Transcript
Page 1: Lokalna partnerstva za toleranciju

Lokalna partnerstva za tolerancijuPriručnik za predstavnike lokalne samouprave

Page 2: Lokalna partnerstva za toleranciju

Lokalna partnerstva za tolerancijuPriručnik za predstavnike lokalne samouprave

Evropska unija

Program: European Instrument for Democracy and Human Rights

EIDHR PROGRAM EVROPSKI INSTRUMENT ZA DEMOKRATIJU I LJUDSKA PRAVA OSNOVAN JE KAO INSTRUMENT PODRŠKE EVROPSKE UNIJE RAZVOJU DEMOKRATIJE I UNAPREĐENJU LJUDSKIH PRAVA. PODRŠKA CIVILNOM DRUŠTVU KAO JEDNOM OD KLJUČNIH FAKTORA DEMOKRATSKOG DIJALOGA I REFORMI PREDSTAVLJA TEMELJNO OPREDELJENJE OVOG PROGRAMA KOJI, IZMEĐU OSTALOG, IMA SLEDEĆE CILJEVE:

- Unapređenje poštovanja ljudskih prava i sloboda u zemljama u kojima su ona ugrožena;- Jačanje uloge civilnog društva u unapređenju ljudskih prava i demokratskih reformi kroz podršku aktivnostima na

sprečavanju konflikata i promovisanju participacije i zastupljenosti građana u političkom i javnom životu;- Podrška unapređenju ljudskih prava i demokratije i aktivnostima utvrđenih u Smernicama EU;- Podrška jačanju međunarodnih i regionalnih inicijativa za zaštitu ljudskih prava, vladavine prava i demokratije;- Izgradnja i jačanje mera poverenja i unapređenje transparentnosti demokratskih izbora.

Naziv projekta: Lokalna partnerstva za toleranciju

Nosilac projekta:Centar lokalne demokratije, Subotica, Srbija

Lokalna partnerstva za unapređenje interkulturalnog razumevanja i tolerancije Priručnik za predstavnike lokalne samouprave

Ova publikacija štampana je uz podršku Evropske unije. Njen sadržaj je u isključivoj odgovornosti Centra lokalne demokratije i ne predstavlja zvanične stavove Evropske unije.

DeLegacija evropske komisije u repubLici srbiji centar LokaLne DemokratijeAvenija 19a, Vladimira Popovica 40/V, 11070 Novi Beograd Trg cara Jovana Nenada 15/I, 24000 Suboticawww.europa.rs www.lda-subotica.org

Page 3: Lokalna partnerstva za toleranciju

Lokalna partnerstva za tolerancijuPriručnik za predstavnike lokalne samouprave

PREDGOVOROvaj priručnik sačinjen je u okviru jednogodišnjeg projekta pod nazivom Lokalna partnerstva za toleranciju koji je

realizovan u Subotici u periodu od juna 2007 do jula 2008. Komponenta jačanja kapaciteta lokalne samouprave relaizovana je kroz obuku predstavnika izabranih organa mesnih zajednica i predstavnika lokalnih civilnih organizacija. Program obuke sastojao se od pripreme grupe trenera i serije tematskih treninga i seminara u izabranim mesnim zajednicama. Obukom je obuhvaćeno šest od ukupno 36 mesnih zajednica u Subotici, pri čemu su osnovne tematske oblasti definisane nakon sprovedenog istraživanja o oblicima komunikacija i konsultovanja organa MZ sa građanima u procesu odlučivanja. Interkulturalni dijalog i tolerancija, uključenost manjinskih zajednica, mladih i žena poslužili su kao opšti okvir izrade programa obuke, pri čemu su inkorporirane i metodološke celine vezane za unapređenje znanja i veština za efikasno rešavanje konflikata kroz različite poznate oblike konsultovanja sa građanima i organizacijama civilnog sektora. Imajući u vidu ciljeve projekta, celokupan program obuke razvijen je kao program unapređenja kapaciteta mesnih zajednica kroz obuku izabranih predstavnika organa MZ uz primenu savremenih interaktivnih metoda, tematskih radionica prema prethodno definisanim prioritetima,kroz upoznavanje sa važećim evropskim standardima lokalne samouprave, kao i razmenom dobre prakse sa primerima iz evropskih zemalja. Mesne zajednice uključene u projekat su: MZ Prozivka, MZ Centar 3., MZ Željeznicko naselje, MZ Novo Selo, MZ Gat, MZ Mala Bosna.

Priručnik je pripremljen na pristupačan način i služi kao podsetnik za predstavnike mesnih zajednica, članove i aktiviste lokalnih nevladinih organizacija i kao praktičan vodič kroz osnove funkcionisanja lokalne samouprave.

Page 4: Lokalna partnerstva za toleranciju
Page 5: Lokalna partnerstva za toleranciju

5

Lokalna partnerstva za tolerancijuPriručnik za predstavnike lokalne samouprave

Uvod Prevashodni cilj jačanja kapaciteta mesnih zajednica kao decentralizovanog nivoa funkcionisanja lokalne

samouprave u Srbiji podrazumave pre svega primenu celovitog programa obuke namenjenog izabranim članovima saveta i skupštine MZ koji se zasniva na principima modernog evropskog koncepta odgovorne i efikasne lokalne samouprave sa posebnim akcentom na mogućnosti mesnih zajednica da uspostavljaju različite forme i mehanizme konsultovanja sa građanima u procesu odlučivanja. Upravo stoga, program obuke predviđen ovim projektom sadrži između ostalog znanja i veštine u oblasti prevencije i rešavanja konflikata u lokalnim multietničkim sredinama, pri čemu je njegova realizacija tokom projektnih aktivnosti poslužila kao podsticaj uspostavljanja saradnje i partnerstava između organa mesne zajednice i lokalnih organizacija civilnog sektora. Na ovaj način, mesne zajednice dobijaju na značaju ne samo kao kao mogući generator participacije građana u lokalnoj zajednici već i efikasnijeg uključivanja različitih interesnih grupa građana u proces odlučivanja, što sve, dugoročno gledano može doprineti unapređenju demokratskih principa na kojima počiva sistem lokalne samouprave. Pored toga, jačanje kapaciteta mesnih zajednica podrazumeva adekvatnu izgrađenost i funkcionisanje institucija lokalne samouprave naročito kada su u pitanju multietničke lokalne zajednice. Najzad, one mogu predstavljati značajnog partnera u daljem procesu istinske decentralizacije i doprinositi izgradnji sistema lokalne samouprave kao važnog aktera integracije Srbije u EU.

Od tradicionalnog koncepta multietničnosti ka interkulturalnom upravljanju

Pomeranje tradicionalnog koncepta multietničnosti ka unapređenju interkulturalnog dijaloga i tolerancije predstavlja realnost savremene prakse lokalnih i regionalnih vlasti Evropske unije i pretpostavlja neophodnu sinergiju i izgrađenost međusektorskih partnerstava na lokalnom nivou. Naročito se to odnosi na institucionalnu uspostavljenost dijaloga između lokalnih vlasti i civilnog sektora. Pojmovi multikulturalnost i interkulturalnost su pri tome u čestoj upotrebi i isto tako često pogrešno tumače kao identični. Međutim, oni se po svojoj suštini kvalitativno razlikuju, kao različiti koncepti izgradnje i upravljanja etničkim i kulturološkim raznolikostima. Interkulturalni pristup daleko nadilazi koncept jednakih mogućnosti i poštovanja različitosti. Interkulturalnost otvara perspektivu demokratske transformacije institucija javnog sektora kroz afirmaciju kulture civilnog dijaloga i institucionalne saradnje. Stoga interkulturalnost ne prepoznaje etno - kulturološku fragmentisanost kao zadatu kategoriju, već kao stanje stalne promene. Interkulturalni dijalog podrazumeva stalno otvoreni prostor komunikacije, interakcije, uzajamnog razumevanja različitih kulturoloških modela ili etničkih identiteta. Lokalne vlasti u urbanim višenacionalnim zajednicama su sve više izložene potrebi usvajanja takvih lokalnih razvojnih strategija i politika koje imaju svoje utemeljenje upravo u tačkama susretanja, prožimanja i uzajamne interakcije različitih kultura, nasuprot tradicionalnom konceptu pažljivo definisanih granica među priznatim etničkim ili manjinskim/većinskim zajednicama. Drugim rečima, opštinske vlasti su te koje bi trebalo da promovišu i podstiču interakciju i prožimanja različitih kulturoloških identiteta i na taj način doprinose uspostavljanju inovativnih mehanizama, odnosno prostora za javni diskurs i afirmaciju interkulturalnosti kao jednog od ključnih razvojnih resursa. U tom smislu, stalno unapređivanje prakse konsultovanja sa građanima u saradnji sa organizacijama civilnog sektora može samo doprineti efikasnijem i odgovornijem upravljanju na lokalnom nivou i stvaranju preduslova za unapređenje administrativnih kapaciteta za usvajanje evropskih standarda lokalne samouprave.

Page 6: Lokalna partnerstva za toleranciju
Page 7: Lokalna partnerstva za toleranciju

7

Lokalna partnerstva za tolerancijuPriručnik za predstavnike lokalne samouprave

POGLAVLJE 1Lokalna samouprava i participacija građana

Usvajanjem Zakona o lokalnoj samoupravi 2002., označen je kraj više od decenije dugog perioda centralizacije vlasti i oduzimanja svake autonomije i uskraćivanja nadležnosti lokalne samouprave, odnosno većine ovlašćenja koja su u skladu sa Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi efektivno primenjivana na nivou lokalnih vlasti u zemljama Evropske unije. Može se reći da je i pored manjkavosti u prethodnom zakonu i usvajanja novog Zakona 2007., usklađenog sa Ustavom kojim je regulisano pravo na imovinu lokalne samouprave, sistem lokalne samouprave doživeo najznačajnije reformske promene nakon demokratskih promena i početka procesa decentralizacije vlasti u Srbiji. Danas se lokalna samouprava i nadalje suočava sa nasleđenom političkom kulturom koju karakteriše generalna apstinencija građana u odnosu na učestvovanje u javnom i političkom životu, ali evidentni su i primeri brojnih lokalnih inicijativa koje imaju za cilj upravo aktiviranje potencijala različitih vidova građanskog okupljanja i udruživanja, sve više dobija na glasu javnosti, sa željom da se njihovo mišljenje uvaži kao i da budu konsultovani u procesu odlučivanja.

Pojmovi kao što su međusektorska saradnja, transparentnost, odgovorno funkcionisanje lokalnih vlasti, oblici konsultovanja građana kao što su građanski paneli, forumi-saveti građana, oblici direktne participacije, nisu široko poznati pojmovi u svakodnevnoj upotrebi. Nedovoljno je podsticaja i koordinisanih aktivnosti lokalnih vlasti i organizacija civilnog sektora u cilju animiranja javnosti i građana na njihovo aktivnije učešće u javnom životu zajednice.

Veći stepen učešća građana kroz različite oblike konsultovanja u procesu odlučivanja doprinosi boljem kvalitetu odluka, njihovoj široj prihvaćenosti i legitimnosti. Podsticaji u tom pravcu istovremeno su i podsticaji unapređenom funkcionisanju i potencijalu lokalnih organizacija civilnog sektora, bez kojih se teško može zamisliti dobro upravljanje na lokalnom nivou. Efikasna i odgovorna lokalna samouprava počiva na poverenju javnosti u njene institucije, odnosno lokalne izabrane funkcionere, odbornike i lokalnu upravu. Štaviše, dobra lokalna uprava podrazumeva valjanost i kvalitet pružanja usluga građanima na efikasan, odgovoran način poštujući usvojeni etički kodeks ponašanja.

Pravo na učešće građana u odlučivanju na lokalnom nivou nije nikakav poklon lokalnih ili centralnih organa vlasti, već spada u osnovna prava građana koja su ugrađena u principe demokratske vlasti I upravljanja, kako je to formulisano u jednom od ključnih evropskih standarda – Evropskoj povelji o lokalnoj samoupravi, odnosno Povelji koju je Savet Evrope usvojio 1985, Srbija usvojila i ratifikovala 2007, efektivno u primeni od 2008. Evropska povelja o lokalnoj samoupravi, a posebno Preporuke br. 19 (2001): “Participacija građana u javnom životu lokalne zajednice”, Komiteta ministara Saveta Evrope, u skladu sa kojima je potrebno da države članice :

Page 8: Lokalna partnerstva za toleranciju

8

Lokalna partnerstva za tolerancijuPriručnik za predstavnike lokalne samouprave

1. definišu adekvatnu politiku u saradnji sa lokalnim (regionalnim) vlastima sa ciljem stvaranja pretpostavki za podsticanje građanske participacije u javnom životu lokalne zajednice poštujući principe Evropske povelje o lokalnoj samoupravi (usvojene kao međunarodni ugovor 15. oktobra 1985., a koju su ratifikovale većina država članica SE).

2. u kontekstu usvojene politike I u skladu sa Aneksom II ovih Preporuka, da preduzimaju mere u skladu sa svojim nadležnostima, koje će doprinositi izgradnji pravnog okvira za participaciju građana, uz naglasak na unapređenje nacionalnog zakonodavstva koje bi omogućilo lokalnim i regionalnim vlastima da primenjuju različite mehanizme participacije građana u skladu sa odredbom 1 Preporuka Komiteta ministara Br. (2000) 14.

3. na adekvatan način ukazuju na potrebu poštovanja principa sadržanih u Aneksu I ovih Preporuka preduzimajući mere efektivne primene politike unapređivanja participacije građana u javnom životu lokalne zajednice.

4. unapređuju opštinska akta i regulativu u okviru koje bi se pristupilo uspostavljanju mehanizama i institucija participacije građana, kao i da preduzimaju sve neophodne mere u cilju promovisanja aktivnog učešće građana u javnom životu lokalne zajednice, sa posebnim osvrtom na oblike i forme konsultovanja sadržane u Aneksu II ovih Preporuka.

5. obezbede preduslove za efektivnu primenu ovih preporuka, kao i njihovu javnu promociju, odnosno afirmaciju principa sadržanih u odredbama koje se odnose na participaciju građana.

Aneks I

Osnovni principi politike participacije građana u javnom životu lokalne zajednice Garantovanje prava građana na pristup jasnim i razumljivim informacijama po svim pitanjima koja se tiču njihove lokalne zajednice i prava na izjašnjavanje po svim odlukama koje su bitne za budućnost lokalne zajednice.

Uvođenje inovativnih pristupa jačanju građanske svesti kroz unapređenje kulture demokratske participacije građana putem zajedničkih inicijativa sa lokalnim vlastima

Razvijanje svesti o pripadanju zajednici i podsticanje građana na odgovorni doprinos razvoju zajednice. Uspostavljanje efektivne komunikacije između lokalnih vlasti i građana sa posebnim akcentom na potrebu da

lokalni izabrani funkcioneri uvažavaju zahteve i očekivanja građana i blagovremeno obezbeđuju adekvatni odgovor u odnosu na njihove izražene potrebe.

Usvajanje sveobuhvatnih mera u odnosu na potrebe unapređivanja participacije građana, naročito u pogledu funkcionisanja institucija predstavničke demokratije i oblika direktne participacije građana u odlučivanju i upravljanju lokalnim poslovima.

Izbegavanje preterano rigidnih formi uz dopuštanje fleksibilnih rešenja prilagođenih lokalnim uslovima, uz mere

Page 9: Lokalna partnerstva za toleranciju

9

Lokalna partnerstva za tolerancijuPriručnik za predstavnike lokalne samouprave

koje podstiču osnaživanje zajednice, a ne samo puku primenu pravila; uvođenje širokog dijapazona mehanizama participacije građana uz mogućnost njihovog kombinovanja i prilagođavanja uslovima lokalne zajednice.

Svestrana analiza lokalnih potreba u odnosu na participaciju građana, uspostavljanje adekvatnih merila i uvođenje procesa monitoringa odnosno praćenja promena u cilju identifikovanja uzroka mogućih pozitivnih i negativnih trendova uslova za participaciju građana, što takođe podrazumeva praćenje i analizu rezultata u krajnjih efekata u radu usvojenih oblika I mehanizama.

Protok i razmena informacija unutar zemlje i na međunarodnom planu u oblasti dobre lokalne prakse participacije građana, podrška programima obuke lokalnih vlasti o efikasnosti različitih modela i mehanizama, kao i kontinuirano informisanje javnosti o uvedenoj novoj praksi.

Činom izlaska na izbore i glasanjem za predstavnike u organe lokalnih ili centralnih vlasti (skupštine), građani ne mogu u potpunosti da delegiraju svoja suverena građanska prava na upravljanje lokalnom zajednicom, već imaju pravo na aktivno učestvovanje u javnom i političkom životu zajednice tokom celokupnog trajanja mandata organa vlasti, kako na lokalnom tako i na drugim nivoima.

• Uspostavljanje inovativnih modela i dobre prakse u informisanju, konsultovanju i direktnoj participaciji građana podrazumeva odgovarajuće preduslove, između ostalog:

• Unapređenje procesa decentralizacije vlasti – kao preduslova efektivnog ostvarivanja demokratskih reformi

• Proširenje nadležnosti lokalne samouprave naročito u pogledu lokalnog ekonomskog razvoja i prava na imovinu;

• Dalje unapređivanje sistema lokalnih izbora, posebno kada je reč o izboru za poslanike skupštine opštine u cilju obezbeđenja uslova za bolju i uravnoteženu regionalnu zastupljenost i zastupljenost različitih lokaliteta na teritoriji opštine.

• Dalji razvoj i unapređenje položaja mesnih zajednica kao decentraizovanih oblika funkcionisanja lokalne samouprave i nivoa lokalne vlasti najbližeg građanima

Page 10: Lokalna partnerstva za toleranciju

10

Lokalna partnerstva za tolerancijuPriručnik za predstavnike lokalne samouprave

U istraživanju sprovedenom tokom trajanja projekta u 24 subotičke mesne zajednice, najčešće pominjane prednosti participacije građana na lokalnom nivou odnosile su se na kvalitetnije odlučivanje o razvojnim prioritetima, kvalitet i dijapazon usluga građanima, efikasnije planiranje potreba, kao i veća zainteresovanost za različite aktivnosti mesne zajednice.

Mesne zajednice, prema rezultatima istog istraživanja mogu u većoj meri doprineti:

• Transparentijem i odgovornijem funkcionisanju lokalne samouprave i unapređenom sistemu informisanja građana

• Uvođenju inovativnih mehanizama konsultovanja i redovne prakse dijaloga sa građanima i organizacijama civilnog sektora

• Zajedničkoj odgovornosti u odlučivanju o najbitnijim pitanjima razvoja lokalne zajednice

Politička kultura dijaloga i unapređene participacije građana podrazumeva jačanje svesti građana, adekvatnu izgrađenost lokalnog civilnog sektora a posebno kulturu saradnje i međusektorskih partnerstava. Lokalne vlasti bi trebalo da uspostavljaju aktivnu komunikaciju sa organizacijama civilnog sektora kako bi institucionalno mogle na adekvatan način da odgovore njihovim potrebama, a naročito da pružaju podršku njihovim aktivnostima. Postojanje lokalnih organizacija jeste dokaz demokratskog potencijala I u određenom smislu pretpostavka strategije održivog razvoja zajednice. Nevladine organizacije mogu značajno da utiču na aktiviranje građanskog potencijala – odnosno potencijala za transparentnu i odgovornu vlast. Isto tako one predstavljaju i značajan resurs jačanja javne svesti, edukacije o ljudskim i manjinskim pravima, međunacionalnog dijaloga i tolerancije, promoteri unapređenja lokalne demokratije i evropskih standarda lokalne samouprave, građanske participacije, rodne ravnopravnosti, uključivanja mladih, itd. Njihovim angažovanjem građanima može biti olakšan pristup institucijama lokalne samouprave ili pak informacijama od javnog značaja.

Organizacije civilnog sektora u lokalnoj zajednici mogu doprineti njenom aktivnom učešću u odlučivanju na nivou lokalne samouprave - prepoznavanjem i artikulacijom potreba i interesa građana ali isto tako i kroz edukativne programe sa ciljem osnaživanja različitih, naročito manjinskih i marginalizovanih grupa.Njihova prisutnost i vidljivost na lokalnom planu može se unapređivati kroz transparentnost procedura raspodele sredstava namenjene realizaciji njihovih projekata, kao I potpisivanjem protokola o saradnji sa opštinom. Takva saradnja omogućava značajanije učešće NVO sektora u radu lokalne samouprave dajući na taj način i veći legitimet u radu pojedinih organa a posebno savetodavnih tela u različitim oblastima. Isto tako, brojne su nevladine organizacije naročito u sektoru socijalne zaštite koje na osnovu odgovarajućih sporazuma mogu obavljati ove aktivnosti kroz pružanje usluga građanima. Zajednički definisane aktivnosti na osnovu izraženog interesa nevladinih organizacija uvažavajući njihov profil i kapacitete, može pozitivno uticati na uspostavljanje institucionalnog dijaloga i konsultovanja sa građanima i na taj način takođe podsticati njihovo veće učešće u javnom životu lokalne zajednice. Konačno, uspostavljena saradnja sa lokalnom samoupravom ne bi trebalo da utiče na autonomnost nevladinih organizacija i njihov nezavisni status kao

Page 11: Lokalna partnerstva za toleranciju

11

Lokalna partnerstva za tolerancijuPriručnik za predstavnike lokalne samouprave

legitimnih predstavnika različitih interesnih grupa građana koji doprinose razvoju pozitivne demokratske prakse na lokalnom nivou.

Uspostavljanje i negovanje kulture civilnog dijaloga na lokalnom planu kroz oblike konsultovanja može samo doprineti stvaranju povoljnijeg okruženja za reformisanje lokalne samouprave i njeno efikasnije funkcionisanje u uslovima stalnih promena i novih izazova. Pored toga, dobra lokalna uprava koja uvažava lokalni kontekst kulturoloških raznolikosti i principa interkulturalnog razumevanja i tolerancije može donositi kvalitetnije odluke o svom budućem razvoju i usvajati sektorske politike u interesu svih svojih građana.

Inovativne metode konsultovanja sa građanima mogu se uvesti kao praksa na osnovu sopstvenih prethodnih iskustava saradnje sa organizacijama civilnog sektora. Pored toga kroz razmenu dobre prakse sa drugim opštinama ili lokalnim vlastima evropskih zemalja, mogu se uspostavljati funkcionalni oblici konsultovanja sa građanima kroz osnivanje službe (ili kancelarije) za saradnju sa nevladinim organizacijama, tematske konsultativna tela kao što su forumi, saveti, ili građanski paneli.

Page 12: Lokalna partnerstva za toleranciju

12

Lokalna partnerstva za tolerancijuPriručnik za predstavnike lokalne samouprave

POGLAVLJE �INTERKULTURANI DIJALOG I TOLERANCIJA

Interkulturalni dijalog, poštovanje etničke i kulturološke raznoIikosti kao i prava svih manjinskih zajednica su temeljne vrednosti i principi koji posebno dobijaju na značaju u procesu decentralizacije vlasti i sledstveno tome proširenju nadležnosti lokalne samouprave. U tom kontekstu, lokalni ekonomski razvoj, upravljanje opštinskom imovinom, obrazovanje i osnovna zdravstvena zaštita dobijaju na značaju s obzirom na potrebu uspostavljanja adekvatnih institucionalnih aranžmana u skladu sa usvojenim evropskim standardima. To svakako podrazumeva i potrebu razvijanja prakse demokratske participacije u lokalnim multietničkim zajednicama, odnosno uspostavljanje mehanizama i institucija konsultovanja sa građanima, od kojih je jedan broj shodno opštinskim aktima formiran i sa manjim ili većim razlikama funkcioniše u jednom broju opština.

• Savet za međunacionalne odnose• Savet za razvoj i zaštitu lokalne samouprave• Savet za lokalni ekonomski razvoj• Savet za inkluziju Roma

Nadležnosti Saveta za međunacionalne odnose,

shodno zakonskom aktu o osnivanju: da informišu skupštinu o mišljenjima i preporukama iz svoje nadležnosti, I dostavljaju odgovarajuće predloge skuopštini opštine, da iniciraju i pokreću postupke pred Ustavnim sudom po pitanjima zakonitosti odluka i drugih opštih akata koja mogu direktno narušavati prava pripadnika nacionalnih manjina zastupljenih u Savetu za međunacionalne odnose, praćenje stanja I razvoja međunacionalnih odnosa u skladu sa pozitivnim zakonodavstvom o zaštiti manjinskih i ljudskih prava. Odlukom Skupštine opštine bliže definisane ostale nadležnosti na osnovu zakona i propisa. U saradnji sa organizacijama civilnog sektora i organizacijama nacionalnih manjina, Savet može uspostavljati mehanizme javne debate o unapređenju međuetničke tolerancije i dijaloga, odnosno potrebnih mera i aktivnosti u cilju promocije dobre lokalne uprave u multietničkim sredinama. Pored toga, može unapređivati i podsticati mere u sledećim oblastima:

Page 13: Lokalna partnerstva za toleranciju

13

Lokalna partnerstva za tolerancijuPriručnik za predstavnike lokalne samouprave

• Unapređenje kulture dijaloga, prevencije i rešavanja konflikata• Aktivnog doprinosa poštovanju etničke i kulturološke raznolikosti • Podsticanje mehanizama javnog diskursa o interkulturalnom dijalogu i toleranciji• Konsultovanje sa pripadnicima nacionalnih manjina i njihovih organizacija u kontekstu zaštite prava manjina

u lokalnoj zajednici • Saradnja sa svim savetima nacionalnih manjina u lokalnoj zajednici • Pro-aktivni odnos i saradnja sa organizacijama lokalnog civilnog sektora, obrazovnim institucijama

Savet za zaštitu i unapređenje lokalne samouprave

Na nivou lokalne samouprave može se (novim Zakonom iz 2007., nije eksplicitno određen naziv organa) formirati telo nadležno za ocenu ustavnosti i usklađenosti sa zakonom akata kojim se povređuje pravo na lokalnu samoupravu. Demokratski uticaj građana omogućen je kroz princip kroz podršku razvoju i unapređenju funkcionisanja lokalne samouprve. Isto tako, u pojedinim opštinama osnivan je savetodavni organ za lokalni ekonomski razvoj.

savet za lokalni ekonomski razvoj

Savet za lokalni ekonomski razvoj u opštinama je organ u čijem radu učestvuju i predstavnici organizacija civilnog sektora kao mogući oblik međusektorske saradnje u cilju koordinsanja aktivnosti na pripremi, usvajanju i praćenju primene strategije lokalnog ekonomskog razvoja. Usvajanje strategije lokalnog ekonomskog razvoja kao jednog od ključnih razvojnih dokumenata podrazumeva aktivnosti Saveta, koje između ostalog imaju za cilj:

• Predlaganje mera I aktivnosti neophodnih za uspostavljanje mehanizama konsultovanja sa građanima u procesu definisanja ekonomskih I razvojnih prioriteta

• Predlaganje mera koje je potrebno preduzimati u procesu izrade i ostvarivanja akcionog plana za realizaciju strategije ekonomskog razvoja

• Podrška i iniciranje javne debate o posebnim aktivnostima u okviru primene pojedinačnih prioritetnih oblasti razvojne strategije

• Usvajanje dinamike ostvarivanja I identifikacija nosilaca I institucija zaduženih za različite oblasti strategije ekonomskog razvoja

Page 14: Lokalna partnerstva za toleranciju

14

Lokalna partnerstva za tolerancijuPriručnik za predstavnike lokalne samouprave

savet za inkluziju roma

U pojedinim opštinama osniva se savet za inkluziju Roma u funkciji ostvarivanja na lokalnom planu odgovarajuće nacionalne strategije, sa sledećim zadacima:

• Podrška merama unapređenju socijalnog položaja Roma, posebno u oblasti zapošljavanja i obrazovanja

• Podsticanje aktivnosti I izrada planova razvoja sociajlne zaštite • Podsticaj i unapređenje efektivne saradnje organizacija i

pripadnika romske zajednice sa lokalnim institucijama i obrazovnim institucijama

kancelarija ombudsmana

Lokalne samouprave u multietničkim lokalnim zajednicama mogu osnivati kancelarije lokalnog Ombudsmana u cilju zaštite individualnih i kolektivnih prava građana i pripadnika manjinskih zajednica. Zaštita građana pred zakonom i upravnim postupcima kao i kontrola zakonitosti funkcionisanja lokalnih institucija spadaju u najvažnije nadležnosti ove institucije. Isto tako, kancelarija zastupa interese građana čija su prava po raznima osnovama narušena.

Page 15: Lokalna partnerstva za toleranciju

15

Lokalna partnerstva za tolerancijuPriručnik za predstavnike lokalne samouprave

POGLAVLJE �Konflikti – uzroci i posledice

Definisanje konfliktaKonflikt je reč sa kojom se često susrećemo i koristimo u svakodnevnom životu i postavlja se pitanje – šta ona

zapravo znači. Tek kada se suočimo sa višestrukim značenjima ovog pojma može se reći i da počinjemo da razmišljamo o njemu. Uvođenjem koncepta rešavanja konflikata kao discipline, pojavili su se i pokušaji definisanja ovog pojma. To se najčešće dešava u radu sa grupama, pri čemu se postavlja vrlo jednostavan cilj obuke – kako možemo rešavati nešto što čiju suštinu sami ne razumemo? Praksa pokazuje da polaznici obuke često definišu konflikt kao pojavu sa negativnim predznakom, odnosno kao pojavu koja je sama po sebi nešto negativno. Niz pojmova koji asociraju na konflikt ili ga definišu, uglavnom ima negativnu konotaciju, odnosno vrlo se retko dešava da se u grupi reči kojima se definiše konflikt nađe pojam sa pozitvnim značenjem. Ovakav pristup može se lako razumeti (i naravno opravdati) s obzitom na korišćenje termina konflikt u uglavnom negativnom kontekstu. Međutim, da li je zaista uvek tako?

Postoje brojne definicije konflikta. Standardne definicije u rečniku uglavnom koriste pojmove kao su “borba, sukob” ili “neprijateljstvo, netrpeljivost” kako bi se bliže objasnila njegova suština. Ovako definisan opšti pojam može nam pomoći da razumemo njegovu suštinu, ali njegovo preciznije tumačenje može nam pomoći da produbimo naša znanja I razumevanje konflikta naročito kada smo u situaciji potrebe da ih rešavamo ili pokušavamo da transformišemo. Piter Valenstin ( Peter Wallensteen) smatra da je konflikt “društvena situacija u kojoj najmanje dva aktera pokušavaju da u isto vreme ostvare isti cilj u uslovima nedostajućih resursa” . U ovom kontekstu dakle uvodi se značajan aspekt konflikta, to jest pojam nedostajućih resursa. Upravo to jeste često uzrok konflikta. Može se naravno tvrditi da konflikti ne nastaju zbog materijalnih razloga, da postoje i drugi razlozi sukoba, kao što su poštovanje, ljudska prava, negativni stavovi i predrasude u odnosu na druge etničke ili verske grupe. Međutim i ovakvi konflikti mogu se na neki način uklopiti u navedenu definiciju. Negativni stavovi u odnosu na one “drugačije od mene” često mogu biti posledica strahovanja da onaj drugi možda dobije više nego što treba, ili pak posledica stava da nemaju uopšte prava na bilo kakve resurse. Ovakav pristup ponekad navesti na zaključak da je uzrok svih konflikata u ljudskoj pohlepi ili ljutnji. U svakom slučaju, kadgod dođe do konflikta, važi princip podele na one za i protiv. Podela na dva suprotstavljena tabora odvija se na svim nivoima konflikata, bez obzira da li se radi o međuetničkom konfliktu koji može da ugrozi čitavu zemlju, ili o lokalnom sukobu između određene grupe sa lokalnim vlastima odnosno o sukobu u okviru porodice. Često je teško ostati izvan ovih sukoba, bez obzira na sve okolnosti, s obzirom na izraženo očekivanje i zahtev da se zauzme određeni stav.

Međutim, kako je već rečeno, konflikt ne mora obavezno da ima negativnu konotaciju. Konflikt sam po sebi ne mora da predstavlja problem, mnogo je važnije kako se on odvija i kako se rešava. Konflikti su neminovna pojava, ne samo zbog nedostajućih resursa, već i zbog ljudske prirode. Ipak, oni u sebi sadrže pozitivne elemente budući da ukazuju na izazove koje je potrebno rešavati, odnosno probleme koje je potrebno prevazilaziti. Ukoliko se izazovima

Page 16: Lokalna partnerstva za toleranciju

16

Lokalna partnerstva za tolerancijuPriručnik za predstavnike lokalne samouprave

prilazi na adekvatan način – efekti rešavanja konflikata mogu doprineti da se akteri konflikta nađu u boljoj situaciji od one u kojoj su bili pre sukoba.

Rešavanje konflikata Konflikti mogu biti rešavani na mnogo načina. Klasičan pristup rešavanju konflikata mogao bi da se definiše kao

“sila zakon menja”. Tradicionalno shvatanje počiva na konceptu odnosa moći, što je poznato u istoriji. Prema tome, kadgod dođe do konflikta, najjači uvek pobeđuju. Danas se takav koncept naziva pobednik – gubitnik (win-lose, ili zero-sum). S obzirom da svaki konflikt delom počiva na sukobu oko nedostajućih resursa, ne može se očekivati da sve strane u sukobu dobiju željeni udeo raspoloživih resursa, odnosno ma koja strana da pobedi, ona je ta koja za sebe pribavlja sve, a gubitniku ne preostaje ništa. Ovakav pristup rešavanju konflikata je odavno prevaziđen. Problem je u tome što je cena takvog sukoba često toliko velika, čak I po pobednika, da često ostavlja sve sukobljene strane nezadovoljne i u gorem položaju nego pre njegovog izbijanja. Željeni ishod ipak je takozvani pobednički ishod za sve strane (win-win), pri čemu on podrazumeva da rešenje donosi boljitak za sve sukobljene strane, ili barem bolji položaj u odnosu na posledice moguće eskalacije konflikta. Postavlja se naravno pitanje kako od eskalacije možemo preći put do valjanog rešenja koje donosi boljitak svima.

razlike u percepcijiJedan od osnovnih problema u procesu rešavanju konflikata je stav ili percepcija svake od sukobljenih strana

da je samo njihov pristup potpuno opravdan i sve što oni čine jedino ispravno rešenje. Konflikti su retko kada iracionalnbi ili bez osnova. Svaka strana uverena je u ispravnost samo sopstvenih stavova, pri čemu se misli da su oni drugi u krivu. Takva se uverenja teško menjaju, često i zbog činjenice da se najveći broj pokušaja rešavanja nekog konflikta dešava tek u fazi njegove eskalacije, i kada sukobljene strane imaju vrlo čvrste stavove što umanjuje njihovu spremnost na kompromise. U fazi eskalacije sukoba, odnosi između sukobljenih strana postaju problem sam po sebi i opterećeni su nepoverenjem. U takvoj situaciji teško je učiniti bilo što što bi ih navelo da dođu do kompromisnog rešenja. Postoje naravno naučna mišljenja koja zagovaraju tezu da konflikt prvo mora da «sazri» da bi se rešavao, što se postiže kada se sukobljene strane nalaze u takozvanom «stanju zamrznutih odnosa». Ovakav pristup je po svom karakteru negativistički, jer sugeriše potrebu da sukobljene strane osete ili prođu kroz fazu bolnog iskustva koje u sebi nosi svaki konflikt. Alternativa tome je pristup koji zagovara rešavanje konflikta pre nego što dođe do njegove eskalacije, ipak može se reći da se potencijalna rešenja konflikata mogu iznalaziti u svim fazama sukoba.

Imajući u vidu probleme percepcije sukobljenih strana u odnosu na konflikt, korisno bi bilo navesti svaku od njih da analizira aspekte sopstvene percepcije. Mogući zanimljiv pristup sadrži upravo takvu dubinsku analizu percepcije koju svaka sukobljena strana ima u odnosu na konflikt. Problem nastaje i kad svaka strana u sukobu radije ističe sopstvene razloge I viđenje uzroka sukoba, nespremna da sagleda i razloge koje ima druga strana. Da bi se izbegla takva situacija, često je korisno navesti strane u sukobu da analiziraju hipotetički konflikt u svojoj zajednici – koji je zajednički za sve ali ne i direktno povezan sa njihovim problemom. Kada se zajednički definiše moguća studija slučaja, potrebno je da se identifikuje tri elementa od suštinskog značaja za svaki konflikt. Prvi je identifikacija strana u sukobu, što podrazumeva utvrđivanje kako vidljivih tako i manje vidljivih aktera – grupa ili pojedinaca - svakog

Page 17: Lokalna partnerstva za toleranciju

17

Lokalna partnerstva za tolerancijuPriručnik za predstavnike lokalne samouprave

sukoba, odnosno analizu razloga i njihovih interesa. U radu sa grupama može se uočiti njihov različit odnos prema akterima sukoba, pri čemu često dolazi i do potpunog neslaganja o tome ko je stvarno involviran kao legitimni učesnik u sukobu, pri čemu se ponekad zanemaruju oni koje taj isti konflikt najviše pogađa. Tu zapravo i počinje shvatanje i prihvatanje suštine konflikta kao složenog procesa, pri čemu se učesnicima obuke omogućuje da se sami identifikuju sa akterima uključenim u sukob.

Sledeći faktor koji determiniše konflikt odnosi se na njegove uzroke. Proces identifikacije uzroka koji su doveli do konflikta takođe predstavlja mogućnost da se sa učesnicima obuke sačini njihova lista i to prema važnosti koje ovi uzroci imaju u odnosu na izbijanje konflikta. Ono što je takođe bitno, jeste potreba da se učesnici obuke identifikuju sa stavovima nekih drugih učesnika u sukobu.

Treći faktor bitan za percepciju konflikta jeste poređenje različitih mišljenja o konfliktu, odnosno analiza razlika u pogledu identifikovanih aktera i uzroka. Kako se mogu objasniti evidentne razlike u percepciji? U radu sa grupama potrebno je podstaći diskusiju upravo o ovim razlikama koje ponekad mogu biti suštinske prirode. Iako su svi učesnici uključeni u analizu istog konflikta, njihovi stavovi se razlikuju, pri čemu je takođe korisno da se uvede i diskusija o tome odakle potiču ovakve razlike u mišljenju i da li se one mogu prevazilaziti.

Cilj ovakvog metodološkog pristupa nije rešavanje nekog hipotetičkog konflikta, već pokušaj upoznavanja sa problemom različitih, često uzajamno sukobljenih percepcija o istom konfliktu. S obzirom na sklonost pojedinca da zauzme stav u konfliktnim situacijama, može se takođe očekivati da će svaki od učesnika pružiti neophodno obrazloženje razloga zbog kojih zauzima određeni stav. Izlaganje sopstvenog stava često nailazi na nerazumevanje druge strane, te ga je po pravilu neophodno dodatno obrazlagati ili tražiti alternativna rešenja kako bi se došlo do opšteprihvaćenog stava. Međutim, s obzirom da se isti proces odvija i unutar suprotstavljene grupe, mogućnosti rešavanja određenog konflikta se umanjuju ukoliko se svaka od strana čvrsto pridržava sopstvene percepcije.

komunikacijaKada je reč o percepciji, jedna od ključnih prepreka u rešavanju konflikata su poteškoće vezane za efektivnu

komunikaciju. Mišljenja i predrasude karakteristične za strane u nekom sukobu mogu se menjati ali samo pod uslovom da postoji uzajamna komunikacija. Često je veoma korisno sa aspekta metodološkog pristupa da sukobljene strane analiziraju način uzajamne komunikacije. Često se dešava da se upravo u ovom domenu mogu naći najveća razmimoilaženja, odnosno različita shvatanja koja mogu biti od uticaja kako na uzroke konflikta tako i na mogućnosti njegovog rešavanja. Ovo je posebno značajno kada postoji velika razlika u moći sukobljenih strana (asimetrični konflikt). Praktično to znači da “moćnija” strana u sukobu smatra da oni drugi imaju na raspolaganju daleko veće mogućnosti da saopštavaju svoje stavove i svoje viđenje sukoba. U ovakvim slučajevima može doći do rastućih frustracija, nepoverenja ili osećanja nemoći, što sve može dovesti do eskalacije konflikta. Ukoliko sukobljene strane imaju motiv da razmotre sve postojeće kanale komunikacije i njihovu efikasnost, to može bit korisno za tok rešavanja konflikta. Drugim rečima, slabija strana u sukobu može zaključiti da postoji dovoljno efikasan način da se drugoj sukobljenoj strani saopšte sopstveni stavovi što može doprineti boljem uzajamnom poverenju I umanjiti frustracije. Sa druge strane efikasna komunikacija može biti od koristi i za moćniju stranu u sukobu s obzirom da lakše može doći do novih saznanja o problemima druge strane, to jest, na taj način takođe doprineti smanjenju mogućnosti da dođe do eskalacije konflikta.

Page 18: Lokalna partnerstva za toleranciju

18

Lokalna partnerstva za tolerancijuPriručnik za predstavnike lokalne samouprave

Konflikti do kojih dolazi između vlasti i nevladinih organizacija često spadaju u gore navedeni tip uzajamnih odnosa. Lokalne vlasti imaju daleko moćniju poziciju i kontrolu nad resursima u poređenju sa bilo kojom od nevladinih organizacija, i upravo stoga njihova efektivna komunikacija je od ključnog značaja za skladne odnose i situaciju na određenoj području. Građani mogu smatrati da se njihov glas ne čuje dovoljno, da se njihovo mišljenje ne prosleđuje vlastima, odnosno da lokalne vlasti nisu upoznate sa potrebama ili izraženim zahtevima građana ili njihovih interesnih grupa. Ukoliko takva situacija potraje, često dolazi do nesporazuma koji pak mogu izazvati druge probleme, ali isto tako, kao krajnji ishod ima otuđenje i generalnu apstinenciju građana u odnosu na učestvovanje u javnom i političkom životu. U tom smislu od suštinskog je značaja postojanje efektivne i javne komunikacije između lokalne vlasti i građana. Javni sastanci predstavnika lokalne vlasti i nevladinih organizacija, odnosno interesnih grupa građana su upravo iz tih razloga još i značajniji. Prilikom programa obuke može se primeniti metoda rada u grupama sa zadatkom da se sačini lista načina na koji uzajamno komuniciraju lokalne vlasti i organizacije civilnog sektora. Pitanja koja se tom prilikom svakako dotiču su između ostalog:

•Ko inicira komunikaciju?

•Kada i u kakvim situacijama se uspostavlja komunikacija?

•Koliko je efikasna komunikacija?

•Postoje li/ kakve su ostale mogućnosti komunikacije?

Korisno je podstaći predstavnike jedne i druge strane da pokušaju iznalaziti institucionalne mehanizme komunikacije ili da formalizuju postojeće forme koje bi trebalo da se dešavaju u redovnim vremenskim intervalima.

Naravno, komunikaciju treba posmatrati samo kao jedan od mogućih načina rešavanja konflikta.Kao što je već pomenuto, konflikt je uglavnom povezan sa nedostajućim resursima. Međutim važno je imati na umu potrebu da svi akteri budu upoznati na adekvatan način o načinu raspodele resursa, odnosno da postoji potrebna transparentnost procesa odlučivanja o njima. U tom smislu najvažnija je efektivna kounikacija. Čak iako ne dobiju svi onoliko koliko smatraju da im je potrebno, ukoliko je po opštoj oceni proces raspodele resursa fer i transparentan, odluke po tom pitanju mogu biti široko prihvaćene kao dobrobit za sve.

Prava građana – u teoriji i praksiI pored široko rasprostranjenog uverenja da građani treba da uživaju određena prava, postavlja se pitanje koliko

se u ovoj oblasti teorija i praksa razlikuju. Građani često nisu upoznati sa svojim pravima, niti znaju kakve koristi mogu imati od njih. Ovo nije posledica nekakve prikrivene taktike vlasti. Često se dešava da se građani ne obraćaju zarad ispunjenja nekog svog prava a vlasti nisu upoznate sa činjenicom da se ta prava ne ostvaruju niti osećaju obavezu da takvu situaciju menjaju. U krajnjoj instanci, građani mogu ostati nezadovoljni zbog toga što ne mogu ostvariti neko

Page 19: Lokalna partnerstva za toleranciju

19

Lokalna partnerstva za tolerancijuPriručnik za predstavnike lokalne samouprave

svoje pravo, odnosno zbog toga što vlati ne pružaju adekvatnu uslugu građanima. Takva situacija može dovesti do nesporazuma, a njegovi uzroci mogu se preduprediti efikasnijom komunikacijom između građana i organa vlasti. U mnogim slučajevima lista prava i obaveza građana postoji ali građani sa njom nisu upoznati. Organizacije civilnog sektora kao i same lokalne vlasti imaju obavezu da na adekvatan način građane upoznaju sa njihovim pravima i obavezama.

U vezi sa različitom praksom u ovoj oblasti, obuka podrazumeva zajednički rad u grupi koju sačinjavaju predstavnici nevladinih organizacija i lokalnih vlasti kako bi sastavili listu onih prava koje bi građani trebalo da uživaju i potom uporedili njen sadržaj. Potom se učesnicima obuke može uručiti dokument na osnovu kojeg opština ili određena opštinska služba primenjuje odogovarajući postupak (naprimer Povelja o ljudskim I manjinskim pravima, Deklaracija UN o ljudskim pravima, itd.). Na osnovu ovih dokumenata mogu se izlistati prava koja se primenjuju u lokalnoj zajednici i tako izvršiti poređenja između teorije i prakse. Na kraju, predstavnici nevladinih organizacija sa jedne i lokalne vlasti sa druge strane mogu evidentirati primere o načinu ispunjavanja ovih prava sadržanih u međunarosdnim i domaćim standardima, odnosno kako se situacija u lokalnoj zajednici u tom pogledu može unaprediti.

ZaključciSvaki je konflikt po svojoj prirodi jedinstven i svaki pristup njegovom rešavanju mora uvažavati specifične izazove

konkretne situacije i aktera koji u njemu učestvuju. Nijedan od pomenutih pristupa rešavanju konflikata ne može sam po sebi da osigura rešenje. Ipak, potrebno je ove metode imati u vidu prilikom rešavanja konflikata, čak i ukoliko u određenoj fazi sukob izgleda nerešiv. Bilo bi preterano smatrati konflikte dobrodošlim kao da su pozitivna pojava. Konflikti sadrže negativne karakteristike, ali u celini gledano oni nisu negativna pojava. Imajući u vidu pitanja i probleme koje iznosi na svetlo dana svaki konflikt – on može postati ključni pokretač za procenu situacije koju je inače potrebno menjati. Poteškoća nije samo u potrebi rešavanja konflikata, već isto tako u iznalaženju načina da se ostvari povoljan rezultat za sve njegove aktere a ne samo za jednu stranu. Puko preispitivanje stavova i percepcija učesnika u nekom sukobu, uspostavljanje njihove uzajamne komunikacije ne mora samo po sebi da donese rešenje. Međutim ovakav pristup može biti od ključnog značaja za stvaranje povoljnijih okolnosti koje mogu dovesti do adekvatnog rešenja. Važno je pri tome da ne potcenimo moguću štetu u slučaju eskalacije sukoba niti da zanemarimo važnost iznalaženja rešenja i mogućnosti da se do njega dođe..

Page 20: Lokalna partnerstva za toleranciju

20

Lokalna partnerstva za tolerancijuPriručnik za predstavnike lokalne samouprave

1.

2.

3.

Page 21: Lokalna partnerstva za toleranciju

21

Lokalna partnerstva za tolerancijuPriručnik za predstavnike lokalne samouprave

1.

2.

3.

Page 22: Lokalna partnerstva za toleranciju

��

Lokalna partnerstva za tolerancijuPriručnik za predstavnike lokalne samouprave

Page 23: Lokalna partnerstva za toleranciju

��

Lokalna partnerstva za tolerancijuPriručnik za predstavnike lokalne samouprave

POGLAVLJE 4Mesne zajednice – ili revitalizacija kulture urbanog življenja i građanske participacije

Mesne zajednice ipak nisu na zalasku, naprotiv, postaju sve značajniji podsistemi lokalne samouprave urbanih (ili ruralnih) područja funkcionisanja lokalne vlasti na nivou najbližem građanima. To su lokalne zajednice koje su tokom proteklih decenija izložene većini izazova koje su sa sobom doneli ratni sukobi na prostoru bivše Jugoslavije, masovnim migracijama, promenama strukture stanovništva, novim socijalnim potrebama. Postale su neka vrsta novog humanog mozaika, kulturološkog konglomerata prispelog na talasima političkih i ekonomskih reformi. One su umnogome i ogledalo tranzicionih uspeha i neuspeha a posebno zanimljive sa aspekta dobre lokalne uprave u uslovima neadekvatnog zakonskog okvira i stalno otvorenih pitanja dalje decentralizacije vlasti u Srbiji. U međuvremenu, u mesnim zajednicama odvija se stvaran život građana, mladih i starih, starosedelaca i novopridošlih, uglavnom iz ratom pogođenih teritorija, čije potrebe sama mesna zajednica kao institucija lokalne samouprave teško, ili uopšte ne može da zadovolji. U urbanim sredinama deluju brojne lokalne organizacije koje okupljaju kako starije građane, tako i mlade, pripadnike manjinskih i religijskih zajednica, žena, pri čemu se mesna zajednica samo delimično i u okviru svojih kapaciteta pojavljuje kao nosilac ili inicijator njihovih aktivnosti. Većina njih doprinosi specifičnom koloritu mesne zajednice, kao urbanog centra koji ima svoju istorijsko, arhitektonsko i kulturno nasleđe. Međutim, novo kulturološko raznovrsje donelo je sa sobom i nove izazove za izabrane organe mesne zajednice, naročito u pogledu njene uloge u lokalnom ekonomskom razvoju i obnovi infrastrukture. Dalji proces decentralizacije uz proširenje nadležnosti lokalne samouprave neminovno će otvoriti i pitanja administrativnih kapaciteta upravljanja promenama u lokalnoj samoupravi, posebno institucionalne organizovanosti mesnih zajednica. Šest izabranih mesnih zajednica na teritoriji Subotice koje su aktivno učestvovale u realizaciji ovog projekta suočavaju se sa sličnim izazovima – odnosno postepenom izmeštanju iz konteksta tradicionalnog centra okupljanja folklornih društava ili penzionerskih udruženja ka razvojno orijentisanim jedinicama lokalne samouprave. Ovaj proces podrazumeva adekvatna znanja i informisanost kao i odgovarajući stepen administrativnih kapaciteta. U nastavku su primeri njihovih aktivnosti i saradnje sa organizacijama civilnog sektora kao ilustracija napora na putu ka dobroj lokalnoj upravi.

Page 24: Lokalna partnerstva za toleranciju

24

Lokalna partnerstva za tolerancijuPriručnik za predstavnike lokalne samouprave

1. 2.

3. 4.

Page 25: Lokalna partnerstva za toleranciju

25

Lokalna partnerstva za tolerancijuPriručnik za predstavnike lokalne samouprave

5. 6.

7. 8.

Page 26: Lokalna partnerstva za toleranciju

26

Lokalna partnerstva za tolerancijuPriručnik za predstavnike lokalne samouprave

1.

2.

3.

4.

5.

6.

Page 27: Lokalna partnerstva za toleranciju

27

Lokalna partnerstva za tolerancijuPriručnik za predstavnike lokalne samouprave

7.

8.

9.

10.

11.

12.

Page 28: Lokalna partnerstva za toleranciju

28

Lokalna partnerstva za tolerancijuPriručnik za predstavnike lokalne samouprave

POGLAVLJE 5evropski standardi

Povelja o osnovnim pravima u Evropskoj uniji (2000.,) uvoDNarodi Evrope, u stvaranju jos veceg medjusobnog jedinstva, odlucni su u zelji da dele mirnu buducnost zasnovanu

na vrednostima koje su im zajednicke.Svesna svoje duhovne i moralne bastine, Unija se temelji na nedeljivim univerzalnim vrednostima ljudskog

dostojanstva, slobode, jednakosti i solidarnosti; temelji se na principima demokratije i vladavini prava. Ona stavlja pojednica u centar svojih aktivnosti ustanovljavanjem drzavljanstva Unije i stvaranjem jednog podrucja slobode, bezbednosti i pravde.

Unija doprinosi ocuvanju i razvoju tih zajednickih vrednosti, postujuci pritom raznolikost kultura i tradicija naroda Evrope kao i nacionalne identitete drzava clanica i organizaciju njihovih javnih vlasti na nacionalnim, regionalnim i lokalnim nivoima; ona podstice izbalansiran i odrziv razvoj i obezbedjuje slobodno kretanje ljudi, dobara, usluga i kapitala i slobodu preduzetnistva.

U tu svrhu neophodno je ojacati zastitu osnovnih prava u svetlosti drustvenih promena, drustvenog napretka, naucnog i tehnoloskog razvoja, time sto ce se ta prava jos vise istaci u Povelji.

Ova Povelja reafirmise, postujuci ovlascenja i zadatke Zajednice i Unije i princip subsidijarnosti, prava koja proisticu, narocito iz ustavnih tradicija i medjunarodnih obaveza koje su zajednicke za drzave clanice, iz Ugovora o Evropskoj Uniji, ugovora Zajednice, Evropske Konvencije o zastiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, drustvenih povelja koje je usvojila Zajednica i Savet Evrope i iz slucajeva iz sudske prakse Suda pravde Evropskih Zajednica i Evropskog suda za ljudska prava.

Uzivanje tih prava povlaci za sobom odgovornosti i obaveze u odnosu na druga lica, ljudsku zajednicu i buduce generacije.

Zbog toga Unija priznaje prava, slobode i principe koji su zacrtani u ovom dokumentu. Član 21Zabrana diskriminacijeZabranjen je svaki vid diskriminacije koja se zasniva na polu, rasi, boji koze, etnickom ili socijalnom poreklu,

genetskim osobinama, jeziku, religiji ili uvrenju, politickom ili bilo kom drugom misljenju, pripadnosti nacionalnoj manjini, imovini, rodjenju, invaliditetu, zivotnom dobu ili seksualnoj orijentaciji.

U okviru primene ugovora o osnivanju Evropske Zajednice i ugovora o Evropskoj Uniji, ne protiveci se specijalnim odredbama tih ugovora, zabranjena je svaka diskriminacija koja se zasniva na nacionalnosti.

Član 22

Page 29: Lokalna partnerstva za toleranciju

29

Lokalna partnerstva za tolerancijuPriručnik za predstavnike lokalne samouprave

Raznolikost kultura, religija i jezikaUnija ce postovati raznolikost kultura, religija i jezika.Član 23Jednakost polovaJednakost muskaraca i zena mora biti obezbedjena na svim poljima,

ukljucujuci tu zaposljavanje, rad i platu. Princip jednakosti ne sme da spreci odrzavanje ili usvajanje mera koje predvidjaju specificne prednosti u korist onog pola koji je nedovoljno zastupljen.

Član 24Prava detetaDeca moraju imati pravo na zastitu i brigu neophodnu za njihovu

dobrobit. Ona mogu slobodno da izrazavaju svoje misljenje. Takvo misljenje se mora uzeti u obzir u stvarima koja se njih ticu, a u skladu sa njihovim godinama i zrelosti.

U svim postupcima koji se odnose na decu, bilo da ih sprovode javne vlasti ili privatne ustanove, primarni znacaj se mora pridati najvisim interesima deteta.

Svako dete mora imati pravo da redovno odrzava licni i direktni kontakt sa oba svoja roditelja, izuzev u slucaju kada se to protivi najvisim interesima deteta.

Page 30: Lokalna partnerstva za toleranciju

30

Lokalna partnerstva za tolerancijuPriručnik za predstavnike lokalne samouprave

EVROPSKA POVELJA O AKTIVNOJ PARTICIPACIJI GRAĐANA evropska unija 2006.

opŠti principi

1. Pravo na učestvovanje

Svaki pojedinac ima pravo na aktivno učešće putem autonomnih građanskih organizacija u javnom životu. Javni život podrazumeva aktivnosti od značaja za opšti interes, uključujući oblasti za koje su nadležne institucije javnog sektora. Autonomne građanske organizacije su ključni nosioci inicijativa uz mogućnost da aktivno učestvuju u procesu kreiranja politika. Shodno članu 19., autonomne građanske organizacije aktivno se uključuju u donošenje odluka od samog početka procesa odlučivanja.

2. uloga javnih institucija

Javne institucije podstiču i ohrabruju aktivnosti autonomnih građanskih organizacija koje imaju za cilj zaštitu prava ili očuvanje opšteg dobra i opšteg društvenog interesa.

Javne institucije u Evropskoj uniji - na lokalnom, nacionalnom i na nivou čitave Unije- podržaće aktivnosti autonomnih građanskih organizacija posebno putem uspostavljanja adekvatnih instrumenata, sistema i procedura u cilju veće participacije građana; formulisanjem politika na transparentan i jasan način, uz podršku i saradnju sa autonomnim građanskim organizacijama u partnerstvu na razvijanju zajedničkih projekata.

Javne institucije pozivaće na aktivno učešće i doprinos autonomnih građanskih organizacija u procesu donošenja odluka.

Javne institucije će integrisati stečena znanja i iskustva u svoj rad kroz unapređenje razmene dobre prakse.

3. Odgovornosti autonomnih građanskih organizacija

Autonomne građanske organizacije dužne su da doprinose promovisanju na nivou evropske zajednice svesti građana o unapređenju participacije u demokratskom javnom životu Evropske unije. U tom pogledu dužne su da ispunjavaju sledeće obaveze:

a. Odgovornost prema sopstvenom članstvu i zajednici .b. Transparentnost, naročito po pitanju finansijskih pitanja .c. Nezavisnost i autonomnost .d. Demokratski izabrane strukture i poštovanje demokratskih procedura.

Autonomne građanske organizacije promovisaće interese i potrebe građana i informisati o tome donosioce

Page 31: Lokalna partnerstva za toleranciju

31

Lokalna partnerstva za tolerancijuPriručnik za predstavnike lokalne samouprave

odluka na lokalnom, nacionalnom i na nivou EU. Autonomne građanske organizacije će u saradnji sa građanima doprinositi opštim ciljevima EU putem zajedničkih

usvojenih inicijativa i realizacije projekata Prilikom otvaranja novih pitanja ili problema, autonomne građanske organizacije dužne su podnositi predloge i

mere za njihovo rešavanje a na osnovu prethodno istaknutih zahteva ili mišljenja građana. Javne institucije dužne su pružati podršku autonomnim građanskim organizacijama u ostvarivanju njihovih

građanskih obaveza i podsticati ispunjavanje četiri ključna kriterijuma njihovog funkcionisanja.

2. evropska povelja o lokalnoj samoupraviSavet Evrope, 1985

Član 3.Koncept lokalne samouprave1.Lokalna samouprava podrazumeva pravo i osposobljenost lokalnih vlasti da, u granicama zakona, regulišu

i rukovode odredjenim delovima javnih poslova, na osnovu sopstvene odgovornosti i u interesu lokalnog stanovništva.

2.Ovo pravo lokalne vlasti ce vrsiti putem saveta ili skupština. sastavljenih od članova izabranih na slobodnim izborima, tajnim glasanjem, na bazi neposrednog, opsteg, za sve jednakog biračkog prava, a koji (saveti, odnosno skupstine) mogu da imaju izvršne organe koji su im odgovorni. Ovo pravo nece ni u kojem smislu derogirati zborove gradjana, referendume ili bilo koji drugi oblik neposrednog učešca gradjana u odlučivanju - tamo gde su oni predvdjeni statutom.

okvirna konvencija o ZaŠtiti nacionaLniH manjina Savet Evrope, 1995

Države članice Saveta Evrope i druge države potpisnice ove okvirne Konvencije; Smatrajući da je cilj Saveta Evrope da ostvari veće jedinstvo među članicama radi očuvanja i ostvarivanja ideala i

načela koji predstavljaju njihovo zajedničko nasleđe; Smatrajući da je jedan od načina kojim se ovom cilju može stremiti očuvanje i dalje ostvarivanje ljudskih prava i

osnovnih sloboda; U želji da sprovedu Deklaraciju šefova država i vlada država članica Saveta Evrope usvojenu u Beču 9. oktobra

1993; Odlučne da u okviru svojih teritorija zaštite opstanak nacionalnih manjina; Smatrajući da su burni prevrati u evropskoj istoriji pokazali da je zaštita nacionalnih manjina od ključnog značaja

Page 32: Lokalna partnerstva za toleranciju

��

Lokalna partnerstva za tolerancijuPriručnik za predstavnike lokalne samouprave

za stabilnost, demokratsku bezbednost i mir na ovom kontinentu; Smatrajući da pluralističko i istinsko demokratsko društvo treba ne samo da poštuje etnički, kulturni, jezički i

verski identitet svakog pripadnika nacionalne manjine, već i da stvara odgovarajuće uslove koji im omogućavaju da izraze, očuvaju i razviju taj identitet;

Smatrajući da je stvaranje klime tolerancije i dijaloga neophodno da bi se omogućilo da kulturna raznolikost bude izvor i činilac, ne podele, već obogaćenja svakog društva ;

Smatrajući da ostvarenje tolerantne i prosperitetne Evrope ne zavisi samo od saradnje među državama već zahteva prekograničnu saradnju među lokalnim i regionalnim organima bez ugrožavanja ustava i teritorijalnog integriteta svake države;

Imajući u vidu Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i protokole uz nju; Imajući u vidu obaveze u pogledu zaštite nacionalnih manjina u konvencijama i deklaracijama Ujedinjenih nacija

i dokumentima konferencije o evropskoj bezbednosti i saradnji, posebno u Dokumentu iz Kopenhagena od 29. juna 1990;

Odlučne da odrede načela koja treba poštovati i obaveze koje iz njih proističu u cilju osiguranja efikasne zaštite nacionalnih manjina i prava i sloboda pripadnika tih manjina, u okviru vladavine prava, poštujući teritorijalni integritet i nacionalni suverenitet država u državama članicama i drugim državama koje mogu pristupiti ovom instrumentu,;

Rešene da načela navedena u ovoj okvirnoj Konvenciji sprovedu putem nacionalnog zakonodavstva i odgovarajuće vladinie politike,

Sporazumele su se o sledećem: oDeLjak i

Član 1. Zaštita nacionalnih manjina i prava i sloboda pripadnika tih manjina sastavni je deo međunarodne zaštite ljudskih

prava i kao takva spada u oblast međunarodne saradnje. Član 2. Odredbe ove okvirne Konvencije primenjuju se u dobroj veri, u duhu razumevanja i tolerancije i u skladu s načelima

dobrosusedstva, prijateljskih odnosa i saradnje među državama.Član 3. 1. Svaki pripadnik nacionalne manjine ima pravo da slobodno bira da se prema njemu postupa ili ne postupa kao

takvom i neće doći u nepovoljan položaj zbog takvog opredeljenja ili ostvarivanja prava vezanih za to opredeljenje. 2. Pripadnici nacionalnih manjina mogu da ostvaruju ona prava i uživaju slobode koje proizilaze iz načela sadržanih

u ovoj okvirnoj Konvenciji, pojedinačno ili u zajednici s drugima.

Page 33: Lokalna partnerstva za toleranciju

��

Lokalna partnerstva za tolerancijuPriručnik za predstavnike lokalne samouprave

oDeLjak ii

Član 4. 1. Ugovornice se obavezuju da zajamče pripadnicima nacionalnih manjina ravnopravnost pred zakonom i jednaku

zakonsku zaštitu. U tom smislu zabraniće se svaka diskriminacija na osnovu pripadnosti nacionalnoj manjini. 2. Ugovornice se obavezuju da usvoje, gde je to potrebno, odgovarajuće mere za unapređenje, u svim oblastima

ekonomskog, socijalnog, političkog i kulturnog života, pune i efektivne ravnopravnosti između pripadnika nacionalne manjine i onih koji pripadaju većini. U tom pogledu će voditi računa o posebnom uslovima pripadnika nacionalnih manjina.

3. Mere usvojene u skladu sa stavom 2. ne smatraju se aktom diskriminacije.

Page 34: Lokalna partnerstva za toleranciju

34

Lokalna partnerstva za tolerancijuPriručnik za predstavnike lokalne samouprave

Page 35: Lokalna partnerstva za toleranciju

35

Lokalna partnerstva za tolerancijuPriručnik za predstavnike lokalne samouprave

izdanjeCentar lokalne demokratije, Subotica

Trg cara Jovana Nenada 15

[email protected] www.lda-subotica.org

DizajnBoris Cupać

Tiraž500

ŠtampaPrintex Subotica

April 2008.


Recommended