Lienz, Austrija, svibanj - lipanj 1945

TAJNA IZDAJA KOZAKA

ILI POZNATA PRIČA O ČOVJEČNOSTI

SAVEZNIKA U DRUGOM SVJETSKOM RATU

JALTA, VELJAČA 1945.

DVA FINA „GOSPODINA“ SKLAPAJU POSAO SA ZLOČINCEM JEDNAKIM ILI VEĆIM OD HITLERA…

…I TOG SE SPORAZUMA KANE DRŽATI DO

KRAJA,

BAŠ KAO PRAVA GOSPODA, KOJA SU DALA RIJEČ SVOJEM UGOVORNOM PARTNERU.

A ovo je priča samo o jednoj od posljedica tog poštenog gentlemanskog dogovora:

O BLEIBURŠKOJ TRAGEDIJI HRVATA DANAS ZNAMO DOSTA – O NEKIM DRUGIM TEŠKIM SUDBINAMA IZ TOG ISTOG DOBA ZNAMO PUNO MANJE.

POVLAČEĆI SE PRED CRVENOM ARMIJOM, U TRAVNJU 1945. , U AUSTRIJU, ISTOČNI TIROL – PREDIO OKO LIENZA DOŠLO JE OKO

35.000 KOZAKA, VOJNIKA, ALI I BROJNE OBITELJI, SVEĆENICI, ŽENE, DJECA, I DRUGI CIVILI - ANTIKOMUNISTI.

Samo u vremenu od 1919. do 1920. godine Sovjeti su ubili više od 300.000 Kozaka (!), a zemlju koju su oni nastanjivali

raspodjelili su raznim manjinskim republikama, raselivši istodobno nebrojene Kozake.

Nadiruću njemačku vojsku 1941. godine Kozaci su doživjeli kao oslobođenje. Mnogi su tada dezertirali

iz Crvene armije i otišli u Wermacht.

U Drugom svjetskom ratu Kozaci su izdvojili iz SSSR-a svoje oblasti, formirali svoju državu i borili su se protiv Crvene armije. Oni su to doživljavali kao svoju borbu za slobodu, pa čak i kao

nastavak borbe protiv Oktobarske revolucije.

U travnju i svibnju 1945., u ovoj gostionici u centru

Lienza bio je smješten kozački stožer.

Danas o tome govori ova dvojezična spomen ploča koja je postavljena na uglu zgrade.

28. svibnja 1945., u Lienz su došle britanske jedinice koje su kozačkim časnicima objasnile da ne mogu računati na ostanak ili odlazak na Zapad i da

će po sporazumu iz Jalte biti izručeni Crvenoj armiji.

Istoga dana su, Crvenoj armiji najprije odvedeni kozački časnici, njih oko 2.000.

Britanski vojnici koji su ih isporučili svjedoče da se nedugo nakon njihovog odlaska začula paljba

strojnica.

Za odvedene časnike se više nikada nije čulo.

Kad su 1.lipnja Britanci naumili nastaviti s daljnjim „repatrijacijama“ dogodio se otpor. Vidjevši sudbinu svojih

časnika, Kozaci su - prema izvješćima preživjelih, odbili krenuti, te su se nakon zajedničke molitve koju su predvodili

njihovi svećenici, golim rukama suprotstavili oružanoj sili koja ih je namjeravala izručiti Sovjetima. Izvješća preživjelih

govore da su ih Britanci čak gazili i tenkovima.Tko tada nije stradao u proboju, pobjegao je u planine

nastojeći dosegnuti Italiju, gdje nije bilo pritiska Crvene armije.

Osim toga, prema nekim izvorima, dobro poznavajući sovjetske metode, velik broj Kozaka kojima nije uspio proboj (njih oko 350) počinio je kasnije kolektivno samobojstvo, neki čak zajedno sa

svim članovima obitelji.

Koliko je tada Kozaka stradalo pod britanskim metcima i tenkovima ne zna se točno. Službene stranice grada Lienza,

koje se mogu prihvatiti kao nezavisni i dobro informirani izvor, govore da su britanski vojnici tada pobili oko

3.000 Kozaka.

Slika S.G. Korolkova prikazuje revnost Britanaca u izvrsavanju međunarodnih sporazuma sa Staljinom. Naslikana je po sjećanju samog Korolkova i podsjeća na neke slične

prikaze o Bleiburskoj tragediji. Likovi u prvom redu izradjeni su po stvarnim osobama.

Koliko su pak Kozaka kasnije poubijali crvenoarmejci u samoj okolici Lienza, a koliko kasnije na drugim lokacijama, ne zna se, jednako kao

ni koliko ih je imalo „sreću“ preživjeti pokolj i završiti u Sibiru. Ne zna se ni kakva je bila sudbina žena i djece iz zbjega.

Drava je kao i na ovoj svježoj slici, bila nabujala od otopljenog snijega, i zlokobnom silom nosila je trupla koja nitko nije pokapao ni brojao.

DRAVA KOD PEGETZA, 30.05.

Na tu sramotu ZAPADA i tragediju HUMANOSTI danas upućuje putokaz u Peggetzu, današnjem predgrađu Lienza, koji stoji na

križanju sa Bundesstrasse 100. Neupućenima on ne znači ništa.

Unatoč lijepoti prirode prilaz groblju u Peggetzu budi tjeskobu

One koje su ANTIFAŠISTIČKI saveznici poubijali (zar antifašizam ne bi automatski trebao podrazumijevati i HUMANIZAM?), pokopani su u više

masovnih grobnica pored Drave.

Donja slika prikazuje kozačko groblje u Peggetzu danas

Rijetki grobovi nose ime stvarne osobe kao ovaj, na većini samo stoji napisano, ćirilicom te na njemačkom: „nepoznati Kozaci“

Prizori s Kozačkog groblja u Peggetzu, 30.05.2008.

TREBA LI NA KONCU REĆI: jednako kao što su izdali ove Kozake ili hrvatske vojnike na

Bleiburgu, saveznici su nakon 2. svjetskog rata, njima dobro

poznatom poznatom zločincu i njegovom zločinačkom sustavu,

izručili i čitav istok Europe.

POŠTEN POSAO, ZAR NE!?

Kako se ono zove kada netko surađuje sa zločincima…?

P.S.

…u naše doba kad se hrvatskim generalima sudi u Haagu na temelju musake

anglosaksonskog prava i takvog shvaćanja pravde i pravosuđa, pored ostaloga, i zato da su navodno znali ili trebali znati neke stvari a da navodno nisu ništa napravili protiv toga…

Ne možemo izbjeći pitanje: A što je s Rooseveltom & Churchillom?

Zar ono što su oni tada znali, a da ništa nisu napravili, premašuje sve što se Gotovini i

hrvatskim generalima stavlja na teret!