of 164 /164
EPISKOP MELENTIJE HILANDARAC DUHOVNA GRADINA ZBIRKA MUDRIH IZREKA SVETIH OTACA ZA DUHOVNI ŢIVOT SADRŽAJ 1. O Bogu i njegovom odnosu prema svijetu i čovjeku 2. Sveto Pismo ili Biblija 3. Gospod Isus Hristos 4. Blagodat 5. Vjera (religija) - Hrišćanstvo 6. Vjera i dobra djela 7. O odnosu čovjeka prema Bogu 8. Unutrašnje i spoljašnje Bogopoštovanje 9. Zvanje i obaveze hrišćanina 10. Spasenje duše i vrlina (dobročinstvo) 11. Molitva 12. O posjećivanju hrama 13. O poštovanju praznika 14. Nauka - znanje - mudrost 15. Mudri, dobri i sveti ljudi 16. Druženje s dobrim i rđavim ljudima 17. O ljubavi prema bližnjima 18. Darežljivost ili milostinja 19. Družba - prijateljstvo 20. Praštanje uvreda i ljubav prema neprijateljima 21. Smjernost i poniznost 22. Rasuđivanje ili razboritost 23. Sablazan i razvratnici 24. Đavo - sotona 25. Grijeh 26. Pomisli - mišljenja 27. Strasti 28. Gnjev 29. Taština, oholost i samohvalisanje 30. Gordost 31. Zavist 32. Osuđivanje drugih 33. Laskanje i licemjerstvo Pogovor Pripremio: www.PrijateljBozji.com preuzeto sa www.svetosavlje.org

zzbirka mudrih izreka

Embed Size (px)

Text of zzbirka mudrih izreka

EPISKOP MELENTIJE HILANDARAC DUHOVNA GRADINA ZBIRKA MUDRIH IZREKA SVETIH OTACA ZA DUHOVNI IVOT SADRAJ 1. O Bogu i njegovom odnosu prema svijetu i ovjeku 2. Sveto Pismo ili Biblija 3. Gospod Isus Hristos 4. Blagodat 5. Vjera (religija) - Hrianstvo 6. Vjera i dobra djela 7. O odnosu ovjeka prema Bogu 8. Unutranje i spoljanje Bogopotovanje 9. Zvanje i obaveze hrianina 10. Spasenje due i vrlina (dobroinstvo) 11. Molitva 12. O posjeivanju hrama 13. O potovanju praznika 14. Nauka - znanje - mudrost 15. Mudri, dobri i sveti ljudi 16. Druenje s dobrim i ravim ljudima 17. O ljubavi prema blinjima 18. Dareljivost ili milostinja 19. Druba - prijateljstvo 20. Pratanje uvreda i ljubav prema neprijateljima 21. Smjernost i poniznost 22. Rasuivanje ili razboritost 23. Sablazan i razvratnici 24. avo - sotona 25. Grijeh 26. Pomisli - miljenja 27. Strasti 28. Gnjev 29. Tatina, oholost i samohvalisanje 30. Gordost 31. Zavist 32. Osuivanje drugih 33. Laskanje i licemjerstvo Pogovor Pripremio: www.PrijateljBozji.com preuzeto sa www.svetosavlje.org

1. O BOGU I NJEGOVOM ODNOSU PREMA SVIJETU I OVJEKU sadraj Sve to vidimo, svjedoi o nevidljivom (Rim. 1, 20). Nebo, zemlja, more, jednom rijeju sav ovaj svijet jeste velika i preslavna knjiga Boja u kojoj se samim utanjem otkriva propovijedani Bog. (Sv. Grigorije Bogoslov). Jedan filosof upita sv. Antonija Velikog, koji nije znao ni itati ni pisati: "Iz kakvih si knjiga pocrpio znanje o visokim istinama koje propovijeda"? - Sv. Antonije ne govorei ni rijei, jednom rukom ukaza nebo, a drugom zemlju. Posmatranje bezbrojnih uda, vienih na nebu i na zemlji, jeste knjiga koju svaki moe itati a koja i danju i nou iskazuje velianstvenost Boju ljudima, ak i najogranienijim u pojmovima. Poite polako po uzanoj stazici u polje zasijano penicom, razgledajte vlat (klasje), pogledajte na onu tanku koicu (pljevu) koja ih obavija, dugake ljuske koje ga tite od jake sunane pripeke; vidite zelene listie ili ljute koje obavijaju krompir da zadravaju vlagu koja je potrebna da krompir raskrupnja . . . Ko tako uva te vlatove? Ko skriva to zrno? Ko je uredio trepavice a i obrve nad ovjeijim okom da ga tite i od znoja i od sunane svjetlosti? Zar ne Bog, bie razumno? Zar je pri takvim dokazima mogue odricati Njegovo Bie, paljivost, smotrenost i dobrotu? Svaka stvar izraava sobom misao Boju. A misao Boja savrena je i puna, otuda i svaka tvar po svome vidu i rodu sadri u sebi savrenstvo i punou. Dodue, mi nazivamo neke od tvari gadnima, runima, ali to inimo po looj navici. A to je vrlo glupo. Prodri mislima, rasmotri organizam tih po izgledu runih tvari - stvorova, i ti e se zauditi njihovom udnom ustrojstvu. ta vie, moe se rei: to je i nitavniji, to je jedva za oi primjetniji kakav gmizavac ili insekat, tim vie on u sebi ima savrenstva. Mi malo znamo prirodu te s toga o njoj tako povrno i sudimo. No kada se veli: divan si Ti Gospode i udna su djela tvoja, to je za to tako reeno, to je svaka tvar u svome rodu savrena, da se svaka od njih nalazi u tijesno vezi sa ostalim stvorenjima i stvorena je za izvjestan neophodan cilj. (Inokentije, arhiep. Hersonski). U stvaranju crva i muice vidi se nesravnjeno vie vjetine nego li u najboljim proizvodima uma ljudskog. Mnogi grade velikoljepna zdanja, iznalaze neobine maine, grade ogromne lae; no najjai i najotroumniji od njih - pronalazai i vjetaci - mogu li stvoriti gmizavca, leteu pticu, zelenu travicu ili ak sastaviti jedno zrno pijeska? Zaista je Bog veliki. I On je, samo On veliki i u malom na zemlji i u velikom. (Filaret, mitrop. Moskovski). Kod vidljivih, takorei, opipljivih dokaza bia Boijega u prirodi, koja nas okruava, nemogue je dovoljno nauditi se bezumlju (Ps. 13, 1) ateista (bezbonika) koji poriu bie Boije, ili materijalista, koji su gotovi da prije samu prirodu oboe, nego li da priznadu pravoga domaina njenoga, Tvorca i prouzrokovaa!

Odricanje, nepriznavanje bia Boijega sadri u sebi ravu pretpostavku; ono strogo govorei nije nita drugo, nego li neobina samoobmana. Prije nego li ma ko moe rei "svijet je bez Boga", on mora poznavati cijeli svijet, on mora ispitati vaseljenu sa svima njenim suncima i zvijezdama, istoriju sviju vremena, proi svu oblast prostranstva i vremena, te da bi mogao sa svom tanou rei: "Nigdje ja ne naoh ni traga od Boga". Da bi mogao pozitivno kazati "ne postoji nikakav Bog", treba biti svevideim i svemoguim, t.j. treba da je on sami Bog. Kad bi bilo mogue miljenje materijalista, kao da su nekakva tvrda i nerazdjeljiva tijela, povuena neizvjesnom silom i teinom, sjurila se nanie, a sluajnim njihovim sudarom proizveden je ovaj ureeni i prekrasni svijet, - to zato ne dopustiti i ovo: da treba samo posuti po zemlji bezbrojno mnotvo salitih iz zlata slova latinske azbuke da se iz njih sastavi ljetopis Enija? No ne znam moe li sluaj takvim nainom sloiti makar jedan stih? (Ciceron). Ako je sudar atoma (po mnijenju materijalista) mogao stvoriti cijeli svijet, to onda zato ne moe (taj sudar atoma) stvoriti jedan hram, ili kuu, ili varo, a to bi mnogo prostije i lake bilo? (Isti). Hrianine! Kada su se oni koji su se klanjali zvijezdama, zvijezdom nauili klanjati se jedinome istinitome Bogu (Mat. 2, 1-11), to tim vie klanjaj se ti Njemu kada gleda sunce, mjesec i zvjezde. Kada bi se Savska carica (Mt. 12, 42), po dolasku svome u prestonicu Judejsku, zanijela razmatranjem dragocjenih rijetkosti i ne obratila panju na Solomona cara, ukraenoga mudrou - onda njena ravnodunost ne bi se mogla izvinuti. - Tim vie je nedostojan izvinjenja ovjek koji u ovome svijetu ivi i zanima se svima predmetima osim Boga, Izvora svakoga blaga i premudrosti. Dobra su stvorenja i odve dobra, no neuporedivo je bolji Stvoritelj koji ih je dobre stvorio. (Sv. Tihon Zadonski). Ako bi ti, saglasno Sv. Pismu, imao svagda na umu "da su po svoj zemlji sudovi Gospodnji" (Ps. 105. 7), to bi svaki sluaj bio za tebe uitelj bogopoznanja. (Sv. Marko Posnik). Svi mi vjerujemo da je Bog moan i vjerujemo da je Njemu sve mogue; no ti i u svojim djelima treba da ima vjere u Njega, stoga to i u tebi samom ini uda. (Ava Evagrije). Treba zavoljeti puteve Gospodnje i oni e za nas postati primjetni. (Filaret, arhiep. ernigovski). Putevi provienja pokriveni su mrakom i tamom, i nepostine su razumu sudbe Njegove, no onaj ovjek koji dobro ini, poznaje ih. (Ava Evagrije). Bog otkriva sebe ne pronicavom umu ve istom srcu: "Blago onima koji su ista srca jer e Boga vidjeti" (Mat, 5, 8.), kazao je Bogoovjek. Da bi mogao posmatrati puteve promisla Bojega potrebno je da sam bude blizak promislu. (Filaret, arhiep. ernigovski).

Kao to je nemogue vidjeti sunce bez samoga sunca, tako je isto nemogue poznati Boga bez samoga Boga. (Prota P. Sokolov). Nema niega bjednijega od uma koji bez Boga mudruje o Bogu. Ne govori o Bogu niega takvoga emu se nisi nauio od Njega samoga. Odve je opasno govoriti o Bogu to ti se samome hoe, pa ma koliko to izgledalo istinito. Istinska rije o Bogu, jeste samo Rije Boja (t.j. Sv. Pismo). Ko hoe da stekne visoko znanje ili nauku o Bogu, taj ovjek treba uvijek da se kree u granicama i svjetlosti Bojega Otkrivenja - Otkria (t.j. onoga to je Bog otkrio i pokazao ljudima u Starom Zavjetu preko proroka, a u Novom preko Isusa Hrista i svetih apostola), te da ne bi matanjem svoje uobrazilje sastavio o Vrhovnom Biu pojmove nedostojne Njegova veliija i svetosti i zbog toga da ne potpadne pod strogu odgovornost i osudu, kakvu je sami Bog izrekao grjeniku ... "Ti si to inio (grijeio), a ja muah[1], a ti si mislio da sam ja kao ti" (Ps. 49. 21). Opasno je plivati u odijelu (odjeven); opasno je i doticati se bogoslovskog mudrovanja, onome ko ima kakvu strast. (Sv. Jovan Ljestvinik). Kada je Mojsiju (proroku) bilo zabranjeno da pristupi vatrenoj kupini (na Sinaju) prije nego li skine sa nogu svoju obuu, to kako moe ti prii k Bogu prije nego li se najprije oslobodi od ulnih naklonosti? Ko nema smirenosti sa dubokom poniznou, taj ne moe rasuivati o veliiju Bojemu. to vie ko poznaje Boga tim se ve-ma smiruje, boji Ga se i voli Ga. (Sv. Tihon Zadonski). Ono to je Bog, ne mogu znati ne samo Proroci i Apostoli, samim Bogom prosveeni ljudi, nego ak ni Aneli i Arhaneli, bia Bogu najblia. Kao to niko i nikada nije udisao u sebe sav vazduh, tako ni um nije smjetao u sebe savreno, niti glas obuhvatao Boje bie i sutinu. (Sv. Grigorije Bogoslov). umber pria: kako je jedna djevojka dobila padajuu bolest to je uporno eljela da posmatra sunce otvorenim oima. Zar slino ovome ne podvrgavaju sebe oni drski umovi koji se usiljavaju da pojme ili razumiju Onoga koji je Nepostian, Neopisan, Nepojmljiv? Kakvim e umom ovek postii Boga, kada on jo ne zna ni samoga uma kojim e postii? Kada se to, da Bog postoji, prima vjerom (Jevr. 11, 6), a ne postie se razumom, onda, zar je mogue postii razumom ono ta je On? (Sv. Zlatoust). Rije o Bogu to je savrenija, mudrija, tim je nepostinija. (Sv. Grigorije Bogoslov). Nema imena koje bi moglo potpuno izraziti Boga; isto je tako nemogue razumjeti Njega sveg.

Mi treba da se radujemo tome to je Bog nedostian, s toga to e On biti predmet poznavanja kroz svu vjenost. Kad bi ga um (na) pojmio, onda bi ostao bez djelanja (besposlen), a to je za njega prava muka. (Inokentije, arhiep. Hersonski). Ne ulazi toliko u duboka istraivanja o Bogu, koliko se staraj da Mu podraava. (Sv. Grigorije Bogoslov). Najprostiji dokaz da je potrebna hrana za sva iva bia jeste glad, tako isto najjai je dokaz bia Bojega tenja svih dobrih srdaca ka Bogu. Bog je centar na i van Njega mi smo tako malo spokojni kao ribe van vode i kao iaeni lanak izvan svoga mjesta. Na je duh od Boga i samo u Bogu on moe nai za sebe utjehe i blaenstva. Tijelu daje ivot dua, dui - Bog. Prema tome, istinski ivi samo ona dua u kojoj po blagodati duhovno Bog obitava. Kao to tijelo, rastavi se od due, umire; tako i dua, ako nije u optenju s Bogom, umire. (Blaeni Avgustin). Pogledajte na biljku koja se zove suncokret: ta nju privlai tako suncu te je svagda njemu suncu okrenuta? - U suncu je ivot biljaka. Kada se suncokret ne okree na stranu kamo je sunce, to je znak da mu je koren podgrien crvom i biljka je uvenula. Pogledajte takoe na vatru koja plamti; zato plamen tei sve gore, u vis? S toga to je njegova stihija - elemenat nad zemljom. Kada plamen ne ide gore, - znak je da nema hrane (tj. goriva) i gasi se. Tako je i u hrianina onaj oganj ljubavi Boanske, o kojoj govori Gospod Isus Hristos (Luk. 12, 49), i on svagda treba da tei k Njemu i da se upire vie svega zemaljskoga ka Bogu. A to bi bio dokaz pravoga ivota duhovnog; gdje nema toga ognja, tamo nema ni pravoga ivota. Bog je sve, prvo i posljednje blago due nae! ta to znai, to nikakva zemaljska stvar, ni ast, ni bogatstvo, ni darovi, ni znanja ne zadovoljavaju nae srce? ta to znai, to posred zemaljske sree nama je dosadno, obuzima nas nekakva amotinja, i osjeamo prazninu due nae? - To je jasni, silni glas srca koji nam govori: ovjee! ne trai zadovoljavajuih blaga na zemlji, u ovoj dolini sujete i trulei: tvoje je blaenstvo samo u jedinome Bogu! Ka Njemu upuuj sve tvoje elje, u Njemu trai stalnih naslada i spokojstva. (Ja-kov, arhiep. Niegorodski). Zbog ega je nekima dosadno i neraspoloeni su? Zbog toga to nisu naili na predmet koji bi ih svestrano zanimao i zasiivao potpuno. Takav je predmet jedan: Bog i sudovi pravde Njegove. Predajte Njemu svoj trud, vrijeme i panju i vi neete imati kad amiti; naprotiv biete kao u raju, stoga to se sa radou razmiljanja o Bogu i slavoslovljenja Boga nita ne moe sravniti. Ispitavi ovo, sveti oci su svo vrijeme ovome posveivali. Na tom je osnovu i sv. Crkva zapovjedila da se vjerni vie puta dnevno na molitvu skupljaju. (Teofem, ep. Vladimirski).

Niega nema veeg nego li ovjek sa Bogom, i nita nema nitavnije nego li ovjek bez Boga (t.j. ovjek bez vjere u Boga ili koji se slabo sjea Boga). - Ti si, ovjee, ugljen, a plamen je tvoj i svjetlost - Bog. Prava i potpuna radost biva samo u onih ljudi u kojima Bog obitava. Ko ima u sebi Boga, taj sve ima, pa makar se i svega u svetu liio. (Adrijan Jugski). S Bogom biti i ivjeti - i u nesrei je srea. S Bogom biti, na svakom ti je mjestu dom i otadbina; meutim, bez Boga biti i sami dom i otadbina su zatoenje i ropstvo (Sv. Tihon Zadonski). Sa Bogom je dobro i u bijedama i stradanjima, pa i u samome paklu; ali bez Boga i sami raj i nebo su nitavni. (Isti). Sa Gospodom svuda je raj; bez Njega je svuda pakao i alost duha. Sa Bogom biti i u paklu je raj; a bez Boga biti i na samome nebu su muke. O vi, koji mi priate o blaenstvu raja, govorio je jedan filosof; ne traim ja raj, no Onoga koji je stvorio raj. (Ogjust Nikol). Trai Boga, ali ne trai - ne raspituj - gdje On obitava. (Ava Sisoje). Trai Onoga svuda, koji je svuda. Bog je svuda: On je i na visinama nebeskim i u dubini nae due. Popnite se na najviu visinu, otidite u najudaljenija mjesta, spustite se u najdublja njedra zemlje, sakrite se u najmraniju tamu - svuda e te biti pred oima Bojim. "Kuda bih otiao od Duha tvojega, i od lica Tvojega kuda bih utekao" (Ps. 138, 7). Bog je krug, kojega je sredite (centar) svuda, a okrunost (kotur, periferija) nigdje. (Filaret, mitrop. Moskovski). Bog sve ispunjava, i van svega postoji. (Sv. Jovan Damaskin). U svakom mjestu nalazi se Bog, ali ni u jednome nije zatvoren (opkoljen). (Sv. Kirilo Jerusalimski). Bog je sav svuda, sav u svemu, podjednako ravno, kako u velikome tako i u malome, i sav je vie svega. (Sv. Jovan Damaskin). Do Boga ni nisko, ni visoko, ni blisko, ni daleko, s toga, to je On posvudan, te je blii tebi nego li tvoja dua tijelu tvome; samo budi umjean nai tu blizinu vjerom i molitvom. "Gospod je

blizu svijeh koji Ga prizivaju, svijeh koji ga prizivaju u istini" (Ps. 144. 18). (Filaret, m. Moskovski). Bog je blizak ovjeku po svojoj svudaprisutnosti, a ovjek pak nije svagda blizak k Bogu po svojoj ogranienosti, nepaljivosti, rasijanosti. (Isti). O, duo moja! Bog je svagda s tobom a ti ivi onako, kao da je On vrlo daleko od tebe. Od nas zavisi biti daleko od Boga, a On se svagda nalazi blizu. Biti blizu ili daleko od Boga zavisi od samoga ovjeka, s toga to je Bog svuda. (Sv. Zlatoust). Kada dobrome ovjeku ne moe biti blizu onaj koji se razlikuje od njega svojim naravima (Prem. 2, 15), to tim vie (ne moe se pribliiti) ka Bogu. (Isti). Bog se pribliava nama, kada se mi pribliavamo ka Njemu. "Ako ko otvori vrata, govori On, ui u k njemu" (Apok. 3, 20). (Filaret, arhiep. ernjigovski). Da bi Bog bio sa nama potrebno je da mi budemo sa njime. (Filaret, m. Moskovski). Budi svagda sa Bogom ako hoe da Bog bude s tobom. Trai Boga milju na nebesima, ljubavlju u srcu, pobonou u hramu; svuda ga trai djelima, koja e radi Njega preduzimati i dovravati. (Filaret, m. Moskovski). Trai svuda Onoga koji je svuda. Ostavivi se svega, Njega Jedinoga trai i - neizostavno e nai. (Sv. Tihon Zadonski). Bog svuda prisustvuje, a ti stoji pred pogledom Njegovim. Treba biti tvrdo ubjeen da oi Gospodnje, beskrajno svjetlije od sunca, posmatraju stalno sinove ljudske i nita se od njih (oiju Gospodnjih) ne moe sakriti: ni misao, ni mata, ni ma kakvo bilo osjeanje u srcu. Od svevideega oka Boijega ne mogu se sakriti ne samo javna djela koja ljudi vide, nego i tajna djela naa; pa ne samo djela no i same pomisli nae (Apok. 2, 23; Jevrejima. 4, 13). (Filaret, mitr. Moskovski). Predstavite sebi najtamniju no, naj-crnji (po boji) mramor i najcrnjega mrava. Bog u takvoj bez zvijezda noi, na takom mramoru ne samo vidi ovoga mrava, no u-je i topot nogu njegovih. (Arapski mudrac). U svakome djelu koje djela - kojim se zanima - imaj na pameti da Bog vidi svaku pomisao tvoju, i nikada nee sagrijeiti. (Ava Isaija).

Ako se svagda bude sjeao da je Bog posmatra svega onoga to ti ini duom i tijelom, to ni u kakvom djelu nee pogrijeiti. (Ava Evagrije). Ako se ti stidi slinih tebi grjenika da te ne vide kada grijei, to koliko vie treba da se strai Boga, koji potpuno vidi sakrivene tajne srca tvoga? (Ava Isaija). Ako hoe da sve poslove (i u opte djela tvoja) dobro vri, to predstavljaj sebi (imaj na umu) da Bog na tebe gleda. Kada mi u prisustvu cara nedozvoljamo sebi nikakvu nebriljivost, to tim vema i vie onaj koji ima na umu prisustvo Boje, ne dozvoljava sebi nikakav grijeh i revnuje u svetome djelu koje je Bogu ugodno. (Filaret, mitrop. Moskovski). Kao to je lasno ovjeku nazvati po imenu - imenovati - postojee predmete, tako je lasno bilo Bogu dati bie, odnosno stvoriti ono ega nije bilo. Bogu je lake uei novo sunce na nebu nego li ja i ti da upalimo svijeu. (Inokentije, arhiep. Hersonski). Bogu nije nita nemogue, sem onoga ega On nee. - ta hoe Bog to i moe; ali On nee sve ono to moe. (Tertulijan). Sve je nemono ondje gdje Bog javlja silu svoju - Bogu je mogue i da voda pali a vatra da gasi. Bog same neprijatelje svoje upotrebljava kao orua slave svoje. Onaj koji je iz niega sve stvorio, moe i iz mraka svjetlost i od zla dobro stvoriti. Gdje nema naina za spasenje, tamo Bog nain (sredstvo) nalazi. Gdje je nama neto nemogue, Bogu je tamo sve mogue. Bog moe nama i iz bezizlaznog stanja izlaza nai. Promisao Boiji projavljuje svoje moi onamo gdje ovjek gleda (tj. vidi) ponekad samo i jedino nemoi, (nemogunosti). Mo Boija ne potrebuje moi ljudske. Bog ba tamo i javlja mo svoju, gdje oskudijeva mo ljudska. Izgubivi nadu na pomo ljudsku, obrati se k Bogu i dobie je od kuda se nisi ni nadao ni zamiljao. U koga drugoga traiti pomoi i milosti ako ne u Najmonijega i Najmilostivijega? Pred velianstvom Boijim nema niega velikoga, a pred NJegovom milou i blagou nema niega maloga.

Jer, i najmanja ptiica nije zaboravljena pred Ocem nebeskim. (Sv. Tihon Zadonski). Gospod ne odbacuje ni jednoga molitvenog uzdisaja, kao ni jedne kaplje suza naih. Gospod je moan neizmerno, blag bezbrojno. Osobito veliko udo ljubavi Boje - koje neemo vidjeti ni u vjenosti (s toga to je to krajnja granica mogue ljubavi) - jeste poslanje u svijet Sina Boijega. Mnogo znai neosjeati uvredu kada vrijeaju, jo vie je - oprostiti; jo vie je - posle oprotaja blagodariti; no kudikamo i nesravnjeno je mnogo - da Bog primi na sebe prirodu ovjeiju i da strada i umre za ljude. Ovo je zaista najvee udo u moralnom svijetu (Joan. 15, 13; Rim. 5, 8). Samo u ovome jednome toliko je se ispoljilo srce Boje, da kada bi se zaboravila nauka o savrenstvima Bojim, samo u ovome jednome bi se sadravalo sve bogoslovlje. (Inokentije, arhiep. Hersonski). Po pravosuu svome, Bog je za grijeh jednoga (Adama) predao sav rod ljudski smrti, a po milosru svome, kada su svi ljudi bili pod prokletstvom i svezani svezama grjenim, radi pravde Jednoga (Gospoda Isusa Hrista) svima je darovao spasenje. (Blaeni Teodorit). O Boe, davi nam Sina Tvoga, ta li nam Ti nee s NJime dati! (Filaret, mitrop. Moskovski). Lake je izmjeriti prostor neba i pod nebom i dubine bezdana morskih, lake je izbrojiti disanja srca i teinu udisanja vazduha, nego li izmjeriti i saznati veliije i broj dobroinstava Bojih. (Filaret, arh. ernigovski). O! kada bi ovjek tako Boga poitovao i uvaavao, koliko Bog cijeni ovjeka! (Sv. Tihon Zadonski). ovjek je svagda zaboravljao Boga; ali Bog nikada nije zaboravljao ovjeka. Bog je poznao nas prije nego li mi NJega; On je nas zavolio prije nego li mi NJega. LJubav Boja k ovjeku nesravnjeno je vea od ljubavi ovjeije k Bogu. Bog se o nama vie stara, nego li koliko se mi o sebi staramo. Majka se toliko ne stara o svome djetetu koje joj je na grudima, koliko se o nama brine na Gospod i Car. (Napoleon). Bog se za nas brine i o onome to pri-pada nama. Bog nam nizpoilje izdane dare svoje sa veim zadovoljstvom nego li sa kakvim ih mi traimo. (Sv. Grigorije Bogoslov). Bog po beskrajnoj blagodati i milosru svome svagda je gotov podariti ovjeku sve, ali ovjek nije svagda gotov (upravo - nije dostojan) primiti to od NJega. (Filaret, m. Moskovski).

Svi mi imamo potrebu u milosru, ali nismo svi dostojni milosra. A to s toga to ono, i ako je milosre, trai onoga koji je njega dostojan, kao to je sami Bog rekao: "Smilovau se kome se smilujem, i poaliu koga poalim" (2 knj. Mojs. 33, 19). (Zlatoust). Bog je taan u ispunjavanju svojih obeanja, ali samo za ljude koji su vjerni prema svojim objetima. (Drugim rijeima: ispuni ono to si Bogu obeao, i On e opet ispuniti ono to je rekao). Darova je kod Boga u izobilju, ali je nas malo za te dare NJegove. (Filaret, m. Moskovski). Blagodarnost Bogu za uinjene nam dobrote, jeste sud u koji blagost Boija mee nove dobrote darove. Nita nije Bogu ugodnije (prijatnije) nego li blagodarnost. (Zlatoust). Budi blagodaran na malome pa e se udostojiti da dobije vee. (Toma Kempiski). Vjeran u malome, zadobija povjerenje u mnogome. Ko je blagodaran za mali dar Boiji, dobija slobodu da moli za vei. (Filaret, m. Moskovski). Gospod dariva i uveava dare svoje onome koji ih prima u smjernoj blagodarnosti, a od neblagodarnoga oduzima i ono to zamilja da ima. (Dimitrije, arhiep. Hersonski). to vie sunanih zrakova pada na cvijee i druga rastinja, tim vie oni isputaju prijatan miris prema suncu; nae je sunce - Bog, budimo mu blagodarni slino cvijeu. (Prota J. Tolmaev). Kakvi smo mi prema Bogu, takav je i Bog prema nama. Hvali Boga, pa e i sam biti pohvaljen od NJega. Ko Boga zaboravlja, toga e i Bog zaboraviti. Suenja su Boija razliita od suenja ljudskih. Kada bi milosrdni i pun ljubavi Bog podinjavao se strasti gnjeva i kanjavao za svaku uvredu koja se NJegovom Boanskom veliiju nanese, sav bi rod ljudski odavno izumro. Gospod po svome dugotrpljenju i ovjekoljublju dugo prijeti prije nego li kanjava. Bog je tako dugo trpio i trpi tebe, a ti, ne gledajui na to, ipak se ne popravlja! Gospod je moan neizmjerno, blag bezbrojno. Ako Bog i odlae svoje kanjavanje, ali ti ne odlai svoje obraanje. (Blaeni Avgustin). Bog je milosrdan, ali je i pravdosudan - beskrajno milosrdan, no i beskrajno pravosudan. (Filaret, m. Moskovski).

Ko, nadajui se na milost Boju, ne prestaje grijeiti, taj treba da se strai pravednoga suda NJegova. (Sv. Tihon Zadonski). Ko ivi bezbrino, s nadom na milosre Boje, taj trai od Boga sud nad sobom. Ko je nemaran prema blagosti Bojoj, taj e osjetiti na sebi pravdu Boiju. (Sv. Tihon Zadonski). U koliko je Bog veliki u svojoj blagosti, u toliko je veliki i u svome pravosuu. Blagost Boja neka nas pokrene ka NJemu, te da ne osjetimo na sebi pravdu Boju. (Sv. Tihon Zadonski). I u dugotrpeega postoji granica trpljenju. Jednim okom gledaj na milosre Boje, a drugim na pravdu NJegovu. (Sv. Tihon Zadonski). Da ne bi grijeio potreban je strah suda Bojega; a koji je sagrijeio, da ne pada u oajanje, neka se nada na milosre Boije. (Sv. Vasilije Veliki). Pravedan li si, ipak se boj gnjeva Boijega da ne padne (ne zgrijei); grean li si, uhvati se za milosre Boije da ustane. (Sv. Grigorije Dvojeslov). Prijeko je potrebno imati straha Boijega, ali toliko i takvoga koji ne bi unitavao nadu, no takvu nadu koja ne bi iskljuivala strah Boji. Ne pokuavaj da pronikne u tajne sudova Boijih. Nisu to inili ni sami svetitelji. Ne alimo se na pravedni sud Boiji. Mi smo neznalice i, kao takvi, ne moemo davati svoje mnijenje o nepostinim sudovima Boijim. (Sv. Vasilije Veliki). Kao to malo dijete nije u stanju da pravedno cijeni i ocijeni djela i postupke svoga oca, tako smo i mi nesposobni da sa sigurnou isljeujemo puteve premudroga Promisla. to nam se ponekad poneto uini da nije kako treba, u samoj je stvari vie ureenje Boije. A ponekad opet to nam se uini da je odve dobro i zasluuje pohvalu, biva gadno u oima Boijim, npr. ideja Kajzera njemakog i njegovih doglavnika da Nijemci zavladaju cijelim svijetom, itd. Ne misli da onamo ve nema ni pravde Boije gdje je ne moe zapaziti tvoje ogranieno oko. (Filaret Moskovski). Ne udimo se srei nevaljalaca i stradanju pravednika. Ako ne ovdje (na zemlji), a ono onamo (sa one strane groba), i tim vie onamo, ako ne ovdje, Bog e svakome po zasluzi dati. (Inokentije, arhiep. Hersonski).

Potpuna odgonetka raznolikosti sudbi naih bie onamo. Onamo e svi uvidjeti kako je sve bilo dobro ureeno, a ovdje mi ivimo za sada u tami. (Teofil, ep. Vlad.). Premda su sakriveni od nas uzroci Bojih ureenja, ipak sve to biva po nareenju premudroga i ljubeega nas Boga, ma se inilo teko, treba neizostavno za nas da bude prijatno. (Sv. Vasilije Veliki). Ne eli da se dogodi ono to ti hoe, nego ono to je ugodno Bogu. Ti treba da eli ono to hoe Bog. A to nam Bog eli to je i najbolje za nas. (Prota J. Tolmaev). to je za nas korisno, to i Bog hoe; to hoe Bog, to je korisno za nas. (Sv. Zlatoust). Ma ta se s tobom dogodilo, primaj tako kao dobro, znajui da bez Boga nita ne biva. (Sv. Simeon Novi Bogoslov). Ne smatraj za izlino i najmanju okolnost ili dogaaj s tobom u ivotu tvome, ma kakva ta okolnost ili dogaaj bio, jer je Bog htio time da te neemu naui ili te od neega sauva. Ako samo paljivo razmotri tu okolnost ili dogaaj, to e se uvjeriti da je on sluio i slui tvome dobru. U dogaajima ivota uje se glas Provienja, koji priziva ovjeka na put Gospodnji. (Filaret, mitr. Moskovski). Vjeruj da sve to se nama dogaa do najmanjih sitnica biva po promislu Boijemu, i tada e bez zabune i straha podnositi sve to te snae. (Ava Dorotej). Ne zaboravljaj da bez Boga nita ne biva i - mir e ovladati u dui tvojoj. Onaj koji se iskreno predao volji Bojoj, mnogo se ne brine o budunosti svojoj, ma koliko mu mraan izgledao horizont njegova ivota. "Sve je od Boga - govori on u sebi - sve je mudro, sve je radi koristi nae. ta e biti, to e i biti; a bie ono to Bog da. ta hoe Bog moj, to i ja hou." Premudrost Boja nalazi sredstva i puteve za nae dobro i sreu, ak i onamo gdje mi ne vidimo nita drugo, nego li opasnosti i stradanja. (Po proti J. Tolmaevu). Kada ti govori: Bog je ovjekoljubiv te s toga nee ni kazniti, onda e po tvome izii, da je On neovjekoljubiv ako kazni. (Sv. Zlatoust). Bog nam i tada ini dobro, kada nas kanjava. Bog po svojoj mudrosti alje nam nesreu radi nae sree. (Prota J. Tolmaev). Ako ti je Sveblagi poslao tugu, to znai da i u samoj toj alosti ima za tebe neega korisnoga. Bog nas pokara malo, da bi posle na nas izlio veliku milost.

Gorina koju nam Nebesni LJekar alje mnogo je blagoprijatnija za nae duevno zdravlje, nego li sladost koju nam svijet prua. (Filaret, m. Moskovski). I srea moe biti opasnija od nesree, i nesrea spasonosnija od sree. (Isti). esto gledamo da zadovoljstvo vue za sobom samozadovoljstvo (zadovoljstvo samim sobom). Da nije alosti i stradanja, ljudi bi se rijetko i hladnokrvno molili Bogu. (Prota J. Tolmaev). Gospod pomou patnji izbavlja od jo veih patnji. (Filaret, m. Moskovski). Bog kanjava tijelo zarad cijene due, da je tako urazumi i poui. (Isti). Veliki dio ljudi takav je da ih valja pobuditi - podsjeati spolja, da bi se oni mogli povui sami u sebe. Vrijeme bijeda jeste vrijeme po preimustvu sjeanja Boga o nama; vrijeme nesrea jeste ono vrijeme u koje Bog obnavlja ili preporaa due nae. (Ignjatije, ep. Kavkaski). Kao to sjemena imaju potrebu da ih kia oroava, tako su i nama suze potrebne. Kao to je potrebno da se zemlja ore i kopa, tako su i za duu u mjesto raonika potrebna iskuenja i alosti, da ona ne bi proraivala rave trave - korov, da se umeka njena okorjelost i surovost, da se ne bi pogordila. I zemlja bez paljivoga obraivanja ne donosi nita korisnoga. (Sv. Zlatoust). Da bi usplamtila vatra Boanske ljubavi, nema boljih za to drva, nego li drvo krsta (nevolje). kola krsta (bijede, nevolje, alosti) najbolja je kola. Vaspitavanje u toj koli ini te: a) bezumni postaju pametni, a pametni mudri; b) - gordi postaju smjerni a smjerni smirenomudri; v) - ravi dobri, a dobri jo bolji; g) - slabi silni, a silni - nepobjedni. (Prota J. Tolmaev). Kad ve nema ovjeka koji bi bez iskuenja blagougodio Bogu, onda treba blagodariti Bogu za svaki neprijatni dogaaj i sluaj. (Sv. Marko Posnik). Ma kakvo iskuenje postiglo ovjeka, on treba da govori: "To je po milosti Bojoj". (Sv. Ava Sisoje). Kad je nailo (spopalo te) iskuenje ne istrauj zbog ega je i radi ega te je ono snalo, nego se potrudi da ga blagodarei, bez tuge i smjerno, pretrpi. (Sv. Marko Posnik). Bog u sadanje doba ne doputa takvih tekih iskuenja kakvih je pree bivalo, s toga to zna da su sada ljudi slabi i ne mogu ih izdrati. (Sv. Atanasije Veliki), Bog zna potrebe svakoga ovjeka, mjeru snage i mo nemoi svakoga. Lonar zna koliko treba drati u vatri zemljane sudove, koji, budui suvie zadrani, ispucaju, a opet, nedovoljno ispeeni, postanu neupotrebljivi; tim vie Bog zna do kakve je stepeni potrebna

vatra iskuenja za slovesne sudove Boije - hriane, te da se osposobe za naslijee carstva nebesnoga. (Ignjatije, ep. Kavkaski). Bog nam ne doputa ni stalno ostati u bijedama da ne bi pali u oajanje, niti pak neprestano uivati da ne bi (moralno) propali. (Sv. Zlatoust). Bog ne ostavlja ljude ni svagda u nesrei da ne bi iznemogli, ni u srei te da ne bi postali bezbrini, no razlinim nainima sprema im spasenje. (Isti). Treba blagodariti Bogu kada nas usreava - obasipa dobrom, i ne izlaziti iz strpljenja kada nam ne daje ono ta elimo i traimo. (Sv. Vasilije Veliki). Dola srea ili napredak - blagodari Boga, i napredak e biti osiguran i vrst. Nastupile su nesree - blagodari Boga i njih e nestati. (Sv. Zlatoust). Slava Bogu za sve! Neu prestati da ovo govorim svagda i u svima dogaajima ivota moga. (Sv. Zlatoust). Ma kuda me, po gorama ili dubodolinama, vodila nevidima ruka Provienja, samo neka bi me dovela do gornje Otadbine moje. (Filaret Moskovski).

NAPOMENA: 1. utah /prim. O./

2. SVETO PISMO ILI BIBLIJA sadraj Sveto Pismo treba da bude svakome od nas uebna knjiga (udbenik) i prva stolna (nastolna) knjiga kroz cijeli ivot na. to je tjelesna hrana za odravanje naih sila, to je i itanje Svetog Pisma za duu. (Sv. Zlatoust). Kao to lieni oinjeg vida ne moe pravo putem ii, tako i onaj koji nije prosvijeen svjetlou Boanskih Spisa, prinuen je da neprestano grijei u mnogome, s toga to tumara po dubokoj tami. (Isti). Ono to moe vidjeti, posmatraj svojim oima; no pri rasuivanju nevidljivoga i vjenoga oslanjaj se na Rije Boju. U molitvi mi razgovaramo sa Bogom, - u Svetom Pismu pak Bog razgovara sa nama. (Blaeni Avgustin). Savjetujem svakome da kupi Bibliju ili bar Novi Zavjet. Te knjige posluie vam svagda za nauku. (Sv. Zlatoust). Voda je po prirodi svojoj meka, a kamen tvrd. No ako je nad kamenom stavljen bi, to voda, kapajui i padajui postepeno na kamen, najzad ga probije. Tako i Rije Boja (Sv. Pismo) meko je, a nae srce grubo; no ako ovjek esto slua ili ita Rijei Boje, to strah Boji silazi u srce njegovo. (Ava Pimen). Biblija uzvodi od svjetskoga uma na duhovni. (Andrija Jugski). Ko ima Bibliju, tome ona moe pribaviti veliku korist i utjehu. esto jedan pogled na tu Svetenu Knjigu zadrava nas od raspoloenja ka grijehu. (Sv. Zlatoust). Ne gledaj samo na Bibliju, no je itaj sa usrem i briljivo uvaj u pameti proitano. (Isti). Neko je jednom prilikom upitao mudraca: "Zato ti neprestano ita knjige u kojima se sadri uenje o Boanstvu i o dunostima ovjekovim? Ta ti si ih ve po nekoliko puta proitao?" Mudrac odgovori: "A zato ti sada trai sebi hranu? Ta ti si sino veerao?" - "Ja inim to da bi

mogao ivjeti", odgovori pitalac. - "I ja itam radi toga da bi takoe mogao ivjeti", odgovori mudrac. Oevidno je da je po shvatanju mudraca za duu potrebna svakodnevna duevna hrana, kao to je tjelesna za tijelo potrebna. (Petar, ep. Tomski). Jedan blagoestivi ovjek u toku dvadeset godina neprestano je itao Bibliju, ne naputajui u ostalom ni slubeno ni knjievno zanimanje. Jednom prilikom neko ga upita: "Zar ti ve nije postalo dosadno ponavljanje jednoga i istoga?" (tj. itanje Biblije). - "A ko vam to ree da je tu ponavljanje jednoga i istoga? Naprotiv, ja svakodnevno pronalazim u Rijei Bojoj neprestano po togod novo, poneega takvoga to mi ranije nije bilo palo u oi, i, Bog mi je svjedok, kada bi sadanji ovjek proivio Matusalove godine, on i tada ne bi do kraja proitao tu knjigu, pa makar je posvednevno itao". Treba znati: ovjek moe razumjeti Sv. Pismo prema samome sebi, tj. kakav je on i kakav treba da bude; njegovo razumijevanje odgovara onom stepenu na kome se on nalazi. Ako ivi prirodnim ivotom, to e i u Sv. Pismu nai samo stvari prirodne; a kada pak on sam penje se sve vie i vie u duhovnome ivotu, to e i Sv. Pismo biti za njega uzvienije. Uopte, u koliko se on nalazi vie (u duhovnome ivotu), u toliko e mu se vema otkrivati tajinstva u Bojoj Rijei. Budi marljiv u paljivom itanju Sv. Pisma i ne lijeni se ee itati ga, pa makar razumijevao ili ne razumijevao silu rijei; jer esto itanje (pouke) razrijeie ono to ti se u poetku uinilo nerazumljivo. esto biva da ono to mi je nerazumljivo sada, razumljivo e biti sutra, blagodau Boga koji nevidljivo prosvjeuje um na za razumijevanje Sv. Pisma. (Duhovni Margarit). Ako ti i ne razumije Rijei Boije (Sv. Pismo), ali avoli razumiju ta ti ita, i drhte. Ovo je veliko blagodjejanje Boije to su neka mjesta Boanskoga Pisma odve jasna a neka nejasna, da bi se jedni prvo utvrivali u vjeri i ljubavi i da zbog nepoimanja mnogoga ne bi pali u nevjerije i tugu; a drugi, tj. oni koji ne razumiju, da bi pobuivali sebe na istraivanje (ispitivanje) i trud, i time se sauvali od gordosti i smirili se kroz ono to ne mogu postii. (Sv. Zlatoust). Mi treba da mislimo ili rasuujemo onako kako govori Sv. Pismo, a ne da traimo da nam ono kazuje onako kako se nama hoe da rasuujemo. "U ovoj velianstvenoj knjizi" - napisao je Bajron na Bibliji, njegovoj svojini - "sadri se tajna tajni. Sreni su oni smrtni kojima je od Boga podarena blagodat itati, razumijevati, s pobonou molitveno proiznositi rijei ove knjige. Sreni su oni koji se usiljavaju da otvore vrata i grede po stazi. No bolje bi bilo da se nisu ni rodili oni, koji itaju a sumnjaju i preziru". Mnogi itaju Sv. Pismo radi toga da bi mogli govoriti o njemu, a mnogi, po primjeru Iroda (Mat. 2, 8), znanje o njemu obraaju ak protiv Isusa Hrista. No ti se upranjavaj u njemu da nae Hrista, po primjeru istonih mudraca. (Prota P. Sokolov). Rijei Boanskoga Pisma itaj djelima (tj. izvruj na djelu - djelima), a ne mnogim razgovorom, ponosei se jedinom prostom panjom. (Sv. Marko Isposnik).

to je reeno (napisano) u Sv. Pismu reeno je ne samo radi toga da znamo, nego i da kazano ispunjavamo. (Ava Isihije). Sjednuvi radi itanja Boanskog Pisma, prije svega prizovi molitvama Gospoda (tj. pomoli se Gospodu), da ti otvori oi srca tvoga te da ne samo pojmi napisano nego i da to izvri; jer onaj koji ita a ne tvori, jeste prezira Boanskoga Pisma. (Duhovni Margarit). uvi Boju Rije (iz usta propovjednika ili u Pismu proitavi), vea teta biva onome ko slua ili ita (Sv. Pismo), a ne popravlja se. (Sv. Tihon Zadonski). Nedostatak je u ovjeku - ne znati Sv. Pismo, no dupli nedostatak ima onaj koji ga zna a prenebregava ga. (Sv. Jefrem Sirin). Starajte se da svagda budete ne samo briljivi sluaoci Sv. Pisma, no izvrioci djela spasenja. (Filaret Moskovski). O, kada bi se mi koristili knjigama Sv. Pisma tako da samo srce nae postane od toga knjiga, Sv. Duhom ispisana! (2. Korin. 3, 3).

3. GOSPOD ISUS HRISTOS

sadraj Mi smo: dua i tijelo; Isus je: Bog, dua i tijelo. Sin Boji javio se na zemlji s duom, tijelom i Boanstvom, da kao Bog izbavi duu i tijelo od smrti. (Ava Talasije). Gospod na Isus Hristos, da bi nas uinio onim to je On sam, po bezmjernoj ljubavi svojoj postao je ono to smo mi. (Sv. Irinej Lionski). Bog Rije, ravan Ocu, postao je sauesnik nae smrtnosti, ne po svojoj ve po naoj prirodi, da nas uini sauesnicima Boanstva NJegova, ne naom ve NJegovom silom. (Blaeni Avgustin). Bog je siao do ovjeka da bi ovjeka podigao i uzvisio do Boga. Sin Boji siao je s neba radi toga da bi nas izveo na nebo. Sin Boji postao je sinom ljudskim, da bi sinove ljudske uinio djecom Bojom (Gal, 4, 5). (Sv. Atanasije, kod prote P. Sokolova). Sin Boiji postao je sinom oveijim ne prestajui biti Sinom Boijim. Rije Boja (Boiji Sin) postavi po ovekoljublju tijelom, nije se izmijenio u onome ta je bio, ni onim ta je postao. (Ava Talasije). Ako gvoe turimo u vatru ono se svo zagrije i usija, pa ipak ne pretvara se u vatru; i obratno, vatra ne postaje gvoem; tako i u Isusu Hristu svaka priroda (Boanska i ovjeija) zadrala je svoja svojstva i ostala je onim ta je bila. (Prota Jevgenije Popov). Russo, nepristrasan kritiar, govorio je da Lice Gospoda Isusa Hrista ne moe biti izmiljeno, s toga to ne mogu biti izmiljena NJegova dejstva - djelanja. (Inokentije, arh. Hersonski). Mudrost Isusa Hrista tako je oigledna u NJegovoj nauci, da ako bi ju ko htio dokazivati, bilo bi to isto kao kad bi ko pokuao da dokazuje da sunce svijetli. (Isti). U cijeloj istoriji Boanskog Uitelja nema niega to bi uvrijedilo osjeaje morala. Nad svim NJegovim ivotom moe se natpisati: "Moje je jelo da izvrim volju Onoga koji me je poslao" (Jovan. 4, 34). (Isti). Hristos od samoga roenja svoga poeo je nositi krst radi spasenja naega. Hristos se rodio u jaslama, ivio kako se gdje desilo i umro na krstu. (Inokentije Hersonski). Razmotrite paljivije ovjeka Hrista i vi ete nesumnjivo vidjeti u NJemu Boga.

Ako je Sokrat ivio i umro kao mudrac, onda je Isus Hristos ivio i umro kao Bog. (an-ak Russo). "Ako si ti Sin Boji", govorili su Judejci, to "sii sada sa krsta i uzvjerovaemo u tebe" (Mat. 27, 40-42). Pa ba zbog toga On nije ni siao to je Sin Boji. On je pretkazao da e na krstu umrijeti, i On umire. Doista, za ovjeka bi bilo neto neobino - sii sa krsta i spasti se od smrti. Ali je samo Boga dostojno i samo je jednome Bogu mogue bilo torestvovati na krstu, sa krsta privui Sebi vaseljenu, ostati u ivotu i poslije smrti, i ak posredstvom smrti dati ivot svijetu. (Ogjust Nikol). Hoe li svakoga dana gledati udo? - svaki dan razmiljaj o vaploenju i stradanju Hristovu. (Sv. Tihon Zadonski). Kako li je ogranien um ovjeiji sa svom prepredenou i svim lukavstvom strasti. LJudi su mislili da, predajui na smrt Hrista Gospoda, oni ine samo to to se htjelo njihovim strastima. A meutim se dogodilo da su same strasti izvrile ono to je htjela ljubav nebeska, ljubav Sina Boijega. (Filaret ernigovski). Bog je postao ovjek da postane mrtvom rtvom (za ovjeka), - da postane Spasitelj i oivi (vaskrsne) ovjeka. Hristos je umro radi toga, da bi u nama grijeh umro. Umri ne inei grijeh, umri to prije, bez svakoga odlaganja i rasuivanja; u protivnom, ti e izgubiti Hrista, a sa njime i sve ostalo. (Ili, to rekli Sveti Oci: bolje je poteno ili u potenju umrijeti, nego li nepoteno i nevaljalo ivjeti). Mi gledamo na krst Hristov i itamo o NJegovim stradanjima, a sami ne trpimo ni jedne uvrede. (Starodrevni Otenik). Priroda sinova Adamovih otima se podii - od materijalnog ka duhovnome, slino ribi koja se ponekad prane iz vode u vazduh; no tako isto brzo i lako (kao riba u vodu) pogruava se opet u materijalno; samo Hristos blagodatnom silom svojom moe je bezuslovno i smelo uzvisiti, obnoviti, preporoditi i dati joj stalni duhovni pravac. (Filaret, mitrop. Moskovski). Kada bura pone kolebati lau due nae, tada probudimo Hrista Gospoda molitvom, pa e nastati tiina u dui naoj (Luk. 8, 23, 24). Raspeti za nas pomoi e nam da raspnemo (unitimo) nae strasti i pohotljivost. Isus je ujedno i ljekar i ljekarstvo. Hristos je svojom smru pobijedio grijeh i svojim vaskrsenjem pobijedio je smrt. Gospod nije vaskrsao u prvi dan, ni odmah posle smrti s toga da bi osvjetio - osvetao na put ka grobu i osvijetlio nadom nae grobove; nije vaskrsao ni u drugi dan, ni u subotu radi toga da ouva odmor zakonske subote i da duim boravljenjem u grobu uvjeri sve u istinitost svoje smrti

i pogrebenja i time uvelia slavu vaskrsenja. Ali ve treega dana, u nedjelju, vaskrsao je Gospod da ne bi due ostavio svoje uenike u tuzi i zabuni i da bi ih to prije obradovao i utjeio. Jer, zar bi i smrt mogla u svojim kandama drati Izvor ivota? (Prota J. Jahontov). Kao to je Hristos svojim vaskrsenjem skrhao paklena vrata i otvorio izlaz iz njega, tako je i svojim vaznesenjem otvorio nebeska vrata i otvara vjernima ulazak u raj. (Filaret Moskovski). LJubav naa utvruje se na stradanju Hristovom, vjera - na vaskrsenju NJegovu, a nadeda - na vaznesenju NJegovu. Siavi na zemlju, Sin Boiji nije ostavio Svoga Oca; i iziavi na nebo, nije se odvojio od onih koji Ga vjeruju. Ne videi Hrista, vjeruj u NJega, voli Ga, i raduj se, pa e biti srean. (Filaret Moskovski). Ako ti, slino mironosicama, ne prospava jutro radi Gospoda i uri se k NJemu duhom svojim, onda, ako Ga i ne vidi, ipak e biti nauen gdje e Ga nai. Hristos je siao s neba radi naeg iskupljenja, a otiao na nebo da nas proslavi. Mi smo vie zadobili u Hristu - Hristom, nego li koliko smo izgubili u Adamu - Adamom. Do Hrista Avram u paklu; poslije Hrista razbojnik u raju. Ako je stvorenje svijeta djelo ljubavi Boije, onda je djelo iskupljenja ljudi smru Sina Boijega udo ljubavi Boije. (Filaret, arh. ernigovski). Ako smo u svemu obavezni Bogu za uinjeno nam dobro to nas je stvorio, onda ime i kako moemo zablagodariti Bogu to nas je otkupio i spasao, - i to jo na takav nain? (Girodo). Kad bi ti predao Bogu ne samo sve to ima, nego i sve ta misli, osjea, ini, - duu, tijelo, ivot: moe li a da ne prizna da si ipak ovim samo malo dao "Boije Bogu"? (Filaret Moskovski). O, um ovjeiji nije u stanju obuhvatiti svu irinu i visinu ljubavi Boije, koja se na nas Isusom Hristom izlila. No tim je stranije biti neblagodaran pred takvom ljubavlju. (Filaret, arhiep. ernigovski). Hristos s krsta kao da govori svima i svakome: "Eto ta ja za tebe uinih? A ta si ti uinio za mene"? eli li radi Hrista uiniti blinjemu prijatnu uslugu? Ukai siromanome pomo. to se prui siromahu, to u licu siromaka prima sam Hristos (Mat. 25, 40). Hristos je zavolio nas nedostojne; i mi NJega zavolimo, dostojna svake ljubavi.

Neka bude u tebi ljubavi prema ljudima radi Isusa, a ljubav prema Isusu radi NJega samoga. (Toma Kempijski). Treba ljubiti roditelja, ali pretpostaviti Spasitelja (Luk. 9, 59, 60). (Blaeni Avgustin). Izaberi - bolje je da ti cijeli svijet bude protivnikom, nego li da uvrijedi Isusa. (Toma Kempijski). Budi takav u odnosima prema Isusu u kakvim Ga eli vidjeti prema tebi. Ti eli da On javi na tebi svo bogatstvo ljubavi Svoje, onda i ti otkrij Mu svu irinu srca tvoga. Nema veega blaenstva nego li voljeti Hrista i biti od NJega voljen. Najbjedniji je onaj koji ivi bez Isusa, a najbogatiji je onaj kome je dobro biti sa Isusom. (Toma Kempijski). Hristos - sve nae radosti, sva naa blaga, sve nae - sve! ovjek koji boravi sa Isusom bogat je, pa makar u materijalnom pogledu siromah bio. (Ava Evgenije). Bolje je liiti se svega u svijetu, nego li izgubiti Isusa Hrista: svu neimatinu On e stotinu puta nadoknaditi. A lienje NJega samoga ne moe biti nadoknaeno vladanjem nad cijelim svijetom. (Prota P. Sokolov). Bolje je trpiti oskudicu i biti sa Hristom, nego li izobilovati u svemu, a biti van optenja sa NJime. Bez miloga Isusa gorko je ivjeti u ovome mnogobijednome svijetu. ivot bez Hrista raviji je od same smrti. Teko onima koji odgone od sebe Isusa! A to s toga to e i oni nekada biti odagnati od NJega. (Prota P. Sokolov). Oni koji nisu htjeli posluati Hrista koji ih je zvao: "Doite k meni svi koji ste umorni i optereeni ..." (Mat. 11, 28), ue nekada NJegov zapovjedniki glas: "Odlazite od mene, prokleti, u oganj vjeni" (Mat. 25, 41). Ne udaljuj se od Isusa, no se zdrui s NJim prisnim vezama ljubavi, ako eli sebi sree i blaenstva, ne samo u buduem nego i u sadanjem ivotu. Sa Premilim Isusom sve e za tebe slatko biti. Same nevolje uinie ti se nektarom nebeskim. Zar se ne osjeamo sreni, kada za ovjeka, koga volimo i potujemo, uinimo neto pa pretrpimo? Iz ovoga, po uznoenju od maloga ka velikome, moemo izvesti zakljuak ovaj: ako

rado ponesemo krst (stradanja i nevolje), osjeaemo se sreni i radosni u samome podvigu prije nego li nastupi blaenstvo za podvig. (Filaret Moskovski). "Mi nikada ranije nismo osjeali da sa takvim zadovoljstvom, sa takvom radou podnosimo ovo za Isusa Hrista", odgovorila su sveta braa Marko i Marcelin kada im je jedan od muitelja izjavio saaljenje to su oni za Hrista privezani za stub i prikovani stranim ekserima. Kao to dijete ili neobrazovani ovjek ne poima zadovoljstva kakva nalazi prosveeni mu pri itanju uenih knjiga, tako i mudri filosof, ili pronicljiv ovjek, ali neupoznat sa spasavajuom vjerom, ne moe sebi predstaviti ak ni slaboga pojma o onoj radosti kakvu hrianin crpi iz ljubavi Isusa Hrista! Kada tjelesna ljubav toliko zarobljava duu da ju odvraa od svega i privezuje ju samo osobi koju ljubi, ta onda nee uiniti ljubav prema Hristu ili strah da se ne bude udaljen od NJega? (Sv. Zlatoust). "O, kada bi se mnome nasladili zvjerovi, naznaeni da me rastrgnu, - koje ja molim da ubrzaju moju koninu! Ako oni ne htjednu da se poure, ja u se postarati da oni to prije rastrgnu mene. Neka navale na mene vatra ili krst (raspinjanje), zvijeri, lomljenje kostiju, rasijecanje dijelova (tijela) i svi uasi avola, samo da se nasladim Hristom"! - Sa takvom revnou, sa takvom gotovou sv. Ignjatije Antiohijski oekuje, trai, izmoljava, iznuava za sebe muenja za Hrista! "O, mili krste! koga sam davno elio, strasno volio, neodstupno traio; i evo sada je prigotovljen za duu moju, koja ga je eljela! Ja prilazim Tebi spokojan i radostan: i ti torestveno prima mene"! - Tako je uzviknuo sv. Andrija Prvozvani, i u uasima krsne smrti za Hrista osjeao svoje blaenstvo! Mi treba da smatramo sebe za odve srene, ako bi se udostojili da ma ta pretrpimo radi Gospoda. Nema vee slave, nego li podijeliti beae sa Isusom. (Filaret Moskovski). Krst i razline bijede (nesree) jesu znamenja ili zastave hrianske, pod kojima hriani slue Caru svome, na krstu raspetome. (Sv. Tihon Zadonski). Kada dobro rasudi ko je Hristos, ta je i radi ega je, i radi koga je strane muke i beae sramotu i ponienje - pretrpio: dobie veliku utjehu u svakoj nevolji i svaku bijedu i alost primie sa blagodarnou i radou. (Sv. Tihon Zadonski). Pred Krstom i u Krstu nalaze utjehe svi oni, koje nita u svijetu ne moe utjeiti. Trpi do kraja sa Hristom i Hrista radi, ako hoe da sa Hristom caruje. (Toma Kempijski). Ko koe da bude uesnik vjenoga carstva sa Isusom, taj je duan biti uesnik i stradanja i trpljenja NJegova. (Sv. Tihon Zadonski).

Ko hoe da nalii na Isusa Hrista po slavi, taj je duan naliiti NJemu i po ivotu. Ako ljubi Hrista, ne zaboravljaj izvriti NJegove zapovijesti. (Ava Evagrije). Protivnik (neprijatelj) je Hristov ne samo onaj koji uenjem, nego i ko se ivotom protivi NJegovoj rijei. (Sv. Tihon Zadonski). Onaj nije Hristov koji onako ne misli i ne radi kao Hristos. U svemu da bude tvojim uiteljem Gospod Isus Hristos, na kojega pogledaj okom uma tvoga; ee samoga sebe pitaj ta bi u tome sluaju pomislio, kazao i uinio Isus Hristos? Umjeti smiriti se, znai umjeti podraavati Isusu Hristu. (Sv. Vasilije Veliki). Obuen u smjernost, Bog se javio ljudima; ko se od ljudi obue u smjernost, postae Bogu slian. Postani mladencem sa Isusom (u smislu smjernosti i prostote), i ti e rasti s NJim u premudrosti (Luka 2, 40). Sjeaj se, hrianine, da peina i jasle vitlejemske, gdje se rodio i bio u pelenama povijen Spasitelj i Gospod na, treba da budu grobom tvoga astoljublja i vlastoljublja. Kad je Sin Boji smirio sebe, to smo i mi duni poniavati sebe, tim vie to je On zbog gordosti nae ponizio sebe. Radi tebe Bog je ponizio sebe, a ti ni radi sebe ne smirava se, nego se uzviava i gordi. (Sv. Makarije Veliki). Hristos, prizivan da caruje, bega od toga, a pozvan na ruganje i krsnu smrt, dragovoljno se saglasio. I tako, ovjek elei da se upodobi Hristu, treba da se vie veseli poniavanjima nego li slavi. Sjeaj se Hrista u peini i tamnici, i tebe nee zanositi ni primamljivati prekrasno ukraeni dom. (Filaret Moskovski). Sjeaj se Hrista odgonjenoga i obuenoga u sramotnu haljinu, pa nee traiti skupocjena odjela. (Isti). Sjeaj se octa i ui, kojima je Hristos zapojen, pa nee traiti raskonih gozbi i veselja. Opominji se Hrista, ija koljena, po izrazu prorokome, "iznemogoe od posta" (Ps. 108, 24), pa e ti post biti sladak i hranjiv vie nego li gozbe i bogate trpeze. (Isti).

Sjeaj se Hrista, koji je prolio krv svoju i za one koji su je prolivali; sjeaj Ga se kako je, visei na krstu, molio se za one koji su ga raspeli, - i ti e prestati da misli kako e se osvetiti neprijateljima svojim, ve e im velikoduno oprostiti. Ne zaboravljaj Gospoda, otiaveg sa slavom na nebo u 40-ti dan posle svoga preslavnog vaskrsenja iz groba, i sjeaj se NJega "Sjedjaago odesnuju Oca"; ne zaboravljaj NJegova obeanja: "Gdje budem ja, tu e i sluga moj biti" (Jovan 12, 26), i tebi e se breme ("igo") sluenja Isusu uiniti lakim (Mat. 11, 30) i neznatnim. "Gdje ja budem", govori Hristos, ,,tu e i sluga moj biti". A gdje je Hristos? Na nebesima. I tako, preselimo se i mi tamo duom i umom, jo i prije vaskrsenja. (Sv. Zlatoust).

4. BLAGODAT sadraj Blagodat je - Bog kojega osjeamo i vidimo u srcu i srcem. (Paskal). Blagodat je - prisutnost Gospoda naega unutra u nama. Najsvjetliji dokaz matematike istine moe li se sravniti po oiglednosti sa dejstvima blagodati kada je srce za nju otvoreno? (Grof Speranski). Blagodat u duhovnom ivotu ovjeijem jeste isto to i disanje u ivotu tjelesnom. ovjek je bez disanja mrtav tijelom; hrianin bez blagodati Duha Svetoga nije hrianin (Rim. 8, 9), mrtav je duhom (Efes. 2, 1). (Petar, episkop Tambovski). Blagodat je za nas isto to i sunce za zemlju: ona (blagodat) obasjava, zagrijeva i oivljava. (Prota J. Tolmaev).

Kao to najzdravije oko ne moe vidjeti ako se ne obasjava ma kakvom svjetlou; tako i ovjek, ma koliko on bio poten, nije u stanju da bez blagodati Boije dobrodjeteljno - estito - ivi. (Blaeni Avgustin). Oni hriani koji bi eljeli da budu dobri a ne staraju se da zadobiju blagodati Sv. Duha, nalaze se u zabludi. Oni siju na kamenu, oru u vodi, hoe da lete bez krila, da diu bez vazduha. (Prota J. Tolmaev). to je za lau iskusan krmano, to je Duh Sveti za ljude u rukovoenju njihova plivanja po okeanu duhovnoga ivota, punoga opasnosti. (Isti). Kao to uputena, poremeena laa tumara ovamo onamo po uzburkanom moru, tako i dua, liena blagodati Boije, neprestano se nalazi pod upravom grijeha, koji je vue ne onamo kuda ona hoe, ve onamo kuda je upuuje avo. (Sv. Zlatoust). U Hrianstvu sve biva blagodau i nita bez blagodati. Stoga neka se svaki od nas postara nai za sebe blagodat. (Filaret Moskovski). Blagodat Boja je spasavajua sama po sebi, ali nas ona ne spasava bez nas. (Isti). Blagodat Boija spasava one koji to hoe, a ne one koji to nee. (Sv. Tihon Zadonski). Bog, stvorivi nas bez nas, odredio je da nas spase, no ne bez nae volje. (Filaret Moskovski). Bog ne ini nasilja nad onima koji nee, no privlai Sebi samo one koji to ele. Bog dejstvuje ne tako da bi ljudi preko volje svoje vjerovali, to je nemogue, ve tako da bi i nehotei poeljeli da vjeruju. Zemlja nita ne proizvodi bez kie, i bez zemlje je opet kia nekorisna; tako isto i blagodat ne dejstvuje bez uea samoga ovjeka, ni volja ovjekova bez uea blagodati. (Sv. Zlatoust). Boanska blagodat i ovjekov trud (staranje) treba da djeluju zajedno. Polje donosi plodove samo tada, kada Bog blagosilja a mi se trudimo. (Prota J. Tolmaev). Bog se ne trudi umjesto nas, ve nam samo pomae. Blagodat ne unitava prepreke (smetnje), ali pomae da ih savladamo. Ponimo samo, i Bog e poeti s nama djelo spasenja naega. Bog - Gospod prua ti Svoju ruku; prui i ti NJemu svoju. (Sv. Zlatoust). Kao to izvor, koji neprestano izliva iz sebe iste vodene struje i obilne potoke, nikada ne zabranjuje onome koji eli da se u obilju naslaiva badava istom vodom, tako i boanska blagodat otvorena je svima da bi se svaki naslaivao koliko hoe. (Sv. Jefrem Sirin).

Molitva je pruena aa za primanje blagodati Boije. (Filaret Moskovski). Samo Mi moemo biti daleko od Duha Boijega, a Duh Boiji ne moe biti daleko od nas. (Isti). Sunce ne pronicava svojom svjetlou u cvjeti, ako je njegova aica zatvorena; tako i blagodat ne osvaja duu, ako se ona ne otkriva u molitvi. (Prota J. Tolmaev). Kao to magnet ne privlai sebi sve, k emu se priblii, no samo gvoe; tako se i Bog svima pribliava, ali privlai samo one koji su sposobni i ispoljavaju neko srodstvo s NJime (u smislu saglasija svoje volje i saosjeanja Bogu) koji eli svima spasenja. (Teofilakt, arhiep. Ohridski). Prljavo ogledalo ne moe primiti u sebe odsijavanje i slike; i dua, koja je zauzeta svjetskim brigama (stvarima) i pomraena strastima tjelesnoga, mudrovanja, ne moe primiti u sebe obitavanje Svetoga Duha. (Sv. Vasilije Veliki). Premda je Duh jedan, ali darovi nisu jednaki, s toga to primaoci Duha nisu jednaki. (Sv. Grigorije Bogoslov). Razlike darova Sv. Duha zavise od raznolikosti umnih i moralnih snaga lica koja te darove primaju. (Inokentije, arhiep. Hersonski). Kao to kia koja pada na zemlju, daje prorau (biljkama) svojstvene im kakvoe: slatkima sladost, opojnima - opojnost; tako i blagodat koja ulazi u srca vjernih, mijenjajui se dariva moi koje odgovaraju vrlinama. (Sv. Marko Isposnik). Blagodat moe, kada joj je po volji, uzdizati i postavljati i pastire za Proroke i ribare u in Apostola. Dareljivi Bog dariva blagodat, ali je ne rasipa uzaludno. (Filaret Moskovski). Kao to se po Boijim mjerama odmjerava mjera naega ivota, tako se po mjerama ivota (tj. nainu ivota) odmjerava i Boija mjera (darova blagodati). (Sv. Grigorije Bogoslov). Ukoliko mi, vjerujui, ispunjavamo zapovijesti Boije, utoliko i Duh Sveti proizvodi u nama svoje plodove. (Sv. Marko Isposnik). Blagodat je talenat, dar Gospodara svijeta Boga, kojim on vjernoga i marljivoga slugu nagrauje, a od nevjernoga i ljenjivoga oduzima i ograuje. (Filaret Moskovski). Kao to je milosru Boijemu svojstveno otkrivati za nas, ak i nedostojne, riznicu blagodati svoje u oekivanju naega pokajanja i popravke, tako i pravosuu NJegovu svojstveno je da oduzima boanske dare od onih koji ih vrijeaju i da kanjava neblagodarne. (Isti). Ne samo da je opasno ne vriti djela Boija, nego i vriti nebriljivo strano je (Jerem. 48, 10). (Isti).

Kao to vatra potrebuje drva, tako i blagodat trai naega usra da bi se raspalila. (Sv. Zlatoust). "Duha ne gasite" (1 Solunj. 5, 19), govori Apostol, i time daje vidjeti da kao to se obina vatra gasi ako joj se ne daje sagorijevajua materija, a jo e se vema ugasiti ako se bude voda na nju lila, tako i u naem duhu vatra blagodati nesumnjivo e se umanjivati, sa umanjivanjem u nama svetih misli, istih osjeaja, bogougodnih namjera i djela; i tim prije e se ugasiti kada punimo duu onim to je protivno svetinji Duha. (Filaret, arhiep. ernigovski). im blagodat spazi da je u mislima ovjekovim poelo da se pojavljuje visokumlje (gordost, oholost) i on je poeo visoko o sebi misliti, odmah blagodat doputa da se osile i utvrde protivu ovjeka iskuenja (napasti, neprilike, nevolje), dok tako ne pozna svoju nemo i ne potrai u smjernosti Boga. (Sv. Isak Sirin). Ko hoe da zadri u sebi blagodat Boju, onda treba da bude blagodaran za blagodat kada mu se ona daje, trpeljiv kada mu se oduzima; neka se moli da mu se ona vrati, neka pazi na se i smirava se da je ne izgubi. (Toma Kempijski). Gubitak blagodati najstraniji je od svih gubitaka; nema nesrenijega stanja kao to je stanje ovjeka koji je izgubio blagodat. Odve malo ih je koji su je povratili velikim podvizima. Treba biti svagda na oprezi da bi je sauvali. Ona nam se daje badava, jedino po milosru Boijemu, no da bi je sauvali moramo ulagati svukoliku panju i trud. (Shimonah Partenije). Utjeha blagodati ponekad ostavlja i naputa i onoga koji pobono, pa ak i isposniki, ivi; ali to nije gubitak blagodati, te se ne treba ni uznemirivati. Blagodat nikada ne ostavlja onoga koji vjeruje, ve sakrivi se, ostavlja u njemu samo mjesto radi veih podviga njegove vjere i trpljenja. Bog je prisutan ljudima i svima njihovim dogaajima i gleda na sve bijede vjernih slugu Svojih, ali ponekad kao da se udaljava od njih da bi sa veom nagradom nagradio pobonost koja pretrpi teka iskuenja. Tako ponekad i roditelji odailju svoju djecu u tue zemlje. Sv. Antonije Veliki, bivi napadan i muen od zlih duhova avola, nije viao Isusa Hrista pri svojim mukama. Potom vidjevi Ga, uzbueno je uzviknuo: "Gdje si Ti bio, Gospode moj, gdje si bio"? - "Ja sam bio ovdje i posmatrao hrabrost tvoju i trpljenje tvoje", odgovorio mu je Spasitelj. (Teofan Prokopovi).

5. VJERA (RELIGIJA) - HRIANSTVO sadraj Nita nije toliko potrebno ovjeku kao vjera. Od nje zavisi ne samo blaenstvo buduega vijeka, no i srea ovoga vijeka; i ne samo srea svakoga od nas, nego i blagostanje cijelih drutava. (Filaret Moskovski). ovjek bez vjere slian je lai bez krme, koju nose tamo amo talasi morski.

Sveti Petar iao je vrstim stopama po bezdanu morskim dok je gledao na Jedinoga Isusa Hrista, no poeo je da tone im je poeo da misli o burnom vjetru i diuim se uvis talasima, te je poeo da slabi u vjeri svojoj u Bogoovjeka. (Mat. 14, 29-31). Lenger - kotva - nuan je za lau u vrijeme bure; vjera je nuna ovjeku u vremenu bijeda i nesrea. Lenger je - nada laina na moru; vjera je - lenger (kotva) ovjeku na zemlji (Jevr. 6, 19). O, kako je veliko blago vjera! Ona nas spasava i tada kada zapadnemo u bezizlazno stanje, kada nas ugroava smrt, kada smo u oajnim okolnostima. (Sv. Zlatoust). Vjera dobija i ono na ta se, inae, ne smije nadati, to nam potvruje npr. blagorazumni razbojnik na krstu. (Sv. Jovan Lestvinik). Vjera je - dua naroda. Kada se ona gasi u narodu, onda se narod pretvara u trup koji nema ivota u sebi, i koji se kao takav brzo raspada i predaje trulei. (Filaret, arhiep. ernigovski). Sve velike epohe u istoriji drava bile su istovremeno i periodi procvjetanja religije (sljedstveno i vjere, bez koje se religija ne moe ni zamisliti), i opadanje posljednje neizostavno je povuklo za sobom i opadanje takoe dravnoga ivota naroda i njegovo propadanje. ta se moe oekivati od ljudi kada skidaju sa strasti najjau uzdu - pravila svete vjere? (Filaret, arhiep. ernigovski). Gdje nema vjere tamo nema ni dobroga djela, s toga to namjera prije svega ini djelo dobrim, a dobra namjera proizilazi od vjere (Blaeni Avgustin). Bez jeleja (zejtina) ne moe goriti kandilo, i bez vjere niko ne moe stei dobre misli (Sv. Jefrem Sirin). Zar je mogue da postoji ma kakvo ovjeije drutvo, ili sama ideja pravinosti, ako se prekrati poboni odnoaj k Bogu (tj. religija)? (Ciceron). Zakoni imaju svoju viu garanciju u religiji. Drava bez pravinosti (osnov koje lei u religiji), ta je drugo nego li vee drutvo razbojnika? (Blaeni Avgustin). Drutvo ljudsko bez vjere u Boga i u besmre due lii na stado divljih zvjerova, koje iako je obdareno razumom, svagda je gotovo da rastrzava i unitava drug druga. (Makarije, mitrop. Moskovski). Ko nema vjere u Boga, taj ne zasluuje nikakva povjerenja kod ljudi.

Vjera ista, sveta, nebom otkrivena, dragocjena je ne samo u odnosu vjenoga ivota, nego i za ivot privremeni (zemaljski). (Filaret, arhiep. ernigovski). ta ovjek jo moe drugo imati ako li nema vjere u Boga i u besmre due? Niega, apsolutno niega. Religija je majina utroba, iz koje je izaao sav duhovni ivot ovjeanstva; sva via kultura ovjeijega roda jeste kerka religije. (Lutard). Via civilizacija nikako se ne moe naturiti narodu bez odgovarajue joj vee religije. Otuda je potpuno razlono, po optem priznanju, da prvo mjesto u redu civilizujuih sredstava divljih naroda pripada Hrianstvu - misionarskoj djelatnosti. Od svih postojeih na zemlji religija, samo je jedino Hrianstvo prava, istinita religija, i stoga samo Hrianstvo moe podariti ovjeku i ovjeanstvu blaga i sreu - nebesku i zemaljsku. Unesite u ivot ovjeanstva sva naela hrianska, izbacite iz njega sve to zabranjuje Hrianstvo, tada e se na zemlji pojaviti raj. (Prota J. Bond.). Hrianska je religija za udivljenje udna pojava: ona, po izgledu, ima za predmet samo blaenstvo buduega ivota, no u isto vrijeme ona stvara i sreu sadanjega ivota. (Monteskije). Arhimed je traio da mu dadu taku oslonca i on bi se zauzeo da prevrne svijet. Isus Hristos ustanovio je takvu taku i posredstvom nje obnovio je lice zemlje. To je - vjera, o kojoj je Sam govorio da ako ko nju imadne koliko goruino zrno, taj e biti u stanju da pokrene planine. (Mat. 17, 20). (Ogjust Nikol). Orfej, po tvrenju pjesnika, umekavao je tigrove svojim pjevanjem; no Bog hrianski, prizvavi ljude ka istinitoj religiji, uinio je nesravnjeno vie: On je umekao jednoga od najneukrotnijih zvjerova - ovjeka. (Kliment Aleksandrijski). Jedan starac isposnik blizu Aleksandrije, okruen ruljom nevjernika, bio je podvrgnut sa njihove strane ne samo grenju, no i batinama i ismijavanju. Oni su mu govorili: "ta je va Hristos kojega poitujete tako neobino, udesno uinio"? - "To to se ja ne uzbuujem i ne osjeam se uvrijeen time, pa i veim uvredama, ako bi ih mi nanijeli", odgovorio je starac. (Ava Hermon). I filosofija, po izgledu, u licu svojih boljih predstavnika, teila je da moralno usavri ovjeka, no sve njene tenje ne privedoe ka svome cilju i nikada nee privesti s toga to filosofija niim ne garantuje svoja pravila naravstvenosti; ona ne ukazuje i ne daje one vijence za podvige ljubavi, trpljenja i drugih vrlina kakve dobija pravi sljedbenik religije Hrianske; jer on, ak i meu nevoljama sadanjega ivota, osjea budue blaenstvo koje ga oekuje. Trpi, ui filosofija; a Hrianstvo dodaje: i nadaj se. ovjek koji ne vjeruje u Boanstvo i budunost, nikada nee biti tako smjeran i hrabar kao onaj koji ima takve vjere (u Boanstvo i u budui ivot). (Lefater).

Nema sumnje da ovjeanstvo nikada nije moglo ivjeti bez pojmova o Bogu, o besmru due i o sudu u buduem ivotu; no pojmovi o tim istinama van Hrianstva svagda su bili nesreeni, nepostojani, nepotpuni zbog razruavajueg dejstva strasti, kojima su oni (pojmovi) bili predani bez zatite, pa ih malo po malo i izvrnuli po svom nainu. Sa tim pojmovima dogodilo se isto ono to i sa statuom Glavka, o kojoj govori Plutarh, a koja je bila namjetena na morskoj obali i, postepeno krnjena neprestanim morskim talasima, naposljetku je izgubila sve crte nacrtanog boanstva (tj. kipa), izgubila je svoj oblik i postala onakaeni kamen. (Ogjust Nikol). Religiozna istina i moralnost jesu odbljesci jedne svjetlosti: gdje je prva smijeana sa zabludama, tamo je neista i posljednja. (Filaret Moskovski). Veega i iega uenja od Hrianskoga nema i ne moe biti na zemlji. (Filaret, arhiep. ernigovski). O, koliko velianstvenosti u Hrianskoj religiji! Evo njene sutine u zbijenom vidu: "Do vremena, Slovo (Logos - Sin Boiji) bilo je u Bogu; u poetku vremena, Slovo je stvorilo svijet; u sred vremena, Slovo se ovaplotilo radi naega spasenja; na kraju vijeka vremena, ovaploeno Slovo, Bogoovjek Isus Hristos sudie ljudima i ostae, kao i do stvorenja svijeta, vjenost. (irodo). Prost hrianin nimalo ne obrazovan, a obuen dogmatima svete vjere, daleko je mudriji ak i od Platona, Aristotela i ostalih neznaboakih mudraca. (Sv. Tihon Zadonski). Djeca u njedrima Hrianstva vie znadu o Bogu i ivotu vjenome, nego li koliko su znali veliki mudraci staroga svijeta. Hrianin zna i potvruje tamo gdje filosof samo pretpostavlja i sumnja. (Amvrosije Randju). Hrianska religija prosvjeuje ovjeka, osvjetljava njegov umni vidokrug, uzdie nivo njegova znanja; no ona ne otkriva sve svome sljedbeniku. NJeno uenje puno je tajni koje ne moe razum ovjeiji postii, i koje se mogu primiti jedino samom vjerom. Visoke planine ograniavaju pogled gledaoca, no za ovim uzviicama, kroz dubodoline, proslope vide se prekrasna mjesta, slika se nova sfera po kojoj mata leti na brzim krilima svojim. I krugozor uma ovjeijega ogranien je visinama vjere, za shvatanje kojih slabi svako znanje, oslabljavaju najpronicavije misli; no ta vjera otkriva za nas neizmjerne daljine, gdje poinje beskrajnost za srce. Beskrajno jeste oblik vjere. Sjajna svjetlost sunana ini da predmete vidimo jasno; naprotiv, svijetle zvijezde skrivaju se od nas i nae zemaljske svjetiljke potamne pri jakoj sunanoj svjetlosti, kao sjenka i dim. Ali, tako ne biva u stvarnosti sa zvijezdama nebesnim, jer one nikada ne gube svoju svjetlost; i kada mi njih i ne vidimo, one drugima svijetle u nonoj tami. Zar se u ovome ne vidi slika Boijega Otkrivenja? Ono, nejasne za na razum i srce predmete, osvjetljava, no pred svjetlou njegovom iezavaju naa gorda znanja i bacaju od sebe sjenku. Ima i u Otkrivenju udaljenih zvijezda, skrivenih od naega umnoga pogleda: to su tajanstvene ili visoke istine do kojih ne dopire pogled

naega razuma, no koje bivaju vidljive u ozarenju vjere, oima srca. Tajne Otkrivenja ne manje ushiavaju srce vjerujuega nego li zvjezdano nebo. Filosofi napadaju tajne otkrivenja; meutim, u filosofiji ih ima jo vie. Prvi su stupnji uma jasni, no im je neto izvienije, time je tamnije, tako da se naposljetku gubi svjetlost (vidljivost). Um u tom sluaju moemo uporediti sa vazdunom kuglom ili balonom, na kome za nas, to se vie podie, sve se vie umanjava svjetlost, a uveava mrak. (Inokentije, arhiep. Harkovski). I u svijetu fizikom, kojega je Bog ostavio naem istraivanju, mi na svakom koraku susreemo tajne. esto ne poimamo ni ono na ta gledamo, ni ono ega se dotiemo. Mi i ne moemo sumnjati u bie prirodnih stvari, i opet - ne znamo kako one postoje. Plaiti se od tajanstvenosti religije znai plaiti se sopstvene sjenke svoje, stoga to svuda tajne nerazrijeene progone nas na svakom koraku, kao naa sopstvena sjenka. (Ogjust Nikol). I naokolo i u blizini naoj ima mnogo predmeta i stvari prema kojima smo mi djeca. Pa i ono to ti je dano da zna, odve je vee i vie od tvoga razuma. Sam ovjek jeste velika tajna za sebe. Od svih odgovora, moguih sa strane nevjerja, najalosnije je ono koje se izvodi iz nemogunosti pojmiti. (Ogjust Nikol). Kada ne moe postii (razumjeti) ono to je pod tobom, ispred tebe, pa i u tebi, kako e pojmiti ono to je nad tobom, vie tebe? Zar je udno da onamo gdje Bog govori nije ponekad dovoljno ovjeije razumijevanje? Kako esto dijete ne razumije potpuno ono to mu zreo ovjek govori! Javni je znak nevjerja - pitati o Bogu "kako?" (Sv. Tihon Zadonski). Moan je Bog i ono stvoriti to je nemogue ovjeku shvatiti. Takva su - sva uda, sva dejstva Boijega svemogustva, koja prevazilaze zakone prirode te stoga su nepojmljiva umu ovjeijemu. NJima je puna istorija Hrianske religije, i ona po preimustvu slue kao kamen spoticanja za racionaliste, koji priznaju za stvarno i istinito samo ono to je dostupno umu ljudskom i zakljucima iz prirodnih zakona. Mi se sada smijemo nad neznabocem - idolopoklonikom, koji je, drei se slijepo slijepe vjere, padao niice pred kipom (idolom) da bi uo istinu iz usta varalice (avola) koji se bio skrio u idolu. A zar je manje stidno kada danas poneka mudrica ini idolom svoj ogranieni razum i samo iz usta toga idola hoe da prima istinu?! Racionalisti u djelu poznavanja onoga to je ljudsko isto su to i alhemiari: oni umjesto toga da prime i koriste se istinom, hoe da stvore istinu, kao to su alhemiari htjeli da dobiju zlato iz

raznih materija; oni, slino njima, padaju i nite se u istraivanju novoga kamena filosofskog. (Ogjust Nikol). Gdje ima u svijetu druge religije koja bi na sebi nosila tolike jasne odlike Boanskog proishoenja, kao to je religija Hrianska? (Prota J. Tolmaev). Hrianska je religija takva, da kada bi iz istorije njenoga osnivanja i rasprostiranja uklonili ili izbacili sva udna fakta, ipak ona ne bi izgubila svoju udesnost i boanstvenost. "Hrianstvo, govori blaeni Avgustin, osnovano je ili na udima ili bez uda. Ako je osnovano na udima, znai da je ono istinita i prava religija, stoga to samo jedini Bog, kao svemogui Gospod, Tvorac i Gospodar prirode, moe kroz uda objavljivati svemonost svoju. Ako li je pak udni postanak nae vjere izvren bez uda, on-da je on - postanak - sam po sebi udo najvee nad svima udima. Jer, kakvim je nainom takvo djelo, koje prevazilazi sve moi ljudske, moglo biti izvreno takvim trudbenicima (tj. apostolima, koji su ranije bili prosti ribari i nita vie), sa takvim sredstvima i tako brzo, odvano i potpuno"? udna dejstva Hrianske religije nepostiima su razumu ljudskom. Neka je tako. No ono to um ne moe postii, to jo nije neto takvo da protivrijei zakonima Bojega svemogustva. (Filaret Moskovski). uda naruavaju zakone prirode. A to s toga to inioc i tvorac njihov nije priroda, nije podinjenik prirodin, ve Stvoritelj Bog, uzrok prirode i njenih zakona, premda ponekad to ini kroz prirodu i posredstvom svojih slugu. Ne treba traiti prirodnih dokaza za ono to prevazilazi prirodu, ili zbog nedostatka njihova opovrgavati i ne priznavati natprirodno. Ne pitaj da li je saobrazno s prirodom kada to proizvodi Tvorac prirode. (Sv. Zlatoust). Ko odrie mogunost uda, taj odrie bie Jedinoga ivota Boga i svemogustvo Tvorca. (F. af). ega ne razumije, tome se moe samo diviti, ali ne pokuavaj da odbacuje (Mat. 8, 27). Niti je mogue niti treba sve objasniti; mnogome treba samo vjerovati, stoga to je i mogue samo vjerovati. (Filaret Moskovski). Um bez vjere jeste slaba trska, koja se neprestano koleba od vjetra sumnjienja. Vjera za razum isto je to i teleskop za oi: pomou teleskopa oko vidi ono to samo po sebi ne moe vidjeti; ono pronicava u prostor, koji je inae nedostian za nj' bez toga sredstva. Slina je tome i vjera: ona samo rasprostranjava i ukrijepljava razum; ona mu ostavlja na volju da se zanima isljeivanjem svega to je pristupano rasuivanju; no onamo gdje prirodne moi razuma malaksavaju, tamo vjera podie razum i pokazuje mu nove, natprirodne boanstvene istine; ona mu daje da pronicava u tajanstvene sovjete Boije.

Vjera i znanje nisu protivnici, no moi uzajamno dopunjujue jedna drugu; nisu neprijatelji jedno drugome, no nerazdvojne sestre - bliznakinje. (F. af). Zatiivati vjeru znai zatiivati razum; zatiivati razum znai braniti vjeru. (Ern. Navilj). I bezboje (ateizam) trai od svojih poklonika tvrdu vjeru, samo ne vjeru koja spasava ve koja ubija. Kao to sujevjerje (praznovjerica) esto misli da ono vjeruje, a meutim u samoj stvari ne vjeruje; tako i bezbonost (ateizam) ponekad smatra da ne vjeruje, dok u samoj stvari vjeruje. Bezbonost (ateizam) je - bliznakinja praznovjerice. Praznovjerica i bezbonost idu ruku pod ruku; zakleti ateisti (bezbonici) vjerovali su u predskazanja gatara i opsjenara i, ne vjerujui u Boga, vjeruju u idole! (Fred. Farar). Nema nikoga na svijetu koji bi tako bio lakovjeran kao to je bezbonik. (Ep. Irinej). ovjek je prinuen da vjeruje u ma ta bilo. Ako ne vjeruje u vjeni razum, onda vjeruje u glupost, u budalatine; ako ne priznaje istinu ivoga Boga, vjeruje u idole mrtve materije. Zato Bog, stvorivi ovjeka razumnim, nije blagoizvolio ostaviti ga u takvom vanom djelu kao to je religija, da se rukovodi svojim sopstvenim razumom, nego ga je dao pod rukovodstvo vjere? Blaeni Avgustin odgovara na to: "Bog je tako postupio u ovoj stvari jedino radi slave svoje. Kao to domain nee da njegove sluge ulaze u ispitivanje njegovih naredaba, osobito pak u njegove tajne i u vane poslove, tako je nesaobrazno i sa velianstvom Boijim da ovjek, ova nitavna tvar ruku NJegovih, stupa s NJim u rasuivanje o skrivenim i nepostinim namjerama NJegovog provienja i o poredcima NJegovih sudova". I doista moramo se saglasiti da pokornost, kakvu mi ukazujemo Bogu kroz vjeru, jeste na dug koji pripada vrhovnoj slavi NJegovoj. Gordost i nevaljalstvo, ne elei liiti se uobraene slobode uma svojega i elei izbaviti se od ukorivanja savjesti, koja pri svjetlosti vjere obasjava i izobliava dejstva zle volje - glavni su uzrok i osnovica bezbonosti. Odnosi izmeu visokih, svetenih istina i pokvarenih ljudi slini su ljudima koji boluju od oiju: svjetlost im je nesnosna, osobito sunana; njima je prijatnija svjetlost od truloga drveta (fosforna), nego li sunana svjetlost. (Inokentije, arhiep. Hersonski). Tajne vjere sline su suncu: neproniknute u sutini svojoj, one osvjetljuju i oivljuju one koji grede ka njihovoj svjetlosti, u prostoti srca; one osljepljuju samo drsko oko, koje tei da u njih pronikne. Dubine tajni Svetog Pisma, i uopte hrianske religije, korisne su: one su skrivene (tajanstvene) da ne bi bile poniavane; predlau se i nude se radi upranjavanja, i otkrivaju se radi toga da nas duhovno hrane. (Blaeni Avgustin).

Potrebno je paljivo i ee razmatrati svete istine vjere. Kao to sunana svjetlost tim vie blagotvorno utie na rastinja ukoliko je vema okrenuta i otvorena prema njima, tako i boanska nauka tim vie prosvjeuje i oivljava vjerne, ukoliko su um i srce njihovo ka njoj obraeni. Bez potrebne panje nemogue je dobro izuiti muziku, tim manje neradna dua moe shvatiti tajanstvene (boanske) zvuke. (Zlatoust). O predmetima vidljivoga svijeta mi imamo podvojene pojmove tada kada ih sami posmatramo; sasvim pak ne u takom stepenu jasnoe i podvojenosti predstavljamo predmete po prianju drugih, ma koliko to prianje bilo potpuno, negoli to je nae sopstveno posmatranje. Takvog su svojstva i naa znanja o duhovnom svijetu. Nai pojmovi o njemu bivaju savreniji, puniji i dublji kada mi njih takorei opaamo, osjeamo ih uvstvom vjere. Poznavanje razuma o predmetima duhovnim bez osjeanja srcem, slina su znanju po uvenju. Ako eli umno pronicavati (umno sagledavati) tajne, onda na djelu ispuni zapovjedi sam sobom, a ne trai da ih samo poznaje. (Sv. Isak Sirin). Stepen poznavanja Bogootkrovene Istine odgovara svagda uspjesima naim u bogougodnom ivotu. Da bi se ubijedio u istinama Hrianske nauke, treba poeti ivjeti po hrianski, stoga to hrianski nain ivota uvodi u duu mir i radost, i ovjek, okusivi ih, ne eli se rastavljati od njih i tei ka njihovom Izvodu - Iskupitelju naem (Jovan 7, 17). Lijepa apologija ivota Isusa Hrista jeste ivot hrianina, u kome Isus Hristos ivi. (D. Ugorle). "Ti se moe zatvoriti u tijesnu peinu, veli jedan bogoslov, moe imati zavezane ili izvaene oi; no sunce svakodnevno putuje po svodu nebesnom u uobiajenom velianstvu i krasoti svojoj". To se moe kazati i o vjeri u Gospoda Isusa Hrista. Neka bi Ga ljudi i odbacivali, neka bi zatvarali srce svoje od ulaska NJegove blagodati, a svoj duh od NJegove svjetlosti, - On je vjeran u svojim obeanjima i caruje kroz sve vjekove nad svima vidimim i nevidimim svjetovima. Spasitelj je o svojoj, osnovanoj NJime Crkvi, uvarici i nositeljici religije Hrianske, rekao da i sama "paklena vrata nee je nadvladati" (Mat. 16, 18). "Rijei Hristove nee proi, pa makar bi i nebo i zemlja bili uniteni". (Filaret Moskovski). Crkva, osnovana Isusom Hristom, to je kula svjetilja na obali morskoj, na ijim se temeljima esto odravaju prilini slojevi pjene od morskih talasa, koji kao da prijete da je svu razrue, ali na ijoj visini bljeti svjetlost, koja se nikada ne gasi. (Ogjust Nikol). Religija Hristova trijumfovae nad sadanjim uvredama koje joj nevjernici nanose, kao to je ve trijumfovala nad bivim bjesnilom svojih neprijatelja; ona e svetkovati svoju pobjedu nad perom sadanjih laljivih mudraca, kao to je pobjedniki likovala nad maem svojih starih gonilaca.

"Oblai - proi e", rekao je Sveti Atanasije o Julijanu Odstupniku, koji je posle kratkovremene vladavine, u toku koje je ispoljio toliko neprijateljstva protiv Hrianstva, umirui ipak rekao: "Galilejanine, Ti si pobijedio"! Ove gore spomenute rijei Svetog Atanasija mogu se zgodno primijeniti i na sve pokuaje lanih teorija, da potkopaju vjeru ovjeanstva u njegovog Boanstvenog Gospoda i Spasitelja. (F. af).

6. VJERA I DOBRA DJELA sadraj Da bi vjera bila spasavajuom, treba ivjeti po vjeri. Jer "vjera je bez djela mrtva" (Jak. 2, 26), i, sljedstveno, nesposobna je da dovede ovjeka do vjenoga ivota. (Filaret Moskovski). Dobra djela - dua su vjere; vjera s dobrim djelima - iva je vjera. Grijeh i vjera ne mogu ivjeti zajedno; sa vjerom treba da je u isto vrijeme zdrueno i dobroinstvo. (Prota J. Tolmaev). Kao to je vatri svojstveno da zagrijava, vodi da oroava, svjetlosti da obasjava, tako je i ivoj vjeri svojstveno da se ispoljava u dobrim djelima. (Sv. Tihon Zadonski). Unutarnja vjera mrtva je bez spoljanjih djela, ne samo po tome to bez djela nije mogue suditi o njenom ivotu, nego i stoga to bez djela nemogu je i sami ivot njezin, slino tome kao to je nemogue i ivotinji ivjeti bez udisanja i izdisanja, tj. bez daha. Vjera je bez djela mrtva. Takva je vjera vjera misli, a ne srca i ne ivota. (Filaret, arhiep. ernigovski). Prava vjera pri poronom ivotu ne donosi nikakve koristi. (Sv. Zlatoust). Kakva je korist vjerovati hrianski, a ivjeti bezboniki? Nepametno je, pa ak i glupo sumnjati u istine one nauke koja je samim Bogom dana, koja je zapeaena krvlju bezbrojnih muenika, potvrena udesima i priznata ak i od samih zlih duhova. No kud i kamo je nerazumnije vjerovati u istine te nauke, a ovamo ivjeti onako kao da to uenje i ne postoji ili da nije istinito. Ne vjera na rijeima spasava nas, no djela zdruena sa vjerom (Jak. 1, 22; Gal. 5, 6). (J. Tolmaev). Vjera bez djela i djela bez vjere podjednako e biti osueni. Vjerovati samo da ima Boga, nije dovoljno, jer i avoli to vjeruju; treba vjeru opravdati djelima: takvu vjeru trai od nas Hristos.

Ako eli biti spaen vjerom, zavoli i voli Onoga u Koga vjeruje. (Filaret Moskovski). Vjera bez ljubavi jeste slika bez ivota. Sa ljubavlju je - vjera Hrianska; bez ljubavi - vjera avolska. Ureuj svoje vladanje, odnosno vladaj se po svojoj vjeri. Vjeruje li prilino, tj. dobro, onda dobro i ivi. Predaj se vjeri svom duom svojom i svim ivotom svojim, tako da vjera bude glavna misao tvoga ivota i sav ivot tvoj projava vjere. (Filaret Moskovski).

7. O ODNOSU OVEKA PREMA BOGU sadraj Blagougodnost Bogu. Sjeanje na Boga. Nada na Boga. Strah pred Bogom. LJubav k Bogu. Samo Bog postoji radi sebe; mi pak svi postojimo radi Boga. ivjeti po volji Bojoj - eto tvoga blaenstva, tvoje sree; biti s NJime u zajednici - evo tvoga naznaenja, pravila svih tvojih postupaka. Neko je zapitao Avu Pimena: Kako treba da ivim? Na to je starac odgovorio: "Pogledajmo na Danila (proroka); na njemu se ne nae ni jedne druge krivice, nego li samo sluenje Gospodu Bogu njegovom". Tako sve ini, i tako o svemu misli, da Bogu ugodi; nema li u tebi te misli, onda e svako tvoje djelo izgubiti svoju cijenu. (Sv. Jefrem Sirin). O svakom preduzeu tvome ne pitaj se najprije da li e ono za tebe biti prijatno i korisno, a pred ljudima pohvalno, nego prije svega i svaega, ispitaj da li e ono biti Bogu ugodno, ne e li biti protivno NJegovim zapovijestima? (Filaret Moskovski). Najprije ast Bogu, a potom ve (staraj se) i o ostalom. (Sv. Zlatoust). Trai ono ta je Boije, a ovjeije e samo sobom posle lasno[1] doi. Ti se pobrini o Boijemu, i Bog e se pobrinuti o tvojemu. (Sv. Zlatoust). Bog nije nepravian i nagrauje trudoljublje i trpljenje ovjekovo; i ovjek je duan da bude u takvom odnosu prema Bogu, pa treba da je trudoljubiv i trpeljiv.

Ti si duan da bude dostojan Onoga koji te je nazvao svojim sinom (po blagodati), i duan si da u svemu postupa onako kako prilii Sinu Boijemu. Prema tome, kada otpone ma ta raditi, opomeni se da ti zove Boga Ocem svojim. Mi hoemo da naa djeca budu posluna prema nama, a sami neemo da budemo posluni Bogu. Prije nego li budemo sljedovali volji Bojoj, treba da se ostavimo svoje mnoge volje. Mlado drvo privezuju uz kolac i ono raste uspravno i pravilno. Tako i dua koja je privezala svoju volju uz volju Boiju, uznosi se gore k Bogu. (J. Tolmaev). Nita crnje i gore nema nego li biti samovoljan i ne ivjeti po volji Boijoj. Ako ti ne osjea u sebi stalnu elju da izvruje ono to je Bogu po volji, ti si i slijep i gluv i nijem, i bez ruku i bez nogu - onda si neuporedivo gori od najteega bolesnika. ak i mi ne primamo za svoje drugove, ne doputamo u svoje drutvo, ne trpimo u svome domu onoga koji ivi svagda s nama u nesuglasici. Tako i Bog, i tim vie On kao Svesveti i Pravosudni, nikada ne prima u Svoje nebesko carstvo ljude sa upornom, zlom voljom. (Prota J. Tolmaev). Volja Boija je ne samo najvii zakon, nego i nae najvee blago. (Isti). Ko uva i ispunjava naredbe Gospod-nje, toga Gospod Bog uva od svakoga zla. Prava radost dolazi od Boga i daje se samo onome ko samoga sebe neprestano nudi na to, da svoju volju odbacuje, a volju Boiju u svemu izvruje. (Sv. Antonije Veliki). Ili radi ono ta Bog hoe, ili e dobiti ono to ne eli. Ako eli biti bez tuge, staraj se da ugodi Bogu. (Ava Evagrije). "ta treba initi da bi ugodio Bogu"? - upitao je neko Sv. Antonija Velikog. Na to je on odgovorio: "Ma gdje bio, svagda imaj pred oima svojima Oca Nebeskoga; ma kakvim se poslom zanimao, pazi da li se to odobrava Svetim Pismom". O! kako bi to divno bilo, kada bi mi ivjeli u svetu ne po svojoj volji i mislima, no svagda bi pitali Gospoda preko NJegovih rijei Svetoga Pisma: kai mi Gospode da li treba to uraditi ili ne? (Is. 8, 19. 20; 5 Mojs. 12, 8. 32; Ps. 142, 8). ovjek treba da bude takav, kao da stoji pred Sudom Boijim. (Ava Agaton). Sjeati se Boga potrebnije je nego disati. (Sv. Grigorije Bogoslov). Neka se tvoje tijelo kree po zemlji, ali tvoja dua neka bude kod Boga.

Idi po zemlji, ali ivi na nebesima. (Duhovni Margarit). Smatraj da je svaki momenat vremena propao u kome se nisi Boga sjeao. One sate (asove) u koje nisi mislio i ne misli o Bogu, i u koje nikakva dobra i pobona misao nije se nalazila u umu i srcu tvome, smatraj ih za propale. I onda promisli se, o ljubazni hrianine, koliko li si vremena izgubio. Trai oprotaj za prolo od Gospoda, i u budue ivi pametno i po hrianski. Posveujte Bogu poetak svakoga dana i noi molitvom, blagodarei Mu za prolo, traei NJegov blagoslov za budue, i u produenju dana, obuzeti svjetskim poslovima, podsjeajte se po koju minutu Boga, tajno Mu uznosei srce i misao pobonu, molitvenu. Upravljajui se po ovome paljivo, nai ete u sebi ono to je na-pisano u Psalmu (76, 4): "Sjetih se Boga, i obradovah se". (Filaret Moskovski). Sjeaj se Boga da se i On svagda tebe sjea. (Sv. Isak Sirin). Bog nee ostaviti tebe, ali se ti uvaj da Ga ti ne ostavi. U svako vrijeme opominji se Boga i On e se opomenuti tebe kada padne u bijedu. (Sv. Isak Sirin). Prije nego li te snae nevolja moli se Bogu, i u vrijeme tuge nai e Ga i ue te. (Isti). U vrijeme sjeanja na Boga umnoi molitvu, te da On, kada Ga bude zaboravio, ne zaboravi tebe. (Sv. Marko Posnik). Sjeanje na Boga ne samo ne ini prepreke naim upranjavanjima (poslovima), nego naprotiv ini te su nam ona jo prijatnija. Kada se nalazimo s dobrim drugom, mi produavamo rad i u prisustvu njegovu, i jo sa veim zadovoljstvom i uspjehom, osobito kada nam on jo moe pomoi svojim savjetom, kurai nas svojim prisustvom i ak nam pomae, ako mi u tome imamo potrebe. Ako budemo svagda umno posmatrali Boga, ako Ga se budemo neprestano sjeali, za nas e sve lako biti, sve podnoljivo, sve emo lasno pretrpiti i podii emo se vie svega. (Sv. Zlatoust). Biti paljiv pred Bogom, ili esto i stalno, po mogustvu, sjeati se Boga, ne samo da nee zatrudnjavati vrenje poslova zemaljskih i vrenje obaveza svoga zvanja, no e ih jo vema olakati i uvjenati jo veim uspjehom, stoga to, pribliavajui se k Bogu milju, ovjek dolazi u blie, moe se rei, prijateljske odnose i nalazi u Bogu svemonoga pomonika sebi. Kada Bog ureuje, tada i teko postaje lakim. (Sv. Zlatoust). Ko svagda hodi pred oima Gospodnjim, sa njime je svagda i u svemu Gospod. (Filaret, arhiep. ernigovski).

Potrudi se da ti Bog bude drug, i ovjeija pomo nee ti trebati. (Sv. Simeon Studit). Sva svoja djela oduevljavaj sjeanjem na Boga, stoga to bez Boga ne moe nita uiniti, osim grijeha. Bez Gospoda ne samo grad ili dom ovjekov, no i gnijezdo grliino ne gradi se. (Filaret Moskovski). Uzaludno ete rano ustajati i dugo sijediti za radom, ako Gospod ne pomogne. Mnogo se moe uraditi pri pomoi Gospodnjoj, samo ako se hoe da se mnogo uradi. Sve je Bogu mogue; tebi pak nemogue je ita uiniti bez Boga; no i tebi je "sve mogue vjerujuemu" (Mar. 9, 23). (Filaret Moskovski). Ni u emu nije nam tako potrebna pomo Boija, kao u stvari naega spasenja, stoga to ni u emu nismo tako slabi kao u injenju dobra. ovjek moe samoga sebe pogubiti, kao to i gubi; no spasti samoga sebe ne moe. (Sv. Tihon Zadonski). Zlo initi i grijeiti mi sami moemo, kao to i grijeimo; ali initi dobro bez Boga mi ne moemo. (Isti). Poto je Bog Tvorac svakoga dobra, zato se nikakvo dobro ne ini bez Boga. (Filaret Moskovski). Bez Boga ne samo ne moemo kakvo dobro uiniti, nego ak ni htjeti ga ne moemo. (Sv. Tihon Zadonski). Poetak je svake vrline Bog, kao i dnevne svjetlosti - sunce. (Sv. Marko Posnik). Svo dobro nalazi se samo u jednome Bogu, tako da bez NJega i van NJega nema dobra. ee se obraaj milju i srcem ka Bogu - Izvoru vrlina, i sam e tada sa NJegovom pomoi initi dobra djela; a tada - ne boj se nikoga i niega u svijetu. Porok, neka bi imao na svojoj strani svu vaseljenu, slabiji je od svega; a vrlina (dobroinstvo), makar ostala i samohrana, monija je od svega, stoga to ima na svojoj strani Boga. Doista, ko moe spasti onoga protiv koga je Bog? Ko moe pogubiti onoga kome pomae Bog? (Sv. Zlatoust). Kada Bog daje, tu zavist nita ne moe uiniti; a kada ne daje, ne pomae nikakav trud. (Sv. Grigorije Bogoslov). ini sve po Boijoj volji, pa e u NJemu nai pomonika. (Ava Jovan).

Postojano se moli u svakome poslu, te da nita ne ini bez pomoi Boije. (Sv. Marko Posnik). Ko se ne oslanja (gordo) na svoje trude, taj najvema osjea silu Boiju. (Ava Isaija). Ne oslanjaj se na svoje moi, i pomo Boija bie svagda uza te. (Isti). Svaka nada, koja vrijea nadu na promisao Boiji - jeste bezbonost. Veoma je nesrean onaj koji se ne nada na Boga i misli da sam sebe usrei. Ko ne ivi pod krovom Svevinjega, za njega se nigdje ne moe nai mirnog i bezopasnog utoita. Kao to onaj koji je stao na pauinu, pada u provaliju, tako pada i onaj koji se oslanja na svoje moi. (Sv. Nil Sinajski). Ko se Boga boji, taj sve po volji Bojoj ini. (Ava Evagrije). Kao to svijea unesena u tamnu odaju osvjetljava je, tako strah Boiji, kada se useli u srce ovjekovo, prosvjeuje ga i ui ga svima vrlinama i zapovijestima Bojim. (Ava Jakov). Strah pred Bogom jeste osnov i koren pobonosti ovjekove, - strah da kako ne uvrijedi Boga prestupljenjem NJegovih zapovijesti. Gdje je straha Boijega tamo je uspinjanje k vrlini, a gdje je nerad i gdje nema straha tamo je silazak k bezakonju. (Duhovni Margarit). Bez straha Boijega, pri samome strahu ovjeijemu, moe se samo izgledati dobar a ne biti. Neko je kazao o sebi: Ja se bojim Boga, no bojim se i takvoga ovjeka koji se ne boji Boga. Strasti ne mogu preodoljeti one (ljude) koji u sebi imaju straha Boijega. Kao to se vosak topi od vatre, tako i nevaljala misao od straha Boijega. (Ava Talasije). uvaj u sebi strah Boiji, i - ne boj se padanja u grijeh. Najvea je od nebesnih ptica - orao; od zvjerova zemaljskih - lav, a od sinova ljudskih - onaj koji se boji Gospoda. (Sv. Jefrem Sirin). Ako se uzboji ovjeka, od Boga e biti ponien; a ako se uzboji Boga, onda e i od ljudi biti potovan. (Sv. Zlatoust). Strah Gospodnji smirava ovjeka, ali ga i u isto vrijeme i uznosi. Ko se boji Boga vie svega, taj se ve niega u svijetu ne boji (Psal. 112, 6). (Prota P. Sokolov).

Ko se istinski boji Boga, taj se nikoga ne boji, pa makar iao posred samrtne tame. Onaj koji se boji Boga, jai je nego li svi avoli. Ko se ne boji Boga, taj treba svakoga da se boji. Neka je strah Boiji vazda s nama i tada nas nee nita oalostiti: ni bijeda, ni bolest, ni ropstvo, plijen ili ma ta drugo nesreno. Boj se Boga ne kao muitelja, no Ga se boj iz ljubavi. (Sv. Atanasije Veliki). Bog je ovjekoljubac, kako Ga svi mi nazivamo; dunost je ovjekova da bude bogoljubac. A kako da ne ljubimo Gospoda? NJime ivimo, NJime diemo, NJime se kreemo. I zar onda nije udno, zar nije protivno prostome razumu da se srcem obraamo ka onome to je van Boga i to nas moe pogubiti? Poboni Makarije, uenik Sv. Antonija, idui jednom sa braom, u jednoga djeaka gdje govorae svojoj majci: "Jedan bogata voli mene, a ja ne znam zato ga mrzim; dok jedan siromaak mrzi mene, a ja ga volim". uvi ovo, Sv. Makarije zaprepasti se i zamisli se. ta je s tobom? - upitae ga braa. "Rijei koje sam uo - odgovori sv. Starac - znae ovo: Gospod Bog, bogat u milosru, svakodnevno nam prua dokaze oinske ljubavi svoje, a mi bezumnici, ne umijemo da cijenimo dare NJegove; no duh duegubni, siromani i zlobni (tj. avo), mrzi nas i kao urliui lav trai da nas prodere, a mi zaslijepljeni, volimo ga i ne stidimo se robovati mu"! Kada bi vidjeli da je potok u toku svome zaustavljen paretom hartije, mi bi se zaprepastili tim vienjem. - Slinoj pojavi naliimo i mi, kad kojekakve sitnice odvlae nau panju od Boga, a privlae na um i uobraenje nitavni predmeti i smetaju nam da se zbliimo sa Bogom u uzajamnoj ljubavi. Uz ljubav k Bogu nemogue je dodati sklonost ka zemnim predmetima. iji je um privezan ma kojoj i ma kakvoj zemaljskoj stvari, taj ne ljubi Boga. (Sv. Maksim Ispovjednik). Kao to dvije due ne mogu oduevljavati jedno i isto tijelo, tako i dvije ljubavi - ljubav ka Bogu i ljubav ka svije-tu - ne mogu oduevljavati jednu duu. (Sv. Filaret Moskovski). Dvije vrste ljubavi proizvode dvije vrste graanstva u cijelom svijetu. LJubav ka Bogu ini nas graanima gornjeg Jerusalima, nebeskoga grada; ljubav pak ka svijetu ini nas graanima Vavilona (grenoga grada). Neka sada svaki sebe upita: ta voli? i saznae iji je on graanin. (Blaeni Avgustin). Sve stvari u prirodi kreu se po svojoj sklonosti: lake se podiu u visinu, teke tegle k zemlji. Kod razumnih stvorenja, ljubav slui svim naklonostima a one tee onamo kuda ih vue strast, koja u srcu preovlauje. Tako, ako u nama gospodari ljubav prema trulenim zadovoljstvima,

elje za poastima i slavom, tada mi prinadleimo iskljuivo zemlji, i uzvisiti se do nebesnih stvari bie nam tako teko i trudno kao kamenu kada ga u vis bacimo. No ako mi, obuzdanjem i slabljenjem tijela, podavimo u srcu sve zemaljske elje - tada e se na bogoslini duh, ne zadravan nikakvim preprekama, bre uzdii ka Bogu, nego li to baeni u vis kamen poleti s visine dolje, ka zemlji. Blaeni Avgustin, objanjavajui smisao izreke Psalmopjevca: "Ime obrazom elajet jelen na istoniki vodnija, sice elaet dua moja k tebje, Boe[2]" (Ps. 41, 2), govori da jelen obino umrtvljuje zmije koje mu se, kad on trai vodu, na putu nau, i da od toga (jedenja zmija) osjea silnu e, te sa jo veom brzinom tri izvoru. "Hoete li znati, produava blaeni uitelj Crkve, zato u vama nema toliko silne ei za savrenstvom i tolike nezadrljive tenje k Bogu? Stoga to vi ne gazite zmije, a vae su zmije ulne pohotljive strasti. Umorite ove zmije