SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU

ELABORAT O OPRAVDANOSTI OSNUTKA I NAČINU USTROJA

SVEUČILIŠNOG CENTRA ZA BIBLIOGRAFSKO-DOKUMENTACIJSKU GRAĐU O

JOSIPU JURJU STROSSMAYERU I CRKVENOJ POVIJESTI

(prijedlog)

Osijek, ožujak, 2013.

2

KAZALO

1. UVOD..........................................................................................................................2

1.1. Osijek - grad bogatog kulturnog nasljeđa.............................................4

1.2. Biskup Josip Juraj Strossmayer ............................................................5

2. ZAKONSKE PRETPOSTAVKE ZA OSNIVANJE SVEUČILIŠNOG CENTRA ................ …...11

2.1. Institucionalni okvir ........................................................................... ...11

2.2. Status i ustroj Sveučilišta u akademskoj 2012./2013. godini. ......... ...12

2.3. Pravna utemeljenost osnivanja Centra ............................................ ...16

3. KRATKI POVIJESNI PREGLED OSNIVAČA CENTRA .............................................. .....17

4. RAZLOZI ZA OSNIVANJE CENTRA .......................................................................... ...21

5. USTROJ CENTRA ..................................................................................................... ...24

6. MISIJA I VIZIJA RAZVOJA ...................................................................................... ...25

7. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA .................................................................................. ...26

3

1. UVOD Elaborat o opravdanosti osnutka i načinu ustroja Sveučilišnog centra za bibliografsko-

dokumentacijsku građu o Josipu Jurju Strossmayeru i crkvenoj povijesti (u daljnjem tekstu:

Elaborat) temelji se na Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne

novine“ br. 123/03., 198/03.,105/04.,174/04., 46/97. i 63./11), Statutu Sveučilišta Josipa Jurja

Strossmayera u Osijeku - pročišćeni tekst, te Strategiji Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera

u Osijeku 2011.-2020. godine, i Inicijativi Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu.

Osnivanje Sveučilišnog centra predstavlja, dakle, proširenje integrativne funkcije Sveučilišta

Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.

Strategija Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku 2011. – 2020. programatski

je dokument osječkog Sveučilišta koji određuje razvoj Sveučilišta u sljedećem desetljeću;

sadrži, dakle, dugoročni plan i program razvoja Sveučilišta od 2011. do 2020. godine u kojem

se definiraju strateški ciljevi u sveučilišnim djelatnostima: u nastavnom procesu i visokom

obrazovanju, glede studenata, zatim ciljevi u znanosti i znanstvenoistraživačkom radu,

međunarodnoj i međusveučilišnoj suradnji, te doprinosu Sveučilišta u okruženju u kojem

djeluje, ljudskim i materijalnim resursima, i posebice obnovi i izgradnji Sveučilišta.

Strateški ciljevi definirani su dugoročnom desetogodišnjem razdoblju kojim su

utvrđene smjernice razvoja Sveučilišta, te mogućnost ostvarenja strateških ciljeva u

srednjoročnom razdoblju od 2011. do 2016. godine. U posebnom poglavlju utvrđena je

provedba strategije prema utvrđenim strateškim ciljevima s jasno definiranim zadacima te

ustrojbenim jedinicama Sveučilišta kao i osobama koje su zadužene za provedbu i izvršenje.

Znanstvenoistraživačka djelatnost zasniva se na temeljnim, primijenjenim i razvojnim

istraživanjima i provodi se putem znanstvenog i istraživačkog rada znanstvenika na visokim

učilištima u okviru znanstvenih projekata i osposobljavanju znanstvenih novaka.

Istraživanje i razvoj doprinose stvaranju visokokvalitetnog znanstvenoistraživačkog i

visokoobrazovnog prostora kao potpori gospodarskom, društvenom i humanom napretku

društva temeljenog na znanju.

Znanstvenoistraživačka djelatnost obuhvaća znanstvena i razvojna istraživanja,

objavljivanje rezultata, znanstveno osposobljavanje, te održavanje i razvoj

znanstvenoistraživačke infrastrukture.

Strateški cilj je dakle na poseban način:

4

• uključivanje u zajednički europski istraživački prostor koji podrazumijeva

realiziranje glavnih ciljeva zacrtanih u Strategiji inozemnih znanstveno-

istraživačkih projekata (2008.);

• zatim daljnje jačanje inozemnih znanstveno-istraživačkih aktivnosti,

obrazovanje i usavršavanje mladih znanstvenika posredstvom znanstveno-

istraživačkog rada na međunarodnoj razini.

Profiliranje Sveučilišta kao istraživačkog sveučilišta zahtjeva prioritetna znanstvena

istraživanja; interdisciplinarne znanstvene programe i projekte, povećanje znanstvene

produkcije, ustrojavanje doktorskih škola radi internacionalizacije doktorskih studija i

povećanje broja mladih znanstvenika s istraživačkom karijerom te širenjem znanstveno-

istraživačke baze i nove napredne mreže u diseminaciji novih znanja sa ciljem razvoja

Sveučilišta.

Istraživanje i razvoj doprinose stvaranju visokokvalitetnog znanstvenoistraživačkog i

visokoobrazovnog prostora kao potpori gospodarskom, društvenom i humanom napretku

društva temeljenog na znanju.

Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku prema postignutoj razini razvoja teži

novom iskoraku prema konkurentskoj prednosti i poželjnom mjestu studiranja i rada.

Svoj razvoj temelji na bogatom kulturnom i povijesnom nasljeđu u užem regionalnom

kontekstu i širem (srednje)europskom kontekstu. Isto tako nastoji očuvati tradicijske

vrijednosti i posebnosti visokog obrazovanja koje baštini preko tri stoljeća.

U ovom uvodnom dijelu treba nadalje istaći da je 6. svibnja 2011. godine na

Sveučilištu svečano obilježeno 150. godina utemeljenja Hrvatske akademije znanosti i

umjetnosti, svečanost koja je bila posvećena njezinu utemeljitelju biskupu Josipu Jurju

Strossmayeru.

U povijesti osječkog Sveučilišta značajno mjesto zauzima 1990. godina kada

Sveučilište mijenja svoj naziv i s ponosom već 22. godine nosi ime Josipa Jurja

Strossmayera, velikog Osječanina, biskupa, prosvjetitelja, političara, velikog dobrotvora,

humanista, vizionara i zasigurno jedne od najutjecajnijih osoba na prijelazu 19. u 20. stoljeće,

stoga njegovo ime ulazi u red hrvatskih velikana i zauzima jedno od najznačajnijih mjesta u

hrvatskoj povijesti. Časno ime biskupa Josipa Jurja Strossmayera u nazivu osječkog

Sveučilišta je stalni podsjetnik za cjelokupnu osječku akademsku zajednicu da znanstveni i

nastavni rad treba biti na dobrobit svoga naroda i na dobrobit Sveučilišta.

5

U svom razvoju osječko Sveučilište je svojim radom i napretkom u proteklim

desetljećima postalo je prepoznatljivo u hrvatskoj i europskoj znanstvenoj i akademskoj

zajednici i dostojno je časnog imena svoga nositelja Josipa Jurja Strossmayera.

U viziji razvoja osječkog Sveučilišta temeljena odrednica jest, dakle, razvoj

modernog, autonomnog, istraživačkog, obrazovanog i inovacijskog središta koje će

omogućiti:

• postizanje prepoznatljivosti u pojedinim znanstvenim poljima i znanstvenim granama,

• osnivanje sveučilišnih centara,

• profiliranje Sveučilišta kao istraživačke znanstvene ustanove.

1.1. Osijek-grad bogatog kulturnog nasljeđa

Osijek se nalazi na istoku Hrvatske u plodnim slavonskim ravnicama. Smješten je na

desnoj obali rijeke Drave. Najveći je grad u Slavoniji, četvrti po veličini grad u Hrvatskoj te

sjedište Osječko-baranjske županije. Grad je industrijsko, upravno, sudsko i kulturno središte.

Osijek se sastoji od starog grada - Tvrđe, izgrađene većinom u 18. stoljeću, zatim

Gornjeg grada, Donjeg grada i Novog grada (s naseljima Jug I i Jug II), te Retfale i

Industrijske četvrti. Osijek je grad s puno zelenila; na području grada nalazi se 17 parkova u

ukupnoj površini od 394.000 m². Šetališta i mostovi koji spajaju dravske obale također su dio

riznice ljepote grada Osijeka.

Krase ga mnoge povijesne građevine kao i sakralni objekti, koji su uspjeli preživjeti do

danas kako bi nam ispričali tajne prošlosti. Među najznačajnijim znamenitostima ističe se

Tvrđa, koju čini cijeli sklop povijesnih građevina u baroknom stilu iz 18. stoljeća. Barokna

osječka Tvrđa poseban je spomenik kulture te zaslužuje biti uvrštena u registar svjetske

kulturne baštine. Svojom građevinskom planskom cjelovitošću, Tvrđa spada u najsačuvanije

barokne cjeline. Posebna je vrijednost Tvrđe što je to bio civilno-vojni grad, dakle svojevrsna

urbana građanska i fortifikacijska cjelina. Središnji trg u Tvrđi s prekrasnim kipom presvetog

Trojstva, poznatiji kao Spomenik kugi, podignut je 1729. u znak zavjeta protiv kuge koja je

ranije često pogađala Slavoniju. Okolne barokne zgrade plijene pozornost mnogih posjetitelja.

Palača Generalkomande izgrađena kao sjedište vojnog Generalata i Zemaljske uprave

Slavonije, danas je dom Rektorata Sveučilišta i Odjela za kulturologiju. Zgrada Glavne straže,

karakteristična po zvoniku s terasom s koje se pružao pogled na cijelu okolicu, danas je

6

Arheološki muzej. Zgrada Gradskog magistrata iz 1702., odnosno bivša gradska vijećnica,

danas je Muzej Slavonije i Baranje. Osim navedenih ustanova, u Tvrđi su se smjestili Gradsko

poglavarstvo grada Osijeka, Prehrambeno-tehnološki fakultet, Državni arhiv, više srednjih

škola, te brojni ugostiteljski objekti. Sakralni objekti u Tvrđi žive su riznice prošlosti Osijeka i

okolice. Župna crkva sv. Mihovila (1725.-1748.) barokna je crkva s dva zvonika građena za

osječke isusovce. U njoj su bogati oltari i oltarne pale austrijskog slikara Wagenschöna.

Franjevačka crkva Sv. Križa i samostan značajan po tome što je u njemu djelovao studiji

filozofije i teologije (1709.-1735.), nakon čega je u njemu osnovana prva visoka škola u

Slavoniji. Uz brojne navedene građevine i spomenike kulture, u ovoj posebnoj urbanoj cjelini

nastanili su se mnogi građani Osijeka uz čiji dnevni život stara Tvrđa oživi, a navečer utone u

svoj stari spokoj.

Osim Tvrđe – starog dijela Osijeka, poznatiji kulturni i sakralni spomenici u Gornjem gradu

su konkatedrala Sv. Petra i Pavla građena 1894.-1899. u neogotičkom stilu na poticaj biskupa

Josipa Jurja Strossmayera, Palača županije izgrađena 1834.-1846. u neoklasicističkom stilu,

Zgrada Hrvatskog narodnog kazališta, sagrađena 1866., najznačajnija kazališna ustanova u

Slavoniji, kapucinski samostan (1706.-1710.) i crkva sv. Jakova (1723.-1727.). U ulici

Europske avenije, najljepšoj osječkoj ulici s raskošnim secesijskim zdanjima, smještena je

zgrada Kina Urania, najoriginalnije secesijsko ostvarenje s početka 20. stoljeća, te zgrada

Hrvatske pošte i Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek.

Tijekom 20. stoljeća Osijek je doživio znatna razaranja u 1. i 2. svjetskom ratu. U

prošlosti Osijeka, nakon 1945. posebno treba spomenuti osnivanje pojedinih fakulteta i

visokih škola, te osnivanje Sveučilišta u Osijeku 1975. Tijekom Domovinskog rata (1991.)

Osijek je pretrpio znatna razaranja, a nakon Domovinskog rata i proglašenjem samostalne

Republike Hrvatske zakoračio je u novi politički, gospodarski i kulturni život.

7

1.2. Biskup Josip Juraj Strossmayer (*Osijek, 4/2/1805., posv. za b. 10/5/1850. +Đakovo, 8/4/1905.) Život i djelo

Josip Juraj Strossmayer je rođen u Osijeku, osnovnu i srednju školu pohađa u rodnom

gradu, a želeći postati svećenik, odlazi u đakovačko Bogoslovno sjemenište da započne studij

filozofije, koji je tada imao pravo javnosti te su s njim studirali i laici. Kao najbolji student

poslan je na daljnji studij u centralno sjemenište u Peštu. I tamo je vrlo brzo upao u oči i

studentima i profesorima, jer je redovito bio ne samo izvrstan student nego eminens primus,

prvi među izvrsnima. Iz tih studentskih dana sačuvana je vrlo znakovita anegdota. Na kraju

jednog ispita pred ispitnom komisijom jedan je od članova komisije primijetio: Strossmayer aut

primus haereticus saeculi XIX. aut prima columna Ecclesiae catholicae – Strossmayer će biti ili

najveći heretik 19. stoljeća ili prvi stup Katoličke crkve. I u tom znaku, kao signum

contradictionis, živjet će cijeli svoj život.

U Pešti je upoznao nekoliko ljudi koji su ga usmjerili za cijeli život. Bili su to otac

ilirizma, Ljudevit Gaj i Slovak-panslavist Jan Kollár. Pod njihovim je utjecajem zavolio Južne

Slavene i slavenski svijet, ali nije bio panslavist. Tu su bili i slavonski ilirci: Mato Topalović,

Stjepan Ilijašević, Stjepan Mlinarić te Fran Kurelac.

U srpnju 1837. završio je Strossmayer svoj filozofsko-teološki studij i kao mladi

doktor filozofije vratio se u Đakovo. No nije bio odmah ređen za svećenika. Naime, nije imao

potrebnu dob za ređenje i bio je ozbiljno bolestan pa ga biskup Josip Kuković nije mogao i

nije htio rediti za svećenika, iako je mladi Strossmayer molio da, ako mora umrijeti, želi

umrijeti kao svećenik. Ređen je 16. veljače 1838. godine, a mladu misu služio u Osijeku u

župnoj crkvi Sv. Petra i Pavla u kojoj je bio i kršten.

Službovao je više od dvije i pol godine kao kapelan u Petrovaradinu, a zatim je poslan

na viši studij teologije u Beč. Stanovao je u carskom zavodu Sv. Augustina. Bila su to za njega

vrata u život. Doktorat iz teologije s rigorozima iz 4 teološka predmeta postigao je do 1842.

godine. Vratio se u đakovačko sjemenište i do 1846./47. u njemu ostao kao profesor i

odgojitelj, a tada je pozvan u Beč da bude jedan od trojice direktora u Zavodu sv. Augustina i

kapelan carskog dvora. Ubrzo je postao privremeni suplent kanonskog prava na Bečkom

sveučilištu. Tamo je ostao do imenovanja za đakovačkog biskupa 18. studenoga 1849. godine.

U Beču je ušao u krug bečkih Hrvata, ali bio je rado viđen i u visokom društvu bečke

aristokracije, a pohađanjem plesne škole i aristokratskog bečkog vladanja usvojio je njemu

8

svojstven „bečki stil vladanja“, koji mu je otvarao sva vrata u Beču, u Rimu za vrijeme

koncila, ali i u Europi. U godini revolucije mladi Strossmayer je vrlo povezan s banom

Josipom Jelačićem, i upravo će on nositi banu carsko pismo - molbu da krene na Mađare.

Njegov biskup Josip Kuković, kako je bio plahe naravi, zahvalio se na biskupskoj

službi osjećajući da je ona u novim vremenima za njega preteška. I između nekoliko

kandidata na prijedlog bana Jelačića, biskupa Kukovića i bečkih Hrvata car imenuje mladog

Strossmayera bosansko-đakovačkim i srijemskim biskupom sa sjedištem u Đakovu. Bio je tek

u 35. godini života. A kad mu je prvi direktor Augustineuma, Ignacije Feigerle donio vijest o

imenovanju izgovorio je one proročke riječi: „Moje je imenovanje jedina dobit našega naroda

za godinu 1848. Ja sam prvi narodni biskup“.

Papinska je potvrda carskog imenovanja uslijedila 20. svibnja 1850., kada se papa Pio

IX. vratio iz izbjeglištva u Rim.

Za biskupa ga je posvetio tadašnji papinski nuncij u Beču Michael Viale Prelà 8. rujna

iste godine na blagdan Male Gospe u zavodskoj crkvi Sv. Elizabete. Upravu biskupijom i

biskupskim vlastelinstvom preuzeo je 29. rujna 1850. i tom je prigodom održao jedan od

svojih najljepših govora. U njemu je izložio kao svoj program ideje francuske revolucije:

sloboda, jednakost i bratstvo – ali ne ostvareno krvlju nego Kristovim Evanđeljem. Za svoje

je biskupsko geslo uzeo „Sve za vjeru i domovinu“, kojemu je uskoro dodao i drugo

„Prosvjetom k slobodi“. Označio je tako svoju biskupsku službu. I postat će otac

suvremenoga hrvatskog školstva i kulture. Nije li bio proročkog duha? – znanjem do slobode!

I odmah se dao na posao razvivši rijetko viđenu široku i bogatu djelatnost. U prvi ga je

mah Bachov apsolutizam cijelog usmjerio na pastoralni rad u biskupiji. Mnogi zaboravljaju da

je on bio prvo duhovni pastir, neki su ga čak i optuživali da je za račun velikih ideja i vizija

zanemario svoje pastoralno djelovanje. Tim je radom veliku i prostranu biskupiju preporodio i

osuvremenio.

I upravo pastoralno djelovanje bilo je temelj cjelokupnoga biskupova djelovanja. On

je na prvome mjestu biskup svoje biskupije.

Iako je biskupija imala dobre biskupe i sve središnje ustanove, potrebni su joj bili novi

suvremeni zahvati. Biskup Strossmayer gradi novu katedralnu crkvu u Đakovu, Osijeku daje

novu modernu vertikalu, gornjogradsku crkvu Sv. Petra i Pavla, gradi desetak župnih i oko

pedeset filijalnih crkava po biskupiji, osniva deset novih župa, obnavlja stare crkve, uređuje i

gradi marijanska svetišta, Aljmaš, Ilaču i Tekije kod Petrovaradina. Osniva ili oživljuje

9

vjerske udruge, bratovštine: Društvo katoličkih gospođa, Presvetog oltarskog sakramenta,

Srca Isusova, Društvo sv. Josipa, Sv. Obitelji, Isusova djetinjstva, Misijsko društvo, Društva

sv. krunice, Marijine kongregacije… Izdaje nekoliko izdanja katekizma za djecu i mlade,

organizira pouku djece i mladih. Za odgoj ženske mladeži dovodi u biskupiju najprije

Milosrdne sestre sv. Vinka Paulskog, a zatim Milosrdne sestre sv. Križa, koje i danas imaju u

Đakovu svoju matičnu kuću za cijelu Hrvatsku pa i šire. U duhovni odgoj unosi marijansku

pobožnost – samo se u katedrali Marijin lik pojavljuje na 23 mjesta! Kako je bio vrlo zauzet

za jedinstvo crkava na temeljima duhovne baštine sv. Ćirila i Metoda, vjerskom životu

utiskuje i biljeg ove duhovne baštine. Obilazi u pastoralnim pohodima sve župe biskupije od 5

do 10 puta osobno, a u 55 godina svog biskupskog služenja imao je 6 pomoćnih biskupa.

Godine 1873. pokreće biskupijsko glasilo “Glasnik biskupije bosanske i sriemske”, u njemu

objavljuje svoje lijepe i sadržajne pastirske poslanice s crkveno-teološkim, nacionalnim i

kulturnim temama, daje komentare papinskih enciklika… Godine 1880. nabavlja biskupijsku

tiskaru i razvija lijepu izdavačku djelatnost. Organizira hodočašća, napose u Rim, Loreto…

Vodi skrb za odgoj svećenika, za kandidate otvara Dječačko sjemenište u Osijeku,

bdije nad Bogoslovnim sjemeništem u Đakovu u kojem je odgojio i redio 300 mladih

svećenika. Za svećenike u pastvi organizira njihovu permanentnu duhovnu i teološku

izobrazbu.

Sav taj rad našao je odjeka i u cijeloj Hrvatskoj. Neki europski povjesničari znaju kazati

da je život i djelovanje biskupa Strossmayera zapravo personifikacija života i djelovanja

Crkve u Hrvatskoj u drugoj polovici 19. stoljeća.

U njegovu pastoralnom djelovanju vrlo je živu ulogu imala njegova životna aktivnost,

a to je djelovanje na sjedinjenju crkava, napose slavenskih Pravoslavnih crkava s Katoličkom

crkvom. Na tom je području Strossmayer preteča suvremenoga ekumenskog pokreta. Smatrao

je da to jedinstvo treba graditi na temeljima duhovne baštine Apostola Slavena, sv. Ćirila i

Metoda, a ti temelji imaju tri bitna dijela: slavenstvo, kršćanstvo i zajedništvo s Rimom - uz

poštovanje svih vlastitosti, tradicija i nacionalnih osobina. Biskup se Strossmayer napose

zalagao za uporabu staroslavenskog jezika u liturgiji. U tom je svjetlu želio dobiti dopuštenje

upotrebe staroslavenskog jezika, koje su povijesno imale mnoge župne zajednice u Dalmaciji,

Primorju i Istri, i za sve hrvatske krajeve. Ova je biskupova usmjerenost imala velikog

utjecaja i na njegovo političko djelovanje.

O biskupu Strossmayeru najčešće se govori kao političaru. Nažalost, njegove su

političke vizije vrlo ispolitizirane i mi još imamo krivotvorenog Strossmayera. On je od

10

mladosti bio kroatocentričan – Hrvatska je južnoslavenska Toskana, a Zagreb Firenca. Njegov

južnoslavenski svijet obuhvaća i Bugarsku, i nikad nije zacrtavao i odredio norme neke

južnoslavenske države. On nije samo južnoslavenski otvoren, nego sveslavenski. On za

Slavene vidi mesijansku ulogu u europskom svijetu.

U političkom razvoju traži mjesto i put do obnove državnosti, sjedinjenja Trojednog

kraljevstva Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, priključenje Rijeke i vraćanje Međimurja.

Najprije vidi Hrvatsku u monarhiji, sad više oslonjenu na Beč, drugi put na Peštu. Zatim je

federalist i traži ravnopravnost triju etničkih pripadnosti, Germana, Mađara i Slavena. Poslije

austro-ugarske nagodbe više se okreće južnoslavenskom i slavenskom svijetu da pod kraj

života sklapa s Antom Starčevićem koaliciju oporbe sa zajedničkim programom, samostalna

Hrvatska.

Svakako je biskup Strossmayer najjači kao mecena hrvatske kulture. I nisu to samo

najveće kulturne i prosvjetne ustanove: Akademija, moderno Sveučilište i Galerija kao temelj

istočnojadranske Toskane, nego i hrvatske gimnazije, stručne i osnovne škole, narodne

čitaonice, mnoštvo stipendiranih mladih ljudi. Doista, nema u Hrvatskoj druge polovice 19.

stoljeća osobe javnog života, a da nije primila od biskupa-mecene moralnu i materijalnu

pomoć. No, bio je on i dobrotvor, napose kad se pojavila u Hercegovini ili Dalmaciji glad i

neimaština. Na sebi je škrtario, ali za Zagreb i Hrvatsku je uvijek imao otvorene ruke.

Njegovo se hrvatstvo napose vidi u korespondenciji sa sarajevskim nadbiskupom

Josipom Stadlerom, don Mihom Pavlinovićem, Ivanom Mažuranićem te s iseljenim Hrvatima

u prekooceanske zemlje. On je prvi hrvatski biskup koji je uspostavio vezu s iseljenim

Hrvatima, poslao im svećenika, posredovao kod osnivanja prve hrvatske nacionalne župe u

Pittsbourgu, kumovao posveti župne crkve, te time omogućio organiziranje iseljenika, jer su

se svi europski iseljenici u novom svijetu organizirali oko svojih nacionalnih svećenika i

župa. Zato su ga 1894., kad su osnovali Hrvatsku zajednicu, prvoga iz stare domovine izabrali

za počasnog člana novoosnovane nacionalne zajednice.

Biskup Strossmayer je svega sebe ugradio u hrvatski Kaptol i Gostinjac sv. Jeronima u

Rimu. Najprije ga je financijski sanirao darovavši mu kod prvog službenog posjeta Svete

Stolice 1859. svotu od 20.000 forinti, zahvatio u njegov život i spasio ga da ne postane

talijanski, postavio kanonike povjerljive ljude iz domovine, pazio na nj sve do pod konac

stoljeća, kad je zajedno s nadbiskupom Josipom Stadlerom isposlovao kod Svete Stolice da

papa Lav XIII. ukine Gostinjac i Kaptol sv. Jeronima, a uspostavi Zavod za postdiplomski

studij mladih svećenika iz domovine pod imenom Collegium Hieronymianum pro Chroatica

11

gente. No tada se digla politika i balkanska i europska pa je papa morao ukinuti hrvatsko ime

zavoda i nazvati ga ilirskim. Tek će kardinal Franjo Šeper uspjeti s papom Pavlom VI. da

zavod dobije hrvatsko ime, što više, postat će Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima u Rimu.

Tako se želja Strossmayera i Stadlera ipak ispunila.

Nastup na Prvom vatikanskom saboru 1869. - 1870. godine učinio je biskupa

Strossmayera europskim i svjetskim čovjekom, i to već tada, ali još više danas. Otkrio nam je

Strossmayera karizmatika i vizionara. Povjesničari redovito vole isticati skandal kojem je bio

izvrgnut i na njemu graditi biskupovu veličinu. Bio je, naime, kod svog 4. govora, a branio je

protestante i njihovu dobronamjernost, uz velike prosvjede saborskih biskupa maknut sa

saborske govornice. Stvoren je slučaj - sukob Strossmayera s Papom. Istina, Strossmayer je

bio protiv proglašenja dogme o papinoj nepogrešivosti i obrazložio je svoje protivljenje

dogmi u svom 5. govoru, čak je u znak prosvjeda zajedno s 54 biskupa istomišljenika napustio

sabor. Iako je bio posljednji biskup iz saborske oporbe koji je prihvatio novodefiniranu

dogmu, ipak je to učinio i dokazao svoje katolištvo.

No, njegov je nastup na saboru velik zbog svega onog lijepog i pozitivnog što je rekao

i učinio, a toga je bilo vrlo mnogo. Govorio je o pravima i položaju biskupa, o reformi

središnjih crkvenih ustanova, o internacionalizaciji kardinalskog zbora, pa čak i papinstva, o

kolegijalnom upravljanju Crkvom, o svećenicima i reformi njihova odgoja i obrazovanja, o

položaju laika u Crkvi, o nužnosti rada na sjedinjenju kršćanskih crkava… Sve te njegove

želje i prijedloge prihvatio je sto godina kasnije Drugi vatikanski sabor.

Zato suvremeni crkveni povjesničari i teolozi vole biskupa Strossmayera nazivati

biskupom ne Prvog, nego Drugog vatikanskog sabora. Vrijeme je pokazalo da je u svom

nastupu na saboru imao pravo, da je doista bio prorok i vizionar.

Mnogi bi, pa i veliki, europski narodi voljeli da su imali biskupa Strossmayera. To se

od mnogih čulo. Ponosili bi se njime, učili od njega i poštivali ga. Mi smo, nažalost drugačiji,

ne tražimo u svojim velikanima ono veliko i vrijedno nego ono slabo, krhko ili što se ne slaže

s našim nazorima i onda ga odbacujemo.

Strossmayerov suvremenik ministar u vladi mlade Italije, Marko Minghetti reče:

Prošao sam Europom, upoznao se gotovo sa svim velikim ljudima i svi su oni ljudi kao mi,

samo dvojica, kancelar Bismarck i biskup Strossmayer pokazuju da pripadaju jednoj drugoj

vrsti.

Biskupu Strossmayeru već su njegovi suvremenici dali počasni naslov Otac domovine,

12

zaslužio je to ime. Pa makar ga danas suvremena Hrvatska ne naziva tim imenom, on joj je

uistinu Otac. Da nije bilo njega, Zagreb i današnja Hrvatska ne bi bili ono što jesu. Treba

samo poznavati noviju povijest Hrvatske.

Dne 8. travnja 1905. umro je u Đakovu veliki Osječanin, ali iste se te godine u Gradu

na Dravi rodio novi velikan i Domovine i Crkve, kardinal Franjo Šeper.

Dr. sc. Andrija Šuljak

(Tekst objavljen u monografiji Sveučilišta 1975.-2010.)

13

2. ZAKONSKE PRETPOSTAVKE ZA OSNIVANJE SVEUČILIŠNOG CENTRA

2.1. Institucionalni okvir

Djelovanje Sveučilišta određeno je Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom

obrazovanju i Statutom Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.

Statutom Sveučilišta uređeno je ustrojstvo, djelatnost i poslovanje Sveučilišta Josipa

Jurja Strossmayera u Osijeku, ovlasti i način odlučivanja sveučilišnih tijela, način ustrojavanja

i izvođenja sveučilišnih studija, status nastavnika, suradnika, znanstvenika i drugih

zaposlenika, status studenata i druga pitanja značajna za Sveučilište, a u skladu sa Zakonom o

znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju.

Sveučilište ima svojstvo pravne osobe sa statusom javne ustanove i upisuje se u

registar ustanova pri Trgovačkom sudu u Osijeku te u Upisnik visokih učilišta i Upisnik

znanstvenih organizacija, koje vodi Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. Naziv

Sveučilišta je Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku na hrvatskom jeziku i na

latinskom jeziku Universitas Studiorum Josephi Georgii Strossmayer Osijekensis.

Osnivač i nositelj osnivačkih prava Sveučilišta je Republika Hrvatska.

Sveučilište je javno visoko učilište koje ustrojava i izvodi znanstveno, umjetničko i

razvojno istraživanje, posebice ostvarivanje znanstvenih programa od strateškog interesa za

Republiku Hrvatsku, umjetničko stvaralaštvo i stručni rad te na njima utemeljeno

preddiplomsko, diplomsko i poslijediplomsko obrazovanje. Svoje zadaće Sveučilište

ostvaruje u skladu s potrebama zajednice u kojoj djeluje.

Svrha Sveučilišta proizlazi iz sadržaja osnovnih djelatnosti Sveučilišta utvrđenih

Statutom Sveučilišta:

- visokoškolsko obrazovanje,

- ustrojavanje i izvođenje sveučilišnih preddiplomskih, integriranih preddiplomskih i

diplomskih, diplomskih i poslijediplomskih studija te stručnih studija,

- ustrojavanje i izvođenje sveučilišnih interdisciplinarnih studija,

- ustrojavanje i izvođenje programa stručnog usavršavanja u okviru cjeloživotnog

obrazovanja,

- istraživanje i eksperimentalni razvoj u području prirodnih znanosti, tehničkih znanosti,

biomedicine i zdravstva i biotehničkih znanosti,

- istraživanje u području društvenih znanosti, humanističkih znanosti te području

umjetnosti,

- obavljane znanstvenog i visokostručnog rada uz uvjete utvrđene posebnim propisima,

14

- izdavačka, knjižnična i informatička djelatnost za potrebe nastave, znanstvenog i

stručnog rada,

- izrada stručnih mišljenja i vještačenja.

Misija Sveučilišta je sustavno promicanje visokog obrazovanja zasnovanog na

znanstvenom istraživanju i umjetničkom stvaralaštvu, kao i obrazovanju studenta u svrhu

unaprjeđenja spoznaje, ostvarivanja interesa države i društva te poštivanje i afirmacije

ljudskih prava. Sveučilište svoju misiju obavlja u interakciji s društvenom zajednicom,

promičući socijalni utjecaj vlastite obrazovane, znanstvene i umjetničke djelatnosti.

2.2. Status i ustroj Sveučilišta u akademskoj 2012/2013. godini

2.2.1. Status Sveučilišta

Status Sveučilišta određen je Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom

obrazovanju i Statutom Sveučilišta.

„Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku je javno visoko učilište i obrazovna

ustanova koja povezivanjem znanstvenog istraživanja, umjetničkoga stvaralaštva, studija i

nastave razvija znanost, struku i umjetnost, priprema studente za obavljanje profesionalnih

djelatnosti na temelju znanstvenih spoznaja i metoda, kao i umjetničkih vrijednosti, obrazuje

znanstveni i umjetnički podmladak, sudjeluje u ostvarivanju društvenih interesa studenata te

promiče međunarodnu, posebice europsku, suradnju u visokom obrazovanju te znanstvenoj i

umjetničkoj djelatnosti. O ispunjavanju svojih zadaća, posebno u izgradnji hrvatske

nacionalne kulture, Sveučilište u Osijeku obavještava javnost najmanje jednom godišnje.

Sveučilište osigurava unutarnju i vanjsku mobilnost studenata i nastavnika, racionalno

korištenje ljudskih i materijalnih resursa, razvoj multidisciplinarnih studija te nadzor i stalni

rast kvalitete, kao i konkurentnosti nastavnoga, znanstvenoga, umjetničkog i stručnog rada te

razvija jedinstveni informacijski i knjižnični sustav.“

Ustroj Sveučilišta određen je Statutom Sveučilišta.

15

2.2.2. Ustroj Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u akademskoj 2012./2013. godini

Prema pregledu ustroja Sveučilišta u akademskoj 2012./2013. godini evidentno je da

je osječko Sveučilište mješovitog tipa i u svom ustroju ima 11 fakulteta, 1 Umjetničku

akademiju. Isto tako prema Pregledu vidljivo je da Sveučilište ima ustrojeno pet sveučilišnih

odjela te se u proteklom desetogodišnjem razdoblju (Odjel za matematiku) i petogodišnjem

razdoblju (odjeli za biologiju, fiziku, kemiju, te 2010. Odjel za kulturologiju) u ustrojbenom

smislu pokazala potpuna opravdanost osnutka sveučilišnih odjela u znanstvenim poljima:

matematike, fizike, biologije i kemije u okviru znanstvenog područja prirodnih znanosti te

SVEUKUPNO SVEUČILIŠTE 16 znanstveno-nastavnih sastavnica 1 umjetnička-nastavna sastavnica 1 sveučilišni centar

SVEUKUPNO SVEUČILIŠTE 3 infrastrukturne ustanove 1 trgovačko društvo

SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU

FAKULTETI

1. Ekonomski fakultet u Osijeku 2. Elektrotehnički fakultet Osijek 3. Filozofski fakultet Osijek 4. Građevinski fakultet Osijek 5. Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu 6. Medicinski fakultet Osijek 7. Poljoprivredni fakultet u Osijeku 8. Pravni fakultet Osijek 9. Prehrambeno-tehnološki fakultet Osijek 10. Strojarski fakultet u Slavonskom Brodu 11. Učiteljski fakultet u Osijeku

INFRASTRUKTURNE USTANOVE

1. Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek 2. Studentski centar u Osijeku 3. Studentski centar u Slavonskom Brodu

TRGOVAČKO DRUŠTVO

1. Tehnologijsko-razvojni centar Osijek d.o.o.

SVEUČILIŠNI ODJELI

1. Odjel za biologiju 2. Odjel za fiziku 3. Odjel za kemiju 4. Odjel za matematiku 5. Odjel za kulturologiju

UMJETNIČKO-NASTAVNA SASTAVNICA

1. Umjetnička akademija u Osijeku

SVEUČILIŠNI CENTAR

1. Centar za unaprjeđenje i osiguranje kvalitete visokog obrazovanja

16

ustroj prvog sveučilišnog odjela u interdisciplinarnom znanstvenom području društvenih i

humanističkih znanosti - Odjela za kulturologiju.

Isto tako Sveučilište je 26. lipnja 2012. godine osnovalo prvi Sveučilišni centar pod

nazivom Centar za unaprjeđenje i osiguranje kvalitete visokog obrazovanja.

2.2.3. Pregled ukupnog broja zaposlenika na Sveučilištu J. J. Strossmayera u akademskoj godini 2012./2013.

Tablica 1.

RB Znanstveno-

nastavna/umjetničko-nastavna sastavnica

Nastavnici i suradnici

Laboranti i tehničari

Stručno-administr.

osoblje

Tehničko i pomoć. osoblje

Ukupno

1. Ekonomski fakultet 57 0 23 10 90 2. Elektrotehnički fakultet 84 12 24 15 135 3. Filozofski fakultet 124 0 25 13 162 4. Građevinski fakultet 59 5 18 9 91

5. Katolički bogoslovni fakultet + Studentski dom u Đakovu

25 0 10 8 43

6. Medicinski fakultet 159 8 24 9 200 7. Poljoprivredni fakultet 140 17 24 24 205 8. Pravni fakultet 49 0 20 12 81

9. Prehrambeno-tehnološki fakultet

58 13 15 10 95

10. Strojarski fakultet 48 2 15 8 73 11. Učiteljski fakultet 65 0 16 5 86 12. Umjetnička akademija 52 1 19 7 79 13. Odjel za biologiju 39 2 10 5 56 14. Odjel za fiziku 16 1 6 2 25 15. Odjel za kemiju 16 4 8 4 32 16. Odjel za matematiku 29 0 11 3 43 17. Odjel za kulturologiju 23 1 13 4 41 18. Rektorat 0 0 30 13 43

SVEUKUPNO SVEUČILIŠTE

1043 66 310 161 1580

17

2.2.4. Pregled broja znanstvenika, nastavnika i suradnika na Sveučilištu J. J. Strossmayera

u akademskoj godini 2012./2013

Tablica 2.

Prema Pregledu zaposlenika te nastavnika i suradnika u tablicama 1. i 2. vidljivo je da je na

Sveučilištu zaposleno 1580 zaposlenika od toga 1043 nastavnika i suradnika.

U znanstveno-nastavnim zvanjima je 566 nastavnika, u nastavnim zvanjima 100 nastavnika, u

suradničkim zvanjima 330 suradnika, i u stručnim zvanjima 44 suradnika.

Znanstveno-nastavna/ umjetničko-nastavna sastavnica

Red

ovit

i pro

feso

r

Izva

nre

dn

i pro

feso

r

Doc

ent

Viš

i pre

dav

ač

Pre

dav

ač

Pro

feso

r vi

sok

e šk

ole

Viš

i lek

tor

Lek

tor

Viš

i asi

sten

t

Asi

sten

t

Str

učn

i su

rad

nik

Viš

i str

učn

i su

rad

nik

Str

učn

i sav

jetn

ik

UK

UP

NO

Ekonomski fakultet 21 3 8 5 0 0 0 0 16 4 0 0 0 57

Elektrotehnički fakultet 10 5 20 5 5 1 0 0 5 27 3 3 0 84 Filozofski fakultet 16 15 34 4 3 0 6 0 18 28 0 0 0 124

Građevinski fakultet 9 11 6 9 3 0 0 0 6 13 1 0 1 59 Katolički bogoslovni fakultet 1 5 8 1 1 0 0 0 3 6 0 0 0 25

Medicinski fakultet 34 38 37 1 5 0 0 0 10 32 2 0 0 159 Poljoprivredni fakultet 50 19 21 11 0 0 0 0 7 13 8 5 6 140

Pravni fakultet 10 8 11 5 0 0 0 0 2 13 0 0 0 49

Prehrambeno tehnološki 13 12 15 2 0 0 0 0 3 8 4 1 0 58 Strojarski fakultet 16 5 7 3 0 0 0 0 1 12 0 3 1 48

Učiteljski fakultet 1 11 9 6 1 1 0 1 5 30 0 0 0 65 Umjetnička akademija 3 6 15 4 8 0 0 0 3 13 0 0 0 52

Odjel za biologiju 5 4 5 0 0 0 0 0 0 20 1 2 2 39

Odjel za fiziku 1 3 4 0 5 0 0 0 1 2 0 0 0 16 Odjel za kemiju 2 0 7 0 0 0 0 0 3 4 0 0 0 16

Odjel za matematiku 4 4 9 1 0 0 0 0 5 6 0 0 0 29 Odjel za kulturologiju 2 1 5 2 1 0 0 0 0 11 1 0 0 23 SVEUKUPNO SVEUČILIŠTE 198 150 221 59 32 2 6 1 88 242 20 14 10 1043

18

2.3. Pravna utemeljenost osnivanja Sveučilišnog centra .3.1. Zakonske odredbe:

Člankom 54. stavkom 2. određeno je:

„ Sveučilište, kao sastavnice (podružnice, ustanove ili pravne osobe) može imati

fakultete, umjetničku akademiju, sveučilišne odjele, sveučilišne institute te druge

sastavnice, i to: studentske centre, knjižnice, zaklade, fondacije, udruge, zdravstvene

ustanove, tehnologijske centre, informatičke, kulturne i sportske te ostale sastavnice

(ustanove ili trgovačka društva) koji služe zadovoljavanju potreba studenata i

Sveučilišta.“

2.3.2. Statutarne odredbe:

Člankom 23. Statuta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku određeno je:

„Sveučilište osniva znanstvene, informatičke, tehnologijske, sportske i druge sveučilišne

centre kao svoje sastavnice, koji su podružnice Sveučilišta.

Sveučilišne centre osniva i ukida Senat.

Unutarnji ustroj Sveučilišnog centra, tijela i ovlasti te ostala pitanja uređuju se aktom o

osnivanju i općim aktom Sveučilišnog centra.“

Slijedom navedene zakonske odredbe Statutom Sveučilišta je u ustroju Sveučilišta predviđeno

osnivanje sveučilišnih centara kao sastavnica Sveučilišta.

Slijedom navedenih zakonskih i statutarnih odredbi vidljiva je pravna utemeljenost osnivanja

Sveučilišnog centra.

19

3. KRATKI POVIJESNI PREGLED OSNIVAČA CENTRA

3.1. 305 godina visokog školstva

Osijek (povijesni latinski naziv Essekinum; mađarski Eszek, njem, Essegg) grad je na

rijeci Dravi, sjedište Osječko-baranjske županije te najveći grad na području istočne Hrvatske,

a s ponosom ističemo, i sveučilišni grad. Osječka barokna Tvrđa izgrađena je na početku 18

stoljeća na osnovama turskog Osijeka i to je spomenička baština iznimne vrijednosti ne samo

u Hrvatskoj već i u srednjoj Europi. Skladan spoj vojne utvrde i pravilno organiziranog

gradskog života, prožet s elementima vjerskog i duhovnog života, koji se rijetko susreće i u

svjetskoj kulturnoj baštini baroknog razdoblja. Danas je Tvrđa zaštićena kulturno-spomenička

cjelina. Upravo u Tvrđi započinje povijest visokog školstva u Osijeku, prije gotovo tri stoljeća

i to 1707. godine kada je Osijeku osnovana prva visokoškolska ustanova i to prva bogoslovna

visoka škola, koja je započela svoj redoviti rad školske 1707/1708. godine kao Studium

Philosophicum Essekini, trogodišnji visokoškolski studij, odnosno učilište filozofije. Druga

bogoslovna visoka škola osnovana je u također u Osijeku 1724. godine kao Studium

Theologicum Essekini. Obje visoke škole uzdignute su 22. siječnja 1735. godine odlukom

povjerenika franjevačkog reda Josipa ab Ebore na stupanj generalnih visokoškolskih učilišta

prvog razreda: Studium Generale Theologicum primae Classis tj. na zavodsku visoku školu

najvišega fakultetskog stupnja s pripravnim odjelom za filozofiju. Ova dva visoka učilišta

obrazovala su visokoškolovane bogoslove i srednjoškolske profesore za rad u klasičnim

gimnazijama. Na filozofskom studiju u Osijeku apsolviralo je oko 150 studenta i oko 300 na

teološkom studiju. Značaj ovih prvih visokih učilišta u Osijeku je izniman doprinos

hrvatskom jeziku i književnosti te širenju humanističkog obrazovanja i poznavanju jezika i

književnosti starih klasika.

Dijecezansko bogoslovno učilište Biskupijskog sjemeništa u Đakovu osnovao je

utemeljitelj Sjemeništa, đakovački biskup Antun Mandić 1806 godine. Prvo je otvoren

dvogodišnji studij filozofije, a kasnije i dvogodišnji studij teologije. Danas Katolički

bogoslovni fakultet nastavlja tradiciju studija filozofije i teologije u nadbiskupskom gradu

Đakovu dugu više od dva stoljeća.

Novija povijest visokoškolstva na ovim prostorima započinje 1959. godine kada je

Ekonomski fakultet iz Zagreba, uz suglasnost zagrebačkog Sveučilišta, osnovao Centar za

izvanredni studij u Osijeku kao dislocirani studij Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Prve

visoke škole započinju svoj rad 1960. godine i to osnivanjem Više ekonomske škole u Osijeku

te Visoke poljoprivredne škole u Osijeku, kao prve visokoškolska institucije na području

20

Istočne Hrvatske. Već sljedeće 1961. godine je zbog velikih potreba za visokoobrazovnim

kadrom na području Istočne Hrvatske, otvara se Pedagoška akademija u Osijeku i

Slavonskom Brodu, Pravni fakultet u Zagrebu osniva Centar za izvanredni studij prava u

Osijeku, te se osniva Viša tehnička škola u Slavonskom Brodu i Viša ekonomska škola u

Vukovaru. Isto tako valja istaknuti da 1961. godine Viša ekonomska škola prerasta u

Ekonomski fakultet u Osijeku, a 1963. osniva se Studentski centar u Osijeku, 1967. godine

osniva se Centar za studij proizvodnog strojarstva u Slavonskom Brodu kao dislocirani studij

Visoke tehničke škole u Slavonskom Brodu i Više ekonomska škola u Vukovaru, a prije 31.

godinu, i to 1969. izgrađen je Studentski dom u Osijeku. Isto tako valja istaknuti da se 1970.

godine visokoškolstvo na području Istočne Hrvatske sve više razvija te je osnovan

prehrambeno-tehnološki smjer na Poljoprivrednom fakultetu, uz postojeći ratarski i stočarski.

U Osijeku se 1971. godine upisuju prvi redoviti studenti na Odjelu Više građevinske škole iz

Zagreba, 1972. godine osnovana je Viša komercijalna škola u Slavonskom Brodu, a 1973.

godine na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, započinje s radom i studij prava u Osijeku.

3.2. 37 akademskih godina osječkog Sveučilišta

U ovom je sažetom prikazu istaknut razvitak visokog školstava do 1975. godine kada

je pokrenuta inicijativa za osnivanje Sveučilišta u Osijeku te valja istaći da je 26. ožujka 1975.

Hrvatski Sabor donio Odluku o davanju suglasnosti za osnivanje Sveučilišta u Osijeku, a dva

mjeseca kasnije, 31. svibnja 1975. godine, potpisan je Sporazum o osnivanju Sveučilišta u

Osijeku, a potpisnici su bili: Ekonomski fakultet, Poljoprivredno-prehrambenotehnološki

fakultet, Poljoprivredni institut, Fakultet strojarstva i brodogradnje iz Zagreba za studij

strojarstva u Slavonskom Brodu, Pedagoška akademija u Osijeku, Muzička akademija u

Zagrebu za Odjel glazbe u Osijeku, Gradska knjižnica i Povijesni arhiv u Osijeku. Stoga 31.

svibnja obilježavamo kao dan osnivanja Sveučilišta.

Nadalje, nužno je podsjetiti na još nekoliko značajnih godina: 1975. osnovan je Pravni

fakultet u Osijeku; 1976. osnovan je Prehrambeno tehnološki fakultet; 1977. Pedagoški

fakultet; 1979. godinu i osnivanje Strojarskog fakulteta u Slavonskom Brodu te osnivanje

Studija medicine u Osijeku, kao dislociranog studija Medicinskog fakulteta Sveučilišta u

Zagrebu; 1982. osnovan je Fakultet građevinskih znanosti, a 1990. godine studij

elektrotehnike prerastao je u Elektrotehnički fakultet. U povijesnom pregledu Sveučilišta valja

istaknuti da od 1990. godine Sveučilište u svom nazivu nosi ime biskupa Josipa Jurja

Strossmayera, hrvatskog političara, prosvjetitelja, velikog mecene i jedne od najutjecajnijih

21

osoba na prijelazu 19. u 20 stoljeće i iznimno značajne osobe za hrvatsku i europsku kulturu.

Sveučilište u Osijeku jedino je hrvatsko Sveučilište koje je teško stradalo u Domovinskom

ratu, poginula su 24 osječka studenta i 5 sveučilišnih nastavnika. Uz velike materijalne štete,

koje u pretrpjeli fakulteti i sveučilišne ustanove, treba posebno istaknuti da su dva naša

fakulteta: Poljoprivredni i Prehrambeno-tehnološki ostali bez svojih fakultetskih zgrada.

U novijoj povijesti Sveučilišta valja istaknuti da je 1995. godine osnovan Studentski

centar u Slavonskom Brodu, 1998. osnovani su; Medicinski fakultet i Visoka Učiteljska škola,

1999. Odjel za matematiku, 2002. Tehnologijsko-razvojni centar kao trgovačko društvo

Sveučilišta, Osječko-baranjske županije i Grada Osijeka. Tehnologijsko-razvojni centar u

Osijeku je društvo s ograničenom odgovornošću za promicanje novih tehnologija, inovacija i

poduzetništva i uspostavljanje suradnje znanosti i gospodarstva radi uključivanja znanstvenika

u gospodarski razvitak.

U prošlom desetljeću, u akademskoj 2004.2005. godini osnovani su: Umjetnička

akademija, sveučilišni odjeli: biologije i fizike; u akademskoj 2005.2006. godini Katolički

bogoslovni fakultet u Đakovu i Odjel za kemiju, te Visoka učiteljska škola prerasta u

Učiteljski fakultet. U akademskoj 2009.2010. osnovan je prvi sveučilišni odjel u

interdisciplinarnom području društvenih i humanističkih znanosti - Odjel za kulturologiju i u

akademskoj 2010/2011. godini prva Doktorska škola u interdisciplinarnom području

društvenih i humanističkih znanosti na osječkom Sveučilištu. U listopadu 2011. otvoren je

novi Studentski dom u Đakovu. Odlukom Senata od 26. lipnja 2012. osnovan je privi

sveučilišni centar pod nazivom Sveučilišni centar za unaprjeđenje i osiguranje kvalitete

visokog obrazovanja

3.3. Katolički bogoslovni fakultet i Đakovo

Povijest Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu1

»Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu u sastavu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u

Osijeku nastavlja tradiciju studija filozofije i teologije u biskupskom gradu Đakovu dugu

gotovo dva stoljeća. Biskup Antun Mandić je, naime, 6. studenoga godine 1806. otvorio u

zgradi nekadašnjeg franjevačkog samostana Bogoslovno sjemenište i Lyceum episcopale. Uz

velike teškoće osnovan je najprije studij filozofije, koji su, iako je osnovan i uvijek ostao

biskupski zavod (kao i cjelokupan Lyceum episcopale) počeli pohađati ne samo mladići,

svećenički kandidati, nego i veći broj svjetovnih đaka i to ne samo iz Slavonije, nego i iz

1 Preuzeto s web stranice istog kbf : http://www.djkbf.unios.hr/kbf-povijest

22

daljih krajeva, npr. iz južne Ugarske.

Studij teologije u Đakovu odgovarao je ondašnjim propisima. Potpunim teološkim studijem

smatrao se onaj licej koji je imao četiri sistematizirana profesorska mjesta i isto tako četiri

ispitana i odobrena profesora, što je Lyceum episcopale u Đakovu imao. Takav model studija

bio je na snazi do reforme 1849., odnosno 1850. godine kad je ministar kulta i nastave grof

Leo Thun donio zakon o reorganizaciji školstva, po kojoj je filozofijski odsjek postao

gimnazija. Ta se reforma poklapa s imenovanjem Josipa Jurja Strossmayera za đakovačkoga

biskupa 1849., koji je odmah filozofski studij dao prilagoditi učevnoj osnovi 7. i 8. razreda

gimnazije, dodavši neke predmete iz filozofije. Osim toga Strossmayer se kroz 22 godine

(1853.-1875.) brinuo i za studij i uzdržavanje franjevačkih bogoslova iz provincije Bosne

Srebrne. Thunova reforma školstva ostaje na snazi sve do apostolskog pisma Pape Pija XI.

“Deus scientiarum Dominus” 1931. Tada je filozofsko-teološki studij produžen na pet godina,

a škola je dobila ime Visoka bogoslovna škola (VBŠ).

Duh obnove Drugoga vatikanskog sabora uvodi nove predmete, dolazi generacija novih

profesora, a model školovanja je najviša teološka ustanova u Hrvata, Katolički bogoslovni

fakultet u Zagrebu (KBF). Prema njegovom Statutu izrađen je 1974. i Statut VBŠ u Đakovu.

Odlukom profesorskog zbora VBŠ i molbom dijecezanskog biskupa te KBF Kongregaciji za

katolički odgoj odobrena je afilijacija KBF-u u Zagrebu, 10. siječnja 1987.

Povratkom Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu u državno Sveučilište i VBŠ

doživljava određene reforme, pa je tako 1994. uslijedila i promjena imena. Visoka bogoslovna

škola mijenja naziv u Teologija u Đakovu, usklađujući nazivlje sa Zakonom o visokim

učilištima Republike Hrvatske iz 1993. Statut Teologije u Đakovu, usklađen s crkvenim i

državnim propisima, Statutom Sveučilišta u Zagrebu i Statutom Katoličkog bogoslovnog

fakulteta u Zagrebu, prihvaćen je 6. rujna 1999. godine na 7. redovitoj sjednici profesora

Teologije u Đakovu. Biskupski ordinarijat u Đakovu je 16. rujna 1999. godine potvrdio Statut

Teologije u Đakovu, a Fakultetsko vijeće Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu

prihvatilo je Statut Teologije u Đakovu na 1. redovitoj sjednici 29. listopada 1999. godine.

Statut Teologije u Đakovu je 28. veljače 2000. godine stupio na snagu.

Nakon molbe dijecezanskog biskupa mons. dr. Marina Srakića 7. studenoga 2003.

Kongregaciji za katolički odgoj u Rimu o pastoralnoj potrebi uzdignuća Teologije u Đakovu

na razinu Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu, Kongregacija je prihvatila molbu te

Dekretom br: 194/2004. od 4. lipnja 2005. godine osnovala Katolički bogoslovni fakultet u

Đakovu u sastavu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Prvi Statut KBF-a,

odobren “ad experimentum” na pet godina od Kongregacije za katolički odgoj 4. lipnja 2005.

23

godine, prestao je važiti 20. travnja 2010. godine. Toga datuma stupio je na snagu novi Statut

KBF-a odobren od Kongregacije za katolički odgoj 25. ožujka 2010. godine.«

4. RAZLOZI OSNIVANJA SVEUČILIŠNOG CENTRA

Osnivanje Sveučilišnog centra u kojem bi se prikupljala arhivska građa i bibliografija

o Josipu Juraju Srossmayeru i crkvenoj povijesti obavljala bi se znanstveno-stručna djelatnost

u znanstvenom području Društvenih i Humanističkih znanosti u više srodnih znanstvenih

polja.

Svrha osnivanja:

- povezanost znanosti i visokog obrazovanja

- povezanost znanstvenih istraživanja u društvenim i humanističkim znanostima

- znanstveni projekti i programi – povezivanje znanstvenika i istraživačkih ustanova u

Hrvatskoj i inozemstvu

- interdisciplinarnost.

Strateški dokument Ministarstva znanosti obrazovanja i športa od 13. svibnja 2012.

godine pod nazivom Smjernice za strategiju odgoja, obrazovanja, znanosti i tehnologija u

poglavlju 3.4.6. pod nazivom Prioriteti istraživanja u humanističkim znanostima posebno

ističe u poglavlju 3.2. Hrvatski identitet u istraživačkom prostoru, uloga društvenih i

humanističkih znanosti (kultura, kapital, demografija, sustav vrijednosti).

»U Europskoj uniji u kojoj uskoro pristupamo uvažavaju se različita i specifična

povijesno uvjetovana kulturna obilježja zemalja članica te njegovati načelo zajedništva

kroz različitost onih obilježja koja djeluju objedinjavajuće.

Istraživanje obilježja hrvatske povijesti, društva i kulture mora biti istaknuta

komponenta istraživačkog prostora. Kultura leži u središtu svakog razvoja. Ona

obilježava pojedina društva i društvene skupine. Sustavnoj brizi o hrvatskoj baštini

mora se stoga posvetiti posebna pažnja kako bi se u globalizacijskim procesima sačuvao

hrvatski identitet. «

Zatim je istaknuto da hrvatski istraživački prostor mora biti sastavni dio europskog

istraživačkog prostora i istovremeno mora sadržavati komponente bitne za hrvatsku sredinu,

poštovati nacionalne prioritete u svim područjima znanosti koje postoje.

U poglavlju 3.4.6. Prioriteti istraživanja u humanističkim znanostima istaknuto je:

24

»U humanističkim znanostima vrijedilo bi poticati prioritete u istraživanju:

prikupljanje dokumentacije, snimanje i digitalizaciju hrvatske književne, umjetničke,

muzikološke, znanstvene, filozofske i teološke baštine te arhivske građe, odnosno

njihovu obradu i istraživanje; prikupljanje, istraživanje i dokumentaciju hrvatske

arheološke, povijesne, povijesnoumjetničke, antropološke, etnološke i etnomuzikološke

baštine radi očuvanja hrvatskog nacionalnog identiteta; istraživanja svjetske kulture

(jezične, književne, umjetničke) baštine bez koje nijedna nacionalna kultura ne može

ravnopravno sudjelovati u europskoj i svjetskoj kulturi.«

4.1. Osnovna obilježja

Josip Juraj Strossmayer kao izbor i obaveza

»Njemačko dijete i najljepši primjer naše asimilacione snage, Esseker i hrvatski rodoljub, velikaš Crkve i pionir

nauke, najomraženiji i najmiliji sin roda, bez sumnje najslavniji, naša dika ... « (A. G. MATOŠ o Strossmayeru).

Biskup Josip Juraj Strossmayer dao je hrvatskom identitetu svoj poseban pečat ne

samo u nacionalnom, kulturnom i vjerskom polju, nego i u svim njegovim sastavnicama. Bio

je, što je danas sve očitije, komplementarna, a nekad i alternativna opcija za rješenje životnih

pitanja ne samo hrvatskog nego i nekih drugih slavenskih naroda. Kao takav postao je,

današnjih rječnikom rečeno brand, odnosno prepoznatljiv i prihvatljiv znak hrvatskog

identiteta posebno u inozemstvu.

Značenje i veličinu Strossmayerove osobe i djela prepoznali su i osnivači Sveučilišta u

Osijeku kada su odlučili da se ono nazove upravo njegovim imenom. Za pretpostaviti je da

takav izbor implicitno znači ne samo određeno poštovanje nego i obavezu prema svemu što

Osječko sveučilište veže sa Strossmayerom.

Okvirno je uglavnom poznat njegov životopis i mnogostruko djelovanje (v. gore

Uvod, 1.2.). Ono što je specifično za Strossmayera jest da su njegova nekad i vrlo

kontroverzna rješenja crkvenih, političkih i kulturnih pitanja danas uglavnom prihvaćena.

Posebno se to odnosi na njegove kontroverzne teološke i političke stavove.

Kao protivnik proglašenja dogme nepogrešivosti rimskog pape upozoravao je na

poteškoće koje će nastati u odnosima prema protestantima i pravoslavcima, a time i na

slabljne političkih i kulturnih veza osobito prema drugih slavenskim narodima. Po tom svom

25

stavu preteča je današnjih ekumenskih nastojanja i dijaloga, koja ipak ne smiju narušiti

odnose u vlastitoj narodnoj i vjerskoj zajednici, što je on javno pokazao svojim stavom.

Kao političar imao je za cilj ostvariti uvjete za slobodu južnoslavenskih naroda i u

političkom i u crkvenom smislu. Hrvatska je u tom kontekstu bila u osobito nepovoljnom

položaju. Naime, pripadnost većine hrvatskog naroda internacionalnoj katoličkoj Crkvi, zatim

kroz nekoliko stoljeća višenacionalnoj Austrougarskoj monarhiji i Venecijanskoj republici, te

činjenica da smo slavenski narod, dakle sudbonosno vezani na druge slavenske narode, faktori

su koji su u Strossmayerovo vrijeme određivali, a i danas određuju hrvatsko političko,

kulturno i crkveno djelovanje. S jedne strane težnja za vlastitom slobodom izgledala je kao

reakcionarna politička opcija, s druge, održavanje stanja u navedenim državama, osobito u

razdoblju nacionalnih revolucija, na Zapadu bila jedina napredna politička opredijeljenost.

Strossmayer je 1848. bio uz „reakcionarnog“ Jelačića protiv „napredne“ mađarske

revolucije i kao takav zajedno s njima za revolucionarnu Europu smatran je „reakcionarnim“;

za nas je, naprotiv, bio „napredan“ jer je za vlastiti narod i druge južnoslavenske narode želio

istu slobodu i nezavisnost. Djelomična, samo crkvena nezavisnost, čiji je začetnik bio upravo

Strossmayer, ostvarena je crkvenim osamostaljenjem i uzdizanjem Zagrebačke biskupije na

nadbiskupiju (1852.) i samostalnu crkvenu pokrajinu.

Slične se paralele mogu povući i glede poznatih crkveno-političkih pitanja u kojima je

Strossmayer bio protagonist: glede spomenute papine nepogrešivosti i drugih crkvenih pitanja

(osobito staroslavenskog bogoslužja i upotrebe glagoljice), glede političkih stranaka u

Hrvatskoj, glede kulturnih i umjetničkih ostvarenja i podizanja odgovarajućih struktura...

Riječju, opisano stanje hrvatskog političkog statusa, a često i drugih slavenskih naroda može

se nazvati „inverzna politička konjunktura“ koja je na osobit način bila prisutna sve do

nedavnih političkih promjena i postizanja samostalnosti.

U takvoj crkveno-političkoj konjunkturi Strossmayer je bio jedan od rijetkih koje je

znao naći najbolja rješenja, kao što je već naglašeno, prihvatljiva današnjoj crkveno-

političkoj, znanstvenoj i kulturnoj javnosti. Unatoč tome, njegova osoba i djelo sve do danas

nisu dovoljno istraženi i dosljedno tome niti dovoljno poznati u domovini i još manje u

inozemstvu. Istraživanje svega onoga što se odnosi na Strossmayera bilo bi, dakle, određeni

doprinos afirmaciji, poznavanju ne samo njega, nego Osječkog sveučilišta i rasvjetljavanju

hrvatske i južnoslavenske povijesti u njezinim manje poznatim segmentima.

26

5. USTROJ CENTRA

Centar se ustrojava Odlukom Senata Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

na prijedlog Rektora Sveučilišta.

Centar je podružnica Sveučilišta u skladu sa Zakonom o ustanovama i Statutom

Sveučilišta.

Unutarnji ustroj Centra, tijela i ovlasti te ostala pitanja uređuje sa aktom o osnivanju i općim

aktom Centra.

Centar je podružnica Sveučilišta.

Tijela Centra su: Pročelnik Centra i Vijeće Centra.

5.1. Pročelnik Centra:

„Centar predstavlja i zastupa voditelj Centra i ima sva prava i obveze sukladno ovom

Statutu i Pravilniku Centra.

Za pročelnika Centra može biti izabran nastavnik u znanstveno-nastavnom zvanju

docenta, izvanrednog ili redovitog profesora, koji ima ugovor o radu na Sveučilištu.

Pročelnika na prijedlog Vijeća Centra imenuje i razrješava Senat.

Voditelj se imenuje na vrijeme od četiri godine. Ista osoba može biti ponovo imenovana za

voditelja najviše dva puta uzastopce.

Pročelnik ima pravo poduzimati sve pravne radnje u ime i za račun Centra do iznosa

od 300.000,00 kn uz suglasnost rektora.

Za pravne radnje iznad iznosa od 300.000,00 kn pročelniku je potrebna suglasnost

Senata.

Pročelnik Centra za svoj je rad odgovoran rektoru, stručnom vijeću Centra i Senatu.

Postupak predlaganja, imenovanja i razrješenja pročelnika Centra, ovlasti i djelokrug

rada pobliže se uređuju Pravilnikom Centra.“

5.2. Vijeće Centra

„Stručno vijeće Centra je Vijeće Centra.

Sastav Vijeća, djelokrug i ovlasti Vijeća pobliže se uređuju Pravilnikom Centra.“

5.3. Ustrojbene jedinice Centra:

Centar u svom sastavu može imati ustrojbene jedinice koje se pobliže određuju

Pravilnikom Centra. (Područni centar).

27

6. MISIJA I VIZIJA RAZVOJA

6.1. Misija Prvotna misija Centra je sustavno prikupljanje svih Strossmayerovih djela (objavljenih i

neobjavljenih), izrada retrospektivne i praćenje tekuće bibliografije o Strossmayeru, te

sustavno istraživanje arhivske građe o njemu i o crkvenoj povijesti uopće. Posebnost takvog

rada bila bi u tome što bi se bibliografija i arhivski izvori povezivali unakrsno u jednoj

datoteci.

Glede opsega, datoteka bi, dakle, imala internacionalni karakter budući da bi povezivala sve

bibliografske jedinice (i cjelovite dokumente, u prijepisu i presliku) koje bi se nalazili u

arhivima u Hrvatskoj i inozemstvu i to posebice s Povijesnim institutom u Rimu.

Na temelju prikupljenih podataka i dokumenata (u širem smislu) Centar bi objavljivao

odgovarajuće znanstvene radove.

Kao takav Centar bi bio pouzdana i prepoznatljiva znanstvena ustanova i partner na

nacionalnom i internacionalnom planu, posebno na području jugoistočne i srednje Europe.

Svojoj djelatnošću Centar bi, dakle, ne samo preko izučavanja Strossmayerovo života i djela,

nego i srodnih tema iz crkvene povijesti, dao osobit doprinos očuvanju hrvatske kulturne

baštine i hrvatskog identiteta, a istovremeno i doprinos hrvatskom visokom obrazovanju koje

se temelji na europskoj humanističkoj tradiciji.

6.2. Vizija Vizija Centra je biti regionalna, nacionalna i internacionalna sveučilišna znanstvena ustanova

za izučavanja gore navedenih područja na temelju znanstvenih i međunarodnih normi, te

objavljivanje postignutih rezultata i povezivanje sa srodnim istraživačkim ustanovama u

domovini i inozemstvu.

28

7. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA U Elaboratu o opravdanosti osnutka i načinu ustroja Sveučilišnog centra za bibliografsko-

dokumentacijsku građu o Josipu Jurju Strossmayeru i crkvenoj povijesti prikazana je

opravdanost osnutka i način ustrojavanja Centra,.

U ovom Elaboratu u skladu sa Strategijom Sveučilišta i Smjernicama za strategiju

obrazovanja, znanosti i tehnologije Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta (2011.)

utvrđeno je postoji opravdana potreba za osnivanjem navedenog Sveučilišnog centra

osječkom Sveučilištu.

Isto tako je utvrđeno da postoje uvjeti za osnivanje Centra kao nove sastavnice osječkog

Sveučilišta u skladu Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Zakonom o

ustanovama i Statutom Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.

Osnivanje Centra je u skladu sa Strategijom Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku i

utvrđenim strateškim ciljem i zadatcima u znanstvenoistraživačkoj djelatnosti Sveučilišta

Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.

Svrha osnivanja Sveučilišnog centra je prikupljanje dokumentacije, snimanje i digitalizacije

arhivske građe o Josipu Jurju Strossmayeru i crkvenoj povijesti radi očuvanja hrvatskog

nacionalnog identiteta a posebice kako bi osječko Sveučilište bilo prepoznatljivo i

konkurentno u europskom istraživačkom prostoru.

Osnivanja Sveučilišnog centra temelji se na povezanosti znanosti i visokog obrazovanja,

povezanost znanstvenih istraživanja u društvenim i humanističkim znanostima te

interdisciplinarnim područjima znanosti te povezivanje znanstvenika u interdisciplinarnim

znanstvenim istraživanjima te posebice u provedbi istraživanja u Doktorskoj školi Društveno-

humanističkih znanosti te Katoličko bogoslovno fakultetu u Đakovu, Filozofskom, Pravnom

fakultetu te Odjelu za kulturologiju.