice

vrši se kontrola

populacije potkornjaka

smrekova pisara

(Ips typographus)

i šesterozubog

smrekovog potkornjaka

(Pytyogenes

chalcographus).

Kontrola se vrši uz

pomoć Theyshonovih

klopki uporabom

feromona Pheroprax.

Ove godine, od

početka travnja

do kraja kolovoza,

evidentirano je

ukupno 144.993

potkornjaka

i toplog vremena koje pogoduje razvoju populacije),

kod fi ziološki oslabljenih stabala te kod onečišćenja.

Zdravo stablo, u koje su se uspjeli ubušiti i napraviti

određeni broj hodnika, osuđeno je na propadanje, jer

su mu na taj način prekinuli kolanje so-

kova. Najčešća meta njihovog „napada“

su stabla starosti od 50 do 60 godina, ali

i mlađe sastojine od 30 do 40 godina.

U prošlosti, u 18. stoljeću, pot-

kornjake su suzbijali uz pomoć lovnih

stabala. Na taj način su „izvlačili“ dio po-

pulacije potkornjaka na određeno mje-

sto gdje ih se moglo uništiti (paljenjem

kore, prskanjem insekticidom).

Danas se najčešće suzbijaju uz pomoć feromon-

skih klopki. Korištenjem klopke, napad potkornjaka

suzbija se i do 80 posto. Ovo nije univerzalno sredstvo

Piše: Vesna Pleše

Foto: Boris Pleše

Potkornjaci

Sušci


Ime rijeke, po tumačenju lingvista, potječe od latin-

ske riječi liquor što znači tekućina, a od starosjedila-

ca su ime kasnije preuzeli Slaveni.

Koliko je Lika bila i ostala značajna za stanovniš-

tvo ovog kraja vidi se po tome što su na njenim obala-

ma nastajala mnoga naselja. Arheološka nalazišta po-

tvrđuju da je porječje Like bilo naseljeno još u mlađem

kamenom dobu (neolitu). I danas se uzduž toka Like na-

laze veća i manja naselja i sela koja su svojom ljepotom,

čistom prirodom, ponudom domaćih poljoprivrednih

proizvoda postali česta destinacija ljubitelja prirode i

aktivnog odmora.

Krećući na svoj vijugavi put kroz ravnice i kanjo-

ne, Lika na početku svog toka prolazi pokraj sela Me-

dak, koje je nekad bilo rimsko naselje, a poslije Rimljana

staru utvrdu Madak, izgrađenu na obali rijeke, naselja-

vaju Hrvati.

Prateći tok Like dolazimo do sela

Ribnik, koje je nastalo nakon istjeri-

vanja Turaka s ovoga područja 1689.

god., a odmah poslije i do sela Bilaj

koje se spominje još 1446. god., u či-

joj okolici postoje značajni arheološki

nalazi iz brončanog i starijeg željeznog

doba.

Rijeka Lika, tečući prelijepim ka-

njonom, zaobilazi grad Gospić i dolazi

do sela Budak gdje teče ispod Budač-

kog mosta, koji je obnovljen nakon ru-

šenja u Domovinskom ratu.

Slijedeće mjesto uz rijeku Liku je

Kaluđerovac, od davnina poznat po

izradi glinenih posuda koje su se ko-

ristile u kućanstvima. I danas se ovdje

mogu nabaviti dobre peke koje su vrlo

tražene, ali sve je manje ljudi koji se

bave ovim zanatom.

Kaluđerovački most preko rijeke

Like, s otvorom od 28,8 metara, spa-

da među kamene mostove s najvećim

rasponom koji je izgrađen u ovim kra-

jevima. Datira iz 1836. god., a srušen je

u Drugom svjetskom ratu, nakon koje-

ga je ubrzo obnovljen.

Stanovništvo sela koja se na-laze uz rijeku bavi se najčešće poljo-

privredom i to uzgojem krumpira te

proizvodnjom i prodajom mliječnih

proizvoda od kojih je najpoznatiji lički

sir škripavac. U posljednje vrijeme

sve više seoskih gospodarstava bavi

se proizvodnjom ekoloških proizvo-

da kao što su med, rakija šljivovica

te razni proizvodi od šumskih plo-

dova (sokovi, pekmez, džem, čaje-

vi).

Problem svih sela u Lici, pa tako

i onih uz rijeku, je slaba naseljenost

i starija životna dob stanovništva.

Ljudi su napuštali sela seleći se u

gradove ili su se iseljavali u druge

zemlje u potrazi za boljim životom,

tako su sela opustjela.

Ipak, nadu u bolje sutra daje po-

gled na sve više izgrađenih viken-

dica i posjetitelja tijekom turističke

sezone (ljetne i zimske) koji su pre-

poznali blagodati ovih krajeva.

Za potrebe hidro-energet-skog sustava „Senj“ otkupljeno je

2.300 jutara zemlje u dolini rijeke i

šezdesetih godina prošlog stoljeća

sagrađeno je akumulacijsko jezero

hrvatske rijekehrvatske rijeke LIKA I NJEZINO PORJEČJELIKA I NJEZINO PORJEČJE Uz rijeku Liku pisala Uz rijekuse povijest ovoga kraja... se povije

Rijeka Lika, najveća

lička ponornica s

dužinom od 78 km,

izvire na oko 600

m n/v. u južnom

dijelu Ličkog polja u

podnožju Velebita,

a u svom toku prima

vode Jadove, Novčice,

Otešice i niza manjih

pritoka. Cijelim svojim

tokom protječe kroz

Ličko polje, koje je

površine 442 km² i nije

jedinstvena zaravan,

već se sastoji od niza

manjih polja koja

su okupljena pod

zajedničkim nazivom

Ličko polje.

Nekad je Kosinjsko polje bilo poznato po uzgoju

autohtone vinove loze i proizvodnji vrhunskih

vina koja su se pila i na francuskom dvoru

Rijeka LikaRijeka Lika

Jezero KruščicaJezero Kruščica


Kruščica. Ono je površine 239 ha, a nastalo

je potapanjem sela Kruščica u kojem je bilo

oko 60 kuća. Visina izgrađene brane iznosi 86

metara.

Brojni ribiči i izletnici dolaze na jezero jer

je pogodno za sportove na mirnim vodama i

kupanje, a obiluje i bogatim ribljim fondom.

Uz kapitalne somove i šarane tu obitavaju

još i štuka, klen, crvenorepka, bijeli amur,

sunčanica, babuška i dr. ribe.

Rijeka Lika svoj tok završava u bogatoj

i pitomoj Kosinjskoj dolini. Odsječena je od

svojih ponora u Lipovu polju i tunelom spo-

jena s rijekom Gackom. Vode ovih dviju rije-

ka iskorištavaju se za pokretanje HE Senj.

Kosinjska dolina po mnogočemu je

interesantna. Okružuju je sela Donji i Gornji

Kosinj te Lipovo Polje. Arheološka nalazišta

svjedoče o životu u dolini još od starorim-

skog doba. Tako se grad Bočaj ili Kosinjgrad,

u kome su stolovali knezovi kosinjski, spo-

minje još 1071. god. u

Listini hrvatskog kralja

Petra Krešimira IV.

Prolazeći Kosinj-

skim poljem, rijeka Lika

tvori prekrasne mean-

dre i za većih vodostaja

dolazi do svog ponora

(Markov ponor dubine

1.725 metara u kojem

je pronađen jedini ži-

vući slatkovodni pod-

zemni školjkaš (Conge-

ria kusceri).

Jedna od zanimlji-

vosti je i to da je nekad

Kosinjsko polje bilo

poznato po uzgoju au-

tohtone vinove loze i

proizvodnji vrhunskih

vina koja su se pila i na

francuskom dvoru. Danas se još uvijek mogu

naći ostatci vinograda – terasa i poneki stari

trs.

Kosinj ima svoje mjesto i u Gutenbergo-

vom muzeju u Mainzu gdje na karti prvih ti-

skara stoji njegovo ime. Naime, u Kosinju se

nalazila prva tiskara u Hrvata i u jugoistočnoj

Europi uopće. Osnovali su je knezovi Franko-

pani, a u njoj je, po odobrenju rimskog dvora

1483. god., tiskan Glagoljski misal, najstarija

hrvatska tiskana knjiga i prva knjiga tiskana

na narodnom jeziku.

Znamenit je i Kosinjski most koji se

ističe svojom ljepotom. Dužine je 70 metara

i povezuje Gornji Kosinj i Lipovo Polje s Do-

njim Kosinjom. Projektiran je u 19. stoljeću i

izgrađen po uzoru na starohrvatsku mosto-

gradnju, tehnikom uklinjenja kamena. Most

je jedinstven po otvorima u lukovima koji

imaju funkciju rasterećenja vodenog vala u

udaru na most. Gradnja je započela 1929., a

u promet je pušten u prosincu 1936.

Prirodni vodni režim rijeke Like dovodi u

kišnim periodima do plavljenja. Karakteristi-

ka poplava jest brz nastanak i sporo povla-

čenje vode. Upravo zbog te činjenice, kuće

su građene oko doline tj. na obroncima obli-

žnjih brda, kako ljudi i imovina ne bi stradali

od nagle poplave.

Ova, po mnogočemu zanimljiva i je-

dinstvena rijeka, svakog tko je jednom vidi

osvoji svojom iskonskom ljepotom te stoga

zaslužuje veću ulogu u turističkoj ponudi

Like.

Uz rijeku Liku pisala ku Liku pisala se povijest ovoga kraja... jest ovoga kraja...

U Kosinju se nalazila prva tiskara u

Hrvata i u jugoistočnoj Europi uopće.

Osnovali su je knezovi Frankopani, a

u njoj je, po odobrenju rimskog dvora

1483. god., tiskan Glagoljski misal

Piše: Mandica Dasović

Foto: M. Dasović

Razlila se LikaRazlila se Lika

Spomen na prvu tiskanu knjigu

Kosinjski mostKosinjski most

Zelene boje ima gotovo koliko i žute.

Zelenilo daju niska stabla i grmovi

i upravo su ona osnovna značajka

savane. U Africi ima mnogo vrsta

travnjaka, a samo oni s izraženim udjelom

drveća i grmlja nazivaju se savanama. U sa-

vanama su drveće i grmlje raštrkani uokolo

tako da ne čine neprekidni sloj krošnji koji

bi prekrivao tlo. Postoje i savane s mnogo

gušćim drvećem i grmljem, no svejedno

dovoljno svijetla prolazi kroz njih da podrži

obilan rast trava. Upravo zbog toga su savane prijelazna

zona između šuma i suhih područja.

Klima nije ovdje bitna za samu defi niciju sava-

na, već drveće, kao važna komponenta. Ipak, ona je naj-

važniji ekološki čimbenik. Tu ne pada dovoljno kiše da

bi mogle rasti prave šume. Kao i u drugim tropskim eko-

sustavima/biomima, i ovdje postoje dvije sezone-kišna

i sušna. U sušnoj sezoni padne manje od 100 mm kiše

mjesečno i vrlo je vruće. Još je toplije u kišnoj sezoni,

no ima mnogo više kiše. I biljkama i životinjama dobro

dođe 450 do 750 mm padalina u kišnoj sezoni. Takva

kombinacija padalina i vrućine donosi za sobom ogro-

mnu sparinu. Česte su i oluje jer se prijepodne diže topli

zrak koji se poslijepodne natrag vraća u obliku kiše. Ona

zna satima zalijevati travnjak.

Nije lako biti biljka u savani - Biljke moraju biti

dobro prilagođene da bi mogle preživjeti u ovakvim

uvjetima. Voda, odnosno njen nedostatak, ovdje je kri-

tični čimbenik. Da bi preživjele dugotrajnu sušu, biljke

afričke savane

Savane, travnjaci s

Sa stare granitne stijene

pogled se u nedogled

pružao na žuto-zelenu

ravnicu. Tek je nekoliko

ovakvih stjenovitih i

niskih uzvišenja kvarilo

sliku. U daljini su se,

u izmaglici, stidljivo

pomaljale više planine.

Vegetacija je gotovo

sasvim prekrila zemlju,

jedino je tu i tamo

izviralo jarko crveno tlo.

Sve ostalo stisnula je

visoka trava. To je savana,

tipični krajolik Afrike.

Poznat iz mnogobrojnih

dokumentaraca o

lavovima, žirafama,

zebrama i drugim

životinjama, s raštrkanim

drvećem, savane su

postale toliko poznata,

prva predodžba Afrike.

Od drveća u Africi nalazimo grmlje, baobabe

i akaciju, a u Australiji eukaliptus. Akacija je

istinski simbol savane, čije je duboko korijenje

izvrsno prilagođeno za suhe krajeve.

Piše: Goran Šafarek

Foto: G. Šafarek

KotrljanKotrljan

Zalaz suncaZalaz sunca

Pogled u nedogledPogled u nedogled

20 •20 • Broj Broj 155 155 •• studeni 2009. studeni 2009. HRVATSKE ŠUMEHRVATSKE ŠUME

imaju cijeli niz prilagodbi.

Njihovo korijenje je vrlo du-

boko da bi moglo zahvatiti

podzemnu vodu. Kora im

je debela da bi se što bolje

oduprla požarima koji zna-

ju harati ovdje na visokim

temperaturama i bez vlage.

Stabljike su često zadebljali

spremnici dragocjene vode.

Mnoge vrste imaju i druge

dijelove za skladištenje vode kao npr. korije-

nje ili lišće. U sušnoj sezoni opada lišće kako

bi biljke dodatno spriječile gubitak vode.

Zanimljivo je da većina trava vrši C4 fotosin-

tezu. To je napredniji proces fotosinteze od

one C3 koji se odvija u većini svjetskih bilja-

ka.

Veliku prijetnju za biljke predstavljaju

krda velikih biljojeda koji ih nastoje obrstiti.

Neke od trava su preoštre da

bi se jele. Također imaju jak

gorak okus. Drveće i grmlje

načičkano je pak trnjem.

Evolucija životinja odgovo-

rila je međutim i na tu obra-

nu biljaka. Mnoge životinje

su razvile protumjere, često

samo za neke određene

skupine bilja za koje su se

spe cijalizirale. Jedna vrsta

biljaka može pak „opsluživati“ više vrsta bi-

ljojeda jer je svaka od njih specijalizirana

na određeni dio biljke. U najvećem broju

slučajeva biljke su prilagođene na općenito

brštenje od strane životinja tako da rastu iz

dna stabljike, a ne s vrha. Preciznije rečeno,

meristemi (tkivo u biljaka koje se dijeli i tako

raste) nisu na vrhu stabljike, već na dnu se-

gmenata stabljike. Ta je pojava raširena i u

ostalim travnjacima.

U savanama su svakako naj-tipičnije trave koje lako dosežu visi-

nu od jednog metra. Što je zanimlji-

vo, u nekom području dominiraju

samo jedna ili dvije vrste trave. One

tvore jednolični tepih koji sprečava

rast ostalih vrsta manjih trava. Jedna

od najčešćih trava je crveni ovis (The-

meda triandra, engleski: red oat gra-

ss, kangaroo grass ili bluegrass), koja

može narasti metar. Plavo-zelene je

boje, nalik je na pšenicu, no kada se

osuši je zlatno žuta. Zrnje joj je boje rđe u

plosnatim i lepezastim pljevama. Ova čvrsta

i gruba biljka ima malu prehrambenu vrijed-

nost za biljojede. Česta je i vrsta prosenjaka

(Pennisetum mezianum, engleski: Rabbit-Tail

Fountain Grass). Također doseže metar visine

sa čupastim cvatom poput kratke ljubičaste

gusjenice. Najbolje uspijeva na siromašnim i

suhim tlima pod direktnim suncem.

Od drveća u Africi nalazimo grmlje, baobabe i akaciju, a u Australiji eukaliptus.

Akacija je istinski simbol savane, čije je du-

boko korijenje izvrsno prilagođeno za suhe

krajeve. Uz karakteristično trnje, kao obrana

s raštrkanim drvećem

Najtipičnije su svakako

tropske i suptropske savane

koje zauzimaju gotovo

polovicu Afrike.

BizoniBizoni

AntilopaAntilopa

Pletilja gradi gnijezdoPletilja gradi gnijezdo

Pogled u nedogled



od biljojeda joj služe i tanini u kori. Te tani-

ne ljudi koriste za štavljenje kože. Pahuljasti

cvjetovi su joj bijeli ili žuti, dok joj paperjasti

listovi, osim stvaranje hrane, služe kao zašti-

ta od isušujućih vjetrova. Baobab je s druge

strane velika cisterna za skladištenje vode. U

njegovim debelim granama i deblu su zalihe

vode pa iako djeluje beživotno u sušnoj se-

zoni, vrlo brzo može potjerati lišće.

Suprotno dojmu o isključivom smje-štaju savana u Africi, ovih travnjaka ima i

drugdje. Najtipičnije su svakako tropske i

suptropske savane kakve najbolje poznaje-

mo. One zauzimaju gotovo polovicu Afrike.

Na istoku se od Sahare gotovo jednolično

spuštaju prema samom jugu kontinenta.

Na zapadu taj pojas prekida veliko područje

ekvatorijalnih tropskih kišnih šuma. Najslav-

nije savane su u Keniji i Tanzaniji, prije svega

jer su to popularna turistička odredišta. Za

njih su karakteristične trnovite akacije. I u

Južnoj Americi ima sličnih savana; poznati

su brazilski cerrado travnjaci. Iako bez ve-

likih biljoždera, kao u Africi, cerrado se diči

izvanrednom biološkom raznolikošću. Preko

deset tisuća biljaka raste ondje na 500 miliju-

na hektara. Savana ima i u Australiji, što nije

čudno na ovom sušnom kontinentu. Stabla

eukaliptusa ondje zamjenjuju akacije.

Ima i umjerenih savana na koje pada

relativno mnogo kiše ljeti, a suše vladaju

zimi. U umjerenim područjima nalazimo i

mediteranske savane s blagim i kišnim zi-

mama te vrućim i suhim ljetima. Sezonski su

pod vodom poplavne savane, većina kojih

se nalazi u tropima. Vrlo su

poznati llanosi u Venezueli i

Kolumbiji. Plavi ih za vrijeme

kišne sezone rijeka Orinoco i

njeni pritoci. Biljke su se on-

dje prilagodile i na nekoliko

mjeseci pod vodom. Na ve-

ćim nadmorskim visinama se

nalaze planinske savane.

Golemi životinjski vrt

- Golemo stvorenje od pet

tona pojavilo se niti dese-

tak metara od mene. Surla

i velike uši jasno su odavale

slona. Vlažna mrlja ispod

ušiju otkrivala je pak velikog

mužjaka spremnog na pare-

nje. Ovakav slon može biti opasan za ljude,

ako im se nađu na putu. Nije baš ugodno

naći se na putu grdosiji koja teži kao tri-četiri

automobila. Oni pak tumaraju bezbrižno jer

imaju vrlo malo prirodnih neprijatelja. Njiho-

va surla im je najvažniji organ. Djeluje kao

ruka čovjeka, ali i osjetni organ. Njome može

rušiti stabla, ali i nježno milovati mladunca.

Ogromni su proždrljivci te dnevno pojedu

hrane kao cijeli razred učenika! Najviše gra-

ne drveća su van dohvata slonova. U tome

nemaju problema žirafe. Ove smeđe-žute

životinje imaju tako velike vratove i noge da

im nisu potrebne ljestve pri brštenju lišća.

Mnogo lakše i manje, a i brojnije od slonova i žirafa su antilope. One podsje-

ćaju građom i načinom života na naše jelene

ili srne. Imaju vitke noge, kratak rep, a boja

tijela im je prilagođena suhoj travi. Ima ih

mnogo vrsta. Neke su male i nježne poput

kraljevske antilope, a druge kao što je eland

podsjećaju više na bika. Poseban ukras ovih

dražesnih životinja je njihovo rogovlje. Često

je čudnog zakrivljenog oblika. Ne odbacu-

ju ga, za razliku od našeg jelena. Antilope

su vrlo brze i dobro skaču. To im je glavna

obrana od grabežljivaca. Pri trku znaju naglo

promijeniti smjer i zbuniti napadača. Veliku

brojnost imaju i bizoni. Ukupno po savana-

ma Afrike živi četrdesetak vrsta velikih biljo-

jeda s rogovima.

Teže se vide grabežljivci mesožderi, prije svega jer ih ima mnogo manje nego bi-

ljojeda. To su ponajviše velike mačke. Kraljevi

savane su lavovi. Žive u čoporima, danju se

uglavnom odmaraju u sjeni drveća, a kreću

u lov kada malo popusti vrućina. Samotnja-

ci su leopardi i gepardi. Gepard, kao najbr-

ža kopnena životinja, može stići bilo koju

antilopu, no ima snage tek za kratak trk. Na

lukavstvo lovi prepredeni leopard, majstor

prikrivanja i zasjede. Hijene, šakali i divlji psi

mnogo su manje karizmatične životinje, no

isto tako značajni predatori te lešinari.

Na savanama ipak ne žive samo ve-

liki sisavci. Treba gledati i pod noge. Često

se zna nabasati na crne kukce kako kotrljaju

smeđe kuglice. Ti kukci kotrljanu su kuglicu

napravili od balege životinja kao zalihu hra-

ne koju mogu zakopati za kasnije. Od nje

rade također jaslice u koje će položiti jaja i u

kojoj će se hraniti mladi kukci. Termiti grade

svoje vlastite nastambe koje nadvisuju čo-

vjeka. Na drveću ptice pletilje grade viseća

gnijezda dok svoju priliku čekaju lešinari.

Općenito, lešinari i ptice grabljivice nalaze u

savani izvrsne uvjete. Imaju vrlo mnogo pli-

jena, otvoren prostor koji se lako nadzire te

brojne termale (tople zračne struje što se iz-

dižu sa zagrijanog tla) na kojima lako polije-

ću i borave u zraku.

Najslavnije savane su u Keniji i

Tanzaniji, prije svega jer su to

popularna turistička odredišta.

Savana izblizaSavana izbliza

SlonSlon

ImpalaImpala


Velecvjetni crijevac, velika mišjakinja

(Stellaria holostea) je šumska zeljasta biljka

koja naraste u visinu do 50 cm. Rasprostra-

njena je na području gotovo cijele Europe,

u istočnom Sibiru, Maloj Aziji, Kavkazu i na Altaju.

Stabljika joj je četverobridna, nježna, krhka te više ili

manje polegla. Sterilni (neplodni) izbojci su kratki, a

fertilni (plodni) u uspravnom stanju, jednostavni ili u

gornjem dijelu razgranati. Listovi su nasuprotni, dugi

3-9 cm, široki 0,5- 1,3 cm, sjedeći, lancetasti do lineal-

no lancetasti, dugačko ušiljeni. Na naličju su sivoze-

leni ili nerijetko plavičaste boje, hrapavi na rubovima

ili po glavnoj žili s donje strane. Zalisci

(brakteje) su zeleni, nalikuju listovima, po

rubu su trepavičasti. Cvjetovi su izrazito

lijepi, bijeli, promjera 2-3 cm, u prorije-

đenim paštitastim cvatovima, na vrlo du-

gim i tankim drškama. Imaju 5 latica koje

su približno do polovice usječene, i do 10

prašnika. Listići čaške dugi su 6-9 mm,

po obodu usko kožasti. Plod je okruglasti

tobolac, dužine oko 6 mm, otvara se sa 6

zaklopaca. Sjemenke su široke 1,5-2 mm,

crvenosmeđe i bradavičaste (papilozne).

Značajna u šumi kitnjaka i običnoga gra-ba-Ova zeljasta ukrasna biljka raste u svijetlim me-

zofi lnim šumama i šikarama, na svježim do umjere-

no suhim te više ili manje hranjivim, neutralnim do

umjereno kiselim, pjeskovitim ili kamenitim tlima, od

nizinskog do planinskog i subalpskog pojasa. Karak-

teristična je vrsta sveze Carpinion illyricum u sklopu

koje ima značajnu ulogu u zajednici hrasta kitnjaka i

običnoga graba (Querco-carpinetum).

Poznata medonosna biljka-U Hrvatskoj vele-

cvjetni crijevac nalazimo u sloju prizemnoga rašća u

šumi hrasta lužnjaka i običnoga graba (s lipom i ce-

rom), u ilirskoj šumi

hrasta kitnjaka i obič-

noga graba. Spada u

značajne medono-

sne biljke te s drugim

zeljastim biljkama i

različitim šumskim

drvećem i grmljem

čini ranu proljetnu

pašu. Ta fl ora iscvjeta

i završi svoju cvatnju

prije nego što šuma

izlista, dajući pčelama cvjetni prah, neophodan za ra-

zvoj legala.

U našim šumama, osim ove vrste, nerijetko naila-

zimo na šumsku mišjakinju (Stellaria nemorum),

po vlažnim i sjenovitim mjestima, među grmljem, u

šumama, od nizina do planinskih krajeva, ponegdje

i do 2000 m nadmorske visine. Ima tanki, dugi, raz-

granat i puzavi podanak. Naraste 20-30 cm visoko, no

polegnuti ogranci dugi su i do 1 m. Listovi su s tupom

ili srcastom osnovom, dugi su 2,5- 7,5 cm i 1,6-4 cm

široki. Donji i srednji su na dugim peteljkama, a gornji

su sjedeći. Zvjezdasti bijeli cvjetovi imaju latice dvo-

struko duže od lapova čaške.

šumska fl orašumska fl ora ZELJASTE BILJKEZELJASTE BILJKE

Velecvjetni crijevac Velecvjetni crijevac (Stellaria holostea)(Stellaria holostea)Ova ukrasna trajnica lijepih bijelih cvjetova naraste u visinu do 50 cm, rasprostranjena je na području gotovo cijele Europe, u istočnom Sibiru, Maloj Aziji, Kavkazu i na Altaju.

U Hrvatskoj ovu

zeljastu medonosnu

biljku nalazimo u

sloju prizemnoga

rašća u šumi hrasta

lužnjaka i običnoga

graba (s lipom i

cerom) te u ilirskoj

šumi hrasta kitnjaka

i običnoga graba.

Karakteristična je vrsta sveze

Carpinion illyricum u sklopu

koje ima značajnu ulogu u

zajednici hrasta kitnjaka i

običnoga graba (Querco-

carpinetum).

Piše: Ivica Tomić

Foto: Arhiva

Šumska mišjakinja (Stellaria Šumska mišjakinja (Stellaria nemorum)nemorum)

U šumskoj sastojiniU šumskoj sastojini

Izrazito lijepi Izrazito lijepi bijeli cvjetovibijeli cvjetovi

Dijelovi biljke

Rod karagana (Caragana) obuhvaća približno 55

vrsta iz porodice mahunarki (Fabaceae), koje

su rasprostranjene na području srednje i istoč-

ne Azije. Karakteristične su po parnoperastim

listovima i žutim cvjetovima, raspoređenim pojedinač-

no ili u štitastim cvatovima. Čaška je

cjevasta, lađica tupa, prašnici s gornje

strane slobodni. Plod je višesjemena

mahuna, kod većine vrsta dlakava.

Sibirska karagana (Caraga-na arborescens) je listopadni grm

ili omanje drvo koje naraste u visi-

nu do 6 m. Njen areal je na prosto-

ru Sibira i Mandžurije, u Europu je

prenesena polovicom 18. stoljeća, a

u nas se nerijetko uzgaja po parko-

vima. Izbojci su u početku dlakavi,

kasnije goli i zelene boje. Listovi su sastavljeni od 3-6

pari eliptičnih, nasuprotno raspoređenih listića koji su

u početku dlakavi. Cvjetovi su žuti, pojedinačni ili u gru-

pama po 2-3, dugi oko 2 cm. Listovi i cvjetovi slični su

bagremovim. Cvatnja je tijekom svibnja. Plod mahuna

je sive ili tamnosmeđe boje, ima valjkast oblik, napeta je

i duga približno 5 cm. Dozrijeva tijekom kolovoza. Sje-

menke prokliju 2-3 tjedna poslije sjetve.

Otpornost prema suši i mrazu-Ova je biljka otporna prema suši i mrazu,

raste na osami ili u manjim grupama, na

teškim podzolastim tlima, suhim pije-

scima i zaslanjenim terenima, a dobro

podnosi gradske uvjete. Može se kao

podstojna vrsta upotrijebiti u prorije-

đenim šumama, za melioraciju šumskih

tala (korijen kao biomeliorator!) te za

poljozaštitne pojaseve i žive ograde (ži-

vice). Razmnožava se sjemenom, rezni-

cama i kalemljenjem, podnosi rezidbu.

Doživi i više od 70 godina. Uzgojene su

mnogobrojne kultivirane forme i odlike,

kao što su lorberga (listići eliptični, dugi

do 2,5 cm, pendula (grane vise), nana

(nizak grm savijenih grana). Caragana

sophoraefolia je križanac između C. ar-

borescens i C. microphylla (list sastav-

ljen od 12 duguljastih listića čija je dužina do 15 mm;

mahune su duge 2 cm). Sibirsku karaganu zovu i “drvo

graška” zbog mahunastih plodova, a može se uzgajati

na balkonu kao lončanica.

Bugarska karagana (Caragana frutex) je do 3

m visok grm iz jugoistočne Europe i

zapadne Azije. Listovi su sastavljeni

od nekoliko pari obrnuto jajolikih

listića tamnozelene boje koji završa-

vaju oštrim šiljkom. Cvjetovi su zlat-

nožuti, pojedinačni ili do 3 zajedno.

Biljka cvate tijekom svibnja, a uzgaja

se kao ukrasni grm.

U parkovima se zbog dekorativ-

nih svojstava uzgajaju još neke vrste.

Caragana fruticosa je istočnoazij-

ski grm koji naraste do 2 m visoko,

s 5-6 pari jajolikih listića. Izbojci su

dlakavi, cvjetovi pojedinačni i svijetložuti. U nas je vrlo

rijetka. Caragana gerardiana je do 1 m visok grm koji

potječe iz sjeverozapadnoga dijela Himalaje. Znakovit

je po tankim, svijetlozelenim, dlakavim izbojcima. Ca-

ragana maximowicziana je manji kineski grm sastav-

ljenih listova, sa 4-6 dugih, lancetastih listića koji imaju

trnove na vrhu. Izbojci su tanki, crvenosmeđi. Caraga-

na spinosa je sibirski grm koji naraste u visinu do 1,5 m,

a karakterističan je po izrazitim trnovima.

mala enciklopedija šumarstvamala enciklopedija šumarstva

ljen od 1

Karagana Karagana (Caragana)(Caragana)

Ovom biljnom

rodu pripada

približno 55 vrsta iz

porodice mahunarki

(Fabaceae), koje su

rasprostranjene na

području srednje

i istočne Azije.

Karakteristične su

po parnoperastim

listovima i žutim

cvjetovima,

raspoređenim

pojedinačno ili u

štitastim cvatovima.

Bugarska karagana (Caragana

frutex) je do 3 m visok grm iz

jugoistočne Europe i zapadne

Azije. Cvjetovi su zlatnožuti,

pojedinačni ili do 3 zajedno.

Biljka cvate tijekom svibnja, a

uzgaja se kao ukrasni grm.

Piše: Ivica Tomić

Foto: Arhiva

Caragana microphyllaCaragana microphylla Listovi i cvjetovi nalikuju bagremovimListovi i cvjetovi nalikuju bagremovim Forma “pendula” s visećim granama Forma “pendula” s visećim granama


Staroperzijski zapisi spominju mirišlji-

vi šaš kao prirodni lijek protiv raznih

bolesti i tegoba. Prije naše ere u Indiji

i Kini koristili su ga u liječenju želuča-

nih bolesti. U Europi ga oko 1560. spominje

P. A. Matthiolus, koji je bio liječnik cara Fer-

dinada I.

Zeljasta je trajnica sa jakim do 3 cm de-

belim podankom koji je razgranat u močvar-

nom ili vrlo vlažnom tlu. Pruža se vodoravno,

s donje strane ima brojne vlaknaste korjen-

čiće kojima iz tla crpi vodu i hranjive tvari. Iz

mlađih dijelova podanka razvija se veći broj

sabljastih listova koji su dugi i preko jednog

metra. Iz podanka, a između listova, izbija

trobridasta ili četverobridasta stabljika na

kojoj se nalaze cvjetovi na prvi pogled slični

listovima. Sa strane stabljike razvija se cvat

u obliku klipa, na kojem su na debeloj osi

smješteni brojni žutozeleni sićušni cvjetovi.

Plod dozrijeva u jesen, a biljka se razmnoža-

va vegetativno uz pomoć podanaka.

Stanište: Pradomovina mu je Azija iz

koje se kasnije raširio po većem dijelu sred-

nje i južne Europe. Raste uglavnom u mo-

čvarama i barama, uz potoke i rijeke, kao i uz

obale jezera i to u velikim količinama.

Branje: korijen ima aromatični miris, a

ljutog je okusa. Ubire se u lipnju i srpnju te

početkom jeseni kada lišće uvene. Suši se na

toplom mjestu u sjeni.

Ljekovite tvari: eterično ulje koje sadr-

ži azaron, kalameol i kalamin, gorki glikozid

akorin, terpenoide, proazulen, vitamin C,

smole, mnogo škroba, šećera i sluzi.

Ljekovito djelovanje: podanak se kori-

sti u liječenju niza bolesti kao što su:-bolest

krvi i krvnih žila,

- kostiju i zglobova (atritis i reuma)

- lupanje srca,

- živaca (kod melankolije i hipohondrije),

ljekovito biljeljekovito bilje

Iđirotom liječimo mnoge bolestiIđirotom liječimo mnoge bolesti

Iđirot (Acorus salamus L.) jedna je od vrlo rijetkih, ali ljekovitih biljaka o kojoj se pisalo još u 7. stoljeću prije nove ere. Druga imena za ovu biljku su: mirišljivi šaš, šaš, vodeni božur, vodena sabljica, komuš, kalamus, babat...

Piše: Vesna Pleše

Foto: Arhiva

IđirotIđirot

- jetra i žuči (upala jetra i žućne vrećice),

- u liječenju želučanih i crijevnih tegoba

uzrokovanih lošim duševnim stanjem. Oso-

bito je učinkovit kod mršavih ljudi sa osjet-

ljivim i neurotičnim želucem. Kako je kod ta-

kvih ljudi stalno prisutno pomanjkanje teka,

jedu na silu i polagano te se žale na pritisak

u želucu. Njima pomaže, za otklanjanje tego-

ba, mlaki čaj od iđirota koji se pije dva puta

dnevno prije glavnog obroka.

Čaj: jedna usitnjena kavena žličica korije-

na prelije se sa 2 dl vruće vode. Poklopi se i

pusti se odstajati 15 minuta, te se procijedi.

Pije se jedna do tri šalice tijekom dana.

Tinktura: 200 g svježeg korijena moči se

tridesetak dana u litri 70 postotnog alkohola.

Uzima se dva do tri puta na dan, petnaestak

dana s malo vode ili soka.

Ulje: 200 g usitnjenog korijena moči se

30 do 60 dana u litri maslinovog ili kukuru-

znog ulja. Koristi se za masažu bolnih mjesta

i to više puta na dan. U liječenju melanko-

lije i hipohondrije preporučuje se masaža

sljepoočica te mjesta iza ušiju.

Kupelj: 100 g neoguljenog suhog po-

danka kuha se desetak minuta u litri vode.

Procijeđena tekućina dodaje se u kadu s vo-

dom za kupanje. Kupelj djeluje osvježujuće

te se najviše koristi prije spavanja. Ova ku-

pelj dobro utječe na organizam poslije opće

iscrpljenosti organizma, raznih probavnih

tegoba, kod reumatskih oboljenja i šećerne

bolesti.

Osušeni podanak služi kao začin koji se

dodaje mnogim jelima, ponekad umjesto

đumbira, lovora ili vanilije. Samljeven u prah

služi kao aroma kompotima, a koristi se i u

industriji likera.

U SAD-u izrežu podanak u komade koje

kuhaju (mijenjajući vodu više puta), močeći

ih u gusti sirup, suše i tako kandirane proda-

ju kao slasticu. Ušećeren korijen iđirota kori-

ste i u Turskoj te u nekim zemljama istočne

Europe.

Mladi unutarnji dijelovi proljetnih izda-

naka visoki do tridesetak cm mogu se kao

začin dodavati salatama ili služe za aromati-

ziranje krema i slastica.

Podanak biljke koristi se i u proizvodnji

pive umjesto hmelja. Žvakanje podanka slu-

ži odvikavanju od pušenja.

Kontraindikacije: Unatoč ljekovitosti

biljke treba biti oprezan prigodom uzimanja,

osobito kod duljeg liječenja. Podanak sadrži

i beta asaron koji može štetno djelovati na

organizam. Na sreću, europske biljke sadrže

malo takvih štetnih tvari.

Dijelovi biljke


Sierra Nevada je planina u istočnoj Californiji, na

granici sa Nevadom, i dom je brojnih prirodnih

ljepota. Stoga sam se stacionirao u gradu Fre-

sno, u podnožju planine, odakle je lako dostu-

pna većina nacionalnih parkova. Prvi je na red došao

poznati Yosemite, treći po veličini nacionalni park u

SAD-u, kojemu je glavna atrakcija istoimena ledenjač-

ka dolina. Već na samom ulasku imate osjećaj da ćete

ugledati nešto veličanstveno, a nakon što prođete tu-

nel na ulazu otvorit će vam se pogled koji će malo koga

ostaviti ravnodušnim. U dnu doline nalaze se pašnjaci

sa izrazito zelenom travom, na rubovima gusta šuma

četinjača, a dolina je omeđena strmim stijenama sa ko-

jih se slijevaju brojni vodopadi. Stijene su stvarno im-

pozantnih veličina, a najpoznatija je svakako El Capitan,

jedna od najvećih komada stijena u svijetu, i vjerojatno

najpoznatiji alpinistički izazov na planeti visok oko 910

metara. Po pričama lokalnih vodiča, prosječnom penja-

ču treba tri dana kako bi se popeo i za to vrijeme oni

spavaju i jedu na stijeni. Osim popularnog El Capa, tu je

i impresivni Half Dome koji izgleda kao da ga je netko

presjekao na pola, a do čijeg vrha vodi jedna od najpo-

pularnijih trekking staza u dolini. Od vodopada, svaka-

ko je najdojmljiviji Yosemite Falls koji je s ukupnom visi-

nom od 739 metara najviši u Sjevernoj Americi te šesti

po visini u svijetu.

Slijedeći nacionalni park koji sam posjetio bio

je slavni Sequoia National Park kojeg bi svaki šumar tre-

bao posjetiti barem jednom u životu, a poznat je po naj-

većim stablima na svijetu, mamutovcima. Atrakcije koje

nudi ovaj park uglavnom su svedene na vožnju ili šetnju

među tim nevjerojatnim divovima, no impozantne veli-

čine tih stabala rijetke će ostaviti ravnodušnima. Glavna

znamenitost parka svakako je General Sherman, najve-

po svijetu JUGOZAPADOM SJEDINJENIH DRŽAVA (2)

Iako sam vidio mnoge

fotografi je nacionalnih

parkova SAD-a, moram

priznati da me je

svaki od njih, uživo,

iznenadio svojom

ljepotom, veličinom i

grandioznošću. Prilikom

svakog novog posjeta

nametalo se pitanje;

kako su se osjećali prvi

europski doseljenici

kada su prvi puta

ugledali Yosemite,

Sequoia National Park ili

Grand Canyon, predjele

svijeta od kojih zastaje

dah.

Piše: Goran Vincenc

Foto: G. Vincenc

Užarena površina Doline SmrtiUžarena površina Doline Smrti

U podnožju Half Domea u YosemiteuU podnožju Half Domea u Yosemiteu

General Sherman, najveće stablo na svijetu, General Sherman, najvećs 1487 kubika drvne mase!s 1487 kubika drvne mas


će stablo na svijetu, a po nekima i najveći živi

organizam koji u sebi sadrži čak 1.487 kubika

drvne mase, ne računajući grane! Kada se

uzme u obzir da je grana, koja je pala sa sta-

bla 2006. godine, imala promjer od 2 metra i

duljinu od 30 metara, možemo reći da se radi

o divu zaista impozantnih dimenzija. Ako

vam ovaj podatak ne znači ništa, možda će

vam činjenica da u njega stane šest plavet-

nih kitova ipak uliti strahopoštovanje prema

najvećem od najvećih.

Na žalost, Nacionalni park Kings Canyon,

koji se naslanja na sjeverne granice Sequoia

NP, nisam mogao posjetiti zbog guste magle

koja je priječila uživanje u glavnim atrak-

cijama, no treba nešto ostaviti i za slijedeći

posjet.

S istočne strane planine, odmah podno

najviše točke SAD-a, ne računajući Aljasku,

nalazi se najtoplije i najsuše područje u cije-

lim Sjedinjenim Državama, Dolina Smrti.

Pustinjska vrućina - Ova dolina nosi

zanimljivo ime koje su joj nadjenuli tragači

za zlatom koji su pod kraj 19. st. krenuli pre-

čicom u Californiju. Iako je samo jedna gru-

pa umrla u dolini, tragačima se činilo, zbog

ekstremnih vrućina, da se nalaze u samome

paklu i da je život ovdje nemoguć. No, pre-

varili su se, jer u ovoj strogo aridnoj klimi sve

buja od života, a postoji i veliki broj endem-

skih vrsta biljaka i životinja. Osim bioloških

značajki važne su i geološke, a najzanimlji-

vija je najniža točka Badwater od -86 metara

ispod razine mora. To je ujedno i najniža toč-

Najveći od najvećih

Yosemite Falls je najveći vodopad u Yosemite Falls je najveći vodopad u Sjevernoj AmericiSjevernoj Americi

Ledenjačka dolina YosemiteLedenjačka dolina Yosemite

Srušeni gorostasi služe kao turistička Srušeni gorostasi služe kao turistička atrakcijaatrakcija

General Sherman, najveće stablo na svijetu, eće stablo na svijetu, s 1487 kubika drvne mase!ase!


ka Sjevernoameričkog kontinenta i druga najniža na

zapadnoj hemisferi s koje se za lijepoga vremena lako

može uočiti Mt. Whitney (4421 m), najviša točka SAD-a,

ako ne računamo Aljasku. Dnevne vrućine su tolike da

morate isključiti klima uređaj u automobilu jer postoji

opasnost da vam mašina prokuha!

No pustinjskim radostima nije bio kraj, kao ni

mome posjetu Californiji. Još jedan nacionalni park bu-

dio je moju pozornost, poglavito jer je bio inspiracija

mnogim umjetnicima modernoga vremena, a riječ je

o Joshua Tree National Parku. Ovaj park je dobio ime

po, kako ga Amerikanci zovu, Joshuinom drvetu, koje

je u biti najobičnija Yucca koja ovdje ne raste kao grm,

već kao drvo koje može narasti do pet metara visine.

Šuma Yucce u Joshua tree NP Šuma Yucce u Joshua tree NP

Badwater, najniža točka Sjeverne AmerikeBadwater, najniža točka Sjeverne Amerike

No, s obzirom na to da se nalazi na brdovi-

tom pustinjskom terenu, šuma ovih stabala

izgleda vrlo mistično, kao da su vanzemaljci

postavljali nekakvu ludu, biološku izložbu.

Nije ni čudo što je popularni irski rock bend

U2, nazvao jedan od svojih najboljih albu-

ma upravo po ovom parku. No to nije sve. U

ovom bajkovitom pejzažu postoji dolina na-

zvana Skrivenom dolinom, jer je sa svih stra-

na opasana stijenama, a u njoj se krije pravo

malo carstvo biljaka i životinja, od kojih bi

nama šumarima svakako bio najzanimljiviji

jednoigličasti bor.

To je sve iz Californije koja je defi nitivno

ispunila sva moja očekivanja, već slijedeći

dan na dnevnom redu je bila – Arizona.

Držeći u ruci jednu panel ploču,

gospođa koja je vodila kroz

nacionalni park i objašnjavala

veličinu stabla rekla je i ovo:“ Od

stabla Generala Shermana moglo

bi se napraviti toliko ovakvih

ploča da bi se popločio put do

Pacifika, nekih 400 km”


Staza započinje na jedinoj hrvat-

skoj skijaškoj skakaonici, u Del-

nicama, u neposrednoj blizini

ugostiteljskog objekta Lovački

dom. Cijelom trasom prolazi kroz prekra-

snu bukovo-jelovu šumu te uz netaknute

gorske livade. Prolazeći stazom posjeti-

telj se može diviti bogatstvu biljnih vrsta

od kojih su neke i zaštićene: crvena ko-

zokrvina, lovorasti likovac, ljiljan zlatni,

ciklama, mišje uho, velecvjetni kukurijek,

brojne vrste orhideja….

Prigodom postavljanja trase plani-

narske staze pronađena je jedna izuzetno

rijetka vrsta orhideja u Hrvatskoj, puzava

oštropelutka. U okolnim šumama rastu

i brojne vrste gljiva, kako jelova rujnica,

jelova kokica (strogo zaštićena vrsta), bu-

kova guba, jelova guba, jelova sjajnica, ali

i druge vrste gljiva.

Bogat je i životinjski svijet pa se tu mogu vidjeti razne vrste lep-

tira, kukaca, ptica (crna žuna, sjenica, gavran, šojka..), ali se može naići i

na srnu, medvjeda i sl.

Uz ljepote krajobraza, pozornost privlači i cijeli niz zanimljivosti koje

treba vidjeti, ali i doživjeti.

U Park-šumi Japlenški vrh, uz poučnu stazu, proplanak i vidikovac sa

livadama koje zarastaju grmljem u predjelu Vrtaljke, tu su šume smreke

i bukve u kojoj dominira staro stablo (kraljica bukve). U području Javor-

nika (na delničkom području) nalaze se ostatci Sobolove vapnenice, (ja-

plenice) krečane, u kojoj se još do nedavno pripremao kreč za potrebe

brojnih goranskih kuća. Prema zamislima iz TZ Delnice u planu je njeno

restauriranje.

gorski kotar PLANINARSKOM STAZOMPLANINARSKOM STAZOM

Povezane dvije Povezane dvije goranske park-šumegoranske park-šume

Planinarska staza

povezuje dvije

goranske Park-

šume Golubinjak i

Japlenški vrh, duga

je devet kilometara

te cijelom duljinom

uglavnom „prati“ staru

Lujzijansku cestu.

Piše: V. Pleše

Foto: Boris Pleše

Ulaz u Lokvarsku spilju

Karta staze

Nedodirnuta priroda Nedodirnuta priroda


U „lokvarskom“ dijelu staze mogu se

vidjeti brojni kraški fenomeni kao što je po-

vršinsko-podzemni kompleks nazvan „Mo-

stići“. Smještena neposredno uz stazu, ova

pećinska vapnenačka formacija nikog neće

ostaviti ravnodušnim.

Napuštajući „Mostiće“

koji se nalaze na 7,2 km staze,

preko niza planinskih livada,

i dijelom kroz gustu šumu,

staza izlazi pred sam ulaz u

spilju Lokvarku. Spilju je ot-

krio davne 1912. Jakov Bolf.

U potpunosti je obnovljena i

uređena za posjet ljudi. Završ-

nica ove prelijepe staze je u

park-šumi Golubinjak gdje se

umorni izletnik može okrijepi-

ti u ugostiteljskom objektu u

vlasništvu „Hrvatskih šuma“,a

uz vodiča razgledati i samu park-šumu.

Za stazu se s pravom može reći da ne

povezuje samo dvije park-šume već i šire.

Povezana je i sa markiranom planinarskom

stazom prema brdu Špičunak, iznad Lokava,

te kružnom stazom oko Lokvarskog jezera

te stazom koja od Mrzlih vodica vodi preko

doline Suhe rečine u Nacionalni park Risnjak

(na Medvjeđa vrata i na sam vrh Risnjaka).

Prigodom otvorenja planinarske sta-

ze između Japlenškog vrha i Golubinjaka,

radi lakšeg snalaženja u prirodi, otisnut je i

prigodni promidžbeni mate-

rijal. Uz opis zanimljivosti na

stazi, ucrtana je sama karta

staze, radi lakšeg snalaženja

na terenu. Staza, ali i ostale

zanimljivosti u park-šumama

označene su dobro, prigod-

nom signalizacijom, a postav-

ljeno je i niz poučnih ploča.

Uz pomoć ploča posjetitelji se

mogu detaljnije upoznati sa

geologijom, fl orom i faunom

te zanimljivosti koje mogu vi-

djeti na ovom području.

Ovako uređena staza još je jedan dopri-

nos u popularizaciji prirodnih ljepota Gor-

skog kotara, a za ljubitelje prirode pak poziv

da dođu u Gorski kotar te da uživaju u ljepo-

tama i čarima nedodirnute prirode.

U „lokvarskom“ dijelu

staze mogu se vidjeti

brojni kraški fenomeni

kao što je površinsko-

podzemni kompleks

nazvan „Mostići“.

Livada u Park-šumi Japlenški vrh

Prekrasni vidiciPrekrasni vidici

Suradnjom

Javne ustanove

za upravljanje

zaštićenim

dijelovima prirode

„Priroda“ iz

Rijeke i turističkih

zajednica mjesta

Lokve i grada

Delnica, ovog su

ljeta planinarskom

stazom povezane

dvije goranske park-

šume, Golubinjak i

Japlenški vrh. Duga

je devet kilometara

te cijelom duljinom

uglavnom „prati“

staru Lujzijansku

cestu. Nalazi se na

nadmorskoj visini

od 720 do 842

metra, dobro je

obilježena, može

se proći za 2,5 do 3

sata laganog hoda.


Javori su drvenaste biljke s jednostavnim razli-

čito izrezanim ili sastavljenim listovima koji su

nasuprotno smješteni. Cvjetovi su pravilno gra-

đeni, dvospolni ili jednospolni, sa četveročlanim

ili peteročlanim dvostrukim ocvijećem, dvostrukim

brojem prašnika i s plodnicom koju čine dva plodna

lista. Cvjetovi se razvijaju u grozdastom ili paštitastom

cvatu.

Javorovo drvo tvrdo je i bijele je boje. Koristi se za

izradu namještaja, parketa, rukotvorina, lula, zdjela, a

naročito glazbala, poput tamburica u Slavoniji.

U mitologiji, uz različite vr-

ste drveća vezana su i mnogo-

brojna vjerovanja.

Već kod Južnih Slavena postoji vjerovanje da se ispod

drveta poljskog javora (klena)

sastaju demoni koji izazivaju

bolesti kod ljudi. Kad demon

bolesti nekog napadne, seoska

vračara odnese pod drvo malu pogaču, čašu vina i

malo vode kako bi demon napustio bolesnika. Pove-

zuju ga i s kultom pokojnika, a od javorovog drveta

često se izrađuju i ljesovi.

U keltskoj mitologiji, uz javor se vežu slijedeće

karakteristike ličnosti: pripadaju mu osobe s istaknu-

tom moći izražavanja, bojažljivi i distancirani ljudi, po-

nosni, sigurni u sebe, željni novih iskustava, ponekad

nervozni, dobrog pamćenja, obično imaju komplici-

ran život i vole utjecati na druge ljude.

U Kini i Japanu javorov list predstavlja simbol jese-

ni i ljubavi. Za Kanađane javorov list, koji se nalazi na

njihovoj zastavi, ima posebno značenje.

Javor je odvajkada prisutan i u medicini. Kanada

je poznata i po proizvodnji javorovog sirupa. U uku-

pnoj svjetskoj proizvodnji sirupa sudjeluje s 83 posto.

Osim u Kanadi, ista tradicija postoji i u nekim američ-

kim državama od Michigana, Vermonta do Mainea.

Sirup se dobiva od dvije vrste javora, šećernog i

crnog. Sok se sakuplja na način da se drvo mjestimice

izbuši i iz njega se cijedi sok.

Spreman je za bušenje i „cije-

đenje“ kada dosegne starost

do tridesetak godina te kad

deblo u promjeru „ima“ tride-

setak cm. Kod šireg debla veći

je broj bušotina na deblu, ali

najviše četiri.

Sezona sakupljanja soka traje od četiri do šest tjedana.

Sok se sakuplja tijekom mjeseca ožujka i travnja,

kada su temperature noću oko nula stupnjeva, a da-

nju iznad nule.

Iscijeđeni sok obično je bez boje i okusa. Sadrži

oko 97 posto vode, 2,4 posto šećera i 0,1 posto mine-

rala. Svoj pravi okus i boju dobiva kuhanjem u poseb-

no velikim kazanima. Od 40 litara svježeg soka dobije

nepoznato drveće JAVOR / ISTINE, PRIČE,

VJEROVANJA

U Kini je javorov list U Kini je javorov list simbol jeseni i ljubavisimbol jeseni i ljubavi

Porodici javora

(Acer) pripada više

vrsta poznatih

drvenastih biljaka

rasprostranjenih

uglavnom u sjevernoj

zemljinoj hemisferi.

U našoj zemlji

najrasprostranjeniji

su: poljski javor (klen),

gorski javor, crni javor,

mliječ, maklen..

Ove vrste razlikuju se

međusobno po obliku

lista koji je najčešće

krpasto zarezan ili

iscijepan.

Piše: Vesna Pleše

Foto: Arhiva

List javora

JavorJavor

Kod Južnih Slavena postoji vjerovanje

da se ispod drveta poljskog javora

(klena) sastaju demoni koji izazivaju

bolesti kod ljudi.


se litra javorovog sirupa (maple sirupa). Taj sirup koristi se

za pripravu raznih slatkiša, keksa te kao preljev na pala-

činkama.

U čast marple sirupa, krajem ožujka i u prvoj polovici

travnja, u Kanadi se održavaju brojni festivali. Najveći je

u Elmiri kod Waterlooa, ima četrdeset godišnju tradiciju.

Posebno je poznat po palačinkama prelivenim javorovim

sirupom koje se tako pripravljene prodaju na brojnim

štandovima.

Ime javor (acer) praslavenska je i sveslavenska

riječ. Nalazimo je u svim slavenskim jezicima (poljskom,

češkom, ruskom, slovenskom…

Kod nas se prvi puta ime javor spominje u XVI. stoljeću.

Riječ acer, eris n. grčko-latinskog je podrijetla. Naziv

potječe od latinskog pridjeva acer, aris, are što znači oštar,

šiljat, zašiljen,kakvi su po svom obliku i listovi javora.

I mnoga ženska i muška imena u našoj zemlji nose

ime po tom prekrasnom drvetu (npr. Javor, Javorka, Javo-

rinka, Javorčica), ali i prezimena poput: Javorković, Javor-

šak, Javorski, Javornik..

Isto tako i mjesta, planinski predjeli, ali i izvori u na-

šoj zemlji imaju u svom nazivu ime javora: Javorje (mjesto

u Zagrebačkoj županiji), Javorova kosa, planinski predjel

(Gorski kotar), izvor Javor u Draškoj dolini (Primorsko-go-

ranska županija), Podjavori (Park-šuma u Velom Lošinju),

Javornik (dio naselja u gradu Delnicama), Javor planina u

istočnoj Hercegovini i sl.

Razne vrste javora pravi su ukras brojnih drvoreda u

svim našim većim gradovima (Zagreb, Osijek, Zadar, Kar-

lovac…)

U masivu Velike Kapele, grandi-

oznošću, ali i ljepotom, domi-

nira planina Bjelolasica-zele-

na goranska ljepotica.

Ime je dobila po svijetlom hrptu

koji se ističe iznad šumskog pojasa ve-

getacije, osobito zimi kad je prekrivena

snijegom. Na vršnom dijelu hrpta ističu

se tri manja travnata vrha na čijim je

padinama vidljiva i pokoja stijena. No,

postoji i četvrti „zeleni“ vrh grebena

obrastao klekovinom bora krivulja.

Najviši vrh planine, ali i masiva Veli-

ke Kapele je Kula (1534 m), to je i najviši

vrh Gorskog kotara.

Bjelolasica je poznata po bogatstvu

raznolike planinske fl ore. U pukotinama

stijena raste niz rijetkih i endemičnih bi-

ljaka poput širokolisnog zvonca, metli-

časte kamenike, dok na pretplaninskim

travnjacima raste sibirska perunika i

planinski luk.

Padine planine obrasle su pret-

planinskom bukovom šumom te bilj-

kama poput austrijskog divokozjaka,

modrocvjetnog mliječa, gubičastog

strička i sl.

Posebno privlače ljepotama šum-

ski kompleksi koji obrastaju prostranu,

ali razvedenu visoravan koja okružuje

hrvatske planinehrvatske planineBjelolasica pripada masivu Velike Kapele, odlikuje ju raznolika fl ora i šumovite visoravni. Idealno je prirodno smještena pa je pravi raj za ljubitelje planinarenja i alpinizma, u blizini se nalaze strogi prirodni rezervat Bijele i Samarske stijene, planina Klek, Nacionalni park Risnjak, jezera Sabljaci. Tu je i turističko naselje Bjelolasica, odnosno Hrvatski olimpijski centar, a od Ogulina je udaljena samo 27 km.

Šumi, šumi, javore

Javor je često korišten u pjesama, a

šum njegove utjehe

koristili su mnogi pa tako i Arsen De-

dić u svojoj pjesmi:

Šumi, šumi javore

Šumi, šumi javore

kad se oči otvore

sve što krije ova noć

grane tvoje govore.

Šumi, šumi javore

ja te slušam do zore

svijeću sam upalila

da mi nađe prozore.

Nema više onih dana

vjetar bije sa svih strana

žuto lišće, tvoje lišće

ko da kaže nikad više.

Šumi, šumi javore

noći su mi najgore

tuge moje skrivene

šumi, šumi javore.

Listovi klenaListovi klena

Pogled na BjelolasicuPogled na Bjelolasicu

Pretplaninska bukva

Srebrenka


marske stijene, planina Klek, Nacionalni park Risnjak, jezera Sabljaci

te goranske rijeke Dobra, Kupa i Mrežnica.

Unatoč visini i strmim stijenama vrh planine je pristupačan.

Do njega vode brojne pješačke staze i putovi. Jedan vodi iz turistič-

kog naselja Bjelolasica, ispod same žičare, do restorana Međustanica i

dalje hrptom planine do planinskog skloništa Jakoba Mihelčića. Dru-

gi prilaz do vrha planine je iz smjera hotela Jastreb u Begovom Raz-

dolju (najvišeg mjesta u Hrvatskoj na 1078 metara nadmorske visine).

Posebnu turističku ponudu ljubitelji prirode mogu pronaći u tu-

rističkom naselju Bjelolasica, odnosno Hrvatskom olimpijskom cen-

tru. Ovo naselje udaljeno je od Ogulina oko 27 km. Smješteno je u

prostranoj kotlini na 620 metara nadmorske visine gdje se „spajaju“

planinska i mediteranska klima.

To je idealno mjesto za turizam, odnosno odmor u sačuvanoj

prirodi tijekom cijele godine. Ljubiteljima sporta i rekreacije na raspo-

BJELOLASICABJELOLASICA

Bjelolasica Bjelolasica - zelena - zelena goranska ljepoticagoranska ljepotica

Između šumovitih visoravni, koje se negdje nalaze i na

visinama od 1000 do 1300 metara, izmjenjuju se redom

gorske kose i vrhovi

laganju su tereni na otvorenom za atletiku, nogomet, tenis, košarku,

odbojku, rukomet, boćanje, mini golf. A gostima željnima aktivnosti u

prirodi nude se razni sadržaji: šetnje, planinarenje, biciklizam, teren-

sko jahanje po uređenim stazama, tijekom zime skijanje i sanjkanje,

skijaško trčanje. Tu dolaze na svoje i oni koji su željni pustolovina u

prirodi, poput alpinističkog penjanja na obližnje planine Klek, Bijele

i Samarske stijene, ljubitelji raftinga na divljim vodama rijeka Dobre

i Mrežnice.

glavni greben planine. Između šumovitih visoravni, koje se negdje

nalaze i na visinama od 1000 do 1300 metara, izmjenjuju se redom

gorske kose i vrhovi. No, najljepše su između njih travnate udoline

Matić poljana, Duga poljana, Okruglica, Vrbovska i Žuta poljana. Za-

hvaljujući očuvanoj prirodi plijene svojom ljepotom u sva godišnja

doba. Kako se ove travnate površine u udolinama ne obrađuju, pola-

ko se mijenja i izgled krajobraza, travnate površine pomalo zarastaju

šumom crnogorice.

Najljepša je slika krajobraza u proljeće kada se po livadama

rascvjetaju stotine bijelih i ljubičastih šafrana, bijelih i žutih šumarica,

modrih proljetnih procjepaka i žutih baloča. A u okolnim bukovo-

jelovim šumama procvjetaju žućkaste višelisne režuhe, šumske pu-

žarke i ljubičaste šupaljke. Dublje, u crnogoričnoj šumi jele i smreke,

najviše rastu razne vrste mahovina, šumska bekica i nasadi kupina.

Unutar šumskog prostranstva može se naići i na veći broj šumskih

lokvi i mlaka koje nastanjuje

životinjski svijet poput žaba i

sl. Inače, ovo područje bogato

je raznovrsnom faunom pa

tu obitavaju životinje poput

medvjeda, srne, vuka, ali i ra-

znih vrsta ptica.

Osim prirodnih ljepota, a

zahvaljujući svom prirodnom

položaju, Bjelolasica je pravi

raj za ljubitelje planinarenja i

alpinizma. Zanimljivija je i sto-

ga jer se u blizini nalaze strogi

prirodni rezervat Bijele i Sa-

Piše: Vesna Pleše

Foto: Boris Pleše i Tomislav Šporer

Vrbovska poljanaVrbovska poljana

MedvjediMedvjedi

Prekrasni vidiciPrekrasni vidici

U teoriji, a često i u praksi, kaljužištima je posve-

ćena mala pažnja. Nerijetko se računa na ono

što je sama priroda dala. A u poslove uređenja

lovišta za jelene i divlje svinje spada i skrb o

kaljužištima i njihovoj izradi, tamo gdje ona nedostaju.

Za svoj uspješni razvoj jeleni i divlje svinje trebaju

ponajprije sunce, mir, zaštitu od vjetra, dovoljno hrane,

solila i na posljednjem mjestu - kaljužišta. Dok se div-

lje svinje kaljužaju cijele godine dosta redovno, jeleni

posjećuju kaljužišta češće u ljetno doba, posebno od

vremena uhranjenosti do rike. Kaljuža se i rogata i be-

zroga jelenska divljač. Značaj kaljužišta se povećava u

vrijeme suše.

Jeleni i divlje svinje posjećuju kaljužišta uglavnom

u rano jutro, u blizini staništa, u mirnim lovištima i ne-

koliko puta dnevno. Udaljenija kaljužišta koristi divljač

samo noću u kretanju za hranom, kada često nema ni

dovoljno vremena da u potpunosti obavi kaljužanje.

Nalazi li se kaljužište u blizini staništa i ne uznemirava

li je čovjek, divljač ima vremena za pravilno i dovoljno

kaljužanje - može se mirno posvetiti djelatnosti tako

važnoj za njene životne funkcije.

Kaljužanje spada u nužnu brigu o dlaci, to je

nezamjenjiva tjelesna potreba važna za zdravlje divljači.

To što divljač ne može odstraniti s dlake i kože češanjem

nogama, otresanjem ili pomoću jezika, obavi to pomo-

ću blata iz kaljužišta. U blato tako dospijevaju vanjski

nametnici, perut, odumrla dlaka, iglice, četinjača, trnje i

drugo, što izaziva svrbež.

Poslije izlaska iz kaljužišta ponašanje jelena i divljih

svinja je različito. Jelen se otrese kao pas kada izlazi iz

vode, rijetko se tare o drveće. Divlje svinje redovno oti-

ru blato o drveće. Taj postupak ima višestruki značaj:

blato se ravnomjerno razmazuje po tijelu i utire dublje

među dlaku, a trljanje dobro djeluje na krvotok.

Nakon napuštanja kaljužišta divljač je još neko vrije-

me zaštićena blatom od vanjskih nametnika koji bodu.

I to ne samo mehanički, nego i time što blato ima vla-

stiti miris koji prekriva za kukce i grinje privlačeći miris

divljači.

Kaljužište ima i ljekoviti učinak. U njemu se često za-

ustavi ranjena divljač da hladi ranu. Blato također sprje-

čava da se u rane, koje ne može dosegnuti jezikom, ne

upljuju muhe. Za divlje svinje kaljužište ima značaj i za

sprječavanje šteta na poljoprivrednim kulturama jer se

uz njega zadržava duže vremena.

Veprovi se u vrijeme parenja - bucanja, u borbi

za krmače, paraju svojim opasnim kljovama. Za zaštitu

imaju posebno hrskavičasto beskrvno tkivo ispod kože

na plećkama, ali dobro dođe i dodatni oklop. Stvara se

od blata iz kaljužišta. Tamo gdje ima četinjača, u stva-

ranju tog oklopa, sudjeluje i smola koju veprovi kupe

češanjem o debla.

Voda u kaljužištima služi za gašenje žeđi najrazličiti-

jim vrstama divljači, koja se, kao i njeni tragovi, tu može

vidjeti. Zato bi u blizini kaljužišta trebala biti postavlje-

na visoka čeka.

Rašireno mišljenje da se divljač u kaljužištu hladi

vjerojatno nije sasvim točna. Daleko veći značaj ima bri-

ga o dlaci. Kada bi se divljač htjela samo hladiti, bilo bi

dovoljno da ode u vodu. A za dobro kaljužanje potreb-

no je malo vode, ali puno blata, u prvom redu glinastog,

koje dobro klizi po tijelu.

Kako divljač uživa u kaljužanju može shvatiti

samo onaj tko ju je pri tom promatrao (ili onaj koji je

vidio pitome svinje u kaljužanju). Valja se sa sve četiri

noge u zraku, jeleni uranjaju i rogove u blato. Izgleda da

je divljač zadovoljnija što joj blato dublje prodire među

dlaku. Počne li se jedan primjerak kaljužati, to je poticaj

za oponašanje od ostalih članova krda.

Iz promatranja krda jelena s visoke čeke, poznato je

da se pri nedovoljnoj površini kaljužišta jeleni kaljužaju

postepeno. Počinju prvo najjači primjerci, a slabiji mo-

raju čekati dok se jači dovoljno ne iskaljužaju. Nestrpljivi

mladi jeleni se često valjaju u okolnom raslinju i lišću -

kaljužaju se “na suho”.

lovstvo DIVLJAČ U PRIRODI

Kaljužišta su važna za divljačKaljužišta su važna za d

Dok se divlje

svinje kaljužaju

cijele godine dosta

redovno, obični

jeleni posjećuju

kaljužište češće

u ljetno doba,

posebno od vremena

uhranjenosti do rike.

Piše: Zoran Timarac

Jelensko kaljužišteJelensko kaljužište


Dobro kaljužište nije svaka

rupa s vodom, nego jama du-

boka oko metar i pol i dovoljno

dugačka i široka da u nju može

ući cijelo krdo jelena ili divljih

svinja. Inače će jači primjerak

zauzeti kaljužište i neće u njega

puštati slabije.

Dobar je zato sustav od ne-

koliko manjih kaljužišta koja su

eliptična, metar i pol široka i dva do tri du-

gačka, kako bi u njega mogao ući cijeli pri-

mjerak divljači.

Kaljužište tijekom vremena zaraste

zeljastim biljkama koje vole vodu, a kasnije i

vrbama, johama i drugim drvenastim vrsta-

ma, čime se njegova površina smanjuje. Ra-

zumije se da tu vegetaciju treba odstranjivati

pri redovnoj kontroli kaljužišta, isto kao i ka-

menje, granje i izvaljeno drveće. I to ne samo

sa i uz kaljužište, nego i sa staza koje vode k

njemu, kako bi divljač mogla brzo i nečujno

prići. Previše plitko kaljužište također ne is-

punjava svoju ulogu pa ga treba produbiti.

Nema li u lovištu dovoljno kaljužišta,

divljač ih traži kilometrima daleko. U takvom

slučaju je moguće izraditi kaljužište ili, što je

još bolje, proširiti i urediti ono koje je divljač

sama izabrala. Kaljužišta se, inače, rade u bli-

zini staništa, na tihom mjestu, gdje divljač

nije uznemiravana.

Pogodniji su sjeverni i zasjenjeni položaji gdje se voda sporije isparava. Na

nagnutim terenima razina vode u kaljužištu

može se regulirati dotokom i odtokom vode.

Time se sprječava isušivanje u vrijeme suše

ili previše vode kada je puno kiše. Na nagnu-

tom terenu bolje je izraditi sustav kaljužišta

jedno uz drugo, nego jedno ispod drugog.

Pretpostavka dobrog kaljužišta je naj-

manje trideset centimetara debeo sloj gline.

Ranije su se za kaljužišta koristile betonske

“kade”. Danas se može upotrijebiti kombina-

cija plastičnih folija i teških ljepenki za osi-

guranje nepropusnosti. Izrađeno kaljužište

treba u najvećoj mjeri prilagoditi lokalnim

uvjetima da ne plaši divljač.

U blizini kaljužišta bi trebalo biti solilo,

koje također zadržava divljač na tom mjestu.

Uz staze, koje vode do kaljužišta, dobro je

postaviti visoke čeke, s kojih se može pratiti

brojnost i stanje divljači.

U ranim jutarnjim i večernjim satima

divljač posjećuje samo ona kaljužišta koja

su u blizini frekventnih cesta ili pruga ili ona

na zemljanim putovima. Ovo posljednje ne

vrije di za divlje svinje koje su manje osjetlji-

ve i koje se u mnogim lovištima zadovolja-

vaju udubljenjima na neodržavanim putovi-

ma, u kojima se voda zadrži jedino u vrijeme

obilnije kiše.

Neizostavni dio kaljužišta za divlje

svinje su debla drveća za otiranje koja imaju

grubu koru. One daju prednost četinjačama,

jer njihova smola povećava izolacijsku spo-

sobnost blata. Tamo gdje nema četinjača do-

bre su i listače. Kod šumarskih zahvata treba

se dogovoriti da se ostavi drveće koje divljač

koristi za otiranje. Ono je sastavni dio kaljuži-

šta i također služi da se divljač osjeća dobro.

Ako je kaljužište u gustišu ili u njegovoj

tijesnoj blizini, treba uz njega ukopati neko-

liko stubova s grubom korom. Divlje svinje

će se otirati o njih i sačuvat će se drveće u

blizini. U ograđenim lovištima se praktici-

ra da se stubovi dužine oko dva i pol metra

ukopaju oko metar duboko, kako ih divljač

ne bi izvalila. Kako bi se povećala privlačnost

kaljužišta za divlje svinje, stubovi se mogu

namazati smolom drveta.

U okolini kaljužišta, posebno na sušim

mjestima, okupljaju se kukci koji otežavaju

život divljači. Zato je dobro na okolno dr-

veće povješati kućice za ptice koje se hrane

kukcima. To je također doprinos ozdravljenju

životnog prostora za divljač.

Na kraju, mnogi lovci se pitaju mogu

li se divlje svinje loviti uz kaljužišta. S lovno-

etičkog motrišta nema razloga da se tu ne

lovi, ako se već lovi na poljima za divljač, na

hranilištima i mrciništima. Ipak, treba imati u

vidu da će divljač poslije pucanja biti opre-

znija i za vrijeme dana se neće moći naći ni

na najprivlačnijim kaljužištima.

Po pravilu, uz kaljužišta bi se trebala lo-

viti divljač pri visokom brojnom stanju i veli-

kim štetama, ranjena i bolesna divljač. Važan

je tu i dobar pogodak. Razumije se da se ne

puca na divljač u kaljužištu, nego kada mu

prilazi ili odlazi iz njega. Inače, u blizini kalju-

žišta treba biti mir.

Kaljužišta su važna za divljača divljač

Kako divljač uživa u kaljužanju, može

shvatiti samo onaj tko ju je pri tom

promatrao. Valja se sa sve četiri noge u

zraku, jeleni uranjaju i rogove u blato.

Divlja svinja ulazi u kaljužišteDivlja svinja ulazi u kaljužište

Jelen nakon izlaska iz kaljužištaJelen nakon izlaska iz kaljužišta

Broj 155 Broj 155 • • studeni 2009. studeni 2009. HRVATSKE ŠUMEHRVATSKE ŠUME 3535


U novogradiškoj Podružnici Hrvatskih šuma

provedeno je osposobljavanje 18 šumskih

radnika–sjekača (po dva iz svake Šumarije),

koji će biti instruktori za obuku novoprimlje-

nih sjekača. Osposobljavanje su obavili Zdenko Toma-

šić, stručni suradnik za osposobljavanje zaposlenika u

Službi zaštite na radu, Vladimir Koščević, samostalni

stručnjak u Službi zaštite na radu i Jasenka Kovačević,

stručni suradnik za zaštitu na radu u UŠP Nova Gradiška.

Prvo je održano predavanje, a zatim prikazan fi lm „Upu-

te za rad na siguran način pri sječi i izradi drveta“, koji

je 2007. godine snimila Služba zaštite na radu. Praktični

dio obuke održan je na području novogradiške Šuma-

rije gdje su domaćini bili upravitelj Šumarije Davorin

Pečnjak, revirnica Marina Zupčić te čuvar šuma i lovišta

Zlatko Gospočić.

Demonstracija obaranja stabala-Sigurne

tehnike obaranja stabala demonstrirao je Zden-

ko Tomašić, a zatim su to činili sjekači. Svi radni-

ci oborili su stabla u skladu s pravilima za rad na

siguran način pri sječi i izradi drva, a nakon toga

raspravljalo se o primijenjenim tehnikama, ovi-

sno o smjeru nagnutosti, izgledu, debljini stabla,

željenom smjeru obaranja itd. Svi prisutni sjekači

uspješno su prošli praktičnu provjeru znanja. To su

Ivan Raštegorac i Dalibor Špoljarević (Šumarija Ja-

senovac), Petar Matošević i Goran Mudrinović (Šu-

marija Nova Gradiška), Danijel Janković i Marijan

Ruškan (Nova Kapela), Marinko Vidaković i Marin-

ko Vuković (Novska), Željko Abrić i Goran Banović

(Okučani), Drago Dobenko i Ante Kaurin (Oriovac),

Vlado Jurkiv i Stanko Petrović (Slavonski Brod), Tomislav

Grladinović i Mario Kičić (Stara Gradiška) te Ivan Špio-

njak i Milan Šporčić (Trnjani).

Edukacije i za ovlaštenike poslodavca-Tijekom

listopada provedene su i edukacije ovlaštenika poslo-

davca iz zaštite na radu, na kojima im je ukazano na

njihova prava, dužnosti i obveze u vezi s provedbom

zaštitnih mjera na poslovima u šumarstvu. Osposoblja-

vanja i edukacije provedene su u skladu sa zaključci-

ma radnoga sastanka Službe zaštite na radu i stručnih

suradnika s pet slavonskih Podružnica Hrvatskih šuma

(Našice, Nova Gradiška, Osijek, Požega i Vinkovci).

Znatno manje ozljeda na radu- Prema riječima

Jasenke Kovačević, u usporedbi s proteklim godinama,

ove je godine u UŠP Nova Gradiška znatno smanjen

broj ozljeda na radu. U prvih devet mjeseci evidentira-

no ih je 15, što je u odnosu na 2008.(21) smanjenje za 28

posto. Smanjio se, također, i broj teških ozljeda, sa šest

na dvije, broj izgubljenih radnih dana manji je za 54 %,

a iznos isplaćene naknade zbog bolovanja manji je za

52 %. Rezultat je to sve ozbiljnijeg i savjesnijeg pristu-

pa ovlaštenika iz zaštite na radu i to na svim razinama,

od upravitelja Šumarija i radnih jedinica (ovlaštenici II.

stupnja), revirnika (ovlaštenici III. stupnja), do pomoć-

nika revirnika-poslovođa te čuvara šuma i lovišta (ovla-

štenici IV. stupnja).

- Ovakva osposobljavanja i sastanci uvijek su ko-

risni, budući da se na njima razvija pozitivna rasprava

koja potiče ovlaštenike i sve zaposlenike na to da se što

više angažiraju u provedbi zaštitnih mjera na radu. Tako

se propusti i pogreške, koje bi mogle dovesti do štetnih

poremećaja u radnom procesu, svode na najmanju mo-

guću mjeru- zaključila je J. Kovačević.

zaštita na radu NOVA GRADIŠKA

Osposobljeno Osposobljeno osamnaest sjekača osamnaest sjekača za instruktoreza instruktore

U usporedbi s

proteklim godinama,

ove je godine u

UŠP Nova Gradiška

znatno smanjen

broj ozljeda na

radu. U prvih devet

mjeseci evidentirano

ih je 15, što je u

odnosu na 2008.

(21) smanjenje za 28

posto

Piše: Ivica Tomić

Foto: J. Kovačević

Predavanje i prikazivanje filma o sječi Predavanje i prikazivanje filma o sječi na siguran načinna siguran način

Praktični dio obuke u gospodarskoj jedinici Praktični dio obuke u gospodarskoj jedinici “Gradiška brda”(Šumarija Nova Gradiška)“Gradiška brda”(Šumarija Nova Gradiška)


S prošlim brojem ča-

sopisa završili smo

suradnju s dječjim

vrtićima „Josipdol“ iz

Josipdola, „Sesvete“ iz Sesve-

ta i „Ivana Brlić Mažuranić“ iz

S. Broda na temu PRIČE O ŠU-

MAMA, ŠUME U PJESMAMA

u okviru koje smo, skoro go-

dinu dana, uživali u stvaralaš-

tvu djece na temu “Priča” Iva-

ne Brlić Mažuranić i hrvatskih

pjesnika o ljepoti i važnosti

šume. Spoznali smo kako dje-

ca likovno doživljavaju šumu

kroz prozu i poeziju.

Zahvaljujemo djeci, od-

gojiteljicama i svima koji su

na bilo koji način pomogli!

No, time se ne odričemo

dječjih suradnika! Hrvatske

šume nastavljaju suradnju s

istim vrtićima (kojima se pri-

ključio i vrtić „Šumska jagoda“

iz Zagreba) s novim progra-

mom koji je opet osmislila

naša vrijedna i inventivna su-

radnica, i sama odgojiteljica,

Ljiljana Ivković.

Projekt je jednostavno

nazvan „TKO TO IDE“ prema

naslovu pjesme Stanislava

Femenića.

Suradnjom kroz naredne

brojeve časopisa, cilj nam je

da djeca upoznavajući šum-

ske životinje dobiju što više

spoznaja, uz poticanje na važ-

nost očuvanja šume i šumskih

stanovnika.

Jednostavnije, saznat ćete

što djeca misle o vuku, lisici,

medvjedu, fazanu i ostalim

stanovnicima šume!

Pročitajte u današnjem

broju kako je neiscrpna dječja

mašta opisala vuka!

dječji kutak TKO TO IDE

Ako je gladan, vuk ide Ako je gladan, vuk ide u selo uzeti hrane...u selo uzeti hrane...-Vuk je najstrašnija zvijer u šumi jer jede sve što vidi na putu. Brz

je i može pobjeći kad ga lovci love.

(Štefan, 4,11 g.)

-Vuk je brz i proždrljiv. (Ella, 5,10 g.)

-Vuk ima dlake i rep, sive je boje i živi u šumi.

(Mihael, 5,8 g)

-Vuk je mesožder, dobar je lovac. Ne živi sam. On živi u čoporu.

Nije lukav. On je lutalica i zavija po noći. Ako je selo blizu, a vuk

gladan, on ide u selo uzeti hrane. (Bruno, 6 g.)

-Ja znam da vukovi vole jesti bilo kakve životinje. Oni se svi

udruže i napadaju. Vuk nikad neće napasti sam, samo kad je

jako gladan. Vuk se samo boji medvjeda jer je on jači od njega.

(Dominik, 6,1 g.)

-Vuk živi u šumi, on je sive ili smeđe ili sivosmeđe boje. Ima du-

gačak rep i oštre zube. Oči mu svijetle u mraku. Vuka se svi boje

i nitko se ne želi sresti s njim.

(Antun, 6,3 g.)

-Vuk se ne boji životinja, on se samo boji ljudi. Jako ne voli lovce,

to znači da je strašljiv. Vuk jede životinje pa i ovcu i kozu. Može i

kožu pojesti. (Petar, 6,5 g.)

(DV SLAVONSKI BROD)

-Divlji pas! Vuk je zapravo divlja, strašna životinja (Jakša, 5,5 g.)

-Mislim da je vuk opasan jer grize i velik je. Zna glumiti da je dobar. (Lovro, 6 g.)

-Vuk je strašan. Nije baš pametan, jede kozliće i tri praščića. Jako je zločest. To je

sve što znam, drugo više niš ne znam (Roberto, 6 g.)

-Vuk je strašan i ljut, ljut od bijesa jer ga netko lovi.

(Luka, 6 g.)

-Vidio sam ga u knjizi, pravog vuka. On je manji od medvjeda (Vanja 4,5 g.)

-Meni se on ne sviđa. Čudno!(La, 5g.)

-Malo čudovište, malo pesek. Crna životinja (Josip, 4,5 g.)

(DV „ŠUMSKA JAGODA“ Zagreb)

-Vuk može pojesti ovcu. On živi u šumi. Ja sam gledao fi lm o vuku samotnjaku.

Vuk je opasan za ljude (Antun)

- Vuk ima krzno i izgleda ko pas. On je divlji zato što nije blizu ljudi. Vuk je zašti-

ćena životinja jer ga više nema tako puno. Lovci vukove ubijaju s puškom jer im

kradu ovce i pojedu im ovce. Zato ih ima tako malo (Lucija)

- Vuk ima velike i jake zube i može ti jako poderati kožu, zato je bolje da ne ideš

blizu (David)

(DV SESVETE)

David Kolar, 6,4 g. (DV Sesvete)

Karla Hunjet 6g. (DV Sesvete)

Jakša Z. Mihaljević, 5,5 g.

Ines Lukić, 5,6 g. (DV Slavonski Brod) (Ines)

Pripremila: Ljilja Ivković


Kao dio projekta „Škola u šumi, šuma u

školi“ učenici i učitelji Međunarodne

eko škole Voltino (Zagreb), njih 294 iz

14 razreda, svoj su Eko dan, 22. listo-

pada, proveli izvan učionice, na području UŠP

Zagreb.

Peti razredi imali su priliku uvjeriti se kako

šuma postaje čarobna u jesen posjetivši pouč-

nu stazu Bliznec kojom su ih proveli revirnik

Dalibor Babić i glasnogovornica Tatjana Đuri-

čić-Kuric. Nakon kratkog posjeta pilani Bliznec

i upoznavanja s njenom poviješću, dio učenika

je održao radionicu s profesorom geografi je

učeći o Medvednici, dok je drugi dio učenika

krenuo šumskom stazom s profesoricom priro-

de upoznajući biljne vrste Medvednice.

Šesti razredi posjetili su rasadnik Lukavec

gdje ih je Damir Brebrić detaljno upoznao s

rasadnikom i jesenskim radovima u njemu.

Nakon toga posjetili su Šumariju Velika Gorica,

Već drugu godinu zaredom u Čepinu

kod Osijeka se potkraj mjeseca ko-

lovoza održava kulturno sportska

manifestacija Čepinsko ljeto. Jedna

od aktivnosti ovogodišnjeg Čepinskog ljeta

bila je i likovna radionica u šumi Sjerkovina,

između Čepina i Čepinskih Martinaca. Inici-

jator ove radionice i ugodnog izleta bila je

gospođa Milica Jošnik, školska knjižničarka

OŠ Miroslava Krleže iz Čepina koja je dobar

poznavatelj i veliki zaljubljenik slavonske

šume.

Ovoj odgojno obrazovnoj radioni-

ci odazvali su se učenici obiju čepinskih

osnovnih škola („Vladimir Nazor“ i „Miroslav

Krleža“), nastavnici, roditelji i slikar Danijel

Jakovljević.

Mjesto okupljanja bila je lovačka kuća u

šumi Sjerkovina gdje su djeca nakon igre i

upoznavanja, u šetnji šumom pronalazili za-

nimljive šumske predmete: ostatke kore dr-

veta, granja, šumskoga cvijeća, otpalog lišća,

praznih puževih kućica, ptičjeg perja, žira,

šipka i slično, što je poslužilo kao materijal za

likovnu radionicu.

djeca u šumi EKO DAN OSNOVNE ŠKOLE

VOLTINO (ZAGREB)

OŠ „V.NAZOR“ I „M.KRLEŽA“ / ČEPIN

Blizu 300 osnovaca u šumi !Blizu 300 osnovaca u šumi !

točnije Turopoljski lug, gdje su sakupljali žir

i gdje ih je zamjenica upravitelja Šumarije

Dragana Draženović upoznala s osobitosti-

ma turopoljske šume.

Da neprocjenjiva vrijednost žumbe-

račkog kraja, osim u njegovim očuvanim

prirodnim ljepotama leži u bogatom kul-

turnom nasljeđu, spoznali su sedmi razredi

posjetivši Eko centar Budinjak gdje su bili

gosti Šumarije Samobor i Parka prirode

Žumberak-Samoborsko gorje. Stazom kne-

ževa djecu su proveli nadzornici Parka pri-

rode, revirnik Mirko Horvat i Irena Franjić,

stručni suradnik za ekologiju. Deset točaka

poučne staze djecu su upoznala sa osobito-

stima kulturnog značaja Budinjaka dok su ih

šumari upoznali sa prirodnim značajkama.

Likovna radionica u šumi Likovna radionica u šumi za čepinske osmoškolceza čepinske osmoškolce

Osim prikupljanja materijala za likovni

rad, učenici su saznali i ponešto o šumskim

plodovima, životinjama i očuvanju naših

šuma. Tako su naučili kakve su to biljke ne-

ofi ti i kako se jedan od neofi ta, u narodu

poznat kao „cigansko perje“, koristi u pado-

branstvu. Vidjeli su i starinski đeram, šum-

sku čeku, čardak. Šečući šumom, učenici su

susreli i grupu lovaca na

njihovom uobičajenom

obilasku šume i raskrči-

vanju šumskih staza.

Nakon ugodne šet-

nje šumom, grupa se s

prikupljenim materija-

lima vratila do lovačke

kuće i pod nadstrešni-

com započela s likov-

nom radionicom.

Kao materijal za ovu

radionicu poslužili su,

osim pronađenih pred-

meta iz šume, i donešeni

predmeti od kuće: šare-

ne papirnate salvete, klip kukuruza, tikvice

neobična oblika pa čak i plastika koju se

može oplemeniti vlastitim kreativnim ideja-

ma. Od boja su se koristile tempere i slikar-

ske boje, posuđene ljubaznošću gospodina

Piše: Irena Franjić

U pilani Bliznec U pilani Bliznec

Sedmaši u Eko centru BudinjakSedmaši u Eko centru Budinjak

Igra kao uvod u radionicu Igra kao uvod u radionicu

Oslikani klip kukuruzaOslikani klip kukuruza


Rajčicu možemo jesti sirovu, kuhanu,

pečenu, nadjevenu, možemo ju piti,

upotrijebiti kao juhu, može poslužiti

za pravljenje pikantnog sosa uz bilo

što – meso, jaja, ribu, kobasice. Primamljiva

ravnoteža slatkog i kiselog daje rajčici izni-

man okus, čak kad je zatvorena i u konzer-

vi. Praktički, nema neke nacionalne kuhinje

u kojoj rajčica nije znatno zastupljena. U 16.

stoljeću rajčicu su iz Meksika u Europu do-

nijeli španjolski konkvistadori. Brzo nakon

toga počeli su je smatrati

jakim afrodizijakom. Fran-

cuzi su je nazvali pomme

d’amour, “jabuka ljubavi”.

Premda na listi izvo-ra vitamina A, među

voćem i povrćem, rajčica

zauzima tek 16. mjesto i 13.

mjesto kao izvor vitamina C,

ona je ipak na 3. mjestu po

istovremenom pružanju ta

oba vitamina jer ju konzu-

miramo u znatnim količina-

ma. I premda je prosječna

rajčica 93,5 posto voda, ona

sadrži također magnezij,

niacin, željezo, fosfor, kalij, vitamin B2, natrij

i vitamin B1. Ukupno govoreći, među voćem

i povrćem, rajčica se u našoj prehrani smatra

izvorom broj jedan vitamina i minerala. Lako

se probavlja i ima malo kalorija: samo 35 u

rajčici teškoj 14 dekagrama.

zdravi život

Osmaši su bili gosti Šumarije Novoselec

gdje im je domaćin bio revirnik Saša Svobo-

da Arnautov. Djeca su posjetila šumu Žutica

gdje su vidjeli sastojine hrasta lužnjaka te

se upoznali sa suživotom šumara i naftaša i

ekološkim problemima na ovom području.

Nakon toga djelatnici Šumarije su na lugar-

nici Pleso pripremili gostima gablec i kviz,

čime su učenici i učitelji bili oduševljeni.

Bio je to lijepi dan u šumi, zahvaljujemo

se domaćinima i radujemo daljnjoj suradnji

i susretima.

Jakovljevića. Tehnike rada su bile potpu-

no slobodne, isključivo vođene osobnim

idejama i vještini. Kao poticajna literatu-

ra poslužili su časopisi Hrvatske šume i

Unikat te slike iz kalendara sa šumskim

motivima .

Izrađeni likovni radovi izloženi su na

stolu ispod nadstrešnice.

Nakon toga uslijedio je zajednički

objed i odmor uz igru.

Radionicom je postignut višestruki

odgojni i obrazovni cilj. Učenici, rodi-

telji i nastavnici su se družili, zabavili i

zbližili kroz igru. Zajednički su oslikavali

predmete i zajednički pripremali objed

te možemo zaključiti da ih je boravak u

šumi obogatio za jedno lijepo iskustvo.

Radionica je također ispunila i svoju

obrazovnu zadaću podsjetivši učenike

na važnost očuvanja naših šuma i podi-

zanja razine ekološke svijesti.

RajčicaRajčica – ukusno, zdravo – ukusno, zdravo i primamljivo povrćei primamljivo povrćeNeki tvrde da je rajčica ustvari voće, a ne povrće! Bila jedno ili drugo, bez rajčice bi naša kuhinja ozbiljno trpjela i bila osiromašena, jer upotreba rajčice je mnogostruka.

Rajčice sadrže tvar likopen koja

se pokazala djelotvornom u borbi protiv

raka. Likopen je antioksidans, vjerojatno

najsnažniji od svih antioksidansa. Osim što

smanjuje rizik od raka, hrana bogata likope-

nom smanjuje i vjerojatnost pojave srčanog

udara.

Rajčice iz raznih krajeva svijeta stalno se

testiraju i stvaraju se i uzgajaju novi hibridi

kako bi se postigli što kvalitetniji plodovi,

što više otporni na bolesti i sa što većom

hranjivom vrijednošću.

Uzgajaju se i posebne

vrste rajčica pogodne za

konzerviranje, pravljenje

sokova, pasta, sosova i sa-

lata. Osim crvene, postoje i

rajčice boje naranče, žute,

ružičaste i bijele.

Slično bananama, rajčice se ne smiju stav-

ljati u hladnjak – dok nisu

ionako sasvim zrele. Ne

smije ih se držati na tem-

peraturi ispod 12 stupnje-

va jer neće završiti proces

sazrijevanja i bit će bez

okusa. Uskladištiti ih treba u položaju s pe-

teljkom gore i ne držati na suncu.

Rajčica se uklapa u bilo koji dio svakog

dobrog obroka. I u tom plodu ljeta može se

uživati i usred zime.

Ukupno govoreći, među

voćem i povrćem, rajčica

se u našoj prehrani smatra

izvorom broj jedan vitamina

i minerala. Lako se probavlja

i ima malo kalorija: samo

35 u rajčici teškoj 14

dekagrama.

Piše: dr. Ivo Belan

Oslikani klip kukuruzaKora drveta ukrašena Kora drveta ukrašena plodovima jeseniplodovima jeseni

U Turpoljskom luguU Turpoljskom lugu


Karlovac je jedno od najvećih promet-

nih čvorišta u Hrvatskoj koje svake

godine posjeti velik broj turista odu-

ševljenih prirodnim ljepotama grada

Karlovca i njegove okolice . Turističko gos-

podarstvo Karlovačke županije nose četiri

čudesno lijepe rijeke: Kupa, Korana, Mrežnica

i Dobra i njihovi pritoci, bogate šume i lovi-

šta u okolici, povijesno – kulturni spomenici

te razni drugi atraktivni turistički lokaliteti

(iskopine Pavlinskog samostana, skulptura

kralja Petra Svačića i njegov grob, memori-

jalni spomenik iz 2. svjetskog rata, poučna staza Rimski

put i drugo).

Obnovom Lovačkog doma Muljava stvoreni su pre-

duvjeti za razvoj kontinentalnog turizma i revitalizaciju

lovstva na Petrovoj gori i Kordunu. Osim smještaja i pre-

hrane dom nudi organizaciju raznih poslovnih sastana-

ka, seminara i domjenaka, privatnih proslava, usluge

cateringa i dr.

U sklopu Turističkog centra svake godine održavaju

se brojne sezonske turističke manifestacije kao što su

gljivarijada i kestenijada, natjecanja trkača, biciklističke

utrke, natjecanja streličara, rekreativno jahanje, lovni

turizam i dr.

Tijekom ljetnih mjeseci, osim smještaja u objektu,

gosti mogu koristiti prostor za kampiranje koji je vrlo

interesantan stranim gostima koji putuju na ljetovanje

u pravcu mora.

Gostima se također nudi upoznavanje kulturno-po-

vijesnih znamenitosti Petrove gore, a osnovnoškolcima

programi terenske nastave i izleta.

Svakako treba istaknuti da je HRT iz lovačkog doma

emitirala razne radijske i televizijske emisije kao što su

“Razglednice iz Hrvatske” koje su promovirale turističke

sadržaje općine Vojnić i Petrove gore.

Lovački dom Muljava primio je brojne nagrade od

turistička razglednica KARLOVAC

Lovački dom Muljava privlači Lovački dom Muljava privlači brojnim sadržajimabrojnim sadržajima

Lovački dom Muljava

na Petrovoj gori

središte je Turističkog

centra Petrova gora.

Nalazi se oko 30 km

južno od Karlovca, a

sedam kilometara od

Vojnića. Otvorenog je

tipa i radi svakodnevno

od 10-21 sat.

kojih treba izdvojiti: nagrade HTZ Karlovačke župani-

je u 2008. godini, “Zeleni cvijet” sa zlatnim znakom za

originalnost i kvalitetu suvenira te “Zeleni cvijet“ sa

srebrnim znakom za opću uređenost i kvalitetu usluga;

nagradu udruge restoratera Hrvatske pod nazivom Ga-

stronaut uvršten je među 100 vodećih restorana Hrvat-

ske zadnje dvije godine.

Kao dokaz uspješnosti poslovanja također treba

istaknuti posjet predsjednika Mesića, veleposlanstva

Nizozemske, Norveške i Japana, posjet UNHCR-a te

brojnih drugih domaćih i inozemnih institucija i poslov-

nih partnera.

Kontakt:

00385 (0)98 456 378

www.muljava.com

e-mail: lovacki-dom-mulja-

[email protected]

Pripremila: Vesna Poljak

Lovački dom i njegovo osobljeLovački dom i njegovo osoblje

Skulptura kralja Petra SvačićaSkulptura kralja Petra Svačića

Kraljev grob - spomen obilježje kralju Petru SvačićuKraljev grob - spomen obilježje kralju Petru Svačiću

S jednog od lovova na Petrovoj goriS jednog od lovova na Petrovoj gori

Naslovna stranica:

Jesen


Zadnja stranica:

Jesen 2


Mjese nik »Hrvatske ume«Izdava : »Hrvatske ume«d.o.o. Zagreb

Predsjednik Uprave:dipl. ing. um. Darko Vuleti

Glavni urednik:Miroslav Mrkobrad

Novinari: Irena Dev i -Buzov,Antun Z. Lon ari , MiroslavMrkobrad, Vesna Ple ei Ivica Tomi

Ure iva ki odbor:predsjednik Branko Me tri ,Ivan Hodi , Mladen Slunjski,Herbert Krauthaker, edomirKri mani , eljka Bakran

Adresa redakcije:Lj. F. Vukotinovi a 2, Zagreb

tel.: 01/4804 169faks: 01/4804 101

e-mail: [email protected]@hrsume.hr

Uredni tvo se ne mora uvijekslagati s mi ljenjem autorateksta.

Gra ko oblikovanje:Stjepan Pepelnik

Priprema i tisak:

Bistranska 19Zagreb

Naklada: 6200

CJENIK OGLASNOGPROSTORAJedna stranica (1/1) 3600 kn;pola stranice (1/2) 1800 kn;tre ina stranice (1/3) 1200 kn;

etvrtina stranice (1/4) 900 kn;osmina stranice (1/8) 450 kn.Unutarnje stranice omota (1/1)5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn;1/3 stranice 1800 kn; zadnjastranica 7200 kn (tu stranicunije mogu e dijeliti).U ovu cijenu nije ura unat PDVkoji pla a ogla iva .

Obitelj Vukušić u postaji je od 1961. god., a tko još nije čuo za Antu Vukušića, čovjeka

koji već 35 godina živi i radi na Zavižanu i svakodnevno nas obavještava kakvo je

vrijeme i temperatura na najvišoj meteorološkoj postaji u Hrvatskoj, smještenoj

na 1594 m. n/v.

Velebit je lijep i surov, pogotovo zimi kad veliki snjegovi izoliraju Zavižan od ostatka svije-

ta. I tada tamo živi Ante, koji u izolaciji zna biti i po šest mjeseci. Samo iskusni planinari i

njegova obitelj mogu naći načina kako se probiti do kuće.

Ljeti je Zavižan najposjećenija lokacija u NP Sjeverni Velebit. Ljetne gužve i zimski mir

ostvaruju ravnotežu života u kući na vrhu planine.

Sve to fotografi jama dokumentira Ante, i sam zaljubljenik u Ve-

lebit. One odišu mirom i spokojem, u njima se ogleda sva ljubav koju

poklanja svojoj planini. Uživajte i vi u ovih nekoliko prizora .. (md)

ZAVIŽAN

Ljetna kretanjaLjetna kretanja i zimski mir...i zimski mir...Podno vrha Vučjak je 1927.

godine podignut planinarski

dom, tada nazvan Krajačeva

kuća, koji je 1953. nadograđen

i u njemu je otvorena

meteorološka postaja Zavižan.

u šumskom miljeuPD ZavižanPD Zavižan

Pogled s doma na kapelicu sv. AntePogled s doma na kapelicu sv. Ante

Zima na kosiZima na kosi

Zalazak sunca iza kvarnerskih otokaZalazak sunca iza kvarnerskih otoka

Buđenje novoga danaBuđenje novoga dana

Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić je na prijedlog Državnog

povjereništva za odlikovanja i priznanja, na svečanosti 7. listopada u Uredu

Predsjednika, odlikovao REDOM HRVATSKOGA PLETERA za osobit doprinos

razvitku i ugledu Republike Hrvatske, dvojicu šumara koji ne žive i ne rade

u Hrvatskoj. Odlikovanje su primili prof. dr. sc. Emil Klimo sa Šumarskoga fa-

kulteta u Brnu te Vladimir Čamba, dipl. ing., zamjenik direktora Direkcije za

šumarsko istraživanje i edukaciju u Saveznom ministarstvu poljoprivrede i

šumarstva, vodoprivrede i zaštite okoliša Republike Austrije.

Kako je inicijativu za odlikovanje naših istaknutih kolega, s kojima hrvat-

ski šumari surađuju već dugi niz godina, pokrenulo Hrvatsko šumarsko druš-

tvo, svečanom uručenju odlikovanja su, osim uže obitelji laureata i dekana

Šumarskoga fakulteta u Brnu, nazočili i predsjednik Hrvatskog šumarskog

društva mr. sc. Petar Jurjević te mr. sc. Josip Dundović.

ODLIKOVANJA ISTAKNUTIM ŠUMARIMA

Predsjednik Mesić Predsjednik Mesić odlikovao šumare odlikovao šumare Emila Klimu Emila Klimu i Vladimira Čambui Vladimira Čambu

Predsjednik Mesić s laureatima E. Klimom (lijevo) Predsjednik Mesić s laureatima E. Klimom (lijevo) i V. Čambom (desno)i V. Čambom (desno)

Časopis za popularizaciju šumarstvaČasopis za popularizaciju šumarstva ISSN 1330-6480 ISSN 1330-6480

Značaj sjemena u šumarstvuZnačaj sjemena u šumarstvu 2

Malo požaraMalo požara 7

PaklenicaPaklenica 1414

Donja StubicaDonja Stubica 1010

BjelolasicaBjelolasica 3333

SavaneSavane 2020

broj

155Godina XIII.,

Zagrebstudeni2009.

broj

155Godina XIII.,

Zagrebstudeni2009.

Documents

Značaj sjemena u šumskom ekosustavu