KNJIŽEVNOST 20. STOLJEĆA

AVANGARDA

• Avangarda je zajednički naziv za više različitih smjerova koji se u književnosti javljaju početkom 20.st. i traju do tridesetih godina 20. st.:

• futurizam (Italija, Rusija)• ekspresionizam (Njemačka, Austrija)• dadaizam (Švicarska)• nadrealizam (Francuska)• kubizam• imažinizam

• Obilježja:• istovremenost stilova• osporavanje tradicije, i to onoga što se smatralo lijepim i logičnim• neprobojnost i zagonetnost teksta

FUTURIZAM

• Javlja se u talijanskoj (1909.) i ruskoj (1912.) književnosti• Filippo Tommaso Marinetti idejni je začetnik futurizma u Italiji • 1909. objavljuje Futuristički manifest – zahtijeva umjetnost koja bi bila tematski prilagođena duhu

tehničke civilizacije• Futuristi su pobornici industrijalizacije i tehničkog napretka – veličaju dinamiku, energiju, brzinu• U Tehničkom manifestu futurističke literature Marinetti postavlja pravila futurističkog izraza u

književnom djelu: razbijanje sintakse, glagoli su u infinitivu, ukidanje pridjeva, priloga, interpunkcije• Ruski futuristi svoj su manifest nazvali Pljuska društvenom ukusu• Najpoznatiji su ruski futuristi Vladimir Vladimirović Majakovski (tematika grada, jezik ulice –

žargonizmi, nepoetske riječi, novotvorenice, hiperboličnost stila, antiesteticizam, stupnjeviti stih) i Velimir Hljebnikov

• Obilježja futurizma: odbacivanje tradicije, okrenutost budućnosti, optimizam, samouvjerenost u nastupu, zalaganje za slobodu riječi, izražavanje dinamike suvremenog života, izbjegavanje glagola koji usporavaju dinamiku

EKSPRESIONIZAM

• Ekspresija – izraz čovjekove unutrašnjosti• Umjetnički odgovor na ratnu psihozu i nepravedne društvene odnose uoči Prvog svjetkog rata (započeo

je oko 1910., a trajao je do 1925.)

• Njemačka i Austrija• Predstavnici: Georg Trakl, Georg Heym, Gottfried Benn i Franz Werfel• Obilježja: antimimetičko načelo, umjetnici izražavaju nemir, tjeskobu i krik kao rezultat društvene

stvarnosti (osjeća se strah od nadolazećeg rata i javlja se krik i pobuna protiv postojećeg stanja), pjesnički jezik, autonomnost boje – umjetnik bojama izražava duhovnu stvarnost

• Tri faze: predratna, ratna i poslijeratna

DADAIZAM

• Tristan Tzara, Zürich, 1916.• Njihova umjetnost bila je reakcija na strahote i posljedice Prvog svjetskog rata • Negacija tradicije i svih vrijed nosti, uključujući i umjetnost, paradoks, crni humor• Zagovaranje apsurda, promidžba nihilizma• Njihov je program besmisao i antiumjetnost (dada – dječje tepanje; franc. drveni konjić)

NADREALIZAM

• Začetnik mu je André Breton koji 1924. objavljuje Manifest nadrealizma• Zasniva se na učenju Sigmunda Freuda, utemeljitelja psihoanalize i na njegovu pojmu nesvjesnoga

1

• Nadrealisti žele izraziti iracionalno u čovjeku, otkriti i iskazati podsvjesni dio čovjekova bića koji je izvan kontrole razuma

• Veliku važnost pridaju snovima, vizijama, halucinacijama• Nesvjesno se može automatskim pisanjem prenijeti u književno djelo – bilježenje spontanog tijeka

misli, asocijacija i slika• Ostali predstavnici: Paul Éluard, Louis Aragon• Obilježja: negiranje tradicije, slikovitost, pojam grčevite ljepote (nadrealistička metafora spaja

nespojivo)

IMAŽINIZAM

• Pjesnički postupak zasnovan na govoru “čistih” slika – pjesnička je slika temeljno izražajno sredstvo• Tradicionalne su oblike pokušali zamijeniti slobodnim stihom i oblicima japanskog haiku pjesništva• Ime mu je dao Amerikanac Ezra Pound koji se pokretu pridružio 1912.• Prvi svjetski rat dovodi do gašenja pokreta• 1919. skupina moskovskih umjetnika utemeljuje imažinizam, a jedan je od njih i Sergej Aleksandrovič

Jesenjin koji se ubrzo izdvaja iz pokreta smatrajući ga ograničavajućim

KUBIZAM

• Naziv dolazi od latinske riječi cubus – kocka, nastao je kao izraz ideje da se sve što postoji može likovno iskazati osnovnim oblicima

• Kubizam je umjetnički pokret začet u slikarstvu početkom 20. st.• Najpoznatiji predstavnik - slikar Pablo Picasso• Kubizmu je idejno blizak francuski pjesnik Guillaume Apollinaire (Kaligrami) – konkretna poezija• Služi se različitim vrstama slova i rasporedom stihova koji likovno sugerira neki pojam

• Dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljeća modernistička poezija doživljava svoju zrelost – tada nastaju najjznačajnija djela Sergeja Aleksandroviča Jesenjina, Federica Garcíe Lorke, Pabla Nerude i Thomasa Stearnsa Eliota

Sergej Aleksandrovič Jesenjin• Prva ili rana faza (1914. – 1916.), vrijeme prije Listopadske revolucije – pjesnik ruske prirode,

poetizacija patrijahalnog života• Druga faza (1917. – 1919.)-postaje aktivnim urbanim pjesnikom (Revoluciju doživljava kao prekretnicu

za Rusiju, a sebe kao pjesnika-proroka)• Treća faza (1920. – 1925.)- postaje svjestan da preporod Rusije nije ostvaren, a željezna kultura koju

donosi novo vrijeme odnosi pobjedu nad prirodom.• Jesenjinština – dekadentan, boemski i pesimistični odnos prema svijetu, nastao u Rusiji nakon njegova

samoubojstva (posljednja Jesenjinova pjesma – Doviđenja, dragi, doviđenja – odgovor Majakovskog: Na svijetu umrijeti nije teško/, stvarati život daleko je teže.)

Federico García Lorca• Španjolski pjesnik i dramatičar• Njegova je poezija spoj tradicionalnoga (španjolska narodna tradicija) i modernoga (nadrealizam)• Središnja je tema Lorkine poezije duboki doživljaj Španjolske• Zvali su ga prirodnim i nagonskim pjesnikom jer je svijet doživljavao više nagonski i čulno nego

racionalno• Majstor riječi, simbolizam, metaforičnost, slikovitost, sažetost, eliptičnost i melodioznost, blizak

nadrealizmu• Neki su od Lorkinih simbola: naranča – radost, zvijezda – nada, mjesec – nesreća, zelena boja – strast• Lirika mu je raznovrsna, no dominantno je koncentrirana oko motiva ljubavi i smrti koja je prisutna kao

krvava tragedija ili kao predosjećaj u svim njegovim stihovima• Poezija: Knjiga pjesama, Pjesma cande jonda, Pjesme, Ciganski romancero, Pjesnik u New Yorku• Drama: Krvava svadba i Dom Bernarde Albe

Pablo Neruda• Hispanoamerički pjesnik rodom iz Čilea• Pravo mu je ime Neftali Ricardo Reyes Basoalto, a pseudonim je uzeo po češkom piscu Janu Nerudi• Objavio je tridesetak pjesničkih zbirki

2

• U njima možemo pratiti njegov životni put – od neoromantičarskoga pjesnika u zbirci Dvadeset ljubavnih pjesama i jedna očajna, preko pjesnika nadrealizma (Boravak u zemlji), do pisca angažirane i socijalne poezije

• U njegovoj se poeziji odražava tjeskoba suvremenog čovjeka, njegova tragičnost u svijetu, apsurd s kojim se svakodnevno susreće

PROZA

• 1913. Marcel Proust - U traganju za izgubljenim vremenom• 1915. Franz Kafka – Preobrazba

• ROMAN STRUJE SVIJESTI• 1922. James Joyce – Uliks• 1925. Virginia Woolf – Gospođa Dalloway• 1929. William Faulkner – Krik i bijes

MARCEL PROUST• Ciklus romana U traganju za izgubljenim vremenom (ciklus od 7 romana u 13 knjiga, objavljen u

razdoblju od 1913. do 1927.)• Proustov pokušaj da nadvlada smrt i prolaznost novim poimanjem vremena (utjecaj Bergsona) – Proust

uspijeva senzornim podražajima (uglavnom okus i miris) izvući iz podsvijesti svog junaka pojedine događaje iz njegove prošlosti, koje on sad nanovo proživljava u sadašnjosti, i to intenzivnije nego nekad, jer im prilazi obogaćen novim iskustvima i jer slobodno može upravljati njihovim trajanjem - oni dobivaju izuzetno značenje i sasvim nov smisao.

• Za Prousta pravi život ne predstavljaju događaji, nego doživljaji koji su na nas duboko utjecali• Proustov ciklus ima oblik izmišljenih memoara – pričanje prošlih događaja u prvom licu i prožimanje

dviju vremenskih perspektiva: prošlosti i sadašnjosti • Prikazuje francusko društvo u doba Drugog carstva i kritizira njegovu moralnu pozadinu

COMBRAY• Prvi od 7 romana ciklusa U traganju za izgubljenim vremenom• Prvi dio Puta k Swannu (Combray, Jedna Swannova ljubav, Zavičajna imena – ime)• Prošlo vrijeme može se vratiti osjetilnom impresijom (okus kolačića mala madeleine) • Proust stvara posebnu vrstu monološko – asocijativnog romana• zahvaljujući osjetilnoj impresiji, u njemu se slično filmskim postupcima snimanja i zumiranja, izdvajaju

fragmenti i miješa se prošlost i sadašnjost• Težište se premješta s događaja na lik - teži se što potpunije otkriti unutrašnjost čovjeka, njegov

misleni i osjećajni svijet• likovi – junak gubi jedinstvo ličnosti:

• likovi nisu junaci, promatraju svijet oko sebe • oni slijede unutarnju logiku svijesti, prepuštaju se mislima koje se pretvaraju u sjećanja, snove,

uspomene, opise, promašaje vlastitog identiteta• zbog svoje osjetljive svijesti česti glavni junaci moderne proze jesu umjetnici• pripovjedač postaje jedan od lica u djelu- nepouzdan, subjektivan; pripovijeda u 1. licu

jednine

• Dvostruki odnos prema vremenu: doživljeno (pripovijedanje iz perspektive lika – objektivno vrijeme) i promišljeno vrijeme (pripovijedanje iz perspektive pripovjedača – subjektivno vrijeme)

• defabulativnost:– fabula slabi ili se potpuno prekida, a događaji se povezuju asocijacijama ili razmišljanjima

glavnog lika– radnja nema uzročno-posljedičnoga slijeda, nego ovisi o subjektivnom proživljavanju lika,

• Likovi su određeni svojim odnosom prema Liku/Pripovjedaču i Proust ih oblikuje impresionističkom metodom (Proust najčešće likove gradi tako da najprije daje portret, potom subjektivnu procjenu lika koja se tijekom vremena mijenja, a na kraju intervenira Pripovjedač i korigira prethodni dojam (služavka Francoise)

• Likovi majke i bake prikazani su subjektivno i bez fizičkog opisa• Važniji su likovi prikazani postupno, odnosno njihov se karakter otkriva postupno tijekom cijelog

ciklusa

3

• Po književnoj tehnici Proust je blizak impresionizmu i simbolizmu

FRANZ KAFKA, PREOBRAZBA• Pripovijetka se zasniva na fantastičnom motivu• Kafka spaja fantastično i realistično - nikoga ne čudi zašto se i kako glavni lik pretvorio u kukca• Kod Kafke nema uvoda – prve rečenice u djelu najavljuju i sažimlju radnju: Kad se Gregor Samsa

jednog jutra probudio iz nemirna sna, ustanovio je da se u svom krevetu pretvorio u golema kukca.• Kukac – simbolizira otuđenost, začahurenost, izoliranost, nemogućnost komuniciranja, nemoć• Kafka ovim djelom daje fizičku sliku otuđenja u suvremenom svijetu• Tematizira odnose u obitelji• Postupnost preobrazbe Gregora Samse (tri dijela pripovijetke): nakon fizičkog preobražaja slijedi

promjena glasa (nemogućnost komunikacije), potom sužavanje vida i odnosa prema prostoru• Obitelj ga ne razumije - fizički ga ranjava otac, a duhovno sestra i majka • Na koncu Gregor sam odlučuje otići birajući smrt• U Kafkinu opusu prepoznajemo elemente ekspresionizma i nadrealizma – osjećaj osamljenosti,

bespomoćnosti i straha te halucinatne vizije

DRAMA• Avangardna se poetika prvi put javlja u groteski Kralj Ubu francuskog dramatičara Alfreda Jarryja• Nadrealistička drama – odbacivanje imitacije, začudnost i šokatnost• Ekspresionistička drama – pozornica je prostor slobode i neograničene pjesničke imaginacije – na njoj

se prikazuju snovi, sjećanja, priviđenja, slutnje; simbolički likovi, često bez osobnih imena; masa• Poetska drama – ima dosta sličnosti sa simbolističkom dramom, ali u njoj se težište s prikazivanja

ugođaja prebacuje na dokazivanje određene teze

LUIGI PIRANDELLO, ŠEST LICA TRAŽI AUTORA• Novine koje je Pirandello unio u tradicionalnu dramaturgiju realističko – naturalističke drame: • ukidanje podjele na činove i prizore u dramskom tekstu• razaranje iluzije scenske stvarnosti i razotkrivanje mehanizma predstave; npr. scenografija često ne

služi stvaranju iluzije, već njezinu razaranju• ostvarivanje dojma improvizacije• uvođenje dramaturgije predstave u predstavi• ispreplitanje prostora pozornice i gledališta• prikazivanje bizarnih sadržaja i likova• Drama u jednom činu• Predstava u predstavi• Mjesto radnje: pozornica nekog kazališta• Vrijeme radnje: danju

• Likovi:• Otac - maska grižnje savjesti • Majka (Amalia) – maska boli• Sin (22 g.) - prijezir• Pastorka (18 g.) - osveta• Dječak (14 g.)• Djevojčica (4 g.)• Madame Pace• Redatelj• Prvakinja• Prvak itd.• Otac + Majka • ↓• Sin (zatvara se u neprijateljsku šutnju)• Majka + Tajnik• ↓• Pastorka, Dječak i Djevojčica • ↓ ↓ • ubija se revolverom utapa se u bazenu

4

• isprepleću se život i gluma, stvarnost i iluzija• Piranello polazi od metafore svijeta kao pozornice gdje su ljudi osuđeni na glumu i skrivanje iza

društvenih maski• Osobnost je svedena na ulogu, a društvo na kolektivnu glumu• Pojedinac ne može do kraja spoznati ni sam sebe, svoj vlastiti identitet•

teme ● problem čovjekove osobnosti ● nemogućnost istinske komunikacije među ljudimaduhovna podloga ● ideja o relativnosti istine i apsolutne spoznajehumorizam ● umjetnički postupak pronalaženja suprotnosti u svim životnim pojavama; humorizam razotkriva tragičnu i bolnu pozadinu smiješnih stvari i pojava Paradoksalnost ● isticanje suprotnosti: istine i privida, tragičnoga i komičnoga, pojedinca i društva, glume i životatehnika zrcala ● tom tehnikom Pirandello se služi da bi prikazao igru suprotnosti u životu i na pozornici

KASNI MODERNIZAM• Trajanje – od četrdesetih do sedamdesetih godina 20. st.• I dalje postoje djela avangardne tendencije, ali javljaju se i pokušaji obnove realističke proze (tome

pogoduje i društveni kontekst vremena kao doba brojnih i velikih političkih i gospodarskih kriza)• Vraćanje velikim književnim temama• Dominira proza• Književnost se isprepliće s filozofijom – nastaju novi tipovi romana: filozofski roman i roman-esej• U drami se javlja epski teatar i teatar apsurda

DRAMABertolt Brecht, Majka Courage i njezina djecaEugène Ionesco, Stolice, Ćelava pjevačicaSamuel Beckett, U očekivanju Godota

POEZIJAJacques PrevertSalvatore Quasimodo

PROZAJean-Pal Sartre, MučninaAlbert Camus, StranacErnest Hemingway, Starac i moreMeša Selimović, Derviš i smrt

SAMUEL BECKETT, U OČEKIVANJU GODOTA• Samuel Beckett i Eugène Ionesco najznačajniji su predstavnici kazališta apsurda• Antidrama – osjećaj besmisla svijeta i života• U antidrami nema radnje, karaktera ni dijaloga u pravom smislu riječi• Dezintegracija dramske radnje – ne prikazuje se cjelovita radnja, nego fragmenti, radnja je statična;

izostaje dramska napetost, dramski sukob i uzročno – posljedična povezanost• Dramska kompozicija ne razvija se stupnjevito, nego prevladava cikličko ponavljanje i variranje

dramskih situacija• Dijalog – ne razvija sukob, ne uspostavlja komunikaciju među likovima, raspada se na monologe,

pitanja bez odgovora, fraze ponavljanja itd.

• U očekivanju Godota• Parodija ljudskog života, koji čovjek provodi u stalnom iščekivanju spasa i odgovora na “vječna

pitanja” što ne dolaze kao što ne dolazi ni očekivani Godot

5

• S druge strane gledano, to može biti i čekanje nekoga ili nečega što može izmijeniti tijek događaja• Fraza čekati Godota iz Beckettova je djela ušla u svakodnevni govor u značenju uzaludna iščekivanja• Beckettova je vizija svijeta mračna i pesimistična• Nastoji prikazati tjeskobu suvremenog čovjeka i totalnu dehumanizaciju modernog svijeta• Mjesto i vrijeme radnje nije određeno – u didaskalijama je oskudno prikazan krajolik (simbolički,

metafizički prostori)• Dva čina u kojima se zapravo ništa ne događa – jedina je promjena što je u drugom činu golo stablo

prolistalo, a Pozzo i Lucky zamijenili su uloge

• Međuovisnost Beckettovih likova koji žive u parovima:• Vladimir i Estragon (prijatelji)• Pozzo i Lucky (gospodar i sluga)

• Nemaju individualna obilježja – često “otpaci čovječanstva”, beskućnici, starci, invalidi• Na oblikovanje njegovih likova utjecao je cirkus, varijate i nijemi film – klaunovski gegovi, Chaplinove

geste i drugi oblici dehumanizacije čovjeka• Tragična farsa – likovi su po svojoj pojavi, govoru i postupcima komični, a dojam koji pobuđuju je

tragičan

Albert Camus, Stranac• Književni rad Alberta Camusa usko je vezan s filozofskim pogledima i dijeli se na dvije faze:• I. faza – faza očaja i samoće, apsurda (blizak egzistencijalizmu) – temelji se na Camusovoj spoznaji

apsurdnog postojanja u svijetu, a filozofski ju je obrazložio u eseju Mit o Sizifu• Camus je zaokupljen smislom i svrhom čovjekova postojanja, a život doživljava kao niz apsurda

(patnje, nasilje, zločini, smrt) pred kojima je čovjek kao društveno biće bespomoćan, ali kao pojedinac ipak može ostvariti svoju slobodu ako takvo apsurdno stanje svjesno prihvati kao svoju životnu filozofiju (tzv. filozofija apsurda) i prestane doživljavati stvarnost kroz prizmu tradicionalnih društvenih i moralnih vrijednosti

• u tom je razdoblju nastao njegov roman Stranac• II. faza – faza pobune i zajedništva (raskid s egzistencijalizmom)• Tu fazu filozofski obrazlaže u eseju Pobunjeni čovjek• Pronalazi smisao čovjekove egzistencije u njegovoj pobuni protiv životnog apsurda i u ljudskoj

solidarnosti – “apsurdni čovjek” ustupa mjesto “poobunjenom čovjeku”, koji besmisao i ravnodušnost svijeta nadmašuje ljudskom solidarnošću

Stranac• Roman lika u kojem je na jednostavan način ispričana priča kako junaku umire majka, a on zatim

postaje nehotični ubojica koji zbog ubojstva biva i osuđen na smrt• Autor je postigao da se čitav jedan naraštaj poistovjeti s protagonistovom ravnodušnošću prema ljudima

i institucijama, s njegovim osjećajem da ga okružuje posvemašnja laž• Prikaz života kao besmislenog i apsurdnog – Mersaultovo apsurdno postojanje naglašeno je

mehaničkim ritmom njegova svakidašnjeg života• Čovjekova otuđenost – čovjek kao “stranac” u svijetu• Dva dijela romana – u prvom se prikazuje Mersaultov život kao život slobodnog čovjeka, a u drugom

njegov život u zatvoru i suđenje• Prvi i drugi dio romana govore o istim događajima, ali s različitih pozicija – događaji iz prvog dijela

brezazleni su, ali u tumačenju tužitelja postaju bitni argumenti protiv narušenih normi ponašanja i protiv javnog morala

• Camus ne objašnjava Mersaultov zločin; samo opisuje okolnosti pod kojima je do njega došlo• Mersaultov psihički život sveden je na osjetilne dojmove• Camus je odlično stilom uspio prikazati duševno stanje glavnog junaka – jednostavne, hladne rečenice• Mersault prima događaje onako kako se zbivaju, ne istražuje uzroke, ne tumači ih niti se zbog njih

uzbuđuje – djeluje hladno• Ne može se integrirati u društvo zbog nesposobnosti da laže• Mersault: - apsolutna pasivnost

- ne pokazuje emocije - ravnodušan je - osjeća prazninu i sveopći besmisao - stranac u društvu jer ne prihvaća konvencionalne vrijednosti tog društva i pravila društvene igre - prevladava apsurd prihvaćanjem besmisla

6

Ne sude mu samo zbog ubojstva, nego i zbog cijelog života – nemogućnost komunikacijeU zatvoru vidimo da voli život – jedan dan na slobodi dovoljna je za mnogo godina u tamnici (prisjeća se svih detalja)Društveni mehanizam (sud), opsjednut rutinskom logikom ponašanja i odlučivanja, ostaje slijep za svaki oblik društvene realnosti koji ne može podvrgnuti određenom kanonu ili normi

Na kraju romana Mersault traži osjećaje – želi da ga ljudi isprate povicima mržnjeOsjeća da smrtnu kaznu donosi društvo prepuno laži

HRVATSKA KNJIŽEVNOST OD 1914. DO 1952.

• Prvo razdoblje (1914. – 1928.) – dominacija ekspresionističkih stilova; obilježio ga je A. B. Šimić• 1914. – početak Prvog svjetskog rata• 1928. – atentat na hrvatske poslanike u beogradskoj narodnoj skupštini• U književnom smislu – od kraja moderne i pojave prvih Krležinih djela do početka razdoblja u kojem

dolazi po prevlasti socijalne literature

Prvo razdoblje• Hrvatska mlada lirika – antologija koju je 1914. izdalo Društvo hrvatskih književnika• U zbirci je zastupljeno 20 pjesnika rođenih oko 1890. g.• Svi, osim Kamova, ostvaruju kult forme; u zbirci prevladava lirski pejsaž• Ta je lirika u suprotnosti sa društvenom stvarnošću – javljaju se ekspresionistička djela u kojima se

odražava duh ratne stvarnosti, tjeskobe, straha, ali i pobune

Ekspresionistički časopisi• Kokot – Ulderiko Donadini, 1916. – hrabra i borbena ptica koja naviješta novi dan – bunt, borbenost i

težnja za aktualnošću• Juriš, 1917., Vijavica, 1919. – A. B. Šimić• Plamen, 1919. – Miroslav Krleža i August Cesarec

Drugo razdoblje• Drugo razdoblje (1928. – 1952.) – prevlast socijalno angažirane književosti• Miroslav Krleža – najznačajniji autor ovog razdoblja• 1928. - časopis Kritika (časopis za socijalnu literaturu)

- Miroslav Krleža počinje objavljivati glembajevski ciklus 1952. – javlja se nova generacija književnika okupljena oko časopisa Krugovi

• PROZA• Obnova realističkog romana• Dominiraju djela socijalnog realizma – društvena uloga književnosti• Utilitarni realizam (lijevo orijentirani intelektualci) – književnost bi trebala uočavati i obrađivati

socijalne probleme te pridonositi njihovu rješavanju Zanemaruje se umjetnička strana obrade socijalne tematike

• Prvi moderni hrvatski roman – Povratak Filipa Latinovicza

• POEZIJA• Tin Ujević• Dobriša Cesarić• Dragutin Tadijanović• Ivan Goran Kovačić

• DIJALEKTALNA POEZIJA• Miroslav Krleža, Balade Petrice Kerempuha• Mate Balota, Dragi kamen

Otpor utilitarnom realizmu

7

• 1933. Krležin Predgovor Podravskim motivima Krste Hegedušića – nije osporavao pitanje tendencioznosti u književnosti, ali je smatrao da se ona može i mora iskazivati primarno književnim sredstvima; socijalnu literaturu mogu pisati samo daroviti pisci tako je započeo sukob na književnoj ljevici

• 1949. Petar Šegedin - zahtjevi za slobodom umjetničkog stvaralaštva • 1952. Govor Miroslava Krleže na Trećem kongresu književnika u Ljubljani

ANTUN BRANKO ŠIMIĆ

• I. faza stvaralaštva – utjecaj Matoša• II. faza stvaralaštva – ekspresionizam, slobodni stih• Iz te faze potječe i jedina njegova zbirka Preobraženja• Po Šimićevu shvaćanju umjetnost predstvalja najintenzivniji doživljaj svijeta i života koji se reflektira

kroz samog umjetnika

• Zbirka Preobraženja, 1920.• 48 pjesama – u njoj je Šimić iznio ekspresionističku poetiku preobrazbe stvarnosti• Ideja preoblikovanja istaknuta je već u naslovu zbirke • U svojim je bilješkama Šimić iskazao misao kojom se preoblikovanje poistovjećuje sa stvaranjem:

Stvarati – to je u najvišem i najponosnijem smislu mijenjati.• Slika svijeta i života preobražava se u umjetnikovu unutrašnjost i ponovno izražava u umjetničkom

djelu• Slobodan stih, sažetost izraza, izostavljanje interpunkcije radi traženja slobode izraza, grafizam• Šimićeve teme: tijelo, smrt, bolest, ljubav, žene i grad• Kod Šimića su veoma bitne boje - dobivaju vrijednost simbola – plava boja otvara obrise metafizičkog

svijeta; hladnoća, duhovnost, izrazito nebeska boja• Crna i bijela – neboje – apsolutna tišina, mir i konačnost – sonata u sivom• žuta – tjelesnost, toplina; izrazito zemaljska boja

PJESNICI• Prva pjesma u zbirci Preobraženja u kojoj je iskazana Šimićeva poetika• Postavlja se pitanje što je pjesnik i što je pjesma – pjesnici se čude, ali i oni su čudni svijetu• Čuđenje – izvor poezije i stvaranja (svijet prirode i stvari bez čuđenja čine neljudski, nijemi svijet)• Poruka prvog stiha prenesena je u idući distih – čuđenje je preneseno na oči, postalo je gledanje

(pjesnik svijet doživljava osjetilima)• Oko, osjetilo vida raste pored stvari prema nevidljivom, vidom neosjetljivom svijetu• Oni idu zemljom – umjetnici stvaraju iz stvarnosti, nijedna umjetnost nije isključivo utemeljena na mašti• Čuđenje, koje je gledanje, prenosi se na uho i postaje slušanje• Oko pokrenuto čuđenjem čuje šutnju, sluša nijemi govor, muziku stvari i svemira• Šutnja je bitak čovjeka i svijeta• Čuđenje je pristup bitku• Ćutanje što ih okružuje i muči – pjesnici osjećaju pasivnost i otuđenost svijeta• Pjesnici su vječno treptanje u svijetu – pjesnici su svjetlo u mraku života• pjesma otvara problem umjetnosti kao stvaralačkog odnosa prema svijetu

MOJA PREOBRAŽENJA• Uvodni motiv čuđenja dalje se kroz zbirku razvija motivom preobraženja koji se javlja u pjesmama

Moja preobraženja i Molitva za preobraženje• U prvim dvjema strofama lirski subjekt predočuje radost i patnju vlastitih mijena• Ja pjevam sebe - ekspresionizam• Opreka između bezdane i mučne noći i kristalnog jutra• Treća strofa – motiv molbe i čežnje upućene Bogu, lirski subjekt moli Boga da ga preobrazi u vječnu i

nepromjenjivu zvijezdu• Zvijezda je simbol duhovnoga svjetla koje proniče tamu, simbol vječne sreće, slobode, nade, vodiča te

samoga Boga - jedna od ključnih riječi u Šimićevoj poeziji

HERCEGOVINA• Dvije pjesme naslovljene „Hercegovina“ posvećene su rodnom kraju

8

• Međutim, samo naslov sugerira da se radi o Hercegovini jer je opis pejzaža u pjesmi univerzalan i možemo ga smjestiti bilo gdje – ekspresija unutrašnjeg doživljaja

• preobrazba vizualnre stvarnosti u misaoni svijet - krajolik pjesnikova zavičaja postupno se pretapa u duhovni krajolik

• Vizualne i auditivne slike (plav od sutona, livade, parni mlin; viču užarene opeke, crni vlak vrišti)• plava boja otvara obrise metafizičkog svijeta; hladnoća, duhovnost, izrazito nebeska boja• Crna i bijela – neboje – apsolutna tišina, mir i konačnost – sonata u sivom• Noć se u njegovoj poeziji povezuje sa snom i smrti

POVRATAK• Iako se ne spominje izravno, smrt je pozitivno vrednovana jer osigurava mogućnost bivstvovanja s

druge, bolje strane zbilje• Duhovni povratak kao bijeg od prolaznosti• Element poetske ekspresije – krik

LJUBAV• Veći dio zbirke inspiriran je ženama• U ovoj pjesmi Šimić ženu promatra u njenoj tjelesnosti i strastvenosti• Slike su izazvane osjećajem• žuta boja – toplina, tjelesnost – izrazito zemaljska boja

OPOMENA• Pretposljednja pjesma zbirke• Interpunkcija – samo 4 uskličnika na kraju svake strrofe• Prva strofa – osjećaj uznemirenosti• Druga strofa – ljepota života• Treća strofa – osmišljeni život• Četvrta strofa – pobjeda nad prolaznošću• Poručuje čovjeku da ostavi nešto iza sebe što će ga dovesti do zvijezda, vječnosti, neprolaznosti

BUDUĆI• Posljednja pjesma u zbirci• Šimundža je ovog pjesnika nazvao „pjesnikom religioznih nemira“• u potrazi za bitkom lirski je subjekt razapet između vjere i nevjere, uporan da nađe smisao postojanja • U ovoj pjesmi Šimić odustaje od kršćanskog stava te nam prezentira ideju o reinkarnaciji i vječnom

povratku

Pjesme izvan zbirke

SMRT I JA• Doživljaj jedinstva života i smrti• Smrt se rađa s čovjekom; u jednom trenutku prestiže život i zaustavlja ga• Smrt nije izvan mene. – točka – potpuna pomirenost, svijest da je to tako• Na kraju pjesme nema točke – nešto vječno, nepoznato; ne zna što će se dalje dogoditi• Nema mira i vječnog života• Smrt – oslobađanje od ograničenja tijela

SMRT• Borba tijela i smrti – usporedba tijela s mašinom• Odnos ljudi prema smrti – bez osjećaja boli i sućuti• Zadnja strofa – krik, šutnja, tjeskoba• Ništa se ne mijenja kad netko umre, prikaz smrti kao nečega uobičajnog

CIKLUS O SIROMASIMA• Nastao u razdoblju od 1920. do 1921. • Dominacija socijalnih motiva – društvena problematika tog vremena; socijalna nepravda•• Ručak siromaha

9

• Motivi: stid, strah, otuđenost, usamljenost, nemoć

Dobriša Cesarić• Spontana, topla i naoko jednostavna poezija• Melodioznost• Simboličko – alegorijske značajke• Pjesnik grada, ljubavi i vedrine• Jesen je jedna od najdražih Cesarićevih tema (Jesenja pjesam, Jesenje popodne, Jesneje jutro, Kasna

jesen itd.)• Socijalne pjesme – specifičan poetski protest protiv socijalne nepravde (Mrtvačnica najbjednijih,

Predgrađe, Vagonaši)• Socijalni protest prerasta u općeljudski bunt protiv učmalosti i ispraznog života te prilika u domovini

(Mrtva luka)• Misaonost (Kada budem trava, Oblak, Povratak)• Zatvorena forma, vezani stih¸, ali prirodan i gibljiv zbog osebujnog ritma• Zbirke: Lirika, Spasena svjetla, Izabrani stihovi, Pjesme, Osvijetljeni put, Goli časovi, Proljeće koje

nije moje itd.

Oblak• Misaona lirska pjesma• Doslovno i alegorijsko značenje – ljepota oblaka koji se pojavljuje i nestaje te oblak kao simbol

izdvojenog pojedinca, stvaralačke usamljenosti umjetnika• Ljudi su zaokupljeni materijalnim vrijednostima i ne mare za duhovne stvari• Oblak ukazuje na tragičnu sudbinu svega što je individualno, slobodno i lijepo

Povratak• Kružno kretanje vremena• Cikličnost i u formi pjesme (ponavljanje prve strofe na kraju pjesme)• Ideja vječnog povratka – čežnja ljubavi za vječnošću• Mogućnost da nakon smrti sretnemo one koje smo voljeli – tragično je to što se možda nećemo

prepoznati• Razapetost lirskog subjekta između istine i snova• Ograničenost ljudske spoznaje u vezi s temeljnim pitanjima života i smrti (nitko ništa ne zna)

Balada iz predgrađa• Socijalna lirska pjesma• Socijalni motivi: sirotinja, izgled krajolika• Ton – tužan i tragičan• Kružni tijek vremena; život ide dalje usprkos nestajanju jednog čovjeka• Polisidenton – ukazuje na tijek vremena

Augustin (Tin) Ujević• Rane pjesme – pod utjecajem hrvatske tradicije i A. G. Matoša• Impresionističko – simbolistički stil, sonet, rima, zvučne figure• Domoljubni, intimni i pejsažni motivi• Sonet Oproštaj

• I. faza – pjesničke zbirke nastale tijekom boravka u Parizu• Zaokret prema modernoj europskoj poeziji (Baudelaire), s odjecima trubadursko – petrarkističke

tradicije• Intimne preokupacije, pesimizam• Prožimanje osjećaja usamljenosti s motivom metafizičke, duhovne ljubavi prema imaginarnoj ženi• Tema pjesništva• Sonet, vezani stih – napušta se klasična i čvrsta struktura stiha i strofe• Zbirke: Lelek sebra i Kolajna

• II. faza – obrat od emocionalne prema misaonoj poeziji

10

• Okreće se prema vanjskom svijetu• Refleksivne pjesme• Osjećaj prkosa, snage i životnosti, povratak vjere u čovjeka• Kranjčevićevske vizije i nadrealistički prodori u podsvjesno• Ritmizirani slobodni stih• Zbirke: Auto na korzu, Ojađeno zvono

• III. faza – potpuno smirivanje, prihvaćanje života onakvim kakav jest• Pjesme su duljeg oblika i otvorene strukture• Zbirka: Žedan kamen na studencu

Oproštaj• Tematska razina: opozicija lirsko MI – Marulić• Lirsko Mi – avangradni pisci – štovatelji Marulića koji istodobno negiraju tradiciju (i Marulića)• Krenut će od tradicije, ali će kreirati nešto novo• Mlada plavca – skupina pjesnika• Najava novih putova hrvatskih pjesnika

Svakidašnja jadikovka• Lirski subjekt istupa u ime cijele generacije• Mladost – starost: mladost koja nema snage, koja je dovela u pitanje osnovno vjersko, biblijsko

uporište, koja se identificirala s mukom samoga Krista• Starmladost - starost duše, mladost tijela• Osjećaj klonuća, razočaranja i izgubljenosti iluzija• Ponavljanjem početnih stihova krug se zatvara, jadikovka je vječna (sve dotle dok se nešto ne

promijeni, bilo u strukturi razmišljanja, bilo u vanjskim okolnostima koje utječu na to isto razmišljanje)

Visoki jablani• Izuzetni, izdvojeni pojedinci• Radi se o ljudima koji šire obzore svijeta, koji su snažni, posjeduju snagu vjere i imaju polet orlova• To su vođe za slobodu prava, ali i sami su razapeti između pozitivnih emocija koje šire u odnosu spram

drugih, ali i patnje i siromaštva koja ih je u te visine dovela• Oni su neshvaćeni i neprihvaćeni • Ujevićev jablan predvodi ostale, ali pati zbog svoje usamljenosti i nemogućnosti da ostali dosegnu

njegovu visinu

Pobratimstvo lica u svemiru• Zaokupljenost općim bratimljenjem ljudi na zemlji• Smisao života je u zajedništvu – čovjek kao individua i kao dio cjeline• Pjesnik ističe da ljudi dijele i snove, i misli, i radosti, i lutanja, i snagu, i grijeh

Naše vile• Ujević evocira povijesne osobe, književne likove, književnike• Naglašava odnos prema tradiciji• Blaženi su pisci i pjesnici kojima su one inspiracija i koji ih susreću u svojemu duhu te im služe kao

polazište za književno stvaranje

Božanska ženo, gospo nepoznata• Stvarna žena uzdignuta do razine božanske, idealne žene• Žena kao simbol stvaralačkog misterija• Pitanje o identitetu žene postaje pitanje o izvoru pjesničkoga nadahnuća

Dragutin Tadijanović• Pjesme je počeo objavljiati kao gimnazijalac pod pseudonimima Margan Tadeon i Tadeon• Potkraj 1930. javio se u zajedničkoj zbirci Lirika šestorice• Sljedeće godine izdao je prvu samostalnu zbirku Lirika• Zbirke: Sunce nad oranicama, Pepeo srca, Dani djetinjstva, Tuga zemlje, Pjesme, Blagdan žetve,

Srebrne svirale, Prsten, Prijateljstvo riječi itd.

• Tadijanovićeva međuratna lirika

11

• Pjesme iz ovog razdoblja tematski su vezane uz svijet djetinjstva i prirode rodnog sela Rastušja• Tuga zbog odlaska u grad (tema otuđenja), čežnja za danima djetinjstva i žudnja za ljubavlju• Ispovjedni karakter i jednostavnost• Jezgra Tadijanovićeve poezije je slika• Slobodni stih, govorni ritam

• Tadijanovićeva poslijeratna lirika• Tamni tonovi, osjećaj zabrinutosti i rezignacije• Univerzalni problemi ljudske egzistencije• Spoznaja čovjekove prolaznosti, tjskoba smrti• Dugo u noć, u zimsku bijelu noć• Slobodan stih• Pjesma ugođaja, tišine i mira• Motiv majke i doma• Tuga i osamljenost• Pjesma počiva na vizulnim i auditivnim slikama kojima se ostvaruje motiv noći• Ponavljanje i variranje provodnog stiha – dugo u noć, u zimsku gluhu / pustu / bijelu noć• Pjesma je zasnovana na kontrastu noći i svjetlosti – simbolizira težnju za ljepotom djetinjstva

Večer nad gradom• Boraveći u Firenzi pjesnik iznosi sjećanja na rodno selo (Rastušje)• Lajtmotiv – ruke• prolaznost

Prsten• Lirsko – epska pjesma• Alegorija – prsten predstavlja neprolaznost života• Pandan Cesarićevom Povratku po tematici vječnog kruženja

Miroslav Krleža

POEZIJAPan, Tri simfonije, Pjesme I., II. i III., Lirika, Knjiga pjesama, Knjiga lirike, Simfonije, Pjesme u tmini, Balade Petrice Kerempuha

PROZAHrvatski bog Mars, novele, glembajevski novelistički ciklus

DRAMASimbolističko – ekspresionistička faza – Legenda, Maskerata, Kraljevo, Kristofor Kolumbo, Michelangelo Buonarroti, Adam i EvaEkspresionističko – realistička faza – Galicija, Vučjak, GolgotaPsihološka faza – U agoniji, Gospoda Glembajevi

Povratak Filipa Latinovicza• 1932.• Prvi moderni hrvatski roman• Monološko – asocijativni roman, analitičko – psihološki roman• Roman o umjetniku i umjetnosti – novi pristup temi; Filip u umjetnosti vidi viši smisao čovjekovog

života• Tema povratka – fizički i duhovni povratak• Nakon 23 godine dolazi u rodni kraj u potrazi za vlastitim identitetom – traži odgovor na cijeli niz

intimnih i egzistencijalnih pitanja• Povratak predstavlja inventuru cjelokupna Filipova života i sučeljavanja s egzistencijalnim tajnama i

osobnim kompleksima• Povratak u djetinjstvo preko osjetilnih senzacija (Proust) – kvaka na vratima• Djetinjstvo se ne prikazuje kronološki, već izazvano sjećanjem, postaje subjektivno• Kompozicija: povratak u zavičaj i djetinjstvo - retrospekcija (u prvom dijelu romana); kostanjevačka

sredina – linearno pripovijedanje (drugi dio romana)

12

• Slikar, hipersenzibilni pojedinac, progonjen osjećajem egzistencijalne tjeskobe, opterećen nizom osobnih kompleksa – od pitanja tko mu je otac i kakva mu je majka, trauma iz djetinjstva, životne nesigurnosti i besperspektivnosti

• Nezakonito dijete jedne trafikantice i predstavnika aristokratskog društva koje se nalazi u fazi materijalnog propadanja

• Odnosi među likovima:• Majka – Filip – hladan odnos, istjerala ga je iz kuće, nikad mu nije rekla ime njegova oca – pri izradi

portreta dolazi do izražaja način na koji doživljava majku (slika majku kao bordelsku damu)• Filip – Liepach – njegov otac, međutim i prije nego što je to doznao, Filip osjeća neku odbojnost prema

njemu• Filip – Bobočka – kad je Filip upoznaje “sve je već bio iza te žene” – Krleža naglašava njenu tjelesnost,

kao i majčinu (zbog toga smatra da mu majka nema pravo prigovarati zbog odnosa s njom)• Filip – Baločanski – suparnici; postupci Baločanskog motivirani su psihološki; uništava svoj život i

život svoje obitelji zbog otkrića tjelesnoga• Filip – Kiryjales – Filipova podsvijest, njegov alter ego; umjetničkom doživljaju svijeta Kiryjales

suprotstavlja logiku racionalne svijesti – razara Filipove idealističke koncepcije o slikarstvu i iluzije o talentu, rujući zapravo po Filipovim intimnim sumnjama

• Tehnika pripovijedanja – modernistička tehnika• Deskripcija (opis) – vizualni, taktilni, auditivni i olfaktivni elementi – asocijativna tehnika• Važnost boje u doživljaju svijeta: siva boja (vanjski izgled predmeta, sumoran izgled gradova) – prikaz

unutrašnjeg stanja glavnog junaka (kad bi boje počele u Filipovom oku sivjeti, onda bi to bio simbol onih stanja u životu glavnog junaka koja su ispunjena prazninom i beznađem u traganju za smislom života)

• Unutrašnji monolog i slobodni neupravni govor – istovremenost dvaju glasova (pripovjedač, lik); misli lika filtrirane kroz misli pripovjedača

• Subjektivno i objektivno vrijeme• Analitička introspekcija – radnja romana zbiva se u svijesti glavnog junaka• Esejistički dijelovi• Filip stvarnost doživljava naturalistički, a sjećanje impresionistički• U romanu je prisutan utjecaj psihoanalitičkih teorija – čovjekova spolnost i nejasno mračni porivi koji

vladaju likovima

Gospoda Glembajevi• Dramski ciklus o Glembajevima: Gospoda Glembajevi, Leda, U agoniji• Psihološka drama (sukob između likova i unutar lika) sa socijalnim elementima• Tri čina• Leone (slikar) dolazi kući nakon 11 godina na proslavu obljetnice osnivanja banke• Sukobi:• 1. čin – Leone i glembajevska sredina• 2. čin – Leone i otac Ignjat (očeva smrt)• 3. čin – Leone i barunica Castelli (baruničina smrt) • Dramski sukob razvija se gradacijski, a prate ga zbivanja u prirodi (munje, grmljavina, vjetar, kiša)• Mjesto i vrijeme radnje: palača imućne bankarske obitelji Glembay, između 1 i 5 ujutro, 1913.• Govorna karakterizacija likova • U podlozi je drame legenda po kojoj su svi Glembayevi varalice i ubojice, a njihovi su potomci

opterećeni obiteljskim naslijeđem (animalna, grabežljiva priroda) – naturalističko obilježje (biološka motivacija glavnih likova)

• Glembayevi su podvojeni između privida (bogatstvo, moć, sreća) i istine (lažljivci, kradljivci, ubojice)• Ženski likovi:• Sestra Angelika – oličenje duhovnoga, lijepoga, profinjenoga, smirenoga – razum• Barunica Castelli – oličenje animalnoga, nagonskoga i nemoralnoga – čulnost• Leone se bori protiv svoje glembajevske prirode – ubojstvo barunice znak je da je svojom prirodom

pravi Glembay, iako se cijelog života borio protiv toga• Angelikin ostanak na sceni i cvrkut ptica – simbolika - nada za Glembajeve ipak postoji i Angelika je

jedina koja ih može spasiti• Prikazujući uspon i pad Glembayevih Krleža ukazuje na slom Austro – Ugarske Monarhije

13

Baraka Pet Be• Središnja novela Krležine antiratne zbirke Hrvatski bog Mars• Ciklus o stradanju hrvatskih domobrana u Prvom svjetskom ratu – hrvatski seljak i intelektualac u

uniformi austrougarskog vojnika• Ironija naslova zbirke – Hrvati stoljećima ginu u ratovima za tuđe interese• Krleža pokazuje apsurdnost ljudskog i međusobnog klanja uopće – ljudi ginu, a ne znaju zašto ni za

koga• Realističko pripovijedanje, naturalistički opisi ratnih stradanja, ekspresionistički stil u slikanju

masovnih scena i ekspresionistička simbolika• Student Vidović, intelektualac – svjestan što se događa, ali ne može ništa promijeniti• Baraka Pet Be - simbol demoralizirane i obezglavljene Austro – Ugarske; predstavlja agoniju naroda

zatočenih u Austro – Ugarskoj Monarhiji

Krležina lirika• Krležina ekspresionistička lirika (Pjesme I., II., III. i Lirika) – ratna lirika, izraz pjesnikova duševnog

stanja (Snijeg)• Suprotstavljanje svemu što dehumanizira ljudsko biće• Balade Petrice Kerempuha (1936.) – grabancijaš i skitnica starog varaždinskog pisca Jakova

Lovrenčića• Pjesnikova vizija cjelokupne hrvatske povijesti promatrane u nizu seljačkih buna i otpora• Slika života hrvatskog kmeta koji se održava na životu zahvaljujući samo svojoj kerempuhovskoj

otpornosti i snazi: crnom humoru i ironiji• Kajkavsko narječje (kajkavska književna tradicija + živi kajkavski govor + izrazi iz zagrebačkog

razgovornog jezika s početka 20. st.)• Stilsko obilježje: barokna kićenost• Ključne riječi: krv, megla, tama

DRUGA MODERNA

• 1952. – 1969.• Naziv je dobila zbog sličnosti s razdobljem hrvatske moderene koje se očituje u pluralizmu stilova• Razdoblje su obilježila dva časopisa: Krugovi i Razlog• 1952. – demokratizacija kulture i umjetnosti (govor Miroslava Krleže na Trećem kongresu književnika

u Ljubljani) -izlazi prvi broj časopisa Krugovi

Poetika krugovaša• Urednik Krugova (1952. – 1958.), Vlatko Pavletić, u prvom je broju Krugova napisao krilaticu Neka

bude živost!• To je zahtjev za umjetničkim pluralizmom • Krugovaši afirmiraju duh tolerancije, pravo na razliku i na vlastiti izraz• Književnost postaje prostorom traženja, kreacije, eksperimenta• Mijenja se i odnos književnosti prema politici – pisci izražavaju otvoreno nezadovoljstvo prema svakoj

ideološkoj prisili i političkoj narudžbi• Bitna sastavnica literarnog života postaje postaje razmjena i borba mišljenja• Novi procvat književne kritike• Ugledanje na suvremene strane uzore (osobito angloameričke, poput Thomasa S. Eliota i Ezre Pounda

te španjolske pjesnike)• Ponovno uključovanje hrvatske književnosti u europske litararne krugove

Glavni predstavnici krugovaške generacije• Autori različitih poetičkih opredjeljenja i različitih shvaćanja književnosti – dinamika• Krugovaška generacija:• Nikola Milićević Ivan Slamnig• Slobodan Novak Vlado Gotovac• Zvonimir Golub Krsto Špoljar• Slavko Mihalić Čedo Prica

14

• Josip Pupačić Vesna Krmpotić• Milivoj Slaviček Antun Šoljan• Irena Vrkljan• Vlatko Pavletić• Krugovima su se priklonili i neki stariji pisci koji su se afirmirali još prije rata ili prvih poratnih godina,

primjerice, Jure Kaštelan i Vesna Parun

Poetika razlogovaca• Časopis Razlog (1962. – 1969.)• Pluralizam pjesničkih koncepcija i traganja u različitim smjerovima• Nekonzistentna grupacija pisaca koja je nastavila i produbljivala iskustva krugovaša• Prevlast poezije – naglašena intelektualizacija pjesništva; podređivanje pjesničke riječi filozofskim,

teorijskim i idejnim koncepcijama• Nekomunikativno, hermetično pjesništvo, zasićeno filozofskim leksikom i metajezikom• Čest je oblik pjesme u prozi sa zgusnutim, aluzivnim i hermetičnim jezikom (Dragojević, Zidić,

Mrkonjić)• Grafička i vizualna lirika (Vladović, Kolibaš)• Razlogovci:• Igor Zidić• Vjeran Zuppa• Ante Stamać• Danijel Dragojević• Tonči Petrasov Marović• Dubravko Horvatić• Zvonimir Mrkonjić• Tonko Maroević• Zvonimir Majdak

Jure Kaštelan• Zbirke: Crveni konj, Pijetao na krovu, Biti ili ne, Malo kamena i puno snova, Skoplje u tvojim očima

itd.• Drame: Pijesak i pjena, Prozor• Kaštelanova poezija• Utjecaji: hrvatska pjesnička tradicija, osobito A. G. Matoš i Tin Ujević (intelektualizam) Federico Garcia Lorca i nadrealizam (metaforika) Narodna poezija (ritmičnost)Teme: rat intimna tematika (djetinjstvo, zavičaj, ljubav, smrt, egzistencijalna zabrinutost)Obilježja: slobodni stih, razvijena nadrealistička metaforika, alegoričnost i intertekstualnost

Tvrđava koja se ne predaje• Objavljena 1955. u zbirci Biti ili ne biti• Slobodni stih• Nabrajanje slika koje ne olakšavaju razumijevanje pjesme• Stihovi govore o tome kakva je tvrđava i što se sve vidi s te tvrđave• Tvrđava – obrambeni stav i namjerna izolacija, ali i uzdizanje prema nebu• Zastava srca – osjećajnost• Tvrđava koja se ne predaje – čovjek određenih načela• Pjesnici se odvajaju od svijeta u neosvojive tvrđave, izgrađene od sna i mašte, i nikada se neće predati,

ma koliko ih opsjedala trivijalna i često nasilna svakodnevnica• Izraz blizak nadrealizmu

Jadikovka kamena• Kamen – jedna od ključnih riječi u Kaštelanovoj poeziji• Tema je pobuna protiv nepravde i zla koje se događa svijetu, bijeg od okrutnog svijeta, ali ta je pobuna

osuđena na propast, a da bi se izbjegla propast samoga sebe, lirski se subjekt pretvara u neživu materiju• U ovoj pjesmi kamen, kao alegorija čovjeka, moli „vladare zemlje“ da ga izvade iz „pločnika i ulica, iz

pragova tamnica i katedrala“ i da ga vrate natrag u prirodu, odakle je izvađen, jer ne želi gledati zločin

15

Vesna Parun• Pjesnikinja, dramatičarka i esejistica• Zbirke: Zore i vihori, Crna maslina, Vidrama vjerna, Koralj vraćen moru, Strah me je umrijeti, Ukleti

dažd, Sto soneta i dr.• U njenoj prvoj zbirci, Zore i vihori, nalazimo neslućene spojeve i sudare riječi i značenja – kritika, koja

je nije razumjela, poručila joj je da se obuzda• Pokušala se “obuzdati” u zbirci Pjesme koja nije bila uspješna, a nakon toga 7 godina nije objavljivala• Nakon toga stih joj postaje odmjereniji, otmjeniji i dostojanstveniji• Njena je poezija spoj modernizma i tradicije, kao i poezija Jure Kaštelana• Utjecaji: starozavjetna poezija (biblijski verset)• hrvatska pjesnička tradicija (osobito • pjesnici hrvatske moderne) te Ujević i Tadijanović• francuski nadrealisti• Teme: intimna tematika (sjećanja na mladost, • djetinjstvo, zavičaj i ljubav)• ljubavne pjesme• egzistencijalna tematika• Obilježja: slobodni stih, bujna i originalna metaforika• Osnovne su joj preokupacije ljubav, ljepota, bogatstvo prirode, vječno pitanje života i smrti, sadašnjost i

vječnost 

Mati čovjekova• Zgražanje nad nečovječnošću čovjeka• U svijetu u kojem čovjek ubija čovjeka nemoguće je ostvariti temeljne ljudske vrijednosti: ljubav,

sreću, slobodu, razumijevanje

Ti koja imaš nevinije ruke• Pjesma u kojoj se pjesnikinja obraća svojoj suparnici, ali ne s ljutnjom i mržnjom, nego puna

razumijevanja, s molbom da usreći voljenog muškarca kad ona to nije mogla• Sreća voljenog bića važnija joj je od vlastite sreće

Josip Pupačić• I. faza stvaralaštva: zbirka Kiše pjevaju na jablanima – nastavlja se na tradiciju hrvatskog

impresionističkog pjesništva• Jedan od osnovnih pokretača njegove poezije jest iskonska veza sa zavičajnim krajolikom (kamen,

vegetacija, more, otoci), obiteljskim domom, nostalgičnim povratkom u svijet djetinjstva• Pretežito intimna pejsažna lirika• Panteistički doživljaj svijeta• II. faza – zbirke Mladić i Cvijet izvan sebe• Predstavlja se kao pjesnik egzistencijalističkih preokupacija• U tim knjigama ima bljeskova čistog lirizma i spontanih doživljaja (More), ali prevladavaju osjećaji

nemira, sumnje, bola, doživljaj prolaznosti, opsesija smrti, pitanja o smislu života (Tri moja brata, Oporuka)

• Prodiranje filozofske prolematike u pjesme• III. faza – zbirke Ustoličenje i Moj križ svejedno gori• Naginjanje lirskoj apstrakciji i eksperimentima na formalnom planu• Njegov se poetski izraz intelektualizira i hermetizira, metafore često postaju neprozirne, dok

geometrijska struktura pjesme sve više nalikuje na šimićevski grafizam. • U traganju za mogućnostima poetskog izraza vraća se katkad i srednjovjekovnim tekstovima, drevnim

stihovima i zapisima, pučkim gatalicama i tužaljkama

More• Slobodni stih• Nema interpunkcije• Djetinje oduševljenje prirodom – komunikacija s morem karakteristična je za svijet djeteta (njegovo je

rodno mjesto brijegom skriveno od mora; kao dijete gledao je more)• Personificiranost mora• Vizualne i akustične slike• Polisidenton – nabrajanje u zanosu• Panteizam – stopljenost s prirodom

16

• Razigrani ritam• Dva mora – pravo more i more zlato (voljena djevojka)

Tri moja brata• Pupačić je bio najmlađi od sedmero djece• Tri brata poginula su mu od hidroelektrani od struje – autobiografski motiv• Slobodan stih (ima interpretacije)• Počinjegramatički neobično, miješa jedninu i množinu – želi pokazati da su jedno (ljubav, povezanost)

– želi reći “kad sam ja bio oni, kad sam se sastojao od njih i kad smo bili jedno”• U nekoliko jednostavnih slika opisuje što su mu značili dok su bili živi – ne jauče i ne plače; on samo

vidi sebe pored njih i veličinu njihova gubitka izražava slikama života koji se najčešće odražavao u prirodi jer biti sretan značilo je biti vedar kao priroda, biti stopljen s njom

• “moj brat, moj brat i moj brat” – ne imenuje ih, svi su mu jednaki

Moj križ svejedno gori• Tema – oproštaj od svijeta• On više ne želi biti dio tog svijeta – otuđenje, problemi koje nosi suvremeni život• Križ je simbol života – patnički život• Svejedno gori – usprkos svemu, on ipak živi• Bez pozdrava – nema više prijteljstva• Bez riječi – nema komunikacije• Bez Boga – nema vjere• “odlazimo prema istoj nepoznatoj zvijezdi” – zvijezde = ideali (Šimić, Kranjčević, Ujević) – put je

neizvjestan• Raskršće – mjesto odluke i odabira• Svijet kao simbol krčme – ekspresionizam (Krleža)• Pesimizam – “Moj svijete uzalud stvaran / moj svijete uzalud ljubljen”• Rane otaca izrastaju u kraste – prošlost, rane nisu zacijelile – i dalje nosimo teret prošlosti• Intertekstualnost – reminiscencija na bugaršticu Majka Margarita – ona prodaje suze – svijet je

materijalan• Nigdje ne vidi put – ne zna kako to promijeniti• Koraca (Šimić) - znak nesigurnosti• Plače, ali gleda prema beskraju – teži boljem

Ivan Slamnig• Suvremeni hrvatski književnik• Zbirke poezije: Aleja poslije svečanosti, Analecta, Odron, Dronta i dr.• Zbirke novela: Neprijatelj, Povratnik s mjeseca• Roman: Bolja polovica hrabrosti (proza u trapericama)• Za razliku od svojih suvremenika, ne bavi se bitnim pitanjima ljudske egzistencije• Usmjerivši pjesničku pažnju na sam jezik, utemeljio je ludističku poetiku – poezija igre, dosjetke,

paradoksa, eksperimenta (poeta ludens)• U svojim pjesmama nastoji maksimalno iskoristiti potencijale koje mu nudi standardni jezik, dijalekti,

žargon, govor društvenih grupa, govor znanosti i tehnike• Ovaj učeni pjesnik (poeta doctus) znalac je brojnih stranih jezika te u svoju poeziju uključuje i

arhaizme, neologizme, barbarizme, fraze• Osnovni je pokretač Slamnigove poezije dosjetka, a sadržaj mu je često podređen formi• Brojne intertekstalne veze – citati i parafraze iz starohrvatske lirike, europske srednjovjekovne poezije,

poigravanje sa starim metričkim predlošcima, stihovima iz narodne lirike itd.

Ubili su ga ciglama• Ludistički obrađeni svevremenski motivi o životu, smrti, zločinu, čovjeku (ozbiljni motivi)• Igra riječima i interpunkcijom• Slamnig je jednom prilikom objasnio da se radi o gušteru

Barbara• Dvosmislena igra riječima – Barbara kao žena i kao barka

Slaga Gunduo o prošastju• Kulturnopovijesne reminiscencije na Gundulićevu poemu Suze sina razmetnoga

17

• Dubrovačka književna tradicija služi Slamnigu kao kreativan poticaj• Poigravanje Gundulićevom ars poeticom – lirski subjekt otvara intelektualni dijalog s koncepcijama

baroknog pjesnika o prolaznosti i promjenjivosti svega te im suprotstavlja vlastiti doživljaj ljudskog opstanka – u prolaznosti i trenutačnosti pronalazi jedini smisao ljudskog opstanka

• Osmeračke sestine – prizivanje najrasprostrajnijih metričkih oblika hrvatskog baroka• Citat iz Gundulićeve pjesme dovodi se u novi kontekst• Na duhovit i humorističan način osporava barokne stereotipe

– pod maskom učenoga pjesnika priziva brojne kulturne kodove nacionalne baštine, a istodobno ih ludičkim paradoksima osporava

Slavko Mihalić• Najizrazitiji pjesnik krugovaškog naraštaja• Dvadesetak zbirki pjesama• Najpoznatije zbirke: Komorna muzika, Posljednja večera, Klopka za uspomenu, Pohvala praznom

džepu, Tihe lomače• Refleksivna i filozofična poezija – slijedi liniju intelektualističke hrvatske poezije (Kranjčević, Šimić,

Krleža i Ujević)• Unutar krugovaške generacije utemeljio je egzistencijalnu refleksivnu poetiku, tzv. “liriku malodušnih”

– egzistencijalističko pjesništvo koje tematizira tzv. granične situacije: smrt, strah, tjeskobu, ugroženost i osjećaj praznine, pustoši i nemoći

• Izrazito pesimistična vizija svijeta• Najjasnije je i najdublje opjevao strahove, osamljenosti i nade svoje generacije• Mihalićevu poeziju prožima tema poraza i egzistencijalistička ideja bačenosti čovjeka u jedna apsurdni

svijet• Iako prožeta crnim pogledima na perspektive čovjeka i njegovih mogućnosti u svijet, Mihalićeva

poezija ipak odiše nekom vrstom humanizma koji bismo mogli nazvati egzistencijalističkim – shvaćanje da unatoč nedvosmislenoj i i neizbježnoj propasti, koja za čovjeka leži u smrti, ipak ljudski život ima smisao u hrabrosti kojom čovjek prihvaća uvjete svog postojanja

• Međutim, to ne znači potpunu predaju, malodušnost i pasivnost subjekta - Mihalićeva lirika fokusira čovjeka koji mirno, strpljivo, dostojanstveno i uzdignute glave podnosi svoju nesreću i poraz pretvara u vlastitu pobjedu

• Lirski subjekt Mihalićeva pjesništva nije samo obični nezainteresirani promatrač, nego aktivni sudionik u zbivanjima: sve što se zbiva s čovjekom u suvremenom svijetu, zbiva se i u njemu samom

• U kasnijim zbirkama Mihalić se okreće svakodnevnici i malim ljudima• U posljednjim pjesmama progovorio je o Domovinskom ratu• Komunikativno pjesništvo, lišeno radikalnog eksperimentiranja• Bitan smisao i tema, ali velika je pozornost posvećena i formi i pjesničkom jeziku• Kolokvijalan izričaj, pun fraza iz svakodnevnog komuniciranja, a asocijativni se ritam približava

govornom jeziku

Približavanje oluje• Lirski subjekt govori Veri o događajima u prirodi koji prate približavanje oluje kako bi izbjegao

govoriti o bitnim stvarima• Kolokvijalan izričaj

Majstore, ugasi svijeću• Pjesma napisana u doba hrvatske šutnje• Majstor – pjesnik, intelektualac, prorok• Tragični položaj intelektualca 70-ih godina 20. st.• U tim vremenima njegove riječi mogle bi pregristi uzice, tj. ukazuje na mogućnost “kidanja riječima”

postojećeg reda• Mihalićev lirski subjet poručuje majstoru (pjesniku, sebi) da odustane od govora i da se posveti

trivijalnim poslovima u vrtu i oko kuće te beskorisnom brojanju zvijezda• Treba se okrenuti realnoj životnoj svakodnevnici da nitko ne bi vidio njegove “oči pune čuđenja” –

aluzija na Šimića (Pjesnici su čuđenje u svijetu)• Međutim, pjesnikom je majstorom postao upravo zbog lucidnog i angažiranog svjedočenja o vremenu• Poanta – prizivanje strategije ponašanja klauna (plaču kad im se smije i smiju se kad im se plače) –

ironija je prikladna maska koja će sačuvati njega i snagu njegova svjedočenja

18

Prolazim Zrinjevcem, dotiče me more• Ispreplitanje morskog i urbanog pejsaža• poanta: «Veliki smo milijunsku brod koji ne kani odustati» (rodoljubno značenje: zajedništvo,

povezanost, jedinstvo svih ljudi i krajeva hrvatske domovine)

Ranko Marinković, Ruke• Zbirke novela: Proze, Ruke, Poniženje Sokrata • Romani: Kiklop, Zajednička kupka, Never more• Drame: Albatros, Glorija, Politeia, Pustinja• Kazališne kritike i eseji: Geste i grimase, Nevesele oči klauna

• Zbirka Ruke sadrži osam novela (Samotni život tvoj, Suknja, Prah, Anđeo, Koštane zvijezde, Benito Floda von Reltih, Ruke, Zagrljaj)

• Prvo izdanje sadrži i novele Karneval, Mrtve duše i U znaku vage• Karneval se u drugom izdanju pridružuje zbirci Poniženje Sokrata, a novele Mrtve duše i U znaku vage

prerađene su i uklopljene u roman Kiklop• U drugo izdanje uključena je novela Samotni život tvoj, prerađeni tekst koji je prethodno objavljen dva

puta u dvije verzije, najprije pod naslovom Sunčana je Dalmacija, a zatim kao Cvrčci i bubnjevi• Prekrajanje zbirke traje 23 godine, a to govori koliko je važan redoslijed pojedinih novela• Neke novele prividno zadržavaju obilježja psihološko – realističke proze• U njima pisac prikazuje malograđansku atmosferu zagrebačke ili otočke sredine (rodni Vis) s nizom

karakterističnih likova• U drugim novelama prostor i vrijeme gube stvarna, konkretna obilježja, a prikazivanje poprima

modernistička obilježja• Temeljno je obilježje Marinkovićevih novela postupak intelektualizacije kojim se prikazani svijet

analizira i produbljuje do simbola ljudskog života uopće• Upotrebom ironije i groteske život se prikazuje kao iluzija, a čovjek kao glumac koji ne odlučuje o

svojoj sudbini• Svijet je prikazan fragmentarno, a naracija se prekida asocijativno – meditativnim umetcima

Antun Šoljan, Kratki izlet

• Predstavnik egzistencijalističke proze• Kratki izlet – egzistencijalistički roman• Tri plana romana: • roman s egzistencijalnom temom• roman o izgubljenoj generaciji• politička alegorija (“skreni ulijevo” u prvotnim je izdanjima bio “skreni desno”))• Šoljan se bavio pretežito urbanim temama, a u središte radnje stavljao je likove buntovnika,

nezadovoljnika i asocijalnih ljudi koji bježe od ukalupljenosti, konformizma i društvene odgovornosti, poričući postojeće konvencionalne strukture i afirmirajući kolektivni duh klape

• Njegovi likovi upuštaju se u avanturu ostvarenja svojih mladenačkih snova pokašavajući time dokazati svrhovitost svojega življenja i osmisliti ispraznost života koji ih postupno razara

• Ova uzaludna nastojanja gotovo redovito doživljavaju krah, a likovi se povlače iz borbe neminovno poraženi trivijalnim životom svakodnevnice

• Šoljan je začetnik tzv. proze u trapericama• Kratki izlet pisan je u maniri američke tzv. tvrdo kuhane proze, a karakterizira ga jednostavnost, čitke i

stilski dotjerane rečenice, kolokvijalna sintaksa, bez ukrasa i metaforike• Pripovjedač – mladi urbani intelektualac, ujedno i protogonist radnje• Likovi koji ga okružuju predstavljaju slučajno okupljenu klapu koja se našla na zajedničkom

znanstveno – istraživačkom putovanju (istraživanje freski u Istri – arkadijski krajolik)• Klapu čine neobični likovi (vodič Roko – antipod stereotipu vođe; generacijski vođa, utjelovljuje

generacijsku nesigurnost, izgleda kao da ima cilj, a zapravo ga nema; Petar, Vladimir, Ivan, dvije Ofelije i dva pijana Slovenca)

• Neobično putovanje postaje metaforička slika egzistencijalnih stanja suvremenog čovjeka i traganja za smislom

• Pred poteškoćama, preprekama i izazovima generacijska se skupna osipa – nije prožeta zajedničkim idealizmom

• Likovi su simboli određenih obrazaca ljudskog ponašanja (Petar – zadovoljavanje fizičkih želja je smisao života; Vladimir – hedonizam; Ivan – zavičaj, domoljublje; Ofelije – malograđanski moral)

19

• Roku je smisao života u samom putovanju, kretanju• Na kraju se pripovjedač i Roko rastaju – put Šoljanova junaka kroz podzemni tunel simbolički se

pretvara u traganje za smislom ljudske povijesti;pripovjedač čuje zvukove, glasove predaka – oni su započeli taj put traženja smisla, on ga samo nastavlja, isto kao što će to raditi i oni iza njega; izlazi u kamenjar – ništavilo s kojim je suočena ljudska egzistencija

• Radnja je vremenski smještena iza Drugog svjetskog rata• Šoljan je pisao o svojoj generaciji – tražili su nekoga tko će ih voditi i pokazati im put (to je u romanu

Roko); generacija koja je djetinjstvo provela u ratu, a mladenačke godine u razdoblju ideološke stege i materijalne oskudice; umjetnost postaje prostor relativne slobode

POSTMODERNIZAM

• Počinje 70-ih godina prošlog stoljeća i traje do danas• Raznovrsnost stilova i kreativan odnos prema tradiciji – intertekstualnost (povezivanje raznih

književnih tekstova citiranjem, parafraziranjem, parodiranjem te preuzimanjem tema i motiva) i intermedijalnost (postupak povezivanja raznih umjetnosti ili raznih komunikacijskih medija)

• Važna zbivanja:• Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, 1967. ,kojom su hrvatski intelektualci

ukazali na neravnopravan položaj hrvatskog jezika u bivšoj Jugoslaviji• Hrvatsko proljeće (1969. – 1971.) – cilj nacionalno zajedništvo i suprostavljanje protuhrvatskom

jugoslavenstvu• Domovinski rat

• Proza: Ivan Aralica, Psi u trgovištu Pavao Pavličić, Koraljna vrata

• Poezija: Luko Paljetak, Branimir Bošnjak, offovci (pjesnici okupljeni oko časopisa Off) itd.

• Drama: Ivo Brešan, Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja

• Hrvatski fantastičari (Pavao Pavličić, Goran Tribuson, Stjepan Čuić, Dubravko Jelačić Bužimski) – odriču se “iluzije stvarnosti” slikanja društvene sredine i psihološkog portretiranja te u svojim djelima tematiziraju iracionalno i bizarno

Ivan Aralica, Psi u trgovištu• Povijesni roman• Tri dijela labavo su povezana tematikom vlasti, odnosom pojedinca prema politici i ideologiji: • Nekamo moraš (protagonist diplomat Antun Vrančić; njegova pisma bratu Mihovilu i odnosi sa ženama

– najvažnije su Magdalena, Uršula i Izabela)• Mač samosjek (dvor sultana Sulejmana Veličanstvenog; odnos sa sinom Mustafom, vezirima i ženama)• Koža za bubanj (dvor sultana Sulejmana Veličanstvenog; u središtu je Sulejmanov psihički bolestan sin

Džihangir)• Aralica želi iz određenih povijesnih događaja izvući opće zaključke koji mogu biti valjani i danas

(povijesni likovi – svi oblici političkog ponašanja, a osobito tiranije, kroz povijest imaju zajedničke crte)

• U prvom je planu zaštita interesa dinastije i teritorijalno proširenje vlasti – nema ljubavi između roditelja i djeteta, nema iskrenog prijateljstva; okrutnost

• česte su retardacijske epizode i umetnute priče (Mustafine priče često imaju funkciju parabole)

+ J. D. Salinger, Lovac u žitu• Tema – život šesnaestogodišnjeg Holdena Caufielda (predbožićno vrijeme, otprilike tjedan dana, nakon

što su ga izbacili iz škole; školu napušta ranije i ne odlazi kući, već u jedan hotel u New Yorku)• O događajima čitatelje upoznaje iz bolnice• Dobrostojeća obitelj – brat D. B. Pisac je u Hollywoodu, sestra Pheobe (brat Allie umro je od

leukemije)• Traga za smislom svog života – ne želi odrasti i konvencionalna ga karijera ne zanima• Objašnjenje naslova:• Tekst zaista glasi – Ako netko sretne nekog dok kroz žito ide - … Sad svejedno, stalno zamišljam mnogo

male djece kako se igraju u jednom velikom žitnom polju. Na tisuće male djece, a nikoga u blizini… nikog odraslog, mislim… osim mene. A ja stojim na samom rubu jedne grozne provalije. Što mi je

20

dužnost, trebam uloviti svakoga tko se zaleti prema provaliji, hoću kazati, ako netko trči ne gledajući kuda ide, ja trebam iskrsnuti odnekud i uloviti ga. To je sve što bih trebao raditi čitavog dana. Da budem takav neki lovac u žitu. Znam da je to ludo, ali je to jedino što bih zaista želio biti. Znam da je ludo.

Proza u trapericama• Pojam proza u trapericama ili jeans proza nastaje u Hrvatskoj kao prozni model 60-ih godina 20. st. na

granici između modernog i suvremenog romana• To je posebna vrsta urbanog romana nastala prema romanu J.D.Salingera   Lovac u žitu • Karakteristike: mlađi glavni junak koji je netipičan, pasivan, bez ciljeva, gradski marginalac

suprostavljen svijetu odraslih• On pripada određenoj manjoj skupini, zajedno izazivaju tradicionalne vrijednosti i stvaraju vlastitu

kulturu (odijevanje, glazba, jezik)• U ovakvim romanima, odrasli obično slušaju klasičnu glazbu, govore standardnim jezikom, i slično,

kao suprotnost mladom junaku• Traperice više nisu samo odjevni predmet, one postaju svojevrstan svjetonazor• Okolina je obično urbana zagrebačka sredina, česti su žargonizmi, to više nije filozofski govor, već

govor gradske mladeži• Početke ovakvih romana nalazimo već kod Antuna Šoljana i njegovog romana Kratki izlet, a do pravog

razvoja dolazi 70-ih kada nastaju romani Alojza Majetića (Čangi off' gotoff, 1970.),Zvonimira Majdaka (Kužiš stari moj , 1970.), Ivana Slamniga (Bolja polovica hrabrosti, 1972.), Branislava Glumca (Zagrepčanka, 1975.)

21