Download pdf - Savjetodavni Rad s Ovisnicima Konacna Verzija

7/27/2019 Savjetodavni Rad s Ovisnicima Konacna Verzija

1/28

Zavod za javno zdravstvo Sveti Rok Virovitiko-podravske upanije

Sinia Brlas

Savjetodavni rad

s ovisnicima


2/28


3/28

Sinia Brlas

Virovitica, 2011.

Savjetodavni rads ovisnicima


4/28

2

CIP zapis dostupan u

raunalnome katalogu

Nacionalne i sveuiline

knjinice u Zagrebu

pod brojem 760505.

ISBN 978-953-7756-03-1

Autor

Sinia Brlas, prof.

Nakladnik

Zavod za javno zdravstvo Sveti Rok

Virovitiko-podravske upanije

Lektorica

Danijela Fabric Fabijanac, prof.

Tisak

Grafiti Becker, Virovitica

Naklada

300 primjeraka

Virovitica, 2011.

Prvo izdanje

Nijedan dio ove publikacije

ne smije se umnoavati,

fotokopirati ni na bilo koji

nain reproducirati bez

nakladnikova pismenog

doputenja.

Savjetodavni rad

s ovisnicima


5/28

3

4

5

7

8

12

14

17

18

24

Odreenje pojma savjetovanja

Savjetovanje kao vano sredstvou radu s ovisnicima

Osnovni alati u pruanjusavjetodavne pomoi ovisnicima

Rad na razvojnim kapacitetima savjetovatelja i ovisnika

Metodologija savjetodavnograda s ovisnicima

Tehnike savjetodavnog rada;prikaz modela savjetodavnog rada s ovisnicima

Pogrjeke i tekoe tijekom savjetodavnog rada

Vrjednovanje savjetodavnog rada

Zakljuak

Sadraj


6/28

4

Odreenje pojma

savjetovanja

Savjetodavni rad s osobama koje imaju problem koji

zahtjeva savjetodavnu intervenciju polazi od pretpostavke

da je pojedinac sposoban sudjelovati u jednom takvom

procesu, dapae pretpostavlja ouvane intrapsihike

kapacitete koji e mu pomoi suoiti se s problemom. Ono

to je vrlo esto tekoa u radu s ovisnicima jest injenicada njihovo aktualno psihofiziko stanje, koje je posljedica

ovisnikog ponaanja, oteava ili onemoguuje njihov

angaman u smjeru kvalitetnog suoavanja s problemom,

a jo im manje omoguuje aktivaciju preostalog prostora

za napredovanjem. Ponekad je tekoa i injenica to se

u postupcima lijeenja ovisnosti pozornost vrlo esto

posveuje iskljuivo lijeenju kao medicinskom procesu

usmjerenom na bolest, a psihoedukacija, rehabilitacija i

resocijalizacija gotovo jednako esto izostaju to poveava

rizik neuspjeha u necjelovitom tretmanu ovisnika. Stoga

u cjelovitom biopsihosocijalnom pristupu razumijevanju

ovisnosti i tretmanu ovisnika nuna sastavnica lijeenja

(kakvoga sada poznajemo) mora biti i suportivna savjetodavnaintervencija usmjerena ponovnom osposobljavanju

(lijeenog) ovisnika za koliko-toliko normalan ivot.

Vano je odmah na poetku jasno naglasiti kako cilj

psihologijskog i svakog drugog savjetovanja nije

lijeenje, ve osposobljavanje pojedinca za samostalno

suoavanje sa ivotnim problemima i iskoritavanje svih

svojih potencijala na nain da ublai osobne slabosti

i razvije svoje snage te u potpunost iskoristi preostali

prostor za osobnim napredovanjem. Dakle, glavni je cilj

savjetodavnih intervencija nauiti pojedinca vjetinama

samopomoi. Bitno je istaknuti kako savjetodavni rad

nikako ne ukljuuje davanje savjeta, ve je savjetovanjeproblemom pojedinca uvjetovan izbor metoda i tehnika

kojima se nastoji pomoi pojedincu da doe do cilja, a

cilj je rjeenje (ili barem smanjenje intenziteta i trajanja)

problema.

Savjetodavni postupci usmjereni su, kako koji, aktiviranju,

reaktiviranju ili mijenjanu ovjekovih psihikih procesa

(prvenstveno emocija, miljenja i motivacije) i ponaanja,

pa je stoga savjetovanje nuno psiholoki proces ( jer zadire

u psihike procese) odnosno psihologijska intervencija (jer

se u repertoaru intervencija koriste spoznaje i metode

psihologijske struke). To ne znai da savjetovatelji moraju

nuno biti psiholozi, ali svakako trebaju dobro vladati

znanjima o psihikim procesima i vjetinama koje razvija

psihologijska struka.


7/28

5

Savjetovanje kao

vano sredstvo u radu

s ovisnicima

Praktiarima koji se diljem svijeta bave savjetodavnim

radom s ovisnicima jasno je da je ovakav pristup usmjeren

na osobu, a ne na bolest, jer ovisnik najbolje zna gdje

ga i koliko boli i titi i on je taj koji e uz strunu pomo

pronai put izlaska iz problema. Ili nee. U ovome se jasno

ogleda pristup Carla Rogersa prema kojemu klijent zna

najbolje. Za pojedine je ovisnike to moda upitna istina,

ali je vana smjernica slijedei koju savjetovatelj moe

postii da ovisnik ponovno uspostavi samousmjeravanje.

Terapijski uinci koji se postiu u radu s ovisnicima kroz

savjetodavni pristup proizlaze iz odnosa koji se uspostavljau permanentnom komunikacijskom procesu u kojem

podjednako sudjeluju i primatelj savjetodavne pomoi

i savjetovatelj; unutarnji svjetovi i jednoga i drugoga

podjednako su vani u oblikovanju odnosa za koji se

oekuje da e rezultirati napretkom u rjeavanju problema

koje ovisnik ima.

Savjetodavni rad s ovisnicima zapoinje prvim

savjetodavnim intervjuom. To je razgovor izmeu osobe

koja prua savjetodavnu pomo i osobe koja tu pomo

trai. Tijekom tog se intervjua pronalaze (ali ponekad i ne

pronalaze) uzroci, ali i kreiraju naini rjeavanja problema.

Stoga je prvi intervju tijekom savjetovanja vano sredstvo

u radu s ovisnicima i od iznimne je vanosti za daljnji

tijek savjetodavnog procesa te o njemu moe ovisiti ak i

krajnji ishod savjetovanja. Zbog toga je bitno ovaj intervju

strukturirati ili barem polustrukturirati kako bi obuhvatio

kljuna podruja u upoznavanju i razumijevanju ovisnika

kao pojedinca. To su sljedea podruja:

1. Razumijevanje i pr ihvaanje

problema i potrebe za pomoi

Ovisnik je savjetovatelju u poetku procesa najee (iako

ne uvijek) jedini izvor informacija o problemu s kojim

dolazi te je vano razgovor usmjeriti u smjeru dobivanjato jasnije slike o problemu. Takoer je savjetovatelju vrlo

vano spoznati kako problem vidi sam ovisnik jer je to u

funkciji identifikacije njegovih intrapsihikih kapaciteta za

suoavanje s problemom.


8/28

6

2. Nastanak, odravanje i razvoj

ovisnost i

Ovo podruje usmjerava na skup pitanja kojima se nastojispoznati:

a) kada se problem pojavio, koji su uzroci, uzronici i

povodi za ovisnikim ponaanjem, koliko problem

traje, mijenja li se u vremenu i koliko ga ozbiljnim

subjektivno doivljava ovisnik

b) ima li problem i u kolikoj mjeri utjecaj na svakidanji

ivot ovisnika i kako se ovisnik nosi s posljedicama

svoje ovisnosti

c) imaju li ostali u ovisnikovom okruenju kakav utjecaj

na nastanak, razvoj i odravanje problema ili pak na

njegovo rjeavanje i

d) je li ovisnik i kako pokuavao rijeiti svoj problem?

3. Osobna i obite l jska povi jest

Budui da savjetodavni rad barem u jednome svome

dijelu ukljuuje i usustavljivanje obiteljske podrke, ondje

gdje je to mogue i ako ovisnik uope ima obitelj, vano

je unaprijed znati kakva je povijest i struktura obitelji

ovisnika, kakvi su odnosi meu lanovima obitelji, imajuli lanovi obitelji kapacitete da se nose s problemom

ovisnosti svojega lana i je li se moda kod njih ve razvila

ovisnost o ovisniku (tzv. engl. Codependency syndrome).

U ovome dijelu razgovora treba prikupiti najvie opih

heteroanamnestikih podataka i o samome ovisniku.

4. Povi jest bolest i

Kada se ovisnici ukljuuju u savjetodavni postupak

ponekad ve imaju formalnu povijest bolesti (dakle, ve

su ranije ukljueni u lijeenje), ali ponekad i nemaju.

Savjetovatelj obino moe kvalitetno iskoristiti veinu

podataka iz postojee povijesti bolesti (pogotovo one o

uzrocima bolesti, terapiji i tijeku lijeenja), ali esto mora

potraiti dodatne informacije o moguem hereditetu,

komorbiditetu i moguoj aktualnoj zloupotrebi sredstava

ovisnosti. Zdravstveno stanje ovisnika dijelom je njegova

opeg psihofizikog funkcioniranja i stoga je poznavanje

zdravstvenog stanja i povijesti bolesti ovisnika jedan od

vanijih elemenata u mozaiku koji savjetovatelj treba

posloiti kada priprema savjetodavni proces.

5. Kl in ika procjena kognit ivnih i

emocionalnih kapaciteta ovisnika

U neposrednom radu s ovisnicima, posebno u kreiranju

individualnog savjetovanja, osnovni metodoloki pristup

usmjeren je pronalaenju konkretnih, osebujnih i za


9/28

7

pojedinca jedinstvenih osobina. Ovakav idiografski pristup

omoguuje savjetovatelju procjenu aktualnih kognitivnih

i emocionalnih kapaciteta ovisnika na kojima se kasnije

osnivaju sasvim konkretni postupci unutar savjetodavnog

procesa.

Savjetovateljima se obino smatraju one strune

osobe koje savjetovanje kao sredstvo u radu koriste u

svom svakodnevnom pomagakom poslu, dok ostale

profile osoba koje takoer sudjeluju u radu s ovisnicima

smatramo pomagaima u rjeavanju problema. Ova

razlika i nije tako vana ako se osobe, koje su u situaciji

pruati pomo drugima kako bi ovi rijeili svoj problem,

slue primjerenim repertoarom intervencija. Stoga se u

poglavljima koja slijede sugeriraju iskustvene i praktine

smjernice o metodama i tehnikama savjetodavnog rada

s ovisnicima koje unutar programiranih aktivnosti mogu

dovesti do eljenih ciljeva.

Osnovni alati

u pruanju

savjetodavne pomoi

ovisnicima

Premda je struna kompetentnost nuan preduvjet

djelovanja u kompleksnim i raznolikim aktivnostima na

suzbijanju ovisnosti, i to kroz vrlo heterogene oblike rada,

ipak je u osnovi pomagakih aktivnosti, a pomaganje

ovisnicima svakako je takva aktivnost, osnovni alat svjesno

i s namjerom za pruanjem pomoi motivirano ponaanje

(altruizam) koje ukljuuje uivljavanje u emocionalna

stanja drugih osoba (empatiju). Najvanija je vjetina koja

se razvija koritenjem ovih alata, smatram, aktivno i

potkrepljujue sluanje.

Altruizam kao tenja dobrobiti drugih osoba koja

ukljuuje osobno odricanje danas se ini tako rijetkom

pojavom pa se tako ak i u pomagakim zanimanjima

za koja se pretpostavlja da regrutiraju altruistine osobe

mogu identificirati osobe koje nisu doista altruistine.Tekoa s altruizmamo jest u tome to se esto obino


10/28

8

prosocijalno ponaanje poistovjeuje s altruizmom, ne

vodei rauna o specifinoj motivacijskoj osnovi stvarnog

altruistinog ponaanja. Vana osnova altruistinog

ponaanja usmjerenog tretmanu ovisnika jest empatijska

reakcija pobuena percipiranom ili zamiljenom nevoljom

ovisnika, i ova reakcija uvijek mora imati trajnu narav u

nastojanju da se doivljaji ovisnika osjete kao osobni.

Valja naglasiti kako pojedini savjetovatelji u tome

uspijevaju u tolikoj mjeri da njihov osjeaj tue nevolje

moe biti tako intenzivan kao da je nastao u njima

samima. To je empatija u pravome smislu i jedino je takva

osnova stvarnog altruistinog ponaanja usmjerenog

tretmanu ovisnika.

Rad na razvojnim

kapacitetima

savjetovatelja i

ovisnika

Rad na Razvojnim

kapacitetima savjetovatelja

Jaanje samodiscipl ine

Kada se jednom u savjetovanje ukljui ovisnik kao

ravnopravni sukreator savjetodavnog procesa,

savjetovatelj vie nema mogunost iz toga procesa izai

bez njegova naprasnog prekida. Stoga ovakav pristup

u radu s ovisnicima nije za malodune i neodlune;

zahtjeva disciplinu i ustrajnost koji e biti otporni mnogim

iskuenjima koja e se tijekom procesa pojavljivati. Posebno

je vano voditi rauna o tome da se uini sve kako bi se

izbjegle tekoe tijekom savjetovanja (o njima se iscrpnije

govori dalje u tekstu). Kada se jednom zapone s procesom

savjetovanja rizici izviru sa svih strana: iz razliitih sustava

vrijednosti, razlika u obrazovnoj razini, spolne orijentacije,


11/28

9

kulturalnih razlika, a posebno su dramatini emocionalni

rizici po obje ukljuene strane. Od savjetovatelja se stoga

oekuje da kontrolira tijek savjetodavnog procesa kojega je

i zapoeo. Savjetovateljeva znanja o psihikim procesima

(emocijama, motivaciji), linosti i ponaanju moraju biti

neupitna.

Izgradnja odnosa prema sebi

Tijek savjetodavnog procesa sam po sebi znai izloenost

rizicima od pogrjeaka (u daljnjemu se tekstu o njima vie

govori), a jasno je kako ljudi po svojoj prirodi tee izbjei

nelagodu povezanu s tekoama. Mogue izmicanje

tekoama tijekom savjetovanja moe savjetovatelja

usmjeriti vie prema samome sebi nego prema klijentima

(ovisnicima) to slabi njihovo empatijsko razumijevanje

osobe s problemom. Savjetovatelj ne moe ovisniku

iskazivati prihvaanje i empatiju ako je usmjeren iskljuivo

na samoga sebe. Stoga je vrjednovanje osobnoga rada,

a posebno samovrjednovanje, neophodna sastavnica

strunih postupaka jer je to vaan korektivni mehanizam

u radu (stoga su na kraju teksta opirnije objanjeni

evaluativni mehanizmi i instrumenti koji se mogu

koristiti u strunome radu). Odnos savjetovatelja prema

samome sebi treba nuno biti njegujui i prihvaajui

kao i odnos prema klijentu (ovisniku). Oslukujui sebe

savjetovatelj osigurava kongruentnost i autentinost u

radu s klijentima. Oslukivanjem sebe savjetovatelj i bolje

upoznaje i lake prihvaa samoga sebe. Prihvaanje sebe i

rad na osobnome razvoju sasvim je suprotan od sebinosti

(s kojom ga neuki esto usporeuju) jer se osniva na

realnoj procjeni osobnih sposobnosti i mogunosti, ali

i jasnoj percepciji osobnih nedostataka, koji onda tako

jasni vie nisu problem nego otvoreni prostor za osobnim

napredovanjem.

Rast i razvoj u empati j i

Savjetovatelj koji je usmjeren na ovisnika zna da se

stavovi, uvjerenja i postupci ovisnika mogu mijenjati

i da ovisnik, ma kako god mu loe bilo, jo uvijek ima

ouvane kapacitete za samoaktualizaciju. Savjetovatelj

e stoga raditi na stvaranju takvih uvjeta za savjetodavni

rad u kojima e prepoznavati i poticati, a ponekad i

kreirati, uvjete za napredovanje savjetodavnog procesa.

Savjetovatelj stoga mora biti autentian (kongruentan) i

kao takav odailje ovisniku poruku da je u redu biti takav

kakv jesi, ali da odreena ponaanja (pogotovo ovisnika)


12/28

10

nisu poeljna i treba ih mijenjati. Savjetovatelj mora moi

vjerovati ovisniku, a to nije uvijek jednostavna zadaa,

kako bi mu bio u mogunosti pruiti podrku uvaavanjem

i prihvaanjem. Uvaavanje i prihvaanje ovisnika kreira

kontekst u kojemu se kod savjetovatelja moe razviti

empatijsko razumijevanje koje je nuno za razumijevanje

ovisnikova problema. Kada to jednom ovisnik osjeti, osim

to e mu to biti jedinstveno ivotno iskustvo, u takvim e

odnosima ovisnik sam traiti snagu i nee od savjetovatelja

oekivati da mu daje gotova rjeenja i odgovore na pitanja.

Rad na Razvojnim

kapacitetima ovisnika

Razvoj s l ike o sebi ;

osvjeivanje ovisnika

Pokazalo se da do sada direktivni pristupi tretmanu

ovisnika ne samo da nisu dali dobre rezultate, ve se u

velikom broju sluajeva strunjaci u radu s ovisnicima

nisu niti pribliili ciljevima - ako su ciljevi uope i bili

postavljeni. Direktivnim se pristupom pred ovisnike

postavljaju zadae i kreiraju se oekivanja kojima oni

svojim intrapsihikim kapacitetima ne mogu udovoljiti- i tako ih se uini neuspjenima. Ovi neuspjesi, kao i

neuspjesi u ivotu uope, ne pridonose osjeaju osobne

vrijednosti. Naprotiv, devastiraju kod ovisnika sliku o

sebi, a slika o sebi odraz je vrjednovanja sebe u odnosu

na okolinu u kojoj ivimo i neposredno djeluje na nae

aktivnosti (ponaanje) u okolini. Zbog toga se ovisnici s

naporom aktiviraju u smjeru promjene svojega ponaanja.

Stoga je savjetovatelju vano vjerovati da ovisnik moe

pronai put naprijed i na tome ga putu treba motivirati i

aktivirati.

Iskoritavanje prostora za

napredovanjem; akt iv i ranje ovisnika

Rjeenje za aktiviranje ovisnika na rjeavanju problema

lei u zajednikom kreiranju ciljeva. Savjetovatelj

pomae ovisniku osvijestiti njegove osobne kapacitete za

donoenjem odluka i djelovanjem, te oni u suradnji kreiraju

ostvarive kratkorone i srednjorone, a samo iznimno

i dugorone ciljeve tretmana. Kratkoroni i ostvarivi

ciljevi klju su pomaka u tretmanu ovisnika budui da se

dostizanjem ovih ciljeva ovisnik samopotkrjepljuje i tako

razvija osjeaj sigurnosti u sebe. Ovaj mu osjeaj pomae

izgraditi realniju sliku u sebi i samoprihvaanje sa svimtekoama, problemima i manama, ali i resursima koje ima.


13/28


14/28

12

Metodologija

savjetodavnog rada s

ovisnicima

Savjetodavni rad je vjetina i kao svaka druga vjetina

razvija se i utvruje vjebanjem. Meutim, pretpostavka

za vjebanje jest kapacitiranost pojedinca sposobnostima

(a to su navedeni altruizam i empatija) i znanjima o

savjetodavnom radu. Smatram da su altruizam i empatija

temeljne individualne osobine koje odreuju razinu

uspjenosti u savjetodavnom rada s ovisnicima, a da su

znanja organizirane informacije koje ima savjetovatelj o

savjetodavnom radu. Znanja se u ovome kontekstu odnose

na skup intervencija koje se nazivaju savjetodavnim

metodama ili pomauim strategijama. Metodologija je

vana jer je vano tko, kako i kome neto ini pa je eklektiki

pristup koji koristi intervencije iz razliitih terapijskih

pravaca za ovisnike s heterogenim problemima moda

optimalno rjeenje u tretmanu ovisnika. Pritom posebno

treba paziti da ovisnik ne postane ovisan o savjetovanju i

ne preuzme savjetovanje kao osobni ivotni stil. Tekoa u

svemu jest i to to se uinci savjetovanja esto ne mogu sa

sigurnou povezati s pojedinim provedenim postupcima.

Zbog toga se ovdje sugeriraju osnovna saznanja o koracima

(fazama) kroz koje prolazi rad s osobama koje imaju

problem u vezi ovisnosti, a kako bi taj rad bio strukturiran

i usmjeren ciljevima (a ciljevi u radu s ovisnicima mogu

biti psihoedukacija, modifikacija ponaanja, promjene

ovisnikih navika, promjene stavova, rehabilitacija,

resocijalizacija ili izljeenje). Pruanje profesionalne

savjetodavne pomoi, pa ak samo i razgovor s ovisnikom,

stoga treba slijediti odreene faze. Takoer je vano

raspoloivo vrijeme uskladiti sa strukturom termina

savjetovanja.

Dakle, faze u savjetodavnom radu s ovisnicima su:

1. Utvrivanje problema i potrebe za pomoi

Cilj je ove faze navesti ovisnika da shvati svoj problem.

Pri tome je vano (aktivno) sluati, voditi rauna o

verbalnoj, paraverbalnoj i neverbalnoj komunikaciji te

analizirati oekivanja i percepciju savjetovanja.

2. Uspostavljanje odnosa

Ponaanje savjetovatelja treba biti u funkciji pozitivne

komunikacije. Ovdje je posebno vana empatija.


15/28

13

3. Odreivanje ciljeva, strukture i tijeka savjetovanja

Diskusija treba biti konkretna i u vezi sa sasvim odreenim

problemima i oekivanjima. Potrebno je utvrditi koje

su mogunosti ovisnika i jesu li one u skladu s njegovim

oekivanjima. U doivljavanju i ponaanju potrebno je

mijenjati samo ono to osobi smeta. Ovdje se moe pojaviti

problem da pojedinac nita ne eli mijenjati u svojemu

doivljavanju i ponaanju, i to zbog toga to mu to u tome

trenutku iz bilo kojega razloga odgovara. To je problem koji

je vrlo tipian za rad s ovisnikom populacijom, ali koji je

potrebno rijeiti na nain da ovisnik osvijesti sve injenice

koje ne eli i/ili ne moe priznati.

U ovoj je fazi potrebno dogovoriti tehniku daljnjega rada;

estinu susreta, trajanje svakog pojedinog susreta (obino

ne dulje od sat vremena) i nain komunikacije (ovdje je

posebno vano da kontaktiranje vezano uz problem nije

izvan termina i strukture savjetovanja).

4. Rad na postizanju ciljeva

Ciljevi ovise o stilovima rada, a savjetovatelj treba odrediti

osnovnu strategiju; hoe li se koncentrirati na kognitivne

ili na emocionalne vidove problema. Na kognitivnom

je planu osnovna zadaa pomoi ovisniku pronai

putove rjeavanja problema; ne nuditi gotova rjeenja,

ve ovisnika pouiti donoenju samostalnih odluka.

U emocionalnom smislu potrebno je raditi na smanjenju

intenziteta emocija (jer emocionalno preplavljivanje

moe negativno djelovati na kognitivne sposobnosti).

5. Poveanje svjesnosti

Vano je da ovisnik osvijesti osobne emocije (uvstva)

i osobne mehanizme kojima se moe suprotstaviti

problemu. U istraivanje emocija ne treba na silu ulaziti

ako ovisnik tomu prua otpor; korisnije je procijeniti boljitrenutak. Korisno je i da savjetovatelj diskretno provjeri

povijest bolesti ovisnika s kojim je u odnosu.

6. Procjena uinaka savjetovanja

Na kraju savjetovanja, a ponekad i nakon zavretka

pojedinih savjetodavnih cjelina, dobro je proraditi tijeksavjetovanja, svakako po mogunosti evaluirati postignute

ciljeve i na koncu oprezno zakljuiti savjetovanje.

O evaluaciji (vrjednovanju) tijeka procesa bit e jo rijei

u daljnjemu tekstu. Procjena uinaka nije jednostavna

metodoloka zadaa, a oteava ju i realna mogunost

da bilo savjetovatelj bilo ovisnik subjektivno precijene ili

podcijene uinke savjetovanja, pa stoga taj pristup treba

biti to je vie mogue strukturiran.


16/28

14

Tehnike savjetodavnog

rada; prikaz modela

savjetodavnog rada s

ovisnicima

Formalna struktura savjetodavnog rada namee

potrebu i programiranja pristupa u rjeavanju problema

zlouporabe sredstava ovisnosti. Ovdje se daje jedan modelsavjetodavnog rada koji se moe primjenjivati u radu s

ovisnicima, a sadrajno ukljuuje etiri modula ili koraka

(evidentiranje, aktiviranje, odvikavanje i vrjednovanje)

unutar kojih su definirani ciljevi svake faze savjetodavnog

rada te aktivnosti na postizanju ovih ciljeva. Osim

toga, predvieni su i modeli evaluacije u provedbi

programiranih aktivnosti. Ovaj se program savjetodavnog

rada osniva na prethodno objanjenoj teorijskoj osnovi, a

proizlazi iz neposrednog viegodinjeg iskustva u radu s

ovisnicima i u tome je njegova prednost u odnosu na neke

druge pristupe koji nemaju ovu iskustvenu komponentu.

Program predstavlja operacionalizaciju (primjenu) opih

metoda i tehnika savjetodavnog rada na sasvim konkretnupopulaciju u stvarnim problemskim situacijama i kao takav

slijedi osnovne principe savjetodavnog rada. Oivotvoren

je u neposrednoj praksi, a rezultat je neposrednog

savjetodavnog rada tijekom tretmana ovisnika u

izvanbolnikom sustavu lijeenja (u Zavodu za javno

zdravstvo Sveti Rok Virovitiko-podravske upanije).

Najvaniji ciljevi koji se nastoje postii ovim pristupom su

sljedei:

1. aktualiziranje problema zbog kojega je ovisnik

postao ovisnikom

2. aktiviranje ovisnika da radi na sebi u smjeru

rjeavanja problema3. poveanje svjesnosti o tetnosti posljedica

pojedinih oblika doivljavanja i ponaanja

4. produbljivanje povjerenja ovisnika u sebe i u

osobe oko njega (osobito bliske osobe) i razvijanje

podrke (osobito obiteljske)

5. psihoedukacija i specifina edukacija ovisnika o

tetnosti sredstava ovisnosti

6. motiviranje ovisnika da ustraje u pozitivnim

aktivnostima.

Prilikom kreiranja ovoga modela rada, s osobama koje su

u dodiru sa sredstvima ovisnosti, osnovna je vodilja bila

strukturirati model koji e biti prilagodljiv i stoga primjenjiv

na razliitu populaciju, ali i na razliite probleme. Tako

primjer koji slijedi pokazuje da je izvorni model zaista vrloprilagodljiv i mogue ga je derivirati u eljenome smjeru, u

ovome sluaju u smjeru tretmana alkoholiara.


17/28

15

E VID E N T IRA N JE

prvi susret Upoznavanje s nainom rada, razgovor o problemu i o razlozimakoji su do problema doveli.

Aktualiziranje problema.Uspostavljanje odnosasavjetovatelj-klijent.

eksperimentatoriovisnici

prvi susret Poetak detoksikacije (u ambulantama ili bolnicama). ienje organizma. ovisnici

drugi susret Ukoliko klijent doe drugi put, dogovoriti zajednike daljnjeaktivnosti, upoznati ga s programom i ispuniti Pompidou upitnik.

Odreivanje strukture i ciljasavjetovanja.Planiranje tijeka akcije.Evidentiranje klijenta.


A K T IVIRA N JE

trei susret Zajedniko pronalaenje naina prestanka konzumiranja(ukoliko je konzument), upoznavanje sa sustavom testiranja.

Aktiviranje klijenta.Poveanje svjesnosti klijenta.


etvrti susret Prvo testiranje (test trake i sl.). Utvrivanje konzumira li klijentsredstva ovisnosti.


peti susret Komentiranje rezultata testiranja i dogovaranje o ukljuivanjulanova obitelji u rad (klijent sam odabire lana obitelji iliprijatelja koji e mu biti podrka).

Produbljivanje povjerenja ipodrke.


ODVIKAVANJEesti susret Obiteljski savjetodavni rad. Ustrojavanje sustava obiteljske

podrke.

eksperimentatori

ovisnicisedmi susret Informiranje klijenta o vrstama sredstava ovisnosti i tetnosti

njihova utjecaja.Educiranje. eksperimentatori

osmi susret Poticanje klijenta da pronae alternativne (zdrave) naineivljenja.

Motiviranje. eksperimentatoriovisnici

VRJEDNOVANJEdeveti susret Drugo testiranje (test trake i sl.). Retestiranje. eksperimentatori

ovisnici

deseti susret Procjenjivanje efikasnosti savjetodavnog rada. Evaluiranje rada i procjenjivanjeefekata savjetovanja.

eksperimentatori

koraci i susreti aktivnosti ciljevi klijenti

Okvirni program savjetodavnog rad a (problem konzumiranja sredstava ovisnosti)


18/28

16

E VID E N T IRA N JE

prvi susret Upoznavanje s nainom rada, razgovor o problemu i o razlozimakoji su do problema doveli.

Aktualiziranje problema.Uspostavljanje odnosa

savjetovatelj-klijent.Evidentiranje klijenta.

Eksperimentatori, kronino pijenjekao oblik devijacije u ponaanju.

prvi susret Detoksikacija (u ambulantama ili bolnicama). ienje organizma. Akutno opito stanje.

drugi susret Dogovaranje zajednike daljnje aktivnosti, upoznavanje sprogramom rada.

Odreivanje strukture icilja savjetovanja.Planiranje tijeka akcije.


A K T IVIRA N JE

trei susret Zajedniko pronalaenje naina prestanka konzumiranja

alkohola.

Aktiviranje klijenta. Eksperimentatori, kronino pijenjekao oblik devijacije u ponaanju.

etvrti susret Zajedniko pronalaenje naina prestanka konzumiranjaalkohola.

Poveanje svjesnostiklijenta.


peti susret Dogovaranje o ukljuivanju lanova obitelji u rad (klijent samodabire lana obitelji ili osobu koja e mu biti podrka).

Produbljivanje povjerenja ipodrke.


ODVIKAVANJEesti susret Obiteljski savjetodavni rad. Ustrojavanje sustava

obiteljske podrke.Eksperimentatori, kronino pijenjekao oblik devijacije u ponaanju,lanovi obitelji.

sedmi susret Informiranje klijenta o tetnosti djelovanja alkohola. Educiranje.Informiranje.

Eksperimentatori, kronino pijenje

kao oblik devijacije u ponaanju,lanovi obitelji.

osmi susret Poticanje klijenta da pronae alternativne (zdrave) naineivljenja.

Motiviranje. Eksperimentatori, kronino pijenjekao oblik devijacije u ponaanju,lanovi obitelji.

VRJEDNOVANJEdeveti susret Komentiranje uinaka savjetodavnog rada. Procjenjivanje efekata

savjetovanja.Eksperimentatori, kronino pijenjekao oblik devijacije u ponaanju,lanovi obitelji.

deseti susret Procjenjivanje efikasnosti savjetodavnog rada. Evaluiranje rada. Eksperimentatori, kronino pijenjekao oblik devijacije u ponaanju,lanovi obitelji.

koraci i susreti aktivnosti ciljevi klijenti

Okvirni program savjetodavnog rada (problem konzumiranja alkohola)


19/28

17

Pogrjeke i

tekoe tijekom

savjetodavnog rada

Savjetodavni rad programiran na ovaj nain osjetljiv je na

pogrjeke u pristupu, a mogu se razviti i tekoe koje ak

mogu i onemoguiti daljnji savjetodavni proces. Stoga e

onima koji se tek uvode u ovo podruje rada i djelovanja

moda biti korisni savjeti kojima se mogu izbjei tekoe u

odnosu onoga koji prima i onoga koji prua profesionalnu

savjetodavnu pomo.

Najee pogrjeke (neiskusnog) savjetovatelja:

1. voenje ovisnika na nain da ga se upuuje u

postupke2. prosuivanje i procjenjivanje izjava ovisnika

3. nametanje osobnih vrijednosti (moraliziranje)

umjesto prihvaanja stvarnog stanja

4. intelektualiziranje

5. blokiranje doivljaja

6. imenovanje i etiketiranje

7. nespretna upotreba pitanja koja dovode do

zastoja u izraavanju

8. odvraanje pozornosti i pretjerano ablonsko

umirivanje ovisnika

9. nemogunost prihvaanja cijelog raspona

ovisnikovih pozitivnih i negativnih emocija10. interpretacija od strane savjetovatelja (umjesto

toga ovisnika treba navesti da sam verbalizira i

interpretira situaciju i svoje emocije)

11. neprikladno otkrivanje osobnih problema (osim

kada su oni u funkciji savjetovanja)

12. svaljivanje krivnje na ovisnika koji prima

savjetodavnu pomo (umjesto zajednike

podjele krivnje ako se pojave tekoe tijekom

savjetovanja).

Potrebno je usmjeriti pozornost i na tekoe tijekom

savjetovanja:

- empatija je esto manja kada je posrijediosoba suprotnog spola, kao i kod savjetovatelja

koji u proteklom iskustvu nisu imali izraene

probleme

- savjetovatelji koji su imali izrazite probleme

skloni su promatrati tui problem kroz osobni

- esto je prisutno podcjenjivanje slabije

obrazovanih

- savjetovatelji obino oekuju da e ovisnik


20/28

18

koji treba pomo prihvatiti savjetovanje, a

to ponekad nije tako (ovisnik moe pruati

otpor zbog straha od promjena, nametnutog

postupka i ostalih slinih razloga)- pomanjkanje transfera i kontratransfera

(emocionalnog odnosa) barijera je u

uspostavljanju odnosa tijekom savjetovanja.

Vrjednovanje

savjetodavnog rada

Samovrjednovanje (samoprocjena) savjetodavnog

rada vaan je ispravljaki mehanizam u radu. Izvor je

to podataka o tome koliko pridonosimo i koliko smo

uspjeni u pribliavanju prije postavljenim ciljevima rada.

S obzirom na tekoe na koje nailazimo u svom strunom

radu, poduzimamo niz mjera i postupaka kojima

elimo poboljati kvalitetu rada, a time i dati doprinos

kvalitetnijem radu u cjelini. Stoga je vano pa ak moemo

rei i nuno osvijestiti osobno miljenje o svom mjestu i

ulozi koju izvodimo.

Rezultate rada mogue je pravilno valorizirati iskljuivo

sustavnim praenjem efekata putem povratnihinformacija. To se naziva sustavom vrjednovanja i

samovrjednovanja. Dakle, kako bismo znali postiemo

li eljene ciljeve postupcima koje koristimo u radu,

potrebno je razviti i mehanizme (samo)vrjednovanja rada,

a ono je presudno vano kako bismo na temelju povratnih

informacija (od drugih ili od sebe samih) kreirali nove i

prikladnije postupke u osobnome radu. Takoer je vano

te postupke provoditi sustavno jer nam to omoguuje


21/28

19

kontinuirano praenje aktivnosti koje izvodimo, a praenje

kontinuiteta u radu vano je jer su savjetodavni postupci

po svojoj prirodi dugotrajni.

Dakle, cilj je (samo)vrjednovanja poboljanje radne

efikasnosti i kvalitete rada. Dok je u pojedinim ljudskim

aktivnostima mogue lako mjeriti efikasnost, pa i kvalitetu

rada, a to je zato to je rad mogue normirati, u radu s

ovisnikom populacijom (i uope u radu s ljudima) vrlo je

teko, a ponekad i nemogue normirati rad. No, i u takvim

nam je situacijama potrebna povratna informacija o tome

kako radimo.

Dakle, vrjednovanje, odnosno samovrjednovanje,

postupak je koji svaki subjekt provodi samostalno s

ciljem utvrivanja svog ili tueg postignua, elja,

planova i htijenja prema kriterijima kojima je pouen iliih je postavio sam sebi. Iako su u taj postupak ponekad

ukljueni elementi subjektivne procjene, ipak je postupak

u prvom redu strukturiran s ciljem da bude to objektivniji.

Svaki postupak u koji se svjesno upustimo s namjerom

da doemo do informacija o tome koliko smo uspjeni

u onome to radimo gotovo po pravilu zapoinje

nekim oblikom samoprocjene. Samoprocjena moe biti

strukturirana, ali se puno ee radi o ad-hoc promiljanju

o osobnoj uspjenosti u onome to radimo i o promiljanju

o moguim putovima i ishodima onoga to emo ubudue

initi. Svakome od nas prilino je lako sjetiti se takvihtrenutaka u svojemu radu. Dakle, iako ovakvi postupci

nemaju formalnu strukturu, nisu niti normirani pa esto

ak niti unaprijed planirani, ipak su nam spoznaje do

kojih dolazimo na ovaj nain vane u planiranju daljnjega

rada. Ono to je nedostatak ovakvoga pristupa jest to se

efekti (zakljuci) takve samoprocjene vrlo brzo izgube; ako

ne biljeimo ono to smo zakljuili, a uglavnom je tako,

korist od takve samoprocjene uglavnom je kratkorona.

Meutim, ako iskustva do kojih smo doli na opisani

nain pokuamo usustaviti i razviti sustavniji pristup

samoopaanju, nastat e instrument koji ima prednosti

pred ad-hoc samoprocjenom.

Prednosti su sljedee:1. Primjenom standardiziranog i unificiranog

pristupa uvijek emo imati isti podraajni sklop

(ista pitanja koja si postavljamo) na temelju kojega

emo procjenjivati osobni rad.

2. Podatke do kojih doemo na ovakav nain ne

moramo jo i dodatno biljeiti ili pamtiti jer su

upisani u obliku odgovora na pitanja koja smo

sami sebi postavili.


22/28

20

3. Nalaze dobivene uzastopnom primjenom ovakvoga

pristupa (i instrumenta) bit emo u mogunosti

meusobno usporeivati, to e nam omoguiti

sustavno samopraenje u vremenskome slijedu.4. Na poslijetku, primjenom istoga pristupa i kod

drugih (recimo, kod sustrunjaka) imamo

mogunost komparativne analize naih i tuih

postupaka, te gotovo trenutano moemo

procijeniti svoje mjesto u nekom strunom ili

suradnikom kontekstu.

Dakle, bilo da je samoprocjena onoga to inimo paualna

ili je ona sustavna i strukturirana, doi emo do podataka

o tome kako vidimo osobni rad. Dapae, izgradit emo i

vrijednosne sudove prema svojemu radu. Koja je svrha

toga?

Svrha samovrjednovanja jest:

1. uoiti osobne prednosti (snage) u aktivnostima

koje izvodimo

2. uoiti osobne nedostatke (slabosti), odnosno

prepoznati prostor za osobnim ili skupnim

napredovanjem

3. uoiti osobne mogunosti i ogranienja.

U strukturalnom se smislu pristup vrjednovanju i

samovrjednovanju ne razlikuju; razlikuju se prvenstveno

u sadrajnome dijelu. U nastavku se nalazi prijedlog

instrumenta vrjednovanja koji se odnosi na procjenuefekata savjetodavnog rada od strane osoba koje primaju

savjetodavnu pomo. Instrument u strukturalnom smislu

ukljuuju sljedee tipove evaluacijskih mehanizama

(koji se manifestiraju u obliku pojedinog pitanja): skale

procjene, pitanja viestrukog izbora i pitanja otvorenog

tipa. Odgovori na pitanja omoguuju i kvalitativnu i

kvantitativnu evaluacijsku analizu.


23/28

2121

instRUment vRjednovanja Rada

od stRane koRisnika

V r j ed n ovan j e p r og r ama r ad a

Uputa:

Molimo Vas da odgovorite na sljedea pitanja kako bismo

na temelju odgovora ubudue mogli to bolje prilagoditi

nain rada potrebama korisnika. Anketa je anonimna.

Zanima nas samo Vae osobno miljenje.

Hvala na suradnji!

1. Molimo Vas da na sljedeoj skali procjene izrazite

svoje openito zadovoljstvo nainom rada

(oznaite znakom X).

2. Koliko ste zadovoljni komunikacijom tijekom rada

(oznaite znakom X)?

3. Mislite li da Vam je dolazak na savjetodavne

razgovore ili lijeenje pomogao u rjeavanju

problema zbog kojih ste doli (zaokruite slovo

ispred jednog od ponuenih odgovora)?a) da, pomogao mi je u potpunosti

b) da, pomogao mi je djelomino

c) ne, nije mi pomogao

4. Ako imate kakvu primjedbu na rad, ovdje moete

upisati:

5. Biste li komu drugomu tko ima problem preporuili

ovakav oblik rada (zaokruite slovo ispred jednog

od ponuenih odgovora)?

a) da, svakako bih

b) moda

c) ne, nikako ne bih

1 2 3 4 5

nisam uopezadovoljna(zadovoljan)

u potpunosti samzadovoljna

(zadovoljan)

1 2 3

nisam uopezadovoljna(zadovoljan)

u potpunosti samzadovoljna(zadovoljan)

4 5


24/28

22

Vrjednovanje savjetodavnog rada s ovisnicima moe se

provoditi na vie naina:

1. Vrjednovanjem odnosnosamovrjednovanjem provedbe

programa savjetodavnog rada,

psihoedukaci je i ( re)habi l i taci je

ovisnika putem kontrole

apst inenci je u obl iku test i ranja

na sredstva ovisnost i (uglavnom

u mokrai ) t i jekom provedbe

programa

Uspjeh u ostvarivanju ciljeva u pojedinoj fazi (koraku)

provedbe ranije u tekstu opisanoga programa djelomino

moemo vrjednovati i metodom test-retest (navedenom

u devetom susretu); testiranje ovisnika provodi se brzim

imunokromatografskim testovima u obliku panel ploica

za kvalitativno otkrivanje sredstava ovisnosti (u svjeoj

mokrai), a rezultat takvoga testa na sredstva ovisnosti

u retest postupku moe biti mjera uspjenosti programa

(na primjer, ako je osoba u prvom testiranju bila pozitivna

na koje sredstvo ovisnosti, a onda nakon provedenih

programiranih aktivnosti negativna, moe se s odreenomvjerojatnou zakljuiti o korisnosti provedenih postupaka

koji su doveli do apstinencije ili odvikavanja). Na koncu,

posljednjim dolaskom koji je ujedno i posljednji korak u

provedbi programa zajedniki se (ovisnik i struna osoba)

procjenjuje efikasnost i korisnost provedenih postupakapsihoedukacije, rehabilitacije, odvikavanja ili lijeenja;

uspjenost se procjenjuje zajednikom subjektivnom

procjenom kao i anonimnim instrumentom vrjednovanja

(u prethodnom dijelu naveden je primjer instrumenta

vrjednovanja od strane korisnika).

2. Vrjednovanjem odnosno

samovrjednovanjem specif ine

edukaci je ovisnika (koja je di je lom

opisanoga programa savjetodavnog

rada)

Primjenom testova informiranosti koji slue kao povratna

informacija o stupnju informiranosti ovisnika (na primjer

o pojedinom sredstvu ovisnosti, o psihikim procesima

i slino) dolazimo do podataka o stupnju usvojenosti

njihovih znanja, odnosno o predznanjima koja su polazite

za kreiranje daljnjih postupaka, ali su i mjera uspjenosti

provedbe specifine edukacije.


25/28

23

3. Supervizi jom kao obl ikom

vrjednovanja rada

Supervizija sve vie postaje opeprihvaena i nezamjenjiva

metoda strunog odnosno profesionalnog razvoja

strunjaka koji neposredno i intenzivno rade s ljudima

pruajui im strunu pomo (pomagaka zanimanja).

Supervizija je proces interakcije supervizora i supervizanta

u kojemu je cilj transformirati spoznaje do kojih je

supervizant doao procesom supervizije u njegovu

(buduu) profesionalnu aktivnost. Ova aktivnost ukljuuje

uenje uvidom u situaciju. Svrha je jednostavna: pomoi

strunjaku svladati prepreke u radu i to je mogue vie

i bolje iskoristiti osobni prostor za napredovanjem jer

procesom supervizije supervizant dolazi do podataka

o osobnome radu, a to je ishod sukladan ishodu

(samo)vrjednovanja rada. Stoga je kljuno, naravno, da je

supervizor sustrunjak supervizantu.

I u sluaju vrjednovanja i u sluaju samovrjednovanja

presudno je imati razvijen standardizirani postupak

odnosno strukturu koja e nam omoguiti sljedee:

- dobivanje jasnih i nedvosmislenih odgovora napostavljena pitanja

- usporeivanje odgovora vie osoba koje su nas

vrjednovale na isti nain

- usporeivanje nalaza o provedenom vrjednovanju

u vremenu (praenje napredovanja u radu)

- izraavanje nalaza statistikim vrijednostima i

- praenje emocionalnog zdravlja u radu.

Standardizacija postupka (samo)vrjednovanja omoguuje

nam kvantitativnu i kvalitativnu analizu na temelju koje

emo to je mogue vie objektivno procjenjivati rezultate

rada i uvoditi mogue promjene u radu. Promjene u radu

mogu se definirati kao:

- poboljanje radnog uinka- poveanje kvalitete rada

- poveanje zadovoljstva radom i

- poveanje zadovoljstva klijenata (pacijenata)

provedenim postupcima.

Sve navedeno ili pojedino od toga moe biti cilj radne

aktivnosti i ako se ostvari, poveava uspjeh ili vjerojatnostuspjeha u radu.


26/28

24

Zakljuak

Pristup prevenciji i suzbijanju ovisnosti kao

javnozdravstvenog problema i lijeenju ovisnika prerasta

granice jedne struke, a posebno se ne moe obuhvatiti

jednom jedinstvenom metodologijom. Posezanje za

tetnim tvarima kao to je droga povezano je s nizom

initelja koji su kompleksni, a po svojoj su naravi bioloki,

psiholoki i socijalni (rizini initelji za razvoj problema i/ili

poremeaja proizlaze iz meudjelovanja ivanog sustava,ostalih tjelesnih sustava, obrazaca ponaanja, kognitivnog

funkcioniranja i okolinskih initelja) pa je u skladu s time

dominirajui pristup razumijevanju i tretmanu problema

ovisnosti biopsihosocijalni pristup.

Jedino razumijevajui kompleksne uvjete nastanka

problema moemo kreirati i uinkovite programe

djelovanja u smjeru prevencije i suzbijanja ovisnosti te

lijeenja ovisnika. Ovi programi trebaju ukljuivati analizu

stanja i uzroka koji su do takvoga stanja doveli, opis ciljeva

kojima se tei, opis mjera i postupaka (metodologiju)

kojima se do ciljeva dolazi te naine i mjere vrjednovanja

postignutih ciljeva. Stoga je planiranje i programiranjeaktivnosti sa svim sastavnicama kao sustavan pristup

tretmanu pravi nain koji ukazuje na smjer rjeavanja

problema i osposobljavanjem ovisnika da se samostalno

suoava sa ivotnim problemima i iskoristi svoje

samozatitne potencijale.


27/28

25


28/28

ISBN 978-953-7756-03-1

Zavod za javno

zdravstvo Sveti Rok

Virovitiko-podravskeupanije www.zzjzvpz.hr

Savjetodavni rads ovisnicima

Sinia Brlas