HRVATI IZVAN DOMOVINE I HRVATSKA KULTURA ISPITNA LITERATURA Ljubomir Anti: "Hrvati i Amerika" UVOD Hrvatska je izrazito iseljenika zemlja, razmjerno broju stanovnitva ona danas ima vjerojatno najveu dijasporu od svih europskih zemalja. Toan broj iseljenika nije mogue utvrditi budui da se u svim fazama iseljavanja nisu prikupljali podaci. Hrvatski doseljenici bili su uglavnom registrirani po zemlji iseljenja, a to je bila Austro-Ugarska, Jugoslavija. Moe se gotovo sa sigurnou utvrditi da priblino svaki trei Hrvat ivi izvan domovine. U 17. i 18. stoljeu u Junoj Americi boravi plejada hrvatskih isusovaca. Ostavili su dubok trag u znanosti istraujui nepoznata podruja. Meu njima su prednjaili Ivan Ratkaj i Ferdinand Konak. Sve do osamdesetih godina 19. st. nije zabiljeeno vee iseljavanje iz Hrvatske u prekooceanske zemlje. Poetkom 20. stoljea iseljavanje iz Hrvatske toliko se ubrzava da prijeti demografskom katastrofom. Agrarna prenapuenost, biljne bolesti (peronospora), gospodarsko zaostajanje, loe zakonodavstvo (vinska klauzula). Prije Prvog svjetskog rata Hrvatska bila posuta promidbenim materijalom koji je pozivao ljude na iseljavanje. Velika konkurencija prijevoznika snizila je cijenu brodske karte, a pojavilo se i tzv. lanano iseljavanje. Iseljavanju je pogodovalo i nepostojanje zakona koji bi ga sprjeavali. Izmeu dvaju svjetskih ratova iseljavanje je bilo znatno usporeno. SAD je provodio restriktivnu useljeniku politiku. Sljedei iseljeniki val pokrenut je na kraju i nakon Drugoga svjetskog rata (politike izbjeglice). U poslijeratnoj Jugoslaviji putovnica je dugo bila povlastica pa je iseljavanje iz Hrvatske dugo bilo ilegalno. Nakon pada A. Rankovia i privredne reforme `60-tih godina. Otvoren je ventil socijalnog i nacionalnog nezadovoljstva. Dio njih se u meuvremenu vratio, dok se drugi dio pretvorio iz privremenih u trajne iseljenike. Najvie je Hrvata u Njemakoj, a njihov broj procjenjuje se na pola milijuna. Iseljavanje iz Hrvatske kulminiralo je 1970./71. godine. Ono je Jugoslaviji donosilo i velik devizni priljev najvie su se iseljavali Hrvati, to je vlastima u Beogradu odgovaralo. Osamdesetih godina osobito je aktualan odljev mozgova u razvijene zemlje, osobito u SAD i Kanadu. Prve hrvatske kolonije na podruju SAD-a utemeljene su na uu Mississipija u Louisiani te u Kaliforniji, Chicago, Pittsborugh, Detroit, Cleveland itd. U Junoafrikoj Republici Hrvati ive preteno u Pretoriji i Johannesburgu. U Australiji najvie je Hrvata u Perthu i okolici te na podruju Melbournea i Sydneya, na Novom Zelandu u Aucklandu. Prvo drutvo Hrvati su utemeljili u San Franciscu 1857. godine: Slavonsko-Ilirsko uzajamno potporno drutvo. 1894. godine udaren temelj Narodnoj hrvatskoj zajednici (poslije Hrvatskoj bratskoj zajednici). Juraj iz Slavonije (1355-1416) Rodio se u Breicama na Savi, oko 1355/60. Umro je 1416. u Toursu u Francuskoj, izjanjavao se kao Hrvat. Francuska povijest ga pamti kao kopista (sluna pri katedralnoj crkvi kod biskupa ili cara). Imao je zadatak pisati kodekse (zbornik zakona, pravila, sadri biblijske, crkvene tekstove), pisao, prepisivao i iluminirao kodekse. Bio je profesor na Parikom sveuilitu (dananja Sorbonna). Breice se tada nazivaju Rayn (u prijevodu: granica, mea). Obrazovan je vjerojatno u hrvatskoj glagoljakoj sredini. Na parikom sveuilitu nastavlja studij sedam slobodnih vjetina (umijea) i studij teologije. 1378/80 naao se na popisu siromanih studenata. Dalje, stjee naslov magister artium (magistar slobodnih vjetina) na Parikom sveuilitu. lan je odbor za obnovu sveuilita 1392-93. 1399. predsjednik je suda asti na sveuilitu. 1401. on je posebni izaslanik sveuilita kod bavarske kraljice Elizabete. Te je godine promoviran kao doktor teologije. Predavao je teologiju na Sorbonni. Posljednje godine ivota proveo je kao kanonik i ispovjednik stolne crkve u Toursu. Tu e doi do izraaja njegova kopistika djelatnost. Prepisivat e i glazbenim znakovima obiljeavati liturgijske kodekse. Poznat je i po iluminiranju kodeksa, po pisanju teolokih prirunika. Asketska teoloka rasprava "De virginitati Servanda" je prevedena i na francuski, pa ulazi u povijest francuske i europske literature (veliko zanimanje u Francuskoj za to djelo). Triput je izdano: 1505., 1506. i 1590., a na latinskom je objavljeno 1726. elio je upoznati francusku javnost sa glagoljatvom. Kodeks br. 95. sauvan je u Toursu. 1924. o tom je kodeksu u asopisu "Slavija" u Pragu (asopis za slavensku filologiju) Milko Kos, slovenski povjesniar objavio svoju raspravu.

1

1400. Juraj je sroio primjerak glagoljske poetnice, niz slova, njihova brojevna vrijednost (az, buky): "Alfabetum chrawaticum". Taj glagoljski abecedarij preuzima osnovne tekstove katekizma molitve "Oe na" i "Zdravo Marijo". Glagoljicu naziva hrvatskim pismom. Dodaje da je Istra domovina Hrvata (vaan podatak za doseljenje Hrvata u Istru). List 77 (recto - prva stranica lista) kae da je hrvatski biskup bio prvi koji je bogosluje slavio na dva jezika, kako je smatrao uputnim (latinskim i hrvatskim). Taj 77 recto donosi popis hrvatskih biskupa s povlasticom crkvene slavenske liturgije i upotrebe glagoljice. Popis hrvatskih biskupija u kojima se glagolja, te nekoliko molitava napisanih uglatom glagoljicom. 1247. papa Inocent IV. daje privilegij senjskoj biskupiji a kasnije i krkoj. Priklanja se teoriji da je sastavlja glagoljice Sv. Jeronim. Govori da je on preveo "Psaltir" na slavenski jezi (preveo Bibliju - Vulgata). Rim nije bio naklonjen glagoljici pa je to jedan od razloga to se tvrdilo da je tvorac glagoljice Sv. Jeronim. Hrvatski benediktinci glagoljai s Pamana idu u eku njegovati i poduavati glagoljsku pismenost u samostan "Wa Slovanek" (1347.) Arnold von Harff (1471-1505) Krajem 15. stoljea, iz kolna.- Putuje u Svetu zemlju (preko naih krajeva) i opisuje obiaje i zabiljeava rijei.7. studenog 1496. iz kolna preko Bea, prema Veneciji, Istra, Dalmacija, Palestina. Vodi dnevnik putovanja (na svom dijalektu - dijalekt donje Rajne). Ima viestruku vrijednost i ima izvanrednu mo zapaanja. 1862. objavljen je dnevnik. Biljei i udaljenost od mjesta do mjesta u miljama. Pie o zadru, Hvaru i Dubrovniku (za kojeg kae da lei u hrvatskom kraljevstvu, pie da stanovnici govore slavonskim jezikom - stanovnici Kraljevine Dalmacije i hrvatske). Harff biljei rijei na slavenskom jeziku (crochga = broyt /kruh/). Dubrovnik je opisao kao lijep i utvren grad koji nikome nije podloan. Rijei je biljeio onako kako ih uo i sastavio je mali konverzacijski rjenik (oko 50 rijei). Bartol Jurjevi - urevi (1506-1556) Roen je u Maloj Mlaki kraj Zagreba oko 1506. godine. Sudjelovao je u Mohakoj bitci 1526. godine, gdje je bio zarobljen i odveden u tursko suanjstvo. Sedam puta su ga prodavali (opisi o ropstvu krana kod Turaka). Nakon 9-13 godina robovanja u Aziji bjei, ali to ropstvo ostavlja na njega dubok trag to e se najposlije reflektirati u njegovom spisateljskom i knjievnom radu. Stalno upozorava na tursku opasnost te potie na protuturski otpor svih naroda Europe. Proputovao je cijelu Europu (putovao je papi u Rimu). 1544. u Antwerpenu tiska "De afflictione tam capitorum quaetiam sub turcae tributo Viventium Christianorum" (O jadu i muci sunjeva i krana to stenju pod turskim jarmom) u kojem donosi mali hrvatskolatinski rjenik u tokavsko-ikavskom narjeju (52 hrvatske rijei i fraze, mjeavine leksika, konverzacije i molitve). Uz latinski rjenik donosi francusku, englesku i holandsku paralelu. "O obiajima Turaka". Feliks Petani (1455-1516) Dubrovanin, govornik brojnih jezika, poznat kao minijaturist na dvoru Vladislava II. Bio je najitaniji turkoloki pisac 15. stoljea uz Blaa Jurjevia. Bio je vjet diplomat, stekao je europsku slavu. 1487. dolazi na dvor Matije Korvina gdje je bio voditelj skriptorija. Putovao je u Rim, Napulj, Tursku. Napisao je spis o 9 putova u Tursku "De intineribus in Turciam libellus", posthumno objavljeno, Be 1522. Ovo djelo je napisao kao prirunik za kriarsku vojsku koja se tada spremala (opisuje 9 puteva kojima bi se trebalo krenuti u Tursku). Vrstan je poznavatelj geografije i orogenije (nauka o postanku gorja). Njegovo je djelo bilo nezaobilazan prirunik za tadanje ratovanje. Objavljeno je na njemakom kao dodatak Jurjevievoj knjizi, 1522/27. "Hrvatska glagoljska poetnica". Guilliel Postel (1510-1581) Francuski orijentalist, profesor orijentalnih jezika na bekom sveuilitu, po nalogu cara boravio je u Carigradu. Po povratku je napisao knjigu u kojoj govori o glagoljici, te donosi glagoljski alfabet "Uvod u razlikovanje alfabeta za slova 12 jezika". Predouje slova 12 vrsta abeceda i kako se ona itaju. Istie da je naelo jedan grafem - jedan fonem (kao i u hebrejskom jeziku). 1555. godine objavljuje "De linguae Fenicis" (Knjiga o Fenianima).

2

Andrija Dudi (1533-1589) Rodio se u Budimu, otac Ladislav bio je savjetnik podrijetlom iz Orehovice u zagorju. koluje se u Veroni, pravo i filozofiju studira u Padovi. Zanimao se i za prirodne znanosti. 1561. postaje biskup, a 1562. govori na Tridentskom koncilu (5 latinskih govora na kojima je naglasio vanost da biskup ima sjedite u svojoj dijecezi). Zalagao se za odbacivanje celibata. Maksimilijan II. alje Dudia u poljsku da tamo pripremi tezu za habsburko preuzimanje poljskog prijestolja. Uz taj dogaaj se spominje i skandal o kojem govori Vitezovieva kronika iz 1696. Naime, tijekom te misije Dudi naputa crkvenu slubu i eni se poljskom plemkinjom. Optuen je da je preao na protestantizam. Iz Rima dolazi odluka o kanjavanju. Dudi se povlai iz javnog ivota (Crkva ga osuuje na smrt). Istaknuo se kao filolog, reformator, astronom, bavio se i medicinom (podvrgao je kritici Galenovo gledite u medicini). Bori se i protiv praznovjerja u medicini, bavio se povijeu, zemljopisom, prevodio je s grkog. Djela: "Rasprava o kometima" (De cometarum significat de comentariolus), 1579. "Rerum in Gallia gesralum", 1577. "Orationes in Concilio Tridenti a habitae", 1590. Metodiko promatranje bolesnika, metoda kojom se treba koristiti u medicini. Bio je tzv. "demokratski filozof" (poput Erazma Roterdamskog), nije se priklanjao ni jednoj struji, bio je neutralan. Poljska Akademija 1989. povodom 400. obljetnice njegove smrti objavljuje prvi svezak njegove korespondencije. Pavao Skali (1534-1575) Prvi ga opirnije spominje Ivan Kukuljevi Sakcinski. U Europi su objavljene tri disertacije o Skaliu. Roen je na Griu, gdje je zavrio osnovno kolovanje. Najvie je djelovao izvan domovine (na njemakom govornom podruju). 1570. u Kolnu objavljuje podatak o svom roenju na latinskom. Pie da je roen na Tri kralja 1534. Juraj Hereinac, tadanji kanonik, preporuio je Skalia ljubljanskom biskupu Urbanu (nakon to su Turci zauzeli te krajeve) koji je bio opskrbljen velikom bibliotekom. On e ga kasnije preporuiti Ferdinandu I. Na studije u Be, gdje Skali zavrava studij teologije. 1553. doktorirao je u Bologni iz podruja sedam slobodnih umijea. Te teze zatim 1559. objavljuje u "Enciklopediji". Poznavao je Pica della Mirandolu, to je odredilo njegov kasniji platonizam u djelu "Mistine filozofske teze". Za boravka u Rimu dolazi u sukob sa isusovcima zbog toga to su ga zanimale knjige koje su bile na popisu Ignacija Loyolle kao zabranjene . Zainteresirao se za Kabalu (mistiku, okultno). Djela: "Kabala", "Mistine filozofske teze". U Beu je bio u slubi Maksimilijana I. 20 godina. Skali se predstavlja kao "grof od Like i knez od Une". Napravio je lanu ispravu o svom plemikom podrijetlu. Bio je profesor na teolokom fakultetu u Beu. Govorio je protiv pape: njega i sveenike naziva "ribarima avla. Nakon optube od strane isusovaca da je protestant, odlazi iz Bea u Tubinegn, gdje dolazi u sukob sa Trubarom ije je djelo recenzirao s obzirom na grafiju i neke rijei. Skali je smatrao kako treba tiskati na jeziku razumljivom svim Slavenima, a ne smo Slovencima. Posvaao se i s P.P. Vergerijem. Slagao se s Ivanom Ungnadom koji mu pomae tiskati u Urachu, i na iju preporuku predaje u Konigsbergu u Pruskoj. Zbog lanog predstavljanja stalno ga progone (dobio je izgon iz Prusije), odlazi u Njemaku u Munster, gdje se ponovno vraa katolizicmu. Od biskupa je dobio i neke kanonike asti. Pokopan je u Danzingu u karmelianskoj crkvi. Stjepan Konzul Istranin (1521-1579) Roen je u Buzetu u Istri, umro u Eisenstadtu. Prevoditelj, tuma hrvatskog jezika i korektor u Urachu. On se tako i potpisivao. Napisao je predgovor za 32 hrvatske knjige. 1561. poela je s radom tiskara u Urachu. Djeluje najprije u rodnom mjestu kao katoliki sveenik glagolja. U Regensburgu je bio uitelj pjevanja, orgulja i propovjednik. Djelatnou je usko vezan uz Primoa Trubara. 1550. Trubar objavljuje "Katekizam" i "Glagoljski abecedarij" (oboje na gotici). 1555. Trubar potaknut Vergerijevom idejom prevodi Bibliju na slovenski (Evanelje po Mateju), objavljuje na latinici. Trubar predlae Konzulu da on prevede njegov Novi testament, kojeg je trubar preveo 1557. Konzul s tim prijevodom odlazi u Ljubljanu gdje se susree s A. Dalmatinom, bio je uvjeren da e njegovi prijevodi na glagoljici biti prihvaeni u domovini. 14 glagoljskih, 8 irilskih i 7 latinikih prijevoda. 1559. prevodi Novi zavjet Biblije na hrvatski jezik. 1560. u Nurnbergu Konzul je dao izliti slova po uzoru na staru hrvatsku tampu u brevijara i misala, za tiskaru. 1561. tiskara imuna Koiia Benje prestala je s radom, tako da u Hrvatskoj nije bilo tiskare u ono vrijeme. 3

Urach - sredite tiskarstva, te najstarija hrvatska tiskara u egzilu. Radi od 1561 do 1564. "Katekizam" je 1564. tiskan u Tubinenu na hrvatskom i latinskom jeziku. 1561. izdaje mali probni glagoljski katekizam. Posljednje djelo iz tiskare u Urachu je latiniko djelo tzv. Konzulov "Beneficium Christi" (Dobrota Kristova), Tubingen, 1565. On u njemu daje jedno pravilo kako se glagoljska slova itaju latinicom (latinika slova, ispod glagoljska, zatim brojna vrijednost). Boravei u Regensburgu, konzul dobiva poziv da doe u zapadnu Ugarsku, tj. u Gradie kako bi tamo djelovao meu Gradianskim Hrvatima. U Regensburgu je za njih Konzul tiskao djelo "Postilla", koje ima 2 djela. To je crkvena knjiga s propovijedima za svake blagdane, a predstavlja kamen temeljac gradianske hrvatske tiskane rijei (1568.). Posveeno je Klausu von Weissprechu, Maximilianu Popchemu (ivjeli na posjedima Gradianskih Hrvata). Postilla = poslije ovih rijei post illa (verbum). Juraj Kriani (1618-1683) U 17. stoljeu zastupao sveslavensku ideju. Roen je u Obrhu kod Ozlja. Bio je sveenik, zavrio je isusovaku gimnaziju u Zagrebu, zatim studirao na sveuilitima u Grazu, Bologni i Rimu. Na rimskom Collegium Graecum nastavio sa studijem teologije iz koje je doktorirao 1642. Ulazak u taj kolegij (namijenjen pripadnicima Istone Crkve) uslijedio na temelju njegove molbe da se pripremi za misionarski rad u Rusiji. Misao da svojim radom pridonese uniji istonog i zapadnog kranstva. U osmiljavanju svoje sveslavenske ideje posebnu ulogu pridaje Rusiji kao najveoj slavenskoj dravi. 1651. godine otputovao u Rusiju, 15 godina proveo u izgnanstvu u Tobolsku. Glavno djelo "Politika ili razgovor o vladateljstvu", obradio svakodnevni ruski ivot. Teorijski spis o nainu vladanja, namijenjen vladaru, ispunjen savjetima i reformnim prijedlozima. Kriani upuuje da mo cara poiva na bogatstvu i zadovoljstvu njegovih podanika. Prijedlozi gospodarskih reformi u okviru suvremenih trinih shvaanja. U razmatranjima se osvre na sav slavenski svijet (a ne samo Rusiju). Ideja meuslavenske solidarnosti "svi Slaveni jedinstven narod". Za njega svi Slaveni govore istim jezikom. Pisao mjeavinom ruskog, crkvenoslavenskog i hrvatskog jezika. Nije zamiljao uniju svih Slavena, ve obnovu slavenskih drava uz pomo Rusije (obnove bugarske, srpske i hrvatske drave koje su postojale u srednjovjekovnom razdoblju). Misli o slavenstvu i njegovom odnosu s Nijemcima (mrnja prema Slavenima), do takvih shvaanja dolaze pratei u prolosti nasrtaj germanizacije na slavenski narod (ehe, Slovence). Rusiji predlae sukob s Turskom, donio bi slobodu balkanskim Slavenima. Juraj Kriani 1683. stie pod Be s poljskom vojskom (Jan Sobieski) i u borbi s Turcima pogiba.

4

GRADIANSKI HRVATI POVIJEST Gradie, najjunija i istodobno najmlaa austrijska savezna pokrajina, protee se na povrini od 4.000 etvornih kilometara. Glavni grad pokrajine je eljezno (Eisenstadt). Pokrajina je podijeljena na sedam kotara, a gradovi eljezno i Rust kao slobodni gradovi posebne su administrativne jedinice. U Gradiu ivi 270.880 stanovnika ili 3,5 posto od cjelokupnog austrijskog stanovnitva, pa je to najmanja austrijska savezna pokrajina. Tu se protee dravna granica u duini od 397 kilometara, od ega ak 356 kilometara otpada na zajedniku granicu s Maarskom. Teritorij Gradia ine nekadanje maarske upanije Moson (Wieselburg), Sopron (denburg) i Vas (Eisenburg), tako da zbog posebnosti povijesnog razvoja jo i danas nedostaju velikogradske aglomeracije. Drutveni i gospodarski interesi Gradia dugo su bili na sjeveru zemlje usmjereni prema Beu i Bekom Novom Mjestu (Wiener Neustadt), a na jugu prema Grazu, jer je Gradie godinama ivjelo uz mrtvu granicu". Od istonoeuropskih zemalja odvajala ga je takozvana eljezna zavjesa, a razliiti politiki i gospodarski sustavi na razne su naine spreavali tjenje kontakte izmeu onih koji su ivjeli s ove ili s one strane granice. Jo i danas Gradiu, smjetenom na rubu Panonske nizine, peat daju idilina seoca i sela. ak i glavni grad pokrajine eljezno, koji je kulturno i duhovno sredite, ima jedva neto vie od 10.000 stanovnika. Ostala gradska sredita su Mattersburg, Oberpullendorf (Gornja Pulja) i Oberwart (Gornja Borta). Gradie ima vrlo mjeovitu strukturu stanovnitva za koju je svojstven miran suivot bez sukoba njemakog, hrvatskog i maarskog stanovnitva, kao i suivot vjernika rimokatolike i protestantske vjere. To je znaajka koja daje poseban peat kulturnom, etnikom i drutvenom ivotu Gradia. Nastanak Gradia poetkom naeg stoljea nije proao bez razdora i oruanih sukoba, kao to je to esto bivalo tijekom povijesti. Kraj 1. svjetskog rata i potpisivanje Mirovnog ugovora u Saint-Germainu 1919. godine stvorili su preduvjete za ukljuivanje Gradia kao posebne savezne pokrajine u Republiku Austriju. Austrija je morala odstupiti dijelove svog teritorija s njemakim stanovnitvom kao to su to npr. dananji Juni Tirol ili juna eka, a za to je dobila zapadne dijelove maarskih upanija Moson, Sopron i Vas s njemakim stanovnitvom. To je bio poetak borbi na diplomatskom polju za 4.300 etvornih kilometara veliko podruje s 340.000 stanovnika zajedno s glavnim gradom Sopronom (denburg), koje su se ak prerasle i u oruani sukob. Nakon to je Maarska u srpnju 1920. ratificirala Trianonski mirovni ugovor i nakon to je austrijska strana obavila sve pripremne radove, stupio je 25. sijenja 1921. na snagu ustavni zakon o Gradiu. Zakon je predviao posebnu saveznu pokrajinu s glavnim gradom Sopronom (denburg). Poslije isteka roka za odlazak Maarske iz Gradia koji je odredila Generalna komisija, u kolovozu 1921. godine na teritorij je ula austrijska pogranina andarmerija. Maarske odmetnike jedinice orujem su branile sporno podruje. Posredovanjem talijanskog ministra vanjskih poslova Torette uspjelo je konano dovesti obje zemlje u Veneciju za pregovaraki stol i Maarska se u Protokolu iz Venecije" od 13. listopada 1921. obvezala da e konano Gradie prepustiti Austriji. Na posebnom referendumu na podruju Soprona neznatna veina odluila se za ostanak Soprona u Maarskoj. Konanu granicu odredio je posebni meunarodni odbor za reguliranje granice, tako da su neke manje opine u srednjem i junom Gradiu tek poetkom 1923. tijekom zadnjih korektura granice kao posljednje pripale pod Austriju. Od 1938. do 1946. godine Austrija je izgubila vlastitu dravnost i u vihorima rata i poraa proivljavala teke dane. Austrijski Dravni ugovor i za Gradie je znaio pokretanje novih kulturnih, gospodarskih, socijalnih i drutvenih impulsa. Istodobno su se poeli razvijati odista primjerni dobrosusjedski odnosi s pograninim regijama na istoku zemlje i to bez obzira na ideoloke i politike granice. Nakon pada eljezne zavjese i u sklopu stvaranja novog politikog poretka u Europi Gradie ima posebnu ulogu u stvaranju nove mree odnosa s istonom Europom i sa zemljama nekadanjeg istonog bloka. lanstvo Austrije u Europskoj uniji prua Gradiu ansu ponovnog preuzimanja i oivljavanja nekadanje povijesne uloge kontaktnog sredita i gospodarskog, politikog i drutvenog raskrija izmeu srednjoeuropskog i panonskog prostora. Osim trgovine, obrta, poljodjelstva i srednje industrije dananjoj gospodarskoj slici Gradia zahvaljujui subvencijama Europske unije peat daju i vodea poduzea na podruju visokorazvijenih tehnologija. Sliku zaokruuje proizvodnja izuzetno cijenjenih i poznatih vina daleko izvan granica pokrajine i turizam, koji osim porta prua i ogromnu lepezu mogunosti na polju ljeilinog turizma i toplica pa sve do blagog turizma. Gradie uiva svjetski glas i na podruju kulture. Joseph Haydn, dugo godina dvorski skladatelj kneevske obitelji Esterhazy u eljeznom i Franz Liszt, rodom iz Raidinga iz sredinjeg Gradia, prenijeli su glazbenu tradiciju Gradia daleko preko njegovih granica i uinili je poznatom. Festival na jezeru u Mrbischu razvio se u Meku operete koji nastavlja glazbenu slavu i tradiciju Gradia na domaoj i meunarodnoj kulturnoj sceni. Od ezdesetih i sedamdesetih godina brojni su slikari otkrili Gradie kao kraj u kome se kultura i priroda sjedinjuju u mirni sklad i pretvorili ga u svoj zaviaj. Nasluene irine istoka prekida poseban prirodni dragulj Niuseljsko 5

jezero, jedino stepsko jezero srednje Europe. Zajedno s Maarskom tu je napravljen prekogranini nacionalni park, da bi se kulturni krajobrazi ove regije sauvali i za budunost. Zastupnitvo naroda i zakonodavnu vlast pokrajine obnaa pokrajinski sabor koji se sastoji od 36 poslanika. Gradianska vlada sa sedam lanova i predsjednikom vlade na elu najvii je izvrni organ Gradia. Poeci seobe Gradianskih Hrvata Prodor Turaka izaziva seobe naroda. Pravci seobe Vlaha: a) sjeverna padina Dinarskog gorja (Glamoko, Livanjsko polje) b) prema Srijemu i Slavonji (preko Bosne) Sjeverne padine (Bikovo, Mosor, Velebit) su prostori na kojima se pljaka, stoga ljudi iz tih krajeva bjee na Apeninski poluotok. Ve na poetku 16. stoljea prisutno je iseljavanje s otoka (Rab, Pag). Turci iz Like pljakaju Primorje, prekidaju veze s otocima. Stvorit e se slavenske kolonija s velikim brojem sveenika. Dva pravca seobe: a) juni (prekomorski pravac) b) sjeverni (prekodravski pravac) U najveem broju Hrvati su selili u sjevernom pravcu. Turci prodiru kroz Bosnu (preko kljua). 1503-26. zauzeli su cijeli prostor izmeu Cetine i Zrmanje, cijelu Liku, te prostor do Une do Velebita. 1541. Turci e osvojiti Budim. Uzroci iseljavanja su turska osvajanja. Postoji tri vala: a) nakon Krbavskog poraza (1493-1530) b) 1530-1570 (najmasovniji val) c) poetak 17. stoljea (Vlasi) Vrijeme naseljavanja u Gradie je od 1520-1580. Hrvati u Gradiu od juga prema sjeveru: 1. 2. 3. 4. 5. 6. Juni akavci (iz podruja uz rijeku Unu, od Bihaa). Gad (Gussing) toji (kraj Jasenovca, utok Une u Savu). Borta (Oberwart) Vlasi (juno od Une). Borta (Oberwart) Dolinci (izmeu Kupe i Une). Gornja Pulja (Oberpullendorf) Poljanci (juno od Ogulina) Matrtof (Mattersburg) Haci (kraj Oguliina) Neusiede (See)

Danas je oko 40.000 Gradianskih Hrvata. Oni se danas nalaze u Madarskoj, ekoj i Austriji. Velika je asimilacija Hrvata (npr. u ekoj ih danas gotovo i nema). Hrvatski jezik se zadrava tamo gdje je jaa domaa sredina i usmjeren je na uporabu u obitelji i crkvi. U Austriji je uzeta akavska osnovica (ikavski refleks jata) za gradiansko-hrvatski jezik. Adam Bohori (1520-1598) Autor prve slovenske gramatike iz 1594. Pored slovenskog u prvom djelu (gdje je pravopis) uvrtava pregled grafijskih tablica glagoljice i irilice s primjerima kako se pie. To je dokaz da se hrvatska kultura u 16. stoljeu nala i na slovenskoj strani. Navodi i kako mnotvo Hrvata prebiva u Austriji. Selidbe Hrvata su, uz Adama Bohovia jo zabiljeili Primo Trubar u predgovoru prijevoda Novog Zavjeta iz 1562, Urach: "oko 40.000 dua je izbjeglo nakon pada Kostajnice 1554.". A Vramec u "Kronici": "Turci zauzee Kostajnicu sva hrvatska zemlja opusti". Pavao R. Vitezovi u "Kronici" pisanoj u Zagrebu, 1696. kae za 1576. godinu: "ljudstvo bjei preko Mure i Drave u Austriju". Istraivanja o broju iseljenih u Gradie pokazuju da su Hrvati iz Meimurja i Moslavine ili u zapadnu Ugarsku, u eljezansku upaniju, u kojoj je utemeljeno 55 hrvatskih naselja. Zatim su ili u opronjsku upaniju, Pounsku, Moonjsku i Zaladsku upaniju. Gyor /er/, prvo naselje. Bilo je utemeljeno ukupno 180 naselja. Austrija je od poetka podruje estog naseljavanja (istoni dio Austrije, Gradie - Burgenland). Austrija danas ima 9 pokrajina, jedna od njih je i Gradie. Naziv see u doba Monarhije. Jedan dio s druge strane u 6

Madarskoj pripada Gradiu. Dolazak Gradianskih Hrvata see u prvu polovicu 16. stoljea (1520-1580) jer su dobili od Ferdinanda privilegije. Pripadali su urskoj i Sombatskoj biskupiji. U Donjoj Austriji Hrvati su pripadali bekoj biskupiji. Vrijeme dolaska Hrvata u Austriju je doba reformacije (koje je u Austriji u punom zamahu). Sveenici su Hrvati i obavljaju slubu na hrvatskom jeziku. Hrvati su imali pravo birati naelnika i sveenika, imali su autonomiju. Upravo zahvaljujui tome, uspjeli su sauvati svoj jezik. Takoer, zahvaljujui pjesmaricama ouvan je hrvatski jezik. Velik je bio i Konzulov doprinos. U Gradiu ima 80% akavaca, a u srednjem Gradiu je neto tokavaca. Prvi zapisani jezini spomenik na tlu Gradia je Klimpuki misal, "Oena" i pjesma "Kristu je gore ustal" iz 1564., autora Jurja Vukovia. Pisana je bosanicom, a donio ga je s ovih podruja Juraj de Jastrebarsko. Karl Klusius Autor je najstarije tiskane knjige iz 1583., Gussing (juno Gradie) "Biljni nomenklator panonski". To je botaniki rjenik, sa popisanim latinskim nazivima i sa maarskim ekvivalentima. Klusius je bio poznati botaniar na dvoru Maksimilijana II, ivio je u Beu. U nomenklatoru pronalazimo i hrvatske nazive koje je morao uti od tamonjih Hrvata (javor, zob, cikla). George Vukovi i Juraj ivani Najstarija djela su misali, molitve, poune knjige koje su upnici koristili, ali im danas ne znamo imena. Klimpuki fragment., 1564. (Klimpuh), grad u Sjevernom Gradiu, se smatra jedinim dokazom za staroslavensko bogosluje u sjeverno-gradianskim selima. Pisan je irilicom i glagoljicom. Napisali su ga upnici George Vukovi i Juraj ivani. Tekst je napisan na koricama latinskog misala, sadri Oe na i uskrsnu pjesmu iz 1564. Kristu je gori ustal. Antun Dalmatin i Stipan Konzul "Klimpuki fragment" je vezan uz rad protestantskih hrvatskih pisaca Antuna Dalmatina i Stipana Konzula koji su pripremili knjigu Postila, tiskanu u dva dijela u Regensburgu 1568. godine. 16. stoljee je obiljeilo rad protestantskih pisaca. Na poziv plemia iz zapadne Ugarske 1568. iz Regensburga u Gradie dolazi Stipan Konzul da bi proirio protestantizam. Ta djelatnost je imala tekoe, izazivala je otpor kod Gradianskih Hrvata (mi u to vrijeme ve imamo svoje renesansne pisce i zainjavce). Protestantizam nije imao vei utjecaj na gradiansku knjievnost. Antun Dalmatin i Stipan Konzul su djelovali u Njemakoj i u Ungnadovoj knjiari tiskali knjigu Postila (1568, Regensbrug) za Gradianske Hrvate. Od ove knjige imamo 3 primjerka (Bratislava, Budimpeta i Regensburg). Knjiga je namijenjena zapadno ugarskim Hrvatima. Autori u predgovori izraavaju zabrinutost glede sudbine Hrvata i progona. Jedini danas primjerak Postile je sauvan u Ljubljani u knjinici nadbiskupskog sjemenita. Grgur Pitireus Mekini Protestantizam je bio presudan za kulturnu razvijenost. Prva Gradiansko-hrvatska djela imala su protestantski karakter. Poetkom 17. stoljea nastaju dvije protestantske pjesmarice (1609. i 1611.). Autor je Grgur Mekini, prvi gradiansko-hrvatski pjesnik. U povijest knjievnosti je uao 1969. Autor je najstarijih pjesmarica "Dusevne peszne psalmi ter hvale vedania siachke", protestantski molitvenik, dva izdanja (1609. i 1611.). Bio je vrstan prevoditelj s njemakog na hrvatski gradianski jezik. Pjesmarice je posvetio Nikoli Zrinskom. Za njegove pjesmarice se dugo nije znalo. Duevne pesme, 1609. Prva pjesmarica zove se Duevne pesme iz 1609. i sadri 160 pjesama. Druga knjiga duevnih pesam psalmov, 1611. (opron, Sveti kri) Druga pjesmarica sadri 141 pjesmu, tiskana je kod oprona (Svetog kria), zove se Druga knjiga duevnih pesam psalmov. Mekinieve pjesme su dijelom autorske, dijelom su prijevod s latinskog, njemakog i hrvatskog ili crkvena prikazanja. Pjesme su podijeljene u prvoj knjizi u 26 tematskih ciklusa, a u drugoj na 32 tematska ciklusa. Nijedna Mekinieva pjesma nema notni uzorak. Iste te napjeve nalazimo u slavenskim pjesmama, u pavlinskoj pjesmarici iz 1644. Najstarije hrvatske tiskane crkvene pjesmarice su ove Mekinieve. 7

18. STOLJEE Pojava prvih lekcionara Horvaczko evangyelye (1732.). U 18. stoljeu otvorena je bogata tiskarska djelatnost nabonog karaktera. Prva tiskana djela u 18. stoljeu su lekcionari (tj. knjige s izvacima iz Evanelja, onim redom kojim se izlau u liturgiji). 1958. otkriven je u Budimpeti lekcionar Horvaczko evangyelye, gdje se i danas nalazi jedan primjerak. Naao ga je madarski slavist Lasla Hadrovi. To je najstariji gradiansko-hrvatski lekcionar, tiskan je u Juri. sastoji se od uvoda (posveta na latinskom), a na hrvatskom jeziku slijede Evanelja, zajednike mise svetaca, te molitve, litanije. Na kraju se nalazi katekizam. Sama naslovnica kazuje da su Gradianski Hrvati imali svoj lekcionar i prije 1732. Petar Kanizius je najvei kateheta. Jandra Zgodi je jurski kanonik koji je potpomogao franjevake i isusovake redove. Povezanost ovog lekcionara s kajkavskim lekcionarom Sveti evangelioni dokazana je `70-tih godina od strane madarskog slavista Istvana Nyomarkaya. Danas je on predstavnik katedre za slavistiku u Budimpeti. Taj kajkavski lekcionar je djelo hrvatskog isusovca Nikole Krajaevia iz 1651. Prvi put ovo je djelo objavljeno u Grazu. Drugo izdanje je tiskano 1694. u Trnavi (Slovaka) o troku kneza Esterhazija. Ovo drugo izdanje je predloak Horvaczkom evangyely. Dokazuje ovisnost ova dva djela. To se dokazuje po leksiku, sintaksi i razliitim gramatikim konstrukcijama (veliki broj rijei u ta dva djela je identian). Horvaczko evangyelye u stanovitoj mjeri (u leksiku) odstupa od predloka. To pokazuje utjecaj latinskog, njemakog, madarskog i talijanskog na gradiansko-hrvatski jezik u 18. stoljeu. Odreene kajkavske rijei koje su u Svetom evangelionu u Horvaczkom evangyely nadomjetene su hrvatskim rijeima. Primjeri ovog Horvaczko evangyelya pokazuje da se knjievni jezik Gradianskih Hrvata razvijao pod utjecajem kajkavskog leksika. Epistole i vangyelja (1741.) To je takoer lekcionar. Tiskan u Beu. Ladislav Valeti iz Celindorfa. Zareen je u Beu i tamo djeluje. Dodijeljeno mu je odobrenje za tiskanje ovog lekcionara. Ovaj katekizam se oslanja na Horvaczko evangyelye. Autor je ispravio neke tiskarske pogreke i unio neke izmjene u jeziku. No gotovo je identian sa Horvaczkim evangyelyem. Najstariji katekizmi Vjerske pouke koje se temelje na pitanju i odgovorima. Prirunik koji sadri vjerske pouke. Prvi puta se pojavljuje u 8. stoljeu, a procvat doivljava u 18. stoljeu. Naglaena pedagoka crta, zamiljeno je da se ui napamet. Namijenjen je djeci ili odraslima koji tek ue vjerske istine. Kratka sprava nauka keranskoga (1744.) Najstariji gradiansko-hrvatski katekizam Jurja Damia tiskan je u Bekom Novom Mestu. Od Adolpha Jurzkoga. Otkriven je poetkom `90-tih u Nacionalnoj biblioteci u Zagrebu. 1994. izlazi reprint ovog katekizma u izdanju znanstvenog instituta Gradianskih Hrvata u eljeznom. Juraj Dami upravlja upom Celindorf 1711. do 1755. godine. Nije naveo svoje prezime, nego da je jurski biskup, niti je naveo naslov izvornog djela. To je jurski biskup Adolf Groll (1733-1743). Latinski predloak kojim se Dami sluio bilo je djelo A. Grolla iz 1734. u Juri Osnove kranskog nauka za jursku biskupiju i crkvu. Dami je preveo djelo na latinskom jeziku pod imenom Kratka sprava nauka keranskoga. Sadri 32 poglavlja , prethodi kratak predgovor, poglavlja su u obliku pitanja i odgovora. Pie o stvaranju ovjeka, svijeta. Sam leksik je slian leksiku u djelima kajkavskih pisaca 16. i 17. stoljea. Uoavaju se promjene: veliki broj rijei preuzetih iz njemakog i madarskog jezika. Horvatszki katekhizmus (1747.) Nepoznati autor. Sa Damievim katekizmom ima brojne sadrajne podudarnosti. Prerada Damievog katekizma. Predgovor - upniku Blau Lekoviu nepoznati autor zahvaljuje na financijskoj potpori. Upuuje na jedno duhovno sredite toga vremena - hodoasno mjesto Blaene Djevice Marije na kalvariji Brijegu (nedaleko 8

eljeznog). Ovaj katekizam moda je napisao jedan od franjevaca Gradianskih Hrvata, zato jer je kalvarija franjevako svetite. Juraj Mulih (1694-1753) Roen je u Hrau u Turopolju, isusovac, kajkavski pisac, pisao je tokavskom ikavicom za Slavonce, za Gradianske Hrvate pie na akavskom, a za kajkavce na kajkavskom. U Gyoru 1750. daje tiskati "Duhovne jake" za Gradianske Hrvate. Autor je poetnice "Abecerica" ili "Libavice", te prvog hrvatskog bontona na kajkavskom "Regule dostojanstva". Uz misionarski rad napisao je tisue stranica teolokog, liturgijskog, moralnog, duhovnog i pastoralnog tiva, a bio je pjesnik i glazbenik. Posebno se istakao kao navjestitelj Evanelja u svom vremenu i na tlu nae domovine. Najpoznatiji meu isusovakim misionarima bio je Juraj Mulih (znaajni kajkavski pisac). kolovao se u Zagrebu, Beu i Trnavi i stekao je visoko obrazovanje. Nakon povratka sa studija u Hrvatsku, djeluje u Hrvatskoj, Slavoniji i Ugarskoj. To radi 27 godina. Nailazio je na odlian odaziv meu narodom (tisue ljudi). U zimskim mjesecima boravio je u Zagrebu, bavio se knjievnim radom. Posel apostolski (Zagreb, 1742.), katekizam kola Kristueva (Zagreb, 1744.), te molitvenik Nebeska hrana (Zagreb, 1748.). Svoje uenje po jurskoj biskupiji u zapadnoj Ugarskoj vrio je od 1730. godine. Od 1749. do 1754. Mulih boravi meu zapadnougarskim Hrvatima, poznat je kao misionar bez stalnog boravita. Meu tamonjim Hrvatima pobudio je pravu revoluciju pobonosti. Jaa hrvatski osjeaj srodnosti. O njemu svjedoi i njegov suvremenik Baltazar Adam Kreli Annue, 1754. Opisao je Muliha nakon smrti. On je provodio pokornike misije (Paolo Senjeli). Iako ne posjedujemo manuskripte njegovih govora, znamo da je posjedovao izuzetnu retoriku disciplinu. Djela: Pripravlyanye k szpovidi (1748.) Knjiica u 5 dijelova koja sadri nauk o prvoj ispovjedi djece. Knjiica je anonimna, no kad se usporedi sa drugim Mulihovim djelima, onda primjeujemo slinost. Nejasnoa je godina i mjesto izdavanja. Godinu izdanja nijedan izvor ne daje sa sigurnou 1748/49. Pitanje da li je tekst napisao u Zagrebu, ili kad se nalazio u Gradiu. Duhovne jacske (1750.) To je misionarska pjesmarica sa crkvenim pjesmama i litanijama, tiskana u Juri. Ona se smatra prvom gradiansko-hrvatskom pjesmaricom koja je nastala nakon Mekinieve. Juraj Mulih bio je kajkavac, ali je izvrsno prilagodio stvaralatvo svojim pjesama za Gradianske Hrvate. Gradiansko-hrvatska akavtina, iako mu se potkradaju i kajkavski oblici. Povijest gradiansko-hrvatskog jezika svjedoi o jezinoj inferenciji. Pjesmarica se sastoji od 24 popevke, himne ili pjesme. Molitveni dio sadri jutarnje i veernje molitve i na kraju se nalazi 20 toaka Opominjanja (uvaj se dobra vina). Utjecaj Mulihovih pjesmarica na druge pjesmarice. Bila su podloga mlaim autorima, te se u njima oituje njegov utjecaj (L. Bogovi, S. Knjefac). KNJIEVNI RAD FRANJEVACA Nakon isusovaca koji su zapoeli misije u Gradiu, ovu djelatnost nastavljaju franjevci iji je red u 18. stoljeu odigrao vanu ulogu u provoenju procesija i hodoaa koji su bili vidljiv izraz barokne pobonosti. Bili su istaknuti nositelji gradiansko-hrvatske knjievnosti 18. stoljea. Samostani franjevaca su se nalazili u zapadnoj Ugarskoj i donjoj Austriji. Jedan se nalazio u Novom Gradu (Gussing) u junom Gradiu, Svetica za jezerom Frauenkirchen (francuskog), Sombotel (madarsko), opron i Poun (Bratislava). Ti franjevaki samostani su centri kulturnog ivota. Primali su u svoje redove veliki broj Hrvata. Uz njemaki i madarski govorili su i hrvatski, hrvatski ispovjedionici. Stvarali su jednostavnu puku knjievnost na narodnom gradianskom jeziku koja se gradila na kultu blaene djevice Marije. Ova knjievnost nije stvarana zbog umjetnikih pobuda nego da prosvjeuje narod. Odgaja se u skladu pozitivistikih kranskih nauka. Zbog toga su djela prvenstveno evanelistari, katekizmi namijenjeni potrebama najirih slojeva. Osobito su njegovali marijanske pjesme. esto su ih prevodili i prilagoavali duhu gradianskih Hrvata, ali su i stvarali nove stihove. Molitvenici (tiskanje, pisanje, sastavljanje) pogodan nain irenja puke pobonosti. Lovre Bogovi (1719.-1789.)

9

U franjevaki red je primljen 1742. te je poduavao svoje sunarodnjake kao hrvatski propovjednik (hrvatski nediljni prodika) u Novom Gradu i kalvariji u eljeznom. Duhovni vertlyacs (1753.) Zajedno s Bogomirom Palkoviem Bogovi je napisao molitvenik Duhovni vertlyacs, 1753. On se sastoji od nekoliko dijelova: predgovora, kalendara i tzv. tri roice (cvijeta) kojim su simbolino predstavljeni tri dijela knjige: zumbul predstavlja molitveni, tulipan pjesme a narcis predstavlja kranski nauk (katekizam). U predgovoru je prisutna sloena simbolika poruka nadahnuta Pjesmom nad pjesmama (izraelskog kralja Salamona). Lirska ljubavna pjesma, staro idovsko uenje je u tome vidjelo alegoriju ljubavi Boga prema izabranom narodu. Pisci svom narodu daruju taj molitvenik i tako ga privode krugu prosvjeenih naroda. Hisa zlata (1754.) Tiskano u opronu. Najpopularnija knjiga Gradianskih Hrvata od 16. stoljea do danas. Doivjela je brojna izdanja (izvorna i preraena), ono je omiljeno tivo Gradianskih Hrvata. Bogovieva je knjiga od 17541869. doivjela 15 izdanja, a od tada do danas objavljeno je jo oko 15. izdanja. 1829. Joe Ficko izdaje preraeno izdanje. U kompozitnom smislu Hisa zlata se podudara sa Duhovni vertlyacs jer sadri molitve, duhovne pjesme i katekizam na kraju. Zapoinje tekstom Aldovanje k bl. divici Mariji k eljeznoj. Upuuju joj perifrastine izraze (izraze divljenja). Nedjeljom i svetcima na kalvariji Brijegu pored eljeznog pripovijedalo se na hrvatskom, na temelju Bogovieva potpisa (hrvatski). Postojanje hrvatskog bratimstva sv. Franje u eljeznom. Slijedi tabla gibuih svetaca (kalendar), interesantna u jezinom pogledu to donosi nazive mjesec u godini nepoznate danas u Gradiu. Istraivanja pokazuju da se Lovre Bogovi sluio kajkavskim djelom Nikole Krajaevia Sveti evangelioni iz 1651. Gradiansko hrvatski jezik se razvijao pod utjecajem kajkavskog leksika. Kompozicija: molitveni dio - molitve za uslienje elja (molitva sv. Florijanu). Obchinszke miszie pitanya knisicze (1759.) Bogovi je imao posebne zasluge za popularizaciju tih bratimstva koje je okupljalo oko 4 tisue lanova. To je trodijelni katekizam koji je sluio kao prirunik za lanove bratimstva sv. Franje u eljeznom. Autora ne znamo, djelo se metodiki razlikuje od ostalih katekizama. Sadraj je podijeljen na tri kole: djela sa teim i djela sa lakim sadrajem. Najmlai vjernici ue laki sadraj. Sveti krini put (1761.) Anonimni autor. Vjerojatno jedan od pripadnika franjevakog reda. Na poetku je citat iz popularnog srednjovjekovnog djela Tome Kempinskog De initatione Christi (Sljedei Krista). Doivjelo je velik broj izdanja i prijevoda. On se sastoji od 14 postaja. Sam pisac objanjava to je krini put: onaj alosni put kojim je na spasitelj hodao. Uz svaku staciju je priloena ilustracija (slika u drvorezu), te molitva i jedna kitica pjesme Slua mati, hrvatski prijevod latinske pjesme. Bogomir Palkovi (1714.-1778.) Duhovna kiticza (1778.) Molitvenik koji se sastoji od dva dijela: molitve i pjesme (velik broj Palkovievih izvornih stihova). On je bio hrvatski propovjednik i ugledan teolog. Autor Horvatszkog katekhizmusa iz 1747., to pitanje postavlja profesor Beni. Jeremija otari (1714.-1770.) Marianszko czveshe (1781.) Gradiansko-hrvatski franjevac. Djelovao je u samostanu Kalvariji kraj eljeznog. Zareen je 1738. Na Kalvariji je bio hrvatski propovjednik. Prireivao je molitvenik na gradiansko-hrvatskom jeziku. Sigurno je potvreno to izdanje iz 1781. otari je dao tiskati Cvijee bez svog imena. Kae da su pjesme skupljane od prvih franjevaca redovnika na brdu Kalvariji. 10

Poszuda duhovna (1793.) Prvom primjerku izdanja nedostaje naslovnica. 1793. je godina izdanja. 1803. sljedee izdanje. tematski se nastavlja na tradiciju gradiansko-hrvatskih molitvenika. Simeon Kniefac (1752.-1819.) Franjevac. Svoju propovjednu slubu je napisao na Kalvariji i u Novom Gradu. Od 1801. do smrti 1919. vrio je upniku slubu u Klimpuhu u sjevernom Gradiu. Objavio je tri gradiansko-hrvatska molitvenika: 1. Vrata nebeszka, 1804. Od ovog je ostalo tek drugo izdanje. 1804. je potvrena godina izdanja. Sljedea izdanja su iz 1850. 1865 i 1873. godine. 2. Marijansko cvijee Ova knjiga je 1808. tiskana u opronu, nanovo objavljen otariev molitvenik. Tekst je isti osim to se na poetku nalazi predgovor Kniefca. 3. Lapat evangelianski 1798. je ovaj molitvenik objavljen. Nikola Beni ga je prouavao. Eberhard Maria Kragel (1725-1788.) Drugo ime u donjoj Austriji. Roen je u Cundravi, umro u Fortnovi. Dugo vremena je bio hrvatski propovjednik u Lovreti - Marijanskom hodoasnom svetitu. kolovan je uz potporu servertskog reda. 1745. stupa u Lovreti u red servita gdje je proveo najvei dio ivota. Nakon odluke cara Josipa II. 1787. o rasputanju isusovakog reda Kragel odlazi iz Lovreta te boravi u Fortuavi (u senetskom samostanu) i tu je umro 1788. Csetvero-versztni duhovni persztan (1763.) To je vrhunsko prozno ostvarenje starije gradiansko-hrvatske knjievnosti. Djelo baroknog karaktera. Koristi barokne stilske osobine koje ukazuju na barok. Djelo je homiletikog sadraja (propovjednog karaktera). Ima 450 stranica i govori o etiri ovjekove stvari: smrti, raju, paklu i posljednjem sudu. No ima dodatak koji govori o vjenosti, to je nova tematska jedinica tj. u biti peti dio. Dionizije Katuzianac - nizozemski redovnik se posluio s molitvama tog djela. Kagel istie da djelo ima kompilacijski karakter. Osnovna misao djela je reenica iz Ponovljenog zakonika: Ljudstvo je bez savjeta. S ovom temom se u 17. i 18. stoljeu slue Franjo Glavini, Nikola Krajeevi, tefan Fuek. Ta je tema bila omiljena meu piscima tih stoljea. Kragel govori o razlozima za sastavljanje djela: a) Istie oskudicu nabonog stava na hrvatskom jeziku, te eli stvoriti djelo koje e sluiti Hrvatima u zapadnoj Ugarskoj i donjoj Austriji b) Da bi Hrvati mogli imati pobone rijei c) Misli na one koji nisu nazoni propovjedi d) Zato jer se na hrvatskom jeziku prodike ne dre, misli na one koji ive u okruenju drugih naroda te nemaju propovjedi na hrvatskom jeziku. Kae na kraju da nastoji jezik oblikovati tako da bude blizak veini itatelja. Kragelovo djelo u dananjem smislu rijei nije originalno. On je grau preuzimao iz starije teoloke literature. U tom razdoblju su brojni pisali djela kompilirajui. U stilizaciji i kompoziciji ima tekstova preuzetih iz drugih djela, oituje se originalnost. U propovjedni tekst su uvrteni biblijski citati iz starog i Novog Zavjeta. Misli, izreke svetaca i teolokih prirunika. Djelo ima stil egzemplarnog kazivanja. Prevladavaju krai pripovjedni oblici koji u propovjednom tekstu ima funkciju ilustracije problema, ideja, misli o kojima se u tekstu govori. Kao egzemplar Kragel navodi biblijsku parabolu o mudrim i ludim djevicama iz Evanelja po Marku. Deset djevica. Pet mudrih djevica uzima ulje za svjetiljku, a pet ludih ne uzima ulje. eka zarunik (Isus Krist). Mudre djevice pale svoje svjetiljke te idu Isusu, a lude ostaje traei ulje i kad su se vratile vrata su bila zatvorena. Ovo ima 11

didaktiki smisao. Kragel istie da su oni krani koji nemaju dobrih djela slini ludim djevicama. kae da eli biti pripravan u vjeri. Stil djela. Djelo odgovara europskom baroknom stilu. U tom periodu barokna se poetika temeljila na retorici. To se kod Kragela oituje u naglaenoj uporabi retorikih figura. Barokne figure u Gragela su npr.: antiteza, gradacija, retoriko pitanje, alegorija, hiperbola. Inzistira na biblijskoj metaforici. Rjenik je u Kragelovom djelu u funkciji zastraivanja itatelja. Ivan igmund Karner (1756.-1817.) Godine 1812. s latinskog jezika je preveo djelo De Institutione Christi Tome Kempenskog. Karnerov prijevod je objavljen poda nazivom Od naszledovanya Kristusevoga. uva se Nacionalnoj biblioteci. Gradianski Hrvati. U 19. stoljeu javlja se knjievnost svjetovnog karaktera, dok je prije bila nabonog karaktera. Uz sveenike nastaje jo jedan obrazovani sloj inteligencije - uitelji. Nositelji gradiansko-hrvatske knjievnosti. Zajednika crta knjievnog stvaralatva uitelja su pjesme za crkvene potrebe te svjetovna knjievnost. Znaajni: Mate Ginzler, tefan Ginzler, Grgo Gusi (uitelji) i Mate Drobili izvan uiteljskog kruga. Pjesnika vrsta karakteristina za gradiansko-hrvatsku knjievnost je spriavanje (sprianje) Tzv. mrtvaka jaka (pjesma), dio pogrebnog obreda gradianskih Hrvata. Nju je sastavljao jedan autor po nalogu najblie rodbine (uitelj). On se u ime pokojnika opratao od obitelji. Imao je punu slobodu govora, otkriva tajne, a moglo se i predbacivati drugima u ime pokojnika. Pjesme su esto inile razdor u obitelji, te su one zabranjene od strane crkve. Sprianja su imala tono odreenu formu (stihova, slogova). 1848. nakon revolucije zapaa se naglaeno buenje nacionalne svijesti kod Gradianskih Hrvata. Prve diskusije o jeziku i poeci novije gradiansko-hrvatske knjievnosti. Nacionalni pokret, utjecaji - lirski preporod. Imena: Gapar Glavani. Njegova knjievno-kulturna djelatnost: izdavanje i ureivanje hrvatskih kalendara, kransko-katolikog kalendara, pisanje pjesama i sastavljanje hrvatskih kolskih knjiga. Najvanije mu je djelo Poetnica za katoliku kolsku mladost, 1859, Be. Gradianski Hrvati vie se ne slue madarskom grafijom nego Gajevom ortografskom reformom i Ilirskim pravopisom. Briga za knjievni jezik Gradianskih Hrvata, formira se na podlozi akavskog dijalekta i ikavskog govora. Mihovil Nakovi se istaknuo kao reformator pravopisa, pisac kolskih knjiga, urednik kalendara (katolikog) i osniva prvog asopisa Gradianskih Hrvata Knjiica za seljake ljude, 1891. Ivan Mukovi, uvoenje novog pravopisa. Mate Karall, pisac novela sa seoskom problematikom i crtica iz seljakog ivota. File Sedenik radi na djelu Nai pisci i naa knjievnost, 1912. opron, prvi pokuaj starije povijesti knjievnosti Gradianskih Hrvata. Mate Mei Miloradi (1850-1928) 1903. "Crtice iz narodnoga ivota", do te godine gradianskohrvatska knjievnost je bila nabonog, duhovnog karaktera. Gradianskohrvatska knjievnost usmjerena je na ouvanje narodnog identiteta pa kritike i nema, no o Miloradiu i njegovim pjesmama dosta se pisalo, ali ti prikazi su prilino subjektivni i nekritiki. O njemu je pisao njegov prijatelj Martin Meri (njegov doktorat je bila Miloradieva biografska skica). Ignjac Horvat je napisao predgovor Miloradievim pjesmama. Od pisaca u Hrvatskoj o njemu pie Stjepan Jui. M.M. Miloradi napisao je tekst za himnu Gradianskih Hrvata. Urednik je kalendara (Kalendar svete familije i kransko-hrvatskih novina). Prvi je dao ime Gradianski Hrvati. Tek u 53-oj godini svog ivota poinje pisati pjesme u kojima dotie rane tadanjeg drutva, pie o radosti i enji za raskoi. Svojim pjesmama stvorio je novu privlanu knjievnu vrstu. Bio je dobro obrazovan, poznavao je grku povijest, a studirao je i filozofiju. Nikola Beni je autor disertacije o Miloradiu. Antun Vramec u tiskari Hansa Mauliusa "Kronika", 1578., Ljubljana. Bio je kapetan u zavodu sv. Jeronima u rimu, gdje je doktorirao. Janko Berle tvrdi da je iz Vrbovca u zagorju. "Postille", na popisu zabranjenih knjiga jer je na jeziku civilne Hrvatske. Postille je posvetio Petru Hereincu (meceni) i zagrebakom biskupu i savjetniku carskog kraljevstva, a "Kronika" je posveena Drakoviu. Rodio se 1850. u Kisegu, pohaao je gimnaziju u Juri. Filozofija, sociologija. Studirao je teologiju. Gradiansko-hrvatska knjievnost postaje s njim napredna. 1914. Moderno i gnjilo, problem moral, principalne zablude. Bavio se pozitivizmom, problemima geometrije. Znanstvena djela na latinskom. u 53. godini poinje sa pjesnikim radom. Kalendar. Tjednik Nae novine, korektor. Rad na okupljanju Hrvata. Pjesma Republika. 12

Uzdigao je jezinu normu na umjetniku razinu. Stvorio je naziv Gradie. Gradie je prepjev naziva Burgenland. Osnivanje hrvatskog kulturnog drutva Zora. Sredinom 19. stoljea dolazi do jezine izolacije. Nositelji sveenici, sredite u Juri novog nacionalnog pokreta. Obrana hrvatskog jezika. Uspostava nove ortografije. Njegova je generacija poznavala sve njegove pjesme. U pjesmama obrauje sve teme, zrcalo duha vremena. Dosta oponaatelja - Ivan Blaevi. Napisao je himnu Gradianskih Hrvata. Proirena malodunost meu Gradianskim Hrvatima. Dodao si ime Miloradi (rado). Djela mu se sadrajno bave rodoljubljem. Budunost Gradianskih Hrvata temelji se na njihovom povezivanju sa maticom zemljom, Hrvatskom. Pie o sebi, pjesme ispovijedi. Pisma, epistole (npr. Josipu J. Strossmayeru). Epska pjesma o izgubljenom sinu. Njegove pjesme za djecu pisane su sa pounim temama. Prijevodi stranih djela. Antisemitizam, antifeminizam, antimarksizam. 1919. Mala gramatika, slovnica hrvatskog jezika. Zalagao se za akavski dijalekt i to je bila loa strana jer su se time Gradianski Hrvati udaljili od hrvatskog jezika. Danas mu se moe zamjeriti to to su danas Gradianski Hrvati akavci. Ep Tragedija Boja, urednik je unitio zbog protucrkvenog sadraja. Prijevod Nasledovanja Kristueva. Postao je vodea osoba knjievnosti Gradianskih Hrvata. U jednoj zbirci akavske lirike on se stavlja na prvo mjesto, ukljuen je u korpus hrvatske knjievnosti. Pjesme Uz grob, Na jezik. Janko Barle (1569-1941) Zagrebaki kanonik, ureivao je muzikoloki asopis "Sv. Cecilija". Pisao je o crkvenim pjesmama Gradianskih Hrvata. O Gradianskim Hrvatima piu: a) b) c) d) e) f) Mate Ujevi "Gradianski Hrvati" Stjepan Jui "Hrvatska dijaspora u 16. stoljeu", ljetopis JAZU, prva dijalektoloka studija Ivan Grabec "Govor podunavskih Hrvata u Austriji", 1966., "Hrvatski dijalektoloki zbornik", knjiga 2 Boidar Finka "U akavskoj rei", daje pregled govora Gerhard Neweaklowski "Disertacija" Tomislav Jeli "Gradianski Hrvati u Austriji"

Veze Gradianskih Hrvata s domovinom Ljudi koji su iz sjeverne Hrvatske, a u Gradiu su bili uitelji (i obratno). Mihael Lipi. Iz Gradia, studira u Grazu i predaje civilno pravo u zagrebu. Roen je u Goritanu. Franjo Sunik. "Put kud nebo", djelo sadri molitvu suprunika na kajkavskom (koje kasnije neki gradianski Hrvat prevodi na svoj jezik). U 18. stoljeu veze su potvrene na trgovakom polju, dolazili su trgovati u Hrvatsku. Prvi tiskan evanelistar prema ovom izdanju Janko Spodi (Gyorski biskup). Najmasovniji pravac hrvatske emigracije za najezde Turaka je sjeverozapad, tj. zapadna Ugarska (270 sela), Donja Austrija, tj. izmeu tajerske i Slovake. U Gradiu je utemeljeno izmeu 180-200 hrvatskih naselja. Razlozi emigracije: a) rast agrikulture u donjoj Austriji i zapadnoj Ugarskoj b) isto plemstvo ima posjede i u Gradiu i u Hrvatskoj, pa su tamo preseljavali kmetove (hrvatski velikai Erdody) c) radna snaga potrebna je caru Ferdinandu i feudalcima, pa ih on oslobaa od svih davanja na rok 1216 godina i daje ima crkvenu autonomiju d) strah od tue vlasti, turskog ropstva i islamizacije Crkva je imala vanu ulogu u svim socijalnim procesima. Gradie je dobilo naziv po mjestu Grad (Gussing), od 1921. Burgenland. Naziv potjee iz doba Monarhije. To je podruje na kojem se govori hrvatski jezik, od kojih je 80% akavaca (akavska ikavica). Jezik Gradianskih Hrvata se nastavlja na jezik matinog kraja, u dijalektalnom smislu jezik je heterogen. U pjesmaricama je grafija latinika, pravopis koji ima svoje korijene u madarskom pravopisu, Ilirski preporod kod njih nije imao odjeka. Formirao se standardni hrvatski gradianski jezik. U kulturnoj povijesti Gradianskih Hrvata vanu su ulogu imali protestantski sveenici Stjepan Konzul i Antun Dalmatin. Gradianska knjievnost je slinog karaktera kao i kajkavska knjievnost. Crkvenog je nabonog karaktera. Nedostaje joj knjievna kritika. Do spontane asimilacije hrvatskog stanovnitva 13

sa austrijskim dolazi 1970-ih godina. Tada je dolo do jae deagrarizacije ruralne tj. seoske sredine. 1919/20. konferencijom mira u Parizu Gradianski Hrvati bili su razgranieni (Versailleskim dogovorom o koridoru kojim bi se povezivale Jugoslavija i ehoslovaka). Velike sile to nisu prihvatile. imbenici opstojnosti hrvatske manjine materinji jezik kulturna batina etnika elita, tj. inteligencija (profesori, sveenici, novinari) etnike institucije (kole, crkve) (povijesna) etnika svijest ivot u seoskoj (ruralnoj) zajednici - `70-ih dolazi do sve jae deagrarizacije, to dovodi do spontane asimilacije g) nerazvijenost graanske klase a) b) c) d) e) f) U Budimpeti postoji hrvatska gimnazija, a u Peuhu Hrvatski institut za hrvatski jezik. 1921. plebiscitom dio gradianskih Hrvata dolazi pod administrativnu upravu Austrije ( do tada je uprava bila Ugarska). Od 1921. Gradie se zove Burgenland, a ime Gradianski Hrvati slubeni etonim (Gradianski Hrvati austrijskog dijela i Gradianski hrvati madarskog djela). Dio Gradianskih Hrvata danas se nalazi u Slovakoj. Martin Meri (1868-1963). Jedan od pokretaa narodnog gibanja Gradianskih Hrvata. Foto zbirka zemaljskog arhiva "eljezno". Pisao je o Mate Meriu Miloradiu. Njegov doktorat je bila Miloradieva biografska skica. Gapar Glavini. Mnogo je stvarao na podruju crkvenih pjesama, kolskih udbenika, kalendara. Najvanije doba toga vremena (1833-1872). Filip Sedenik . 1912. prvi svezak lirike na gradiansko hrvatskom jeziku "Jecke", govori o domovinskoj ljubavi, razmilja o precima. Ignacije Horvat (1895-1973). Duhovnik i knjievnik. Bio je predsjednik HKD u Gradiu. Foto zbirka zemaljskog arhiva eljezno. Fran Kurelec (1811-1874). kolovao se u Zagrebu, Grazu, te Beu. Prouava ivot i obiaje Gradianskih Hrvata i potpisuje njihove pjesme. Ivan Kukuljevi Sakcinski Slui kao oficir u Beu i Milanu, bavi se politikim i knjievnim radom, zastupnik je u hrvatskom saboru, prvi dri govor na hrvatskom jeziku (1843). Svoje pjesme je podijelio u akavske, tokavske i kajkavske. Pjesme koje je vjerojatno sam sakupio obilazei hrvatske krajeve svrstao ih je meu akavske. Tvorac je prve moderne hrvatske drame "Juran i Sofija" pisane novim tipom knjievnog jezika. ukovi (19/20. st) objavio historiografsko djelo "itak svetih"

14

HRVATI U MADARSKOJ (GRADIANSKI HRVATI) Hrvata u Madarskoj ima oko 90.000. U Madarskoj ivi oko 12.000 Gradianskih Hrvata koji govore akavskim dijalektom. U tijeku je proces asimilacije. a) 1945-1948 - sve narodne manjine dobijaju pravo na etniki opstanak i razvoj svog individualiteta. Narodne manjine napustit e svoju zatvorenost (1957.) i doi e do asimilacije. Promijenio se broj dvojezinih kola. b) 1948-1949 - 26 dvojezinih kola. 1948. Informbiro, prekinute veze s Madarskom, odbacuju se hrvatska imena i prezimena, srbiziranje nastavnog kadra. c) 1962-1978 - tree razdoblje. 1962/63. postoji samo 8 dvojezinih kola. Problemi tzv. "spontane asimilacije" (i dalje traje). Nakon 1978. osnovana je udruga "Demokratski savez junih Slavena" koji nastoji obuhvatiti sve manjine u Madarskoj (okupiti ih pod jednim imenom). Razne su etnike skupine Hrvata u Madarskoj, koriste sva narjeja kojima se govori u Hrvatskoj. Madarski znanstvenici ih obino svrstavaju u 7 veih etnikih skupina: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. Gradianski Hrvati Pomurski Hrvati Podravski Hrvati Hrvati Bonjaci okci (brzo asimilirani) Bunjevci (brzo asimilirani) Podunavski Hrvati

Hrvatska manjina u Madarskoj je dodatno izolirana od matice zemlje nakon rezolucije Informbiroa iz 1948. To su iskoristili madarski Srbi kako bi ekavizirali Hrvate. Istonougarski (Bunjevci) i junougarski (okci) razbijeni su izmeu Madarske, Rumunjske i Kraljevine SHS, te su doivjeli ubrzanu asimilaciju. U Madarskoj od nekadanjih 45, danas postoji jo 15 sela. Pomurski Hrvati su doselili uglavnom poslije 1690. nakon osloboenja tog prostora od Turaka. Svi potjeu iz kajkavskih krajeva (Meimurja, Hrvatskog zagorja). Bavili su se uzgojem i trgovinom jakih konja koji su prodavali za potrebe gradske eljeznice. Neki su bili veleposjednici (Bedekovii). Podravski Hrvati - umovita i movarna podruja du Drave. Smatraju se autohtonom etnikom skupinom, tj. pretpostavlja se da ive na ovim prostorima ve od dolaska Hrvata u dananju domovinu. Bave se svinjogojstvom i ribarstvom. Neki su imali crkvene posjede. Hrvati Bonjaci se javljaju u Peuhu i Budimu kao obrtnici jo u tursko doba ali i poslije. Poznati su kao zlatari, vinogradari i vinari, te vrtlari. Podunavski Hrvati - mjeovito stanovnitvo pa se dijele u dvije grupe: a) grupa koja ivi u okolici Kalae, govori starotokavsko ekavskim govorom, doselili su se iz Slavonije b) doselila se u 16. stoljeu, a nekad je u velikom broju obitavala u Budimu i okolici. Govor im je novotokavsko ikavski. Bave se ribarstvom i spominju se kao Bunjevci, Bonjaci i Dalmatinci. Zlatno doba Hrvata u Madarskoj je 18/19. stoljee kada su u nekim krajevima inili relativnu ili ak apsolutnu veinu. Nakon toga poinje naseljavanje njemakih i madarskih doseljenika u hrvatske krajeve, poinje proces asimilacije. 1948. za vrijeme madarske revolucije kmetovi su dobili slobodu. Nove su gospodarske i drutvene prilike, viak radne snage nakon osloboenja kmetova i procesa zemljo rastereivanja uzrok je iseljavanja Hrvata iz Madarske u Ameriku. Ouvanju hrvatske manjine u Madarskoj posebno su pridonijeli hrvatski sveenici koji su tamo izbjegli s narodom i dre obrede na hrvatskom jeziku. Hrvati su u Madarskoj ouvali svoju svijest time to je Ferdinand I. Dao pravo da sami biraju svog sveenika. Danas u Budimpeti i Peuhu postoji Hrvatski institut za jezik i knjievnost. Rezolucijom Informbiroa hrvatska manjina je izolirana. Dvije su upanije s Hrvatima: a) opron - ive uglavnom akavci, kajkavci su u Umoku, Vadeinu i Koljnofu b) eljezno akavski dijalekt polako nestaje zbog uvoenja jugoslavenskog jezika. 15

Hrvatska naselja u junoj Madarskoj: a) b) c) d) e) f) Kania - Pomurje (kajkavci) Pogan - Podravina (poluakcentualni sustav) Peuh - Podravina Moha - Baranja (ikavsko ekavski) Bacin - Baka Vrenda - Baka

Hrvatska naselja juno od Budimpete: a) Andzabeg b) Tukulja c) Erin Hrvatska naselja u zapadnoj Madarskoj: a) b) c) d) e) f) g) h) Bizonja opron Vedein Umok Koljnof Unda Prisika Kiseg

Mate inkovi (1927-1974) Roen je u Koljnofu (velikom selu nastanjenom Hrvatima koji su tu ve od 16. stoljea). Cijeli ivot je posvetio njegovanju materinjeg govora i oivljavanju hrvatske kulturne batine. Pie izvornim akavskim dijalektom, tj. varijantom koja se razvila u Koljnofu. Pisao je za svoje sumjetane, radnike i djecu. Ostavio je stotinjak pjesama. Zbirka "Rua nebeska", molitve. etiri su tematske cjeline: a) b) c) d) ljubav prema hrvatskom jeziku i etnikoj pripadnosti ljubav prema madarskoj domovini ljubav prema rodnom selu, zaviaju i prirodi ljubav prema eni, djeci i prijateljima

Pisao je i o spontanoj asimilaciji: a) b) c) d) "Sladka Sanja" vizija hrvatske autohtonosti "Dunost domovini" iznosi svoj patriotizam "Protulice", "Viograd", "Na naj gori", "etva", "Jasen" "Na majkin dan"

Jive Zigmund Kaner 1812. prevodi Marulievo djelo "De imitatione Christi" na gradiansko hrvatski jezik, pritom se sluio prijevodom Tome Kepenca "Stope Krista". "Od naslidovanja Krista evega". U djelu ima dosta kajkavizama. Kamer je u svom prijevodu napravio suvremeni normirani tip gradianskog hrvatskog jezika.

16

HRVATI U MORAVSKOJ Juna Moravska (eka Republika). Tijekom 16. stoljea Hrvati bjee pred Turskom najezdom. Takoer na ova podruja dolaze i zbog tekih gospodarskih uvjeta. Najvie se raseljavaju iz Slavonije na podruje donje Austrije, zapadne Ugarske. raseljavanje traje od kraja 15. do 18. stoljea. Iz 1538. potjeu prvi pisani dokazi. To je najsjevernija i najudaljenija hrvatska dijaspora. Najrjea i najmanja veza sa domovinom. Najdue su sauvali svoj jezik. ivjeli su u tri sela. 1580. Ugarski sabor je donio zabranu o seobi i o povratku. eh Aloj embera. Tamo gdje su Hrvati doli u veim skupinama sauvali su hrvatska prezimena, a tamo gdje su se ratrkali dobili su prezime Hrvat. Plansko raseljavanje Hrvata nakon 1945. gdje u ih preselili jo sjevernije te su oni izgubili kontakt izmeu sebe. To raseljavanje su proveli eki komunisti. Danas su ostala samo tri sela u kojima borave Hrvati: 1. Jeviovka - Frielitof 2. Nova Prerava - Novy Prerov 3. Dobro Polje - Dobre Pole U 16. stoljeu Hrvati se ivjeli preteno u kunim zadrugama. Bili su uglavnom stoari sa nomadskim nainom ivota. Bili su skloni uporabi sile. Razlike u duhovnom ivotu. Oni dolaze na ova podruja u doba protestantizma, zbog toga su zahtijevali dobar dio hrvatskih sveenika koji su mnogo uinili u obrani hrvatskog identiteta. Moraju prelaziti na ratarstvo, vinogradarstvo, trgovinu i prijevoz. Moravski Hrvati na Drinovcu su akavci (kao i Gradianski Hrvati). Jezik im je pun arhaizama. Hrvatsko je kranstvo vie primilo od Moravske nego to je dalo. Preuzimanje navika, sklonosti. Slavensko-Moravska kultura. Milo Vaak je najznaajniji pjesnik Moravskih Hrvata, danas ivi u Kanadi. On tvrdi da Moravska Hrvatska nema budunosti. Ono to nisu uinili Nijemci 400 godina, uinili su eki komunisti u 50 godina. Intervju s Herdvig Sitek, predstavnikom udruenja graana Hrvata u ekoj. Posljednji trenutak da se neto uini za Hrvate u ekoj. Veliki problemi u ekoj zbog ulaza u EU jer se trai reguliranje odnosa prema manjinama. Tek od 1991. Moravski Hrvati su priznati kao manjina u ekoj. Hrvati su doli iz politikih i ekonomskih razloga. Zavretkom Drugog svjetskog rata Hrvati u Moravskoj poinju odumirati. 1938. podjelom ehoslovake Hrvati su pripali Njemakoj. Poela je germanizacija. Poetkom Drugog svjetskog rata njemako zapovjednitvo ih je slalo na bojite, te su nakon rata eki komunisti iste proglasili njemakim kolaboracionistima. 1948. dolazi do sukoba Tito-Staljin, Informbiro. Nakon toga Hrvata je ostalo tek oko tisuu od nekih 15-20 tisua. Nakon veljae 1948. provedeno je raseljavanje Hrvata iz tih triju sela. Genocid. Tek prije 3 godine eka vlada je uputila ispriku Moravskih Hrvatima. Od 1991. Hrvatski kulturni dani u Frielitofu.

17

HRVATI U SLOVAKOJ O doseljenju Ne zna se tono od kuda su doli, jesu li se svi odjednom iselili, niti da li su stigli izravno ili su ve negdje bili nastanjeni, pa krenuli u seobu. U 15. i 16. stoljeu bio je rat, pa su u novoj domovini nali naputene nastambe i kotare. Hrvati doseljenici su dobili od zemljoposjednika kolonizacije slobode na 8-12 godina da izgrade kue, obnove granice i vinograde. Prva generacija doseljenika obnovila je opustoena sela, razvila je obrte, vinogradarstvo, sagradila je i proirila crkve, a hrvatska imena davali su kotarima, potocima i brdima. Ti su se nazivi ouvali i danas. Jo su u 18. stoljeu imali vlastite sveenike koji su propovijedali na hrvatskom jeziku, te uili djecu. Danas se zbog snanog procesa asimilacije hrvatski jezik zadrao samo u 4 sela, u okolici Bratislave. Dananji je jezik mjeavina arhainog hrvatskog i slovakog jezika. Hrvatska sela: Devinska Nova Ves, Chorvatsky Grob, u njima se govori akavskim dijalektom. Nakon postanka ehoslovake, oteani su kontakti Hrvata i Slovake s Hrvatima iz Austrije. Povoljnije su proli zadunavski Hrvati iz sela Jarovce i unovo koji su poboljali svoje kontakte s Gradianskim Hrvatima, ali i stanovnicima hrvatskih sela u Madarskoj. 1929. zagrebako Drutvo sv. Jeronima i slovako Drutvo Vojtecha otkrili su u Trnavi spomen plou prvog hrvatskog kardinala Jurja Haulika, koji je podrijetlom bio Slovak. Nakon Drugog svjetskog rata na temelju mirovnog sporazuma s Madarima, 1947. ehoslovakoj su prikljuena tri sela u blizini Bratislave, od toga dva sa hrvatskim stanovnitvom (unovo i Jarovce). Kulturna drutva Hrvata u Slovakoj unovo. Lokalna kultura se oslanja na hrvatsko kulturno drutvo, iji se rad oituje u svjetovnoj i crkvenoj glazbi i obredima. Poznat je unovski tamburaki zbor. Jarovce. U njemu djeluje kulturno drutvo "Klub mladih Hrvata", djeji folklorni ansambl "Jarovek", folklorni plesni ansambl "Mladost". Chorvatsky Grob, 1966. dovren je i posveen oltar prvog hrvatskog sveca Nikole Tavelia. Tu se nalazi i mali lokalni etnografski muzej "Hrvatska soba". U sklopu hrvatskog kulturnog drutva djeluje pjevaki ansambl "Horvatanka". Aktivan je i kod crkvenih obreda, ali nastupa puno i po Slovakoj i inozemstvu. 1999. posjetio ih je zagrebaki nadbiskup Josip Bozani. Devinska Nova Ves. "Domovinska Nova Ves", 1989. je Festival hrvatskih pjesama i plesova. U selu postoji vrlo aktivno hrvatsko kulturno drutvo, povezano i sa Hrvatskom i sa inozemstvom. "Hrvatski etvrci" klupske veeri s tematskom orijentacijom prema ivotu stanovnitva u tom selu u prolosti. Odravaju se ve pet godina, svaki posljednji etvrtak u mjesecu. U selu djeluju 4 ansambla: glazbeno pjevaki ansambl "Grvarieta", "Paaki" i tamburaki ansambl djece i mladei "rip". Hrvatsko kulturno drutvo neredovito izdaje asopis na lokalnom dijalektu "Novodielski glas". Od 1994. urednik je Viliam Pokorny. Ministarstvo kulture Slovake Republike odobrilo je osnivanje Centra za dokumentaciju hrvatske kulture pri slovakom narodnom muzeju u Bratislavi. Centar je predstavio mini izloe zbirki, dokumentarnu videokasetu o hrvatskoj manjini u Slovakoj "Nakon stoljea ponovno u svatu" i dva zbornika: "Hrvati u Slovakoj" i "Hrvatska narodnost u Slovakoj" (1999.). U Devinskom novom Selu trenutno se gradi kompleks kulturne ustanove koja e biti sredite Hrvatskog kulturnog saveza i Muzeja hrvatske kulture u Slovakoj. 1990. Hrvatska kulturna drutva u Devinskom Novom Selu: Jarovcu, unovu i Chorvatskom Grobu osnovala su zajedniki Hrvatski kulturni savez u Slovakoj (mjesto za afirmiranje). Jezik: srednjoakvski dijalekt akavskog narjeja, ikavska ekavica. Hrvati iz ta 4 sela potjeu sa teritorija izmeu Kupe, Save i Une, te neto junijih podruja i zapadne Slavonije. S tog podruja potjeu i Gradianski Hrvati, pa je jezik slian (slovakizmi, hungarizmi, germanizmi). Kulturno stvaralatvo Slovakih Hrvata `60-ih godina dolazi do buenja nacionalne svijesti. Dolazi do interesa za vlastiti jezik, narodne obiaje (pjevanje i ples). U 16. i 17. stoljeu poznate su dvije hrvatske obiteljske loze: Ostroci i Horvat-Stani (branitelji luteranizma i pomagai znanosti i kulture). Marko Horvat-Stani je od 1590. do 1597. drao kod Kemarcha glavnu luteransku kolu. 1635. godine u Trnavi je osnovano jezuitsko sveuilite. U njemu istaknutu ulogu imaju hrvatski studenti i profesori. Tu su isto studirali Juraj Habdeli, Antun Kanili i Pavao Ritter Vitezovi, Drakovii. To su bili crkveni, dravni dunosnici na Slovakom teritoriju. Juraj Drakovi zasluan je za uvoenje jezuitskog kolstva. Gabrijel Kolinovi (17/18. stoljee) 18

Povjesniar, roen je u enkvicama kao potomak hrvatskog emigranta iz Kostajnice. Pisao je o ivotima ugarskih vojskovoa, hrvatskih kraljeva i banova. Napisao je svoju opsenu autobiografiju i genealogiju obitelji od dolaska Hrvata 1557. u enkvice. Pisao je kronike templara austrijsko-turskih ratova. Spisi su mu ostali veinom u rukopisu. Bavio se dijalektima. Josip Andri U hrvatska sela slao je knjige, kalendar Drutva sv. Jeronima. Posvetio je veliku pozornost slovakim Hrvatima, osobito u Chorvatskom Grobu. Radnju svog romana "Velika ljubav" je smjestio u to naselje. Inicirao je postavljanje oltara posveenom prvom hrvatskom svecu Nikoli Taveliu u Chorvatskom Grobu. Svojim je djelovanjem doprinio razvoju prijateljskih odnosa Hrvata i Slovaka te razmjeni kulture. Viliam Pokorny Iz Devinskog N. Sela. Drvorezac je, epigramatiar. 1991. objavio je zbirku novoselskih poslovica i izreka "Ri tr drvo". Iste godine je organizirao izlobu svojih klipov, kuhaa i drvenih daica s poslovicama iz rodnog mjesta. 1992. izda je knjigu izreka i poslovica, te novoselskih pria na nestandardiziranom rodnom dijalektu. U knjizi je objavio svoja zapaanja o hrvatsko akavskom dijalektu. 1995. izdao je monografiju "Devinska Nova Ves", to je pregled povijesti, kulture, industrije, zdravstva, nazivlja i kolstva u selu, te dijalekata na slovakom jeziku. 1997. izdao je knjiicu pjesama "a dan donese". 1999. izveo kazalinu jednoinku "Novoselski kipci". Pisao je i na slovakom, poezija mu je prihvaena i na slovakom. Urednik je zbornika "Hrvatski etnikum u Devinskom Novom Selu" i asopisa "Novoselski glas". Zbirka se sastoji od 50 pjesama podijeljenih u 4 tematske cjeline. Zbirka je tiskana dvojezino, hrvatski tekst nije na hrvatskom knjievnom jeziku ve na novoselskoj akavci.

19

HRVATI U RUMUNJSKOJ Nakon Prvog svjetskog rata se poinje saznavati za njih. Hrvati su tada ivjeli u ugarskim upanijama (Arad, Temivar, Resita). Mirovnim ugovorom ti dijelovi postaju dijelovi Rumunjske. Dolazak Hrvata u 16. stoljeu povezan je sa turskom silom iz Vinkovakog kraja, Mrkopolja, Pokuplja, Brinja. Sedam hrvatskih sela: Karaevo, Lupak, Klokoti, Ravnik, Vodnik, Nermi, Jabala. Karaevo je najvee sredite. Hrvatska naselja u Rumunjskoj: 1. 2. 3. 4. Aradska upanija: Arad, Sinnicolau, Marija Radna Temivarska upanija: Temivar, Jimbolia, Kea, enija, Reka, Lugoj Tirolska upanija: Tirol, Resita, Anina Juna skupina: Lupak, Vodnik, Ravnik, Nermi, Klokoti, Jabala, Karaevo

Franjevci su dosta znaajni za razvoj Hrvata i ouvanje jezika. U Klokotiu djeluje kulturno umjetniko drutvo. Procvat hrvatskog kolstva 1933. godine, nastava na hrvatskom jeziku. 1948. kriza Tito-Staljin, rumunjski jezik je uveden kao nastavni, hrvatski jezik se zadrao samo kao predmet. 1948. dolazi do prestanka djelovanja mnogih drutava (vatrogasno). Jezik je tokavska ekavica sa primjesama ikavice. Uspjeno su sauvali jezik i obiaje za to je osobito zasluna crkva, proces asimilacije dosta je jak. Marija Radna je veliko hodoasno sredite i tamo se nalazi velika barokna crkva Veina usmenih pria objavljena je u zbirci Balnt Vukova Cvjetovi meave, pisane karakteristinim govorom. Reka, Kea - naselja u kojima su Hrvati prisutni od poetka 19. stoljea. U Keu dolaze iz Turopolja, donjeg okuplja. Reka, grad u kojem su Hrvati peti po brojnosti, sami sebe smatraju okcima i misle da su tamo od 1650. Po jeziku su kajkavci (goranski), a ekavsko-ikavski govor nam kazuje da njihovi preci potjeu juno i jugozapadno od Vinkovaca. Hrvati iz gorskog Kotara (koji je kajkavska sredina) su u Rumunjskoj od 1890-ih godina. Hrvati iz gorskog kotara, Mrkopolja su se zaputili u Reka, preko madarskog grada Estergona (Ostrogon), mjesto madarskog primasa. Na desnoj obali Dunava. Na granici Madarske i Slovake stupaju u slubu barunske obitelji Ambrozy gdje rade kao drvodjelci (tesari) i potom iz ostrogonskih uma odlaze (jer vie nisu potrebni vlasniku) prema jugoistoku ondanje Ugarske u selo Remete (danas mjesto blizu Temivra - Remetea Mare), gdje je isti gazda imao svoje vlastelinstvo. 1895. zabiljeena su u Rekau, u upi sv. Ivana Krstitelja (Aleksandar Berkovi - upnik, potomak Hrvata) roenja djece naih hrvatskih iseljenika. Obitelj Jankulov upozorava istraivaa Stjepana Krpana i na druge obitelji tzv. "Granera" koji nakon 1890. doseljavaju iz Hrvatske. upnik Jozef ulc (u 20. stoljeu) objanjava to ime - nazivaju se Granerima zbog boravka na radu u mjestu Gran, blizu Ostrogona. Neka prezimena u Rekau koja se pronalaze i u Gorskom Kotaru: Radoevi, Starevi, Tomac, Tomi, Jakobi, Bobinac, Krui, Kui. Nakon dolaska u reka zatekli su tamo svoje sunarodnjake koji su govorili ekavskomtokavtinom. S vremenom e doi do naputanja goranske kajkavtine i prihvaanja ekavske tokavtine meusobnom enidbom, a na tj. nain u obitelji ulazi i rumunjski jezik. Kajkavtina (Gorani), ekavska-tokavtina (okci). 1888. osnovano okako pjevako drutvo. Hrvatska naselja: Arad, Lupak, Vodnik, Nermi, Karaevo, Klokoti, Tirol, Temivar. ombolj.

20

HRVATI U VOJVODINI Prema popisu stanovnitva iz 2002. godine, u Srbiji ivi 70.602 Hrvata, ali u taj broj nije ukljueno Kosovo . Najvei dio Hrvata, njih 56.546, ivi u Vojvodini a u sredinjoj Srbiji danas ima samo 14.056 Hrvata. Najznaajnija i najbrojnija hrvatska zajednica u Vojvodini upravo je u Subotici, u kojoj ivi 16.688 Hrvata, meutim, Hrvati danas ine tek 15 posto stanovnitva u tome grada. Nekada su se vojvoanski Hrvati dijelili na okce i Bunjevce. okac je regionalni naziv za grupaciju koja ivi u istonoj Slavoniji i vojvoanskome Podunavlju - Bakoj, a ta je kategorija nestala. Ti su ljudi shvatili povijesnu zabludu te su se na zadnjemu popisu stanovnitva izjanjavali kao Hrvati. Drugi su Bunjevci, kojih u Srbiji danas ima oko 20.000, a najvei dio njih ivi upravo u Subotikoj opini. Bunjevci ive na tromei Sombor-Subotica-Baja. U Vojvodini je poetkom devedesetih godina ivjelo oko 70.000 Hrvata, dok ih je danas samo 56.000, a oni su se mahom iseljavali poetkom ratnih sukoba u Hrvatskoj. Tako je jedan dio otiao u Hrvatsku, drugi u Maarsku a ostali su otili u Tree zemlje. Upravo su hrvatska kulturna scena i nae katoliko sveenstvo u Vojvodini bili ti koji su spasili Hrvate u ovoj zemlji i ouvali hrvatsku kulturnu tradiciju i hrvatski jezik na ovome podruju. U vrijeme ratnih sukoba crkve su bile jedina okupljalita Hrvata gdje su oni redovito mogli sluati svoj materinski jezik. Nakon odreenoga vremena vojvoanski su Hrvati osnovali Hrvatsko akademsko drutvo u kojemu se okupljala hrvatska inteligencija i organizirali razni skupovi i okrugli stolovi, na koje su pozivali strunjake iz Jugoslavije i Hrvatske. Osnovana prva hrvatska politika stranka Demokratski savez Hrvata u Vojvodini (DSHV). Posljednji popis pokazuje da su Srbi poveali svoj broj nautrb ostalih naroda. Raspadom bive SFRJ nastao je problem statusa Hrvata u SRJ. Unato meunarodnom ugovoru izmeu Republike Hrvatske i SRJ (Sporazum o normalizaciji odnosa od 1996. godine, a prethodno Daytonski sporazum) Hrvatima je bilo uskraeno uivanje manjinskih prava. Dugo odlagano rjeavanje pitanja njihova statusa dovelo je do situacije da pripadnici hrvatskog naroda do sada nisu ostvarili prava s podruja kolektivnih prava (pravo na kolovanje na materinskom jeziku, pravo na informiranje i kulturnu tradiciju kroz odgovarajue institucije). Sada je usvojen Zakon o narodnim manjinama. 2001. u Vojvodini se odrao popis stanovnitva i bilo je vano da se hrvatski korpus izjasni upravo kao hrvatski, jer veim brojem tako izjanjenih pripadnika nae manjine e i prava, koja e ostvariti na osnovi novoga Zakona o zatiti manjina biti vea i sigurnija, potrebno je da se izjasne kao Hrvati kako bi dobili svoja manjinska prava (obrazovanje na materinjem jeziku). Zbog toga se u Vojvodini krenulo s akcijom Budi svoj koja ukazuje na te probleme i potie Hrvate da se kao takvi i izjasne. To je bila najvea dijaspora Hrvata (stotine tisua). Alternative naziva Bunjevac: naziv od imena rijeke Bune u Bosni (vjerojatno), glagol buniti se. U Baku su doselili poetkom 18. stoljea (vrijeme Turaka) pod vodstvom 18 franjevaca. Naselja: Segedin, Subotica, Baja knjievnost nakon 1921., gubitak Baje (Madarska) kao dio kulturnog sredita. Prije Drugog svjetskog rata imali su istaknute knjievnike: L. Stipi, M. Pei, A. Jaki. Baki Hrvati (Bunjevci) Iz Bosne s Neretve, iz Like i Dalmacije. Etimologija rijei baka: 1901. Broz-Ivekoviev rjenik za imenicu ba kae da znai biti stanar. Akademijin rjenik tumai rije ba kao konaar, planinar. Petar Skok u svom rjeniku tumai kao planinar, stanar. Baija = stan, obor, konak, majur, sala. "Ba" se pokualo tumaiti rijeju batina na tokavskom podruju, a na kajkavskom i akavskom - baina. Sunik-Jambreiev rjenik batinu biljei kao baina = oevina, djedovina, tj. njiva. Poljaci, Slovaci i Slaveni ve su poznavali tu rije kao ovar, oban. Ba = drevni grad, nadbiskupsko sredite, pie jedan madarski povjesniar. Treba biti oprezan s teorijom Bunjevci = buniti se protiv Turaka. Ivan Antunovi smatra da se Baka prvi put spominje 1699. (mir u Srijemskim Karlovcima). Stjepan Bukinac (1912-1945) pisao o aktivnosti franjevaca kod iseljenika u 16. i 17. stoljeu. Svi pisci se slau da je imenica Baka tvorenica od toponima (grad) Ba + nastavak -sk. Skok tumai da se time podrazumijeva "gradska mea" (varmea=upanija). U doba cara Justinijana tamo je bila biskupija, miljenje je novijih pisaca. Bunjevac: a) ovjek u Bakoj koji govori zapadnijim govorom b) Srbin katolike vjere Kod Zorania i Barakovia, bunjci: a) rupa po kunim zidovima b) kua u polju, u vertikalnom presjeku eliptina 21

c) leglo ivotinja Ante Sekuli navodi kako je bunja noite izdubljeno u zemlji, pokriveno slamom (nainjeno od kukurozovine). Neki pak ime Bunja dovode u vezu s papom Bonifacijem. Hrvati u Bakoj su doseljeni iz Bosne s Neretve, iz Like i iz Dalmacije. Stari ljetopisi obino bake Bunjevce nazivaju Dalmatinci. Iz Bosne su doseljeni za prodora Turaka. Govor im je tokavska ikavica (tako se govorilo i u podruju izmeu Cetine i Neretve). 1463. pad Bosne pod tursku vlast. Od Cetine do Neretve cijelo podruje bilo je tokavsko, ikavskog narjeja. Simbioza Vlaha s ostalim narodom zapoela je jo prije turskih napada. Nakon to su Turci zaposjeli odreena podruja, organizirali svoju upravu (hercegovaki sandak). Moda se to moe povezati s odlaskom stanovnitva iz "hercegovne zemlje", kod rijeke Bune - puka etimologija to ime dovodi u vezu s bunom protiv Turaka = Bunjevci. Meutim turska vlast nije bila toliko agresivna prema tamonjem stanovnitvu. Drugaija situacija bila je na trogirskom podruju i oko njega. Odatle su Morlaci (crni Vlasi - Morovlasi) preseljeni u Istru. To je stoarsko stanovnitvo koje se sputalo s planine (u 14. i 15. stoljeu Dinare i Velebita) pa je tako dio njih pred mletakom vlau preseljen u istru. Vlasi su bili ve ukljuivanje i u turske postrojbe kao Mortolozi. Pljakali su i odvodili stanovnitvo. Dio Hrvatske i Dalmacije kojim vladaju Turci prozvan je Turska Hrvatska. Nakon zauzimanja Bosne, Turci osvajaju i druga podruja i tamo uvruju svoju vlast. Zatim dovode tamo radnike za obradu zemlje. Jo 1386. Turci su provalili u Bosnu i ve otada pljakaju. O raseljavanju piu: S. Pavii, Petar Skok, uro Szabo, Veljko Rogi. Dio je prebaen u Dalmaciju, dio u junu Ugarsku, a jedni ostaju na svom starom podruju. Raseljavanja su zapoela u 17. stoljeu i traju u tom vremenu. Baki Hrvati (Bunjevci) smjestili su se u zagrljaju Dunava i Tise, na plodnim Bakim ravnicama. esto ih se naziva bunjevako-okakim Hrvatima. Nadbiskupija u Bau spominje se vrlo rano (kasnije ju ugarski kralj Stjepan I. Spaja s novom u Kaloi), obuhvaala je Bodroku upaniju sa sjeditem u Somboru. Ve od 13. stoljea tu su prisutni franjevci, za turske nevolje 16. - 17. stoljea franjevci Bosanske vikarije ((Bosne Srebrene) bili su od velike pomoi tamonjem napaenom narodu. Neki od tadanjih kulturnih i drutvenih djelatnika: Mihovil Radni (zaetnik hrvatske knjievnosti u Bakoj), Nikola Kesi, Grgur Petali, Adam Patai, Ivan Nepomuk Ambrozovi, Josip Knezovi. Preteno ikavski tekstovi (ikavski se tada nazivao ilirikim, slovinskim, nakim) a nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe "bunjevakim" i "okakim". Djelovanje franjevaca u Bosni Srebrenoj Oni su bili nositelji duhovnog, kulturnog, knjievnog ivota. Prve vijesti o franjevcima su iz 1291. Pismo pape Nikole IV. provincijalu franjevake redodrave (i papa Nikola IV. bio je iz reda franjevaca). 27.3.1248. pismo pape Inocenta IV. neki smatraju prvim spomenom franjevaca. Julijan Jeleni napisao je monografiju o franjevcima 1926., asopis "Nova revija". Dominik Mati, franjevac, takoer opisuje rad i ivot franjevaca u Bosni. 1444. franjevci iz ugarske, proglaavaju odcjepljenje od bosanske vikarije, ali papa Eugen IV. ne doputa tu podjelu. Cijela Slavonija, Srijem, Banat, Baka su pod upravom franjevake redodrave. 1446. ipak je dolo do podjele te redodrave: a) Salvatorijska provincija "Presvetog Spasitelja", to postaje ime ugarske franjevake provincije b) Bosanska franjevaka redodrava: preko 600 samostana na cijelom podruju. 29.6.1514. podjela na dva dijela: 1. Bosna Srebrena - dobiva ime po samostanu u Srebrenici (majka mnogih provincija) 2. Bosna Hrvatska Od 1757. baki samostani su dio provincije sv. Ivana Kapistrana. Prije dolaska Bunjevaca u Baku, franjevci su ve bili tamo. 28.5.1463. sultan Mehmed II. Izdaje povelju na molbu franjevca Vidovia da se ljudi mogu tamo vratiti, na svoje zemljite. Franjevci su bili posrednici izmeu puka i turske vlasti. 1453. izdao je slinu povelju pravoslavnom patrijarhu Genadiju (Subotica, Ba, Peuh, Moha, Budim). Baka, Ugarska, tamo postoji mnogo dokumenata o Bunjevcima u franjevakim samostanima. Sredinom 19. stoljea poinju nemili politiki dogaaji (srpska Vojvodina, Austro-ugarska i Hrvatsko-ugarska nagodba) pa se javlja potreba za nacionalnim osvjeivanjem. Ivan Antunovi pokree "Bunjevako-okake novine" i "Bunjevako-okaku vilu", gradio je "standardni" jezik na bunjevakoj hrvatskoj ikavici roditeljskog doma i sunarodnjaka. Njegovi sljedbenici su Mijo Mandi, Pajo i Nikola Kujundi. 22

Sve do 1918. snaan je i preporoditeljski rad i pokrenuta su glasila, pisane su knjige, napisani prvi kolski udbenici, utemeljena su drutva, otvorene brojne itaonice. Rade na osnivanju samostalnih hrvatskih kola i novarskih zavoda. Prvi svjetski rat prekinuo je preporoditeljsku djelatnost. Nakon Prvog svjetskog rata Hrvati su pod pritiskom svjetskih vlasti, no i dalje su aktivni. Osnivaju drutva "Neven", "Momako" i "Divojako drutvo". Utemeljena je i subotika matica, veza sa Zagrebom je vrsta. U najnovije vrijeme osnovano je hrvatsko kulturno umjetniko drutvo "Bunjevako kolo". Od 1941. do 1945. Baka je bila zaposjednuta pa su mladi ljudi odlazili u Hrvatsku. Nakon rata dio njih je ostao, a dio se vratio. Od 1945. Hrvati su u tekom poloaju, ostali su bez svojih kola. Danas u Somboru i Subotici izlaze "Miroljub" i "Zvonik", asopisi kojima su urednici sveenici. Prvi glavni urednik je Vojislav Sekelj. okci su doli u Baranju i Baku u 16. stoljeu (imamo sigurne podatke), ali je u 17. i 18. stoljeu dola jo jedna skupina iz Slavonije i Bosne. Zbog pokuaja istiskivanja hrvatskog jezika iz crkvenog obreda u bakom selu Santovu 1857. Hrvati su demonstrativno preli na pravoslavlje. Bunjevci su doli s obronaka Dinare i Svilaje na poetku turske okupacije, a od 1606-1620. je najmasovnije doseljenje Bunjevaca na podruje Bake. 1687. je zadnji veliki val bunjevake selidbe (trokut Baja - Sombor - Subotica). Grad Baja svoje ponovno utemeljenje treba zahvaliti Bunjevcima. Oni su imali najpotpuniju drutvenu strukturu: kmetstvo na selu, graanstvo i plemstvo (Vidakovi, Radi). Bunjevci s obronka Dinare i Svilaje (iz Bosne s Neretve, iz Like te iz Dalmacije) na poetku turske okupacije. okci iz Slavonije i Bosne. Govor: baki bunjevaki govor, novotokavsko ikavski (mlai ikavski dijalekt). Baki okaki govor, novotokavsko ikavski (slavonski dijalekt). U 20. stoljeu pokrenut je mjesenik "Njiva", drutveno-kulturni asopis "Rukovet". Ivan Kujundi izdaje knjigu "Izvori za povijest bunjevako-okakih Hrvata". Slavko Matkovi pie pjesme, prozu, eseje. Josip Pai pie o drutvenom ivotu Bunjevaca i okaca. Petko Vojni Purar pie drame. Hrvati su u Bakoj dobro organizirani i povezani s domovinom. Hrvati u Srijemu su u puno gorem poloaju. Kulturne institucije su prestale raditi, a hrvatski katoliki sveenici su jedini pouzdani izvor za broj Hrvata u Srijemu i njihovom poloaju. Hrvati u Banatu nemaju hrvatskih institucija, niti hrvatskih katolikih sveenika. Meu najpoznatijim mjestima u Banatu koja su jo donedavno bila napuena preteito Hrvatima su Opovo i Starevo. Katolike upe s oko 2.000 Hrvata. Franjevci iz Zagreba donedavno su imali samostan u Panevu, ali su se povukli. U katolikoj upi u Opovu sveenik Jan Kuharik (Slovak) okuplja Hrvate, te uva i podie hrvatsku nacionalnu svijest. Budui da nema hrvatskih institucija, jedno od okupljalita su katolike crkve. O doseljenju: teko je rei od kuda su doli, najvjerojatnije su naselili Banat nakon protjerivanja Turaka ispod Dunava, a dio njih je doao u ekonomskim migracijama za dvije Jugoslavije. Zagrepanin Rudolf Vldec sagradio je spomenik kralju Petru I. Karaoreviu u Zrenjaninu. Narodna knjievnost Vojvoanskih Hrvata Ive Pri stariji djelovao je izmeu dva rata, bavio se skupljanjem narodnog blaga bunjevakih Hrvata. Pisao je crtice, prie, "Bunjevake narodne pjesme", "Bunjevake graktalice". Marko Pei napisao je "Bunjevake narodne pjesme u hiljadu bearaca", 1943. "Narodne umotvorine bakih Bunjevaca", 1997. Sakupio je preko 25.000 narodnih poslovica po abecedi. Ante Pokornik "Bunjevake kraljiine pjesme", 1996. U djelu daje podatke o pjevanju bunjevakih pjesama. Opisao je bunjevake obiaje pjevanja "kraljica". Balint Vujkov, knjievnik, publicist. Izdavao je i sakupljao hrvatsko narodno blago u Vojvodini. Sakupljao je i obraivao usmenu narodnu pripovijetku bakih Bunjevaca, ali i Hrvata u Banatu, Srijemu, Lici, Madarskoj, Rumunjskoj, Austriji, ehoslovakoj. Za 57 godina djelovanja obradio je preko 15.000 hrvatskih narodnih pripovjedaka. Utemeljitelj je modernog knjievnog izraza, na tokavsko-ikavskom narjeju bunjevakih Hrvata. Ante Sekuli posvetio se znanstvenom radu. Doktorska mu je disertacija "Govor bakih Bunjevaca". Napisao je "Knjievnost bakih Hrvata". 1970. "Narodni ivot i obiaji bakih Bunjevaca", "Baki bunjevci i okci", 1959. Kiki je pisao o preporodnoj knjievnosti bakih Bunjevaca pod vodstvom Ivana Antunovia i njegovih sljedbenika. Vojislav Sekelj je pisao kritike, eseje, polemike. Prvi je glavni urednik subotikog dvotjednika "ig". Marko Kljaji autor je djela "Kako je umirao moj narod". Djelo je prikaz etnikih ienja na vojvoanskim prostorima od 1991-1996. Stjepan Bartolovi je prouavao jezik, ivot i obiaje okaca. Milovan Mikovi, Matija Poljakovi, Ivan Pani. 23

Knjievnost vojvoanskih Hrvata mukotrpno se razvijala u multinacionalnoj (hrvatskoj, madarskoj, srpskoj, idovskoj), multikonfesionalnoj (katolikoj, protestantskoj, idovskoj) i multikulturalnoj zajednici. U Subotici se literatura stvara na tri jezika (hrvatskom, madarskom i srpskom). Jezik: tri jezina izraza: a) bunjevaka ikavica b) ekavski srpski knjievni jezik c) ijekavica tj. hrvatski knjievni jezik Trojezini izraz je posljedica kolovanja i okolnosti odrastanja hrvatskih pisaca u Bakoj - uili su na madarskom, pa srpskom, ali nikada na hrvatskom jeziku.

24

HRVATI U SRIJEMU Srijem ulazi u povijest sa dolaskom Rimljana i pisma. Poznat je ve 5.000 godina prije Krista (u mlae kameno doba). Od tada znamo za Srijemsku Mitrovicu, Zemun, Petrovaradin, Slankamen. Srijem je ukljuen u crtu od Bea do Budimpete, a preko Save u Mavu i sjevernu Bosnu (pripao je provinciji Panoniji). Sirmium je bio sredite Donje Panonije. Naselja Hrvata u Vojvodini (od sjevera prema jugu): Subotica, Mala Bosna, Skenderevo, Baki Breg, Baki Monotar, Sombor, Ba, Zrenjanin, Novi Sad, Petrovaradin, Srijemska Kamenica, Srijemski Karlovci, Novi Slankamen, Ruma, Srijemska Mitrovica, Zemun. U 2. i 3. stoljeu Srijem je kranski, a u 4. stoljeu arijevski (arijanstvo je kasnije naputeno). S avarskim osvajanjem u 6. stoljeu sve je opustoeno, i u 7. stoljeu dolaze Slaveni. Franci vladaju i dovode kranske vjerovjesnike. Slaveni daju mjestima slavenska imena: Mitrovica, petrovci, Petrovaradin, Karlovci, Slankamen, Zemun. 1102. Srijem ulazi u Ugarsko-hrvatsko Kraljevstvo, uspostavljena je Srijemska upanija sa sjeditem u Vukovaru. U 16. stoljeu Turci su provalili u Srijem i naselili stanovnike iz Srbije i Bosne. Turci su u Srijemu do poetka 18. stoljea, a onda je Srijemska upanija obnovljena i stavljena pod Hrvatski sabor i bana. 1849. oktroirani ustav Franje Josipa I. Po kojemu su Hrvatskoj otrgnuta tri srijemska kotara i upisana u sastav Vojvodine srpske, zbog ega Hrvatska ostaje bez Srijema 100 godina poslije. Polovicom 20. stoljea Srijem je pripao Hrvatskoj, a u drugoj Jugoslaviji Srijem je dio Vojvodine u okviru Republike Srbije. Hrvatski ban Josip Jelai roen je i krten u Petrovaradinu (crkva sv. Jurja). Bio je zapovjednik banske pukovnije u glini (ratuje s Turcima), pie pjesme (govorio je i pisao njemaki, hrvatski, francuski, madarski, talijanski i latinski). Najznaajniji srijemski glazbenici: Ilija Okrugi-Srijemac (upnik, pjesnik, knjievnik, skladatelj). Franjo tefanovi (uitelj, skladatelj, zborovoa, orgulja). Stanislav Preprek (glazbeni pisac, prevoditelj, melograf, zborovoa). Danas je stanje i ivot Hrvata u katastrofalno tekoj situaciji. Posljednjih nekoliko godina iz Vojvodine je protjerano 45.000 Hrvata (ponajvie iz Srijema) od strane srpskog reima. Najjaa hrvatska stranka u Vojvodini je Demokratski savez Hrvata u Vojvodini, na ijem je elu predsjednik Bela Tonkovi.

25

HRVATI U ITALIJI U Italiji postoji 12 jezinih manjina od kojih je hrvatska najmanja. Zbog osvajanja Turaka dolazi do velikog migracijskog vala u 15. stoljeu. Dubrovanin, knjievnik i grof Medo Puci je u 19. stoljeu (1851.) otkrio Molike Hrvate u Italiji kada je uo razgovor ljudi na hrvatskom jeziku. Ve krajem 15. stoljea postoje naseobine Hrvata u junoj Italiji. U poetku je bilo oko 15-tak sela. Rijetki pisani dokumenti. Podatak iz 1518. San Felice /San Felie/. Latinski natpis je pronaen na crkvi u Palati (1531.) na kojem pie Dalmatinci prvi naselie ovaj grad i iz temelja sagradili ovaj grad 1531. Nai su doseljenici bili kmetovi godinama, a bilo ih je izmeu 8-10 tisua. Bavili su se zemljoradnjom. Danas se smanjuje taj broj. Moliki Hrvati su se naselili sa podruja rijeke Cetine i Neretve krajem 15. stoljea. Pokrajina Molise je jedna od manjih pokrajina srednje Italije. Broji oko 300 tisua stanovnika. Naseljeni su u Junoj Italiji. 1991. godine ukupno 2.232 molika Hrvata. Glavna i najvea naselja su: a) Kru (Aquaviva Colleroce) b) Mundimitar (Montemitro) c) Stifili (San Felice Siavo) Mjesta se nalaze u pokrajini Molise 4.615 km2. U poetku su se nalazili u 15 opina s 7-8.000 ljudi (+ prirast 15.000), a kasnije im broj opada zbog asimilacije (migracije). Danas se Hrvati nalaze u devet opina: 1. Stifili (1991. - 881 Hrvata) 2. Mundimitar (564 Hrvata) 3. Mafalda 4. Tavenna 5. Palata (Hrvati su prvo naselili