Download pdf - Moravski Hrvati

Transcript
  • 7/31/2019 Moravski Hrvati

    1/194

    Nakladniki projekt: HRVATSKA DIJASPORA

    Biblioteka ISTRAIVANJAKrUiga 5

    Ure

    titticaANITA I KI

    "ecwizenti

    STJEPAN KRPAN

    MIkKO VALENTIBOENA VRANJ OLJAN

    Gr"flki urednik

    DARKOJERKO

    Lekior

    iizrada kazalaAI-lCA PAVI.IEV1

    Geugrafsko-kartografski suradnikTMISLAV JELI

    DRAGUTIN PAVLIEVI

    MORAVSKI HRVATIPovijest - ivot - kultura

    ATALI

    llrvatska sveuilina naklada, 1994.

    '--'l1 - Katalogi/acija u publik acijiNacionalna i sveuilina biblioteka, Zagreb

    K 325.2(437.2=862)(091)

    ''Avi.lEVI DragutinMoravski Hrvati : povijest, ivot, kultura / Dragutin Pavlicvi ;

    l'ografsko-kartografski suradnik Tomislav Jcli]. - Zagreb :"Vatska sveuilina naklada : Zavod za hrvatsku povijest FilozofskogfaHulteta, 1994. - 376 str. : ilustr. (djelomice u bojama) ; 23 cm -(Nakladniki projekt Hrvatska dijaspora) (Biblioteka Istraivanje ; knj. 4)

    Bibliografske biljeke uz tekst. - Kazalo.ISON 953-169-053-7 (Hrvatska sveuilina naklada) *940912134

    H R V A T S K A

    5 V E U l L l NAN A K L A D A

    Zagreb, 1994.

  • 7/31/2019 Moravski Hrvati

    2/194

    Predgovor

    SVEUILINA KNJINICAU SPLITU

    SIGNATURA

    > ly s

    ''izmeu svih ogranaka hrvatskoga naroda u starom raseljenju ili dijasporimoju pozornost su osim gradianskih Hrvata u Austriji poglavito privukli mo-ravski Hrvati koji ve vie od etiri i pol stoljea ive u junoj Moravskoj, uporjeju rijeke Dinje (Taje, Thaya, Dyje), desnog pritoka Morave. Bolje reeno,ivjeli su tamo u tri sela sve dok ih neposredno nakon II. svjetskog rata nisunasilno raselili po Moravskoj ili su se razbjeali diljem Europe i svijeta.

    .Nisam siguran da li su moje zanimanje za njih pobudili topli lanci to samih pronalazio u novinama i asopisima koji su tijekom druge polovice 19. st.izlazili Zagrebu, posebice ono to je tiskao neko enoin Vienac, ili pak spo-menuta tragina sudbina naih Moravaca koji su tijekom 16. st. nali spas bje-ei od Turaka, odrali se stoljeima kao otoi u njemakom etnikom moru, aonda ih je vlada ekih komunista potjerala s njihovih ognjita tako da se vienikada ne mogu skupiti i vratiti.

    Moje zanimanje za moravske Hrvate poticali su i nai Hrvati-Gradianci,poglavito Peter Ty r a n i drugi suradnici u njegovim Hrvatskim novinama to iz-

    laze u eljeznom (Eisenstadt). Osim njih mnogo su uradili i mladii iz Hrvat-skog akademskog kluba (HAK) u Beu koji izdaju Novi Glas - asopis s nekoli-ko zapaenih priloga o moravskim Hrvatima. U oba glasila objavljeni su i knji-evni i memoarski prilozi Mila V a a k a, po roenju moravskog Hrvata koji vedesetljeima ivi u Kanadi. Osim njega javio se i svojim sjeanjima u posebnimpubl ikacijama i Bedich (Frich) Si c (Sian), takoer Hrvat iz Moravske. Zao-kruenu sliku o povijesti i kulturi moravskih Hrvata dobio sam 1991., kad je iza-la u Brnu knjiga-antologija lanaka Moravt Charvti (Moravski Hrvati) to ju

    je sastavio Richard Je b e k . . ;Tome popisu treba dodati i brojne moravske Hrvate iz Austrije ili eke

    koji su pokrenuli razliite akcije, npr. posjete svojim selima, meusobne susrete,obnovu spomenika, kapelica i slino. Meu njima treba svakako izdvojiti pokoj-nu Herminu (Minu) Oplutilovu, roenu u hrvatskoj obitelji Slunjski uFrielitofu i Josefa L a w i t s c h k u (Lavika), takoer Frielitofca koji ivi uBeu.s Budui da sam 1991. dobio austrijsku stipe ndiju K. Jireek, proveo sam u

    jesen te godine mjesec dana u Beu, Bratislavi i Moravskoj i skupljao gradivo iliteraturu za ovu knjigu. U tome su mi u poetku pomogli spomenuti HAK-ovcinpr. F. Sch ru if i drugi, a zatim Josef L aw i ts ch ka i Josef S ch ne id er ,

  • 7/31/2019 Moravski Hrvati

    3/194

    Hrvati iz Frielitofa, koji se, iako ne nose hrvatska prezimena, osjeaju Hrvati-ma. Oni marljivo skupljaju dokumente, slike, narodnu nonju, sjeanja, i sve onoto je u svezi s prolou i kulturom moravskih Hrvata. Njih dvojica su me prviproveli kroz sva tri hrvatska sela. Najprije su mi pokazali svoj rodni Frielitofkoga Nijemci zovu Frollesdorf, a esi su ga nakon II. svjetskog rata preimeno-

    vali u Jeviovku, zatim smo bili u Dobrom Polju (Gutfeld, Dobr Pole) i Novoj

    Preravi (Neu-Prerau u Novy Perov). Pohodili smo rijetke Hrvate i Hrvatice kojisu se jo zadrali u njima, zatim crkve, kapelice, groblja, spomenike. Naalost,najvie podataka o tome da su na tim prostorima nekada ivjeli Hrvati dajubro jni nadgrobni natpisi.

    U Frielitofu postoje i danas dva hrvatska spomenika. Prvi je iz 1884., kadse slavila 300. obljetnica navodnog dolaska Hrvata u junu Moravsku. Na njemu

    je bio natpis na njemakom jeziku koji je prilikom 350. obljetnice (1934) dopu-njen i ekim. Drugi je u sreditu sela podignut 1928. godine u ast deseteobljetnice nastanka ehoslovake Republike, a posveen je moravskim Hrvati-ma poginulim u prvom svitskom boju 1914.-1918. Na njemu su stihovi ugled-nog i svjesnog Hrvata Franca V a a k a, oca spomenutog pisca Mila V a a k a.Prva kitica glasi:

    Hrvatsko selo,Hrvatski ljudi,Hrvatski jezik,Hrvat ljubi-

    S jedne strane bio je tekst na njemakom, a s dnige na ekom jeziku, alisamo onaj koji je govorio zato je spomenik podignut. Kad su vojnici njemakogReicha okupirali ehoslovaku 1938., otukli su ekiima eki, a kad su se esi

    vratili 1945. i obnovili svoju dravu, to isto uradili su s njemakim natpisom.Ostala je samo u mramoru uklesana hrvatska pjesma Franca Vaaka.

    Uskoro su iz sela protjerani Hrvati kao nedune rtve njemako-ekog

    nadmetanja. Nakon sloma komunistikog sustava, poeli su se moravski Hrvatislobodnije okupljati te su 1991. obnovili taj spomenik i zlatnim slovima ispisalihrvatske stihove. Idue, 1992. godine obnovili su i prvi spomenik, preko potokaJeviovke, i uz njemaki dodali i hrvatski prijevod o doseljenju Hrvata. Danas uselu Frielitofu, koji je dio eke, gotovo da i nema Hrvata, ali je vrlo malo ieha. Naime, kao ironija sudbine, a kao opomena svima onima koji nasilno pre-seljavaju narode, u selu je najvie Slovaka*koje su eke vlasti naselile iz Bugar-ske kao ehoslovake.

    U obnovi tih dvaju spomenika kao da ima neke simbolike koja najavljujemakar privremeni povratak na stara selita, domove i ognjita. Nisam siguran dae na tom tlu ikada biti podignut i trei spomenik koji bi podsjeao na injenicuda su tu nekada ivjeli moravski Hrvati. Stoga sam ovu knjigu zamislio kao svo-

    jevrstan spomenik jednom hrvatskom narodnom otoiu kojega vie nema, alipostoje vrsti dokazi da je tu nekada bio. To je zato spomen-knjiga sazdana odzapisa, sjeanja, spomenika i uspomena, od tihe tuge i stalne nostalgije za izgub-ljenim hrvatskim zaviajem. Ona je poput mozaika sloena od izblijedjelih foto-grafija pojedinaca, skupina i obitelji, od vremenom nagrizenih grobljanskih nat-pisa na hrvatskom jeziku, od starih spisa, dokumenata, memoara i putopisa.Svega je tu vie nego ivih mladih ljudi koji bi se vratili djedovskom pragu ineko plodnoj obeanoj zemlji s koje su ih vjetrovi poratnih nasilja rasprili poitavoj zemaljskoj kugli.

    Pokuao sam u ovoj knjizi prikupiti ono najvrednije to je o moravskim Hr-vatima napisano u Austri ji, ekoj, Slovakoj, a ponajprije u njih ovoj matinojdomovini - sada napokon slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj. Tome sam zatimdodao rukopisne i druge neobjavljene i nepoznate izvore, brojane podatke, ilu-strativnu gradu te sjeanja suvremenika. Na temelju svega smatrao sam potrebi-tim izraditi znanstveno-popularnu povijest toga dijela hrvatskog naroda od pre-seljenja do danas. Knjiga sadrava, poglavito u prilozima, kulturnu povijest, starihrvatski jezik, narodnu knjievnost, zaetke umjetnike knjievnosti, opise pre-krasnih narodnih nonji, sauvane obiaje, graditeljstvo, te nain ivota i gospo-darska kretanja. Ukratko, rije je o materijalno-duhovnom stvaralatvu Hrvata utoj naoj najudaljenijoj staroj dijaspori srednje Europe. Uz to naveo sam i utje-caje koje su moravski Hrvati imali na okolne narode kao i na matini hrvatskinarod - u Hrvatskoj.

    Knjigu sam poeo pisati potkraj ratne 1991. godine, nastavio s prekidima ci-jelu 1992. a dovrio poetkom 1993. godine. Prva treina nastala je za vrijemezranih uzbuna u Zagrebu potkraj 1991. godine, u najteim trenucima novije hr-

    vatske povijesti. Tada su osvajai s Istoka zaprijetili poput Turaka novom dija-sporom slinoj onoj u XVI. st. kad su iz stare domovine morali bjeati i mo-ravski Hrvati. Tada su se prisjetili Molitve suprotiva Turkom to je u prvojpolovici XVI. st. napisa otac hrvatske knjievnosti Marko Maruli i upitavi seda li se to povijest ponavlja te da li je potrebna i Molitva suprotiva novim Tur-kom. Zato navodim samo nekoliko Marulovih stihova:

    Lge, sela, grade, popliniv s egoeMue, ene, mlade svezav povedoe...Niki su prognani iz baine svoje,

  • 7/31/2019 Moravski Hrvati

    4/194

    A nikiprognani u suanjstvu stoje...

    Jur dopre do tebe vapaj i suze njih,

    Ne daj, da povede neviran Turak svili.

    Upravo tada, kad se postavljalo pitanje opstanka matice hrvatskog naroda,ujedinile su se sve hrvatske dijaspore i tragediju hrvatske povijesti pretvorile unjezinu prednost. Starim hrvatskim cestama seoba iz XVI. st. krenuli su preko

    Drave i Mure novi prognanici iz starog kraja i nali utoite i pomo u domorvin i gradi anskih i dru gih Hr vata, ali i okolnih naroda. Hrvati, nasreu, nisudoivjeli sudbinu moravskih Hrvata da im slavenska braa uzmu kue, sela izemlju. To mogu kao i u doba Turaka zahvaliti svojoj hrabrosti, otporu i izdrljivosti,ali ovaj put i pomoi iseljene Hrvatske. Hrvatska je ipak sauvala svoj teritorij,svoju vlast i dravu, a bez toga, bez obzira na jezik, povijest i kulturu, nema op-stanka naroda - nacije. To, naalost, potvruje i tuna sudbina Hrvata u Moravskoj.

    Ova knjiga nastala je u okviru znanstvenog projekta Hrvati u susjednim ze-ml jam a: povijest, kultur a, perspektive to ga je vodila doc. dr. Boena V r a-n j e - o l j a n , u Zavodu za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu,a prihvatilo ga je i financiralo Ministarstvo za znanost i tehnologiju RepublikeHrvatske u Zagrebu. Na razne naine pomagala su mi i druga drutva, i ustano-

    ve, posebice Udruenje hrvatske manjin e u ekoj Republici iz, Brn a s dr. Mi-lom a l a m n o v o m na elu, zatim Institut fr Ost.-und Sdost-Europafor-schung iz Bea s predstojnikom prof. dr. Arnoldom S u pp a n o m , Landesarchivu. Landesbibliothek Eisenstadt, poglavito ravnatelj dr. Johann Se e doc h, Mati-ca hrvatska iz Zagreba, Hrvatski dravni arhiv iz Zagreba, dr. Kvtoslava Ku- e ro v iz Bratislave, dr. Mirko V a l e n t i , dr. Boena Vr a n j e - o l j a n iprof. Stjepan K r p a n kao recenzenti; Franjo H u be n y iz Potorne u ekoj,te posebice Stjepan Kr p a n i Josef L a w i t s c h k a koji su mi odstupili dio svo-

    jih osobnih zbirki dokumenata, slikovnog materijala, korespondencije i drugoga.I, na kraju, ako bih nekome trebao odati posebno priznanje za pomo isurad nju, izdvojio bih Jozu S c h n e i d e r a i njegovu obitelj u Frielitofu koje spravom nazivamo hrvatskom ambasadom i Josefa La w i t s c h k u i njegovusuprugu u Beu gdje sam mnogo puta bio dragi gost, s njima odlazio toliko putau Moravsku, dobivao brojne podatke i potporu svake vrste. Stoga im svima odsrca zahvaljujem, a ovom se knjigom i oduujem.

    Dragutin PavlieviU Zagrebu, 15. sijenja 1994.

    Historiografski uvod

    f, U ovom povijesnopisnom uvodu bit e ukratko odgovoreno na pitanje: tkoje, to, kada i kako pisao o moravskim Hr vati ma u poslj edn ih stoljee i pol?Stoga je izraen kritiki i kronoloki pregled, zapravo izbor iz bibliografije koja

    je nastala najpr ije u biv oj'A ust rijs koj Carev ini, Austro-Ugarskoj, zatim na kon1948;u Austriji, ehoslovakoj i bivoj Jugoslaviji. Dakako, teite je na onometo su uradili Hrvati, poglavito u matinoj zemlji Hrvatskoj, ali i u starom rase-Ijenju, posebice u austrijskom Gradiu, Moravskoj i Slovakoj. J J ' ^Pregledavi gotovo sve dostupne i poznate radove o moravskim Hrvatima,moe se rei da nisu malobrojni, ali su uglavnom manjega opsega, pisani na raz-mm:jezieima'i;tufrazliitim vremenskim i politikim razdobljima, razbacani po

    brojnim, esto man je poznatim novinama, glasilima, asopisima ili zbirkama.Dosada o moravskim Hrvatima nije napisana niti izdana ni jedna cjelovita knji-ga; vea studija ili monografija^ nego samo pojedinani uskotematski radovi. Nasreu, postoji ipak jedna antologija, izbor dosad napisanih radova.1 Pokrenuli su

    je i izdali eki, odnosno moravski etno lozi s Richardom Jebekom na elu i unjoj prikupili sve ono to je vano za moravske Hrvate od pisma ekog znan-stvenika Aloisa V, e m b e r e; ilirskom knjievniku Stanku V r a z u 1845.

    2 dokraeg povijesnog pregleda hrvatskog istraivaa stare dijaspore Stjepana Kr-pa n a iz 1990. godine, dakle u rasponu od gotovo stoljee i pol.3

    Jebekova antologi ja Moravt Charvti ini zbir svega to je dosadauraeno na istraivanju moravsko-hrvatske problematike u ekoj, poglavito setnolokog stajalita. Mnogo je manje u njoj priloga iz Hrvatske, Austrije i Slo-

    vake. Osim spomenutog rada S. K r p a n a u Antologiji je od pisaca iz Hrvatskesamo opiran prilog Ivana M i I e t i a iz 1985. godine kao najopsen iji rad omoravskim Hrvatima dosada.4

    * Moravt Charvti - djiny a lidov kultur a (Antologie), Sestavil Richard Je b e k , Brno 1991,290, (Moravski Hrvati - povijest i narodna kultura, antologija).2 J. K ar se k , emberv dopis St. Vrzovi o Charvtech na Morav a Slovanech dolnorakskych zr. 1845, 24-28, pretisak iz asopisa Malice moravske 36, 1912, (cmberin dopis St. Vrazu o Hrvatimana Moravi i Slavenima u donjoj Austriji).3 S. K r p a n, Raspad moravskih Hrvata, 289-290, pretisak iz Glasnika Hrvatske demokratske zajednice,30,1990.4I. Mi le ti .O moravskim Hrvatima, 78-99, pretisak iz Vienca 30,1898.

  • 7/31/2019 Moravski Hrvati

    5/194

    U znanosti se najvie ra-spravljalo o seobi Hrvata u Mo-ravsku u 16. st. o emu postojeopirni prilozi eha Tu rek a5 i

    Austrij anca Josefa B r e u a 6 iji jeskraeni predloak preveden i

    objavljen na hrvatskom jeziku7

    .Rodonaelnikom prouavanja pro-losti i kulture moravskih Hrvatamoemo s punim opravdanjemnazvati spomenutoga Aloisa V.emb eru. U drugoj polovici 19.st. najvie su u ekoj i Slovakojna tom polju uradili esi AloisMalec8, Jan Herben9 i JanKl va a10. Prvi pregled lite-rature o moravskim Hrvatima na-

    pisao je i spomenuti R. Je-bek11, a ope bibliografije gotovoda i nema12. Od ostalih ekih islovakih znanstvenika treba spo-menuti jo priloge Oldicha Si-

    A. Turek, Charvtsk kolonisace na Morav, 119-187, pretisak iz asopisa Matice moravske 61,1937, (Hrvatska kolonizacija u Moravskoj).

    Die Kroatensiedlung in Burgenland und in den anschliessenden Gebieten, Wien 1970.

    Hrvatska kolonizacija u Gradiu i susjednim podrujima, predavanje odrano 6. 3. 1970. u Zagrebu,Historijski institut JAZU, Zagreb 1970, predavanja sv. 3, 24.8 A. M a l e c, Kroj moravskch Hrvatu, 100-118, pretisak iz asopisa esk lid 9, 1900.

    J. II e r b e n , Ti chorvtsk osady na Morav, 34-54, pretisak iz asopisa Hldka 3 (15), 1898.10 J. K l v a a, Moravt Charvte z Nove Prerave a Mikulova, SvtozorXXIX, 1985, 216-238. I,s t i,Moravt Chorvti, Moravske Slovensko U, Praha 1922, 837-843.11 R. J e bek , Moravt Charvti v literatue, u Mor. Charvti, 5-22, pretisak iz Stranice 1946--1965, Brno 1966.

    Hrvatske bibliografije o moravskim Hrvatima su nepotpune, pa i one u izdanjima Leksikografskogzavoda. U Gradiu je objavljena Allgemeine Bibliographie des Burgenlandes, sv. IV, povijest, Eisen-Stadt 1959. Usp. i Izbor iz bibliografije radova o gradianskim Hrvatima koju sam objavio u asopisu

    za suvremenu povijestII, 1973, 205-222.

    10

    rovatke13 , Miloa M e ze r a14, Eve Veerkove 1 5 i Kvtoslav Ku-erov16.

    U Hrvatskoj je na popularizaciji stare hrvatske dijaspore najvie uinio FranK u r e l a c koji je kao istraiva medu prvima obiao Hrvate u Ugarskoj i Aus-triji17. Vrijedne opise dali su Gjuro Kuten1 8, Janko Barl19, pa izmeu dv asvjetska rata Ivan Es i h20 i drugi21. Inicijativa koju je u tom razdoblju pokrenuoleksikograf Mate Uje vic urodila je i jednom knjigom22 i osnivanjem drutvakoje se, usprkos potekoama koje su dolazile iz Beograda, poelo sustavnijebaviti iseljenom Hrvatskom23. U drugim zemljama bive Jugoslavije gotovo da inije bilo zanimanja za hrvatsku dijasporu. Znanstveni i drugi prilozi doista semogu na prste nabrojiti.24

    13 O. Si rov atka , K problematice folkloru charvtske meniny v eskoslovensku, Mor. Charvti,188-193, (O problematici folklora hrvatske manjine u SR).

    M. M e l z e r, Osdlovn bvalho nmeckho jazykovho ostrova, Mor. Charvti, 253-262, pre-tisak iz Folia ethnographica 22, 1988, (Naseljavanje bivih njemakih jezinih otoka na Drahanskoj vi-soravni moravskim Hrvatima).

    15 E. Veer kova, Obady ivotnho cyklu u moravskch Charvtu, Mor. Charvti, 263-287, pre-tisakiz Folia ethnographica 23-24, 1989-90. (Obrada ivotnoga ciklusa moravskih Hrvata).

    ^ I CKu er ov , Sovanie Chorvtov na Slovensko v 16. storo, Bratislava 1966; Is t , Chorvtia Srbi v srednej Eurpe, Bratislava 1966; Ista, Naseljavanje hrvatskih seljaka u Slovakoj i njihov so-cijalni poloaj Radovi Instituta za hrvatsku povijest Sveuilita u Zagrebu, br. 5, Zagreb 1973, 113-126 skartom Hrvatska kolonizacija XVI st. u Slovakoj.

    F. K urel ac, Jake ili narodne psme prostoga i neprosloga puka hrvatskoga po upah oprun-skoj, Moonjskoj i eljeznoj na Ugrih, Zagreb 1871.18 Gj. K u t e n , Tri dana medju moravskim! I Irvati, Vienac 19, 1887.19 J. B a r l , Medju Moravskim! Hrvati, Pros\'jeta 6, 1898.2 I. E s i h , 350 godina moravskih Hrvata. Jubilarne sveanosti u tri hrvatska sela. ilavost hrvatskihotoka u tuini i otpornost protiv germanizacije, Jutarnji list 23, 1934, 8129, 17.21 O moravskim Hrvatima pisali su: R. Strohal, A. Makanec, M. Ilanekovi, V. Hranilovi i drugi.22 M. U j e v i , Gradianski Hrvati, Zagreb, 1934.23 Ujevi je ustvrdio da smo se malo starali za Hrvate izvan hrvatskih politikih granica, pa je oku-pio brojne hrvatske intelektualce (M. Gavazzi, I. Esih i dr.), povezao se s istaknutijim gradianskimHrvatima, utemelji li su drutvo za pomo gradianskim Hrvatima koje se, usprkos onemoguavanju izSrbije, borilo za vre veze sa svim Hrvatima u staroj dijaspori (iz Austrije, Maarske, ehoslovake,Italije, Rumunjske). Ipak, najvea briga ila je na prognanike iz Istre koji su u velikom broju, poglavitointelektualci, pobjegli u Hrvatsku koja nije imala nimalo povoljan poloaj u tadanjoj, prvoj Jugoslaviji.

    Od vanijih priloga pronali smo u novinama izmeu dva svjetska rata samo lanak I. L ap aj-n e a, Moravski Hrvati v okviru Velike Nemije, Jutro, Ljubljana, 19/1938, 258, 5, potpis ine. Nakon II.svjetskog rata objavljen je i lanak V. St ojan evi , Jedna starija hrvatska migraciona struja uMoravskoj, Glasnik Etnografskog instituta SANU, 22, 1973. koji je prenesen i u antologiji MoravtCharvti, n. dj., 208-228.

    11

  • 7/31/2019 Moravski Hrvati

    6/194

    U radovima koje su pisali i objavljivali gradianski Hrvati iz Austrije, samiili u zajednici s pojedincima odnosno ustanovama iz matine zemlje, moravskiHrvati ostajali su uvijek na rubu zanimanja25 , a nisu bolje prolazili niti u knjiga-ma Mladena Lorkovia 2 6 i Veeslava Holjevca 2 7 koje su teile obuhvatuitava hrvatskog nacionalnog bia u dijaspori. Slino je bilo i s leksikonima ienciklopedijama28.

    U ovoj knjizi poao sam korak dalje. Uzeo sam u obzir sve dostupne rado-ve iz razn ih zem alja i razliit ih znan osti, ali s teitem na hrvatskim prilozima ivl as ti ti m istr aiv anj im a u knj in icam a, arh ivima , a ponajprije u razgovoru s ivu-im ljudima - moravskim i drugim Hrvatima29. Gradivo sam sustavno i krono-loki izloio sa svrhom da sintetski prikazem ivot Hrvata u Moravskoj od dose-ljenja u 16. st. do danas. Tako je nastala ova knjiga koja ima dva temeljna dije-

    -5 Gradianski l Irvali (ur. Zvane C r n j a , M. V a l e n t i i N. B e n i ), akavski sabor, Zagreb1973, 337; zatim: Gradianski Hrvati 1533-1983, zbornik, Zagreb 1984, i: B. Sc hreiner, DasSchicksal der Burgcnlndischen Kroaten - Sudbina gradianskih Hrvata (durch 450 Jahre - kroz 450I j c t ) , I I K D , Ciscnstadt - eljezno, 1983, 348. Korisnih podataka o ovoj temi, poglavito za razdobljeseoba Hrvata u XVI. stoljeu, ima u radovima Mirka Va l e n t i a i gradianskog Hrvata FelixaT o b l e r a . Posebno bismo istaknuli: M. V a l e n t i , Gradianski Hrvati od XVI. stoljea dodan as, Zagreb 1977; I s ti , Obiljeja povijesnog razvitka gradianskih H rvata, asopis za suvremenu

    povijest l, Zagreb 1977; I st i , Gradianski Hrvati, Enciklopedija Jugoslavije, II. izdanje, sv. 4, Zagreb1986, 483-488, zatim: F. To b l e r, Migracije hrvatskog srednjeg i nieg plemstva na prostoru austro-ugarske granice, Radovi Instituta za hrvatsku povijest 12, Zagreb 1979, 5-24. O pitanjima hrvatskog

    jezika u starijoj dijaspori pisali su posebice: Stjepan Pavi i , Ivan Brab ec, Laszlo II a dro-v i c s i Ger har d N e w c k l o w s k y .

    26 M. L o r k o v i , Narod i zemlje Hrvata, Zagreb 1939, 244. Na str. 192-193, na nepunoj stranici,autor iznosi samo brojane podatke o moravskim Hrvatima (prema cmberi, Vj. Klaiu i I. Miletiu)i kae da su oni najsjevernija karika u lancu hrvatskih naseobina naslalih u XVI. vijeku na ugarsko-austrijskoj granici koja see ve u Moravsku (192).27 V. 11 o l j e v a c , I Irvati izvan d omovine, Z agreb 1967, 375. Auto r je opisao sve hrvatske skupine,staru i novu dijasporu, zatim Hrvate u okolnim zemljama, tj. u Maarskoj, Italiji, zatim u Austriji,Rumunjskoj, Slovakoj, ali ne i ekoj, odnosno Moravskoj. U podnaslovu: Hrvati u Slovakoj samose jednom reenicom spominje da je i u Moravskoj ivjelo 1905. g. oko 3 tisue Hrvata. utim tvrdi dase treba iz stare domovine na razne naine boriti protiv asimilacije i sudbine koju su doivjeli Hrvatiu Moravskoj (str. 332), ali ne navodi kakva je to bila sudbina. To se tada, vjerojatno, jo nijesmjelo rei zbog odnosa sa prijateljskom SR koja se skupa s tadanjom Jugoslavijom nalazila u s o c i j a l i s t i k o m t a b o r u . > > >78 - - -U Enciklopediji Srpsko-hrvatsko-slovenakoj (tzv. Stanojevievoj) kao i Enciklopediji Jugoslavijenema nita pod nazivom moravski Hrvati, kao ni u Leksikonu Jugoslavenskog leksikografskog zavoda.Nadajmo se da e u novoj Enciklopediji Hrvatske proi bolje." Za sada neemo moi istraiti to se dogodilo s prognanim i raseljenim moravskim Hrvatima nasjeveru Moravske u okrugu Olomouc gdje ive ve vie od etiri desetljea. Ipak, i o njima e bitirijei, ali na temelju literature.

    12

    l. U prvom je monografski prikaz povijesti moravskih Hrvata, a u drugom an-tologijski izbor najvanijih radova koji-ga dopunjavaju.

    Budui da je ovaj rad prvi pokuaj takve vrste, namijenio sam mu dvostrukuulogu: da poslui svima koji se za povijest i kulturu moravskih Hrvata zanimajuna razini obavijesnosti, a potom i znanstvenim djelatnicima raznih struka koji eu njemu traiti neto vie i podrobnije. elei zadovoljiti svekolike interese, pi-sao sam ovaj tekst neto lakim i jednostavnijim stilom, ali sam za one zahtjev-nije nastojao sve dokumentirati i obrazloiti u biljekama na kraju pojedinih po-glavlja, glava i priloga na kraju knjige30. Slino sam postupio sa slikovnim i dru-gim ilustrativnim prilozima koji imaju i dokumentaristiku ulogu.

    30 S obzirom da prilozi ine posebnu cjelinu, dodao sam im brojne biljeke i obrazloenja. Doista, tise prilozi ponekad i ponavljaju, ali nastali su u raznim razdobljima pa medu njima ipak postoje razlike.Isto lako se u biljekama ponavljaju i neka obrazloenja, ali sam ih iz praktinih razloga ipak ostavio.Mislim da bi trebalo napisati posebne rasprave o prekrasnim narodnim nonjama moravskih Hrvata, onjihovu jeziku, obiajima, o graditeljstvu i posebnom ukraavanju kua, ali to ostavljamo za drugupriliku ili drugim piscima.

    13

  • 7/31/2019 Moravski Hrvati

    7/194

    L MORAVSKA

    Poloaj - zemlja - prolost

    Moravska je zemlja koja spaja, a ne izolira, ona je raskrsnica (...)ona je odista imala od davnih vremena jedinstven znaaj kao prolazna

    zemlja izmeu june i sjeverne Europe. Na junom rubu Moravske kriase taj stari put sjever-jug s vanim dunavskim putem istok-zapad i ta jedunavska crta imala za politiku sudbinu Moravske odlunu vanost(Jaromr Korcak, Zemlja istanovnitvo, u knjizi ehoslovaka, Bgd.,1936, 66).

    a) Poloaj - zemlja

    ui Moravska1 je danas istoni dio jedinstvene eke, prostire se izmeu e-ko-moravske uzvisine i Karpata, odnosno izmeu eke u uem smislu na za-padu, Slovake na istoku, Poljske na sjeveru i Austrije na jugu. Moravljani iliMoravci su po nacionalnosti esi, ali se osjeaju izvjesne razlike u jeziku, obia-

    jima, kulturi, mentalitetu jer je Moravska, povijesno gledajui, do 1918. bila

    uglavnom poseban teritorij sa znatnim utjecajem Nijemaca

    2

    . Svijest o zasebnoj

    Za povijest eke i Moravske vidi: F. Pa lack , Djiny nrodu cshko v echch a v Morav,vie izdanja, a za Moravsku: B. D u dik, Djiny Moravy, 7. svc/;ik, vie izdanja i R. Dv o k ,Djiny Moravy, 5 svezak. Ukratko u: Ottvy slovnk naun, Morava, Prag 1901. M. Kuera, Po-stavy vekomoravsk histrie, L izd., Martin 1986.

    Postoji vie povijesti eke na njemakom jeziku, npr. A. B ac hmann, Geschichte Bhmens I,Gotha 1905; B. Bretholz, Geschichte Bhmens und Mhrens... Mnchen-Leipzig, 1912: Isli: Neu-ere Geschichte Bhmens I, Gotha 1920. i druga.

    15

  • 7/31/2019 Moravski Hrvati

    8/194

    moravskoj dravi u dalekom 9. stoljeu, posebnoj krunskoj zemlji u Austriji(Mhren) odnosno Austro-Ugarskoj od 1848. do 1918. i protektoratu (Bhmenund Mhren) od 1938. do 1945. kad je Moravska bila u istom poloaju kao ieka, tj. zaokruena dravna, politika i geoekonomska cjelina, potiu i danasizvjesne elje o autonomiji Moravske u okviru eke ili pak s njom u istojravnini. U svakom sluaju, danas moemo govoriti o Moravskoj kao posebnojpovijesnoj pokrajini u ekoj, kao to je to npr. nekad u Hrvatskoj bila Slavo-ni j a i l i Da l m a c i j a 3.

    Podruje povijesne Moravske zauzima 22.304 km 2 i imala je 1918. g. 2.662.000stanovnika. Glavni grad je danas kao i u prolosti Brno (Brunn) koji ima oko400.000 itelja, staro sveuilite, zemaljsku biblioteku i druge kulturne i znan-stvene ustanove.

    Moravska, a to joj i ime kae, lei u porjeju rijeke Morave, poveeg lijevogpritoka Dunava. Njen srednji, a poglavito donji tijek, ini veliku ravnicu nazvanuMoravsko polje (Marchfeld) koje pripada Austriji, a lijeva strana doline donjeMorave nalazi se u Slovakoj.

    U ranom srednjem vijeku bilo je Moravsko polje sredite stare moravskekneevine, a tijekom minulih stoljea zbog svog poloaja i plodnosti bilo je

    povodom brojnih sporova okolnih naroda i drava.itava Moravska, a poglavito ona juna, dolinska, izuzetno je pogodna za

    razvoj svih grana poljoprivrede i stoarstva, a ume i rijeke bile su bogate div-ljai i ribom. U moravskom gorju ima leita ugljena i eljeza, pa se stoga raz-

    vi la me tal na , prehr am bena i teks tilna ind ust rija .Ako ka em o da podru je da na n je Moravske geog rafs ki pripad a sred njo j

    Europi, onda juna Moravska u kojoj su ivjeli brojni Hrvati kao i nekada naMoravskom polju, ini sredite te srednje Europe i u povijesti su bili pozornicom

    va nih zbi va nj a na razm edi germ ansko g, slaven skog i ma arskog svije ta koji suse ba na ovom geopolitiki vanom prostoru sukobljavali u brojnim bitkama ti-

    je ko m sto lje a . Treb a zn ati da je sredn je Pod una vlje i jun o Pom orav lje zapravoMoravsko polje, bilo stoljeima kriite vanih trgovakih i vojnikih puteva koji

    su od Baltikog i Sjevernog mora vodili prema Jadranu i itavom Sredozemlju

    3 U nas gotovo da i ne postoji povijesna literatura o ekoj i Moravskoj. Sintetiki prikaz postoji samou I Irvatskoj enciklopediji, sv. 4, Zagreb 1942. to su ga napisali J. i d a k i J. An d r a s s y . Postoji iprijevod knjige dr. li. H c n c a, Cchoslovaka izdanog u Beogradu u turistike svrhe 1936. i takoerprijevod knjige Cchoslovaka to su ga u Pragu izdali (katalog industrijske izlobe - ur.... A. G.) 1947.esi. U Zagrebu je objavl jena samo knjiga Cehoslovaka u turistike svrhe (ur. A. Gavranovi), Za-greb 1970. Na temelju navedene literature izraen je ovaj prikaz prolosti Moravske.

    (jantarski put) i vanog, oduvijek plovnog dunavskog rijenog smjera koji je izPorajnja i Srednje Europe vodio prematrnom moru i Carigradu.

    b) Prolost

    " M o r a v s k a je u starom vijeku ostala na rubu grko-rimske civilizacije, zapra-vo na prvom gran in om pojasu Rim skog Carst va koje nij e tra jn ije prelaz ilo svojudunavsku granicu - limes - prema brojnim i nemirnim germanskim plemenima.Prvi meu njima su bili Markomani i Quadi s kojima su Rimljani vodili tzv. mar-komanski rat (2. st. po Kristu). Kad je u 5. stoljeu nestalo rimske drave, na-stavljene su seobe u kojima e u idua tri stoljea na tom podruju dominiratiAva ri, Slaveni i Maa ri. Pret postav lja se da su Slaven i pojed ina no i u sku-

    pinama dolazili u sred-nje Podunavlje od 2. st.po Kristu, ali prvi za-pisi bizantskih kronia-

    ra spominju ih tek u 6.i neto vie u 7. stolje-u. U prvoj polovici 7.st. podruje dananjeeke i Moravske na-lazilo se u sastavu Sa-mova saveza plemenakoje se protezao odPoljske do dananjeSlovenije, dakle od po-druja Zapadnih doJunih Slavena. Slaveni

    su se orujem oslobo-dili prevlasti Avara, po-razili Franke i uteme-ljili prvu teritorijalno--politiku zajednicu Sla-ven a u povi jest i uope.Devin na Moravi - neko vano sredite Velike

    Moravske, ostaci utvrde Nakon Samov smrti

    16 17

  • 7/31/2019 Moravski Hrvati

    9/194

    (658) nestaje i njegova saveza, pa na srednjoeuropskim prostorima do kraja 8.st. dominiraju opet Avari uz stalne upade Franaka.

    Kad su Franci pod Karlom Velikim uz pomo podunavskih Slavena (i Hrva-ta) pod knezom Vojnomirom sruili 799. avarsku dravu, priznala su i zapadno-slavenska plemena njegovu vrhovnu vlast, kao i hrvatska plemena u Posavini iDalmaciji. To je ujedno znailo i pripadnost zapadnom svijetu iz kojega su dola-

    zili prvi misionari i poeli kristijanizaciju slavenskih plemena. Meutim, nakonKarlove smrti (814) poinje slabljenje i raspad njegove velike drave to je omogu-ilo i stvaranje prvih drava Junih i Zapadnih Slavena, poglavito Hrvata i Mora-

    vaca. eka, mo ravs ka i slova ka plem ena rijeila su se oruanim ustankom fran a-kog vrhovnitva i stvorila u poetku 9. st. svoju dravu u porjeju Morave koja se inazvala Moravskom kneevinom, a u povijesti je poznata kao Velika Moravska. Go-tovo istodobno traje ustanak kneza Ljudevita u Posavskoj Hrvatskoj protiv Franaka,a njemu se na franakoj strani suprotstavlja Borna, knez Dalmatinske Hrvatske.

    Prvi knez Moravske bi jeMoj mir (830-846) koji je pro-irio svoju dravu sve do Kar-pata, ali to nije odgovaralo

    Nijemcima koji nakon podjeleFranake (847), udaraju teme-lje svog carstva koje e otadatrajno biti orijentirano prema

    jugu, jugoistoku i istoku, a toznai prema podrujima nase-ljenim Slavenima koje e na-stojati germanizirati, unititi ilikolonizirati to su ponajboljeosjetili Polapski Slaveni, a ne-to manje poljska, eka i mo-ravska plemena. Nijemci se stal-

    no upliu i u unutarnje odnoseVelik e Moravske kam o do-vode svoje sveenstvo, nameusvoj jezik, kranstvo, a povre-meno upadaju i s vojskom. Ta-ko su sruili i kneza Mojmra,a na njegovo mjesto u morav-sku prijestolnicu Velehrad na

    Ugarski kralj Stjepan (Sveti) u ratnoj odori sazastavom i titom na kojima se nalazi dvostruki

    *" kri - danas simbol Slovake.Izvor: Slovaki nacionalni muzej - Bratislava

    18

    Moravi doveli njegova neaka Rastislava (846-870). On je uskoro pokuao pruitiotpor Nijemcima i iz Bizanta dobiti sveenike koji bi pokrtavali i nauavali naslavenskom jeziku. U tu misiju doli su 863. braa Konstantin (iril) i Melodije idonijeli svete knjige na jeziku Slavena oko Soluna. To je ujedno znailo stvara-nje posebne crkvene organizacije i istonog obreda koji uvaava narodni jezik u

    bogosluen ju. Protiv toga je rad ila nje ma ka crkva i plem stvo sve dok nije nakonMetodijeve smrti (885) protjerala njegove uenike i unitila pokuaje stvaranja

    neovisne crkve u Slavena.Njemaka je vojska na prevaru uhvatila Rastislava (870) i upravu u Mo-

    ravskoj dala njemakim grofovima, ali je narod ustao idue godine, oslobodio sei na vlast doveo kneza Svatopluka. Za njegova vladanja (do 894) Velika Morav-ska se proirila, od pape je dobio pravo na samostalnu crkvenu organizaciju, aod Ludovika njemakog i priznanje nezavisnosti. Moravska je tada obuhvaalaitavu moravsku zavalu, njitransku kneevinu, dananju junu Slovaku, eku,podruja na gornjoj Visli i Odri, a nakon dvije vojne osvojio je i Panoniju sve do

    Zemljovid podruja Velike Moravske, (tokicama oznaene granice dananje Slovake).Izvor: A Ilistory of Slovakia and the Slovaks, Bratislava.

    19

  • 7/31/2019 Moravski Hrvati

    10/194

    Drave. Bio je to vrhunac Velike Moravske koja se nala u meuprostoru izmeuNjemakog Carstva i doseljenih Maara koji su ekali da zavladaju tim pro-storom.

    Nijemci su pod Arnulfom pozvali 892. u pomo Maare i kneza Braslavakoji je uz Panoniju gospodario i dijelom Hrvatske (Slavonije) napali dva puta naSvatopluka, ali bez uspjeha. Tek nakon njegove smrti (894) poinje slabljenje

    Ve li ke Mo ravs ke i un ut ar nj e borbe . S ju ga su upa da li Ma ari, a na sjeveru su se(895) odcijepili esi, zatim Polapski Slaveni, a uz Bavarce napali su i Rusi nasjeveru. U ljeto 907. Maari su potukli nedaleko dananje Bratislave moravsko--bavarsko-karantansku vojsku iji je knez Mojmir II. poginuo, a zemlju su zau-zeli Maari. Bio je to kraj Velike Moravske, a ujedno i konac moravske drav-nosti i samostalnosti.

    Do 955. traju maarski napadi i njihova prevlast u Podunavlju, a nakonporaza kod Augsburga od njemako-eke vojske, oni moraju napustiti Morav-sku koja je do 1003. u sastavu eke, zatim zajedno do 1021. pod vlau Poljske.Uskoro je Moravska opet vraena ekoj kao leno eke krune i otada bila sto-ljeima uz manje prekide sastavni dio eke drave. Godine 1197, su zavrene

    dinastike borbe u ekoj, pa je stariji brat Pemysl Otakar I. postao ekimknezom, mlai Vladislav je bio mark-grof moravski, a Moravska markgrofovija.Uskoro je car Friedrich (njemaki) priznao Otakaru I. kraljevsku krunu (1203),a to je potvrdio i papa. Tada poinje razdoblje jaanja eke kraljevine kojoj jeMoravska sastavni dio. Otada je vladar u borbi protiv domae vlastele doputaouseljavanje Nijemaca koji su dobili i posebne povlastice, a njemaka koloniza-cija, gospodarski i kulturni utjecaj postali su temeljni problem eke i Moravskekoji e se rjeavati sve do najnovijeg doba.

    U 13. st. je eko-moravska drava pod Pemyslovicima dostigla svoj vrhu-nac. Uspjeno se oduprla Mongolima koji su nanijeli veliko zlo ugarsko-hrvat-skoj dravi kralja Bele IV. Pod Pemyslom Otakarom II. (1253-1278) dostigla jenajvei obim podijelivi s Belom IV dio tajerske, nakon pobjede nad njim na

    Moravskom polju 1257. dobio je itavu tajersku a zatim po feudalnom pravusve dananje slovenske zemlje, zajedno s hrvatskom Istrom i sve do Furlanije.Tako je eka tada obuhvaala sve zemlje od Karpata do Jadranskog mora,imala je u svom sastavu i dio dananje Hrvatske, a sadanja hrvatsko-slovenskagranica bila je i mea ugarsko-hrvatske i eke drave.

    U to doba jaala je feudalna obitelj Habsburgovaca, a kad je Rudolf 1273.izabran za njemakog kralja, zahtijevao je da mu Otakar II. vrati sve njemake

    (austrijske) zemlje, a kad to on nije htio uraditi, Rudolf ga je ratom prisilio(1276), pa je ak i eka s Moravskom vraena u njemako leno. U novomsukobu 1278. i opet na Moravskom polju Otakar H. je izgubio bitku, i ivot, adinastija Habsburg je postala gospodar srednjeg Podunavlja to e i ostati sve do1 9 1 8 / ' ' :C : , i & r : ; 4 . ;

    Dinastija Premislovia izumrla je u poetku 14. st. i esi su za vladare iza-

    bral i Lu ksem burgov ce. Jed an od nj ih, Kar lo, postao je 1339. ekim kral je m i od1346. njemakim carem kao Karlo IV. On je uradio vrlo mnogo za kulturni,politiki i gospodarski razvoj eke. Godine 1356. dao je ekoj Zlatnu bulukojom je zajamio suverenitet eke krune, zabranio mijeanje njemakih carevau unutarnje poslove te kraljevine, a 1348. utemeljio je Sveuilite u Pragu, prvou srednjoj Europi. Otada Prag postaje jedno od najvanijih europskih sredita, aeka i Moravska doivljavaju gospodarski uspon, ali i sve vee doseljavanje Ni-

    jem aca, vei utj eca j njihov e crkve, v jere, ku ltu re i jezika to izaziva un ut arnj i ot-por u eha.

    Potkraj 14. st. u narodu se osjea sve vie protunjemako, protukatoliko iprotufeudalno raspoloenje, pravi narodni pokret protiv svega stranog i namet-nutoga. Na elu sveg tog kretanja bio je Jan Hus, rektor Sveuilita u Pragu,

    pristaa reformatorskog uenja Engleza J. Wyclifa, borac za eki jezik, obiaje ikulturu. Budui da je njegov reformatorski pokret bio opasan za crkvu, itavfeudalni ustroj i njemaku prevlast, Hus je osuen i spaljen 1415. kao bezvjerac.To je bio povod pravom ustanku ekog naroda koji je u obrani svoje samo-bitnosti kre nuo protiv katolike crkve i nje ma kog carstva. Bili su to pozn ati hu-sitsk ratovi koje je vodio narodni junak Jan ika iz grada Trocnova, odlianorganizator i vojskovoa koji je s narodnim etama potukao najbolju feudalnu

    vojsku cara Sigis munda Luksem burgovca 1420. i 1422. godin e. Na Husa i nje govepristae, tzv. taboriane pokree se pravi kriarski rat i tek nakon petnaestak go-dina ratovanja u bitki kod Lipana (1334) husiti su poraeni, a eka ponovnopokorena i vraena u krilo njemakog carstva i katolike crkve. Zemlja je bilapoharana, mnogo je stanovnitva izginulo i trebalo je stotinjak i vie godina da

    se ponovno oporavi. /U dinastikim borbama nakon Sigismundove smrti eka je opet oslabila i

    od 1460. do 1470. vodila ratove protiv ugarsko-hrvatskog kralja Matije Korvinakoji je ekoj oteo Moravsku. Unutarnje borbe i nemiri nastavljeni su sve do1526. kad je velika turska vojska na Mohakom polju potukla ugarsko-hrvatskogkralja Ludovika II. kome je u pomo dolo i neto ekih pomonih odreda. Na-ime, Ludovik je bio i eki i ugarsk-hrvatski kralj, a njegovom smru nestaje ne

    20 21

  • 7/31/2019 Moravski Hrvati

    11/194

    22

    samo dinastije Jagelovia nego i eko-moravske srednjovjekovne drave. esisu, kao i Hrvati 1526/27. izabrali Ferdinanda Habsburkog za kralja i otad se do1918. nalazili u istoj dravnoj zajednici. Ta injenica kao i sve ei turski napadi

    bili su temeljni uvjet, odnosno posljedica budue seobe Hrvata u Moravsku.Habsburgovci su, dakle postali ekim, hrvatskim i ugarskim kraljevima, ali

    se nisu povodili za obranom i razvojem tih zemalja, nego interesima svoga dvorai sredinje drave - Austrije. Hrvatska je oekivala veu potporu u obrani gra-

    nice od Turaka, ali su Habsburgovci, vezani svojim ciljevima u Njemakoj i bor-bom protiv Francuza, slali samo najn unij e novana sredstva i vojsku protiv Tu-raka, pa je to izazvalo raspad sustava obrane od prvog napada na Be 1529. svedo prve znaajnije pobjede kod Siska 1593. godine.

    Uz tursku opasnost poeli su i unutarnji vjerski sukobi i podjele nakon Lu-therova istupa 1517. i irenja protestantizma u Njemakoj i srednjoj Europi.Habsburgovci su istupali kao zduni zastupnici katolicizma i uz ratove protiv Tu-raka, Francuza, morali se sukobiti i s protestantskim dravicama u Njemakoj,

    progoniti protestante uekoj, Moravskoj, pa idrugim zemljama habs-

    burke drave, dakle

    postati temeljni stoerprotureformacije. Tiunutarnji sukobi jo vi-e su oslabili obram-

    benu snagu u borbiprotiv Turaka i dovelido masovnog egzodu-sa hrvatskog ivlja nasjever i zapad onda-nje Europe.

    eka i Moravska,gdje su jo itekako bi-

    le nazone ideje husit-skog uenja, prihvaalesu novi vjerski smjer protestantizam, osobitoza Rudolfa H. (1576-1612), a guenje tog

    vjerskog pokreta za Ma-

    Dvorana ugarsko-hrvatskog sabora u Pounu (Bratislavi)kamo su stoljeima odlazili hrvatski zastupnici i tako

    podravali sveze s iseljenim Hrvatima.Izvor: Sveuilina knjinica u Bratislavi u kojoj ova dvorana

    slui danas kao itaonica.

    23

  • 7/31/2019 Moravski Hrvati

    12/194

    t i j e (1611-1618) izazvale su pravi vjerski sukob - poznati 30. godinji rat u komesu uz njemake teko stradale eke zemlje. eki stalei su 1619. zbacili ta-danjeg vladara Ferdinanda II. Habsburkog i izabrali novog kralja Friedricha Fa-lakog. Njihove vojske sukobile su se 1620. na Bijeloj gori gdje su eke postroj-

    be doiv jel e te ak poraz. Prot iv eha su se bor ili i Moravci pa i Slzni, pa je toomoguilo Ferdinandu II. da provede otre mjere protiv protestanata, ali i ekeu cjelini. Ograniio je eku samoupravu, oduzeo ekom plemstvu imanja i

    ovlasti, uveo njemaki jezik kao jednakopravan ekom i na taj nain omoguiodaljnju germanizaciju i kolonizaciju eke i Moravske. U daljnjem tijeku rataobje su zemlje teko opustoene, postotak puanstva pao je i do 30%, a raza-ranja i pljake bile su takoer velike. Te gubitke i teka pustoenja osjetili su namoravskom tlu i Hrvati doseljeni tijekom 16. stoljea.

    Poraz na Bijeloj gori bio je slom ekog plemstva, pa i eke dravnosti iomoguio je potpunu prevlast dvora, katolianstva, njemakog jezika i uprave. Uratovima do kraja 17. i tijekom 18. st. bile su povremeno zahvaene i obje ekezemlje, a u doba prosvijeenog apsolutizma Marije Terezije i Josipa II. izvren

    je najve i i na jor gan izi ran ij i ger ma nizat ors ki i apso luti sti ki priti sak. Fran cuskarevolucija i napoleonski ratovi, iako su samo periferno zahvatili eku i Slo-

    va k u, do ni je li su nove ideje, a gospodarski razvoj eke i Slovake stvorio jeuvjete za poetak narodnog preporoda ekog naroda, za nastanak jedinstvenenacije, potrebu stvaranja vlastite drave na temelju tradicije ekog kraljevstva ihusitskog pokreta. Otada esi, u doba podijeljene Poljske, preuzimaju vodstvomedu Zapadnim Slavenima, jako utjeu i na preporodne pokrete Junih Slave-na, a Prag postaje kulturno, znanstveno i politiko sredite svih Slavena.

    Sva ta zbivanja kao da su se szela u istupima za revolucije 1848. kad se uPragu odrava Slavenski kongres, kad izbija ustanak protiv Austrije i reakcije.esi su s Palackm na elu zahtijevali ujedinjenje svih zemalja eke krune u

    je dn u je di ni cu, poseba n na rod ni sabor , ali su to Habsburgovci odbil i, uki nu li do-tadanje ustavne odnose, uveli apsolutizam i njemaki jezik u vojsku i upravu. Iumjesto ujedinjenja eka je podijeljena na Kraljevinu eku, MarkgrofovijuMoravsku i Vojvodstvo leziju. Svaka od tih zemalja - I-andova - imala je svojusamoupravu, zemaljskog namjesnika i zemaljski sabor (Landtag). Tako je ekaadministrativno odvojena od Moravske, unutarnje proturjenosti izmeu njih po-'ticali su iz Bea, a podravali su ga i kolonizirani Nijemci, (vie od 20%) osobitou gradovima gdje su inili vladajui sloj. Tako je ostalo sve do 1918. kad senakon izgubljenog prvoga svjetskog rata raspala Austro-Ugarska.

    Potkraj 19. st. esi sve organiziranije rade na odvajanju od Austro-Ugarske,osobito skupina Mladoeha oko T. Masaryka koja znatno utjee i na novi

    24

    kurs

  • 7/31/2019 Moravski Hrvati

    13/194

    chenu velesile su prinudile SR da odstupe Njemakoj Sudetsku oblast naseljenunjemakom manjinom. Uskoro se od Praga odvojila Slovaka, Maari su zauzeliPrikarpatsku Rusiju, a Nijemci vojskom zaposjeli ostatak eke i proglasili e-ko-moravski protektorat. Opet je eka kao i 1848. podijeljena na eki (Bh-men) i moravski (Mhren) dio. Oblast oko Mikulova (Nikolsburg) zajedno sa trihrvatska sela (Frielitof, Dobro Polje i Nova Prerava) izravno je ukljuena uOstmark (Istonu marku), zapravo u bivu, tada takoer okupiranu Austriju. Ti-

    je ko m ra ta bil i su m ora vsk i Hrvati kao gra an i Nje m akog Reich a uno va en i unjemaku vojsku i poslani na razna ratita gdje su mnogi poginuli ili bili ranjeni.

    Nakon sloma Njemake u proljee 1945. obnovljena je ehoslovaka, alibez Pr ika rpa tsk e Rus ije koj a je do di je ljan a Uk ra ji ni , odn osno SSSR-u. Podru jeMikulova s hrvatskom oazom vraeno je opet u sastav Moravske, odnosno e-ke, ali s izrazitim neprijateljskim stajalitem slubene ehoslovake politike pre-ma bivim graanima Reicha. Na sjeverozapadu su nasilno iseljeni Sudetski Ni-

    jem ci, a u Mora vsko j su poele isto tako prinu dn e seobe Nijemac a i Hrvata, toje i poja ano u vel ja i 1948. kad je vla st u potpunos ti preuzela Kom unistik apartija ehoslovake s K. Gottwaldom na elu. Graanski politiari (E. Bene idrugi) morali su odstupiti, pa je poela diktatura komunista i staljinistiko raz-doblje koje je kulminiralo montiranim procesima pedesetih godina.

    Godine 1968. poinju demokratske promjene koje simboliziraju predsjednikRepublike Ludvig Svoboda i generalni sekretar KP ehoslovake AleksandarDubek. Taj proces sprijeile su u kolovozu 1968. sile Varavskog pakta izrav-inom intervencijom, smjenjivanjem protagonista prakog proljea i pokuajem

    vra an ja kota a povi jest i u stare, uho da ne kolo te ine , a to je zna ilo da ljn je na-zadovanje i gospodarskog i demokratskog razvoja. To se odrazilo i na ivot ma-njina, poglavito Hrvata, Nijemaca, Maara u ehoslovakoj. Na elu toga pri-,nudnog reima bio je Slovak Gustav Husak, (po majci Hrvat) jedan od voa slo-i

    vakog ustan ka iz 1944. Jedina hitn ija promjena bilo je uvoen je federalizma'izm eu eha i Slovaka 1969. godine . - ' 'H

    Nakon pada berlinskog zida 1989. i propasti gotovo svih socijalistikih ze-malja svijeta, demokratske snage SR su pod vodstvom Vclava Havela provele!

    tzv. barunastu revoluciju i vratile temeljne tekovine demokratskog drutva, alise usporedo s tim pojavile, zapravo obnovile tenje za daljnju federalizaciju zem-lje, npr. da jedna od federalnih jedinica bude i Moravska, odnosno konfederali-zacijom i eljom za odvajanjem Slovake. Taj proces je upravo dovren i Slo-;

    va ka je sada posebna drava. Dem okratsk e prom jene u ekoj i Slovakojomoguile su i vie sloboda za sve manjine pa i Hrvate koji su obnovili i pojaalisveze sa starom domovinom u kojoj su sline promjene dopustile vie brige za

    26

    Hrvate u dijaspori. Isto tako se sve vie i slobodnije povezuju Hrvati u ekoj iSlovakoj s onima u Maarskoj i poglavito u Austriji, tj. sa gradianskim Hr-

    vatima i Hrvatima u Beu meu kojim a ivi i mnogo progn anih moravskih Hr-vata. A upravo oni su potakli nove obli ke sur adnje koja je na i la na plodn o tl o uMoravskoj i Slovakoj, pa i na vre povezivanje tih dviju skupina.

    Plod svih tih inicijativa su brojni h rvatski skupovi, drutva, proslave, publi-kacije, asopisi, lanci pa i ova k n j iga . I dok ona doe do i t a t e l j a vie nee b i t i

    eke i Slovake kao federacije, pa e i H r v a t i iz te drave b i t i p o d i j e l j e n i udvije nove zajednice. Iako su u 16. st. selili ak 600 km prema sjeveru, oni suostali na podruju iste drave i tako ivjeli sve do 1918. godine. Otada do 1990.ivjeli su uglavnom u etiri zemlje (SR, Austrija, Maarska i Jugoslavija), a1994. nastavaju desetak drava od kojih je jedna, sreom, i njihova matina neo-

    visn a Repu blika Hrvats ka, zat im Bosna i Herc ego vin a gdje su Hrv at i n aj st ar ij i,autohtoni narod, pa ostale zemlje - sljednici bive Jugoslavije, te Italija i Ru-munjska.

    Mi smo Hrvati, dakle, traginom igrom nesklone povijesti raspreni u goto-vo tucet sred njoeuropskih i mn ogih drugih izv an eur opsk ih dra va, a takv u gor kusudbinu nije, osim idova, Kurda i jo nekih, doivio ni jedan narod svijeta. Mo-da nam za utjehu moe posluiti injenica da su s povijesne pozornice nestali

    nekad silni Huni, Avari, Goti, Langobardi, Vand ali, Kli ma ni, Polapski Slaveni idrugi, a mi Hrvati smo se, iako desetkovani, ipak odrali.

    l

    27

  • 7/31/2019 Moravski Hrvati

    14/194

    II. MORAVSKI HRVATI -POVIJESNI PREGLED

    1. Seoba Hrvata na sjever u 16. stoljeu

    Evo je ve osamdeset godina minulo, to se neprestano borimo: kojiput smo pobijedili, a koji put smo ljuto stradali ne mogavi odoljeti jaojsili, koja je oborila grko (bizantsko, D. P.) carstvo, bosansko kraljevstvo,te svladala Bugarsku, Srbiju i Albaniju. Ako ne dobijemo pomoi, mi ne

    moemo preko zime ostati u svojim sjeditima, ve emo se ili podvri ne-zasitnom zmaju (Turskoj, D. P.), ili rasuti po itavom svijetu (Vuk Fran-kapan pred njemakim saborom u Augsburgu 1530. godine).

    a) Uzroci seobama

    Svi povjesniari koji su se bavili pitanjem seoba Hrvata u 16. stoljeu isticalisu kao temeljni razlog turske napade, unitavanje, pljaku, strah od odvoenja uropstvo, stalni, tzv. mali rat na turskoj granici koji je izazivao opu nesigurnost

    zemljoradnikog puanstva. Te navode potvrdili su i suvremenici koji su se 1556.naselili na imanju biveg hrvatskog bana Franje Baanija (Batthyny) koji se go-dinama uporno borio protiv Turaka, ali je ve 1524, dakle prije bitke na Moha-u, dobio doputenje i povelju kojom mu se odobrava da na svoje posjede uUgarskoj naseljava Hrvate to je on obavljao i pojedinano i skupno.1

    1 Mate U j e v i , Gradianski Hrvati, Zagreb 1934, 7.

    29

  • 7/31/2019 Moravski Hrvati

    15/194

    Kad su preseljene kmetove pitali u Giissingu (Novi Grad u junom Gra-diu) zato su napustili svoja ognjita, oni su nam govorili, da oni kao kranizbog neprestanih navala turskih neprijatelja, kojima su trajno izloeni, tako daim svaki as prijeti opasnost ivota i okrutno ropstvo, ne mogu dalje ostati i i-

    vj et i u Sla von iji ,2 nego su prisiljeni, da se sa enama i djecom presele u koje si-gurnije mjesto. Zato nas mole da ih primimo na posjede ovog naeg grada Ne-metujvara...3.

    Josef B r e u4

    , austrijski znanstvenik koji je medu prvima istraio hrvatskeseobe u 16. stoljeu, proirio je uzroke iseljavanja. Najprije je konstatirao da jesamo velika nevolja prisilila hrvatske seljake da napuste svoje domove, 5 a zatim

    je dod ao da je seoba zah va til a sve pred jele tadan je Hrvatske i Slavo nije , ali sutome uzrokom bili ne samo povijesni razlozi, tj. turska nadiranja nego i gospo-darski uvjeti.6 Isto tako je potcrtao da je hrvatska seoba dio opih kretanja pre-ma sjeveru u 15. i 16. stoljeu. O tome on pie: Veliki pohod Hrvata koji je u16. stoljeu krenuo preko Mure samo je jedna karika u nizu onih junoeurop-skih seoba koja je prouzrokovala najezda, zadravanje i povlaenje Osmanlija.Pa ukoliko promatramo samo srpsko i hrvatsko jezino podruje, opaamo da jetaj pohod samo mali isjeak jedne vrlo arolike i ivahne slike. Valovi srpskenarodnosti preplavili su ve u 15, stoljeu iroku maarsku nizinu. Neto kasnije,

    koncem 15. stoljea, pokrenuo se i susjedni hrvatski narod. I tu moemo razli-kovati izmeu seoba unutar starih granica, pokreta kompaktnih narodnih skupi-na i stvaranja narodnosnih otoka. Pri tome valja uzeti u obzir da je (to) bio sa-mo jedan mali dio koji se odazvao pozivu svojih ionako stranih feudalnih gospo-dara ili koji je, slijedei svoju vlastitu elju, osnovao sjeverno od Mure novu do-movinu.'

    Adolf T u r e k , eki istra iva koji se uoi drugoga svje tskog rat a poeoba vi ti pi ta n je m hrva tsk ih seoba, pogl avi to u Mo ravsku 8, utvrdio je meu prvima

    Tadanja Slavonija obuhvaala je itavo savsko-dravsko medurjcje, pa i Zagreb, te i prekosavski dio,npr. podruje Banske krajine, sve do Gvozda. Danas se Slavonijom smatra obino kraj izmeu Ilovena zapadu, Save na jugu Drave na sjeveru i Dunava na istoku.

    Nmet ujvr = Njem aki Novi Grad, tj. Novi Grad, Giissing, navod prema M. Ujeviu, n. dj., 10. -.Godine 1937. obranio je u Beu disertaciju koja je 1970. objevljena kao knjiga pod naslovom: Die

    Kroaticnsicdlung im Burgenland und den anschliescndcn Gebieten, Wien 1970, 217.On pie: Samo je teka nuda mogla pokrenuti seljaka da n apusti svoju batinu (J. Breu, Hrvatska

    kolonizacija u Gradiu i u susjed nim podrujima, Predavanja Historijskog institu ta JAZU, br. 3, Za-greb 1970, 6.6 M. Ujevi u n. dj. navodi inicijativu feudalaca za seobom, zatim pomanjkanje radne snage, feudalnadobra istih feudalaca u Hrvatskoj i Ugarskoj, itd.7 Isto, 4-5.D ' V0 Tada je u asopisu Matice moravske, Brno 1937, 61, 49-70 objavio rad: Charvtska kolonisace na Morave.

    30

    da nisu uzrok bile samo turske prijetnje, nego isto tako i pritisak njihovih feu-dalnih gospodara koji su imali imanja u Hrvatskoj i u Ugarskoj, poglavito seobeu zapadne dijelove, tj. dananje austrijsko Gradie (Burgenland), a samo je je-dan manji dio doao do june Moravske.9 Organizirano preseljavanje kmetova s

    juga na sjever i djel imice zapad i uope vel ika soba Hr vata tra jal a je prem a Tu-rekovu miljenju od kraja 15. do poetka 17. stoljea.10, a prvi pismeni dokazpotjee iz 1538. godine.11 Njegova istraivanja koja govore o prinudnoj i plan-skoj seobi Hrvata potvruju i drugi povjesniari, npr. Kvtoslava K u e r o v ,roena Moravka koja je na hrvatskom i slovakom jeziku objavila radove o seo-

    bama12 i u njima posebice istaknula injenicu da je teak s o c i j a l n i poloaj hrvat-skih seljaka pogodovao njihovim seobama u Donju Austriju, zapadnu Ugarsku,dananju Slovaku i Moravsku.13

    :'; Prvi hrvatski povjesniar koji se nakon 11. svjetskog rata poza bavio pit anj emgradianskih Hrvata, uope njihove seobe i njihovih uzroka bio je Mirko V a -l e n t i koji je o tome objavio nekoliko radova.14 Prema njegovu miljenju uz-roci seobama su ne samo turska opasnost nego i povoljna agrarna konjukturau Ugarskoj, a zatim poticaji koji dolaze od kralja i ugarskih pa i hrvatskih

    velikaa koji istodobno im aju svoje posjede u Hr vat skoj i Ugarsko j.15 Tu hr-vat sku plem iku odredn icu u seobam a da lje je na poti caj m a arske hi st or i ar keVere Z i m n y i nasta vio Felix T o b i e r , au st ri js ki pov jesn i ar hrv ats kog pod ri-jetla .16 On je na temelju originalnih izvora pokazao da je uloga srednjeg i sitnoghrvatskog plemstva u seobama bila vea nego to se dotad mislilo. Uz njih suselili i sveenici, trgovaki i obrtniki stale, dakle svi dijelovi hrvatskog drutvatoga doba, pa i velikaki sloj. Doseljeni plemii dobivali su obino vojnike i go-

    ' To je podruje juno od Brna, izmeu Mikulova (Nikolsburga) i Znojma (Znaim).10 Usp. A. Tu r e k , Ergnzungen zur Geschichte der kroatischen Kolonisati on in Mhren, Usterre-ishische Oslhefte, Wien 1984, 26. koji je ponovno objavljen i u Jebckovoj antologiji Moravt Char-

    vti, Brno 1991, 239-252. (U hrva tskom pri jevo du: Dopu na pov ije sti hrv ats ke ko lo ni za cij e u Mo rav-sku).11 A. Turek, n. dj., u: Moravt Charvti, 239.12 K. Ku e r ov , Naseljavanje hrvatskih seljaka u Slovakoj i njiho v socijalni poloaj, Radovi Insti-

    tuta za hrvatsku povijest 5, 1973, 113-126; Is ta , Chorvti a Srbi v strednej Europe, B ratislava 1976,327, odlomak: III. Charvti na Morave, 209-219.K. Kuerov, Naseljavanje hrvatskih seljaka u Slovakoj, n. dj., 120-125.

    14 M. V al en t i , Gradianski Hrvati od XVI. st. do danas, Zagreb 1970; I st i , Obiljeja povi-jesnog razv itka Grad i ans kih Hrv ata, asopis za suvremenu povijest I, 1877, 95-108; I s t i , Gradi-anski Hrvati, Enciklopedija Jugoslavije 4, Zagreb 1986, (II. izd.), 483-489.15 M. Valenti, Gradianski Hrvati, Enc. Jug. 5, 483.16 F. T o b l e r, Migracije hrvatskog srednjeg i nieg plemstva u podruje austrijsko-ugarske granice u16. i 17. st., i problem familijara, Radovi Instituta za hrvatsku povijest 12, Zagreb 1979, 5-24.

    31

  • 7/31/2019 Moravski Hrvati

    16/194

    spoclarsko-upravne slube unovonaseljenim podrujima.Doseljenom sitnom hrvat-skom plemstvu prijetila jeopasnost da se uskoro pre-tvore u kmetove to je esto

    bio sl u aj .17

    Spominjali smo velika-ku obitelj Batthynyja kojaje rad il a na sust avn om isel ja-va nj u hr va ts ki h plem i a nasvoje posjede u Ugarskoj, ali

    je osim nj ih na tom posluaktivno djelovalo jo mnogosrednjih i krupnijih plemia,npr. od maarskih Erddy,Nadsdy i jo neki a odhrvatskih Nikola Jurii, go-spodar Kisega (Kszega) i nje-govi nasljednici, zatim Zrin-ski, pa i tajerski stalei kojisu ratujui u Hrvatskoj do-bro pozn ava li un ut ar nj e od-nose, npr. spomenuti Te-t i f e n b a c h i . P o n e k i o d n j i h s uzalijevali i lako dobiliodobrenje za preseljenje kme-tova poput spominjanog F.Batthynyja koji 1524. dobiva dokument i u njemu ujedno obrazloenje zato seto doputa, tj. govori o uzrocima preseljavanja: Hrvati koji u naoj kraljeviniHrvatskoj radi straha i neprekidnih navala predivljih Turaka ne mogu mirno isigurno prebivati, te kojima su ti dumani kue, prebivalita i sve zgrade ognjem

    u pepeo obrat ili, a ima nje i sve stvari poruili.18

    Masovne seobe izazivale su otpor hrvatskih plemikih stalea koji su takoostajali ne samo bez vojnika nego i hrane, podvoza, sklonita, pa su prosvjedo-

    17 K Toblcr, 23.18 M. Ujcvi, n. dj., 7.

    Nikola Jurii (Senj 1490,-Kiseg 1545.?.), senjski,r i jeki , kran jski i kraji ki kapetan, brani te l j Kisega(Kszeg), predslrae Bea (1532) naselio je najvie

    Hrvata u zapadnu Ugarsku.

    32

    vli i ali li se no voiz abra no m hrv atskom kr alj u Fer di na nd u Ha bsbu rkom 1532.kako im ugarski, tajerski i austrijski velikai odvode seljake i ostavljaju pustuzemlju slabei na taj nain njenu obranu. 19 I na zasjedanju Hrvatskog sabora uTopuskom 1535. izabrana su dva plemia (J. Tumpi i M. Budii) da odu u Bei kod kralja prosvjeduju protiv iseljavanja seljaka na austrijsko-madarska imanja,da zahtijevaju zabranu daljnje agitacije za seobu i povratak preseljenih. 20 Zaklju-ak o povratku i zabrani seoba donio je i ugarski sabor 1580, pa ak i zakljuak

    da moraju platiti kaznu oni koji bi zabranjivali hrvatskim seljacima povratak ustaru postojbinu, ali sve to je ostalo bez uspjeha. Nema podataka koji bi potvr-ivali da se i jedan kmet vratio natrag u Hrvatsku. 21

    I prva vijest o Hrvatima u Moravskoj to ju je 1845. poslao eh Alois V. e m b e r a 2 2 poslao u pismu Sta nku V r a u , ured niku Kola u Zagreb govo-ri o tome da je tajerski velika, zapovjednik vojske u Hrvatskoj, Kritof od Teu-fenbacha, pozvao Hrvate na svoje imanje u Drinovac (Drnholec-Drnholz) u ju-noj Moravskoj oko godine 1585. To dobro je bilo pusto, a u Hrvatskoj je upo-znao dobre i radine seljake kojih je oko 1200 doselilo u tri sela na Dinji (Dji--Thaya), dananji Frielitof, Dobro Polje i Novu Preravu. Dakle, bio je to org-anizirani prijelaz komu je povod bio ne toliko turska opasnost, koliko nagovorspomenutog Teufenbacha.

    b) Kada su Hrvati doli u Moravsku?

    V*'-'?' ' ' v

    , .:.Upravo spomenuta Semberina vijest o doseljenju Hrvata u Moravsku pre-ma pozivu K. Teufenbacha bila je opeprihvaena i gotovo stotinu godina je bilasmatrana tonom i posve vjerojatnom. Svi autori koji su od tada do pred drugisvjetski rat pisali o moravskim Hrvatima poimali su priu s njim i godinom1584. kao zaetkom tri ju m oravsk ih, hr vats kih selaTTako J. B r a n d l 1862. pieda ih je izmeu 1583. i 1590. pozvao Krsto vitez od Teufenbacha koji je ivio

    u Hrvatskoj i dobro upoznao njihovu marljivost i vjetinu ratarsku. 23 Ivan Ku-

    192021

    Isto.Isto.Isto.

    22 U knjizi: Moravt Charvti, n. dj., 29-33.23Naiesomlisl,11, 1862.

    33

  • 7/31/2019 Moravski Hrvati

    17/194

    kul je vi c 1873. prihvaa takoer seobu pod Teufenbachom, ali kao vrijemedolaska uzima ipak itavu drugu polovicu 16. stoljea.24 I poznati hrvatski po-

    vjes ni ar Vjekos lav K l a i pie o Teuf enbach u kao u tem elj ite lju tih naselbi naiz godine 1584. One su nastale na podruju koje je dvije godine poharala ku-ga.25 Neto opirnije o toj seobi, na temelju istih podataka pie i eh Jan Her-b e n 1882. i doda je da se podatak o seobi pod Teu fenba chom godin e 1584. na-lazi zapisan u kolskim spisima u Frielitofu. Dodaje samo da je imanje kupljeno1583. godine od Jurja Hartmanna iz Liechtensteina. Na njemu je bilo ukupno 10sela, a medu n j i m a i spomenuti Frielitof, Prerava i Dobro Polje.26 Gjuro Ku-t e n 1884. spominje d a mu je upnik u Frielitofu reka o kako mjesni u itelj

    Adam ec uv a spis na nje ma ko m u kom e je opisana spom enut a seoba.27 IvanM i l e t i je 1895. pohodio Frielitof i ve naao gotov spomenik seobi kogasu na 300. obljetnicu podigli 1884. i donio podatke na njemakom i hrvatskom

    jez iku o proslavi te van e godin jice i tim e proirio iona ko ope poznato uvje-renje da Hrvata u tom d i j e l u Moravske nije bilo prije 1584. godine.28 .,,,.

    I svi pisci koji su obraivali u brojnim lancima fenomen moravskih Hrvatai njihova stoljetnog odranja u njemako-ekom moru u prvih nekoliko deset-ljea 20. stoljea ponavljali su gotovo bez izuzetka injenicu kako su Frielitof,Nova Prerava i Dobro Polje naseljeni Hrvatima 1584. i kako ih dotada tamo nije

    bilo . M euti m, uoi dru goga svjetskog rata , to ni je 1937. na istra ivaku pozor-nicu istine o vremenu dolaska moravskih Hrvata iz stare u novu postojbinu stu-pili su istodobno eh Adolf Tu r e k i Austrijan ac Josef B r e u i koristei izvoreprve ruke, tj. arhivske dokumente, otkrili da su Hrvati selili u junu Moravsku,pa vjerojatno u Slovaku i Donju Austriju najmanje pola stoljea ranije. Turek

    je o tom e na pis ao posebnu raspravu na e kom : Hrvatska kolonizacija u Morav-skoj, '19 a Breu je obranio doktorsku disertaciju o povijesti i geografiji koloni-zacije.30 Obojica su poivjela jo gotovo pola stoljea i ponovno progovorili oistoj temi. Turek je temeljna dostignua svojih istraivanja iz 1937. dopunio nak-nadnim spoznajama i literaturom i izradio jedan saetak na njemakom jeziku31,

    Vienac zabavi i pouci, 24, 1873.25

    Zemljopis zemalja u kojih obitavaju Hrvati, III, Zagreb 1880, 212-214.26 Prema ekom originalu koji je objavljen u Matici moravskoj u prijevodu Z. Marika izaao je Ilcr-beno v rad i u Viencit zabavi i pouci 25-28, Zagreb 1882.27 Vienac zabavi i pouci, 4 i dalje, Zagreb 1884.28 Isto, 27-34, 1898.29 Matica moravska 61, 1937.3 Die Kroaticnsiedlung im Burgenland ..., n. dj.31 V. bil j. 10. *

    34

    a J. Breu je dao kratak izvod na hrvatskom jeziku32 i svoju disertaciju iz 1937.objavio kao posebnu monografiju na njemakom. 33

    Turek je 1937. napisao: Pitanje hrvatske seobe u Moravsku pobudila je veod konca 18. stoljea pozornost etnografa, jezikoslovaca i povjesniara.34 Al iupravo ta povijesna strana bila je obraena ponajmanje jer nitko nije pokuaoosvijetliti prolost moravskih Hrvata sustavnije i na temelju izvora i rada u hi-

    storijskim arhivim a, poglavito u Brnu, Olomoucu, Beu i drugdje. O n je osobitomnogo originalnih dokumenata naao u arhivu Liechtensteina u Beu gdje seuvaju knjige i spisi imanja - gospodarstva u Drinovcu (Drnholcu) kamo su spa-dali Frielitof i druga dva hrvatska sela. 35

    , Kad je pregledao i prouio onovremen e zapise, popise, raune, izvje taje idruge izvorne akte, Turek je doao do opravdanog zakljuka da je esto isticanaTaufenbachova seoba Hrvata u Moravsku 1584. nedokazana, a to znai netona

    jer su se on i u ju no j Moravskoj na laz ili u m an ji m il i ve im sk up in am a i uraznim selima ve od tridesetih godina 16. stoljea. On konstatira da su Hrvati uMoravskoj samo jedan manji dio dugogodinjih hrvatskih seoba na sjever i za-pad od kraja 15. do poetka 17. stoljea. Oni su u veem broju napuili zapadnuUgarsku i Donju Austriju, a jedan manji dio je doao ak do Moravske. U mo-

    ravskoj seobi Hrvata utvruje dva vala, prvi 1538. i drugi 1570. godine.Turek o tome pie: Prve vijesti o novom naseljavanju Potornje (Unterthe-

    menau), Charvtsk Nove Vesi (Oberthemenau) na imanju Valtice (Feldsberg) iJeviovka (Frllesdorf) na dobni Drinovac (Diirnholz) potjeu iz 1538, daljnje su

    vijesti iz 1570. kad su opustoen a sela Hlohov ec (Bischof swart) na do bru Val ti-ce, zatim Brod na Dyji (Guldenfurt), Dobr Pole (Gutenfeld) i Novy Perov(Neuprerau) u okviru imanja Drinovac naseljena i obnovljena od (njihova) go-spodara iz obitelji von Liechtenstein (dakle, ne od K. Teufenbacha kako to tvrdistarija historiografija).36 Zatim pisac tvrdi da je prva seoba bila izravno izHrvatske, a druga 1570. vjerojatno iz Donje Austrije ili u svezi s akcijom prese-ljenja koje su izvodili donjoaustrijski stalei. Obje su te iseljenike skupine nalenova ognjita na imanju grofova Liechensteina, ali su Hrvati doli i u susjedna

    sela, odnosno feudalna gospodarstva, npr. godine 1557/6. u Lednice (Eisgrub)32 Isto kao bilj. 5.33 V. bilj. 4.3435

    U knjizi: Moravt Charvti, n. dj., 119.Isto.

    36 Isto, 239.

    35

  • 7/31/2019 Moravski Hrvati

    18/194

    kao i u Hruovane nad Jeviovkom (Grussbach), a selo Pasohlvke (Weisstten)d j e l imice s u po d ig l i h r v a t s k i i s e l j e n ic i .37

    I drugi pisci koji su se pitanjem moravskih Hrvata bavili u okviru irih tema,p r i h v a t i l i su rezultate i s t r a iv a n j a A. Tureka38 a neki su ipak stare teze ponoviliu svojim prilozima.39 Svi se slau da je Frielitof prvi naseljen Hrvatima vegodine 1538. i da je selo obnovljeno nakon razaranja koje je itav kraj pretrpiou 15. stoljeu. Tako se u tom selu spominje da su 1510. ivjele samo etiri

    kmetske obitelji a crkva je bila polusruena. Hrvati su podigli novo naselje poredstarog njemakog koje je zapisano jo sredinom 16. stoljea kao Alt Frllersdorf(Stari Frielitof).40 Uskoro se spominje i crkva u kojoj je 1571. upnikom bio

    je dan pro te st an ts ki hrv ats ki sveenik .41 Potkraj 16. stoljea navode se obiteljskaprezimena novih doseljenika koja su, kao i nazivi njiva, bili po svom postankuhrvatski.42

    Nova Prerava je jednom polovicom sela pripadala imanju Drnholec (hrv.Drinovac), a drugim Statzu u Donjoj Austriji, dakle dvjema gospodarima i do1526. dvjema dravama jer je Prerava bila, kao i danas, na samoj granici Aus-trije i eke. Do 1570. bilo je selo pusto, a tada naseljeno Hrvatima i obnov-ljeno. U prvih pet godina bili su doseljenici osloboeni feudalnih podavanja kaoi u susjednom Frielitofu prije toga. Njihova imena su nam poznata iz kasnijih

    popisa s poetka 17. stoljea i od nj ih 13 ak 12 su po postanku bila hrvatska.43

    Iz dokumenata koji su datirani u 1570/71. doznajemo da je tada naseljeno idotad opustoeno Dobro Polje i Kohlenfurt na Taji (Guldenfurt) sa 40 podlo-nih seljaka. I oni su prvih pet godina osloboeni daa svojim feudalcima, anakon toga su bili u istom poloaju kao i naseljenici u tada ve staroj hrvatskojopini Frielitofu. U isto doba i na slian nain je naseljen i Kohlenfurt iji suprvi s t a n o v n i c i vjerojatno bili Hrvati kao i u tri spomenuta hrvatska sela.44

    Dakle, Hrvati se nisu u junu Moravsku, poglavito u tri sela kojima senajvie bavimo (Frielitof, Dobro Polje i Nova Prerava) doselili u veem broju

    Isto.37-10

    Npr. J. Brcu u spomenutom radu.Turek navodi radove koji nisu prihvatili nove znanstvene rezultate, nego su se drali prie o Tau-

    fcnbachovskoj kolonizaciji, npr. u knjizi Breclavsko, Brno 1969.40 J. Brcu, Die Kroalicnsicdlung 138, prema Turcku 203.

    42

    43

    44

    J. Brcu, n. dj., 138. Sveenik se preivao Jan L o l c r o v i .Isto, 138/9.Isto, 139.

    36

    1584. kako se to obino govorilo i pisalo, nego 54 godine ranije, tonije 1538.godine, pa tamo ive, ili bolje reeno ivjeli su, dosada 456 godina (1994). Go-dinu 1584. koja je ula u narodna sjeanja i literaturu kao vrijeme nastanka mo-ravskih Hrvata kao posebnog odvjetka hrvatskog naroda morat emo napustitiiako je ona upisana u kamenu dvaju njihovih spomenika i u brojne lanke imjesne zapise.

    c) Odakle su doselili Hrvati u Moravsku?

    Budui da su seobe iz Hrvatske na sjever i zapad ile neposredno nakonpriprema za osvajanje i konanog zauzimanja pojedinih hrvatskih podruja, po-krajina i gradova, moe se neizravno pratiti gotovo stoljeni proces naseljavanjazapadne Ugarske, Donje Austrije, dananje zapadne Slovake i june Moravske.Brojnije seobe zapoele su nakon tekog poraza hrvatske plemike vojske na Kr-bavskom polju 1493. i tra jale sve do kra ja 16. stolje a (pobjed a kod Siska 1593),pa u manjem broju i tijekom 17. stoljea. Bio je to hrvatsko-turski stogodinjirat45 koji je stubokom promijenio etniku sliku Hrvatske (Slavonije i Dalmacije),

    ali je istodobno izgubljen i dotad neprijeporni hrvatski teritorij u korist Turske(danas Bosne) i Venecije. Na izgubljena podruja naselili su se uglavnom stoari- vlasi, ali i Hrvati - katolici iz Bosne i Hercegovine, pa i islamizirani Bonjaci,uglavnom bivi katolici i bogumili. Ipak, nisu hrvatski krajevi potpuno etnikioieni, jer je u nepristupanim i umovitim predjelima ostalo starosjedilaca ko-

    ji su u drugoj polovici 17. stoljea bili osnovica iz koje su se nov ai li hajduci,ustanici i uope borci za osloboenje Slavonije, Srijema, Like, Banske krajine iKorduna. Dakle, onih podruja s kojih su iselili dananji gradianski (moravski,ugarski) i drugi Hrvati.

    ;, Iseljenje je imalo svoje plime i oseke koje su bile povezane s turskim pro-valam a i osva jan jim a. Prvi val je pokrenut nakon poraza ugarske vojske 1526. naMohu, graanskim ratom u Hrvatskoj izmeu pristaa Ferdinanda Habsbur-

    kog i Ivana Zapolje i turskim pohodom prema Beu 1529.-1532. Padom Jajca iBanja Luke 1527/28. iselilo je puanstvo zapadne Bosne, odnosno istone Hrvat-ske. Drugi val iseljavanja zbio se nakon pada Poege i Klisa (1536/37) kad je

    4^ Pojam stogodinji rat u Hrvatskoj od Krbavskog boja 1493. do turskog poraza kod Siska 1593. iz-rekao je prvi, koliko ja znam, dr. Mirko Valenti, specijalist za povijest Vojne krajine i prolost gradi-anskih Hrvata.

    37

  • 7/31/2019 Moravski Hrvati

    19/194

    uglavnom naputeno podruje srednje Slavonije i splitskog zalea. Trei val po-inje padom Moslavine 1543. i traje do gubitka Kostajnice 1556. koju su nazvalislikovito Vrata Hrvatske, a etvrti i posljednji vei izbjegliki pohod je bio padBihaa 1592. godine. Izmeu navedenih plimnih valova bilo je i drugih manjihseoba, npr. nakon gubitka Virovitice i azme 1552., poraza kod Budakog naKordunu 1574., pa pada Slunja 1576. i podruja sve do Velike Kladue, 1592.

    podruja Banske krajine izmeu Korane kod Skrada, Gline oko Topuskog iZrinske gore do blizu Une.46 Dakle, na jugoistonim granicama Hrvatske od Li-ke i Krbave, preko Banske krajine sve do Moslavine i dananje zapadne Slavo-nije trajao je stalni tzv. mali rat koji je rezultirao padom veih podruja i gra-dova.

    O toj povezanosti ratnih i teritorijalnih gubitaka u Hrvatskoj s jainom ise-ljavanja pisao je u svojoj doktorskoj disertaciji Eugen Bi r i c z 1949. godine,47

    Vrem en skim slijedom opisao je gubit ke u Hrvatsk oj i poku ao odgovoriti kadasu nakon toga Hrvatima naseljeni pojedini predjeli u Ugarskoj i Austriji. Zagodinu 1538. pie da je Frielitof prvi put spomenut u izvorima, 48 za razdobljeod tada do 1545. tvrdi da je gospodar Giissinga naselio svoje imanje Hrvatima izokolice Koprivnice,49 istodobno (od 1538) je Petar Keglevi, bihaki kapetan od1535. do 1537. i gospodar krajeva oko Buima u dananjoj Bosanskoj krajini,

    Bijele Stijene u Slavoniji, Lobora i Kostela u Hrvatskom zagorju naselio Hrvateu zapadnoj Ugarskoj.50 Za njim nije zaostajao Petar Erddy koji je bio gospodarimanja u tadanjoj Slavoniji (Moslavina, Jelengrad, Kutina, zatim oko Krievaca,Vara din a i Zagreba, npr. Oki i Jas treb arsk o) i nase lio ih takoer u zapad nojUgarskoj, tonije oko Krmenda i Eberaua. 51

    Godine 1556. pali su Kostajnica u Hrvatskoj (Slavoniji) i Siget u Maarskoj,pa su grofovi Zrinski iselili svoje posjede oko Zrina, a to znai izmeu Kostaj-nice, Stare Petrinje i Hrastovice i naselio ih oko Eberave i Verevara (Eberaua iRotenturma). 52 Iz Krupe i Novigrada u Hrvatskoj i Pakraca u Slavoniji naselio

    Usp. o tome F. i i , Pregled povijesti hrvatskog naroda, Zagreb 1962 (vie izdanja), karta: Hr-vatska na kraj u 16. stoljea.

    47 Geschichte der Einwanderung der burgenlndischen Kroaten, diss. Wien 949. < < ' , , >4 Tada je zapravo naseljen, ali autor nije jo imao u rukama Turckovc radove.

    Biricz, n. dj., 96. Koprivnici tada jo nije prijetila izravna turska opasost, pa to govori u prilog tvrd-nji da se seobe provode i prije toga, uz organizaciju vla stele.

    Isto. Tada je iseljeno podruje izmeu rijeke Une i Gline, pa je Biha ostao gotovo bez zalea.n j i50

    Isto. Erddy je iseljavao i one krajeve koji nisu bili ugroeni, npr. sa svojih posjeda Cesargrad krajKlanjca u Hrvatskom zagorju, Oki i Jastrebarsko u Prigorju. Tako je i hrvatsko plemstvo pomagalodepopulaciju Hrvatske.S? >%.Isto, 97. Tada je naseljen i Themenau a. d. Thaya (Taj) i Bischofswart.

    38

    Podruje(ue) s kojeg su se Hrvati u 16. st. selili u Moravsku

    je Zr ins ki da na nje sjevern o Gradi e. Tada je ve lika sku pin a Hrva ta oko Ko-stajnice posjela podruje oko dananje Bratislave, npr. enkvice i bila jedna odrijetkih skupina koja je u svojoj memoriji sauvala mjesto svoga iseljenja. 53 Bi-ricz dalje biljei da je oko 1560. naseljeno podruje bekog Prekodunavlja okoBischofswarta, Wagrama, Frama, Kopfstttena i Eckartsaua 54 , a 1564. da su Hr-

    vat i posje li Wei sst tte n na im an ju Eisgrub (Le dn ice) i Gru ssba ch (H ruo va ny ),ali nema podataka otkuda su iz Hrvatske doli.55

    53 Na temelju te spoznaje su se godinama odravale veze izmeu Kostajnice (Hrvatske) i cnkvica unovije doba.54 Isto, 97. Zapravo itavo Moravsko polje, sve do predgraa Bea bilo je naseljeno Hrvatima, ali suoni do 19. s t. b i l i as imil irani.55 Isto, 98.

    39

  • 7/31/2019 Moravski Hrvati

    20/194

    Od 1365. do 1579. iseljavano je podruje oko Slunja, Primilja, Krstinje iKladue u okolicu Bratislave i na Moravsko polje, pa postoji mogunost da je

    jeda n di o pre ao Mo ravu i Taju i na sel io i npr. Dobro Polje i Novu Preravu gdjeje jedn o od naj br oj n ij ih pr ez im en a bi lo Slun jsk i.56 Naime, 1570. je Hartmannvon Lie ch en st ei n s im an ja Z ri nsk ih iz Hr vats ke (i Slav oni je) nas elio Dobro Polje(Gutenfeld), Kohlenfurt (Guldenfurt) i Hlohovec (Glogovac).57 Biricz je 1577.zabiljeio i jedan, izgleda jedini pokuaj vraanja doseljenih Hrvata u staru do-

    movinu, ali u vrlo ogranienom broju. 58 U to doba je naseljavana i Donja Aus-t r i j a H r v a t i m a (1579), ali je jedna skupina iz Eisenstadta (eljezno) preselila uMoravsku.59 U to doba je u tom kraju boravio i hrvatski uenjak i protestantskisveenik Stjepan Konzul Istranin i propovijedao doseljenim Hrvatima.60 Oito je dasu Hrvati selili organizirano i sa svojim sveenicima, pa su neki pokuavali i sluitisvetu misu na hrvatskom, odnosno glagoljati, ali im je to bilo zabranjivano. 61 Ni-su rijetki sluajevi da se spominju hrvatski plemii, vjerojatno srednji i sitniji kojisu takoer selili skupa s pukom i kupovali imanja u Ugarskoj i Austriji. 62

    Ve pri prvo m spo mi nj an ju Hrv ata u Moravskoj potkraj 18. st. pokuava seodgovoriti odakle su onamo doselili.63 To nastoje odgonetnuti i pisci iz 19. stkoji prihvaaju tvrdnju da su doli iz Hrvatske, a ne iz Slavonije. 64 To znai dapotjeu iz krajeva juno od Kupe i Petrove gore odakle je znatan broj preselje-

    nika dobio i kasnije prezime Horvat, Horvatovi, Hrvatinovi, Hrovat ali i Bi-an, Slunjski, Petrinjak, Ogulinac i slina. 65 Tako su od naseljenika iz Hrvatske,

    56 .,.l'u tezu o Slunjskima i Slunju iznio je I. Milcti i ustvrdio da su moravski Hrvati doli iz krajevaj u/ n o od Karlov ca. Vi dj el i o tom e p ril og u o voj kn jiz i, sir. 267.57 Isto, 98.' Ilo. Auto r ne navodi odakle i kamo su se vraali.

    Ilo. Taj podatak upuuje na mogunost etapne seobe, pa je sloga teko otkrili da li su pojedinasela naseljavana izravno iz Hrvatske ili iz ve postojee hrvatske dijaspore.

    U iscnstadtu je Konzul ivio od 1568. i tu vjerojatno i umro. Pretpostavlja se da je i propovijedaookolnim Hrvatima za koje neki tvrde da su se doselili iz Bosne.

    Uiricz, n. dj 98 pie da je jednom hrvatskom upniku u Mannersdorfu doputeno sluiti misu, alis a m o l a t i n s k i .6- Ilo, 99. Spominju se neki Lukovi koji je 1623. doselio u Mannersdorf i 1642. Radmilovi koji jedobio posjed u I lofu.

    '- F. J. Sc h w oy , Topographische Schilderung des Markgraftum Mhren, Prag und Leipzig 1786,Wi en 1793-9 4. To j e uj ed no i prvi spom en Hrv ata u Mora vskoj u str un oj lite ratu ri.64 A. V. e m b e r a , Osady chrovtske w Moraw, asopis eskho museum XVIII, 1844, 536-549 iXIX. 1845, 163-189, 346- 357. Zatim: K. Cz oerni g , Etnographie der sterreichischen Monarchie,Wie n 1857, sv. I, 137-138.'- Doznao sam od sloven skih zna nstv enik a da je prezime poput Hrvat, Hrovat i si. medu najbrojni-

    ji m a u Slov en iji, ali i u Maa rskoj, pa i u sjevern oj Hrvats koj, ali ga gotovo i nem a u sredn jovjekovn ojHrvatskoj. Nakon pada Bihaa (Bia) 1592, Biani, Bievii i si. su postala vrlo brojna, a ima ihnpr. znatno vie u Zagrebu nego u Bihau.

    40

    dakle s juga dananje Hrvatske nastali i nazivi sela, npr. Horvati kraj Zagreba. 66

    Stariji pisci su prihvaali podatak da"je K. Teufenbach naselio Hrvate 1584, akako je on bio krajiki asnik u Hrvatskoj, on je, navodno, dobro upoznao ljud-ske i gospodarstvene navike Hrvata, pa ih je kao poten i vrijedan narod pozvaona svoje imanje u Moravskoj.67

    Ivan K u k u l j e vi c tvrdi da su moravski Hrvati potjecali iz krajeva izmeuKupe i Une,68 dakle podruja poznatog pod imenom Banske k r a j i ne za koju je,poglavito pravoslavno puanstvo tijekom 20. st. nastojalo rabiti naziv Banija i uznju takoer i Korduna, pa se oba naziva uz Liku gotovo uzimala kao podrujanaseljena Srbima i po njima izdvojena iz Hrvatske. 69 Vjekoslav Klai izriitotvrdi da je K. Teufenbach doveo ovamo itelje iz Hrvatske, poto im je u do-movini prietila neprestana pogibelj od Turaka. 70 Jan He rb e n je takoer pri-hvatio tezu o seobi pod Teufenbachom i to iz podruja Vojne krajine, a odnjega i drugi pisci.71 Neki na temelju toga zakljuuju da su Hrvati doli iz Krajineod Siska do Virovitice,72 drugi da moraju potjecali iz zalea Kvarnerskog zaljeva73,a Ivan.Mileti zakljuuje da bi postojbina moravskih Hrvata mogla biti sen-

    jska biskupija, istono od Ogulina, junije od Karlovca do okolice Slunja.74 Pod nje-govim utjecajem i eki sveenik iz Dobrog Polja Alojz M a l e c pie da potjeuiz etverokuta koga omedavaju gradovi Sisak - Karlovac - Ogulin - Senj.75

    Jedini je dosada saeo sve te pretpostavke o mjestu odakle su doselili Hr-vati u Moravsku esto spom in jan i eki znanst veni k A. T u r e k u djel u o nase-ljavanju - kolonizaciji.76 Kao i I. Mileti pokuao je to objasniti jezikom koji sugovorili doseljeni Hrvati u Moravskoj, a to je ikavska akavtina. S obzirom na

    66 Npr. U Zagrebu su postojali Horvali, Ilorvatovac, zatim Horvali kraj Rakova Poloka, Ilorvatovac uNovom Marofu i Ilorvatii kraj Jastrcborskog, te Ilrvatini kraj Pazina, a ni jedan takav toponim nepostoji u ondanjoj Hrvatskoj. Naime, kad su tokavski ili akavski Hrvali doselili u tada kajkavskuSlavoniju, npr. u okolicu Zagreba nazivani su kajkavski Horvatima.67 O tome pie J, r a n d l iji od lomak ima mo u prilo zima n a kraju ove knjige. Slino od em bercpa dalje piu svi drugi autori. V. prilog I. Kukuljevia na kraju knjige. ;69 Od Banske Krajine nastalo je bansko okruje, drugi naziv je Banovina, tj. banska zemlja.70 V. prilog na kraju knjige.71 Isto. ;72 Npr. A. V c l a v k , Podunajsk dedina v eskoslovensku, Bratislava 1925.7^ J. Ka r s e k , Potorna, Nov Ves, Hlohovec, u Zborniku: echu dolnorakous kych, Be 1895,216-238.74 Vijenac zabavi i pouci, 1898. i posebno ridanje Zagreb 1899. Usp. i prilog na kraju knjige.7 Odkud povolal Krytof z Teufenbachu Hrvaty na Moravu? fllydka 1904.76 Turek je napisao vie radova o tome koji su zabiljeeni u antologiji Moravt Charvti, u lanku R.Jebeka Moravt Charvti v literatue, 5-20

    41

  • 7/31/2019 Moravski Hrvati

    21/194

    Ui

    42

    to, doseljeni Hrvatimorali su biti izpredjela gdje se ta-da govorio akavskidijalekt. To je po-druje blie moru,dakle Hrvatsko pri-

    morje. Meutim, Tu-rek je na temeljuradova hrvatskih idrugih slavista upo-zorio da je tada a-kavtina bila znatnorairenija nego da-nas i da se govorilaod Istre do Peljecai na otocima, pa idublje u zaleu. Ta-ko je npr. i dio Sla-

    vo ni je bio ak av sk iod vrbaske i dubi-

    ke upe preko Jasenovca do Pakraca. U okolici Siska bili su akavci u opada-nju, a rubno su dopirali do Kupe i Korane, zapravo u cijelom porjeju Kupe,Gline i Une i dijela Istre.77 Iz tih su krajeva, npr. iz zalea Senja u 16. st. i s e l i l iakavci, a na njihova selita su doli u poetku 17. st. s juga tokavci - Bunjevci i

    vlasi, katolici i pravoslavni.78

    Prema tome moravski Hrvati su doli s podruja gdje su nekada, tj. do 16.st. govorilo akavsko narjeje, a ne samo gdje se govori danas. To je bilo po-rjeje Kupe, Korane, Gline, Une i moda Ilove i Pakre. Osim toga Turek dodajeda se na temelju dosadanjih istraivanja mora zakljuiti da su hrvatska naseljau Moravskoj bila u jakoj svezi s hrvatskom dijasporom u zapadnoj Ugarskoj i za-

    padnoj Slovakoj.79 Nisu rijetki podaci koji govore o seobama iz okolice So-

    Slunjska utvrda u 17. stoljeu (gravira J. V. Valvasora)

    A. Turek, Charvtska kolonisace na Morav, Moravt Charvti, n. dj., 177. On pie: U jednom sesvi slau: akavunaje u prolosti zauzimala mnogo vei prostor nego ga /nu/ima danas.

    O tome su pisali brojni autori, npr. S. Pavii, N. Klai, F. Moaanin, M. Valenti, J. Adamck, D.Pavlievi i dr.79 A. Turek, n. dj., 177.

    43

  • 7/31/2019 Moravski Hrvati

    22/194

    prona, E i s e n s t ac l t a i d r u g i h podruja u moravska, hrvatska sela.80 Ukratko, Turekzakljuuje: Prazaviaj Hrvata koji su doselili u Moravsku ne moe se zbog po-manjkanja izvora tono odrediti. S velikim oprezom bi se moglo raspravljati omiljenju koje je medu moravskim Hrvatima jako raireno, tj. da su doselili izokolice Slunja, Bihaa i od Vrbasa jer su ta prezimena tamo bila jako rairena. 8*Tvrdnja da su Hrvati doselili iz onih hrvatskih krajeva gdje se u 16. st. govoriloakavski poglavito, prema Tu reku, vrijedi za sela koja su pripadala imanju Liec-

    hensteina u 16. stoljeu (Frielitof, Dobro Polje i Nova Prerava) i za Hovorane.A sam o u nj im a, izuze vi Hov orane , hrvats ki se jez ik u svom starinakom oblikusauvao do najnovijeg vremena. U ostalima je, naalost, icezao mnogo ranije. 82

    Turek je naveo sve njemu poznate hrvatske autore koji su pisali o temiodakle su doselili Hrvati u Moravsku,83 pa i one koji su pokuali na to pitanjeodgovoriti uz ralambu govora i narjeja, 84 ali nije znao za prilog RudolfaS t r o h a l a koji je bio jedan od najbo ljih poznavatelja akavtine. On pie do-slovce: U Moravsku su se doselili po svoj prilici iz kotara delnikoga i vrbov-skoga, a to znai iz Gorskog Kotara. 85 Zatim, usporeujui narjeje oko Ota-rija u ogulinskom kraju i govora moravskih Hrvata, nalazi sedam primjera isto-

    vjetn ost i. 86 Prema tome, uz delniki i vrbovski kraj, mogli bismo dodati i ogulin-sku pukovniju, a tamo su na pusta selita tijekom 17. st. naselili vlasi pravoslavni

    oko Moravica, Gomirja, Drenice, Plakog, odnosno vlasi Krmpoani u okolicuLica i otud se spustili prema zaleu Novog Vinogolskog i Senja.Ak o bi sm o sze li sve pre tpo sta vke i tvrdn je, mogli bism o zakl ju iti da su

    moravski Hrvati doselili iz porjeja Kupe i njenih pritoka, poglavito Dobre iMrenice, ali znatno blie moru nego to se obino tvrdi. To dokazuju i ponekit a l i j a n i z m i u n j i h o v u g o v o r u o e m u s m o v e g o v o r i l i .

    80 Ilo, 179-181. Na istom mjcslu, 248-249.>SI Ilo, 178.S2 Ta tri sela su ivjela kao jedna cjelina, sa svih strana okruena Nijemcima, nisu imala izravni dodir

    s esima i Slovacima, a imali su najdue i hrvatske (glagoljake) sveenika, pa je sve to omoguilo nji-hovo nacionalno odravanje.

    Npr. Vj. Klai, I. Milcti i po njemu Malec, te eh Herben i drugi.84 Osobito I. Milcli.

    Rudolf S t r o h a l, Kako i odakle su se doselili ugarski, doljnjo-auslrijski i moravski Hrvati? U a-sopisu Svela Cecilija 11, Zagreb 1917, 187-190.o,-

    Isto, 189. Osobito se radi o i/govoru i, ije, je, dakle tzv. glasa jat ().

    44

    d) Biva hrvatska sela u Moravskoj

    Iako su se Hrvati u Moravskoj upravo udnim i nevjerojatnim stjecajempovijesnih okolnosti ouvali samo u Frielitofu, Dobrom Polju i Novoj Preravi,to ne znai da su oni naselili samo tri spomenuta sela, naprotiv. Oni su bili sa-mo jedan ogranak hrvatskog ivlja koji je otiao najvie na sjever, najdublje u sred-nju Europu. Drugi dio su inili Hrvati u susjednoj Slovakoj, trei na Moravskompolju i Donjoj Austriji, etvrti u zapadnoj Ugarskoj koja je 1918. podijeljena naaustrijski i maarski dio, na gradianske i u uem smislu maarske Hrvate.

    Osim na imanju Drinovac (Drnholec) kome su pripadala ta tri sela, bilo ihje i na susjed nim pa i ud alj en im fe ud aln im gospo tijam a, iston o, sjeve rno izapadno od utoka Jeviovke u Dinju gdje se danas nalazi Frielitof (Jeviovka).Neto zapadnije nalazilo se dobro Hruovany nad Jeviovkom (Grussbach) gdjese 1588. spominje Juraj Hrvat, pa jo dva ovjeka hrvatskog prezimena, a 1657.se medu 26. kunih gospodara spominju etiri Hrvata, osam eha (ostalo vjero-

    jat no Nijemci). Suvr eme nici su nak on trideset ogodi n jeg rata tv rd ili da je ud ioHrvata meu puanstvom bio u nedavnoj prolosti mnogo vei. Tako se spomi-nje da je 1660. neki Martin Kraus preuzeo staru pustu okunicu Hrvata Schnei-dera87. Ne znamo da li je ime Schneider samo prijevod od hrvatskog kroja,vec, iva ili je to bilo njegovo zanimanje, to je najvjerojatnije. Meutim, mo-gua je i trea mogunost, a to je preuzimanje njemakog prezimena, a zadr-avanje hrvatske narodonosne svijesti i jezika. Ako je to tono, onda bi to bioprvi, nama poznati sluaj pohrvaivanja88.

    Zapadno od Frielitofa, na desnoj obali rijeke Dinje (Thaya) nalaze seL e d n i ce (Eisgrub) koje je u 15. st. bilo napueno gotovo iskljuivo Nijem-cima, ali u drugoj polovici 16. st. se meu 500 pojedinanih imena nalazilo vieHrvata nego eha (60:47). Sto godina kasnije je broj eha uznapredovao, a brojHrvata je smanjen, npr. od 92 seljaka bilo je 14 Hrvata i 21 eh.89

    Sjeverozapadno od Frielitofa nalazilo se takoer hrvatsko selo Paso-hlavky koje se u drugoj polovici 16. st. nazivalo Hrvati (Charvty) i imalo je34 useljenike obitelji. Budui da je stariji naziv bio Uherice, Aurice ili Auricena Bijelom brijegu (od ega je nastalo njemako ime Weissttten), moemo

    87 A. Turek, Charvtska kolonisace..., Moravt Charvti, n. dj., 163.88 Zanimljivo je napomenuti da u Frielitofu i danas ivi obitelj J. Schneidera koja udnim sluajemnije raseljena nakon drugog svjetskog rata i sauvala je hrvatski jezik i svijest o nacionalnoj, hrvatskojpripadnosti.89 J. Breu, Die Kroatiensicdlung, 141.

    45

  • 7/31/2019 Moravski Hrvati

    23/194

    46

    pretpostaviti da su naziv Pasoglavci (e. Pasohlavki) dali doseljeni Hrvati.90 U16. st. se spominju i Charvty ili Pasohlavki na ekom ili Krabotendorf (Hrvat-sko Selo) na njemakom. Selo je pripadalo imanju Wositz (Vlasatice) i imalo je

    jo 1574. hrvats ku vein u, npr. od 19 ob itel js ki h im en a bil o je 10 hr va ts ki h, 7ekih i 2 njemaka.91 Godine 1618. kad je poeo 30. godinji rat u selu je bilo44 obitelji i odrao se naziv Charvti, ali je tijekom rata velik broj puanstva

    stradao, pa je opao i broj hrvatskih obitelji, a uveao se njemaki dio stanov-nitva do polovice. Asimilacija se nastavila, pa iako koncem 17. st. selo nosi hr-

    vatsk i naziv, u prvoj polovici 18. st. gotovo da i ne ma tra gova hrv ats tva , neg o sepoveao broj ekih obitelji. Tijekom 19. st. nema vie hrvatskih naziva, pa akni u topografiji, npr. u imenima seoskih njiva koja se obino najdue zadravaju.Samo je A. Turek pronaao na specijalnoj karti naziv Krawatenberg (1876) i sredi-nom 20. st. nadimak (Spitznamen) Walachen (Vlasi) za stanovnike Pasohlavky.92

    Na krajnjem rubu hrvatske kolonizacije u Moravskoj nala zi se selo H o wo -ra n (Hovorany) na dobru Valtice (Feldsberg) nedaleko Hodo nna (njem . G-ding) ija je uprava oko 1590. to selo obnovila doseljenim Hrvatima. Godine1604. bilo je u popisu iteljstva veina hrvatskih a manjina ekih prezimena. 93 ltu se puanstvo prorijedilo tijekom 30. godinjeg rata 94 , ali se nastavio i proces

    asimilacije i doseljavanja eha, pa se u urbaru iz 1691. nalazi samo jedna petinahrvatskih imena, ali se ne zna da li su ve dotada i oni bili ehizirani. 95

    90 Pasoglavcima su u Hrvatskoj nazivani Tatari (Mongoli) koji su u 13. st. prodrli u Hrvatsku, ali i ueku.91 U popisu god. 1676. spominju se vlasnici posjeda koji su nos ili hr vatska prc/.im cna: Lapi,_ Sori,Kriance, Papaui, Venkovi, Nadi, Jakovi, Krcni, Rai, Maurovi, Radovi, .lanikovi, crii,

    And ersi, Voni , abi, Urban ovi, Turi , Jai , Ilold er i, Ma lkov i , Ila la vi , Gclc i, a os ta li subi li esi. Sva su prezi me na pisa na sa zavre tkom na itz, tj. i. (Tu rek , Ch arv ts ka kol on isa cc. Mo-

    ravt Charvti, n. dj., 169).92 J. Breu, n. dj. 141.93 A. Turek, n. dj. 171. Navest emo sva hrvatska imena i prezimena: Mikula Ibli, Matcj Jelcni,Gregor (Grgo) Janikubi, Matej Kopljakovi, Mihal Zaviti, Petar Dui, Gapar Ladi, Jan (Ivan)Ladi, Mihal Vidai, Mikula Vitkovi, Matej Navogi, Stjepan Kozuli, Franjo Frankovi, Jan Jc/.i,

    Jan Markoi, Ivan Fabijani, Stjepan Zilkovi, Mihal Valckovi, Jura obi, Sijcpan Pctrikovi.(Imena i prezimena smo u pismu pohrvatili, npr. od Emrych Zawigatycz = Mirko Zavigati).94 Isto, 172. Godine 1623. spominju se ove hrvatske obitelji: Mikulc Markovia, Jura