Transcript
Page 1: 300 Izreka Asketa Pravoslavne Crkve

300 izreka asketa Pravoslavne Crkve  

Uvod     U  ovoj  knjizi  je  sakupljeno  tri  stotine  izreka  od  više  od  pedeset  pravoslavnih  svetaca  iz dvanaest zemalja svijeta. U njihovim riječima je izraženo duhovno iskustvo, provjereno stoljećima. U njihovim  riječima  nalaze  se  odgovori  na mnoga  pitanja  o  onome  što  se  događa  sa  nama  i  našim bližnjima. Sveci pokazuju način na koji je Božanska Istina povezana sa našim svakodnevnim životom. Ova istina Božja je preobrazila milijune ljudi po cijelome svijetu i mnoge privela svetosti i savršenstvu. 

 Predgovor sastavljača    Jednom prilikom su kod starog monaha‐pustinjaka došli razbojnici i rekli: „Uzet ćemo ti sve iz ćelije“. On je odgovorio: „Uzmite djeco, sve što vam je potrebno“. Oni su pokupili gotovo sve u ćeliji i otišli. Međutim, nisu pronašli sakrivenu kesu sa novcem. Uzevši je, starac je potrčao za njima vičući: „Dječice, zaboravili ste ovo! Uzmite!”Zaprepastivši se, razbojnici ne samo da nisu uzeli kesu, već su vratili i ono što su uzeli, govoreći jedan drugome: „Zaista je ovo Božji čovjek. ”   Ovaj događaj se dogodio u šestom stoljeću nakon Kristova rođenja u Palestini, zapisao ga  je sv.  Ivan Mosh  između mnogo  drugih  pripovijesti  i  izreka  pravoslavnih monaha  koje  je  čuo  svojim ušima.   Stari monah nije  čitao propovijedi  svojim nepozvanim gostima, nije  ih prekoravao, prijetio, nagovarao‐što je utjecalo na razbojnike da tako promijene svoje mišljenje i isprave ono što su učinili?   Oni su u starcu vidjeli drugačijeg čovjeka‐čovjeka Božjeg.   Samo čovjek koji je bogat Bogom može biti slobodan od navezanosti za imovinu i novac koja je porobila  ljudski  rod. Samo  čovjek, ukorijenjen u Bogu, može  tako nepokolebljivo u duši  sačuvati spokoj i dobrodušnost kada mu se očito nanosi zlo. Međutim, više od svega ih je dotakla ljubav starca prema njima‐samo  čovjek koji  je postao sličan Bogu može osjećati  takvu  ljubav prema neznancima koji su ga došli opljačkati da iskreno njihove interese postavlja iznad svojih.   Drugim riječima, razbojnici su vidjeli čovjeka u kojemu su riječi Evanđelja postale djelo. To što se dogodilo, ne bi  se moglo dogoditi da  se  za  tog monaha  vjera ograničavala obredima, popisom pravila i lijepim riječima o Bogu‐bez realnog iskustva života u Kristu.   Takve  ljude u Pravoslavnoj Crkvi nazivaju  Svetim Ocima. Ova Crkva  se  tijekom dvije  tisuće godina  brinula  da  bez  izmjene  sačuva  Istinu  dobivenu  od  apostola  i  iskustvo  živog  zajedništva  sa Bogom. Zato  je Pravoslavna Crkva  i mogla duhovno roditi  i mnoštvo svetaca koji su bili nositelji tog iskustva rajskog života već na Zemlji.   Knjiga koju držite u rukama je sastavljena da bi čitatelju dala mogućnost da dodirne duhovno iskustvo  kršćanskog  Istoka. U  knjizi  je  sabrano  tristo  izreka  više  od  pedeset  pravoslavnih  svetaca Palestine, Sirije, Egipta, Grčke, Rusije, Srbije, Crne Gore, Gruzije. Pošto  je prvih tisuću godina nakon Kristova  rođenja  rimska  Crkva ulazila u porodicu  pravoslavnih Crkava, u našem  zborniku  se mogu pročitati i izreke drevnih svetaca koji su živjeli na teritorijima suvremene Italije, Engleske, Francuske, Tunisa‐sve to čini zajedničko duhovno naslijeđe Pravoslavne Crkve. Najstarija izreka je bila zapisana u drugoj polovici prvog stoljeća, a najmlađa‐u drugoj polovici dvadesetog stoljeća.   Gdje  i  kada  god  živjeli,  tko  god  bili,  pravoslavni  sveci  govore  o  jedinstvenoj  duhovnoj realnosti. Zato njihove  izreke tako skladno nadopunjavaju jedna drugu. U devetnaestom stoljeću sv. Ignacije  Brjančaninov  je  pisao:  „Kada  u  jesenjoj,  vedroj  noći  promatram  čisto  nebo,  zasijano bezbrojnim zvijezdama toliko različite veličine, i vidim da sve one isijavaju istu svjetlost, tada govorim sebi: „takva su djela Otaca“. Kada u ljetnom danu promatram prostrano more, pokriveno mnoštvom različitih brodova, i njihova jedra, raširena poput bijelih labudovih krila, brodove koji se brzo kreću po istome vjetru, prema  istom cilju, prema  istom pristaništu, tada govorim sebi: „takva su djela Otaca. 

1  

Page 2: 300 Izreka Asketa Pravoslavne Crkve

”Kada čujem, skladni, brojni zbor, u kojemu razni glasovi u dražesnoj harmoniji pjevaju istu božansku pjesmu, tada govorim sebi: „takva su djela Otaca. ”   Vjerujem da ovaj mali zbornik svetootačkih  izreka može biti  interesantan  i koristan ne samo pravoslavnim  kršćanima,  već  i  svima  koji  cijene  istinsko.  Mnogo  toga  od  onoga  što  je  ovdje sakupljeno je pomoglo meni osobno‐dalo mi je odgovor na pitanja koja su me mučila, dozvolilo mi da na drugi način osmislim ono što se događa u mome životu‐tako da sam odlučio da kroz ovu knjigu podijelim sa drugima ono što mi je drago.  

đakon Georgije Maksimov 08.01.2011. 

 

I. BOG I MI Sreća  

1. „Koliko  su  u  zabludi  ljudi  koji  traže  sreću  van  sebe‐u  stranim  zemljama  i  putovanjima, bogatstvu  i  slavi, velikoj vlasti  i nasladama,  zadovoljstvima  i u  ispraznim  stvarima koje kao svoj  kraj  imaju gorčinu! Graditi  zdanje  sreće  van  vlastitog  srca  isto  je  što  i graditi dom na mjestu koje je izloženo čestim potresima. Sreća se nalazi u nama samima i blago čovjeku koji je to razumio.. Sreća  je‐čisto srce,  jer takvo srce postaje prijestolje Božje. Gospodin za  ljude koji imaju čisto srce govori: „Prebivat ću u njima i hoditi među njima; i bit ću Bog njihov, a oni narod moj. ”  (2 Kor 6, 16). Što njima  još može nedostajati? Ništa, zaista ništa!  Jer u svome srcu imaju najveće blago‐samoga Boga!” (sv. Nektarije Eginski1, Put do sreće, 1) 

 2. „Duša koja ljubi Boga, u Bogu, i samo u Njemu ima svoj spokoj..na svim putovima kojima ljudi 

hode u ovome  svijetu, neće naći mira dok  se ne približe nadi u Boga.  ”  (prepodobni2  Izak Sirijski3, 56, 89) 

Istina  3. „Istina nije misao, nije riječ, nije odnos pojmova, nije zakon. Istina je Biće. Istina je Biće, koje 

prožima sva bića, koje daje život svemu… Ako tražiš Istinu sa ljubavlju i radi ljubavi, Ona će ti otkriti svjetlost svoga lica onoliko koliko možeš izdržati, a da ne izgoriš. ” (sv. Nikolaj Srpski4, Misli o dobru i zlu)  

4. „Nema drugog Krista  ili druge  istine… mijenja  se boja vala, ali  sam val ostaje neizmjenjiv… tako  se  i  istina  izražava  različitim  riječima,  ali  u  svojoj  prirodi  ostaje  ista  jer  je  po  svojoj vlastitoj  prirodi‐jedna.  Istina  je  sama  u  sebi  nerazdjeljiva  i  samo  je  usta  drskih mudraca razdjeljuju. ” (prepodobni Efrem Sirijski5)    

5. „Što je Istina?‐To je Bogočovjek Krist i Njegovo Evanđelje. I laž je sve ono što nije On, što nije u Njegovom Evanđelju, i što je protiv Evanđelja. Zato je i vjera u Krista služba pravednosti (2 Kor 3, 9). Tko ne služi Kristu, služi nepravdi. Kao što je svaka nepravda grijeh, tako je  i svaki grijeh‐nepravda. ” (prepodobni Justin Popović6, Tumačenje na 1 Iv 5, 17) 

  

                                                            1 Grčki monah i čudotvorac (1846.‐1920.) 2 Ovaj pojam u pravoslavlju označava svetog monaha 3 Sirijski asketa, teolog i mistik, živio u 7.st. 4 Nikolaj Velimirović (1880.‐1956.), episkop/biskup žički i ohridski, jedan od novih svetaca Srpske Pravoslavne Crkve 5 Sirijski đakon, pisac i teolog (IV.st.) 6 Teolog i duhovnik, jedan od novijih svetaca Srpske Crkve (1894.‐1979.) 

2  

Page 3: 300 Izreka Asketa Pravoslavne Crkve

Kako se Bog odnosi prema nama?  6. „Bog nas više ljubi nego što nas ljubi otac, majka ili prijatelj, ili bilo tko drugi, čak više nego što 

možemo sami sebe ljubiti. ” (sv. Ivan Zlatousti7)  

7. „Jedan monah mi  je pričao da  je  jednom prilikom, kad  je bio teško bolestan, njegova majka rekla ocu: „Kako se muči naš mališan! Rado bih pristala da budem isječena na komade, samo kad bih mu time pomogla i olakšala bolove. ”Takva je i ljubav Gospodnja prema nama. On je rekao: Veće  ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje (Iv 15, 13). Gospodin se toliko sažalio na  ljude, da  je zaželio stradati zbog njih, kao rođena majka,  i  još više. Ali, bez milosti Duha Svetoga, nitko ne može razumjeti tu veliku ljubav. Sv. Pismo govori o njoj, ali se ni ono ne može shvatiti umom, jer i u Pismu govori isti Duh Sveti. ” (prepodobni Siluan Atonski8, Djela, IX., 10)  

8. „Gospodin voli sve ljude, ali onoga koji Ga traži, voli više… Svojim izabranicima Gospodin daje toliko milosti, da oni ljubavlju obuhvaćaju svu zemlju, cijeli svijet, i njihova duša gori od želje da se svi ljudi spase i vide slavu Gospodnju. ” (prepodobni Siluan Atonski, Djela, IX., 8) 

 Kako učiti o Bogu?  9. „Da bi  jedan  čovjek došao do znanja o egipatskim piramidama, mora  ili povjerovati onima, 

koji su bili u neposrednoj blizini piramida,  ili mora sam doći u neposrednu blizinu piramida. Trećeg načina nema. Tako svaki čovjek može doći do spoznaje o Bogu ili vjerujući onima, koji su se nalazili,  ili se nalaze u neposrednoj blizini Božjoj,  ili se mora potruditi da sam dođe u neposrednu blizinu Božju. ” (sv. Nikolaj Srpski, Misli o dobru i zlu)  

10. „Kao što se onima, koji ga nisu okusili, osobine meda ne mogu toliko okusiti riječima, koliko osjetilom okusa, tako se ni dobrota nebeske Riječi ne može  jasno prenijeti učenjem ukoliko na osnovu dugotrajnog  izučavanja dogmi  istine nismo u  stanju  vlastitim  iskustvom pojmiti dobrotu Gospodnju. ” (sv. Bazilije Veliki9, Besjede na psalme, 33. psalam)   

11. „Ima bogatih i silnih koji bi dali mnogo da vide Gospodina ili Njegovu Presvetu Majku, ali Bog otkriva sebe ne bogatstvu, već smirenoj duši… svaki čovjek,  i najveći siromah, može postati smiren  i spoznati Boga Duhom Svetim. Za  to nije potreban ni novac, ni  imanje‐potrebno  je samo smirenje. ” (prepodobni Siluan Atonski, Djela, I., 11., 21.) 

12. „Ma  koliko  se mi  trudili  u  učenju, Gospodina  nećemo  spoznati  ako  ne  budemo  živjeli  po Njegovim zapovijedima, jer se Gospodina ne spoznaje kroz nauku, već Duhom Svetim. Mnogi filozofi  i  učeni  ljudi  su  došli  do  uvjerenja  da  postoji  Bog,  ali  Boga  nisu  spoznali.  Jedno  je vjerovati da postoji Bog, a drugo  je poznavati Boga…  tko  je  spoznao Boga Duhom  Svetim, njemu duh gori  ljubavlju prema Bogu danju  i noću,  i njegova duša  se ne može privezati ni prema čemu zemaljskome. ” (prepodobni Siluan Atonski, Djela, VIII., 3.) 

 Kako se Bog odnosi prema nama?  

                                                            7 Patrijarh carigradski, čuveni propovjednik, teolog i asketa (347.‐407.) 8 Glasoviti duhovnik sa Svete Gore‐Atosa u Grčkoj (1866.‐1938.) 9 Jedan od najvećih teologa, pastira i asketa Crkve uopće (IV.st.) 

3  

Page 4: 300 Izreka Asketa Pravoslavne Crkve

13.  „Imaj u  svome  srcu uvijek  strah Božji  i pamti da  je Bog uvijek  sa  tobom, na  svakome mjestu, hodao ili sjedio. ” (sv. Genadije Carigradski10, Zlatni lanac, 14) 14. „Imajući Boga‐ ne boj se, nego sve svoje brige položi pred Njega, i on će se pobrinuti za tebe. Zar ti  ne  znaš  da  ako  se  naša  zemaljska  kuća,  tjelesni  šator,  razruši,  imamo  zdanje  od  Boga,  kuću nerukotvorenu,  vječnu  na  nebesima  (2  Kor  5,  1). Vjeruj  bez  sumnje,  i  Bog  će  ti  pomoći  po  svojoj milosti. ” (prepodobni Barsanufije Veliki11, Duhovno rukovođenje, odgovor 166) 15. „Svakog čovjeka trebamo voljeti svom dušom, dok nadu trebamo polagati jedino u Boga, služeći Mu  iz sve snage. Jer, ukoliko nas On čuva, svi prijatelji će nam biti na usluzi,  i svi neprijatelji   će biti nemoćni. Međutim, čim nas On ostavi, svi prijatelji se okreću od nas i svi neprijatelji jačaju u odnosu na nas. ” (prepodobni Maksim Ispovjednik12, Glave o ljubavi, IV., 95.) 16. „Istinska i mudra nada ogleda se u tome da čovjek nimalo ne brine za sebe, i to iz ljubavi prema Bogu  i radi djela vrline, znajući da o njemu brine Bog. Ako pak, čovjek sam brine za svoje poslove  i Bogu  se molitvom  obraća  samo  onda  kada  ga  snalaze  neizbježne  nesreće,  ne  vidjevši  u  vlastitim snagama  sredstvo  kako  da  ih  odvrati,  pa  se  tek  tada  počne  nadati  u  pomoć  Božju  ‐  ta  je  nada licemjerna i lažna. Istinska nada traži samo kraljevstvo Božje... Dok tu nadu ne stekne, srce naše neće moći  imati mira ni  spokoja.  Tek  ta nada umirit  će  ga  i u njega uliti  radost.  ”  (prepodobni  Serafin Sarovski13, Pouke, 4) 

 Bog se brine o svemu  17. „Ne govori: ovo se dogodilo slučajno, a ono se dogodilo samo od sebe. U svemu što postoji nema ničega bez poretka, ničega neodređenog, uzaludnog,  slučajnog …Koliko  je  vlasi na  tvojoj  glavi? Ni jedna od njih nije  zaboravljena od Boga. Vidiš  li  kako ništa, ni najmanje, ne  izbjegava nadzor oka Božjeg?” (Sv. Bazilije Veliki) 18. ”Nesumnjiva je istina da se najviša Providnost Božja odlučno prostire na sve što je stvoreno: Bog sve vidi i o svemu se brine. To i jest božanska očinska briga o kojoj govori blaženi apostol Petar: ”Svu svoju brigu povjerite njemu  jer on se brine za vas. ” (1 Pt 5, 7)” (Sv. Ilija Minjati14, Govori u Velikom Postu, 1) 19.  „Cilj Božanske  Providnosti  jest  da  pravom  vjerom  i  duhovnom  ljubavlju  sjedini  one  koji  su  na razne načine zlom  razdijeljeni.  Jer, Spasitelj  je  i  stradao  [s ciljem] da  rasijanu djecu Božju  sabere u jedno. ” (Iv  11, 52) (prepodobni Maksim Ispovjednik, Glave o ljubavi, IV ,17) 

 Ljudi koji su spoznali Boga  20. ”Što čovjek više vodi duhovni život, to se više oduhovljuje: počinje u svemu vidjeti Boga, u svemu znak Njegove  sile  i moći; uvijek  i  svugdje  vidi  sebe  kako prebiva u Bogu  i od Boga u  svemu ovisi. Međutim, što čovjek više vodi tjelesni način život to se više čini tjelesnim: ni u čemu ne vidi Boga,  i uvijek  i  u  svako  vrijeme  ‐”nema  straha  Božjega  pred  očima  njegovim”  (Ps  36,  1)”.  (Sv.  Ivan Kronštatski15, Moj život u Kristu, I , 5) 21. „Međutim, duša koja upozna  ljubav Božju Duhom Svetim  jasno osjeća da  je Gospodin naš Otac, najsrodniji,  najbliskiji,  najmiliji,  najbolji  i  da  nema  veće  sreće  nego  ljubiti  Boga  svim  umom,  svim srcem, svom dušom, kao što nam je i zapovjedio, i bližnje kao same sebe. Imajući takvu ljubav duša se svemu raduje. ” (prepodobni Siluan Atonski, Djela, IX , 15) 

                                                            10 Carigradski patrijarh i teolog (IV.st) 11 Egipatski asketa, IV.st 12 Kršćanski monah i teolog, VII.st 13 Ruski monah, 18./19.st 14 Grčki biskup, 17./18.st 15 Ruski parohijski svećenik (župnik), 19.st 

4  

Page 5: 300 Izreka Asketa Pravoslavne Crkve

22. ”Ne brini se ako u sebi ne osjećaš ljubavi Božje, već promišljaj o Gospodinu, kako je On milostiv, i uzdržavaj se od grijeha i milost Božja će te poučiti. ” (prepodobni Siluan Atonski, IX, 15) 23. ”Kada baciš  čavao u plamen, on  (istopivši se), počinje sjati kao oganj. Tako  ćeš  i  ti, kada slušaš Božansko učenje i živiš po njemu, postati sličan Bogu. ” (prepodobni Šimun Dajbabski16, Izreke ,26) 24. ”Duša koja je u potpunosti spoznala Gospodina i naslađivala se Njime, više ništa ne želi i ni za što se na zemlji ne vezuje. Ona ni ponuđeno kraljevstvo ne bi poželjela, jer je ljubav Kristova tako slatka i tako  je  raduje  i  veseli da  je  više ni  carski  život ne može obradovati”.  (prepodobni  Siluan Atonski, Djela, IX, 13) 

 Krist i mi  25. ”Neophodno je tražiti samo jedno: da se bude s Isusom. Bogat je čovjek koji prebiva s Isusom, čak i ako  je  siromašan u materijalnom  smislu.  Čovjek  koji  voli  zemaljsko  više od nebeskog  lišit  će  se  i nebeskog  i  zemaljskog.  Čovjek  koji  traži  nebesko  gospodar  je  cijelog  svijeta".  (Sv.  Ignacije Brjančaninov17, Otačnik18, abba Eugenije) 26. ”Vuče nas za sobom potok prolaznih stvari. Međutim, u potoku  je poraslo drvo  ‐ Gospodin naš Isus Krist. On je uzeo tijelo, umro, uskrsnuo, uzašao na nebesa. On kao da se složio da bude u potoku prolaznog. Uvlači te strmoglavo ovaj potok? Drži se za drvo. Opkolila te ljubav prema svijetu? Drži se za Krista. Radi tebe je On postao prolazan, da bi ti postao vječan, jer On je postao prolazan, ali pritom i ostao vječan... Koliko je velika razlika između dvojice ljudi u tamnici, ako je jedan zatvorenik a drugi posjetitelj! Ponekad čovjek dolazi do svog druga da ga posjeti i tada se čini da su obojica u tamnici, ali među njima postoji velika razlika. Jednoga tu drži krivnja, drugoga tamo dovodi čovjekoljublje. Tako je i u našoj smrtnosti: nas ovdje drži krivnja, a Krist je došao iz milosti; On je došao do zatvorenog kao osloboditelj, a ne kao tužitelj. ” (Blaženi Augustin, Na poslanicu Partima, II, 10) 27. ”Čovjek u ovom svijetu treba riješiti problem: da li će biti s Kristom ili protiv Njega. I svaki čovjek, želio to ili ne, rješava ovaj problem. Ili će biti kristoljubac ili kristoborac. Trećega nema”. (prepodobni Justin Popović, Tumačenje na  1 Iv  4, 3) 28.  ”Očisti um  svoj od  gnjeva,  zlopamćenja  i  sramnih pomisli,  te  ćeš prepoznati useljenje Krista u sebe. ” (prepodobni Maksim Ispovjednik, Glave o ljubavi,  4, 76) 

 Strah Božji (strah da se sa svojim grijesima uvrijedi ljubav Božja)  29. ”Strah Božji prosvjetljuje dušu... istrebljuje lukavstvo... oslabljuje strasti, izgoni tamu iz duše i čini je čistom... Strah Božji  je vrh spoznaje; gdje njega nema, nećeš naći ništa dobro... Tko nema straha Božjeg, otkriven je za napade đavla. ” (prepodobni Efrem Sirijski) 30. ”Čovjek stječe strah Božji ako  ima podsjećanje na smrt  i na muke, ako svaku večer  ispituje sebe kako  je proveo dan,  i  svako  jutro kako  je prošla noć, ako nije drzak".  (prepodobni abba Dorotej19, Pouke, 4) 31. ”Grijeh čini čovjeka plašljivim; a (život) po pravdi (Kristovoj) ga čini smjelim. ” (Sv.  Ivan Zlatousti, O kipovima, VIII, 2) 32. ”Tko je postao sluga Gospodnji boji se samo svoga Gospodara; a u kome nema straha Božjega, taj se često  i svoje sjene boji... Bojažljivost  je kći nevjere... Ohola duša  je rob strašljivosti,  jer se uzda u samu sebe: ona se plaši svakog šuma,  svake sjene”. (prepodobni Ivan Klimaks20,  Ljestvica, 20) 

                                                            16 Srpski svetac, 19./20.st 17 Ruski monah i duhovnik, 19.st 18 Od riječi otac‐zbirka izreka sv. Otaca (grč. Paterik) 19 Palestina, VI./VII. st. 20 Monah, teolog, mistik, 6./7.st., Sinaj 

5  

Page 6: 300 Izreka Asketa Pravoslavne Crkve

33.  ”Tko  se boji Gospodina,  taj ostaje  iznad  svakog  straha, udaljio  je  i ostavio daleko  iza  sebe  sve strahove ovoga svijeta i nikakav trepet mu se ne može približiti". (prepodobni Efrem Sirijski, O strahu Božjem i o posljednjem Sudu) 

 Nevjera   34. Od Boga nas ne razdvaja istina nego laž, i samo laž... Lažne misli i lažne riječi, lažni osjećaji i lažna htijenja ‐ to je suma laži, koja nas vodi k nebiću, iluziji i odricanju od Boga. ” (Sv. Nikolaj Srpski21, Misli o dobru i zlu) 35.  ”Gordoj  duši  Gospodin  Sebe  ne  otkriva.  Gorda  duša  može  izučiti  sve  knjige,  ali  nikad  neće spoznati Gospodina. Ona svojom gordošću ne ostavlja mjesta milosti Duha Svetog, a Bog se spoznaje jedino Duhom Svetim”. (prepodobni Siluan Atonski, Djela, III, 11) 36. ”Svatko od nas može rasuđivati o Bogu onoliko koliko je upoznao milost Duha Svetoga; jer kako možemo misliti  i rasuđivati o onome što nismo vidjeli,  ili o čemu nismo slušali  i što ne znamo? Evo, sveci govore da su vidjeli Boga; postoje i ljudi koji govore da nema Boga. Jasno je da tako govore jer nisu spoznali Boga, ali to nikako ne znači da Njega nema. Sveci govore o onome što su zaista vidjeli i znaju”. (prepodobni Siluan Atonski, VIII, 9) 37. ”Ponos duši ne da stupiti na put vjere. Onome koji ne vjeruje savjetujem da kaže: ”Gospodine, ako te ima, prosvijetli me, i služit ću Ti svim srcem i svom dušom". Za tu smirenu misao i spremnost da služiš Bogu, Gospodin će te neizostavno poučiti... Tvoja duša će osjetiti Gospodina kada te bude prosvijetlio. Osjetit će ona da  joj  je Gospodin sve oprostio  i da  je voli. Ovo ćeš  iskustvom saznati, a milost Duha  Svetoga  svjedočit  će  u  duši  o  spasenju.  Tada  ćeš  zaželjeti  doviknuti  cijelome  svijetu: ”Kako nas mnogo voli Gospodin”". (prepodobni Siluan Atonski, III, 6) 38. „Iskrena  i vatrena vjera u Gospodina može postojati samo kod čovjeka koji čuva sebe od svakog grijeha. Vjera se čuva samo pri dobrom moralu”. (prepodobni Nikon Optinski22) 

 II. REALNOSTI DUHOVNOGA SVIJETA Zlo i grijeh  39.  ”Laž predstavlja  zabludu  razuma,  a  zlo  ‐  zabludu  volje. Mjerilo po  kome  se određuje  i  jedno  i drugo  jest  sud  samog Boga... ono  čemu On uči  čovjeka  je  Istina, ono  što zapovijeda da  se želi  je  ‐ dobro, a sve što proturječi tome  je puno  laži  i zla”.  (Sv. Nikola Kabasila23, Sedam govora o životu u Kristu, 7) 40. ”Sve u našim  ljudskim svjetovima svodi se na dva praizvora, na dva pranačela: Boga  i vraga. Sva dobra u našem  ljudskom svijetu  imaju svoj praizvor u Bogu, a sva zla ‐ u đavlu. Produženo do kraja, svako dobro odvodi Bogu; produženo do kraja, svako zlo odvodi đavlu”. (prepodobni Justin Popović, Tumačenje na 1 Iv  3, 12) 41. ”Nisu jela zla, već proždrljivost, niti rađanje djece ‐ već blud, niti novac ‐ već pohlepa, niti slava ‐ već taština. Ako  je tako, onda u bićima ništa nije zlo.  [Zlo] se sastoji u njihovoj zloupotrebi do koje dolazi zbog nemarnosti uma za prirodno upotrebljavanje. ” (prepodobni Maksim Ispovjednik, Glave o ljubavi, 3, 4) 42. ”Bog i grijeh leže na dvije protivne strane. Nitko ne može okrenuti lice k Bogu, dok prvo ne okrene leđa grijehu. Nitko ne može zavoljeti Boga, dok prvo ne omrzne grijeh... Kad se čovjek okrene licem k Bogu, svi putovi vode Bogu. Kad se čovjek okrene  licem od Boga, svi putovi vode u propast. Tko se 

                                                            21 Nikolaj Velimirović, Srpski biskup i svetac, 20.st 22 Ruski svetac, 19./20.st 23 Grčki teolog, 14.st 

6  

Page 7: 300 Izreka Asketa Pravoslavne Crkve

odlučno odreče Boga,  i riječju  i srcem, taj ne može ništa u životu učiniti, što ne bi vodilo njegovom potpunom razaranju i tjelesnom i duševnom. ” (Sv. Nikolaj Srpski, Misli o dobru i zlu) 

 Sloboda  43. ”U realnosti postoji samo  jedna sloboda  ‐ sveta Kristova sloboda kojom nas  je On oslobodio od grijeha, zla i đavla. Ona nas vezuje s Bogom. Sve druge slobode su iluzorne, lažne, to jest, u stvarnosti sve su one ‐ ropstvo. ” (prepodobni Justin Popović, Asketska i teološka poglavlja, II, 36) 44.  ”Samo  vjera  da  se  ne  završava  sve  ovdje,  našim  zemaljskim  postojanjem,  daje  silu  da  se  ne hvatamo  po  svaku  cijenu  za  svoj  život  koji malo  znači  i  radi  njegovog  očuvanja  idemo  na  svaku podlost, niskost  i poniženje...  Istinski slobodan može biti samo čovjek koji duboko  i  iskreno vjeruje. Ovisnost o Gospodinu Bogu  je  jedina ovisnost koja ne ponižava  čovjeka  i ne pretvara ga u  jadnog roba, već obratno, uzvisuje”. (mučenik Aleksandar Medem24, Pismo sinu, 1922. g.) 45. ”Neki  ljudi pod  imenom  slobode  žele  razumjeti  sposobnost  i odsustvo  zabrane da  čine  sve  što požele...  Ljudi  koji  su  dozvolili  sebi  da  budu  robovi  grijehu,  strastima,  porocima  najčešće  postaju revnitelji maksimalnog proširenja vanjske  slobode pred zakonom. Međutim,  takav  čovjek  se koristi vanjskom  slobodom  samo  da  bi  se  još  dublje  potopio  u  unutarnje  ropstvo.  Istinska  sloboda  je djelatna  sposobnost  čovjeka koji nije porobljen od grijeha, koga ne opterećuje grižnja  savjesti, koji može birati najbolje pri svjetlosti istine Božje i sprovoditi ga u djelo uz pomoć milosne sile Božje. Eto slobode  kojoj  ne  smeta  ni  nebo,  ni  zemlja".  (Sv.  Filaret Moskovski25, Govor  na  dan  rođenja  cara Nikole I, 1851.g.) 

                                                           

46. ”Gospodin hoće da se međusobno volimo. Sloboda je u ljubavi prema Bogu i bližnjima. U tome je sloboda  i  jednakost. U društvenim položajima ne može biti  jednakosti, ali to nije važno za dušu. Ne može svatko biti car  ili knez, ne može svatko biti patrijarh  ili  iguman26,  ili starješina, ali na svakom položaju može se voljeti Bog  i može Mu se ugoditi, a to  je  jedino važno. A onaj tko bude više volio Boga na zemlji, bit će u većoj slavi u Kraljevstvu”. (prepodobni Siluan Atonski, Djela, VI, 23) 

 Cilj života   47. ”Svaki kršćanin je dužan sebe obvezati i pobuđivati da neizostavno postane svijet. Ako živite bez truda i nade da budete sveti, onda ste kršćani samo po imenu, a ne po biću. Bez svetosti nitko neće vidjeti Gospodina, to jest, neće dostići vječno blaženstvo. Istinita je riječ da je Krist Isus došao u svijet da grješnike spasi (1 Tim 1, 15). Obmanjujemo se ako mislimo da se spašavamo ostajući grešnici. Krist spašava grešnike tako što im daje sredstva da postanu Sveci”. (Sv. Filaret Moskovski, Besjeda od 23. rujna 1847.g.) 48. ”Dostizanje svetosti nije udio samo monaha kako neki misle; na svetost su pozvani i obiteljski ljudi koji imaju različite profesije, žive u svijetu, zato što zapovijed o savršenstvu i svetosti nije dana samo monasima, već svim ljudima". (Svećenik‐mučenik Onofrije Gagaljuk27) 49. ”Glavni cilj našeg života je ‐ živa zajednica sa Bogom. Zbog toga se i Sin Božji utjelovio da bi nam vratio zajedništvo  sa Bogom koje  smo  izgubili padom u grijeh. Kroz Gospodina  Isusa, Sina Božjega, stupamo u općenje s Ocem i na taj način postižemo svoj cilj. ” (Sv. Teofan Zatvornik28, Pisma raznim osobama, 24) 50.  ”Kao  što  ljudi  idu  u  rat  ne  da  bi  se  naslađivali  ratom,  već  da  bi  se  spasili  od  rata,  tako  i mi dolazimo u ovaj svijet ne da bismo se naslađivali njim, već da bismo se spasili od njega. Ljudi idu u rat 

 24 Ruski novomučenik, 19./20.st. 25 Metropolita moskovski, 19.st. 26 Poglavar samostana. 27 Ruski arhiepiskop/nadbiskup, 19./20.st. 28 Ruski biskup i teolog, 19.st. 

7  

Page 8: 300 Izreka Asketa Pravoslavne Crkve

radi nečeg većeg nego što je rat. Tako i mi dolazimo u ovaj prolazni život radi nečega što je veće od njega  ‐  radi  vječnog  života.  I  kao  što  vojnici  s  radošću misle  na  povratak  kući,  tako  se  i  kršćani neprestano  sjećaju  kraja  svog  života  i  povratka u Nebesku Domovinu”.  (Sv. Nikolaj  Srpski, Misli o dobru i zlu) 

 Sveci  51. ”Blažena  je smirena duša,  jer  je Gospodin voli. Najsavršenija u smirenju  je Majka Božja  i zato  je slave svi narodi svijeta  i služe  joj sve sile nebeske.  I eto, nju nam  je Gospodin dao za zagovornicu  i pomoćnicu. ” (prepodobni Siluan Atonski, Djela, III, 14) 52. ”Ja ljubim one koji mene ljube (Izr 8, 17) i proslavit one koji me proslavljaju (1 Sam 2, 30), govori Gospodin. Gospodin je svetima darovao Duha Svetog i oni nas u Duhu Svetom vole. Sveci slušaju naše molitve i imaju moći nam isprose pomoć od Boga. Ovo znaju svi kršćani”. (prepodobni Siluan Atonski, Djela, XII, 1,8) 53. ”Mnogima se čini da su sveci daleko od nas. No, oni su daleko samo od onih koji su se sami udaljili od njih, dok su sasvim blizu onih koji  ispunjavaju zapovijedi Kristove  i  imaju milost Duha Svetog. Na nebu sve živi i kreće se Duhom Svetim. Ali, taj isti Duh Sveti je i na zemlji. On živi u našoj Crkvi. On živi u Svetim Tajnama  (sakramentima). On  je  i u Svetom Pismu, kao  i u dušama onih koji vjeruju. Duh Sveti nas sve sjedinjuje  i zato su nam  i sveci bliski. Oni nas Duhom Svetim čuju kada  im se molimo  i duša osjeća da se i oni mole za nas”. (prepodobni Siluan Atonski, Djela, XII, 3) 54. ”Sveti su slični Gospodinu. Ali,  i svi  ljudi koji vrše zapovijedi Kristove  također su Mu slični. Oni, pak, koji žive po svojim strastima  i ne kaju se, slični su đavlu. Mislim da bi  ljudi prestali služiti đavlu kad bi im se otkrila ova tajna, pa bi svi težili da spoznaju Boga i budu Mu slični. ” (prepodobni Siluan Atonski, Djela, XII, 3) 55. ”Upoznavši Duhom Svetim Majku Božju  i postavši Duhom Svetim bliska apostolima, prorocima, svecima, prepodobnima i svim svetima i pravednicima, duša neodoljivo teži da dođe u taj svijet, i ne može se umiriti, već tuguje i čezne  i plače i ne može se otrgnuti od molitve. Mada tijelo i malakše, i želi da odahne u postelji, duša  ipak  i  ležeći u postelji teži Gospodinu  i Carstvu svetih. ” (prepodobni Siluan Atonski, Djela, I, 28) 

 Sveto Pismo  56.  ”Sveto  Pismo  nas  privodi  Bogu  i  otkriva  put  bogospoznaje.  ”  (Sv.  Ivan  Zlatousti,  Govor  na Evanđelje po Ivanu, 59, 2) 57. ”Od svih nemoći koje su opteretile  ljudsku prirodu, nema ni jedne ‐ ni duševne, ni tjelesne, koja ne bi mogla pronaći iscjeljenje iz Pisma. ” (Sv. Ivan Zlatousti, Govor  na Knjigu Postanka, 29, 1) 58. ”Kao što ljudi koji su lišeni svjetlosti ne mogu ići pravo, tako su i oni koji ne vide zrake Božanskog Pisma prinuđeni griješiti  jer  sami hode u najdubljoj  tami.  ”  (Sv.  Ivan Zlatousti, Govor na Poslanicu Rimljanima,  1) 59. ”Ponizni i onaj koji čini duhovna djela, sve što čita u Božanskom Pismu dovodi u odnos sa sobom, a ne s drugim. ” (prepodobni Marko Asketa29, 200 poglavlja o duhovnom zakonu, 6) 60.  ”U  svemu  što  susretneš u Pismu  traži  smisao  riječi da bi proniknuo u dubinu misli Svetih,  i  sa većom točnošću je razumio... Čitanju Božanskog Pisma ne pristupaj bez molitve i traženja pomoći od Boga...  Molitvu  smatraj  ključem  za  istinsko  razumijevanje  onoga  što  je  napisano  u  Božanskim Pismima”. (prepodobni Izak Sirijski, Riječi, 1, 85) 61. ”Kada počinješ čitati ili slušati Sveto Pismo, pomoli se Bogu ovako: ”Gospodine Isuse Kriste, otvori uši i oči srca moga da bi čuo Tvoje riječi i razumio ih i ispunio volju Tvoju”. Uvijek tako moli Boga da bi 

                                                            29 Egipatski monah i mistik, IV.st. 

8  

Page 9: 300 Izreka Asketa Pravoslavne Crkve

prosvijetlio tvoj um i otkrio ti silu Svojih riječi. Mnogi koji su se pouzdali u svoj razum su se podvrgli zabludi”. (prepodobni Efrem Sirijski) 62. ”Teško griješe oholice koje se nakon izučavanja svjetske literature, obraćaju Svetim Pismima, sve što se govori tamo smatraju zakonom Božjim i ne pokušavaju spoznati misli proroka i apostola, već za svoje vlastite misli traže (iz Pisma) neodgovarajuće tekstove, kao da je to, tobože, dobro djelo, a ne najgora  vrsta  učenja  ‐  izvrnuti misli  Pisma  i  podčiniti  ih  svojoj  samovolji,  bez  obzira  na  očigledna proturječja. Djeci  i šarlatanima su svojstveni pokušaji da podučavaju onome što ne znaju”.  (blaženi Jeronim30, Pismo svetom Paulinu) 

 Sveta Predaja (Tradicija)  63. ”Ako se netko želi osigurati od obmana da bude zdrav u vjeri, neophodno je da ogradi svoju vjeru, kao  prvo,  autoritetom  Svetog  Pisma,  i  drugo,  Predajom  Crkve.  Ali, možda  će  netko  pitati:  kanon Pisma  je  savršen  i  potpuno  dovoljan,  zašto  bi  njemu  dodavali  autoritet  Predaje?  ‐  Zato  što  ne razumiju svi Pismo na isti način, već jedan čovjek tumači na jedan, drugi na drugi način, tako da se iz njega može izvući onoliko smislova koliko ima i poglavlja. Zato je neophodno rukovoditi se crkvenim shvaćanjem... Što je Predaja? Ono u što su u Crkvi vjerovali svi, svagda i svugdje... To što si primio, a ne ono  što  si  izmislio... naš dug  je da ne vodimo  religiju gdje poželimo, već da  slijedimo gdje ona povede  i  da  potomcima  ne  predajemo  svoje,  već  da  čuvamo  ono  što  smo  primili  od  predaka”. (prepodobni Vincencije Lerinski31, Peregrinovo upozorenje) 64. ”Nemoj se drznuti da sam tumačiš Evanđelje i druge knjige Svetog pisma. Pismo koje je izrečeno preko  svetih proroka  i apostola, nije  izrečeno proizvoljno, nego po nadahnuću Duha Svetoga  (2 Pt 1,21). Kako onda nije bezumno  tumačiti ga proizvoljno? Duh Sveti, koji  je preko proroka  i apostola izrekao Riječ Božju, tumačio ju je preko Svetih Otaca. I Riječ Božja i njeno tumačenje ‐ jesu dar Duha Svetoga. Sveta Pravoslavna Crkva prihvaća samo to jedno tumačenje! Njezina  istinska djeca primaju samo to jedno tumačenje!” (Sv.  Ignacije Brjančaninov, O čitanju Evanđelja) 65. ”Ponekad mi dolaze  Japanci‐protestanti, mole da  im objasnim neko mjesto  iz Svetog Pisma.  'Pa imate svoje učitelje‐misionare ‐ njih pitajte' ‐ govorim im ja. Što mi odgovaraju? 'Pitali smo ih, govore: shvati kako znaš; ali, meni je važno da znam istinsku misao Božju, a ne moje osobno mišljenje'... Kod nas nije tako, kod nas je sve svjetlo i pouzdano, jasno i čvrsto ‐ jer mi osim Svetog Pisma prihvaćamo još  i Svetu Predaju. Sveta Predaja  je živi, neprekidni glas... naše Crkve od vremena Krista  i Njegovih apostola dosad, koji će se i čuti do kraja svijeta. Na njemu se u potpunosti utvrđuje Sveto Pismo". (Sv. Nikola  Japanski32, Dnevnici, 15. siječnja 1897.) 

 Crkva Kristova   66. ”Braćo i sestre! Svemilostivi Bog nam svima želi sreću i u ovom životu i u životu koji dolazi. Radi toga je On osnovao Svoju svetu Crkvu da bi nas ona čistila od grijeha, posvećivala nas, mirila s Njim i darovala  nam  nebeski  blagoslov. U  Crkvi  je  uvijek  otvoren  zagrljaj  za  svakog  od  nas.  Požurimo  u zagrljaj  svi  koje  muči  savjest.  Požurimo  i  Crkva  će  podići  težinu  našeg  bremena,  darovati  nam hrabrost na putu prema Bogu, ispuniti srce naše srećom i blaženstvom”. (Sv. Nektarije Eginski, Put k sreći,  1) 67. ”Kristova Crkva je Jedna, Sveta, Katolička33 i Apostolska. Ona je Jedna zato što je jedno duhovno Tijelo  s  jednom Glavom  Isusom Kristom,  i  s  jednim Duhom  Svetim  koji boravi u njoj. One mjesne 

                                                            30 Rodom iz rimske Dalmacije, jedan od najpoznatijih zapadnih (latinskih) otaca, prevoditelj Biblije na latinski jezik. 31 Galija, današnja Francuska, V.st. 32 Nikolaj Kasatkin, misionar Japana i utemeljitelj Japanske pravoslavne Crkve. 33 Pravoslavna Crkva sebe smatra katoličkom (sveopćom, univerzalnom, vaseljenskom) Crkvom. 

9  

Page 10: 300 Izreka Asketa Pravoslavne Crkve

Crkve su međuovisne kao članovi jednog te istog Tijela Kristovog, kao grane istog drveta, koje uzimaju hranu  iz  istog korijena  i kroz  iste  žile. Crkva  se naziva  svetom  zato  što  je ona posvećena  svetošću njenog Utemeljitelja,  Isusa Krista, Njegovim svetim  riječima, djelima, žrtvom,  i stoga što  je njen cilj posvetiti ljude. Crkva se naziva katoličkom zato što ona nije ograničena ni prostorom, ni vremenom, ni rasom, ni jezikom. Ona se obraća čitavom čovječanstvu. Pravoslavna Crkva se naziva Apostolskom zbog  toga što su duh, učenje  i  rad Kristovih apostola potpuno očuvani u Crkvi”.  (Sv. Nikolaj Srpski, Vjera Svetih ‐ Katekizam) 68. ”Znamo i uvjereni smo da otpad od Crkve bilo u raskol, ili u herezu, ili u sekte predstavlja potpunu propast  i duhovnu  smrt. Za nas nema kršćanstva  izvan Crkve. Ako  je Krist  sazdao Crkvu  i Crkva  je Tijelo Njegovo, otkinuti se od Tijela  ‐ znači umrijeti”.  (Svećenik‐ mučenik  Ilarion Trojicki, O životu u Crkvi) 69. ”Ne treba kod drugih tražiti istinu koju je lako uzeti iz Crkve. U Crkvi, kao u bogatoj riznici, apostoli su u punini položili sve što pripada istini, tako da svatko tko želi može od nje dobiti vodu života. Crkva predstavlja vrata života”. (Sv.  Irenej Lionski34, Protiv krivovjerja, III , 4) 70. ”Crkva je sveta iako u njoj ima ljudi koji griješe. Oni koji griješe, ali se čiste istinskim pokajanjem ne  smetaju  Crkvi  da  bude  sveta;  nepokajani  grešnici  se  ili  vidljivim  učinkom  crkvene  vlasti  ili nevidljivim djelovanjem  suda Božjega  kao mrtvi  članovi odsijecaju od Tijela Crkve  tako da  i na  taj način ona ostaje sveta. ” (Sv.  Filaret Moskovski, Katekizam) 71‐72.  ”A  kada mi  živimo Njime?  ‐  Kada  živimo njegovom  Istinom, njegovom  Ljubavlju, njegovom Pravdom,  njegovom  Dobrotom;  jednom  riječju:  kada  živimo  njegovim  Evanđeljem,  njegovom Crkvom. Jer je ne samo njegovo Evanđelje u Crkvi, već i On sam, čudesni Bogočovjek, sa svima svojim savršenstvima, i svima svojim svetim silama i vrlinama. Crkva je vječno živo Tijelo Bogočovjeka Krista, U  njega  se  ulazi  sakramentima;  u  njemu  se  zauvijek  ostaje  svetim  vrlinama...  Krist  Gospodin  je neprestano u ovom  svijetu po Crkvi.  Jer boraveći u njoj, On neprestano boravi u ovome  svijetu  s nama; suvremenik je svakom članu Crkve zemaljske tijekom svih vjekova... Jer nam je On svega Sebe ostavio u Crkvi, i stalno nam daje Sebe, naročito kroz sakrament Pričesti, i ostale sakramente i svete vrline.  Daje  nam  svega  Sebe,  te  možemo  živjeti  u  ovom  svijetu  na  način  na  koji  je  On  živio”. (prepodobni Justin Popović, Tumačenje na 1 Iv  4, 9‐17) 

 Duhovni učitelj  73. ”Sjeti se da u duhovniku živi Duh Sveti, i da će ti on znati reći što trebaš činiti. Ako, pak, pomisliš da tvoj starac živi nemarno i da u njemu nema milosti Božje, znaj da ćeš zbog takve misli silno trpjeti i da  ćeš  sigurno  pasti  u  zabludu. Gospodin  će  te  tim  putem  učiniti  poniznim.  ”  (prepodobni  Siluan Atonski, Djela, II, 1) 74. ”Ako čovjek duhovniku ne govori sve, put mu je kriv i ne vodi spasenju, a ako sve govori, ide pravo u Carstvo Nebesko. ” (prepodobni Siluan Atonski, Djela, XIII, 9) 75. ”Sve kaži duhovniku i Gospodin će ti se smilovati i izbjeći ćeš zabludu. A ako pomisliš da imaš više znanja u duhovnom životu od  svog duhovnika  i prestaneš mu  se povjeravati, Bog  će zbog oholosti sigurno dopustiti da padneš u zabludu radi urazumljivanja. ” (prepodobni Siluan Atonski, Djela, XVII, 13) 76. ”Kroz duhovnika u sakramentu ispovijedi djeluje Duh Sveti. Zbog toga se čovjek, odlazeći od svog duhovnika, osjeća nekako obnovljen, ispunjen mirom i ljubavlju prema bližnjima. Ako ti se dogodi da od duhovnika odeš smućen, znači da si se nečisto  ispovjedio  i da nisi  iz duše oprostio grijehe svog brata. ” (prepodobni Siluan Atonski, XIII, 11) 77. ”Gospodin nas je toliko zavolio da je postradao za nas na križu. Njegova stradanja su bila velika, ali  ih mi ne razumijemo,  jer premalo volimo Gospodina. Tako  i naši duhovni pastiri stradaju za nas, mada često ne vidimo njihove patnje.  I ukoliko  je veća njihova  ljubav, utoliko su  i njihova stradanja 

                                                            34 Galija, II.st 

10  

Page 11: 300 Izreka Asketa Pravoslavne Crkve

veća. Mi, ovce njihove, trebamo ih razumjeti, poštovati ih i voljeti. ” (prepodobni Siluan Atonski, XIII, 2) 78.  ”Duhovni  otac  kao  stup  pokazuje  put,  a  čovjek  treba  sam  ići  njime.  Ako  duhovni  otac  bude pokazivao,  a  sam  učenik  se  ne  bude  kretao,  on  nigdje  neće  otići  već  će  istrunuti  pored  stuba.  ” (prepodobni Nikon Optinski) 

 Plaća    79. ”Što se tiče znanja o budućem (što će biti s tobom nakon smrti), nemoj se varati: što ovdje siješ, tamo ćeš požeti. Po odlasku odavde nitko više ne može napredovati... Ovdje je rad, a tamo nagrada, ovdje podvig, tamo vijenci. ” (prepodobni Barsanufije Veliki, Duhovno rukovođenje, 606) 80. ”Svima koji  imaju  ljubav prema Njemu, Bog daje Svoje zajedništvo. Općenje  s Bogom  je život  i svjetlost  i naslađivanje svim dobrima koja On  ima. A  ljude koji po vlastitoj volji odstupaju od Njega, On podvrgava isključenju koje su oni sami odabrali. Kao što je udaljavanje od svjetlosti tama, tako je i otuđenje  od  Boga  lišavanje  svih  dobara  koja On  ima.  Božja  blaga  su  vječna  i  bez  kraja,  zato  je  i njihovo  lišavanje vječno  i bez kraja; tako će sami grešnici biti uzrok svojih muka kao što  ljudi koji su sebe oslijepili ne  vide  svjetlost,  iako  svjetlost  svijetli na njih”.  (Sv.  Irenej  Lionski,  Pet  knjiga protiv krivovjerja, V, 27) 81. ”Spasitelj našeg roda imajući namjeru da potpuno oslobodi čovjeka od zablude, obećao je nama koji Ga  slušamo  preobilna  i  božanska  blaga;  neposlušnima  je  pokazao  da  ih  očekuju  ne  prolazne žalosti koje vremenom nestaju, već muke koje  će  trajati  tijekom beskonačne vječnosti".  (Sv. Focije Veliki35, Amfilohije, 6) 82. ”Ne samo muškarci, već i žene ‐ slabiji spol ‐ idući tijesnim Kristovim putem zadobivali su Nebesko Carstvo.  Jer  tamo  nema  ni muškog,  ni  ženskog  spola,  već  će  svaki  po  svom  trudu  dobiti  svoju nagradu”. (prepodobni Efrem Sirijski, Riječ o Drugom dolasku Gospodinovu) 

 Vječna radost kršćana  83. ” (Kršćani) radujte se svagda:  jer  je vrhovno zlo pobijeđeno,  jer  je smrt pobijeđena,  jer  je grijeh pobijeđen, jer je đavao pobijeđen, jer je pakao pobijeđen. A kad je sve to pobijeđeno, ima li onda išta u  svijetu  što  radost  vašu može  pomutiti,  ili  oteti,  ili  uništiti? Vi  ste  apsolutni  gospodari  te  vječne radosti  sve dok  sami  to hoćete,  sve dok  sami po  svojoj volji ne  skrenete u grijeh, u  strast, u  smrt. Radost uzavri u srcu našem od svega što je Kristovo: i od istine Njegove, i od samilosti Njegove, i od pravde  Njegove,  i  od  ljubavi  Njegove,  i  od  uskrsnuća  Njegova,  i  od  Crkve  Njegove,  i  od  svetih Njegovih. No evo  još većeg čuda: radost uzavri u srcu našem ‐  i od stradanja za Njega,  i od smrti za Njega,  i od  sramote  za Njega. Pri  stradanjima  za nezamjenjivog Gospodina u ovome  svijetu  radost neiskazana zalijeva srca naša, jer ta stradanja ispisuju imena naša na nebesima. Rodu ljudskom nema istinske  radosti  na  zemlji  bez  pobjede  nad  smrću;  a  pobjede  nad  smrću  nema  bez  uskrsnuća;  a uskrsnuća nema bez svemoćnog Bogočovjeka Krista. Uskrsli Bogočovjek Krist, svepobjedni Pobjednik svih smrti, vječno životvoran u Crkvi Svojoj, neprekidno razlijeva tu jedinu istinsku radost po dušama Svojih  sljedbenika kroz  sakramente  i  svete vrline... Vjera nas  ispunjava  tom vječnom  radošću;  zato je”radost  vjere”Kristove  ‐  jedina  istinska  radost  za  biće  ljudsko  u  svima  svjetovima".  (prepodobni Justin Popović, Tumačenje na 1 Sol 5) 

    

                                                            35 Carigradski patrijarh, IX.st. 

11  

Page 12: 300 Izreka Asketa Pravoslavne Crkve

III. MI I LJUDI OKO NAS Odnos prema drugim ljudima   84. ”Kršćanin mora biti pažljiv sa svima. Neophodno  je da njegove riječi  i djela odišu milošću Duha Svetoga   koja obitava u njegovoj duši, da bi se na taj način slavilo  ime Božje. Čovjek koji odmjerava svaku riječ, odmjerit će i svako djelo. Čovjek koji provjerava riječi koje želi reći, provjeravat će i djela koje  ima namjeru učiniti  i nikada neće preći granicu dobrog  i moralnog ponašanja. Blagodatne riječi kršćanina karakteriziraju se delikatnošću i pažljivošću. To je ono što rađa ljubav, donosi mir i radost. Naprotiv,  grubost  rađa mržnju,  neprijateljstvo,  žalost,  želju  za  pobjedom  u  sporovima,  nerede  i ratove”. (Sv. Nektarije Eginski, Put k sreći, 7) 85. ”Radosno je osjetiti da među ljudima nemamo i ne možemo imati neprijatelje, već postoje samo nesretna  braća  dostojna  sažaljenja  i  pomoći,  čak  i  onda  kada  ‐  po  nedovoljnom  razumijevanju  ‐ postaju naši neprijatelji i ratuju s nama. Avaj! Oni ne shvaćaju da se neprijatelj nalazi u nama samima, ne  shvaćaju  da  je neophodno prvo  istjerati  ga  iz  sebe,  a  zatim pomoći  i drugim  da učine  to  isto. Jednog zajedničkog neprijatelja imamo ‐ to su vrag i zli duhovi ‐ a čovjek, koliko god nisko pao, nikada ne  gubi  u  potpunosti makar malu  iskru  svjetlosti  i  dobra,  koje mogu  se  raspale  u  veliki  plamen. Nemamo  nikakve  koristi  od  ratovanja  s  ljudima,  makar  nas  oni  neprestano  zasipali  udarcima  i uvredama  svake  vrste...  Ratovati  s  ljudima  znači  stajati  na  njihovu  lažnu  poziciju.  Čak  i  u  slučaju uspjeha,  takav  rat nam ne bi ništa dao, već bi nas nadugo odvukao od našeg  zadatka".  (Svećenik‐ispovjednik  Roman Medved36, Pismo kćeri iz logora, 1932) 86. ”Svim silama  tražite od Gospodina poniznost  i bratsku  ljubav,  jer zbog nje Gospodin daje Svoju milost. Sam  ispitaj  ‐  jednog dana moli od Boga  ljubav prema braći, a drugog živi bez  ljubavi, pa ćeš vidjeti razliku. ” (prepodobni Siluan Atonski, Djela, XVI, 8) 87‐88. ”Ukrašavaj sebe pravdom, trudi se da svakome govoriš istinu i ne odobravaj laž tko god te to tražio. Ako kažeš istinu i time izložiš sebe nečijem gnjevu, ne tuguj, već se tješi riječima Gospodnjim: ”blago progonjenima zbog pravednosti, jer je njihovo kraljevstvo nebesko. ” (Sv. Genadije Carigradski, Zlatni lanac, 26,29) 89. ”Sveti Izaija je rekao: ako netko govori s bratom s lukavstvom ‐ neće izbjeći tugu u srcu. ” (Drevni paterik, 10, 28) 90. ”Zbog stvari koje smo [s vjerom] prepustili Bogu, mi se više nećemo prepirati sa svojim bližnjima. ” (prepodobni Marko Asketa, O onima koji misle opravdati se djelima, 103) 91. ”Zbliži se s pravednima i kroz njih ćeš se približiti Bogu. Obraćaj se ljudima koji imaju poniznost i poprimit ćeš njihovu narav... Tko slijedi onoga koji  ljubi Boga obogatit se tajnama Božjim; tko bude slijedio  nepravednog  i  oholog,  udaljit  će  se  od  Boga  i  bit  će  omrznut  od  svojih  prijatelja.  ” (prepodobni Izak Sirijski, Riječi, 57, 8) 92. ”Sveti Pimen Veliki37  je  rekao: udalji se od svakog  čovjeka koji se voli sporiti. ”  (Drevni paterik, 11,59) 93. ”Ako nisi u stanju zatvoriti usta čovjeka koji kleveće svog prijatelja, onda se, u krajnjoj mjeri, čuvaj zajedništva s njim. ” (prepodobni Izak Sirijski, Riječi, 89) 

 Kako se odnositi prema grijesima drugih ljudi?   94‐95. ”Ljubi grešnike, ali mrzi njihova dijela; ne ignoriraj grešnike, zbog njihovih nedostataka, da sam ne bi upao u iskušenje u kome oni prebivaju... Ne gaji mržnju prema grešniku jer smo svi krivi... Mrzi njegove grijehe i moli se za njega samog da bi postao sličan Kristu, Koji nije negodovao na grešnike, već se molio za njih”. (prepodobni Izak Sirijski, Riječi, 57,90) 

                                                            36 Učenik sv. Ivana Kronštatskog, 20.st. 37 Egipat, IV.st. 

12  

Page 13: 300 Izreka Asketa Pravoslavne Crkve

96. ”Traži zlo u sebi, a ne u drugim ljudima ili stvarima s kojima se nisi znao ispravno koristiti. Tako se i dijete koristi ognjem ili nožem: sebe pali, sebe reže”. (prepodobni Sebastijan Karagandinski38) 97. ”Brat je pitao starca: ”ako vidim grešni pad svog brata ‐ da li je dobro ako ga sakrijem?”Starac je odgovorio: ”Kada mi [iz ljubavi] sakrijemo grijeh brata svog, [onda] će i Bog sakriti naše grijehe; kada [pred drugima] otkrijemo grijeh brata, [onda] će i Bog otkriti [ljudima] naše grijehe”. (Drevni paterik, 9,9) 98. ”Nemoj se razdražiti na ljude koji griješe... nemoj imati strast da u bližnjem vidiš grijehe i osuđuješ ga kao što svi radimo; svatko će za sebe dati odgovor Bogu... posebno nemoj zlonamjerno gledati na grijehe  starijih  od  tebe  s  kojima  nemaš  veze...  ti  svoje  grijehe,  svoje  srce  ispravljaj”.  (Sv.  Ivan Kronštatski, Moj život u Kristu, I, 6) 99. ”Ako vidiš bližnjeg u grijehu, nemoj gledati samo na to, već razmisli što je on učinio ili čini dobro; često ćeš, ispitavši sve, a ne samo to djelo, naći da je on bolji od tebe". (Sv. Bazilije Veliki, Govori, 20) 100. ”Ako se ne budeš sažalio kad ugledaš čovjeka gdje griješi, milost će te ostaviti... A  tko ruži zle ljude i ne moli se za njih, nikada neće spoznati milost Božju”. (prepodobni Siluan Atonski, VII, 4, VIII, 6) 101.  ”Tko  strogo  ispituje  tuđe  postupke,  neće  imati  nikakvo  razumijevanje  za  vlastite.  ”  (Sv.  Ivan Zlatousti, O kipovima, 3, 6) 

 Treba li razotkriti čovjeka koji je sagriješio?  102.  ”Bolje  je  da  se  pobožno  moliš  za  svog  bližnjeg,  nego  da  ga  osuđuješ  za  svaki  grijeh.  ” (prepodobni Marko Asketa, 200 poglavlja o duhovnom zakonu, 132) 103.  ”Ne pokušavaj uzveličavanjem pomoći onoga koji  se hvali vrlinama.  Jer,  isti  [čovjek] ne može istovremeno voljeti samoisticanje i istinu. ” (prepodobni Marko Asketa, O onima koji misle opravdati se djelima, 222) 104.  ”Onaj  tko  sa  strahom  Božjim  poučava  i  kažnjava  onoga  koji  griješi,  stječe  vrline  suprotne prijestupu.  Onaj,  pak,  tko  je  zlopamtilo  i  zlurad,  po  duhovnom  zakonu  pada  u  istu  strast.  ” (prepodobni Marko Asketa, O onima koji misle opravdati se djelima, 183) 105.  ”Kada poželiš nekoga uputiti na neko dobro, uspokoji  ga prvo  tjelesno  i odaj mu poštovanje riječju  ljubavi.  Jer ništa  tako ne potiče  čovjeka na  stid  i ne prisiljava da odbaci  svoj porok  i da  se promijeni na bolje kao tjelesno dobro i uvažavanje koje vidi od tebe... [zatim] mu s ljubavlju kaži riječ‐dvije i ne raspaljuj se gnjevom na njega i neka ne vidi u tebi znak neprijateljstva. Jer se ljubav ne zna gnjeviti i razdraživati". (prepodobni Izak Sirijski, Riječi, 85, 57) 

 Osuđivanje  106. ”Tko moli za oproštaj, voli poniznost. Tko osuđuje drugog, zapečaćuje svoje zlo. ” (prepodobni Marko Asketa, 200 poglavlja o duhovnom zakonu, 126) 107‐108. ”Suditi grijehe ‐ djelo je bezgrešnoga. Ali tko je bez grijeha osim jednoga Boga? Onaj tko u srcu pomišlja na mnoštvo svojih grijeha nikada neće poželjeti iz sablazni drugoga učiniti predmetom svog razgovora. Suditi čovjeka koji  je sagriješio znak  je gordosti, a gordima se Bog protivi. Naprotiv, tko  se  svaki  čas  sprema  dati  odgovor  za  svoje  grijehe,  neće  brzo  podići  glavu  i  razmatrati  tuđe pogreške”. (Sv. Genadije Carigradski, Zlatni lanac, 53‐55) 109‐110.  ”Dobar  vrtlar  bere  samo  zrele  jagode,  a  nezrele  ne.  Pametan  i  razborit  um,  isto  tako, primjećuje samo vrline i samo o njima govori. A bezumni čovjek pronalazi samo krivnje i nedostatke. Nemoj osuđivati ni onda kada svojim očima vidiš da netko griješi: često se i oči varaju. ” (prepodobni Ivan Klimaks, Pouka 10) 

                                                            38 Monah, 19./20.st. 

13  

Page 14: 300 Izreka Asketa Pravoslavne Crkve

111. ”Ako imaš grešnu naviku osuđivati bližnjega, onda, kada osudiš nekoga, učini tri zemna poklona s molitvom:"Spasi Gospodine  i pomiluj  tog  i  tog  (čovjeka  kojega  si osudio)  i njegovim molitvama, pomiluj me grešnog”.  I tako čini svaki put kada osudiš nekoga. Ako ovo  ispuniš, Gospodin će vidjeti tvoje usrdnost i izbaviti te zauvijek od ove grešne navike. Ako ne budeš osuđivao nikoga, onda te ni Bog nikada neće osuditi ‐ tako ćeš dobiti spasenje”. (svećenik‐ispovjednik Sergej Pravdoljubov) 

 Kako se odnosimo prema onima koji nas vrijeđaju?  112. ”Onaj tko se moli za one koji mu nanose nepravdu, pobjeđuje demone. Onoga, pak, koji  im se suprotstavlja, ranjavaju demoni. ” (prepodobni Marko Asketa, 200 poglavlja o duhovnom zakonu, 45) 113. ”Onaj tko trpi uvredu  i pri tome se ni riječima, ni mislima ne prepire s uvrjediteljem, stekao  je istinsko znanje i pokazuje tvrdu vjeru u Vladara". (prepodobni Marko Asketa, O onima koji misle da se opravdaju djelima, 124) 

 O praštanju uvreda  114. ”Takav  je duhovni zakon: ako oprostiš, znači da  je  i tebi Bog oprostio, a ako ne oprostiš bratu, znači da i tvoji grijesi ostaju s tobom. ” (prepodobni Siluan Atonski, Djela, VII,9) 115. ”Svima nama,  ljubljena braćo moja, predstoji umrijeti  i teško nama ako jedan drugog, živeći na ovom svijetu, ne  ljubimo, ako se ne pomirimo s našim protivnicima koji su nas uvrijedili  i ako  jedan drugom,  vrijeđajući  se,  ne  oprostimo  ‐  tada  nećemo  u  onom  svijetu  imati  ni  vječnog  pokoja  i blaženstva  i Otac naš Nebeski nam neće oprostiti sagrešenja naša”.  (Sv. Petar Cetinjski39, Poslanica Radulovićima,  1805.g.) 116. ”Znak nelicemjerne  ljubavi jest opraštanje uvreda. Tako je Gospodin  ljubio svijet”. (prepodobni Marko Asketa , O onima koji misle da se opravdaju djelima , 48) 

 Kada nas vrijeđaju  117.  ”Čovjeka  koji  nas  prekorava  treba  primati  kao  od  Boga  poslanoga  razotkrivatelja  zlih misli skrivenih u nama, da bismo, s točnošću razmotrivši naše misli, ispravili sebe... jer mi ne znamo dosta o zlu koje se krije u nama  ; samo savršenom čovjeku svojstveno  je da pamti sve svoje nedostatke”. (prepodobni Marko Asketa , Riječi, 6)  118. ”[ Po mjeri tvoje ] molitve  iz [ sve ] duše za onoga tko te  je oklevetao, Bog će otkriti  i pravu  [ istinu o tebi ] onima koji su se sablaznili. ” (prepodobni Maksim Ispovjednik, Poglavlja o ljubavi, 4, 89) 

 Kada nas hvale  119. Kada hvalitelji (bolje reći kvaritelji) počnu nas hvaliti, odmah se trebamo sjetiti mnoštva svojih bezakonja,  pa  ćemo  vidjeti  da  smo  nedostojni  onoga  što  se  govori  o  nama  ili  čini  za  nas.  ” (prepodobni Ivan Klimaks, Ljestvica, Pouka 21) 

  Zlopamćenje  120.  ”Ukoliko  imaš  zlopamćenje  prema  nekome, moli  se  za  njega  i  zaustavit  ćeš  kretanje  strasti. Molitvom  ćeš  udaljiti  tugu  od  sjećanja  na  zlo  koje  ti  je  učinio.  Ispunivši  se  ljubavlju  i  postavši 

                                                            39 Petar I. Petrović Njegoš, crnogorski državnik i biskup, 18./19.st. 

14  

Page 15: 300 Izreka Asketa Pravoslavne Crkve

čovjekoljubiv, potpuno ćeš ukloniti strast iz duše. Ukoliko drugi ima zlopamćenje prema tebi, postani blagonaklon  i smiren  i odnosi se dobro prema njemu, te ćeš ga osloboditi od strasti. ”  (prepodobni Maksim Ispovjednik , Glave o ljubavi , 3,90)   121. ”Razumna duša koja gaji mržnju prema bilo kojem čovjeku ne može biti u miru s Bogom, koji je dao zapovijed: Ako li ne oprostite ljudima pogreške njihove, ni Otac vaš nebeski neće oprostiti vama vaših pogrešaka (Mt 6, 15). Ukoliko se, pak, on ne želi pomiriti , ti se čuvaj mržnje, moleći se iskreno za njega  i ne govoreći zlo o njemu ni pred kim. ”  (prepodobni Maksim  Ispovjednik, Glave o  ljubavi, 4,35) 

 Ljubav prema neprijateljima  122.  ”Onaj,  pak,  koji  ne  voli  svoje  neprijatelje,  ne može  spoznati  Boga  i  slatkoću Duha  Svetog.  ” (prepodobni Siluan Atonski, Djela, I,11)  123.  ”Podnoseći uvredu, pogrdu  ili progon, nemoj  razmišljati o  sadašnjem, nego očekuj  buduće,  i vidjet  ćeš  da  će  ti  to  [  stradanje  ]  biti  uzročnik mnogih  dobara,  ne  samo  u  sadašnjem,  nego  i  u budućem vijeku. ” (prepodobni Marko Asketa, 200 poglavlja o duhovnom zakonu,  114)  124. ”Ne poželi slušati o nesreći svojih neprijatelja. Onaj tko sluša takve riječi, ubire plodove svoje zle nastrojenosti. ” (prepodobni Marko Asketa, 200 poglavlja o duhovnom zakonu , 173)  125.  ”Molim  vas,  sami probajte. Ako  vas netko ožalosti,  ili osramoti,  ili uzme  što  vaše,  ili progoni Crkvu, molite za njega  i govorite: ”Gospodine, svi smo mi stvorenja Tvoja. Sažali se na sluge Svoje  i obrati ih na put pokajanja”. Tada ćeš nositi u sebi blagodat i osjetit ćeš njenu nazočnost. Na početku prisiljavaj sebe na ljubav prema neprijateljima, a kada Gospodin bude vidio tvoju dobru volju, pomoći će  ti  u  svemu,  i  samo  će  te  iskustvo  uputiti  što  trebaš  da  činiti.  A  tko  ružno  misli  o  svojim neprijateljima , nema ljubavi Božje i ne poznaje Boga. ” (prepodobni Siluan Atonski , Djela , IX, 21) 

 IV. O ONOME ŠTO NAS PRIBLIŽAVA BOGU Molitva  126. ”Ne ostavljaj molitvu, jer kao što tijelo lišeno hrane slabi, tako se i duša, lišena molitvene hrane, približava slabosti i duhovnoj smrti”. (Sv. Genadije Carigradski , Zlatni lanac, 44)  127.‐128. ”Za svaku stvar se moli uporno, budući da ništa ne možeš učiniti bez pomoći [ Božje ]... Jer, onaj tko bez molitve čini nešto ili brine o nečemu, ne dovodi uspješno do kraja svoje djelo. To je ono što  je  rekao Gospodin: Bez mene ne možete  činiti ništa  (Iv 15, 5)”.  (prepodobni Marko Asketa  , O onima koji misle da se opravdaju djelima, 94, 166)  129.  ”Sve  što govorimo  ili  radimo bez molitve, na kraju  se pokazuje kao pogrešno  ili  štetno,  i bez našeg  znanja  nas  razotkriva  na  djelu.  ”  (prepodobni  Marko  Asketa,  O  onima  koji  misle  da  se opravdaju djelima , 108)  130. ”Molitva čovjeka koji sebe ne smatra grješnikom ne prima se od Gospodina “ (prepodobni Izak Sirijski, 55)  131. ”Bog  ispunjava  čovjekove molitve, kada  čovjek  ispunjava njegove zapovijedi: ”Poslušaj Boga u zapovijedima, veli Sveti Zlatoust, da bi On poslušao  tebe u molitvama”.  Čovjek koji drži  zapovijedi 

15  

Page 16: 300 Izreka Asketa Pravoslavne Crkve

Božje, uvijek je i mudar i ustrajan i iskren u molitvama. Sveti Bogoslov nam je kazao; sad znamo tajnu molitve. Ona je u držanju zapovijedi Božjih. ” (prepodobni Justin Popović , Tumačenje na 1 Iv 3, 22)   132. ”Svoju želju predaj [ u molitvi ] Bogu, Koji zna sve čak prije našeg rođenja. I nemoj moliti da sve bude  po  tvojoj  volji  jer  čovjek  ne  zna  što mu  je  na  korist,  već  govori  Bogu  :  ”Neka  bude  volja Tvoja!”Jer On sve čini nama na korist. ” (Sv. Genadije Carigradski, Zlatni lanac, 47)   133. ”Oni koji nešto mole od Boga i ne dobivaju, svakako ne bivaju uslišani iz jednog od ovih razloga: ili zbog toga što prije vremena traže, ili zbog toga što traže nedostojno i iz sujete, ili zbog toga što bi se uzoholili i ulijenili ukoliko dobiju traženo. ” (prepodobni Ivan Klimaks, Ljestvica , Pouka 26)  134.  ”Onaj  tko  se  želi  bez  duhovnika  baviti molitvom  i  samouvjereno misli  da  sve može  iz  knjiga naučiti, te ne odlazi svom starcu, već  je na pola pao u zabludu. Ali, poniznima će Gospodin pomoći. Oni  idu kod duhovnika koji  se  tu nađe,  čak  i ako nije  iskusni učitelj  i Gospodin  će  ih  zbog njihove poniznosti sačuvati. ” (prepodobni Siluan Atonski , Djela, II, 1)   135.  ”Ako  se umu, u vrijeme dok  se moli, dodaje neka misao  sa  strane  ili briga o bilo  čemu,  tada molitva nije čista”. (prepodobni Izak Sirijski , Riječi, 16)  136. ”Kada se pomoliš i dobiješ (traženo), pa se uzneseš, očito je da tvoja molitva nije bila po Bogu i da nisi od Boga dobio pomoć. Naprotiv, tebi su se demoni našli pri ruci da bi se uzneslo srce tvoje. Jer, kad je pomoć od Boga, duša se ne uznosi, nego se smiruje i divi velikoj milosti Božjoj i Njegovom milovanju  grešnika  koji  su  u  svemu  nedostojni  i  koji  ga  uvijek  ljute.  Stoga  ona mnogo  zahvaljuje slavnoj  i neizrecivoj milosti Njegovoj, koja nam ne uzvraća po [ mjeri ] grijeha naših, nego nas trpi  i miluje  kao  nezlobna.  Zbog  toga  se  duša  i  ne  uznosi,  nego  treperi  i  slavoslovi.  ”  (prepodobni Barsanufije Veliki , Duhovno rukovođenje, 418)  137.  ”Hoteći  nekog  pomilovati  Gospodin  Sam  nadahnjuje  drugog  čovjeka  da  se moli  za  njega  i pomaže mu u takvoj molitvi. ” (prepodobni Siluan Atonski, Djela, XX, 9)  138.  ”Naučimo  se da  je u vrijeme nevolje neophodno neprestano prizivati milostivog Boga... Osim toga, mi  smo dužni  znati da  je neprestano prizivanje  imena Božjeg  lijek koji ubija ne  samo  strasti, nego  i samo njihovo djelovanje. Liječnik traži  (odgovarajući)  lijek  ili zavoj za ranu ranjenika.  I pored očitog poboljšanja,  ranjenik ne  zna  kako  ta  sredstva  zapravo djeluju.  Tako  i  Ime Božje, ukoliko  ga prizivamo,  ubija  sve  strasti,  premda  nam  i  nije  poznat  način  na  koji  se  to  događa”.  (prepodobni Barsanufije Veliki , Duhovno rukovođenje, 421) 

 Pokajanje  139. ”Smrtni grijeh  je onaj  za koji  se  čovjek ne kaje.  Čak ni  svetac, koji bi  se pomolio  za  taj grijeh umjesto njega, neće biti uslišan. ”  (prepodobni Marko Asketa, O onima koji misle da  se opravdaju djelima, 41)  140. ”Tko griješi, ne može izbjeći kaznu, izuzev ako se pokaje po mjeri grijeha. ” (prepodobni Marko Asketa , O onima koji misle da se opravdaju djelima, 58)  141.  ”Bog  će  očistiti  tvoje mnoge  grijehe  ako  sam  uvijek  budeš  nezadovoljan  sobom  i  budeš  se mijenjao , sve dok ne dostigneš savršenstvo. ” (Blaženi Augustin40 , Na poslanicu Partima, 7) 

                                                            40 Aurelije Augustin, biskup hiponski, jedan od najvećih latinskih zapadnih teologa 

16  

Page 17: 300 Izreka Asketa Pravoslavne Crkve

 142. ”Sveci su bili ljudi kao i svi mi. Mnogi od njih su čak bili i veliki grešnici, ali su pokajanjem došli do Carstva  Nebeskog.  I  svi  koji  dolaze  tamo,  dolaze  kroz  pokajanje  koje  nam  je  darovao  milostivi Gospodin Svojim stradanjem. ” (prepodobni Siluan Atonski , Djela , XII, 10)  143. ”Onaj tko padne u neki grijeh  i ne pokaje se razmjerno veličini prijestupa, opet će  lako pasti u istu zamku. ” (prepodobni Marko Asketa, O onima koji misle da se opravdaju djelima, 215)  144. ”Ako netko, pokajavši  se  jednom  za neki grijeh, opet  čini  taj  isti grijeh  ‐  to  je  znak da  se nije očistio od uzroka tog grijeha, od koga, kao od korijena opet rastu izdanci. ” (Sv. Bazilije Veliki)  145‐146.  ”Nemoj  govoriti  :  ”mnogo  sam  griješio  i  zato  ne  smijem  prići  Bogu”. Ne  očajavaj:  samo nemoj umnožavati grijehe na dalje  i, uz pomoć Svemilostivog, nećeš se postidjeti.  Jer On  je  rekao: ”onoga koji dolazi Meni neću istjerati napolje. ”Dakle, budi hrabar i vjeruj da je On čist i da će očistiti onoga  koji Mu  se približava. Ako  želiš  istinski da  se pokaješ, pokaži  to djelom. Ako  se  kaješ  zbog oholosti ‐ pokaži poniznost; ako zbog pijanstva ‐ pokaži trijeznost; ako zbog bluda ‐ pokaži čist život. Jer je rečeno: kloni se od zla, i čini dobro”. (Sv. Genadije Carigradski , Zlatni lanac 87‐89)  147. ”Jedan čovjek je griješio, ali se i kajao ‐ i tako cijeli život. Na kraju se pokajao i umro. Zli duh je došao po njegovu dušu i govori: ”on je moj”. Gospodin govori : ”Ne, on se kajao”. ”Jest, kajao se, ali je opet  griješio”,  nastavio  je  sotona.  Tada mu  je Gospodin  rekao:  ”Ako  si  ga  ti,  budući  zao,  ponovo primao  kod  sebe  nakon  što  se  kajao,  kako  ga  ne  primim  nakon  što Mi  se,  sagriješivši,  ponovno obraćao pokajanjem?” (prepodobni Ambrozije Optinski41)  148. ”Kada ti se neočekivano dogodi da padneš u grijeh... ne budi malodušan, ne zaustavljaj se  i ne govori:  ”kako  mi  se  ovo  moglo  dogoditi,  kako  sam  mogao  to  dopustiti?!”To  je  vapaj  gorde umišljenosti. Upravo suprotno, smiri se i obrativši duhovne oči Gospodinu reci: ”Što se drugo i moglo očekivati  od mene  Gospodine,  tako  nemoćnog  i  pokvarenog”i  istog  trena Mu  zahvali  što  se  sve završilo samo na tome, ispovijedajući: ”Da nije bilo Tvoje neizmjerne blagosti Gospodine, ja se ne bih zaustavio na  tome  i bez  sumnje bih upao u nešto  još  gore.  ”  (prepodobni Nikodem  Svetogorac42, Nevidljiva borba)  149. ”Tko mrzi svoje grijehe, prestaje griješiti;  tko  ih  ispovijeda dobit  će oproštaj. Nemoguće  je da čovjek ostavi naviku griješiti, ako ne  stekne prije  toga neprijateljstvo prema grijehu  i nemoguće  je dobiti  oprost  grijeha,  prije  nego  što  ispovjedi  grijehe.  Jer  ispovijedanje  grijeha  predstavlja  uzrok istinskog smirenja”. (prepodobni Izak Sirijski, Riječi, 71)  150.  ”Tko  se  podrobno  sjeća  ranijih  grijeha,  povređuje  dobru  nadu.  Ako  se  ponovno  pojavljuju, praćeni  tugom, udaljavaju nas od nade. Ukoliko, pak, njihove  slike dolaze bez  tuge, onda ubacuju staru prljavštinu. Ako želiš prinijeti Bogu besprijekorno  ispovijedanje, nemoj spominjati pojedinačno svoje prijašnje grijehove, već hrabro  trpi njihove posljedice. ”  (prepodobni Marko Asketa, O onima koji misle da se opravdaju djelima 151, 153)  151. ”Gospodin jako voli grešnika koji se kaje i milostivo ga privija na svoje grudi i govori mu: ”Gdje si bio, dijete moje? Toliko te dugo čekam”. Gospodin nas sve zove evanđeoskim glasom koji se čuje po čitavom svijetu: ”Dođite k Meni, ovce moje. Ja sam vas stvorio i volim vas. Ljubav moja prema vama pobudila me je sići na zemlju i da sve pretrpim radi vašeg spasenja. Hoću i vi upoznate moju ljubav i kažete mi  kao  apostoli  na  Taboru:  ”Gospodine,  dobro  nam  je  biti  s  Tobom”.  (Prepodobni  Siluan Atonski , Djela, IX, 27) 

                                                            41 Ruski monah, 19.st. 42 Grčki monah i teolog, 18.st. 

17  

Page 18: 300 Izreka Asketa Pravoslavne Crkve

 152. ”Grijesi odstupaju od čovjeka kojih ih ispovijeda, jer se grijesi zasnivaju i jačaju na oholosti pale prirode i ne trpe razotkrivanje i sramotu. Sakramentom Ispovijedi se odlučno čiste svi grijesi, učinjeni riječju, djelom i pomišlju... Ispovijedanje grijeha je neophodno da bismo se na pravi način pokajali za prethodne  grijehe  i  da  bismo  spasili  za  buduće  od  pada  u  grijeh...  Ništa,  ništa  tako  ne  pomaže iscjeljenju od rane koja je nanijeta smrtnim grijehom kao česta ispovijed. ” (Sv. Ignacije Brjančaninov) 

 Naša volja i volja Božja  153. Najsvjetlije  učenje  Spasitelja  našeg  glasi: Budi  volja  tvoja  (Mt  6,  10).  Tko  iskreno  upućuje  tu molitvu,  taj ostavlja  svoju vlastitu volju  i  sve  stavlja u volju Božju... Volja, pak, koju nam podmeću demoni  pokazuje  se  onda  kada,  vjerujući  sebi,  pravdamo  sebe.  Tada  (takav)  čovjek  biva  (njima) ulovljen”. (prepodobni Barsanufije Veliki , Duhovno rukovođenje,  40, 124)  154. ”Veliko je blago predati se volji Božjoj. U duši je tada jedino Gospodin i u njoj nema drugih misli. Ona se čistim umom moli Bogu. Sam Gospodin rukovodi dušom koja se potpuno preda volji Božjoj. Ona  se  neprestano  uči  od  Njega...  Gordi  ljudi  neće  živjeti  po  volji  Božjoj.  Oni  vole  sami  sebe rukovoditi, a ne shvaćaju da razum čovjekov bez Boga nije u stanju upravljati sobom”.  (prepodobni Siluan Atonski , Djela , VI, 1)  155. ”U mjeri u kojoj čovjek odsijeca i smiruje svoju volju, u toj mjeri i napreduje. Što se upornije drži vlastite volje , to sebi nanosi više štete. ” (prepodobni  Efrem Sirijski , Savjeti monahu početniku, 12)  156. ”Kako ćemo znati da li živimo po volji Božjoj? Evo kako: ako zbog bilo čega tuguješ, znači da se nisi potpuno predao volji Božjoj. Onaj tko živi po volji Božjoj ni za što ne brine. Kada mu nešto treba, on  i sebe  i  to što mu  je potrebno predaje Bogu. Ako se  i dogodi da ne dobije ono što  traži, ostaje spokojan  kao  i  da  je  primio.  Duša  koja  se  predala  volji  Božjoj  ne  boji  se  ničeg:  ni  prijetnji,  ni razbojnika, uopće ničeg. Za sve što  je snađe govori: ”Tako  je Bogu ugodno”. Ako  je bolesna  , misli: ”Bolest mi  je sigurno na neku korist,  inače mi  je Bog ne bi poslao”. Tako se, eto,  čuva mir u duši  i tijelu. ” (prepodobni Siluan Atonski , Djela , VI, 4)  157. ”Gospodin je poslao na zemlju Duha Svetog, i onaj u kome On živi osjeća raj u svojoj duši. Možda ćeš  reći:  ”Zašto  ja nemam  takvu milost?”Zato  što  se nisi predao  volji Božjoj, nego  živiš po  svojoj. Pogledajte na samovoljnog čovjeka. On nikada nema mira u duši  i uvijek  je nezadovoljan: ”Ovo nije tako,  to  nije  dobro”.  A  onaj  tko  se  savršeno  predao  volji  Božjoj  ima  čistu molitvu,  duša mu  voli Gospodina i sve mu je dobro i milo. ” (prepodobni Siluan Atonski , Djela , VI, 14)  

Zapovijedi  158.  ”Kao  što nije moguće hodati bez nogu  ili  letjeti bez  krila,  tako  je nemoguće dostići  i Carstvo Nebesko bez ispunjavanja zapovijedi”. (Sv. Teofan  Zatvornik, Pet pouka o putu k spasenju)  159. ”Zapovijedi Božje su  iznad svih riznica ovog svijeta. Tko  ih stekne  , unutar sebe naći će Boga”. (prepodobni Izak Sirijski , Riječi, 57)  160. ”Sveti apostol  Ivan Bogoslov  je govorio da su zapovijedi Božje  lake  (1  Iv 5, 3). Ali, one postaju lake samo kad čovjek voli, a bez ljubavi ‐ sve je teško”. (prepodobni Siluan Atonski , Djela , XVI, 10)  161.  ”Krist  traži ne  samo  vršenje  zapovijedi  [  samo po  sebi  ],  već  ispravljanje duše  zbog  čega  je  i ustanovio zapovijedi. ” (prepodobni Izak Sirijski , Riječi, 34) 

18  

Page 19: 300 Izreka Asketa Pravoslavne Crkve

 162.  ”On  je blagodatnom  silom prisutan u  svakoj  zapovijedi  (“Gospodin  je  skriven u  zapovijedima svojim”,  veli  sv. Marko Asketa),  i  svakome  koji  se  trudi  pomaže  u  držanju  zapovijedi.  ”I  po  tome znamo  da  obitava  u  nama,  po  Duhu  koga  nam  je  dao”.  ‐  Znači:  kršćanin  nikad  nije  sam,  on  je obitavalište i radionica Trosvetog Božanstva”. (prepodobni Justin Popović , Tumačenje na 1 Iv 3, 28)  163. ”U svakom kršćaninu Krist je Onaj Koji se bori i pobjeđuje, On i priziva Boga i moli se i zahvaljuje ‐ sve to čini Krist, radujući se i veseleći, kada vidi da u nama prebiva uvjerenje da je Krist Onaj Koji sve to čini. Zato svaki kršćanin u vezi sa svim dobrim djelima koja čini treba ispovijedati da ih vrši Krist, a ne on; tko ne misli tako, uzalud sebe smatra kršćaninom”. (prepodobni Šimun Novi Bogoslov43, Slova, 1.4) 

 Kako Bog gleda na naša djela?  164.  ”U  svim našim djelima Bog prati namjeru,  tj. da  li  sve  činimo  radi Njega,  ili  iz nekog drugog razloga. ” (prepodobni Maksim Ispovjednik , Glave o ljubavi , 2, 36)  165.  ”Bog naša djela vrednuje na  temelju naših namjera. Gospodin  će  ti dati po  srcu  tvome, kaže Pismo  (Ps 19, 5)... Pred poznavateljem srca Bogom  je onaj koji nešto želi učiniti, ali nema dovoljno snage,  jednak onome koji  je to učinio. To vrijedi  i u odnosu na dobro  i na zlo”. (prepodobni Marko Asketa, 200 poglavlja o duhovnom zakonu, 186 ; O onima koji misle da se opravdaju djelima, 16)  166. ”Ako je namjera koja prethodi djelu nečista, i samo djelo će biti loše, makar se i činilo dobrim. ” (Sv. Grgur Veliki , Dijalozi , 1, 10)  

Kako se trebamo odnositi prema svojim djelima?  167. ”Ništa nemoj misliti niti činiti bez cilja koji je po Božjoj volji. Jer, tko besciljno korača, uzalud se trudi. ” (prepodobni Marko Asketa, 200 poglavlja o duhovnom zakonu, 54)  168.  ”Post, molitva, milostinja  i  sva  druga  kršćanska  djela  sama  po  sebi  su  dobra. Međutim,  cilj kršćanskog života se ne sastoji samo u njihovom ispunjavanju. Istinski cilj našeg kršćanskog života je zadobivanje  Svetog  Duha  Božjega.  Post,  molitva,  milostinja  i  svako  Krista  radi  učinjeno  dobro predstavljaju sredstva za zadobivanje Svetog Duha. Zapazite da samo ono dobro djelo, koje se radi Krista čini, prinosi nam plodove Duha Svetoga. Sve što se čini ne radi Krista, makar i dobro, neće nam donijeti  nagrade  u  vječnom  životu,  pa  ni  u  ovdašnjem  životu  neće  dati milost Božju.  Eto  zašto  je Gospodin naš  Isus Krist rekao: ”koji ne sabire sa Mnom, rasipa” (Mt 12, 30). ” (prepodobni Serafim Sarovski , Besjeda o cilju kršćanskog života)  169. ”Kada um zaboravi cilj pobožnosti, vidljivo djelo vrline postaje beskorisno. ” (prepodobni Marko Asketa , O onima koji misle da se opravdaju djelima, 51)  170. ”Sve što se izgubi radi Boga, sačuvao si; sve što si sačuvao radi sebe, izgubio si. Sve što si dao u ime Božje, dao  si pod  interes;  sve  što  si dao u  ime  svoje  slave  i  sujete, bacio  si u vodu. Sve  što  si primio od ljudi kao od Boga, donijelo ti je radost; sve što si primio od ljudi kao od ljudi, donijelo ti je brigu. ” (Sv. Nikolaj Srpski, Misli o dobru i zlu)  171. ”Sve treba činiti s rasuđivanjem. Raditi sa mjerom, pak, jest djelo rasuđivanja. Davati milostinju preko mogućnosti  (ili bilo  što drugo)  jest nerazborito  s obzirom da  se kasnije dolazi do pomutnje, 

                                                            43 Bizantski monah i mistik, 10./11.st. 

19  

Page 20: 300 Izreka Asketa Pravoslavne Crkve

ojađenosti  i  mrmljanja.  Najzad,  i  Bog  od  čovjeka  zahtijeva  samo  ono  za  što  je  sposoban.  ” (prepodobni Barsanufije Veliki ,  Duhovno rukovođenje, 627)  172. ”Tko god bio, kojim god se poslom bavio, daj odgovor samom sebi kojim putem si  ispunjavao svoje djelo: kao kršćanin  ili neznabožac, to  jest, oslanjajući se na samoljublje  i korist. Kršćanin treba pamtiti da svako, čak i najmanje djelo ima moral kao začetak. Kršćanin koji pamti učenje Isusa Krista, treba  tako  ispunjavati  svoje  djelo  da  bi  ono  pomagalo  rasprostranjivanju  Božje milosti  i  Carstva Nebeskog među ljudima. ” (Sv. Gabrijel Imeretinski , Razmišljanje o godini koja je prošla)  

Naša dobra djela  173.  ”Zlo  od  zla  dobiva  snagu. Na  isti  način  se  i  dobro  umnožava  snagom  dobra.  I  jedno  i  drugo čovjeka  koji  u  njima  sudjeluje  potiču  da  napreduje.  ”  (prepodobni Marko Asketa,  200  poglavlja  o duhovnom zakonu, 93)  174. ”Svaki put kad griješimo, rađamo se od đavla; svaki put kada činimo vrlinu, rađamo se od Boga. ”. (Sv. Ivan Zlatousti)  175. ”Prebivamo u Bogu onoliko koliko ne griješimo”. (Sv. Beda Blaženi44, Tumačenje na 1 Iv  3, 6)  176. ”Predaj što prije zaboravu svoja dobra djela  i zasluge... Ne bilježi svoja dobra djela,  jer ako  ih zabilježiš , brzo će izblijediti, ako, pak zaboraviš ih, bit će upisana u vječnost. ” (Sv. Nikolaj Srpski, Misli o dobru i zlu)  177. ”Ako želiš da Gospodin pokrije  tvoje grijehe  (Ps 31, 1), nemoj otkrivati  ljudima da  imaš vrline. Jer, kako mi postupamo s našim vrlinama, tako Gospodin postupa s našim grijesima. ”  (prepodobni Marko Asketa , O onima koji misle da se opravdaju djelima, 135)  178. ”Onaj koji ima neki duhovni dar i suosjeća sa onima koji ga nemaj , tim suosjećanjem čuva svoj dar. Nadmeni  će  ga, međutim,  izgubiti  zbog  nadmenih  pomisli.  ”  (prepodobni Marko Asketa,  200 poglavlja o duhovnom zakonu , 8)  

I malo dobro se cijeni  179.  ”Ako  nekome  ukažete  milost  ‐  bit  ćete  pomilovani.  Ako  pokažete  suosjećanje  ljudima  koji stradaju (a to se čini kao malo djelo) – pribrojit ćete se mučenicima. Ako oprostiš čovjeku koji te  je uvrijedio,  ne samo da će ti se svi grijesi oprostiti, već ćeš biti i dijete Oca Nebeskog. Ako se od srca pomoliš, makar i malo, za spasenje – spasit ćeš se. Ako ukoriše sebe, optužiš se i osudiš pred Bogom za grijehe, tvoj uzdah neće biti skriven od Njega i kako govori sveti Ivan Zlatousti: ”Ako tuguješ zbog grijeha , On će to primiti za tvoje spasenje”. (prepodobni Mojsije Optinski45)  

Ljubav  180.  ”Bog  je dao  ljudima  riječ”ljubav”da bi oni  tom  riječju nazvali  svoj odnos prema Njemu. Kada ljudi, zloupotrijebivši ovu riječ, nazivaju njome svoj odnos prema zemaljskom, ona gubi svoj smisao”. (Sv. Nikolaj Srpski, Misli o dobru i zlu) 

                                                            44 Anglosaski teolog, današnja Engleska, VII./VIII.st. 45 Ruski monah, 19.st. 

20  

Page 21: 300 Izreka Asketa Pravoslavne Crkve

 181. ”Nemoj prezreti zapovijed o  ljubavi  s obzirom da  ćeš njome postati  sin Božji. Ukoliko  je, pak, prestupiš, pokazat ćeš se kao sin pakla”. (prepodobni Maksim Ispovjednik , Glave o ljubavi, 4,20)  182. ”Ljubav prema Bogu treba za nas stajati  iznad  ljubavi prema bilo kojem čovjeku. ” (prepodobni Nikodem Svetogorac)  183. ”Ni ti nemoj govoriti da te gola vjera u Gospodina našeg  Isusa Krista može spasiti.  Jer, rečeno nije moguće ukoliko ne stekneš i ljubav prema Njemu kroz djela. Jer, gola vjera [ ne koristi ], budući da  i  đavli  vjeruju  i  drhte  (Jak  2,  19).  Djelo  ljubavi  sačinjavaju  usrdno  dobročinstvo  bližnjem, dugotrpeljivost,  trpljenje  i  upotrebljavanje  stvari  sa  ispravnom  nakanom.  ”  (prepodobni Maksim Ispovjednik , Glave o ljubavi , 1,39‐40)   184. ”Kao što Bog sve [ ljude ] jednako osvjetljava [ sunčevom ] svjetlošću, tako neka i ljudi koji [ žele ] ugoditi Bogu  sjaje na  sve  zajedničkim  i  jednakim  zrakama  ljubavi. Zato  što na mjestu gdje nestaje ljubav, neizostavno dolazi mržnja. Ako  je Bog  ljubav, onda  je vrag mržnja. Kao  što  čovjek koji  ima ljubav u sebi ima Boga , tako i čovjek koji ima mržnju u sebi hrani đavla”. (Sv. Bazilije Veliki , Slova o asketizmu, 3)  185. ”“Ljubav pokriva mnoštvo grijeha. ” (1 Pt 4, 8). To jest, zbog ljubavi prema drugima, Bog oprašta grijehe čovjeku koji ljubi. ” (Sv. Teofan Zatvornik , Pisma , VI, 949)  186‐187.  Kristoljublje  se  grana  u  bratoljublje,  u  istinoljublje,  u  pravdoljublje,  u  dobrotoljublje,  u svetoljublje,  u miroljublje,  u  čistoljublje,  u  ljubav  za  sve  što  je  božansko,  u  ljubav  za  sve  što  je besmrtno,  u  ljubav  za  sve  što  je  vječno...  Sve  su  one  i  prirodne  i  neophodne  manifestacije Kristoljublja... Krist je Bogočovjek, i ljubav prema Njemu uvijek je i ljubav prema Bogu i ljubav prema čovjeku...  Ljubeći Krista Boga, mi po Njemu  i  zbog Njega  ljubimo  i u  ljudima  sve  što  je božansko, besmrtno, kristoliko, vječno  i bogočovječno. Ne možemo  ljubiti  ljude  istinskom  ljubavlju, ako  ih ne ljubimo  iz  tih  razloga.  Svaka  druga  ljubav  je  pseudoljubav,  nazoviljubav,  koja  se  lako  pretvara  u neljubav,  u mržnju  prema  ljudima.  Pravo  čovjekoljublje  se  stvara  iz  bogoljublja.  A  bogoljublje  se razvija držanjem zapovijedi Božjih”. (prepodobni Justin Popović , Tumačenje na 1 Iv  4, 20 , 5, 2)  188. ”Ljubav je plod molitve... strpljivo prebivati u molitvi za čovjeka znači odricanje od sebe samoga. Zato se u samoodbacivanju duše zadobiva ljubav Božja”. (prepodobni Izak Sirijski, Riječi, 43)  189.  ”Ako  vidiš da u  tebi nema  ljubavi,  a  želiš  je  imati,  čini djela  ljubavi, makar na početku  i bez ljubavi. Gospodin će vidjeti tvoju želju u trud i uložit će ljubav u tvoje srce. ” (prepodobni Ambrozije Optinski) 

 U kome nema ljubavi?  190.  ”Onaj  tko  u  srcu  svome  vidi  trag mržnje  prema  bilo  kojem  čovjeku  za  bilo  kakvu  pogrešku potpuno  je  tuđ  ljubavi prema Bogu.  Jer,  ljubav prema Bogu nikako ne  trpi mržnju prema  čovjeku”. (prepodobni Maksim Ispovjednik , Glave o ljubavi , 1,15)  191.  ”Jadan  je  i  žalostan  čovjek koji  je dalek od  ljubavi. On  svoje dane provodi u bunilu, dalek od Boga,  lišen svjetlosti  i živi u tami... U kome nema  ljubavi Kristove, taj je neprijatelj Kristu. On hodi u tami i biva lako ulovljen od svakog grijeha. ” (prepodobni Efrem Sirijski, Riječ o vrlinama i porocima)  192. ”Čovjek koji ne ljubi, ne samo da prebiva u [ duhovnoj ] smrti, već je i svako njegovo djelo, makar 

21  

Page 22: 300 Izreka Asketa Pravoslavne Crkve

izvana  i  imalo  izgled vrline  ‐ mrtvo  i besplodno,  i [ svaka njegova ] riječ  je  ‐ bezdušna. ”  (Sv. Filaret Moskovski, Riječ onima koji daju zavjete)  

Kako se ljubav pokazuje?  193.  ”Tko  je  spoznao  Božju  ljubav,  voli  čitav  svijet  i  nikada  ne  rogobori  na  svoju  sudbinu,  jer privremene nevolje koje podnosimo  radi Boga pripremaju nam vječnu  radost s Njim”.  (prepodobni Siluan Atonski , Djela , I, 27)  194.  ”Raspoloženje  ljubavi  se  ne  prepoznaje  samo  dijeljenjem  imetka,  nego  i  predavanjem  Riječi Božje i tjelesnim služenjem. ” (prepodobni Maksim Ispovjednik , Glave o ljubavi , 1,26)  195. ”Što je savršenstvo u ljubavi? Ljubi svoje neprijatelje tako da želiš da ih učiniš braćom... Jer tako je  ljubio Onaj  Koji  je,  viseći na  križu,  rekao:  ”Oče,  oprosti  im,  jer ne  znaju  što  čine!”  (Lk  23,  34)” (Blaženi Augustin,  Na poslanicu Partima, 1 , 9)  196. ”Sretan  je čovjek u kome  je  ljubav Božja  jer u sebi nosi Boga. U kome  je  ljubav, taj  je s Bogom iznad svega. U kome je ljubav, taj se ne boji; nikada se ni od koga ne gnuša, ni pred kim se ne uznosi, nikoga  sam ne  kleveće,  klevetnike ne  sluša, ne natječe  se ni  sa  kim, ne  zavidi, ne  raduje  se padu drugih, ne vrijeđa onoga tko  je pao, već zajedno pati s njim  i pomaže mu, ne prezire brata koji  je u potrebi, već ga brani i spreman je umrijeti za njega. Čovjek u kome je ljubav, ispunjava volju Božju”. (prepodobni Efrem Sirijski, Djela duhovno ‐ moralna, 3)  

Milosrđe  197. ”Neka u tebi uvijek prevagne milost, dok u sebi samom ne osjetiš tu milost kakvu Bog ima prema svijetu... Surovo i okrutno srce se nikada neće očistiti. Milostivi čovjek je liječnik svoje duše, jer poput jakog  vjetra on  iz  svoje unutrašnjosti  izgoni pomračenje  koje dolazi od  strasti.  ”  (prepodobni  Izak Sirijski , Riječi, 41)  198. ”Ako počneš čuvaš bogatstvo  ‐ neće biti tvoje; ako kreneš trošiti [ na  ljude koji su potrebiti ]  ‐ nećeš ga izgubiti” (Sv. Bazilije Veliki , Govori, 7)  199.  ”Zar  ti  je  čovjekoljubivi Gospodin dao mnogo, da bi  ti  to  što  ti  je dano  trošio  samo na  svoju korist? Ne,  već  da  bi  tvoje  izobilje  ispunilo  nedostatak  kod  drugih”.  (Sv.  Ivan  Zlatousti, Govori  na Knjigu Postanka, 20)  200.  ”Ako  si  istinski milosrdan onda  kada  ti  tvoje bude nepravedno oduzeto, ne  tuguj u  sebi  i ne govori drugima o gubitku. Bolje neka gubitak koji  ti  je nanesen bude progutan  tvojim milosrđem”. (prepodobni Izak Sirijski, 58) 

 Poniznost  201.  ”[  Kao  ]  što  ne  postoji  ništa  tako  protivno  Bogu  kao  što  je  oholost,  jer  se  u  njoj  skriva obogotvoravanje sebe, svog ništavila  ili grešnosti,  [  tako  ]  je više od svega Bogu ugodna poniznost, koja, smatrajući sebe ni za što, svako dobro,  čast  i slavu pripisuje  jedinom Bogu. Oholost ne prima milost jer je ispunjena sobom, dok poniznost lako prima milost jer je slobodna, kako od sebe, tako i od  svega  materijalnog.  Bog  stvara  ni  iz  čega:  do  trenutka  dok  želimo  misliti  da  mi,  tobože predstavljamo nešto, do tada On u nama ne počinje Svoje djelo. Poniznost  je sol vrline. Kao što sol daje  okus  hrani,  tako  i  poniznost  daje  vrlinama  savršenstvo.  Bez  soli  se  hrana  lako  kvari,  bez poniznosti se vrlina  lako raspada  ‐ ohološću, ponosom, netrpeljivošću  i  ‐ propada. Postoji poniznost 

22  

Page 23: 300 Izreka Asketa Pravoslavne Crkve

koju čovjek zadobiva vlastitim podvigom: poznajući svoju nedostojnost;  kažnjavajući sebe za vlastite nedostatke, ne dopuštajući sebi da sudi druge. A postoji i poniznost u koju Bog uvodi čovjeka Svojim sudovima:  dopuštajući  da  ga  zadese  uvrede,  poniženje,  lišavanja”.  (Sv.  Filaret  Moskovski,  Slava Bogomajke, 9)  202. ”Starca su pitali: što  je poniznost? Starac  je  rekao: kada  ti sagriješi brat  tvoj, a  ti mu oprostiš prije nego što se pokaje pred tobom”. (Drevni paterik,  15, 74)  203.  ”Ne  pokazuje  poniznost  čovjek  koji  osuđuje  sebe  samog  (jer  tko  neće  pretrpjeti  uvrede  od samog  sebe?)  već  čovjek  koji,  budući  prekoren  od  drugoga,  ne  umanjuje  ljubav  prema  njemu.  ” (prepodobni Ivan Klimaks, Ljestvica)  204. ”Kao što je nemoguće udruživanje vode  i vatre, tako su suprotni samoopravdanje  i poniznost". (prepodobni Marko Asketa, 200 poglavlja o duhovnom zakonu, 125)  205. ”Neki, opet, mnogo stradaju zbog siromaštva  i bolesti, ali se ne ponizuju, tako da stradaju bez koristi. Ponizan čovjek  je zadovoljan, bilo što da mu se dogodi,  jer  je Gospodin njegovo bogatstvo  i radost. Svi ljudi će se diviti ljepoti takve duše. ” (Prepodobni Siluan Atonski , Djela , III, 9)  206. ”Poniznost se sastoji u tome da čovjek ni u kom slučaju ne smatra sebe nečim [ značajnim ], da u svemu zanemaruje svoju volju, da se svima pokori  i da bez smutnje podnosi ono što mu se događa izvana.  Takvo  je  istinsko  smirenje u  kome nema mjesta  za ponos.  Smirenost uma ne  treba  tražiti priliku da  se  istakne  riječima. Također, nije neophodno da  se  sami nudimo vršiti najniže poslove.  I jedno  i drugo, naime, vodi  taštini, ometa napredovanje  i više donosi štete negoli koristi. Međutim, kada nešto narede, ne  treba proturječiti, nego poslušno  ispuniti:  to privodi uspjehu”.  (prepodobni Ivan Prorok , Duhovno rukovođenje, 275)  

Krotkost  207. ”Blagost je nepromjenjivo stanje duha, istovjetno u poniženju kao i u počasti. Krotkost se sastoji u tome, da se bez uzbuđenja,  iskreno molimo za bližnjega, čak  i kad nas vrijeđa. Krotkost  je stijena koja  se  uzdiže  iznad  mora  jarosti.  O  nju  se  razbijaju  svi  valovi  što  nalijeću:  sama  ostaje nepokolebljiva”. (prepodobni Ivan Klimaks, Ljestvica, Pouka 24)  208.  ”Neka  te  gone,  ti nemoj progoniti; neka  te  raspinju,  ti nemoj  raspinjati; neka  te  vrijeđaju,  ti nemoj vrijeđati; neka te kleveću, ti ne kleveći; budi krotak, a ne revan u zlu”. (prepodobni Izak Sirijski, Riječi, 89)  209. ”Kao što vatra ne gasi vatru,  tako se  i gnjev ne pobjeđuje gnjevom, već se  još više raspaljuje. Krotkošću  se  često  čak  i najsvirepiji neprijatelji odobrovoljavaju, umekšavaju  i umiruju”.  (Sv. Tihon Zadonski 46)  

Uzdržljivost  210. ”Ljubi glad  i žeđ [ koji se uzimaju ] Krista radi, koliko smiruješ tijelo, toliko donosiš dobra duši. Bog Koji uzvraća po djelima, riječima i pomislima, uzvratit će dobrom čak i za ono malo što s radošću pretrpimo za Njega”. (Sv. Genadije Carigradski , Zlatni lanac, 41)  

                                                            46 Ruski biskup i teolog, 18.st. 

23  

Page 24: 300 Izreka Asketa Pravoslavne Crkve

211‐212. ”Traži najjednostavnije u  svemu –  i u hrani,  i u odjeći, ne  stidi  se  siromaštva; najveći dio svijeta živi u siromaštvu. Ne govori:  ja sam sin bogatog  čovjeka, sramota me  je da živim u sirotinji. Nema na svijetu bogatijeg od Krista, tvog Nebeskog Oca, Koji te je rodio u svetom Krštenju, pa i On je živio u siromaštvu i nije imao gdje glavu da skloni”. (Sv. Genadije Carigradski, Zlatni lanac, 24‐25)  213. ”Treba se naviknuti manje jesti, ali budimo razumni u ovome i količinu hrane smanjujmo onoliko koliko nam naš svakodnevni posao dopušta. Mjera uzdržljivosti je da si poslije objeda još raspoložen za molitvu. ” (prepodobni Siluan Atonski, Djela, V., 8)  

Poslušnost  214.  Poslušnošću  se  čovjek  čuva  od  gordosti.  Zbog  poslušnosti  se  dobiva molitva  i milost  Duha Svetoga. Eto, zato je poslušnost iznad posta i molitve”. (prepodobni Siluan Atonski, Djela, XV., 4)  215. Poslušnost nije potrebna samo monasima, već i svakom čovjeku. Čak je i Gospodin bio poslušan. Gordi i samovoljni ljudi ne dopuštaju milosti živjeti u njima, i zato nikada nemaju mir u duši. U dušu poslušnog milost Duha Svetog lako ulazi i daje mu radost i spokoj. Tko u sebi ima i najmanje milosti, radosno se pokorava svakoj vlasti. On zna da Bog upravlja i nebom i zemljom i podzemlje, njim samim i onim što se njega tiče ‐ i svime što je u svijetu ‐ te je uvijek spokojan. ” (prepodobni Siluan Atonski, Djela, XV., 2)  

V. O ONOME ŠTO NAS OMETA  NA PUTU KA BOGU Grješne strasti  216. ”Strast je neprirodno kretanje duše ili zbog nerazumne ljubavi ili zbog nerasudne mržnje prema nekome  ili prema nečemu osjetilnome. Na primjer, postoji neumjerena  ljubav prema  jelima, prema ženi, novcu  ili prolaznoj slavi,  ili prema čulnim stvarima  ili prema nečemu što  ih pruža.  I nerasudne mržnja  se odnosi na nešto od navedenoga,  ili na onoga  tko ometa pristup  k njima.  ”  (prepodobni Maksim Ispovjednik, Glave o ljubavi,  2, 16)  217. ”Jedne od strasti su  tjelesne, a druge duševne. Tjelesne  imaju povode od  tijela, a duševne od vanjskih  predmeta.  I  jedne  i  druge  udaljuju  ljubav  i  uzdržljivost:  ljubav  duševne,  a  uzdržljivost tjelesne. ” (prepodobni Maksim Ispovjednik, Glave o ljubavi, 1, 64)  218. ”Potrebno je sve loše, između ostalog i strasti, smatrati ne svojim, već od neprijatelja ‐ đavla. To je jako važno. Samo onda ćeš moći pobijediti strast kada je ne budeš smatrao svojom”. (prepodobni Nikon Optinski)  219‐220.  ”Sjećanje  najprije  unosi  u  um  prostu  pomisao. Ukoliko  se  ona  zadrži,  pokreće  se  strast. Ukoliko se ne  istrijebi, ona će privoljeti um na suglasnost, što već dovodi do grijeha na djelu... Onaj tko najprije ne sagriješi u razumu, nikada neće sagriješiti na dijelu”.(prepodobni Maksim Ispovjednik, Glave o ljubavi, 1,84, 2,78)  221. ”I nečisti demoni usađuju i raspaljuju strasti, uzimajući za suradnika našu nemarnost. Njih, pak, umanjuju  sveti anđeli, pokrećući nas na vršenje vrlina. ”  (prepodobni Maksim  Ispovjednik, Glave o ljubavi, 2, 69)  222. ”Grešna duša je obuzeta strastima i ne može imati mir u sebi, niti se radovati u Gospodinu, čak i da vlada svim bogatstvom ovoga svijeta i da caruje nad zemljom. Kada bi takvom caru netko pristupio i, dok  sjedi na prijestolju  i veseli  se,  iznenada  rekao:  ”Care,  sada  ćeš umrijeti”, njegova duša bi  se 

24  

Page 25: 300 Izreka Asketa Pravoslavne Crkve

smutila,  i  zadrhtala od  straha  i on bi  tada uvidio  svoju nemoć. A  s druge  strane,  koliko  je mnogo siromaha, bogatih  jedino  ljubavlju prema Bogu, koji bi nam, kada bismo  im to  isto rekli, odgovorili: ”Neka bude volja Božja. Slava Gospodinu što me se sjetio  i što hoće da  i mene uvede tamo gdje  je prvo uveo razbojnika”". (prepodobni Siluan Atonski, Djela, IV, 3)  

Borba sa strastima  223. ”Kada je čovjek predan strastima, on ih ne vidi u sebi i ne odvaja se od njih jer živi u njima i po njima. Međutim, kada na njega djeluje milost Božja, on počinje u  sebi  razlikovati  strasno  i grešno, priznaje grijeh, kaje se i odlučuje uzdržavati se od toga. Počinje borba. Na početku se ova borba vodi na razini djela, a kada se čovjek odvikne od loših djela, borba počinje sa lošim mislima i osjećajima. I ovdje ona prolazi mnogo stupnjeva... Borba traje, strasti se sve više i više čupaju iz srca, događa se da se čak  i potpuno  istrgnu... Prvi znak da  je strast  istrgnuta  iz srca  je stanje kada srce počinje osjećati odvratnost i mržnju prema strasti. ” (Sv. Teofan Zatvornik , Što je duhovni život?)  224‐226. ”Tko mrzi strasti , uklanja i njihove uzroke. A tko je naklonjen njihovim uzrocima, i ne hoteći biva mučen od strasti... Nije moguće da netko u svom razumu razgovara s nekom strašću, a da ne voli njezine uzroke. Jer, da li će pretrpjeti sramotu onaj ko u razumu besjedi s taštinom? I da li će onaj tko se uzbuđuje kad ga vrijeđaju voljeti biti prezren? Da  li  će onaj  tko prihvaća  tjelesno uživanje  imati skrušeno  i smireno srce (Ps 50, 19)? Da  li će onaj tko vjeruje u Krista brinuti  i boriti se za ono što je prolazno?” (prepodobni Marko Asketa, O onima koji misle da se opravdaju djelima, 2, 119, 122 ‐ 123)  227. ”Jedno je ukloniti se od pomisli, a drugo ‐ osloboditi se od strasti. Događa se da se netko mnogo puta uklanja od pomisli ukoliko nisu prisutne stvari koje izazivaju strast. Strasti se, međutim, skrivaju u duši. Pri pojavi stvari one se sada pokazuju. Treba, prema tome, paziti na um u odnosu na stvari kako bi se saznalo prema kojoj ima strast”. (prepodobni Maksim Ispovjednik, Glave o ljubavi,  3, 78)  228. ”Um bogoljubivog čovjeka ne ratuje ni protiv stvari, ni protiv misli o njima, nego protiv strasti koje su povezane s mislima. Prema tome, on ne ratuje protiv žene, niti protiv uvreditelja, niti protiv maštanja  o  njima,  nego  protiv  strasti  koja  je  s  maštanjima  povezana".  (prepodobni  Maksim Ispovjednik, Glave o ljubavi, 3, 40)  229. ”Strasti se iskorjenjuju i nagone u bijeg neprestanim uranjanjem misli u Boga. To je mač koji ih umrtvljuje...  Čovjek  koji  uvijek misli  o Bogu  progoni  demone  od  sebe  i  iskorjenjuje  sjeme  njihove zlobe”. (prepodobni Izak Sirijski, Slova, 8)  

Duhovne pogreške  230. ”Najgori vid grijeha je kada ne priznaješ da si grešan". (Sv. Cezarije Arlski47, Tumačenje na 1 Iv 1, 8)  231‐232. ”Čuvaj se majke svih zala, tj. samoljublja koje predstavlja nerazumnu ljubav prema tijelu. Od njega  se navodno opravdano  rađaju  tri prvotne  strasne  i glavne bezumne pomisli,  tj. proždrljivost, srebroljublje (pohlepa) i taština (oholost). One kao povod uzimaju navodnu nužnost tjelesne potrebe. Iz njih se potom rađa cjelokupni popis zala. Treba, dakle, kao što je rečeno, biti vrlo pažljiv i boriti se protiv njih s velikom trijeznošću uma... Onaj tko odbaci majku svih strasti, tj. samoljublje, lako će, uz Božju [ pomoć ] odstraniti i ostale, tj. gnjev, tugu, zlopamćenje itd. Onaj, pak, tko je savladan prvom, i od drugih biva ranjavan, makar i ne htio”. (prepodobni Maksim Ispovjednik,  Glave o ljubavi, 2, 59, 8) 

                                                            47 Galija, V./VI.st. 

25  

Page 26: 300 Izreka Asketa Pravoslavne Crkve

 233.  ”Onaj  tko  ne  poznaje  sudove  Božje,  umom  korača  putem  koji  s  obje  strane  ima  ponor  i  od svakog vjetra se lako surva: kada ga hvale ‐ nadima se, a kada ga osuđuju ‐ razdražuje se; kada dobro pojede ‐ postaje bestidan; kada strada ‐ plače; kada nešto shvaća ‐ nameće se, a kada ne zna ‐ ponaša se kao da zna; kada  je bogat  ‐ razmeće se; kada  je siromašan – dvoličan  je; kada se zasiti  ‐ postaje drzak;  kada  posti  ‐  postaje  tašt;  sa  onima  koji  ga  optužuju  ‐  stupa  u  raspravu,  dok  one  koji mu opraštaju  ‐  smatra nerazumnim.  ”  (prepodobni Marko Asketa, O onima koji misle da  se opravdaju djelima, 193)  234. ”Sjeti se dvije pomisli i boj ih se. Jedna ti govori : ”Ti si svet čovjek”, a druga: ”Nećeš se spasiti". I jedna  i druga dolaze od  đavla  i nisu  istinite. Ti misli ovako:  ”Ja  sam  veliki grešnik, ali  je Gospodin milostiv i voli ljude i On će mi oprostiti grijehe”. (prepodobni Siluan Atonski, Djela, XVII, 1)   235. ”Iskrena vjera je odricanje od svoga uma. Um se treba ogoliti  i kao čista ploča se prinijeti vjeri. Ona  će  se  tada  na  njemu  upisati  onakva  kakva  jest,  bez  ikakvih  primjesa  stranih misli  i  utjecaja. Međutim,  kada  u  umu  ostaju  njegovi  stavovi,  po  utisnuću  vjere  pojavljuje  se mješavina  utjecaja: znanje  se  remeti, nalazeći  se  između utjecaja vjere  i mudrovanja uma. Takvi  su  i  svi koji  sa  svojim mudrovanjem stupaju u područje vjere, kako ranije, tako  i sada. Oni se upliću u vjeru, pri čemu od njih ne izlazi ništa osim štete". (Sv. Teofan Zatvornik, Misli za svaki dan u godini, Nedjelja o uzetome, utorak)  236. ”Mnogi od nas govore, a malo nas radi. Međutim, zbog svoje nemarnosti nitko ne treba kvariti Riječ  Božju.  Naprotiv,  svatko  treba  priznati  svoju  nemoć,  a  ne  sakrivati  Božju  istinu,  kako  sa prestupanjem  zapovijedi ne bi bio osuđen  i  za krivo  tumačenje Riječi Božje”.  (prepodobni Maksim Ispovjednik, Glave o ljubavi, 4, 85)  237.  ”Tko  prije  vremena  počinje  djelo  koje  je  više  od  njegovih  sila,  ništa  ne  dobiva,  već  samo produbljuje štetu sebi”. (prepodobni Izak Sirijski, Riječi, 11)  238.  ”Ima  ljudi,  čak  i  velikih  ljudi,  koji ne pitaju Gospodina  kada  su u nedoumici. Međutim,  treba iskreno reći: ”Gospodine, ja sam grešan čovjek i ne razumijem kako treba postupiti. Ti me, Milostivi, urazumi kako da postupim”. I Milostivi Gospodin nam  javlja što treba činiti, a što ne. ” (prepodobni Siluan Atonski, Djela, XX, 4)  239.  ”Nitko  nikada  neće  izvršiti  dobro  djelo  posredstvom  zla,  zato  što  je  sam  pobijeđen  zlom. Naprotiv,  dobrim  se  ispravlja  zlo  (usp.  Rim  12,  21)”.  (prepodobni  Barsanufije  Veliki,  Duhovno rukovođenje, 15)   240. ”Ne pokušavaj riješiti bilo kakav problem posredstvom spora, već pomoću sredstava koje nalaže duhovni zakon, tj., strpljenjem molitvom i nepokolebljivom nadom. ” (prepodobni Marko Asketa, 200 poglavlja o duhovnom zakonu, 12)  241. ”Ako danju tkaš, a noću osipaš, nikada nećeš satkati. Ako danju zidaš, a noću rušiš, nikada nećeš sagraditi. Ako se, dakle, moliš Bogu, a činiš ono što je zlo pred Bogom, nikada nećeš moći svoju dušu ni satkati ni sagraditi”. (Sv. Nikolaj Srpski, Misli o dobru i zlu) 

 Promjenom mjesta nećeš izbjeći iskušenja  242. ”Prepodobna Teodora  je govorila: neki monah kojega  je savladavao mnoštvo nevolja, rekao  je sam sebi: otići  ću odavde. Nakon što  je  to  rekao, počeo  je obuvati sandale  i  iznenada u kutu sobe vidje đavla u obliku čovjeka koji se također obuvao i koji mu se obratio: Zbog mene odlaziš odavde? 

26  

Page 27: 300 Izreka Asketa Pravoslavne Crkve

Na  svakom mjestu,  gdje  god  da  odeš,  bit  ću  prije  tamo  prije  tebe”.  (Sv.  Ignacije  Brjančaninov, Otačnik)  

Pomisli (grješne misli)  243.‐244. ”Neki monah je pitao Starca: ”zašto se moja misao neprestano priklanja vršenju bluda, ne daje mi mira ni  tren  i moja duša  se uznemiruje?  Starac mu  je odgovorio:  ”ako  ti demoni ubacuju grješne misli, nemoj im se predavati; demonima je svojstveno da neprestano sablažnjavaju. I iako oni nikada neće odustati od ubacivanja pomisli, ne mogu te primorati da učiniš grijeh: od tvoje volje ovisi da  li  ćeš  ih  slušati  ili ne... Brat  je pitao: ”što da  radim? Slab  sam  i osjećam da me  ta grešna  strast pobjeđuje”. Starac je odgovorio: ”Pazi na takve misli  i kada počinju govoriti u tebi, ne odgovaraj im, već se moli Bogu: Gospodine Isuse Kriste, Sine Božji, pomiluj me grešnog”. (Drevni paterik , 5, 35)  245.  ”Ako  se  čovjek ne prepire  s pomislima koje neprijatelj  tajno  sije u nama, već molitvom Bogu presijeca  razgovor  s njim,  to  služi  kao  znak da  je njegov um  zadobio mudrost  i da  je našao put”. (prepodobni Izak Sirijski , Riječi, 30)  246. ”Tko se povodi za svojim mislima, biva zaslijepljen. On vidi učinak grijeha, ali njegov uzrok ne može sagledati”. (prepodobni Marko Asketa, 200 poglavlja o duhovnom zakonu, 168)  247.  ”Nemoguće  je da  sačuvamo duševni mir ako ne pazimo na um,  tj., ako ne odbacujemo misli neugodne Bogu,  i  obrnuto,  ako  ne  njegujemo misli  ugodne Bogu.  Treba  umom  promatrati  što  se događa u srcu: da  li  je tamo mirno  ili ne. Ako nije,  ispitaj u čemu si pogriješio”.  (prepodobni Siluan Atonski, XIV, 8)  248. ”Kada te zle misli opsjednu, prizovi Boga kao Adam: ”Gospodine  i Tvorče moj, Ti vidiš kako zle misli rastržu moju dušu... Pomiluj me”... Nauči se odmah udaljavati pomisli. Ako ponekad zaboraviš i ne udaljiš ih odmah, pokaj se. Potrudi se u ovome da bi stekao naviku. ” (prepodobni Siluan Atonski, Djela, XVII.4, 6)  

Zamke đavla  249. ”Ljubav prema zemaljskome pustoši dušu, i ona pada u malodušnost, podivlja i ne želi se moliti Bogu. Vidjevši da nije u Bogu, đavao koleba dušu, slobodno ubacuje u nju što hoće i goni um s jedne misli na drugu. Duša cijeli dan provodi u  tom neredu  i više ne može  čisto  sagledavati Gospodina”. (prepodobni Siluan Atonski, Djela, IV, 5)  250. ”Naš nečovječni neprijatelj  i zastupnik bluda govori da  je Bog čovjekoljubiv  i da ovu strast, kao prirodnu,  vrlo  lako  oprašta.  No,  ako  ispitamo mamac  demona,  vidjet  ćemo  da  poslije  učinjenog grijeha oni Boga nazivaju pravednim  i neumoljivim sucem. Ono prvo nam govore, da nas navuku u grijeh; a ovo drugo, da nas bace u očaj”. (prepodobni Ivan Klimaks, Ljestvica, Pouka 15)  251. ”Male grijehe đavao predstavlja beznačajnim, jer drugačije [ čovjeka ] ne bi mogao uvući u veće zlo”. (prepodobni Marko Asketa, 200 poglavlja o duhovnom zakonu, 94)  252.  ”Kod  svakog  čovjeka koji  ide griješiti misli kao da obamiru  i vid koji može praviti  razliku biva ozlijeđen, pomoću  čega nas  lukavi, potičući  i obmanjujući oslabljuje  i  zamagljuje. Nakon postupka nam pred očima postavlja učinjeno i surovo otkriva ono što je prije toga mnogim lukavstvima skrivao; razotkrivajući težinu učinjenog samim  tim on pokušava gurnuti u očaj čovjeka koji  je učinio grijeh”. (Sv. Focije Veliki, Amfilohije, 14) 

27  

Page 28: 300 Izreka Asketa Pravoslavne Crkve

 

Duhovna borba  253. ”Unutar sebe  imamo duboko ukorijenjene nemoći, strasti, mane. Sve  to ne možeš promijeniti jednim oštrim pokretom, već trpljenjem i upornošću, brigom i pažnjom. Put koji vodi ka savršenstvu je  dug.  Molite  se  Bogu  da  vas  ojača.  Primajte  sa  strpljenjem  vaše  padove  i  sada,  ustajući, pribjegavajte Bogu, ne zaustavljajte se na mjestu gdje ste pali. Ne očajavajte ako stalno upadate u stare grijehe. Mnogi od njih su snažni zbog stečene navike, ali se nakon određenog vremena  i kroz usrdnost pobjeđuju. Neka vas ništa ne liši nade". (Sv. Nektarije Eginski, Put k sreći, 3) 

 Častoljublje (ljubav prema slavi i počastima)  254.  ”Ni u  jednom djelu nemoj  tražiti  zemaljsku  slavu  jer  se ona gasi  za onoga koji  je  ljubi.  Jedno vrijeme ona, poput silnog vjetra, obuzima čovjeka i, uskoro, oduzevši mu plod njegovih dobrih djela, udaljuje se, narugavši se njegovoj bezumnosti”. (Sv. Genadije Carigradski, Zlatni lanac, 35)  255.  ”Abba Pimen  je  rekao:  čovjek  koji  snažno  traži  ljubav  ljudi  lišava  se  ljubavi Božje. Nije dobro svima se svidjeti ‐ jer je rečeno : ”Jao vama kad vas svi budu hvalili” (Lk 6, 26)”. (Drevni paterik, 8, 16)  256.  ”Gospodin  često  preobražava  slavoljubive  u  neslavoljubive  pomoću  neke  sramote  koja  ih zadesi”. (prepodobni Ivan Klimaks, Ljestvica , Pouka 21)  257. [ Možemo se boriti s ljubavlju prema počastima i egoizmom ovako ]: ”Kada čuješ da je bližnji tvoj ili  prijatelj  rekao  o  tebi  nešto  loše  u  tvome  odsustvu,  pokaži  koliko  ga  voliš  ‐  i  pohvali  ga!” (prepodobni Ivan Klimaks, Pouka 21)  

Laž  258. ”Pisano je, naime: ”Laž je od lukavog”. I opet: [ vrag ] je lažac i otac laži (Iv 8, 44). Eto, đavao se naziva ocem laži, a Bog je istina. Sam On govori: ja sam put, istina i život (Iv 14, 6). Vidite li, dakle, od koga se odvajamo  i kome se putem  laži priključujemo? Očito je da se [ približavamo ] zlome. I tako, ako želimo da se uistinu spasimo, svom silom i svakom usrdnošću trebamo ljubiti istinu i  čuvati se od svake  laži.  Inače,  ona  će  nas  odvojiti  od  istine  i  života.  Postoje  tri  različite  laži.  Postoji  lažljivac  u mislima,  postoji  lažljivac  riječima  i  postoji  onaj  koji  laže  samim  životom.  Laže  u mislima  onaj  koji prima podozrenja [ sumnje u druge ]. On vidi nekog da razgovara sa svojim bratom i počinje sumnjati, govoreći:  ”On  o  meni  priča”.  Ukoliko  neko  kaže  riječ,  on  sumnja  da  je  rečena  radi  njegovog ogorčenja... Nikada ne vjeruj svojim sumnjama, jer krivo ravnalo i ono što je pravo čini krivim. Sumnje su laž i štetne su. Riječju, pak, laže onaj koji, ulijenivši se da ustane na bdijenje, ne kaže: ”Oprosti mi, jer sam bio  lijen ustati", već: ”Imao sam vrućicu, nesvjesticu,  i nisam bio u mogućnosti da ustanem. Bio sam slab”. I govori on deset lažnih riječi umjesto da učini poklon [ pokaje se ] i smiri se. I ako ga netko  ukori  za  tu  stvar,  on  nastavlja  dvosmislenim  riječima  i  da  ih  podešava,  [  samo  ]  da  ne  bi pretrpio prijekor. Laže svojim životom onaj koji se, budući da je razvratnik, pretvara da je uzdržljiv, ili koji, budući da  je koristoljubiv, govori o milostinji  i hvali suosjećajnost,  ili koji se, budući da  je ohol, divi poniznosti. I ne divi se on što bi htio pohvaliti vrlinu. ” (prepodobni Abba Dorotej, Pouke, 9)  

Oholost  259. ”Čuvaj riječi svoje od samohvalisanja i pomisli od uobraženosti, da te ne bi Bog ostavio i da ne bi učinio  suprotno.  Jer,  dobro  čovjek  ne  čini  sam,  nego  uz  pomoć  Svevidećeg  Boga.  ”  (prepodobni Marko Asketa, O onima koji misle da se opravdaju djelima, 188) 

28  

Page 29: 300 Izreka Asketa Pravoslavne Crkve

 Prigovaranje  260. ”Gospodin trpi svaku nemoć ljudsku, ali ne trpi čovjeka koji uvijek prigovara i ne ostavlja takvog čovjeka bez urazumljenja. ” (prepodobni Izak Sirijski, Riječi, 85)  261. ”Ako te snađe nevolja, pomisli: ”Gospodin vidi moje srce, i ako Mu bude ugodno, bit će dobro i meni  i drugima”.  Tako  će  ti u duši uvijek  vladati mir. A  ako netko prigovara:  ”Ne  treba  tako, nije dobro što  je ovako”, nikada neće  imati mira u duši, pa ma se  i mnogo molio  i postio”. (prepodobni Siluan Atonski, Djela, IV, 1) 

 Gnjev  262. ”Jedan monah  je živio u samostanu  i stalno se gnjevio [ na nekog od braće  ili od posjetitelja ]. Odlučio je: ”otići ću odavde u usamljeno mjesto i pošto neću imati odnos ni s kim, ostavit me strast gnjeva”. Napustivši samostan, nastanio se sam u pustinji. Jednog dana uzevši sud sa vodom stavio ga je na zemlju. Sud se tog trenutka prevrnuo; uzevši ga, uzeo je vodu i drugi put, ali se opet prevrnuo. Zatim se sud napunjen i treći put ponovno prevrnuo. Monah je, naljutivši se, uzeo posudu i razbio je. Došavši sebi, shvatio  je da mu se ruga đavao  i rekao: ”eto, otišao sam u pustinju  i pobijeđen sam! Vratit  ću se u samostan:  jer svuda su potrebni  trpljenje  i pomoć Božja!  . Zatim se vratio se u svoj samostan”. (Drevni paterik, 7, 38)  263. ”Abba Agaton je rekao: gnjevan čovjek makar i mrtvog uskrisio, neće biti ugodan Bogu”. (Drevni paterik,  10, 15)  264.  ”Gnjevan  si?  Budi  gnjevan  prema  svojim  grijesima,  tuci  svoju  dušu,  bičuj  svoju  savjest,  budi strogi sudac  i strašni krvnik svojih vlastitih grijeha  ‐ eto koristi od gnjeva, zbog  toga  je Bog  i stavio gnjev u nas”. (Sv. Ivan Zlatousti, Govor na Poslanicu Efežanima, 2)  

Bludna pohota  265.  ”Proždrljivost  je majka bludne pohotljivosti,  a  slobodno druženje  sa  ženama  raspaljuje oganj pohotne slasti... Za vrijeme bludne borbe kažnjavaj pomisli oskudnošću hrane kako bi mislile o gladi, a ne o bludu i nemoj prihvaćati poziv na gozbu”. (prepodobni Nil Sinajski48, O osam duhova zla)  266. ”Ne dozvoljavaj očima da  lutaju tamo  i ovamo,  i ne zagledaj se u tuđu  ljepotu da te uz pomoć tvojih očiju ne bi oborio tvoj protivnik [ vrag ]”. (prepodobni Efrem Sirijski)  267. ”Jedan monah  se borio  s bludnom  strašću  i, ustavši noću, došao Starcu  i  ispovjedio mu  svoje misli koje  su ga poticale na blud. Starac ga  je  smirio  i brat se,  stekavši korist, vratio u  svoju  ćeliju. Međutim, ponovo je  imao  istu borbu  i ‐ opet je pošao Starcu. Tako je činio nekoliko puta. Starac ga nije  prekoravao,  već mu  je  govorio:  ne  predaj  se,  već  bolje  dolazi  kod mene  kada  te  uznemirava demon  i  razotkrij  ga,  otkrivajući  svoje misli.  Na  taj  način  on  će  otići.  Jer  ništa  tako  ne  ogorčava demona bluda kao otkrivanje njegovih djela [ u ispovijesti pred duhovnikom ] i ništa ga tako ne raduje kao skrivanje pomisli koje on ubacuje. Na taj način je brat Starcu dolazio jedanaest puta, otkrivajući svoje pomisli i iskušenje brata se prekinulo”. (Drevni paterik, 5, 16)  268.  ”Pohota  je  želja nakon  želje,  želja prostrta  izvan granica prirodne  želje,  strasna, bez  kontrole 

                                                            48 Monah i teolog, 4.st. 

29  

Page 30: 300 Izreka Asketa Pravoslavne Crkve

zakona  i  umjerenosti.  Pohote  su  različite  kao  i  grijesi...  Pohota  se  obično  ne  približava  duši  kao naoružani neprijatelj, već kao drug  ili ugodni sluga. Ona predstavlja neko zadovoljstvo  ili umišljeno dobro.  Međutim,  to  je  samo  zamka  kojom  zli  lovac  pokušava  obmanuti  i  uloviti  bijednu  dušu. Podsjećaj se na ovo kada budeš iskušavan pohotom”. (Sv. Filaret Moskovski, Riječ od 5. srpnja, 1845. g.)  

VI. O ONOME ŠTO JE POTREBNO PRETRPJETI NA DUHOVNOM PUTU Iskušenja  269.  ”Kada  želiš  postaviti  početak  dobrom  djelu,  pripremi  se  prvo  za  iskušenja  koja  će  doći  i  ne sumnjaj u istinu [ onoga što činiš radi Boga ]”. (prepodobni Izak Sirijski, Riječi, 57)  270. ”Nitko ne može osjetiti svoju nemoć ako mu ne bude pripušteno makar malo iskušenje onim što umara ili dušu ili tijelo. Tada, usporedivši svoju nemoć s Božjom pomoći [ čovjek ] će spoznati njenu veličinu.  Čovjek  koji  je  spoznao da mu  je potrebna pomoć Božja mnogo  se moli. U  kojoj mjeri  ih umnožava, u toj mjeri se i smiruje [ njegovo ] srce”. (prepodobni Izak Sirijski , Riječi, 61)  271. ”Nema čovjeka koji nije tugovao za vrijeme učenja; i nema čovjeka kome se ne bi činilo gorkim vrijeme  kada  je  ispijao  otrov  iskušenja. Bez  njih  nije moguće  zadobiti  snažnu  volju... Mnogo  puta osjećajući Božju pomoć u iskušenjima, čovjek zadobiva i čvrstu vjeru”. (prepodobni Izak Sirijski, 37)  272. ”Bez iskušenja... nije moguće naučiti se mudrosti Duha, nema mogućnosti da se Božanska ljubav utvrdi  u  tvojoj  duši.  Prije  iskušenja  čovjek  se moli  Bogu  kao  tuđinac.  Kada  ulazi  u  iskušenja  zbog ljubavi prema Bogu  i ne predaje  im se,  tada staje pred Boga kao  iskren drug  jer  je,  radi  ispunjenja volje Božje, vodio borbu sa neprijateljem Božjim i pobijedio ga. ” (prepodobni Izak Sirijski, Slova, 5)  273. ”Iskušenje  izbjegavaj  trpljenjem  i molitvom. Tko  se bez njih bori protiv  iskušenja,  samo  će ga ukrijepiti. ” (prepodobni Marko Asketa, O onima koji misle da se opravdaju djelima, 106)  274. ”Kada ti dođe neočekivano  iskušenje, nemoj kriviti onoga kroz koga  je došlo, nego traži njegov uzrok [ u sebi ], te ćeš naći rješenje”. (prepodobni Maksim Ispovjednik, Glave o ljubavi, 2, 42)  275. ”Navale iskušenja na jedne nailaze radi uklanjanja već učinjenih grijeha, na druge ‐ radi prekida onih koji još traju, a na neke ‐ radi ometanja onih koji bi se tek učinili. Uostalom, postoje i iskušenja koja se popuštaju radi  ispitivanja [ vjere  i vrline ], kao kod Joba. ” (prepodobni Maksim Ispovjednik, Glave o ljubavi, 2, 45)  276. ”Iskušenja se šalju da bi se otkrile skrivene strasti  i moguće  je s njima boriti se da bi se na taj način  izliječila duša.  Iskušenja su  također znak milosti Božje zato predaj sebe s povjerenjem u ruke Božje  i moli pomoć od Njega da bi  te ukrijepio u  tvojoj borbi. Bog  zna koliko  svatko od nas može izdržati i dopušta iskušenja po mjeri naših snaga. Pamtite da nakon iskušenja slijedi duhovna radost i da Gospodin pazi na one koji trpe  iskušenja  i stradanja radi Njegove  ljubavi”.  (Sv. Nektarije Eginski, Put k sreći, 4)  

Žalost  277. ”Dijete plače kada ga majka kupa, a malovjerni prigovara Bogu kada se nađe u nesreći koja čisti dušu kao voda ‐ lice”. (prepodobni Šimun Dajbabski, Izreke, 89)  278. ”Ako želite služiti Bogu, pripremite svoja srca ne za hranu, piće, mir i bezbrižnost, već za trpljenje 

30  

Page 31: 300 Izreka Asketa Pravoslavne Crkve

da biste pretrpjeli svako  iskušenje, bijedu  i tugu. Pripremite se za teškoće, post, duhovne podvige  i mnoge žalosti jer kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje (Dj 14, 22);”Carstvo nebesko s naporom se osvaja , i asketi ga zadobivaju”. (prepodobni Sergije Radonješki49, Život, 10)  279. ”Nemoguće  je približiti se Bogu bez nevolje, bez nje se ni  ljudska pravednost ne može očuvati nepromijenjena... Ako želiš vrlinu, predaj sebe svakoj žalosti, jer žalost rađa poniznost. Tko bez žalosti prebiva u svojoj vrlini otvorena su mu vrata oholosti”. (prepodobni Izak Sirijski, Slova, 34)  280. ”Grijeh je bolest koja se usadi u čovjekovu prirodu. Grešni dojam i poročna naslada ostavljaju u duši  i  tijelu  trag  koji  postaje  dublji  prilikom  ponavljanja  grešnih  djela  i  koji  stvara  naklonost  ka grešnom postupku  i određenu  žudnju  za grijehom. Zato kao  što ponekad  tjelesni  liječnik  spaljuje  i odvaja nožem  ranu  koja  je prodrla  i  zarazila  tijelo,  tako  i  Liječnik duša  i  tijela upotrebljava oruđe nevolja  da  bi  istrgnuo  iz  nas  korijen  i  obrisao  tragove  grijeha  i  ognjem  stradanja  spaljuje  zarazu naklonosti ka grešnim nasladama”. (Sv. Filaret Moskovski, Riječ na dan 5. srpnja 1848. g.)  281. ”Abba Or je govorio: Kakva god te nevolja susrela, ne optužuj za nju nikoga osim sebe i govori: ovo mi se dogodilo zbog mojih grijeha”. (Sv. Ignacije Brjančaninov, Otačnik)  282. '' Razumijevajući iscjeliteljno djelovanje Božanskih sudova, blagorazuman [čovjek] s zahvalnošću podnosi  sve nevolje koje ga  snalaze,  smatrajući da njihov uzrok nije ništa drugo do njegovi grijesi. Nerazuman, pak,  [čovjek] ne poznaje premudri promisao Božji. Griješeći  i bivajući kažnjavan, on  ili Boga ili druge ljude smatra uzrokom svojih nevolja.'' (prepodobni Maksim Ispovjednik, Glave o ljubavi 2, 46)  283. ”Kada u nama ne bi bilo strastvenosti ni prema novcu, ni prema ispraznoj slavi, kada se ne bismo bojali ni smrti, ni siromaštva, ne bismo znali za neprijateljstva i mržnju, ne bismo stradali ni od svojih ni od tuđih žalosti”. (Sv. Ivan Zlatousti, Propovijed upućena onima koji su u neprijateljstvu, 3, 19)  284. ”Više od  svake molitve  i  žrtve pred Gospodinom  su dragocjene  žalosti  za Njega  i  radi Njega”. (prepodobni Izak Sirijski, Slova, 58)  285. ”Bog je na Abrahama poslao iskušenja, tj., ožalostio ga radi njegove koristi i da bi mu dao povod za savršenu vjeru, a ne da bi saznao kakav je. On ga je već poznavao, kao što zna i sve ostale stvari, još prije njihovog postanka”. (prepodobni Marko Asketa, O onima koji misle da se opravdaju djelima, 203)  286.  ”Kada  odvažno  i  bez  žaljenja  trpimo  žalosti  koje  su  nam  poslane,  onda  makar  i  malo, sudjelujemo u Kristovim stradanjima. ” (prepodobni Makarije Optinski, Pisma, 473)  287.  ”Nema  tuge  koja  se  kod  pravednih  ne  bi  pretvorila  u  radost,  kao  što  ni  kod  grešnika  nema radosti koja se ne bi obratila u tugu”. (Sv. Dimitrije Rostovski)  288. ”Poniznost i zlopaćenja oslobađaju čovjeka od svakog grijeha: jedno odsijeca duševne, a drugo ‐ tjelesne strasti”. (prepodobni Maksim Ispovjednik, Glave o ljubavi, 1, 76)  289. ”Stradamo, jer nismo ponizni. Stradamo, jer ne volimo bližnje. Zbog  ljubavi prema braći, dolazi ljubav Božja. Ljudi se ne uče poniznosti  i zbog svoje oholosti ne mogu primiti milost Duha Svetoga. Zbog toga strada cijeli svijet”. (prepodobni Siluan Atonski, Djela, XVI. 4, 6)   290. ”Svatko tko ljubi Boga u vrijeme nevolja i iskušenja pokazuje se kao trpeljiv i nepokolebljiv; tko ih 

                                                            49 Ruski monah, XIV.st. 

31  

Page 32: 300 Izreka Asketa Pravoslavne Crkve

čvrsto  izdrži, postaje  [ duhovno  ]  jak  i poslušan Bogu,  jer  tko  stane na put  sljedovanja volje Božje pobijedio  je  svoju prirodnu  slabost.  I obrnuto,  čovjek  koji nije  svjestan  svoje nemoći  je ohol  i nije sklon podčiniti se volji Gospodnjoj; tko  joj se ne podčini, već se uzda samo u svoje snage ne dobiva silu  i pomoć od Boga. Ne ojačavši duhom, ne može ni postati  trpeljiv. Čovjek koji ne  izdrži bijede  i žalosti nema vjeru, a tko nema vjeru ‐ ne ljubi Boga". (prepodobni Aleksej Senakski,  O žalostima)  291. ”Kakvo god te ogorčenje zadesilo, kakva god ti se neprijatnost dogodila, reci: ”Pretrpjet ću ovo radi  Isusa Krista”i bit  će  ti  lakše.  Jer  ime  Isusa Krista  je moćno. Uz njega  sve neugodnosti utihnu, demoni nestanu. Utihnut  će  i  tvoja muka, nestat  će  i  tvoja malodušnost”.  (prepodobni Ambrozije Optinski) 

 Kako da se spasimo?  292. ”[ Pravoslavni kršćani su dužni  ] nepokolebljivo prebivati u Pravoslavlju, čuvati  jednomislenost jedni  s  drugima  i  nelicemjernu  ljubav,  čuvati  čistoću  duše  i  tijela,  čuvati  se  zlih  i  nečistih  želja,  s umjerenošću  uzimati  hranu  i  piće  i  više  od  svega  ukrašavati  se  ‐  poniznošću,  ne  ostavljati gostoljubivost,  uklanjati  se  od  sporova  i  ni  za  što  smatrati  počasti  i  slavu  zemaljskog  života,  već umjesto toga očekivati plaću od Boga ‐ nasladu nebeskim dobrima”. (prepodobni Sergije Radonješki, Život, 32)  293. ”Ako želi dostići  spasenje  ‐ upoznaj  i  srcem prihvati  sve ono  čemu uči  sveta Crkva  i primajući Božansku  silu  kroz  Tajne  (sakramente)  Crkve,  idi  putem  Kristovih  zapovijedi,  pod  rukovodstvom zakonitih pastira ‐ i bez sumnje ćeš dostići Carstvo Božje i spasiti se. Sve to je suštinski neophodno u djelu spasenja, neophodno sve zajedno i za sve. Čovjeku koji samo jedno od ovoga ne prihvaća ili ne dopušta ‐ nema spasenja. ” (Sv. Teofan Zatvornik, Pet pouka o putu k spasenju, 3)  294. ”Jedan monah je pitao svetog Antuna Velikog: što činiti da se spasim? Starac mu je odgovorio: ne pouzdaj se u vlastitu pravednost, ne žali o onome što je prošlo i obuzdavaj jezik i trbuh”. (Drevni paterik,  1, 2)  295. ”Drugi brat  je pitao abbu Makarija: ”kako da  se  spasim?”‐ Starac mu  je odgovorio: ”budi kao mrtvac:  slično mrtvima ne  razmišljaj ni od uvredama od  ljudi, ni o  slavi  ‐  i  spasit  ćeš  se”.  (Drevni paterik, 10 ,45)  296. ”Bez pokajanja u djelatnom [ životu ] ne možemo učiniti ništa značajno, a i zbog same namjere [ za kajanje ] Gospodin nas obasipa velikom milošću. Tko sebe prisiljava  i drži se pokajanja do samog kraja,  ako  u  nečemu  i  pogriješi,  spasit  će  se  zbog  samoprisile.  Jer,  Gospodin  je  tako  obećao  u Evanđelju”. (prepodobni Marko Asketa, Pouke, 40)  297. ”Kršćanin je mudar u tri [ stvari ]: u zapovijedima, u dogmama i u vjeri. Zapovijedi um odvajaju od  strasti,  dogme  ga  uvode  u  znanje  bića,  a  vjera  ‐  u  sagledavanje  Svete  Trojice".  (prepodobni Maksim Ispovjednik, Glave o ljubavi,  4, 47)  298.  ”Kad  si bogat, misli, da  li  ćeš dostojno  izdržati  siromaštvo. Kad  si  sretan,  razmišljaj,  kako  ćeš dostojanstveno  susresti  nesreću.  Kada  te  ljudi  hvale,  razmišljaj    jesi  li  u  stanju  dostojno  izdržati uvrede. I cijeli svoj život razmišljaj kako ćeš dostojno susresti smrt. ” (Sv. Nikolaj Srpski, Misli o dobru i zlu)  299.  ”Dakle,  budući  da  smo  nasljeđe  Svetog  Boga,  činit  ćemo  sve  što  je  u  vezi  sa  svetošću, izbjegavajući zle riječi, nečiste i poročne veze, pijanstvo, strast prema novotarijama [ u stvarima vjere ], niske pohote, nečisti preljub i gnusnu gordost. Jer je rečeno: ”Bog se oholima protivi, a poniznima 

32  

Page 33: 300 Izreka Asketa Pravoslavne Crkve

daruje milost”  (1  Pt  5,  5).  Dakle,  pridružite  se  onima  kojima  je  Bog  dao milost.  Obucimo  se  u jednomislenost, budimo ponizni, suzdržani, daleki od bilo kakve klevete i zlih riječi, opravdavajući se djelima, a ne  riječima... neka naša pohvala bude od Boga, a ne od nas samih. Bog ne voli one koji sami  sebe  hvale. Neka  svjedočanstvo  o  našem  dobrom  ponašanju  dođe  od  drugih”.  (Sv.  Klement Rimski50 , Poslanica Korinćanima, 30)  300. ”Kršćani, jesmo li shvatili velike obveze pred Bogom koje smo kroz Krštenje primili na sebe? Da li smo svjesni da smo dužni ponašati se kao djeca Božja, da je neophodno  vlastitu volju poistovjetiti s voljom Božjom, da prebivamo slobodni od grijeha, ljubimo Boga svim srcem svojim i sa nestrpljenjem očekujemo  sjedinjenje  s Njim  zauvijek?  Jesmo  li  se  zamislili nad  tim da naše  srce mora biti  toliko ispunjeno  ljubavlju da se  izljeva na našeg bližnjeg? Imamo  li osjećaj da smo u obavezi postati sveti  i savršeni, djeca Božja  i nasljednici Carstva Nebeskog? Radi svega ovoga dužni smo se boriti da se ne bismo pokazali nedostojnim  i odbačenim. Nitko od nas neka ne  izgubi  smjelost, neka ne  zanemari svoj dug i neka se ne uplaši pred teškoćama duhovne borbe. Jer za pomoćnika imamo Boga, Koji nas snaži na teškom putu vrline”. (Sv. Nektarije Eginski , Put k sreći, 2)  

                                                            50 Rimski papa, jedan od apostolskih otaca‐neposrednih učenika sv. apostola 

33