Transcript

1. POJAM, NASTANAK I PREDMET ANTROPOLOGIJE Anticka Grcka- rodno mesto svega najbitnijeg na cemu pociva filozofija, nauka, knjizevnosti umetnost. Kada je covek izdignut i smesten u srediste misli i obozavanja, dotadasnji celoviti pogled na svet-KOSMICKI-je doveden u pitanje, izgubio je primat i znacaj. Novi period u razvoju misli i delanja antickih ljudi je nazvan ANTROPOLOSKI. Primat dobijaju pitanja vezana za coveka (Sokrat-ne interesuje me drvece u sumi, vec ljudi na gori). Od toga vremena datira predmet antopologije-na pocetku kao problem, a potom u okviru posebne filozofske disciplene (filozofska antropologija) da bi u 19. veku bio smesten u okviru posebne nauke-antropologije. ANTROPOLOGIJA- rec je grckog porekla, ANTROPOS-covek i LOGOS- ucenje, nauka. NAUKA O COVEKU-smatra se da je Aristotel prvi upotrebio tu rec-oznacava proucavanje ljudske duhovne prirode. Na pocetku 16. veka pojam antropologije su preuzeli naucnici iz prirodnih naukaMAGNUS HUNT (autor se bavio obradom anatomskih osobina covekovog tela). Sledeci autor koji spominje ovaj termin je GALEAC KAPELE. Pojam antropologija obuhvata izucavanje i istrazivenje coveka kao celog i jedinstvenog bica-ukljucujuci i covekovo telo, ali i dusu i duh, odnosno obe covekove prirodeBIOLOSKU I KULTURNO-DUHOVNU. Dejvid Hjum je prvi upotrebio izraz NAUKA O COVEKU (1739)- on smatra da je ona temelj svih nauka, ona se treba zasnivati na iskustvu i opazanju. Zan Zak Ruso i Volter su dali znacajan doprinos razvoju antropologije. Ruso je opisivao coveka u prirodnom stanju kao srecno bice, dok je Volter smatrao da coveka iz prirodnog stanja treba prevesti u civilizaciju. Volter je osudjivao prekomernu upotrebu pojma divljastvo, on je prvi upotrebio izraz filozofija istorije (1765). Kant je antopologiju shvatao slicno kao prosvetitelji. 1798. je objavio Antropologija s pragmaticnog stanovista. Prema njemu antropologija obuhvata sva znanja o coveku, ali ukljucuje i jedan broj preoblema iz psihologije. Vilhem fon Humbolt je istako znacaj upoznavanja coveka ne samo u opstem filozofskom poimanju vec i kao pokretno individualno bice koje se pojavljuje pred nasim ocima. Za to upoznavanje vazna je i uporedna antropologija koja oslanjajuci se na opstu, pretpostavlja da je opsti karakter coveka poznat, trazi samo njegove individualne razlicitosti, odvaja samo slucajne i prolazne od sustinskih i trajnih. U 19. veku pocinju sistematska istrazivanja drustvenih ustanova. Ovo je vek sistematskog struktuiranja antropologije. U 20. veku velike antropolske koncepcije dali su Franc Boas, Rud Benedikt, Alfred Luis Kreber, Dzulijan Stjuart, Lesli Vajt, Emil Dirkem, Marsel Mos, Levi-Bril, Malinovski... Njihove koncepcije i istrazivanja pripadaju trima pristupima u antropologiji: evolucionizmu, istorijskoj skoli i funkcionalizmu. Na osnovi njih se razvijaju jos 2 pristupa: strukturalisticki i istorijsko-humanisticki.

1

Predmet antropologije U pogledu odredjenja predmeta nema jedinstvenig stava: -jedni ga odredjuju kao najopstiju drustvenu nauku -drugi smatraju da je njen predmet odredjen predmetom sociologije -po trecima njen predmet je kultura -cetvrti odredjuju proucavanje odnosa kulture i licnosti -peti uzimaju coveka, njegov rad, ideje i istoriju za predmet Predstavnici prvog odrenjenja su: Dzilen, Hauels, Mos, Malinovski, Merdok i Kreber. Prema Dzilenu predmet antropologije je ceo ljudski rod. Za Hauelsa je ona nauka o prirodnoj istoriji ljudske vrste. U tu istoriju su ukljucena i bioloska i kulturna komponenta ljudske vrste. Mos smatra da je antropologija iznad sociologije, prema njemu ona je ukupnost nauka koje posmatraju coveka kao zivo bice, svesno i drustveno. Malinovski smatra da ona magistra vitae, upordno sa istorijom. Merdok smatra da ona moze da posluzi kao osnova svih drugih drustvenih nauka. Kreber smatra da ona treba da posluzi kao osnova za integraciju drustvenih nauka. Drugo odredjenje zastupaju: Evans-Ricard i Redklif-Braun. Ricard prihvata naziv komparativna sociologija za socijalnu antropologiju. Antrpologija predstavlja ogranak sociologije i tako proucava pre drustvo nego kulturu. Redklif-Braun smatraju da socijalna antropologija proucava forme asocijacije ili socijalne integracije u primitivnim drustvima. Prema trecem odredjenu kultura je ono sto cini predmet antropologije. Rodonacelnici su americki antropolozi. Oni smatraju da treba da istrazuju kulturu u najsirem znacenju. Kultura se proucana kao impresonalna kategorija koja ima svoju strukturu i institucionalnu formu ili svoju istoriju, manje ili vise nezavisnu od istorije drustava. Americki antropolozi su razvili kulturnu antropologiju, a poreklo vode iz etnologije. Franc Boas definise kulturu kao manifestaciju drustvenih nauka zajednice. Forde antropologiju definise kao nauku koja se bavi struktuom drustvenih odnosa datog naroda i smislu postojecih kulturnih normi. Lesli Vajt predlaze da se osnuje nova naucna disciplina kulturologija koja istice odnos izmedju ljudskih organizama. Cetvrto odredjenje nastaje kao reakcija svodjenja antropologije na kulturologiju, ona je u znaku vracanja antropologije izvornom znacenju, ali i pomirenje na relaciji antropologijakultura. Antropolozi Linton, Kardiner, Margaret Mid smatraju da je predmet antropologije proucavanje odnosa kulture i licnosti, ali pre svega sa ciljem da se ustanovi kako kultura deluje na licnost. Zastupnici petog odredjena su Herskovic, Benedikt, Redfild, Montagju. Herskovic za predmet antropologije odredjuje proucavanje coveka i njegove delatnosti. (Antropologija se bavi ljudskim svetom-ljudskim delatnostima i iskustvima). Benedikt smatra da je za nju predmet covekov rad, njegove ideje i njegova istorija. Redfild kaze da se antropologija okrenula onome sto je ljudsko u coveku: 1. licnost , 2. kultura i 3. ljudska priroda. Montagju kaze da ona istrazuje nacin na koji je ljudski rad delovao na coveka da izmeni njega i njegove delatnosti. Za njega je predmet ljudska priroda. Specificnos antropologije u odnosu na filozofiju i drustvene nauke istakli su antropolozi Karol i Emberg. Prema njima antropologija je holisticka-proucava sve varijante ljudi i sve aspekte ljudske egzistencije u svim istorijskim periodima.

2

Antropologija traga tipicnim karakteristikama neke populacije. Ona predstavlja most izmedju prirodnih i drustvenih nauka buduci da proucava prirodu coveka celovito obuhvatajuci BIOLOSKE i SOCIJALNE komponente. Njenim predmetom su obuhvacene obe ljudske prirode: BIOLOSKA i COVECNA.

2. PREDMET POLITICKE ANTROPOLOGIJE Kao naucna disciplina politicka antropologija se utemeljuje 60-tih godina 20. veka i u pogledu njenog nastanka postoje razlicita misljenja. Jedni smatraju da je njen predmet vec omedjen i upotpunjen u radovima antropologa iz 20-tih godina 20. veka koji su posredno ili neposredno ukljucivali politicka i antropoloska istrazivanja. Vecina drugih autora uzima kao presudnu 1940. i objavu Africkih politickih sistema koga su priredili Evans-Ricard i Fortes. Istakli su da proucavanje politickih institucija treba da bude komparativno i induktivno, cilj je da se povese njihova jednoobraznost, ali i medjuzavisnost od drugih oblasti i karakteristika drustvenog zivota. Prvi clanak pod nazivom polticka antropologija objavio je 1959. Dejvid Iston. On osporava politicku antropologiju, ali istovremeno odredjuje politicko polje za koje su zainteresovani antropolozi. Prva knjiga Politicka antropologija zbornik je radova koji su priredili Svorc, Tarner i Tjuden 1966. godine u Cikagu. Oni u centar istrazivanja stavljaju: drustvene i politicke koflikte, polticku akciju, moc, vlast, kodove vlasti, politicke rituale, vodjstvo i procese donosenja odluka. Prvo autorsko delo Politicka antropologija objavio je Zorz Balandije 1967. On smatra da nova disciplina politicke antropologije kao prvo obezbedjuje prevazilazenje posebnoh politickih znanja i doktrina. Posmatra coveka kao homo politicus-a i nastoji da ustanovi koje su to osobine zajednice svim politickim uredjenjima. U tom znacenju nalazimo je vec kod Aristotela u Politici gde se ljudsko bice odredjuje kao politicko, odnosno ono je po prirodi politicko bice... Aristotel smatra da coveku kao politickom bicu njabolje odgovara autoritet zakona. Baladije konstatuje da i politikolozi pocinju da priznaju postojanje potrebe za politickom antropologijom. Prema njemu antropologija postaje i instrument otkrivanja i proucavanja razlicitih institucija i nacina ponasanja kojima se obezbedjuje vladavina nad ljudima, kao i sistema misljenja i simbola na kojima se te institucije i ti nacini ponasanja zasnivaju. Ciljevo politicke antropologije prema Baldijeu su: 1. Odredjenja politickog 2. Objasnjenje politickog sistema 3. Komparativno proucavanje Ted Luelen i knjizi Uvod u politicku antropologiju naglasava da se u drustvima u kojima su antropolozi tradicionalno radili, politika se ne moze izdvojiti od srodstva, vere, vrsnjackoh udruzenja, tajnih drustava i sl. jer su upravo to institucije koje ispoljavaju moc i vlast (autoritet). Politikoloski i socioloski uvid u antropologije daje sire odredjenje predmeta politicke antropologije nego sto to antropolozi i antropoloska istrazivanja pruzaju i omogucavaju.

3

Polticka antropologija se bavi odnosom ljudske prirode ( bioloske i kulturne) i politickog kao proizvoda te prirode. U sredistu istrazivanja politicke antropologije su: ljudska priroda, ljudske zajednice, posebne politicke zajednice, politicki sistemi, politicke organizacije, odnosno drzava, moc, vlast, autoritet, konflikti, posebno nejdrasticniji i najopasniji koji su oslonjeni na upotrebu sile i nasilja. Znacajno mesto zauzimju istrazivanja: -politickih struktura i proces -mita i mitologije u politici -religije u politici -obicaja i tradicije u politici Posebno se izdvajaju problemi karaktera i politike, dominacija obrazaca losih stanja i osecanja u politici, jezickih obrazaca u politici. Politicko svedeno na tehniku i znanat, odvojeno od antropologije, radja cudovista i proizvodi porazne posledice po ljude. Vrlina politicke antropologije je povezivanje i koriscenje znanja i metoda iz drustveno naucnih disciplina.

3. RAZVOJ I ZACETNICI POLITICKE ANTROPOLOGIJE Zainteresovanost za antropologiju doprinela je da se stvori potreba za specijalistickim potrebama i znanjima. Taj tok posebno je ispoljen 40-tih godina 20. veka. Preokupacije antropologa nalazimo jos u antickom svetu. Platonova zastupljenost najboljim plitickim poretkom odnosno drzavnim uredjenjem dobila je voljan odgovor kod Aristotela. Aristotel je smatrao da treba ispitati sta drzave uopste i pojedine drzavne oblike odrzava, a sta ih rusi. On je pomirio normu sa stvarnoscu, odnosno sa njinim vidljivim delomrealnoscu. Aristotel je bitan iz jos jednog razloga za razvoj pol. antropologije- zbog odnosa prvih politickih antropolga prema filozofiji. Oni prihvataju Aristotelovu empirijsku gradju, ali ne i filozofski pristup antropologije. Insistiraju na razdvajanju. Razdvajanje je lose po antropologiju. Sam pojam je nastao u filozofiji, a i filozofi su utemeljivali antropologiju u svojim filozofskim koncepcijama. Posebno znacajano mesto kod pol. antropologa ima Sarl Monteskje. Mnogi ga smatraju zacetnikom antropoloskog naucnog postupka. Njegovo delo O duhu zakona uzima se kao prvi ozbiljni pokusaj da se stekne potpuniji uvid u raznolikost ljudskih drustava kako bi se ona mogla razvrstati i uporedjivati. Ono sto politicki antropolozi posebno izdvajaju kod Monteskjea jeste njegovo proucavanje istocnajckog despotizmai koriscenje gradje za proucavanje pojedinih vladavina van Evrope. Zan Zak Ruso kao i Monteskje smatra da komparativni pristup u izucavanju drustava omogucava njihovo bolje sagledavanje i razumevanje. Istovremeno priznaje specificnost i neuravnotezenost svakog drustvenog sistema, stalni spor izmedju sile prilika i sile zakona. Na ovom tragu su i istrazivanja azijatskog nacina proizvodnje Marksa i Engelsa. Oni su dali skicu jedne ekonomske antropologije, ali i politicke antropologije. Interesovali su

4

se za funkcionisanje seoskih zajednica i drzave u 19.veku u Indiji u cilju istrazivanja klasa i drzave. Mnogi smatraju da su zacetnici politicke antropologije Henri Dzejms Samner Mejn (Drevno pravo) i Luis Moragan ( Drevno drustvo). Mejnovo delo objavljeno 1861. komparativna je studija o pravima, prevnim sistemima i shvatanjima prava o drevnim drustvima. Vrlina te studije je sto se u njoj porede drustva koja su prostorno i vremenski udaljena. Ono sto je na osnovu uporednog istrazivanja prava i pravnih sistema drustava uocio Mejn jeste da su organizaciju ljudskih zajednica i drustava odredila 2 nacela politicke organizacije: 1. SRODSTVO 2. TERITORIJA Srodstvo je prethodilo teritoriji. Osnovan Mejnova teza je: savremena drustvena organizovanost je nastala onog momenta kada su krvno srodnicke veze bile zamenjene teritorijalnom povezanoscu. Mejn je kritican prema koncepcijama tereticara prirodnog prava. Prema njemu, prirodno stanje drustva je neistorijski, neproverljivpojam. Jedna od metoda na koje se Mejn oslanja jeste metoda komparativne filologije. Analizirajuci knjigu Postojanje iz Biblije i Homerovu Odiseju izveo je zakljucak da se politicka organizacija kod drevnih naroda temeljila na patrijarhalnoj vlasti, a to znaci da je vec tada morala da postoji porodicna zajednica. Osnovna jedinica arhaicnog drustva je PORODICA, a savremenog INDIVIDUA. U primitivnom pravu porodica se smatra zajednicom koja pociva na postojanosti i trajnosti. Porodica se vezuje na najstarijeg muskog pretka. Luis Morgan smatra se drugim velikim zacetnikom politicke antropologije. Nkegovu knjigu Drevno drustvo mnogi antropolozi uzimaju kao delo koje je najvise uticalo na razvoj antropologije kao nauke. U knjizi su obradjeni: razvoj covekove inteligencije putem pronalazaka i otkrica, razvoj ideje o vladavini, razvoj porodice i braka i razvoj ideje o svojini. Prema Morganu, pojam vladavina se zaceo jos u rodovskoj organizaciji na stupnju divljastva, a potop se razvijap kroz savrsenije oblike ove institucije sve do uspostavljanja politickog drustva. Svi oblici vladavine se mogu svesti na 2 vladavine: 1. Drustvo (societas)- zasnovana na licnostima i cisto livnim odnosima 2. Drzava (civitas)- zasnovana na teritioriji i svojini Morgan smatra da su glavne institucije i vestine zivljenja zacete jos u periodu dok je covek bio u divljastvu i donodi zakljucak o jedinstvenom poreklu covecanstva. 4. FAZE RAZVOJA POITICKE ANTROPOLOGIJE Vecina antropologa smatra da je razvijena kroz 3 faze: 1. Formativna- od 1879. do 1939. u njoj su antropolozi uzgredno izucavali politicko 2. od 1940. do 1966. politicka antropologija se utemeljuje sistematicno; 3. Od 1966. do danasnjih dana

5

a) Antropologija politike Pocetak 1. faze povezuje se sa osnivanjem Biroa americke etnologije Smitsonijan instituta 1879. Njegova istrazivanja su povezala antropologiju i politiku preko interesovanja za politicku organizaciju Indijanaca; Ovu fazu karakterise interesovanje antropologa za evoluciju civilizacije i drzave; 1. Izvestaji u nekoliko idealizovane rekonstrukcije prerezervatskog politickog drustva 2. Izvestaji posmatranja plemenske organizacije i pravne prakse 3. Dokumente o ugovornim odnosima vlade i Indijanaca Antopoloska istrazivanja objavljena krajem 19 veka na terenu u imperijalnim i kvaziimperijalnim okolnostima sirom Afrike, Bliskog Istoka i Okeanije obuhvatala su i probleme odnosa kolonijalnih drustava i politike. Dvadesetih godina 20 veka objavljena je monografija Roja Frenklina Bartona o zakonu, ekonomiji, religiji i drustvu naroda Ifugao na Filipinima. On se upustio u istrazivanje prava i drustvene kontrole Ifugoa i kod njihovih suseda. Njegov doprinos je dragocen ne samo za funkcionalisticku antropologiju vec i za antropologiju prava i politicku antropologiju. Znacajna su istrazivanja Franca Boasa. On se zainteresovao za politicke procese izmedju drustvenih grupa. Prema njemu, oni se odvijaju ne iz racionalno sracunatih prednosti vec iz emocionalnih opiranja stranim misljenima, delovanjima i ponasanjima. Njegov stav je da je sopstvena kultura nadmocnija od bilo koje druge. Po njemu svaki tudjinac je neprijatelj koga treba likvidirati. U SAD-u dogodila se podela na one koji su se specijalizovali za opisivanje posebnih plemenskih zajednica i na one koje su istrazivajuci domoroce Amerike kao osvojene i pokorene narode, domoroce smestali u istorijske tokove. U ovu drugu grupu spada rad Vilijama Kristija Meklauda. Prema Dzoani Vinsent kolonijalni i kvazikolonijalni period pokazao je da su prakticne razlike u nadgledanju, kontroli i upravi domorodackih naroda hrabrili antropologe na njihovu regionalizaciju, ali i na usvajanje partikularistickih pristupa u politickoj analizi. U toj fazi razvoja antropologije politike izdvajaju se dela profesora Roberta Louija. On dovodi u pitanje Morganove tvrdnje o drevnom drustvu i sistemima srodstva. Opredeljuje se za stav po kome je drzava univerzalna organizacija i kao takva postoji u svim ljudskim drustvima. Svim drustvima su zajednicka neka izvorna, primarna politicka svojstva. Putevi izgradnje drzave nisu pravolinijski kao sto isticu evolucinisti. Prva faza u razvoju politicke antropologije prokrcila je put za njeno sistematsko strukturiranje. b) Uspostavljanje politicke antropologije Delo za koje se smatra da utemeljuje politicku antropologiju je africki politicki sistemi napravljene su razlike medju africkim politickim sistemima. Podelili su ih na: 1. Politicke sisteme kod kojih je u sredistu smestena vlast i pravosudne ustanove 2. Politicke sisteme kod kojih nema takve vlasti i ustanova

6

Takodje istrazivali su proces odlucivanja u oba politicka sistema, sukobe, odrzavanje ravnoteze medju grupama, kao i moc religije, simbole i obrede u gradjenju i ucvrscivanju grupnih vrednosti. Istakli su vaznost komparacija. Evans-Ricard se posebno zalagao za poredjenje strukturalnih obrazaca izmedju drustava. Evans-Ricard i Fortes smatraju da komparativne situacije politickih sistema moraju biti izvedene na apstraktnom nivou, gde su drustveni procesi izolovani od kulturnog idioma. Prema njima naucno proucavanje politickih intitucija mora biti induktivno i komparativno. Evans-Ricardovo istrazivanje sukoba u segmentiranim drustvima nastavio je da istrazuje Maks Glukman i uoblicio u teoriju konflikta. Strukturalno- funkcionalisticki pristup koji su praktikovali Evans-Ricard i Majer usresredio se kod kasnijih istrazivaca jos na istrazivanje ustanova, sluzbi, prava, duznosti i pravila. Zapostavljeno je proucavanje licnoh inicijativa, strategija, procesa, borbi za pomoc i politickih promena. Edmund Lic uzima potragu za moci kao iniverzalnu ljudsku osobinu. Politicka antropologija u ovom periodu prosiruje i upotpunjuje svoj predmet. Doprinos joj je dala teorija igara i procesa koja je iskazana u terenskim istrazivanjima u periodu od 1954. do 1966. Nastaje novi prostorni i procesualni recnik sa kljucnim recima koje dominiraju: polje, kontekst, arena, trag, faza, pokret. c)Politicka antropologija- od krize do konsolidacije Krajem 60-tih i pocetkom 70-tih otpocinje treca faza u razvoju politicke antropologije. Politicke borbe u trecam svetu dobile su na znacaju u istrazivanjima politickih antropologa. Dekolonijalizacija, priznavanje novih nacia i formiranje novih drzava bili su izazovni za antopologe istrazivace. U toj borbi pojavili su se novi oblici imperijalizna odnosno neimperijalizma koji se naziva i ekonomskim imperijalizmom. Vijetnamski problem i rat su izazvali amtropologe na izucavanje imperijalizma, revolucija i kontrarevolucija. U isto vreme radikalnija analiza i kritika dolazi od marksistickim antropologa i vezana je za politicku ekonomiju. Strukturalni marksizam se usmerio na istrazivanje nejednake razmene, zavisnosti i nerazvijenosti. Problemi nejednakog razvoja i nacionalnih nejednakosti unutar kapitalistickog poretka u antropologiju politike ulaze sa objavljivanjem teksta Andre Gunder Franka o sociologiji razvoja. Paralelno sa istrazivanjem nejednakog razvoja pocelo je interesovanje politickih antropologa za seljacke otpore, radnicke pokrete i krize u razvoju kapitalizma u Africi i Latinskoj Americi. Kliford Gerts zalozio se da amtropologija odbaci zanr studia zajednice u korist regionalnog istrazivanja u kojem ce biti ukljuceni i seoski i gradski u jedan zajednicki okvir odnosno u jedan veci sistem. 2 su se karakteristike osnazile kod politickih antropologa: prihvatanje i postovanje razlicitosti i ohrabrivanje za uporedjivanje kao jedan od najboljih nacina u antropoloskim istrazivanjima. Od polovine 70-tih do polovine 80-tih godina 20. veka dominiraju proucavanja: drzavotvorstva u Africi, pravnih procesa, drustvenog raslojavanja, narodnosti, manipulativnih strategija, politickog simbolizma, svetskog kapitalistickog sistema itd.

7

Krajem 80-tih godina 20 veka preko antropologije prava u politickoj antropologiji preovladava interesovanje za istrazivanje odnosa podredjenih- nadredjenih. To se posebno odnosilo na seljake i zene. Cine se napori kod istoricara i politickih antropologa da se na tragu Valerstajna proizvede totalna istorija. Upravo takav napor cini Stjuart Hol praveci razliku izmedju istorijske celine i istorije odozdo. Prema Holu ovakav pristup razotkriva neadekvatnost konvecionalnih vidjenja istorijskog procesa. Ta vidjenja izostavljaju istoriju odozdo i sistematski je potiskuje. Hol tvrdi da zanimanje za istoriju odozdo ima kljucne politicke posledice i moze da obnovi osecaj agensa, osecaj delatnosti i osecaj sposobnosti radnicke klase i podcinjenih. Problem orijentalizma postavio je Edvard Sajd. Njegova knjiga je zov i poziv da se ne zaborave podredjeni narodi. Novina u njegovom radu jeste spoj politike i poetike. Istrazivanjem moci i znanja Misel Fuko je otvorio pojavu nove postfukoovske mikropoliticke paradigme u politickoj antropologiji 90-tih godina 20 veka. On je konstatovao da su moc i znanje razliciti po prirodi. Prema Fukou moc je odnos sila, moc nije forma, sila nikad nije u jednini njoj je u biti da bude u odnosu sa drugim silama. 5. VRSTE PREDINDUSTRIJSKIH POLITICKIH SISTEMA Edmund Lic uporedjuje pokusaje antropoloskih razvrstavanja sa sakupljanjem leptira, zasnivajuci to na misljenju da postojece tipologije nisu imale vise smisla nego sabiranje svih plavih leptira na jednom mestu. O opstem sistemu razvrstavanja vise manje nema neslaganja. Sinteticko razvrstavanje se zasniva na sredstvima: 1. Politicke integracije 2. Pristupu politicke moci 3. Nacini grupnog odlucivanja SLIKA Poredjenje drustva sa kucom: kucu odredjuje organizacija a ne gradivni delovi a ta je organizacija pod uticajem svog fizickog okruzenja i tehnoloskog nivoa ljudi koji su je napravili. Odnos izmedju drustva i okruzenja je neprestano povratan. Ne samo sto se ljudi prilagodjavaju okruzenju nego i menjaju svoje fizicke i drustvene svetove prema svojim potrebama. Kada se drustveni sistemi razvrstavaju cesto je produktivnije misliti u strukturalnim odnosima u smislu da jedan deo logicno uslovljava drugi. Suprotno strogo materijalistickim teorijama kulture ne cini se da okruzenje i tehnologija toliko odredjuju drustvenu strukturu koliko ogranicavaju raspon mogucnosti. Svakoj tabeli treba postupiti sa oprezom. Ni od jednog drustva se ne moze ocekivati da se poklopi sa svim osobinama svoje vrste. Ona prikazuje kulturnu slozenost prema tome ne treba predpostaviti da je politika prvenstveno odredjujuca zbog toga sto na vrhu kolona stoji skupina, pleme i dr. Treba imati na umu da se nekim osobinama bolje predvidja neko nekim drugim. Ovakva tabela po samoj svojoj prirodi podrazumeva da je svaka od ovih vrsta prilicno razlicita od ostalih dok su u stvarnosti one tacke po kontinuumu. Ne treba pretpostaviti da visi nivo kulturne slozenosti ostavlja za sobom osobine nizih nivoa. Posebno se pominje religija tamo gde nalazimo snaznu vezu izmedju kulturne slozenosti i verske organizacije. TABELA

8

Necentralizovani sistemi: U vecini tradicionalnih sistema moc je delimicna i privremena, rasuta kroz porodice, skupine, i razna udruzenja. Sire politicke grupe se mogu privremeno stvarati radi suprodstavljanja nekoj pretnji. Nema politicke elite, moc je delimicna i privremena. Ovi sistemi su egalitarni u bilo kom stvarnom smislu samo na najnizem nivou- nivou lovaca sakupljaca. 6. SKUPINE Skupina je mogla biti normalan nacin drustvene organizacije paleolitskih vremena. Skupine su obicno male po obimu sa mozda 25 do 150 pojedinaca sabranih u porodicama. Iako postoji podela rada po dobu i polu nema ni kakve specijalizacije vestina. Jedinstvo sire grupe je po Dirkemu je mehanicko tj. Zasnovano na obicaju, bastini i zajednickim vrednostima i simbolima pre nego na medjuzavisnosti specijalizovanih uloga. Strogo pravilo skupinske egzogamije tera na stvaranje bracnih saveza sa drugim skupinama, a ova sira grupa je takodje najcesce sjedinjena bilateralnim srodstvom. Loze ne bi bile dovoljno fleksibilne za neprestani protok lovackosakupljackih drustava. Morton Frid kategorise takve grupe egalitarnim u prirodi, drustvenoj organizaciji i politickoj strukturi. Vodstvo koje se vremenom menja prema situaciji zasnovano je na licnim osobinama pojedinca i nedostatku ikakve moci prirode. Poglavar ili vodja ne moze nikome naredjivati u lovu ali mora delovati kao arbitar grupe i mozda kao strucni savetnik u odredjenim situacijama. Najmanje slozena od svih politickih struktura se moze deliti na: patrilokalne, kompozitne i anomalne skupine. Patrilokalna vrsta je zasnovana na skupinskoj egzogamiji i bracnom pravu po kome zena zivi sa muzevljevom grupom. Kompozitnu skupinu Servis je video kao posledicu raspada izvorno partilokalnih struktura koje su u kratkom roku gubile clanove. Ta grupa nema ni skupinsku egzogamiju ni pravilo bracog stanovanja. Ovde imamo Sosone i Eskime. Iako u Gunga nema izdvojene politicke sfere oni se moraju baviti brojnim politickim pitanjima poput odbrane teritorija, zastite i premestanja vode i dr. Staresinstvo sa oca prelazi na sina. Postojanje naslednih politickih mesta naizgled pobija nacelo da svi odrasli muskarci imaju jednak pristup vodstvu. Autoritet staresine je ogranicen na nadzor hrane i spolja i vode. Do vaznih pitanja se steize grupnim konsensusom, pa je tako pozicija staresine donekle simbolicna. Ni jedan pojedinac ne stoji nad drugim. Osnovna jedinica kod Eskima je prosirena porodica koja moze koristiti obostrane srodnicke veze rasdi udruzivanja sa drugim porodicama u privremene skupine ili cak sela obzirom da nabavka hrane jednjava i slabi tokom godine. Jedinstvo grupe ne odrzava vladavina nego konvencionalne uzajamne obaveze medju srodnicima. Odrzavanje reda se izvodi iz moci obicaja i javnog mnenja. Postoje varijacije koje su ne dvosmisleno sekundarne i ishod su dugih kontakata sa predstavnicima zapadne civilizacije.

9

7. PLEMENA Koncept plemena je koriscen u odnosu na ogroman opseg entiteta koji gotovo nista jedan sa drugim nemaju. Tri osnovne zamerke konceptu plemena su: 1. Ne obuhvata izdvojenu grupu drustva koja dele zajednicke odlike 2. Nije dovoljno razlicit od drugih vrsta poput skupina i poglavistava 3. Navodi na pomisao o postojanju izvesnog stepena drustvene integracije koja cesto ne postoji. Plemena su necentralizovani sistemi u kojima je autoritete rasporedjen izmedju izvesnog broja malih grupa. Jedinstvo vecih grupa se uspostavlja iz mreze pojedinacnih i grupnih odnosa. One su obicno sedelackije nego lovacko- sakupljacke skupine. Malo je politicke i privredne specijalizacije, izuzev kod podele rada po dobu i polu. Prema Servisu odredjujuca odlika premena u odnosu na skupinu je postojanje bratstava koja ujedinjuju samo dovoljne zajednice u sire drustvene grupe. U plemenskim drustvima postoje 2 vrste bratstava: 1. ona izvedena iz srodstva 2. ona koja to nisu Srodnicka bratstva ukljucuju LOZE- grupe potomaka po muskoj i zenskoj liniji, KLANOVE- grupe loza zajednickog porekla koje cesto idu do mitskog porekla. Ne srodnicka bratstva ukljucuju mnostvo dobrovoljnih i nedobrovoljnih udruzenja. Srodstvo je gotovo bez izuzetka vazan cinilac drustvene organizacije. Dok plemenska drustva nemaju hijerarhije niti profesionalni klir, religija moze biti izuzetno bitno posebno ako je vezana za neku vrstu postovanja predaka. U ovim drustvima obredno raslojavanje moze biti kljucno za integraciju, obzirom da oni odgovorni za glavne obrede preuzimaju odlucivacko vodstvo cak i u sekularnim stvarima. Za razliku od skupine, poglavistva i drzave, koncept plemena se zaista ne odnosi na posebnu vrstu politicke organizacije jer se cini da ima malo strukturalnih ili sistematskih ogranicenja raznolikosti oblika. Kpele, zapadna Afrika Ova sira kulturna grupa je podeljena na izvestan broj samodovoljnih zajednica, od kojih svaka ima naslednog zemljoposednika, ali takodje i vece staraca koje odlucuje konsenzusom. Politicku moc ovih grupa dopunjuje musko tajno drustvo- PORO koje drzi nadprirodnu politicku moc koja prelazi granice loze i malog poglavistva, pa tako moze ujediniti Kpele u vece grupe. Tako u Kpele nalazimo centralizaciju i hijerarhiju koje ocekujemo od poglavistva, segmentarnu organizaciju i sveplemenska bratstva koju odlikuju plemena, kao i najmanje tri nase podvrste... asociacionu, seosko- vecnicku i obredno raslojenu. Janomamo Janomamo su hortikulturna grupa koja zivi u rasutim selima Venecuele i severnog Brazila. Unutar sela, muskarci se sistemom konvencionalizovanog nasilja cuvaju da ne ubiju jedan drugog. Uloga politickpog vodje u ovim sukobina je odrzavanje nivoa nasilja unutar pravila tj. Do same pogibije. Medju seoska politika je stvar prezivljavanja. Da bi se odrzala ravnoteza moci, selo cesto mora sklapati saveze sa bivsim neprijateljima. To se desava u 3 etape:

10

1. obredna razmena dobara 2. zajednicko slavlje 3. razmena zena kao nevesti Ipak, ti savezi su slabi. Cini se da Janomamama nedostaju sveplemenska bratstva. Iako loze prevazilaze seoske granice, one ne ujedinjuju sela. Bracne veze su cesto jace od patrilinearnih. Nuer Nueri su iz juznog Sudana. Njih je 1940. opisao Evans-Ricerd. Daju klasican primer segmentarne loze kao resanja problema jedinstva plemena. Drustveni poredak im je ekstremno fuidan, a bije ih glas da su pojedinacno ekstremno nezavisni. Iako im nedostaje sredisnja vlast bili su u stanju da se radi suprodstavljanja spoljim pretnjama ujedinjuju u velike grupe. Najmnja korporativna privredna jedinica je domacinstvo, sastavljeno od nekoliko muskaraca u patrilinearnom odnosu i njihovih porodica. Nekoliko domacinstava moze biti grupisano u zaselak unutar sela. Ovi zaseoci cine manju lozu, a nekoliko njih cini sve vece jedinice: vecu lozu, najvecu lozu i na kraju klan. Klan se moze sastojati od hiljada ljudi i biti rasut sirom zemlje Nuera. Paralelno sistemu segmentarnih loza postoji teritorijalni sistem. Svaki klan poseduje neku teritoriju koja je otvorena clanovima drugih klanova. U stvari vlasnicki klan ne stvara aristokratiju i moze naseljavati samo mali deo zemljista. Centralizovani sistemi Centalizovani politicki poredak obuhvata drustva u kojima su moc i autoritet sadrzani u jednoj osobi ili grupi. Moze se reci da su ova drustva gusce naseljena nego skupine i plemena, raslojena su polozajem i klasom, imaju specijalizovane drustvene i strukovne uloge, koriste produktivniju tehnologiju, privreda im je zasnovana na centralizovanoj prerapodeli i stabilnija su u tekucim drustveno politickim grupisanjima. Pojavljuje se politicka specijalizacija sa profesionalnim politicarima i pratecom birokratijom. 8. POGLAVISTVA Nivo poglavistva dvostruko nadilazi plemenski nivo. On ima vecu gustinu stanovnistva omogucenu efikasnijom proizvodnoscu. Slozenije s nekim oblicima centralizovane vlasti. Imaju relativno stalna sredisnja tela vlasti, obicno zasnovana na sakupljanju i preraspodeli privrednog viska. Polozaj poglavice je polozaj makar minimalne moci tj. On raspolaze izvesnom prinudom. Poglavica moze biti najvisi autoritet u raspodeli zemljista i moze mu biti u vlasti da sakuplja vojsku. Cak i kada pozicija poglavice nije direktno nasledna pripada samo nekim porodicama i lozama. Iako nema prave klasne raslojenosti, svaki je pojedinac rangiran prema poreklu. Poglavica ne poseduje apsolutnu vlast. Poslusnost kojom poglavica moze upravljati vise ishodi iz njegove neposredne kontrole sistema privredne preraspodele, nego iz straha od telesnih kazni. Iako moze postojati privid birokratije, sluzbe ispod poglavicine nisu jasno diferencirane, a kada pritisci narastu ovi nisi birokrati se mogu otrgnuti od maticnog tela i uspostaviti opoziciju vlasti.

11

Prekolonijani Havaji Osam ostrva urodjenickih Havajaca su bila pod dominacijom brojnih poglavistava. Verovalo se da su vrhovne poglavice potomci bozanstava, toliko naoruzani manomnatprirodnom moci- da cak ni tlo kojim su krocili nije smelo biti taknuto od strane nizih smrtnika. Poglavice su bile vrhovne privredne, vojne i obredne vodje. Ispod njih su postojala jos 2 nivoa: nize plemstvo i obican svet. Da bi se loza poglavice cuvala cistom naslednik je morao biti prvo rodjeni sin poglavice i njegove prvorodjene sestre. Nize poglavice su kontrolisale raspodelu zemlje i vode. Oni su kontrolisali zajednicki rad obicnog sveta. Ono sto je sprecilo ove politicke zajednice da dostignu status drzava delimicno je manjak razlikovanja u politickoj sferi. To su bile nasledne teokratije u kojima autoritet jos nije razdvojen od vere i srodstva. Kuakiutl Indijska drustva severo-zapadne obale Severne Amerike. Franc Boas je prvi zapoceo svoj terenski rad medju njima. Bili su podeljeni na oko 25 sela, od kojih je svako bilo sastavljeno od 2 do 7 numajami, unutar sebe cvrsto povezanih jedinica sastavljenih Od jedne ili vise ekstazivnih porodica. Svaki pojedinac je imao polozaj unutar svoje numajame. Povlascen polozaj je zadrzavan posredstvom potlaca- slozene svetkovine u kojoj se ogromna koicina dobara rasporedjivala svima prisutnima. 9. DRZAVA Za Servisa ono sto razlikuje drzavu od poglavistva je prisustvoonog posebnog oblika kontrole, stalnog pritiska sile od strane tela ili osoba legitimno ustanovljenih da je koriste. Morton Frid istice drustveno raslojavanje. Za Ronalda Kojena kljucna dijagnosticka osobina drzave je stalnost. Drzave su u nacelu velika, slozena drustva, koja sadrze veliki broj klasa, udruzenja i profesionalnih grupa. Specijalizacija zanimanja sjedinjuje citavu grupu u mrezu medjuzavisnost. Pritisci i sukobi vode nekoj vrsti vladavine bezlicnih zakona. Prekolonijani Zuli Osnovna jedinica stanovanja je bila patrilinearna prosirena porodica. Najveca stalna politicka jedinica je bila klan, iako je nekoliko klanova moglo privremeno ciniti pleme- klasnicna poglavistva. Tokom ranog 19 veka vecina ovih nezavisnih poglavistava je osvajanjem ujedinjena u mocnu Zulu drzavu. U velikoj meri ova relativno nerazvijena drzava je svoje kontinuirano zajednistvo dugovala pretnji Bura i Britanaca koji su pritiskali njene teritorije. Ona je sadrzavala mnoge osobine poglavistava na kojima je bila zasnovana. Inke Pocetkom 15 veka mocno poglavistvo u peruanskoj dolini Kusko je otpocelo sirenje vojnim putem sto je stvorilo najvecu drzavu prekokolumbovskog sveta. Savremeno opisivanje drzave Inka kao komunisticke, socijalisticke ili drzave blagostanja malo znaci za ovo jedinstveno prilagodjavanje uslovima Anda. Carstvo Inka je bilo integrisano kako putem sistema ekonomske raspodele tako i putem vojne sile ili politicke centralizacije. Proizvodnja hrane je znatno povecana pravljenjem velikih sistema za navodnjavanje. Ova privreda je izdrzavla 3 vrste birokratije: 1. Sredisnja birokratija sastavljena od plemstva Inka i drugih koji su doprinosom drzavi stekli status Inka

12

2. Paralelna birokratija koja se starala o drzavnoj religiji koja je bila u stanju da iu sebe ukljuci bozanstva, idole i obrede osvojenih plemena 3. Provincijska birokratija Osnovna jedinica drustvene strukture Anda je ostala ajju, na lozi zasnovana zajednica u kojoj je zemlja drzana zajednicki i rasporedjivana prema potrebi. Svaka ajju je imala vodju koji nije imao vlast prinude. Ajju je za 4 veka nadzivela drzavu Inka, prezivela spanski kolonijalizam, republikanizam, mnostvo diktatura i nastavlja da zivi u mnogim oblastima Perua i Bolivije. 10. TEORIJE UNUTRASNJIH SUKOBA Ucenje da se drzava razvila kroz klasnu borbu je prisutno u mnogim spisima Karla Marksa. Ove ideje medjutim nisu razradjene sve do glavnog rada Fridriha Engelsa Poreklo porodice, privatne svojine i drzave. Prema Engelsu najraniji iblik drustvene organizacije je bio komunisticki: resurse su podjednako delili svi. Tehnoloske inovacije vode porastu viskova sto dozvoljava klasi neproizvodjaca da se razvije. Privatna svojina je prosto prateca okolnost robne proizvodnje. Jednom uspostavljena ona vodi stvaranju preduzetnickog sloja. Osnovnim uzrocima promene se smatraju tehnoloski i privredni, e ne idejni cinioci. Drustveno raslojavanje je jedno od osnovnih svojstava drzave. Medjutim, sami koncepti komunizma i kapitalizma izgledaju apsurdni kada se projektuju na drustva skupina i poglavistava. Frid nudi varijaciju modela klasnog sukoba. Koncentracija moci u rukama elite samo po sebi stvara sukob unutar drzave. Razlicit pristup resursima i iskoriscavanje ljudskog rada stvaraju pritiske nepoznate u prostijim drustvima. Sukob nije uzrok stvaranja drzave vec prvobitni uslov. Jednom kada klase pocinju izdvajanje iz hijerarhija zasnovanih na licnom ili srodnickom polozaju, privilegovana elita mora prilicno brzo p[reuzeti vlast da bi prava drzava nastala. 11. TEORIJE SPOLJASNJEG SUKOBA Ideji da se drzave radjaju u ratu i krvi dato je naucno postovanje s pojavom socijaldarvinizma. Herbert Spenser, glavni glasnogovornik nasilnijih tumacenja evolutivne teorije primenio je prezivljavanja najspremnijih u glavnom na pojedince, ali i na drustva. Jedino postojanje spoljne pretnje koja zahteva snaznu stajacu vojsku moglo bi pogurati labavo drustvo ka snaznom centralizovanom vodstvu. Prisutna je ideja da je drzavna vlast u svojoj hijerarhijskoj strukturi i centralizovanoj kontroli fizicke sile napravljeno po uzoru na vojnu organizaciju. Karakteristicna za 19 vek tendencija ka preteranom uopstavanju ocigledna je u svim teorijama zasnovanim na grubom nerazumevanju fizicke evolucije. Darvinova teorija bi tako mogla dati objasnjenje tj. Opravdanje kolonijalizma, imperijalizma i svakog drugog oblika izrabljivanja. Postoje 2 vazne primedbe teoriji da je rat prvenstveni uzrok: prvo, drustvo moze prikupiti vojsku samo u skladu sa raspolozivim nivoima stanovnistva i organizovanosti. Drugo, ratovanje bi pre sprecilo stvaranje drzava nego izazvalo. Ova poslednja tacka se istice u teoriji ogranicenja sredinom Roberta Karnijera. Ratovanje obicno ima za posledicu

13

rasturanje ljudi pre nego ujedinjavanje. Sukobi bi samo u posebnim okolnostima mogli voditi centralizaciji. Karnijero primecuje da je zajednicki imenilac to da su sve to oblasti ogranicenog poljoprivrednog zemljista. Tamo gde nema takvih ogranicenja, pritisci se mogu prosiriti na okolinu, a porazeni u ratu se mogu preseliti u neku novu oblast. U koliko je obradivo zemljiste bilo ograniceno neplodnim za slabije u sukobima ne bi bilo mesta za beg koji bi im obezbedio minimalno prezivljavanje. Ogranicenje ne mora biti fizicko nego moze biti i drustveno. Nacelo konkurencnog iskljucivanja kaze da jedna vrsta eliminise drugu. Karnijero primecuje da su se kroz povest poglavistva sjedinjavala u drzave a da su drzave ratovale da bi stvorile sve vece drzave. On predvidja ujedinjenje citave planete do 2300. godine. Hidraulicna civilizacija Vaznost navodnjavanja priznata je jos u spisima Maksa i Engelsa. Dzujilan Stjuart je naglasio navodnjavanje kao temljni mehanizam razvoja drzave. Karl Vitfogel je detaljno razvio hidraulicnu teoriju. Neolitski seljaci su zavisili od navodnjavanja plavljenjem, ali je ono bilo prilicno nestabilno. Seljaci su polako poceli da kontrolisu poplave nasipima i rezorvoarima. Porastom velicine sistema za navodnjavanje pojavljuje se i grupa specijalista koji su planirali i kontrolisali izgradnju ovih sistema. Ova grupa se razvila u upravljacku elitu koja je vladala despotskim, centralizovanim drzavama. Ovu teoriju ne treba tumaciti na krutim uzrocno-posledicni nacin. U nekim oblastima slozeni sistemi za navodnjavanje predhodili su razvoju drzave. Pritisak stanovnistva Odnosi izmedju porasta stanovnista i rasta drzave su primetili gotovo svi evolucioni kulturni antropolozi. Robert Karnijero je belezio odnos izmedju gustine stanovnistva i drustvene slozenosti u 46 drustava. Privredna gustina je odnos izmedju stanovnistva i proizvodnih izvora. Prema Tomasu Maltosu stanovnistvo se negativno ogranicava bolescu, gladju i ratom kad zapreti da preraste zalihe hrane. Ako bi ovo bio jedini pristup rast stanvnistva bi se stabilizovao na nivou mnogo nizem od danasnjeg. Sigurno je da je jedan od mogucih odgovora na pritisak stanovnistva na zalihe hrane upravo suprotan maltusijanskim ogranicavanjima. Marvin Heris je u ljudozderima i kraljevima video drustvenu organizaciju i ideologiju kao posledicu tehnoloskog prilagodjavanja drustva fizickoj okolini. Heris pocinje iznoseci glavnu primedbu teorijama pritiska stanovnistva- da stanovnistvo obicno tezi konfornoj stabilizaciji ispod maksimalnih mogucnosti zemlje. U svim predindustrijskim drustvima odredjene prakse poput cedomorstva kceri sluze odrzanju stanovnistva u ravnotezi u odnosu na proizvodnju hrane. Tek je u modernim vremenima dozvoljen ne ogranicen rast stanovnistva. Po Herisu je pocetni cinilac citavog procesa je stanovnistvo. Nasuprot teoriji Ester Bozerap, on vidi relativno stabilno prilagodjavanje stanovnistva smanjenju zaliha hrane. Glavne cinilac teorije je da bilo koji oblik proizvodnje postepeno vodi iscrpljivanju primarnih resursa sa ishodom da se sva drustva pre ili kasnije moraju suociti sa alternativom- propasti ili preci na novi nivo intenziviranja. Institucionalizacija vodstva Elman Servis predlaze jednu integrativnu teoriju. Odbacuje sve teorije sukoba. Ideja da pritisak stanovnistva stvara sukob koju jedino centralizovana moze resiti je odbijena delimicno na osnovu toga da takav pritisak moze isto tako voditi povecanoj raspodeli. Servis je pratio logican razvoj od osnovnih nejednakosti urodjenih ljudskom drustvu do

14

formalizovane i centralizovane nejednakosti. U svim drustvima se neki pojedinci isticu izuzetnim darom, inteligencijom, snagom ili lepotom. Povecanje vodstva, iako privredno, ne temelji se na vlsnistvu kao kod Engelsa. Ono je pre ishod oblika zavisnosti koji u primitivnom drustvu proizilazi iz velikodusnosti, iz pruzenih usluga. Takvo vodstvo je nestabilno jer zavisi od pojedinca. Da bi se u drustvu ocuvala korist od centralizacije harizmatsko vodstvo se privremeno mora preobraziti u stalnu hijerarhiju. Kada je ovaj nivo dostignut imamo poglavnistvo, prvu pravu institucionalizaciju vlasti koja je takodje institucionalizacija nejednakosti. Rastom centra vlasti raste i potreba nerazvijenog vladajuceg staleza da zastiti povlascenosti. Nacin da se to ucini je legitimisanje elite vlasti povezivanjem sa nadprirodnim. Servisova teorija pomera teziste argumenata sa sredine na spoznaju tj. Na covecije poimanje nagomilavanja koristi. Servis takodje koristi modele zasnovane na saradnji i integraciji dok je vecina drugih teorija drzala sukob i nestabilnost temelnjim uslovima iz kojih se razvija drzava. 12. Sistemske teorije Za razliku od teorija koje odredjuju posebne uzroke, sistemski modeli su zasnovani na skupovima necela, ishodecih uglavnom iz fizike i biologije. To ukljucuje negativnu i pozitivnu povratnu spregu, pocetni udarac, samoodrzanje i samorazvoj sistema. Negativna povratna sprega je proces kojim stabilni sistem smanjuje bilo koje odskakanje od ravnoteze. Pozitivna povratna sprega je upravo suprotna: malo dostupanje moze pokrenuti proces rastuce promene. Ako je intenziviranje poljoprivrede odgovor porastu stanovnistva, ishod je dalji porast stanovnistva koji onda generise sve vece intenziviranje i tako dok se ne dosegne neka granica. Pocetni podsticaj koji stimulise prelaz sistema negativne u sistem pozitivne povratne sprege moze biti veoma mali. Kada su procesi pozitivne povratne sprege pokrenuti drustvo postaje samorazvijajuce, dok porast stanovnistva, intenziviranje poljoprivrede, urbanizacija i politicka centralizacija podupiru jedno drugo u stalnoj kruznoj uzrocnosti. S pozitivnom povratnom spregom, najmanji pocetni udarac moze voditi ogromnoj promeni. Nije vise neophodno objasnjavati drzavu kao posledicu nekog jednakog snaznog uzroka. Svim sistemskim torijama je zajednicka ideja da na mnoge uslove drustva reaguju prilagodjavanjem. Cilj objasnjenja nije isticanje jednog ili dva cinioca koji izazivaju promene, nego izdvajanje procesa kojim drustveni sistemi menjaju svoja unutrasnja ustrojstva odgovarajuci na selektivne pritiske. Kliford Dzoli i Fred Plog su na primeru Meksicke doline pokazali da je rast stanovnistva pocetni udarac, ali da bi bilo koji podstrek koji bi stresno delovao bio dovoljan da izazove bitnu promenu. Nekoliko je mogucnosti bilo na raspolaganju: 1. smanjiti stanovnistvo cedomorstvom 2. rasprsiti veca naselja 3. preseliti se u novi kraj 4. intenzivirati poljoprivrednu proizvodnju

15

Os svih bi samo poslednja vodila stvaranju drzave. Kada se izabere jedna od mogucnosti,ona nizom poljoprivrednih sprega vodi nukleaciji (grupo sinonimna urbanizaciji), raslojavanju, jacanju razlika i centralizaciji. Visak hrane osigurava da neki uopste ne moraju da rade kao seljaci sto omogucava razvoj zanatske specijalizacije. Drustvo se ne vidi kao red domina koje padaju po predvidivom obrascu, nego kao fleksibilan, adaptivan sistem koji se neprestano iznutra prilagodjava razlicitim stresovima. 13. RANA DRZAVA- UNAKRSNI KULTURNI DOKAZ Rana drzava (1978) koju su priredili Klasen i skelnik spaja podatke iz unakrsnih kulturoloskih istrazivenja stvaranja 19. veka, od Egipta 3000. pre Hrista do savremene Kacari u Indiji. Odredjenje rasne drzave kao: Centralizovane drustvenopoliticke organizacije za regulaciju drustvenih odnosa u slozenom, raslojenom drustvu podeljenom makar na 2 osnovna sloja: na vladare i podanike cije odnose odlikuju politicka nadredjenost prvih i poreske obaveze potonjih, akoje legitimizuje zajednicka ideologija. Pisci su izdvojili cetiri neposredna uzrocna cinioca: 1. porast ili pritisak stanovnistva 2. rat ili ratna pretnja 3. osvajanje 4. uticaj ranijih drzava Cini se da je vecina ranih drzava nastala iz ovih kombinacija. Vitfogelova hidraulicna teorija nije podrzana, medjutim i Kornijerov model okruzenja okolinom i Bozerapina teorija pritisaka stanovnistva bile su podrzane, alo samo ako bi bile ukljucene u neku vrstu sistemskog modela. (SLIKA) Ono sto su teoreticari sistema ucinili je uzdizanje modela evolucije drzave do tako visokog nivoa apstrakcije da vise noje lako naci izuzetke od svakog uopstavanja. Oseca se potreba za pravnim uspostavljanjem osecaja da govorimo o pravim ljudskim bicima. Teorija mora drzati srednju poziciju u antrpologiji, jer sve pocinje i zavrsava sena terenu.

16

14. RATOVANJE I ELIMINISANJE PUTEM KONKURENCIJE Od vremena Neolita je opadao broj autonomnih politickih jedinica, a uvecavala se njihova velicina. Roland Preset je procenio da izmedju 8000 g.p.n.e do i 10000 p.n.e. stanovnistvo u svetu brojalo je izmedju 5 i 10 miliona ljudi. Neolitska revolucija u kojoj je doslo do prelaza sa ishrane na fazi divljaci na pouzdaniji oblik ishrane na zamljoradnickoj osnovi, omogucila je stalne naseobine i sa njima naglo uvecavanje broja ljudi. Saklupljanje sela u sve vece zajednice je zapravo bio korak koji je vodio iz Neolita u sledecu fazu organizacije-to je bila visa zajednica na teritoriji pod vlascu poglavice. Ratovanje kao mehanizam politicke evolucije Karnijero je izneo teoriju u kojoj kaze da kako se gustina stanovnistva u lokalnim zajednicama uvecavala, a obradiva zemlja postajala sve oskudnija, doslo je do konkurentskog nadmetanja oko zemlje. To stanje se pretvorilo u rat, a oni koji su izgubili morali su da ostanu na svojim mestima i da zavise od onih koji su pobedili. Prvi korak u tom procesu gde su jaca sela zauzimala slabija, vodio je da nastanka teritorija pod vlascu jednog poglavice. Ova teritorijalna uprava je bila ta koja je izmislila oporezivanje i na taj nacina naterala stanovnike sela koji su izgubili da stvaraju visak hrane. Obzirom na rast stanovnistva potraznja za obradivom zemljom jedva da je ublazena povecanom proizvodnjom i rat za zemlju se nastavio. Sada se jedna plemenska teritorija pod vlascu poglavice borila sa drugim takvim teritorijama. Ponovo je preovladao onaj koji je bio jaci i tako su se oblikovale vece politicke jedinice. Iz svega toga se kasnije stvara drzava koje se kasnije bore medju sobom. Princip eliminisanja putem konkurencije Problem socijalnog ukrupnjavanja kroz uspesnu konkurenciju niti odstuoa od prirodnog oblika niti je jedinstven. Princip eliminacije kroz konkurenciju (poznat i kao Gausev princip) tvrdi da 2 vrste koje zauzimaju i koriste isti deo prebivalista ne mogu zajedno beskonacno da koegzistiraju. Pre ili kasnije jedna od njih ce odstraniti drugu. Biolozi se slazu da se najcesce suparnistvo javlja kod jedinki ist vrste. Sto su po srodnosti blize 2 individue ili populacije to ce njihovi prohtevi za hranom biti slicniji. Gared Hardin primecuje da vrste postaju izuzetno ispesne kad njihova borba za opstanak prestaje da bude borba sa fizickom okolinom ili sa drugim vrstama i postane iskljucivo nadmetanje sa sopstvenom vrstom. Konkurencija je prosto ishod teznje dve ili vise jedinki ili populacije iz susedstva koje teze da prezive u slicnim uslovima i sa ogranicenim resursima. Vajda predlaze model ravnoteze po kome se drustvo bori bori da ponovo uspostavi ravnotezu. Glavna promena u politickoj strukturi, promena od sela do treitorije pod vlascu poglavice, drzave i imperije, jeste direktna konsekvenca konkurencije izmedju ljudskih zajednica.

17

15. EVOLUCIJA RATOVANJA I POL. EVOLUCIJA Sukob izmedju ljudskih zajednica je verovatno toliko star koliko je stara i sama ljudska vrsta. Tokom Paleolita kad su ljudi ziveli u nomadskim grupama, ratovanje oko resursa bilo je relativno neuobicajeno. Pojava rata se odvija u kasnijim fazama Neolita. Rat se preusmerava na zauzimanje teritorija. Inicijalne faze ratovanja oko zemlje verovatno su dovodile do proterivanja neprijatelja i okupacije njegove teritorije, bez pokusaja da se on podcini. Sto je obradiva zemlja postajala redja ratovanje oko zemlje se jos vise intenziviralo. U pocetku je to samo ukljucivalo nedmetanje olacanja danka porazenih neprijatelja tako da su porazene grupe gubile autonomiju samo delimicno. Intenziviranjem rata pobednici zele da inkorporiraju porazene u njihovu vlastitu politicku jedinicu. Nastale su prve politicke zajednice supra-zajednice. Ratovanje je bio mehanizam pomocu koga je poceo da opada broj politickih jedinica u svetu. Proces politicke evolucije Razdoblje u kome je po prvi put doslo do okupljanja u supra-zajednicu bilo je po svoj prilici kasni Neolit. Ali, vreme kada je to zapocelo variralo je od podrucja do podrucja u zavisnosti od stupnja neolitskog razvoja. U Egiptu i Mesopotamiji je udruzivenje u suprazajednice moglo poceti 5000g p.n.e. Kada je jednom krenuo proces politickog spajanja, on se brzo odvijao. U nekim predelima se prelaz odigrao za samo nekoliko milenijuma. U Egiptu, negde oko cetvtog milenijuma stare ere stotine sela su se spojila u oko 42 teritorijalne skupine koje su pocele da se nazivaju nome. One su kasnije ponovo okupljene u Kraljevstvo Donjeg i Gornjeg Egipta. Na kraju, oko 2900. g. p.n.e Menes je ujedinio taj ceo region. Politicka ujedinjavanja su cesto bila krhka i kratkog zivota. 16.STOPA OPADANJA BROJA POLITICKIH JEDINICA S obzirom da je broj autonomih jedinica u svetu opao, moramo da saznamo nesto o stopi po kojoj se to desilo. Ali, to nije lako odrediti. Postoje problemi pri odredjenju. Prvi problem je donosenje odluke o datumu u istoriji kada je ukupan broj autonomnih politickih jedinica bio najveci. To je bilo u vreme srednjeg Neolita. Medjutim, ono je dostignuto u razlicita vremena na razlicitim mestima. Pretpostavlja se da je to bilo nakon 3000.p.n.e buduci da najveci broj obradivih regiona i svetu nije dospeo u razdoblje srednjeg Neolita pre tog vremena. S druge strane taj datum je bio pre 1000,g.n.e. buduci da je od tog doba osvajacko ratovanje drasticno smanjilo broj autonomnih sela u svetu. Oko 1000.g.p.n.e. ravnoteza je uspostavljena izmedju umnozavanja i spajanja, ali od tog doba na ovamo, spajanje je pocelo da nadmasuje umnozavanje i stoga je ukupan broj nezavisnih politickih jedinica poceo da opada. Haksli tvrdi da je izmedju 1000.p.n.e i 500.g.p.n.e stanovnistvo u svetu brojalo oko 80 miliona. Ako pretpostavimo da su ziveli u sleima koja su prosecno imala 100 jedinki, broj politickih jedinica je bio oko 800000. Cak i ako su nezavisna sela nastavila sa umnozavanjem nakon 1000.g.p.n.e, stopa po kojoj su se ta sela ukljucivala u podrucje vlasti poglavice nesumnjivo je rasla jos brze.

18

Neto efekat je bio supstativno umanjivanje broja autonomnih politickih jedinica izmedju 1000.gp.n.e i 500.g.n.e. Tokom 1500 godina doslo je do dvotrecinskog smanjivanja broja nezavisnih politickih jedinica u svetu, tako da se 500.g.n.e broj smanjio na nekih 200000. Izmedju 500.g.n.e i danasnih dana opadanje u broj nezavisnih politickih jedinica se nastavio u gotovo svakom regionu sveta. Sve dok su ratujuce jedinice u regionu bile male i otprilike iste velicine tesko je jedna osvajala drugu. Ali, kada je osvajanje pocelo i kada su nastale disproporcije u velicini susednih politickih jedinica, vecim politickim jedinicama je postalo lakse da pobede i apsorbuju manje. 17. UVECANJE PO VELICINI POLITICKE JEDINICE I POLITICKO UJEDINJENJE SVETA Kako su se politicke jedinice smanjivale u broju, tako su se povecavale u velicini. Politicko ujedinjenje sveta Ideja o svetskoj drzavi je odavno integrirala ljudsku vrstu. Pol Lafarag je predvideo dolazak politickog jedinstva ljudske vrste, jedinstva koje ce biti zasnovano na ostacima postojecih nacionalnih jedinica. Postoje 2 nacina svetske drzave: 1. da ce do nje doci putem dobrovoljne predaje postojecih nacionalnih suvereniteta jednoj svetskoj vlasti 2. dolazak do nje ratom Principom eliminacije kroz konkurenciju mozemo tvrditi da ce se ratovo ponovo dogadjati sve dok budu postojale nezavisne nacije. Miroljubiva koegzistencija se tako cini kao privremen i nesiguran uslov koji ce pre ili kasnije ustupiti mesto oruzanom sukobu medju glavnim silama... 18. KADA CE DOCI DO POLITICKOG UJEDINJENJA? Hart se nije bavio predvidjanjem kada ce se svetska drzava pojaviti. Narolovo predvidjanje je da ce do 2500.g.n.e biti 87 od 100 sansi da se pojavi svetska drzava Morano koristi Norolove podatke o imperijama, ali je njegov pristup drugaciji. On postavlja pitanje ako se trend ka vecim podrucijima nad kojima upravlja jedna vlada nastavlja. U kojoj tacki u buducnosti se moze ocekivati da kolicina povrsina najvece imperije biti jednaka...ukupnom naseljenoj povrsini planete?. Predvidja oko 3500. g.n.e. On procenjuje da je Norolova projekcija datuma preuranjena za citav milenijum. Drugo predvidjanje je negde oko 2300.g.n.e

19

19. SVETA LEGITIMNOST Nema jasne linije izmedju teokratije i svetovne drzave, jer skoro svaka preindustrijska drzava se poziva na neku vrstu bozanske legitimnosti. Jacina verskog naglaska je stvar stepena, a nevrste. Cak i u drzavama u kojima religija igra ekstremno vaznu ulogu laicka i kriticka birokratija su prilicno razdvojene. I dok svestenici mogu imati ogromnu moc to nije ona moc koja bi obicno bila prosirivana na zemaljsko funkcionisanje vlasti. Jakobus Jansen zastupa stanoviste da je ovo vazilo za egipatske faraone koji su jemcili i odrzavali kosmicki poredak dok su mu istovremeno bili podredjeni.. njihove licnosti su bile tabu, ali oni nisu bili sposobni da cine cuda, bili su svemocni, ali podredjeni bozanstvima i prisiljeni da vladaju cisto ovozemaljskim sredstvima. Luis Majr istice dve potrebe za srodstvom u Africi: podrsku verskog sledbenistva i polaganje prava na posebanprestalonaslednika na poseban odnos sa natprirodnim bicima. Kralj zahteva i svetovnu podrsku i svetu legitimnost. Prvo ishodi iz kraljeve licnosti i sposobnosti, ako i iz njegovog polaganja prava na presto unutar traddicionalnih pravila. On mora postici legitimnost povezujuci se mitom s natprirodnim poretkom odgovornim za postanak grupe ili za neke druge dogadjaje mitoloske istorije. Siluici iz Sudana veruju u Njikanga, poluboznaskog kulturnoh heroja, po Frejzeru kralj mora biti ubijen pre nego sto ostari. Verski obred ima vazne funkcije. Povremeno obnavljanje legitimizirajucih mitova sjedinjuje citavu zajednicuu svetu veza koja transcendira licne interese i svakodnevne sukobe dok ponovo napaja drustvo tajanstvenom moci sveta postanka. Za mnoge ravnicarske Indijance tokom dve sedmice suncanog plesa citavo se pleme okupi kao jedna jedinica. Manipulacija verskim simbolima Kao primer uzimamo pleme Lugbara iz Ugande koje ima klasicni segmentirani sistem rodova. Najmanja efektivna jedinica drustva bila je lokalna patrilinearna srodnicka skupina sastavljena od grozdova porodica gde je umesto kraljevima i poglavicama autoritet bio dodeljen sistemu zasnovanom na starosti. Sav politicki autoritet je prvenstveno natprirodan, jer je kontrolisan od strane mrtvih predaka i jer moc sankcije ishodi iz istog izvora. 20. SIMBOLIZAM I OBRED U SVETOVNIM DRUSTVIMA Cak je i sekularna politika u kojoj religija nije trenutno ocigledna, napunjena emotivnom vrlinom koja obelezava domen svetog. Dejvid Kercer zakljucuje da simbolizam prozima skoro svaki aspekt moderne politike. Kako je simbolizam po svojoj prirodi nesvrstan i ima jedan kvalitet postoji naginjanje ka tretiranju simbola kao stvari. Vlada, stranka i drzava su simbolicke gradjevine. Ovakve organizacije imaju kontinuitet kroz simbole, jer su samo oni stalni, dok se ljudi koji organizaciju cine uvek menjaju. Po Kerceru 3 su svojsta istinskih simbola: 1. sazimanje znacenja 2. simboli su viseglasni tj. Obuhvataju sirig opseg razlicitih znacenja 3. istinski simboli su dvosmisleni tako da nikad ne mogu biti potpuno i do kraja odredjeni

20

Obred je akcija upakovana u mrezu simbola, veoma je strikturisani cesto izvodjen u emotivno nabijenim vremenima i mestima. Simboli osvestavaju vlast. Obredi ne moraju biti ni pozitivni ni rutinizovani. Zajednicka crta u prirodi simbola i obreda otezava razlikovanje svetovnog i svetog u politici. 21. POKRETI OZIVLJAVANJA Religija moze zameniti politicku delatnost u slucajevima kada je domace stanovnistvo politicki oslabljeno stranom silom ili kada ne razume prirodu vlastite situacije. U takvim slucajevima pokreti ozivljavanja mogu narasti kao svesni, namerni napor nakih clanova drustva da stvore vise zadovoljavajucu kulturu. Rano hriscanstvo, sireci se u okvirima rimskih osvajanja, ima sve elemente pokreta ozivljavanja. Ima mnogo vrsta ozivljavanja: Hilijasticki pokret se raduje apokaliptickom preobrazaju drustva natprirodnim sredstvima. Ples duhova zasnovan je na ucenju Uovoke, Piuto Indijanaca iz Nevade koji je prorokovao unistenje i belaca i Indijanaca u holokaustu. Samo bo oni Indijanci koji izvode Ples duhova i zive cistim zivotom nasledili svet u kome bi se bizoni vratili u ravnice i u kome bi ljudi ziveli u miru i bezbednosti. Ova religija je tragicno zavrsila. U mesijanskom pokretu mesija je taj koji donosi ovaj preobrazaj. Sredinom 18. veka Seneka Indijanac po imenu Lepo Jezero imao je seriju otkivenja u kojima je predvideo novu veru koja kombinuje elemente tradicionalne religije i hriscanstva. Strogom zabranom alkohola i naglaskom na porodici nova vera je bila kadra da ih povrati iz kulturnog kolapsa. U nativizmu je cilj ocistiti drustvo od nezeljenih ili stranih elemenata. U revivalizmu cilj je ponovo stvoriti nekadasnju eru srece. Vailala ludilo je bilo kargo kult, vrsta pokreta ozivljavanja koja tezi dobijanju zapadnjackih trgovinskih dobara magijskim sredstvima. Kada kolonizacija ili invazija donese masovan upliv proizvedenih dobara domoroci uvek traze objasnjenja ovih cuda unutar svog kulturnog razumevanja. Prema Volosu pokreti prolaze kroz izvestan broj etapa, iako svi oni ne predju citav ciklus: Prva faza je pretpokreta u kojoj je drustvo u stabilnom stanju bez snaznih potresa. Postepeno, ako posledica stranog nadiranja, gladi, pojedinci dozivljavaju psiholoski stres dok kultura postaje sve poremecenija. Druga faza faza pokreta pocinje kada prorok formulise novi nacin zivota. Kada je znacajan broj ljudi prihvatilo novu doktrinu dogadja se kulturni preobrazaj koji kulturu dovodi u skladniji odnos sa uslovima koji su ubrzali stvaranje pokreta. Treca faza, je faza postpokreta. Pokret se rutinizira kao glavna religija ili politicka stranka cime se postize novo stabilno stanje. Pokreti ozivljavanja su u osnovi pokusaji, cesto neuspesni, prilagodjavanja nekim uslovima i uprkos verskim zahtevima oni su u sustini politicki. Oni se ne pojavljuju samo medju plemenskim narodima. Savremena industrijska drustva su dovoljno stresna i haoticna pojedincima i grupama da bi oni mogli teziti verskom preobrazaju.

21

Gus Emunin- ozivljavanje u savremenom Izraelu Preobrazaj od vatrene religije do rutinizirane stranke bio je moguc zato sto je Gus Emnin artikulisao novi osecaj svrhe i znacenja u situaciji razdiranoj haosom i ocajem. Okvir potkulturw iz koje ce ponici Gus Emunin formiran je 1953. uspostavljanjem drzavnog sistema verskih skolapod kontrolon Nacionalne verske stranke. Iako nikada nije razvio jednu celovitu religiju, proglasen je nekom vrstom nacionizma. Dogadjaj koji je obezbedio politicko otvaranje Gus Emunina bio je rat oktobra 1973. Gus Emunin je razvio citavu shemu protesta protiv povlacenja sa zauzatih teritorija ili dogovora sa neprijateljima Izraela. 1977. laburiste je zamenila konzervativna stranka. Postavljena je scena za rutinizaciju koja je nuzno odvela birokratizaciji. 22. (69-71) , 1) 1915. jetera tilikaka 7. - ( o ) , , ajju ajju 50' 1955 ajju , , 1) 2) ajja ,

22

23. - - , , ( , ) , ,, 5 : 1) 2) 3) 4) 5) - ; , ' ' : , , - , , ,

23

24. Nasledjivanje Smena vlasti u poglavistvima I ranim drzavama je skoro bez izuzetka nasledna, sto odrazava naglasavanje srodstva, posebno pravolinijskog Pravolinijsko srodstvo moze biti osnov na kome su centralizovana drustva prvobitno sazdana Kako se drzava usloznjava I trazi da njeni administratori posediju specijalna znanja I vestine, srodstvo se postepeno prevazilazi kao dominantna snaga u politici. Unutar sistema nasledjivanja se uglavnom izbegavaju dva ekstrema: ne odredjuje se jedna osoba, ali nisu ni svi muzkarci unutar roda kvalifikovani Analiza birokratije kod Bugandi u Ugandi pre uspostavljanja britanskog protektorata (Martin Sautvold)- Bugande cine mocan, ali ne I bozanski kralj, prvi minister koji nije plemic I kraljev pomocnik koji takodje nije plemic, ali ima glavnu ulogu u odredjivanju kraljevih naslednika Bilo je 50-ak patrilinearnih klanova, ukljucujuci I kraljev Pripadanje klanu, iako normalno, nije automatsko, nego kandidata mora prihvatiti poglavica Sautvold razlikuje 5 kategorija pravila, obicaja I nacela po kojima se birao kraljev naslednik: 1) preskriptivna pravila-onih kojih se svesno drzi sav narod-samo princevi od bubnja dostojni trona 2) preferencijalna pravila 3) licni cinioci 4) politicki cinioci 5) izborne ustanove neplemici imaju konacnu moc prilikom izbora kralja I oni bi to cinili oprezno, plaseci se da moc kralja ne bude previse centralizovana osim preskriptivnih, postojao je I skup preferencijalnih pravila, od kojih je jedno ugovaralo da u periodima kada su zrelost I snaga bile vazne, braca budu preferirana nad neiskusnim sinovima 25. Latinoamericki model Nasilje je tokom vise od veka ipo nezavisnosti bilo legitimno sredstvo prenosa vlasti u mnogim zemljama latinske amerike Bogatstvo je bilo koncentrisano u rukama veoma malog broja porodica Vecina stanovnistva je ostala indijanska, ziveci u zatvorenim seoskim zajednicama sa vlastitim jezicima I narodnim kulturama Vremenom su brakovi izmedju indijanaca I spanskih naseljenika stvorili prelaznu klasu mestizosa U kolonijalnim vremenima, sve vise sluzbe u vlasti su drzali spanski osvajaci, a kreoli (evropljani rodjeni u americi) su morali da se zadovolje lokalnim savetima izabranim izmedju bigatijih porodica. Po odlasku kolonista kaudilji su dominirali altinoamerickom politikom

24

Dve kljucne sile bile su : oligarhija I vojska, od kojih je svaka mogla preuzeti uzde vlasti Oligarhije su izvorno cinile zamljoposednicke elite I veliki novac se prebacivao od zemlje ka industriji ishodeci tome da vise nije bilo moguce govoriti o nekoliko porodica koje nadziru veci deo obradivog zemljista Danas elite nastaju iz agrarno-industrijskih kompleksa blisko povezanih sa multinacionalnim kompanijama ugl. iz SAD, EU I japana U ovim zemljama cesto postoji simbioticka povezanost vojske I elite-vojska uglavnom uziva visok stepen samostalnosti Erik Volf I Edvard Hansen su razvili tipologiju podele vlasti - macetizmo-se odnosi na process koji je dugo vremena bio norma na mesnom nivou, kojim je ejdan kaudiljo u stanju da sakupi dovoljno gole sile da nametne svoju apsolutnu volju preko oruzne pratnje, svako tezi da postane hefe maksimo - kvartelesko-pobuna kasarni, klasican obrazac je da grupa vojnih staresina koordinise istovremene napade na komunikacione centre, snabdevanje vojski I sedista vlasti, sto je trenutno praceno proglasavanjem nove hunte I reformi - golpe de estado (drzavni udar)-moze zaobici vojsku; udara se pravo na sediste vlasti bilo atentatom, bilo hapsenjem predsednika ocigledni problem sa tako nasilnim sredstvima smene vlasti je da ta nova vlast ima slabu legitimnost u ocima naroda. Jedan nacin sticanja legitimnosti je organizovanje izbora;tu legitimnost moze biti poljuljana kroz imposicion,process kojim vladajuce elite odaberu kandidata I laziraju izbore da bi bili sigurni u njegovu pobedu, ili kroz candidate unicio, gde vladar odrzava izbore sa sobom kao jedinim kandidatom. Prefinjeniji pristup je continuismo, kojim se predsednicki mandate manipulisanjem psotojecim ustavom, pisanjem novog, novim zakonima ili sudskim odlukama. Sve promene u latinskoj americi se mogu svrstati u pobune, revolucija (prava strukturalna promena) se dogodila jedino u Meksiku, Kubi I Nikaragvi 26. Strukturalni funkcionalizam sinhrono, teleolosko, afrika I zatvoreni sistem

SINHRONO- odredjeno kao ono sto se tice kompleksa dogadjaja u ogranicenom vremenskom periodu ignorisuci istorijski prethodece Pokusaj da se drustvo gleda odozgo, kao Celina, da se napravi karta medjusobnih veza izmedju razlicitih podsistema drustva-srodstva, braka,religije Samo se drustvo smatralo ne samo izvanvremenskim, nego takodje izolovanim u prostoru Svaka pojedinacna ustanova je analizirana u odnosu na nacin funkcionisanja u doprinosu opstanka sireg sistema Ustanove I delovanja su analizirani teleoloski (u odnosu na cilj) Antropolog se mnogo vise zanimao latentnim funkcijama, kojih pojedinci nisu bili svesni, a ove sum ogle biti odredjene samo posmatranjem sistema u celini

25

Jedan razlog zbog koga je ova paradigma mogla biti tako dugo odrziva bio je da se gotovo sav terenski rad obavljao u delu afrike pod britanskom kolonijalnom vlascu, gde su culture ostale razdvojene jezickim preprekama I paternalistickim predrasudama vladajuce klase britanskih upravljaca Evans Pricard-Nuer-osnovni cilj knjige je bio da pokaze kako je drustvo od 200 000 ljudi moglo odrzati ravnotezu uprkos gotovo neprestanim raspravama I nedostatku ikakve sredisnje vlasti Smrt strukturalnog funkcionalizma se skoro tacno poklopila sa smrcu britanskog kolonijalizma nakon 2 svetskog rata Sinhroni pristup je zahtevao prilicno jasnu nepomicnu fotografiju, a slika se zamagljivala kada bi delanje postalo isuvise haoticno Vecina kritika sada izgleda prilicno ocigledno: drustva nisu u ravnotezi, teleoloski argumenti nisu naucni, nijedno drustvo nije izolovano od okruzenja, drustva nisu homogena, kolonijalna afrika nije svet 27. Procesni pristup 3 autora su bila u prvoj liniji fronta protiv strukturalnog funkcionalizma: Mark Suoro, Viktor Tarner I Artur Tjuden modifikovali su 1966 temeljne koncete za generacije procesnih teoreticara u svom uvodu Politickoj antropologiji Za ove autore, istrazivanje politike je istrazivanje procesa ukljucenih u odredjivanje I primenu javnih ciljeva I u razlikovanje dostignuca I upotrebe moci od strane clanova grupe koje se ovi ciljevi ticu. Politicke antropologije se ticu jedino javni procesi-ovo obezbedjuje izlaz iz suvise uopstenih sagledavanja politicke moci za koju se cini da ukljucuje skoro svaki odnos moci, cak I na nivou porodice, ali ipak ostavlja dovoljno fleksibilnosti da se ukljuci susedstvo ili nacija Procesni teoreticari su bili mnogo vise zainteresovani za svesno odrzanje ciljeva grupe, bez obzira da li su to nizi porezi, koji putevi, ili zapovednistvo u ratu Politicka antropologija se tako uglavnom sastoji od istrazivanja takmicenja za moc I nacina na koji oni koji drze moc primenjuju grupne ciljeve Pojavila su se 3 siroka trenda: 1) process je postao kljucna rec politicke antropologije kako su drustva istrazivana u njihovom istorijskom, ili maker vremenskom kontekstu; time je naglasak presao sa ravnoteze na promenu 2) znacajna grupa istrazivaca je suzila svoje polje istrazivanja na ostru koncentraciju aktivnosti pojedinaca koji se takmice za moc unutar veoma ogranicenog politickog okruzenja 3) sledeca grupa istrazivaca je prosirila perspektivu ukljucivsi nacionalni sistem, sa jakim naglaskom na promenama koje tradicionalne kulture moraju naciniti u svrhu prilagodjavanja kako bivaju ukljucene u modernu industrijsku drzavu

26

28. Polje I arena Otkrice da se politicke structure preklapaju, ali ne I podudaraju sa drugim drustvenim strukturama vodilo je konceptu politickog polja Procesni teoreticari su politiku sagledavali vise u smislu strasne drame, postoji tekuca uskladjenost zapleta, isti cinioci I grupe mogu neprestano ucestvovati, ali se delanje vermenom pomera iz oblasti u oblast I u prvom planu na kraju ostaje samo mali broj aktera. Ovo bi bilo politicko polje, fluidna oblast dinamicnih napetosti u kojoj se dogadja politicko odlucivanje I takmicenje Koncepti polja I arene ostaju slabo odredjeni: Bejli poljem smatra ono u kome rivalske grupe ne dele dogovorena pravila za regulisanje sukoba Arenu vidi kao oblast u kojoj su razliciti takmicari prihvatili ista pravila Politicko polje nije ni manje ni vise nego sira oblast politickog delanja koju neki istrazivac definise, dok je arena oblast unutar polja na koju istrazivac zeli da se koncentrise u odredjenom trenutku 29. Moc Moc ne dolazi samo od fizicke sile. Tokom iranske revolucije, sah Muhamed Reza Pahlavi je imao najbolje moderno naoruzanje koje je ogromno naftno bogatstvo ove zemlje moglo priustiti, a ipak je prava moc pripadala ajatolahu Homeiniju ,svetom coveku bez oruzja ili vojske SAD I afera votergejt- dovedeno u pitanje pravo predsednika da vrsi sluzbu Ne treba tvrditi kako moc moze postojati nezavisno od javne podrske Pravo vladavine mnogih rezima je zasnovano na kontroli vojski, tajnih policija I odreda smrti. Bilo koje odredjenje moci mora ukljuciti I da to da se moc oslanja na silu, I da se ne oslanja, I da ishodi iz licnosti, I da ishodi iz sistema. Rpnald Koen-odredjuje moc kao sposobnost uticanja na ponasanje drugih i/ili sticanja uticaja na kontrolu vrednovanih clanova Moramo razlikovati licnu moc I javnu moc Moc moze takodje biti nezavisna ili zavisna Nezavisna moc je odnos nadredjenosti zasnovan na neposrednim sposobnostima pojedinca, kao sto su posebno znanje, vestine ili licna harizma Na skupinskom I plemenskom nivou politickog razvoja, licna svojstva su, pe svega, sredstva kojima jedna licnost stice uticaj nad drugom, uticaj koji je uglavnom ogeranicen na sudjenje u sporovima ili davanje primera

27

U centralizovanim drustvima nezavisna moc se opredmecuje I formalizuje, vezujuci se za posebnu poziciju, bez obzira ko je drzi, ona moze voditi I rastu ekstrema politicke dominacije. Zavisna moc nastaje kad pojedinac nezavisne moci podari drugom pojedincu pravo odlucivanja. To moze biti ucinjeno na 3 nacina: - pojedinac moze dodeliti moc odlucivanja drugome - grupa koja poseduje moc moze je dodeliti pojedincu - grupa ili pojedinac mogu delegirati moc nekom broju drugih ljudi drugi nacin gledanja na koncept moci je razlikovanje one koja je potpuno ili u velikoj meri zasnovana na sili I prinudi od one koja je zasnovana na grupnom konsenzusu Talkot Parsons je jednom uporedio silu u politickom sistemu sa zlatom u monetarnom Rezim se moze odrzavati pomocu sile: staljin, truhiljo, britanci u indiji I africi Ako ovakav rezim ima fleksibilnosti da se prilagodi sasvim novim uslovima takodje mora imati konsenzualnu moc koja ishodi iz narodnog pristanka. Objektivno, rezim koji ima premalo konsenzualne moci je isuvise krut da bi napravio neophodna prilagodjavanja radi sluzenja citavom svom narodu U necentralizovanim egalitarnim drustvima vodje obicno potpuno zavise od konsenzualne moci U mnogim slucajevima vodja mora navesti ljude da ucine nesto sto oni ne bi zeleli da ucine u odsustvu predvidljivih koristi 30. legitimnost I podrska - legitimnost konsenzualna moc ima prednost slobode od posebnih sankcija I posebnih nagrada SAD- predsednikova legitimnost ne zavisi od stalne podrske naroda, nego od pravnog procesa kojim ta osoba dolazi na sluzbu Predsednik crpi moc iz ustava, 200 godina americke istorije I verovanja americkog naroda da je ovaj onlik vladavine bolji od alternative Legitimnost moci ishodi iz politicke culture grupe I iz narodnog ocekivanja o prirodi I nacinu sticanja vlasti Legitimnost moze imati vrlo malo veze sa stvarnim nacinom upotrebe moci Mase naroda se mogu stotinama godina drzati u podanistvu I siromastvu-kraljeva samovolja I nestrucnost ne moraju odvratiti prosveceno sledbenistvo ako je njegovo poalganje prava na presto legitimno. - podrska legitimnost I prisila su suprotne vrste podrske. Podrska je bilo sta sto doprinosi formulisanji i/ili primeni politickih ciljeva postoji continuum podrske koji se krece skalom od legitimnosti do prisile podrska moze biti neposredna I posredna.

28

31. Dustvena drama Knjiga: raskol I postojanost u jednom africkom drustvu- Vilijem Tarner Umesto da istrazuje celokupnu skupinu Ndembua iz severne Rodezije Tarner se usredsredjuje na pojedince koji prolaze kroz niz kriza Njegov sredisnji antagonista, Sandombu, je istinski heroj. On stremi da postane poglavica svog sela, on dva puta vredja poglavicu Kahalija, izazuvajuci njegov autoritet Ovo dovodi do zestoke svadje, prilikom cega svako preti onom drugom vradzbinama, nesto kasnije uvredjeni poglavica se razboljeva I umire, Sandombu je omoguceno da se vrati u selo, ali ima dovoljno sumnje da ga sprece da zameni poglavicu. Postoji niz razloga za ovakvu odluku, I na kraju su imali I cvrsto uvrezeni interes u optuzivanju Sandombua za vradzbinu Za Tarnera su ove norme I structure postale drustveno polje,pozadina pred kojom se pdigrava stvarno delovanje Sistemi porekla, pravila braka I vrednosne norme I ponasanja nisu nepromenjivi deo stvarnosti, vec drustvene iedalizacije I predmet svestrane manipulacije. Glavni razlog usredsredjenja na pojedince umesto na grupe, je taj da se u pojedincu sastaje izvestan veci broj razlicitih sisteme (on igra vise uloga) Grupa moze odigrati jednu jedinu ulogu u odredjeno vreme, dok pojedinac moze obavljati I sukobljene uloge 32 . Teorija igara Nju je razvio Bejli u delu: ratne igre I pljacke Svaka kultura razvija svoj skup pravila politicke manipulacije; zato je moguce posmatrati politiku kao igru, nadmetanje sa prihvacenim pravilima I prihvacenim ciljevima Postoje dve vrste pravila igre: normativna- se javno iskazuju, ona merila prema kojima se o delanjima moze suditi kao o moralno ispravnim ili ne, I pragmaticna- ticu se stvarne pobede u igri Nadmetanje se odvija unutar politickog polja koje moze biti odredjeno kao neko drustvo ili deo drustva u kome postoje 2 ili vise suparnickih struktura Unutar polja su arene u kojima timovi koji prihvataju takva pravila pokusavaju da izgarde sebi podrsku I da podriju svoje suparnike Postoji 5 glavnih elemenata politicke strukture kada se ona posmatra kao igra: 1) nagrade ili ciljevi 2) osoblje umesano u sukob 3) vodjstvo (pojedinci koje podrzava skupina sledbenika) 4) nadmetanje (tj. njegove dve vrste: suocenje I borba) 5) sudija (koji odredjuje pravila)

29

mada Bejli naglasava pravila kao sustinska za politicku igru, on primecuje da su varanje ili igranje jednim skupom pravila nasuprot drugom takodje deo igre. - politicki timovi 2 vrste politickih timova su: ugovorni I moralni - ugovorni je onaj koji je ujedinjen, ne an osnovu savesti, vec koristi ili moguce koristi koja se ima izvesti iz sledjenja odredjenog vodje Srazmerno labav oblik ugovornog tima je transakcioni tim koji se uglavnom zasniva na razmeni materijalne prirode; veza izmedju vodja I sledbenika je zasnovana na materijalnoj koristi - kao suprotnost ovim timovima, moralni tim je ujedinjen zajednickom etikomreligioznim ujedinjenjem, nacionalizmom kakva god da je vrsta tima, vodja mora da izpuni neke zahteve: odlucivanje, pridobijanje canstva I odrzavanje grupe, te medjudejstvo sa svetom izvan tima vodja prilikom odlucivanja uvek mora proracunati politicki trosak. Najskuplji oblik je prosta naredba, a najjeftiniji jednodusna odluka. Medjutim, nju je tesko psotici - politicko obuhvatanje dugorocno, timovi koji se redovno takmice za vlast moraju biti, manje ili vise, jednaki u snazi medjutim, politika periodicno prelazi iz jedne arene u drugu, vecu, u kojoj jedan tim postaje obuhvacen mnogo vecom politickom strukturom mogu se javiti 3 vrste odnosa: 1) veca struktura moze da odrzava samo najneznatnije odnose sa manjom, narocito ako su culture dve grupe izrazito razlicite 2) grabezljivo obuhvatatnje- dokle god slabija grupa placa danak ona se ostavlja na miru 3) prefinjenija vrsta je posredno vladanje gde se na kraju manja grupa moze stopiti sa vecom kakav god da je process obuhvatanja, posrednik ce poprimiti znacajnu politicku ulogu u dodiru izmedju dve politicke structure. Njegov uspeh ce zavisiti od sposobnosti da obmane jer je nagodba moguca samo ako se svaka strana lazno predstavi drugoj. (primer coloi u peruu) problem sa kojim se suocava svaka obuhvacena politicka struktura jeste sam opstanakkako ostati veran sebi sa najmanjom promenom unutar izmenjenog okruzenja Bejli izdvaja 3 vrste politicke promene: 1) promena koja se ponavlja- ona je korenita I moze se dogoditi unutar sire ravnoteze 2) adaptivna promena- ne moze biti povratka na izvornu ravnotezu- u ovom slucaju normativna pravila se mogu zadrzati, ali pragmaticna pravila moraju da se primene da bi razjasnila nove uslove 3) korenita promena- I normativna I pragmaticna pravila se nepovratno menjaju ( npr. propast sovjetskog carstva)

30

33. Frakcije Dokle god se ravnoteza smatrala ciljem drustvene organizacije, frakcije su posmatrane kao neprilagodljive. Sa stanovista procesne teorije, bilo je ocigledno da u nekim okolnostima frakcije mogu da budu prilagodljivije od uobicajene politike u organizovanju I kanalisanju drustvenih sukoba. Nasuprot pojavi ujedinjenih grupa sa stalnim strukturalnim odlikama- poput politickih stranaka, loza, klanova, ili tajnih drustava, frakcije teze da budu nezvanicne, neposredne, sa odnosom vodja-sledbenici, to su uredjene grupe sa zasebnim svrhama koje se raspustaju kada se ta svrha postigne To su grupe koje se sukobljavaju sa drugim grupama, ne moze nikad postojati samo jedna frakcija Frakcionarstvo se u svom uobicajenom obliku odnosi na privremene sukobe unutar zvanicnih politickih partija, prodiruce frakcionarstvo se razvija kada spoljni pritisci izazivaju slom uobicajenih politickih mehanizama. Izraz delimicno frakcionarski politicki sistem primenjuje se na grupe u kojima frakcije cine preovladavajuci oblik politickog ustrojstva Posto se frakcije radjaju I oblikuju u sukobu, one ne mogu dostici cak ni tacku uslovne ravnoteze a da I dalje zadrze svoj polozaj kao frakcije. Postoje 4 mogucnosti: 1) jedna frakcija pobedjuje I postaje ozakonjena, porazena potpuno nestaje 2) u jednopartijskim sistemima moze sluziti kao sredstvo partijske politike 3) ni jedna frakcija nije pobedila I one opstaju 4) mogu se ustanoviti kao politicke stranke 34. Politicki simbolizam Za Koena ljudi su temeljno dvodimenzionalno: I simbolicka I politicka bica, I ove dve funkcije su u stalnom I nerazdvojnom medjudejstvu Sav simbolizam ima politicki sastojak Politika se najmocnije izrazava u otvoreno nepolitickim ustanovama, kroz obrede I postupke, kroz etnos, elitizam I razlicite grupne svecanosti Citav simbolizam je bivokalan: on sluzi I egzistencijalnim I politickim ciljevima On je egzistencijalan u smislu da upotpunjuje pojedinacnu licnost dovodeci u odnos tog pojedinca sa grupom Mada je simbolizam uveliko nesvestan I zaista predstavlja stalnost u zivotu svake osobe, njegov politicki sastojak se najjasnije izrazava u zbijenim dramama rituala I svecanosti Izucavanje ovih drama u posebnoj grupi otkriva polozaj moci kao I kako se njome manipulise U politici elitne kulture, Koen primenjuje ove opste pojmove na politiku u malom afruckom narodu (istrazivalje Kreola u sijera leoneu)

31

Koen istrazuje nacin na koji se simbolizam koristi da bi stvorio tajnovitost elitnosti I da bi legitimizovao tu tajnovitost izvan sopstvenog polozaja kako bi drugi prihvatili njihova prisvajanja moci Elitizam- je nacin zivota, on ne potice iz bogatstva ili narocitih drustvenih uloga, vec iz sirokog I slozenog skupa simbola ukljucujuci ponasanje, stil oblacenja, naglasak, rekreativne delatnosti, obrede, svecanosti Vestine I sposobnosti koje se mogu nauciti su svesne, dok je veliki skup simbola koji obrazuju stvarni elitizam uveliko nesvestan Takvi simboli sluze dvostrukoj svrsi: oni moraju da budu istovremeno I partikularisticki, sluzeci da ujedine grupu I zadrze njen jedinstveni identitet, I univerzalisticki, legitimisuci je kao delovanje moci prema velikoj vecini neclanova Stalno postojanje Kreola kao posebne grupe se neprekidno dovodi u pitanje Nekadasnja osnova moci u gradjanskim sluzbama je okrunjena, posto se obrazovani provincijalci nadmecu za ove polozaje Zene su uvek igrale glavnu ulogu u odrzavanju odvojenosti Kreola, uglavnom kroz socijaliazciju dece u grupnim simbolima I vrednostima. Zene su srediste I porodice I rodbinskih mreza Za muskarce, slobodno zidarstvo obezbedjuje znacajno sredstvo odrzanja grupe I sistema medjusobnog opstenja Ceste svecanosti, obicnpo skupe, ozvanicuju I ucvrscuju grupne odnose, dok nametnut sistem bratstva ohrabruje prijateljska razresenja nerazumevanja medju pojedincima Sve ove ustanove sluze ne samo partikularnim ciljevima odrzanja grupe, vec I univerzalnim ciljevima usmerenim prema siroj javnosti Ovo je tacno I za razlicite svecanosti I rituale koji izviru iz 5 kultova Kreola: - kult mrtvih I crkve - slobodnog zidarstva - porodice I pristojnosti 35. Mit o matrijarhatu Do nedavno je sveopsta politicka podredjenost zena bila jedan od prihvacenih osnova kulturne antropologije. Evans-Pricard je primetio da su u skoro svakoj zamislivoj drustvenoj ustanovi, u svima njima, bez obzira na drustvenu strukturu, muskarci nadmocni. U javnosti, kao I u nekim humanistickim I drustvenim naukama opstaje mit o matrijarhatu Artikulisao ga je Bahofen 1861 u Matrijarhatu, tvrdeci da je zenski izum poljoprivrede vodio rastu kulta boginje-majke I dugom periodu zenske nadmoci Medjutim, ni jedan dokaz perioda matrijarhata nije se pojavio u etnoloskim I antrololoskim istrazivanjima Mit o primitivnom matrijarhatu je cesto isao ruku pod ruku sa doktrinom bioloskog osnova muske nadmoci

32

Iz bioloske perspektive, zenska podredjenost je neizbezan ishod 2 miliona godina duge evolucije fokusirane na muskarca-lovca, a zene su bile prezauzete radjanjem I odrzavanjem ognjista da bi mogle imati bilo sta sa necim tako znacajnim kao sto je prezivljavanje najspremnijih Uprkos nastojanjima da bude nezavisna od kulture, antropologija je bila podredjena sveprozimajucem seksizmu zaoadne kulture kao I bilo koja druga akademska disciplina Pojava feministicke nauke tokom poslednjih godina je postavila izazove mnogim temeljnim pretpostavkama antropologije, dok ju je istovremeno pomogla dajuci joj nove etnografske materijale Preispitivanje antropoloskih pretpostavki o polu je pomesalo nauku I ideologiju Pojavilo se nekoliko tema: 1) glediste koje muskarca-lovca smatra pokretacem evolucije je izazvano 2) bioloski podupirac nejednakosti polova doveden je u pitanje 3) koncepti poput polozaja I muske nadmoci dovedeni su pod strog nadzor 4) uzroci polnih razlika su trazeni u unakrsnim kulturnim istrazivanjima 5) istorijski razvoj muske nadmoci je intenzivno istrazivala grupa marksistickih antropologa 36. Muskarac-lovac nasuprot zene-sakupljaca Standardna teorija evolucije homo sapiensa naglasava kooperativni lov krupne divljaci Prednost oslobadjanja ruku da koriste orudja za ubijanje I kasapljenje ishodovala je bipedalizmom, koji je vodio vecoj efikasnosti lova I rastu zavisnosti od zivotinjskih belancevina. Ti je uzrokovalo porast mozga, sto je uzrokovalo duzi period nezrelosti dece, zenama je nametnuta produzena briga o deci, dok su muskarci usavrsavali alatke I razvili prvobitnu civilizaciju iz lovacke strategije Dalberg se prema tradicionalnoj shemi muskarca-lovca odnosi kao prema prici ne toliko razlicitoj od drugih mitova koji objasnjavaju poreklo jezika, civilizacije, idr. Nudeci alternativno resenje, Seli Slokam istice da je evolucija hominida zasnovana na relativno maloj kolicini podataka, ostavljajuci rupe u evidenciji koje su popunjene skrivenim, cesto nesvesnim, pretpostavkama Alternativna shema bi zeni-sakupljacici dala najmanje jednaku vrednost u evoluciji kao I muskarcu-lovcu. Prirodni odabir je ocigledno postojao kod oba pola Produzetak zavisnosti dece bi mogao dati prednost majcinim sposobnostima u nalazenju hrane sebi I potomcima, daleko od ikakve zavisnosti od muskaraca, zene sum ogle same da nabavljaju hranu Zene, daleko od pasivnih cinilaca evolucije, sigurno su bile aktivne koliko I muskarci Druga verzija koncepta muskarca-lovca dolazi iz sociobiologije, koja priznaje da su I muskarci I zene biliinstrumentalizovani u evoluciji, ali da je prirodna selekcija vodila razlicitim evolucionim strategijama polova, rezultirajuci muskom nadredjenoscu Skola sebicnih gena- svi organizmi imaju poriv da svoj genetski program sire sto vise

33

Najbolja muska strategija je imati sto je moguce vise partnera, sto void agresiji I takmicenju Zene, sa druge strane, imaju vece genetsko ulaganje u svoje potomstvo, tako da se radja veca naklonost dugorocnim vezama I saradnji Sociobioloski argumenti se cesto oslanjaju na to koju vrstu neko bira da poredi sa ljudima 37. Bioloske ralike polova Postoje dva osnovna pogleda: 1) kulturolska skola vidi citavo objasnjenje u socijalizaciji dece u modele ponasanja koji odgovaraju njihovim kulturama 2) skoa pripremljenog ucenja pretpostavlja bioloski zasnovanu sklonost ka ucenju i stalnim modelima ponasanja posebnim za svaku kulturu psihobioloski dokaz dolazi iz 4 izvora: - istrazivanje svevazcih kulturnih obrazaca - posmatranje ponasanja dec - pordejnje sa visim primatima - opstih fizioloskih odlika svuda je dokazano da su decaci agresivniji od devojcica snaga misica zena je 55-65% muske snage cini se da muskarci imaju vece energetske potencijale, a zene sporiji metabolizam, postoji povezanost testosterona sa agresivnoscu svaki od ovih puteva dokazivanja je diskutabilan polna socijalizacija dece zaista pocinje rodjenjem, cesto na veoma suptine nacine ostale postavke su takodje dovedene u pitanje siroka raznolikost modela ponasanja zasnovanih na polu medju drustvima i unutar bio kojeg posebnog drustva svedoci o rasponu ljudske savitljivosti, bez obzira na urodjene predispozicije nema nicega u pretpostavkama o urodjenoj zavisnosti jednog pola od drugog, kao ni neceg sto bi navelo na polno raslojavanje pretpostavka da sama telesna snaga ili visak testosterona vode nadredjenosti je besmislena, skoro nigde snaga ili sirova agresija ne impliciraju vodjstvo 38. Unakrsni kulturni dokaz (Irokua, Cipeujan i Agta) Iako matrijarhati ne postoje, raspon polozaja zene u predrzavnim ulturama je veliki - Irokua Kod irokua, konfederacije 5 kultrno srodnih plemena na severoistoku SAD, zene su imale visoki status i vise moci nego u bilo kojo poznatoj grupi. brojni su doprineli moci zena Irokua indijanci su posmatrani uglavnom tokom 18 i 19 veka, pa su njihov drustva vec prosla kroz prilicne promene usled dodira sa evropljanima

34

Muskarci su uglavnom dugo bili udajeni od kuce u lovu, trgovini ili ratu, pa su tako zene odrzavale kontinuitet u selima Drustvo je bilo matrlinearno i matrilokalno. Ugledne zene su ugovarale brakove. Muskarac bi nakon zenidbe prelazio u zeninu drugu kucu, svo nasledjivanje titua, pravai imovine isloje po zenskoj liniji, zene su raspolagale zivotom i smrcu zarobljenika... Prema Dzudit Braun, zenama je moc davalo njihovo upra