PREDMET SOCIOLOGIJE

Sam pojam sociologija etimološki označava nauku o društvu (societas, tatis – društvo; logos – nauka). Društvo izučavaju i druge nauke, pa je neophodno preciznije odrediti pojam sociologije.

Da bi se konstituisala, nauka mora utvrditi distinkciju u odnosu na druge nauke koje imaju isti predmet proučavanja.Nauka mora imati područje istraživanja, važenja i metode.Nema opće saglasnosti o tome šta je sociologija. Svaki sociolog ima svoju definiciju sociologije.

OGIS KONT -1822 u djelu 'Socijalna fizika' smatra da je predmet izučavanja sociologije 'društvo u njegovoj statici i dinamici, tj. Postojeće stanje društva i njegov razvoj'. On je utemeljitelj pozitivizma kao filozofskog pravca. Glavni zadatak sociologije je znati da bi se predvidjelo, predvidjeti da bi se djelovalo.

KARL MARKS (1818-1883) smatra da je predmet interesa misli o društvu totalitet društva u njegovom nastajanju, razvoju i promjenama. Osnovu društva čini proizvodnja, pokretači promjena su sukobi klasa koji rezultiraju razvojem.

EMIL DIRKEM (1858 - 1917) smatra da je predmet sociologije nastanak, razvoj i funkcionisanje institucija. Društvo je stvarnost posebne vrste i ne može se objasniti i razumjeti svođenjem društvenih pojav na biološke i psihološke činjenice.

HERBERT SPENCER (1820 - 1903) smatra da je ljudsko društvo kao biološki organizam i primjenjuje zakone biologije u objašnjavanju društvene strukture i institucija.

MAKS WEBER (1864-1920) smatra da je predmet sociologije savremeno društvo, postojeći društveni poredak. Zadatak sociologije je da pruži razumijevanje pozicije čovjeka, stanje i uzroke koji uslovljavaju društvene protivrječnosti i promjene.

TALKOT PARSONS (1902 - 1979) smatra da je predmet sociologije socijalni sistem u kome pojedinci i grupe obavljaju društveno im dodijeljene uloge i zauzimaju određene položaje. Da bi sistem funkcionisao, moraju se ispuniti 3 funkcionalna imperativa, a to su:

Prilagođavanje sistema okolini, (realizira se posredstvom ekonomskog sistema) Postizanje cilja – posredstvom političkog sistema Održavanje sistema vrijednosti – porodica, obrazovanje, religija

Sociologija za svoj predmet ima ljudsko društvo na mikro i makro planu.

1

SOCIOLOGIJA I DRUGE NAUKE

Sociologija nastaje na razmeđu 19. i 20. stoljeća. Brze društvene promjene, revolucije, tražile su objašnjenja i razvijanje.Potreba za novom naukom o društvu tražila je i razlikovanje od postojećih nauka čiji je predmet ljudsko društvo.

Sociologija – historija :Historija kao starija nauka daje sociologiji građu kao izvor spoznaja za razumijevanje dinamike društva. Sociologija omogućava historiji da bolje razumije uzroke događaja koje izučava.

Ideja zakonomjernog razvoja društva prvo se pojavila u filozofiji. Osnivači, Sent Simon, Ogis Kont, razvili su svoje ideje iz filozofskog propitivanja odnosa čovjek – društvo.

- antropologija i etnologija izučavanjem običaja, normi, vrijednosti, tradicija i tehnika raznih naroda, dali su sociologiji veliku građu za uopštavanje i zasnivanje novih hipoteza i teorija.

- Psihologija i sociologija bile su posebno bliske nauke na početku razvoja (Maks Weber i Marks), ali se kasnije sve više udaljavaju.

- Demografija koja prati kretanje stanovništva i promjene u tom kretanju daje građu sociologiji koja objašnjava promjene u strukturi društva.

- Prirodne nauke su svojim prodorima i primjenom omogućile neviđene promjene u strukturi društva, pa sociologija ne samo da te promjene objašnjava, nego i predviđa buduće (npr. Genetski inžinjering)

Iz sociologije kao opšte nauke, razvile su se, iz težnje za dubljom, preciznijom spoznajom posebnih područja društvene stvarnosti, posebne discipline:

- Sociologija rada- Sociologija prava- Sociologija religije, politike, odgoja, obrazovanja, kulture...

Bez obzira na specifične interese, i opšta i posebne sociologije imaju zajednički pristup, tehnike i metode istraživanja kao i metode objašnjavanja i razumijevanja.

NA KOJA PITANJA ODGOVARA SOCIOLOGIJA????

Sociologija ne može pitati : Ima li Boga?, Postoji li drugi svijet?Na ta pitanja ne može odgovoriti.Sociologija pita: koliko ljudi u određenom društvu vjeruje u Boga i u drugi svijet.

2

RAZVOJ MISLI O DRUŠTVU (HISTORIJSKI PREGLED)

Nužda uči misliti. Gdje se nailazi na probleme, tu se traga za rješenjima. Problemi u društvu nastaju razvojem proizvodnih snaga, nastankom viška vrijednosti, imovinske nejednakosti i klasa.Prvi koji pokušavaju shvatiti društvo i njegovu zakonomjernost bili su:

SOFISTI, PITAGORA, TRAZIMAH, KALIKILESofisti težište svog mišljenja sa prirode, koja je do tada bila jedina tema, okreću prema čovjeku i društvu. Razvili su teoriju društvenog ugovora pomoću koga je zamišljeno prvobitno stanje apsolutne slobode svakog čovjeka, što je za posljedicu imalo stalne sukobe.Ovi sukobi prijetili su opstanku zajednice što je primoralo ljude da sklope ugovor o stvaranju države na koju prenose dio prava kojima raspolažu. Država je garant ostvarivanja tih prava posredstvom zakona.

PLATON (427 - 347) – društvo shvata kao cjelinu. U društvu postoji društvena podjela rada i na podjeli rada zasnovana je klasna podjela i klasne borbe. Nezadovoljan političkim borbama, Platon je pokušao da misaono otkrije i konstruiše idealnu državu. Da bi zajednica skladno funkcionisala, sastoji se iz tri klase:

- upravljača – filozofa- vojnika – čuvara- proizvođača – demijurga

pretpostavka ostvarivanja idealne države je odgoj i obrazovanje članova zajednice.

ARISTOTEL (448-322) – Platonov učenik, ali ga je kritički nadmašio i prevazišao. Prvi uočava da je čovjek nužno društveno biće, inače bi bio Bog ili zvijer. Društveni odnosi su nužan okvir za puni razvoj ljudske ličnosti. Aristotel uočava klasnu podjelu društva na: veoma imućne, srednje imućne i siromašne. Klasne borbe su uzrok promjena i revolucija. Da bi država harmonično funkcionisala njome trebaju vladati srednje imućni na osnovu zakona – NOMOI. Porodica je osnov i garant opstanka države i u odgojnom i ekonomskom pogledu.

SREDNJI VIJEK u Europi obilježen je potpunom dominacijom crkve i uvjerenja da je sreća na Zemlji ne samo neostvariva, nego i nepoželjna. Spas je u poniznosti i patnji,

AUGUSTIN, prvi značajni crkveni teolog smatra da osnovni cilj historijskog razvoja i čovjeka u društva je Božija država, simbol pravde i dobrote.

Rimsko carstvo je propalo zbog Istočnog grijeha svojih vladara. TOMA AKVINSKI obnavlja Aristotelovu tezu 'da je čovjek društveno

biće, čovjek živi u društvu, a da bi društvo težilo opštoj dobrobiti vlada se mora pokoravati Bogu, tj. Crkvi i papi.' Temelj države je u porodici.

3

IBN HALDUN (1322 - 1406) – prvi izriče potrebu sistematskog pristupa društvu. Historija ne treba samo bilježiti i opisivati događaj, nego treba pronalaziti uzroke društvenog događaja i zakone kretanja društva. Osnovni zakon koji vlada u društvu je zakon evolucije. Sve ima početak, razvoj i kraj. Utemeljio cikličnu teoriju društva.

Socijalne i političke koncepcije od 16. do 17. stoljeća u filozofiji omogućile su nastanak sociologije kao posebne nauke o društvu.

NIKOLA MAKIJAVELI (1469 - 1527) uočava da je lični interes, težnja za ličnim prestižem, i žeđ za bogatstvom osnovni pokretač ljudske djelatnosti. Državu čine podanici i oni koji vladaju. Osnovno načelo vladajuće klase je da cilj opravdava sredstvo.

ĐANBAPTISTA VIKO smatra da se društvo zakonomjerno razvija TOMAS MOBS, BARUH DE SPINOZA, MONTESKIJE, DŽON LOK I

ŽAN ŽAK RUSO zastupaju ideju da država nastaje kao rezultat društvenog ugovora

Klasični njemački idealizam Kanta Fihtea i Hegla dao je potjecaj za posmatranje društva u njegovom totalitetu. Poseban doprinos razumijevanju društva, njegove osnove dao je Hegel u djelu 'Fenomenologija duha'.

Sent Simon i Ogis Kont baštinili su narodno nasljeđe zasnivajući novu nauku – sociologiju.

4

METODE

Sociolog mora voditi računa o teškoćama i kako bi postigao objektivnost, služi se statističkim i matematskim metodama, pa ih vrlo česti istraživači koji su više skloni sociološkoj imaginaciji nazivaju 'kompjuterskom mafijom' i nipodištavaju njihove rezultate.Sociologija je nauka koja je na početku svog razvoja morala preuzeti metode koje su razvile prirodne nauke, najviše fizika. Sociologija se u ovoj fazi služi prevashodno posmatranjem kao metodom prikupljanja socijalnih činjenica, a služi se historijskom i komparativnom metodom u razumijevanju i objašnjavanju posmatranih činjenica.Pod naučnim istraživanjem podrazumijevamo sistematsko i organizovano prikupljanje činjenica i stjecanje naučnih spoznaja.Sva istraživanja dijele se na:

Teorijska Empirijska Metodološka

Teorije daju najopštija objašnjenja istraživanog područja stvarnosti, npr. Teorija elementarnih čestica u fizici.Empirijska istraživanja daju spoznaje o pojedinim činjenicama stvarnosti, npr. Odnos porasta alkoholizma i saobraćajnih nesreća.Metodološka istraživanja daju spoznaje o najefikasnijim metodama i tehnikama naučnog istraživanja.Teorija i empirija nikada se ne isključuju, nego su povezane i njihov odnos najbolje je objasnio francuski matematičar, Poinkare. Rekao je da gomila činjenica ne predstavlja nauku, nego samo materijal.

Sve metode dijelimo na: Generalne Tehničke

Generalne metode služe za sređivanje, klasifikaciju, razumijevanje, objašnjavanje, prikupljanje građe.Tenničke metode služe za prikupljanje socijalnih činjenica (činjenice društva), koje služe da, ili argumentiramo tezu i da ona pređe u teoriju, ili da je odbacimo.

GENERALNE METODE

Najstarija je historijska metoda. Kao što historija daje sociologiji ogromnu empirijsku građu koju ona uopštava i odgovara na pitanje zašto se nešto desilo, tako historijska metoda omogućava da sociologija razumije nastanak određenih pojava, uzroke njihovog nastanka i njihov razvoj. Ljudi su jedina povijesna bića. Sposobni smo da stvaramo osnovu, sredstva rada koje predajemo sljedećoj generaciji i imamo historiju. Svaka generacija ima zadatke kao i prethodna. Historija omogućava, ne samo razumijevanje prošlosti, nego omogućava razumijevanje sadašnjeg trenutka.

5

KOMPARATIVNE METODE

Razvio ju je veliki arapski mislilac, Ibn Haldun. Ovom metodom služili su se i Ibn Tufail i Ibn Hazn.Ovom metodom upoređuju se različite pojave i njihova međuzavisnost. Ovom

metodom služe se i prirodne nauke.Emil Dirkem smatra da ova metoda može da se koristi na tri nivoa:

1. na kompariranju pojava unutar društva2. komparacija različitih društava3. komparacija društava i kultura unutar globalnog društva

DIJALEKTIČKA METODA:

Grč. dialegien-napredovanje razgovora kroz prigovor, ili dovoženje do rješenja postavljanjem trijade: teza- antiteza- sinteza. Naše mišljenje je uvijek pipajuće, nagađajuće.

Poseban doprinos razvoju ove metode dao je njemački klasični idealizam ( Kant, Finte, Hegel) - cjelokupna evropska misao ( historija evropskog duha): do Hegela i poslije Hegela. Zakoni dijalektike po Hegelu su zakoni svega što jest. Kod dijalektičke metode, osnovni cilj istraživanja je otkrivanje zakonitosti nastanka i razvoja neke pojave, međudejstvo društvenih pojava kao i tendencije daljeg razvoja.

SISTEMATSKA METODA ILI METODA FUNKCIONALNE ANALIZE

- utemeljitelj- Emil Dirkem- nastoji razumjeti funkcije institucije- Talkot Parson- smatra da sociologija prije svega mora da razumije sistem, uloge i

značaj institucija za funkcionisanje sistema kao i mjesto pojedinaca i njihove uloge u institucijama i organizacijama sistema. Na ovaj način, po Parsonu, dolazimo do razumijevanja društvenih vrijednosti i normi koje omogučavaju da sistem nesmetano funkcioniše. Svaka animalija unutar sistema je: nepoželjna, negativna, mora biti uklonjena.

- Svaka promjena dovodi do disfunkcije sistema

Sociološka metoda- koja je usmjerena na razumijevanje društva na globalnom nivou, služeći se pritom najrazličitijim metodama i tehnikama. Služi se dijalektičkom metodom, analizom sistema i komparativnom metodom.

6

TEHNIČKE METODE

Posmatranje- najstarija ( historijski) i prva metoda u razumijevanju svijeta, a time i ljudskog društva. Dugo vremena je posmatranje u nekim naukama bila jedina metoda. - Posmatranje: kliničko (s vana; nedostatak što ljudi mijenjaju ponašanje) i sa učešćem ( ulazimo u grupu koju posmatramo)- posmatranje sa učešćem ima čitav niz prednosti jer omogućava uvid iznutra u veze i odnose koji vladaju u grupi, vrijednosti koje grupu organiziraju- slabost: istraživač se brzo poistovjeti s grupom koju ispituje i onda nije sposoban za donošenje objektivnih zaključaka- posmatranje iznutra skopčano je i sa nizom etičkih ( moralnih) problema i dilema posebno kada istraživana grupa ne zna i nije svjesna da je posmatrana

Anketa- najrašireniji oblik teh. Metode i ne postoji oblast društvenog života koji se ne ispituje anketom- anketa- niz standardiziranih pitanja sa ponuđenim odgovorima ( ponuđeni odgovori: da, ne, ne znam)- anketa rijetko otvorena, pa da se na pitanja može slobodno odgovarati- različita sredstva anketiranja: telefonska, pismena, sa drugim tehničkim sredstvima ( snimanje kamerama, ...- može se provoditi na slučajnom i odabranom uzorku- kod odabranog uzorka se vodi računa o prezentativnosti onih koje anketiramo ( procenat penzionera mora biti 30%; student- učenik; zaposlen- nezaposlen, ...) - kada želimo doći do brzih spoznaja o reakciji populacije onda se služimo upitnikom koji je obično otvoren, čak i ako imaju ponuđeni odgovori ima i alternativa

Intervju- koristi se kada se želi brzo saznati šta populacija ili njeni relevantni dijelovi misle o nekim ekonomskim ili političkim mjerama

Analiza sadržaja- provodi se uglavnom sa tri cilja: da sazna nešto o pošiljaocima ( onima koji upućuju komunikacijsku poruku), da se sazna nešto o primaocima ( metodama kojima se poruke plasiraju)- danas se koristi veoma široko i veoma je pouzdana- koristimo je kod analize udžbenika, umjetničkih djela, analiza koje obavljaju informativne službe koje one šalju svom članstvu i obrnuto- analize državne statistike, medijske analize, ...

7

EksperimentEksperiment je posmatranje u kontrolisanim uvjetima

- kod eksperimenta izazivamo događaje i onda ih posmatramo i izučavamo- izazivamo ih vještački- u društvenim naukama ograničena je primjena eksperimenta- zabranjeno je eksperimentisanje sa ljudima i na ljudima- za eksperiment s ljudima je potrebna njihova dozvola; osobe moraju biti

emocionalno i umno sposobne ( valdina dozvola) da bi se na njima vršio eksperiment

- područje eksperimentisanja u društvenim naukama je jako suženo; sociologija ga koristi jako rijetko

- eksperimentisanje može da se koristi na jako velikom uzorku ( prednost eksperimenta) ; pr. praćenje uticaja medija i informacija na građanstvo- eksperiment se takođe primjenjuje u obrazovanju da se vide efekti primjene

različitih metoda na odgoj i obrazovanje mlade populacije; za ovakve eksperimente nije potrebno odobrenje učesnika jer se ne zadire u njihov fizički i psihički integritet

- eksperiment ima jako ograničenu primjenu i nepouzdane rezultate na koje utiče subjektivna orijentacija ispitivača

- kod eksperimenta u društvenim naukama i ispitivač i ispitanici mogu bitno uticati na rezultate istraživanja

- osim ovih metoda, sociologija se služi matematskim i statističkim tehnikama za sređivanje materijalne građe

- sociologija se takođe služi službenim, nevladinih organizacija, podacima demografije, socijalne psihologije ( posebno podacima o socijalnoj patologiji- psihičkim poremećajima uzrokovanim političkim uticajima :S )

- sociologija mora imati u vidu traume koje je izazvao rat

8

OSNOVNI SOCIOLOŠKI POJMOVI

Svaka nauka mora imati osnovnu mrežu pojmova kojom zahvata područje stvarnosti koje istražuje, pomoću kojih razumijeva i objašnjava dato područje. Svako od nas ima mrežu pojmova koja zahvata stvarnost, pa tako i svaka nauka ima svoju mrežu, tzv. kategorijalni aparat.I sociologija ima mrežu osnovnih pojmova iz kojih su izvedeni svi ostali.Temeljni sociološki pojmovi su:

čovjek ljudsko društvo institucije društvene organizacije društvene grupe društveni pokreti

1. ČOVJEK je temeljni pojam za sve nauke. Čovjek daje odgovore na pitanja:šta trebam znati?; Čemu se mogu nadati?; Šta moram činiti?.Svako polaže račun o sebi. Za razliku od životinja, čovjek se odnosi sa unutrašnje strane prema predmetu. Čovjek ima sposobnost refleksije i samorefleksije.Sva pitanja koja čovjek postavlja mogu se svesti na samo jedno: Šta sam ja?Svi zakoni se svode na dva:

1. zakon održanja života2. zakon održanja vrste

u periodu grčkih filozofa, kako i kod drugih naroda, čovjek je dio prirode, potopljen u prirodi i njegova sudbina se ništa ne razlikuje od lišća koje vjetar kovitla bespućima i putevima.U antropološkom periodu Grčke, čovjek postaje srž i suština svijeta. On je mjerilo svih stvari, onih koje jesu da jesu, a onih koje nisu da nisu (Protagora).Veliko je kod ovih mislilaca to što bez obzira na znanje da je priroda objektivno postojeća i ne zavisi od čovjeka, probila se misao da nijemost svijeta preko čovjeka dolazi do glasa i da je čovjek taj koji stvarima daje nove mogućnosti (kamen postaje kuća). Čovjek je taj koji je predstavnik antropološkog perioda, on je mjerilo svega postojećeg.Aristotel čovjeka definira kao društvenu životinju. Po njemu, čovjek je društveno biće čak i genetički. Čovjek postaje čovjekom u društvu.Toma Akvinski obnavlja Aristotelovu tezu.Razes, islamski filozof, ulazi dublje u razumijevanje ovog fenomena, pa je ukazao da je čovjek i u biološkom, i u socijalnom smislu upućen na druge.Renesansna poimanja čovjeka, kao biće slobode, biće koje kreira uvjete vlastitog života i samog sebe, pa tako kreira i svijet u kome živi.Novovjekovna misao promatra čovjeka kao biće razuma, biće sposobno da mijenja okolnosti i da ih podvrgne svojim potrebama.

9

Rezultat ovog poimanja je svijet u kome živimo. Svijet u kome ne gledamo sebe kao dio prirodne cjeline. Priroda se pojavljuje kao objekt.Započinje proces u kome čovjek, kao razumno biće, pokorava i podvrgava svijet sebi, svojim potrebama i interesima.Ma šta mislili o tome, marksistička definicija čovjeka kao bića prakse, kao univerzalnog bića, kao bića sposobnog ne samo da razumijeva svijet, nego i da samorazumijeva sebe u svijetu, je najbliža odrednica onoga što čovjek jeste.Naša sposobnost da mislimo o onome čega nema, sposobnost ideiranja,Misao nastaje tamo gdje se radi. Čovjekom se postaje i nastaje. Čovjek se rađa, živi i umire u društvu. To je njegova 'prirodna' sredina. Mi smo bića koja su sposoba da sebe promatraju kako predmet.

3. DRUŠTVO – ovaj pojam se upotrebljava u različitim organizacijama i podjelama rada. Neophodno je naglasiti smisao ovog pojma.

pod pojmom ljudskog društva u sociologiji razumijevamo svaku manju ili veću skupinu ljudi koja izgrađuje sistem racionalnih odnosa zasnovanih na proizvodnji i proizvodnim odnosima. Ljudsko društvo je globalna društvena grupa u kojoj se odvijaju svi životni procesi.

Osnovni kriterij za podjelu društava je na osnovu proizvodnje: Skupljačka Lovačka Ratarska Industrijska Moderna

Podjela društava na osnovu kulture: Dominira kultura riječi Društva pisane riječi Moderna društva

Podjela društava prema prošlosti: Tradicionalna Moderna

POJAM STRATIFIKACIJE

Ovaj pojam je u sociologiju došao iz geologije, stratifikacija u geologiji znači slojevitost. U sociologiji ovaj pojam znači legalnu (zakonsku) i legitimnu (opravdanu) nejednakost među ljudima.U toku sirove historije nejednakost je pratila ljudski rod. Osnovna razlika ljudskog roda od ostalih živih bića je nejednakost. Ona se ogleda na svim poljima društvenog života, posebno na ekonomskom planu, a zatim na kulturnom, političkom, obrazovnom...Nejednakost uvjetuje životne šanse. Ona se ne tiče pojednica, nego se uvijek tiče društvene grupe.

10

U povijesti su poznati različiti vidovi nejednakosti i diskriminacije.Na ekonomskom nivou je zastupljena klasna nejednakostNa kulturnom nivou zastupljeno je potiskivanje manjinaJednakost ili nejednakost je društveno uslovljena i određena je čitavim nizom faktora, a prije svega ekonomskim. Već u svetim spisima, u objavljenim religijama, bez obzira što su svi ljudi pred Bogom jednaki, oni su realno nejednaki.

Razlikujemo dvije vrste nejednakosti: Prirodna – uvjetovana biološkim faktorom nejednakosti između roditelja i djece,

nejednakost zasnovana na dobu, spolna nejednakost koja je društveno uvjetovana.zbog razlika u konstituciji, u cijeloj povijesti izražena je dominacija svijeta muškaraca nad svijetom žena. Ova relacija nema religijskog utemeljenja. Društveno uvjetovana nejednakost rezultat je društvenog razvitka, što uočava

J.J.Rousseau. po njemu, društvena nejednakost je utemeljena na privatnoj svojini. Društvena nejednakost se nikad ne tiče pojedinca, već društvene grupe. Ona bitno određuje naše životne šanse.

BIOLOGIZAM je sociološki pravac koji opravdava društvene nejednakosti geneskim faktorima i na tome temelji svoju teoriju o višim i nižim rasama. Društvena moć pripada onima koji su biološki superiorniji. Fašizam i rasizam su ekstremni izrazi biologističkog koncepta društvene stratifikacije. Znači da je nejednakost uvjetovana prema rasama, religiji, intelektu...Biologističke koncepcije su stare koliko i društvo. De Gobino je tvorac ove rasističke teorije, a Nijemi su praktično prikazali ovu teoriju.Nema rodovske skupine koja svoje pripadnike ne naziva ljudima, a ostale nečim manjim od ljudi – etnocentrizam (služi za učvršćivanje skupine)

FUNKCIONALISTIČKA TEORIJA smatra da društveni sistem i njegova organizacija proizilaze iz vrednosnog sistema (skup ideja o tome šta je dobro, a šta nije.)Talkot Parsons je predstavnik funkcionalizma. On smatra da je razlika u moći objektivna, da su nejednakosti legitimne i da su grupe (slojevi) potpuno svjesni da od njihovog obavljanja zadataka zavisi opstojnost sistema.Sistem počiva na funkcionalnim pretpostavkama koje ne smiju biti ugrožene. Razlike u moći nisu uzrokom sukoba i konflikta, nego uslov kooperacije i saradnje. Individua u ovakvom sistemu zauzima onakvo mjesto za koje je sposobna. Svako odstupanje unutar sistema funkcionalizma smatra se kao bolest. Društvo se tretira kao organizam, gdje cjelina vodi računa o svakome dijelu, a svaki dio o cjelini. Tako se postiže društvena harmonija, članovi društva su zadovoljni, neopterećeni konfliktima.

11

DRUŠTVENA NEJEDNAKOST

- Društvena nejednakost nije rezultat prirodne nejednakosti niti je Bogom dana, nego je nastala kao rezultat nastanka privatne svojine i na njoj zasnovanih klasa i klasnih odnosa.

- Po marksistima historija cjelokupnog društva nije ništa drugo nego historija stalnih sukoba eksploatara i eksploatisanih

- U tom sistemu je bio moguć delikt riječi i delikt misli- Društvena moć je izvor cjelokupnog zla u društvu jer njom raspolaže ekonomski

najmoćnija klasa

Marksistička teorija polazi od toga da je nejednakost proizvod historijskog razvoja društva. Nastala je ako rezultat privatne svojine i na njoj zasnovanih klasa i klasnih odnosa. Po marksistima, historija cijelog društva je historija stalnih sukoba eksploatatora i eksploatisanih. U skladu s ovim stajalištem, marksisti smatraju da pravne norme nisu ništa drugo nego u zakonu pretočena volja vladajuće klase. Delikt misli i delikt riječi po marksistima: društvena moć je izvor zla u društvu jer njom raspolaže ekonomski najmoćnija klasa.

DRUŠTVENA POKRETLJIVOST

- društvo je dinamična pojava što znači da trpi neprestane promjene koje omogućavaju članovima društva da se situiraju u društvu prema stanju smoga društva i vlastitim mogućnostima

- uspostavljen je sistem u kojem su vrijednosti neprepoznatljive pa pojedinac ne zna šta činiti

- pod horizontalnom pokretljivošću podrazumijevamo promjenu mjesta stanovanja, zaposlenja i ona ne utiče na socijalni status pojedinca ili grupe

- pod vertikalnom pokretljivošću podrazumijevamo pokretljivost na hijerarhijskoj ljestvici društva koja utiče na status grupe ili pojedinca

- ova pokretljivost je dvosmjerna; može se uspinjati i padati na hijerarhijskoj ljestvici

- u društvima u kojima nema ove pokretljivosti ili je slaba, nema razvoja. Ova društva su zatvorena i statična

- slaba pokretljivost- kastinska i feudalna društva; u ovim društvima položaji su askrimirani/ pripisani

- savremeno društvo je izrazito pokretljivo ( i horizontalna i vertikalna pokretljivost su izrazito zastupljene)

- dobar dio sociologije smatra da je pokretljivost prividna

12

DRUŠTVENE INSTITUCIJE

- društvene institucije su organizacioni oblici društva, koje postavljaju pravila ponašanja pojedincima na osnovu kojih i one same opstoje i egzistiraju. To je, dakle, sistem pravila, normi, običaja i konvencija i na njima je zasnovan sistem specijaliziranih aktivnosti ( uloga) koje se formiraju oko svakog značajnog centra društvenih potreba i interesa. - Žan Žak Ruso bio je jedan od temeljitijih kritičara institucija, naročito njihove božanske uloge i prirodnog reda stvari u nastanku i funkcijama. Smatrao je da su institucije ljudski proizvod potreba na određenom stupnju organizacije društva, a ne Božija datost i nepromjenjivost.

- društvenost i snaga institucija ogledaju se u njihovoj vanjskoj realnosti i neovisnosti o mišljenju i ponašanju pojedinca

- svaka institucija ima svoja pravila i postoji kao objektivna datost. Institucije imaju legitimnost koja se prvenstveno zasniva na moralnom autoritetu

- materijalna osnova je uslov funkcionisanja društvenih institucija. - Ekonomske institucije funkcioniraju zasebno, ali i kroz ukupan društveni sistem. - Političke institucije opstoje i djeluju na osnovama pravila i normi od kojih bitno

zavise položaj i tip društva- Religijske institucije ili pak zajednice egzistiraju tradicijski, normativno, ali i na

etici i prirodi svog učenja i funkcioniranju- Društvene institucije polaze od uvažavanja njihovog postojanja i njihove potrebe

da egzistiraju i ostvaruju svoju ulogu i komunikaciju sa individuama na osnovu tradicijskih i prihvaćenih pravila

- Obrazovne institucije su dio svakog društvenog sistema i sastavni element njegove institucionalizacije

- Svaki oblik institucionalizacije izgrađuje specifične obrasce ponašanja kroz kodeks manje- više izgrađenih normi vrijednosti i ideala

13

DRUŠTVENE ORGANIZACIJE

- Savremeno društvo je organizirano i nepropusno za akcije pojedinaca i grupa. Ono je ustvari nepregledno. Pojedinac često nije u stanju da razumije ni društvene institucije ni društvene organizacije. Pod društvenim organizacijama podrazumijevamo grupisanje ljudi radi obavljanja određenih djelatnosti i ostvarivanja određenih potreba. Rađamo se u organizaciji, živimo u različitim organizacijama i završavamo svoj život u nekoj organizaciji i nekom vidu organizovanja.

- Savremeno društvo je mega mašina pomoću koje realiziramo svoj život kao društvena bića. Naime, savremena društva ne bi nikako mogla funkcionisati bez organizacija koje mogu da djeluju samostalno ili kao dijelovi sistema. Podjela rada u savremenom društvu usložnjava njegovu strukturu i organizaciju.

- Društvene organizacije mogu biti formalne i neformalne- U formalnim druš. organizacijama postoji hijerarhija, tj. odnosi podređenosti i

nadređenosti. - Organizacija po Gidensu je grupisanje ljudi i njihovo strukturiranje na bezličnim

kriterijima radi postizanja određenih ciljeva. - Maks Weber koji se najviše bavio tipovima druš. organizacija, kaže da su

organizacije sredstvo usklađivanja raznovrsnih aktivnosti ljudi u prostoru i vremenu

- Razvoj organizacija ( po Weberu) zavisi od ovladavanja informacija- Najznačajnija druš. organizacija ( po Weberu) je birokratija. Birokratija je

racionalni tip vladavine i označava hijerarhijski organiziranu strukturu. Pod birokratijom podrazumijevamo vladavinu činovništva. Birokratija se javlja veoma rano. Nastaje odmah sa nastankom države.

- Osnovne karakteristike birokratije ( po Weberu) :1. jasno određena hijerarhija ovlaštenja- zadaci se raspoređuju kao službene dužnosti- ova ovlaštenja se grafički mogu predstavit pomoću piramide2. pisana pravila kojima se određuje ponašanje svim članovima organizacija. - poslovi postaju stvar rutine3. službenici u birok. strukturi imaju fiksirano radno vrijeme i platu. Od svakog

zaposlenika se očekuje da gradi karijeru tj. da se takmiči za više mjesto u organizaciji.

- odnosi u birok. organizaciji:1. prema nadređenima- potpuna pokornost2. prema podređenima- strogost koja graniči sa surovosti

- Maks Weber smatrao da je carstvo birokratije moć i da birokratija svoje poslove predstavlja tajnim, sa onim strogo povjerljivim. Na taj način birokratija zadržava monopol u svim sferama društvenog života. Birokratija postupa sa stvarima kao sa ljudima, i sa ljudima kao sa stvarima.

14

BIROKRATIJA

- birokratija ni u jednom momentu nije u stanju vidjeti čovjeka i njegove potrebenegativna tendencija je neprestano umnožavanje birokratije

- činovnik se neprestano žali da ima previše posla pa traži pomoćnika pa se onda pomoćnik žali, . . . tj. nastoje svoj položaj pretvoriti u položaj nadređenog

- svako radno mjesto u birokratskoj strukturi zauzme neko nesposoban- 3 zakonitosti birokratije ( negativna strana) – položaj ne samo da privlače

nekompetentne, nego ti položaji veoma često postaju nedostupni kompetentnima- onaj ko je prodoran i aktivan je u birokratiji osuđen na propast- individualne sposobnosti će rijetko doći do izražaja- rezultat ovoga je potpuna neadekvatnost birokratskog društva- jedna od najbirokrat. struktura je EU- osnovna odlika birokratije danas je njena neefikasnost- najefikasnija je Japanska birokratija- rezultat ovakve organizacije i neprohodnosti sistema jesu društveni pokreti

( neformalne masovne organizacije okupljene oko zajedničkog interesa i postoje sve dok postoji taj interes)

- društveni pokreti mogu preći u formalizirane organizacije ukoliko je interes zbog kojeg su se okupili društvenog karaktera. Tako dolazi do formiranja nevladinih organizacija

- preko društvenih pokreta pojedinac danas jedino može da utiče na uvjete vlastitog života

KLASNA I SLOJNA PODJELA DRUŠTVA

U uvjetima nerazvijenih proizvodnih snaga ljudi su upućeni na kooperaciju i saradnju koja je uvjet opstanka. U ovim uvjetima ljudi većinu svog vremena provode obezbjeđujući sredstva opstanka. U takvim uvjetima ne može biti nikakve podjele među ljudima izuzev prirodne podjele rada. Ova društva su skupljačka. Sa širenjem ljudi na prostoru cijele zemaljske kugle polako dolazi do izražaja razlike u prirodnim uslovima života. - Ni na stupnju lova ne može nastati višak vrijednosti- Povremeni višak vrijednosti koži, krznu ( dovodi do povremene razmjene a ona

polako omogućava stvaranje viška potrošnih dobara, zatim proizvodnih dobara, što će dovesti do prvog raslojavanja unutar društva

- Pripitomljavanjem životinja pojavljuje se lov, sigurnija i trajnija grana privrede- stočarstvo

- Društvo se organizira kao vojnička teokratija- Na ovom stupnju započinje ekstenzivna zemljoradnja kojom se bave žene- Podjela rada prema spolu je poduprta druš. mjerama i normama- Prvi put se u ljudskoj historiji javljaju trajna naselja - Osim podjele na stočarske i lovačke narode, imamo podjelu na ratarske i

stočarske. Sada dolazi do problema. Na ovom stupnju narodi teritoriju smatraju svojom sve dok je oni koriste, tj. dok borave na njoj

15

- Javlja se potreba za trajno plaćenom vojnom silom- Rezultat je plaćanje oružanih odreda- Vojniku je trebalo plaćati odjeću, hranu, pa se uvodi porez- Nastaje posebna druš. organizacija koja će da premjeri zemljište, odredi porez i

prikupi ga

KASTE- Druš. grupe i slojevi su nastali nužno; nastaju kastinska društva- Kaste su historijska tvorevina nastala kao proizvod u početnoj fazi društ.

organizovanja. Najčešće su osnivane na određenoj vjerskoj osnovi, da i kasnije zadobile i društvenu dimenziju. To su izrazito zatvorene društvene grupe u kojima je položaj pojedinca čvrsto određen, obično doživotan i naslijeđen. Nema prelaska iz jedne kaste u drugu. Najpoznatije kastinsko druš. kastinsko druš. Indije

- Arijevac- znači: bijel, čist; stočarski narodi

STALEŽI- Staleži su historijski produžetak kastinskog sistema. Također su zatvoreni prema

društvu. To su privilegovane grupe ljudi koje imaju određenu poziciju u društvu, ili imaju pravo na zemlju i imovinu. Često su te privilegije pripadale jednom staležu iz čega su proizišli njegova moć, ugled i poštovanje. Postoje dva temeljna staleža, to su duhovni i politički. Odnosi u staležima su regulisani pravnim normama, gdje prelazak iz staleža u stalež nije moguć.

KLASEKlasni odnosi su postojali u kastinskim i staleškim oblicima organizovanja, ali nisu bili tako razvijeni kao i doba industrijske revolucije. Po svojoj prirodi i funkcijama klase se sastoje od velikog broja ljudi. Podjela rada je osnova nastanka klasa.Prema marksistima, klase su velike grupe ljudi koje se razlikuju po svom mjestu u historijski određenom sistemu, po svojoj ulozi u organizaciji rada i po načinu i veličini dobijanja onog dijela društvenog bogatstva kojim raspolažu.

- u svakom društvu postoje međuklase koje se kreću po vertikali ( gore- dole)

Globalne društvene grupe( prvobitno stado, horda, rod, pleme, plemenski savez, narod, nacija)

- prvobitno stado- skupljacka privreda i artikulisani govor. Skupine izdvojenih primata su se kretali u stadu. Razlika između životinja i ovih primata je artikulisani govor.

- Horda je prirodna ljudska skupina zato što je vezana na krvnom srodstvu, ona je ujedni i porodica i globalna društvena grupa. Društvene grupe na principu društvenog života dijelimo na:- globalne ( odvija se cjelokupan društveni život)- parcijalne (terapijske grupe)

16

- To je proizvodno-potrošačka skupina. Dominira prirodna podjela rada. Sačinjena je od 8-80 članova. Počinju proizvoditi oruđe i oružje od kamna. Savladavaju strah od vatre. Tabu incesta odvaja hordu od pravog društva.Lov postaje elementarna privreda.

RODEkonomska osnova je temelj zajednice. Dolazi do nemogućnosti funkcionisanja tih zajednica pa se prelazi na rod. Rod je društveno prirodna skupina. Prirodna jer je vezana na krvnom srodstvu, a društvena jer je uvedena institucija incesta. Muškarcima nisu dopuštene žene, moraju uložiti napor. Ovo je dovelo do toga da je prirodna skupina pretvorena u društvenu. Sada je zajednica endogamna.Rod je globalno društvo u cjelini koje ima zajednički jezik. Dolazi do diferenciranja jezika, zajedničkih svetilišta i svetkovina, ne vlada supernatualizam, već animizam i totemizam. Rodovi imaju rodovsku skupštinu, stariješine i sveštenstvo. U rodu vlada paticipativna demokratija. Rod može biti matrijarhalni i patrijarhalni.

PLEME U rodu vlada egzogamija, pa se krvnim vezama rodovi povezuju međusobno i nastaju plemena. Pleme je prva politička društvena grupa. Ima zajedničke reserve hrane, jezik, božanstva, svećenike. Krvne veze i dalje predstavljaju osnovu. Pleme ima institucije organizovanja i usmjeravanja društvenih procesa u vlastitim

PLEMESKI SAVEZSlijedeći oblik organizovanja je prelazni oblik roda i plemstva, to je plemenski savez. Ovo je period vojničke teokratije. Plemenski savez susrećemo kod svih naroda. Plemenski savez je obicno privremen, tipična politička tvorevina usmjerena na odbrani i napadu, obicno je kratkotrajnog karaktera, nastao iz određenih interesa koji kada su ostvareni plemenski savez nestaje.

NARODNarod ili etnos javlja se na stupnju prelaska rodovskog društva u novi vid grupisanja. Uglavnom je vezan za prelazak na zemljoradnju. Etnicitet je najbitije svojstvo naroda i objedinjuje psihološke i kulturne faktore. Jedinstvo psiholoških i kulturnih faktora otkriva narodu cjelokupnost njegove historije i strukture:

1. privredu2. jezik3. obicaje4. vjeru5. politiku6. susjede7. težnje8. interese

Ovaj osjećaj zajedništva je ustvari smisao postojanja etnosa i etniciteta. Etničke skupine su vecinom politički povezane. Imaju zajednički jezik, zajedničku teritoriju, vjerovanja i kultove, ali su nedovoljno ekonomski povezane pa se unutar jedne etničke skupine javlja

17

čitav niz narjecja i dijalekata koji mogu biti toliko različiti da posmatrač pomisli da nemaju ništa zajedničko.

NACIJAZa razliku od etniciteta etnosa koji je ukorijenjen u tradicionalnim mitovima i kolektivnoj svijesti, nacija nastaje s nastankom tržišne privrede. Prve nacije nastaju krajem 15 st. i poč. 16., to su:

1. engleska2. španska3. portugalska4. francuska- koja će svojom društvenom revolucijom 1789. dati ogroman poticaj

ostalim evropskim narodima ili etnicitetima za borbu za nacionalno oslobođenje. Ovaj proces formiranja nacija i nacionalnih država naročito je intenzivan u 18. i 19. st. Nacija je stabilna zajednica koja teži političkoj suverenosti, nacionalnoj državi. Ima zajednički jezik, vlastitu kulturu, ekonomiju i zajedničku historijsku sudbinu. Nacija je historijska tvorevina i ne može se ukidati niti se može konstituisati političkim odlukama.Zajednička obilježja nacije: društveno-ekonomski razvoj, jezik kao sredstvo zajedničkog sporazumijevanja ljudi na širokom prostoru, zajednička kultura, vjera i tradicija, državna vlast

- postoji nekoliko teorija nacije:- teološka teorija smatra da je nacija ?????????????- kulturološka teorija ????????????????- rasne teorije- smatraju da je nacija zajednica potomaka zajedničkih predaka- nacija uvijek teži nacionalnoj državi- nacionalno osjećanje je nužan pratilac nacije- osjećanja ne smiju ići do mržnje i prezira druge nacije- šovinizam- Nikolas Šoven ( XIX st. u Francuskoj) : " koliko volim svoj narod, toliko

mrzim druge" - šovinizam nužno završava u negaciji ne samo drugoga nego i samog sebe- ove pojave neprestano prate naciju- šovinizam nikad nema pozitivnu konstataciju- skoro sve zemlje su nacionalne zajednice ( kao npr. Švajcarska)- danas nema ni jedne čiste nacionalne države - rješenja međunarodnih odnosa mogu biti:

1) genocid2) asimilacija: otvorena ( Turska) i prikrivena ( provodi se ekonomskim sredstvima, kulturnim- nema emisije na nacionalnim jezicima) 3) tolerancija- snošljivost- najniži stupanj zajedništva

- prvi stupanj ka formiranju zajednice- zajedništvo- razlike se tretiraju kao bogatstvo a ne kao prepreka, uzrok sukoba- razlike su razlog za saradnju

18

MORAL I PRAVO

MORAL- je poseban sistem normi, pravila, načela i maksima koje reguliraju ponašanje ljudi i njigove međusobne odnose.

NORME I VRIJEDNOSTI- su osnova koja određuje vrijednosni sistem, gledišta na ona pitanja koja su zajednička svim ljudima i na osnovu kojih se uspostavljaju etička, moralna i normativna pravila za ponašanje i djelovanje individua kako se ne bi narušavali prava i principi drugih ljudi.

Ono sto se smatra moralnim u jednoj sredini ne mora biti moralno i u drugoj.

S obzirom na to da je moral kodeks ponašanja i konzumiranja vrijednosti i gledišta u odnosu na druge ljude, time je on neminovno društvena kategorija.

NE POSTOJI DRUŠTVENA ZAJEDNICA, A DA NEMA KODEKS MORALNIH NORMI I VRIJEDNOSTI KOJE SU OSNOVA I ZA PRAVNO USPOSTAVLJANJE ODNOSA U DRUŠTVU.

MORALNE NORME-imaju i univerzalno znacenje.

Moralne norme su dobrovoljne, nema prisile za njihovo nepridržavanje. Sankcije su prezir ili društveno neprihvatanje ljudi takvog ponašanja.

Moralne norme nisu obavezujuće za sve članove zajednice.

Legalitet svog ovlaštenja i postojanja drištvo ima u obavezujućim pravnim normama.

Pravo nastaje iz običaja i pravila ponašanja ljudi u društvu.

Pravo- sistem normi koje sankcioniše država, a koje i sama realizira i na njima se ustanovljava i uspostavlja.

I država i pravo- proizvod društva. Vrše određene društvene funkcije i nerazdvojne su u uzajamnom djelovanju društva.

Država raspolaže monopolom fizičke sile na legitiman način putem prava.

Pravo je sistem normi iza kojih stoji aparat državne prinude koji ih ostvaruje.

Umjetnost i filozofija

19

Umjetnost

Umjetnost se može odrediti kao specifičan oblik društvene svijesti kojim se estetski izražava ukupna objektivna stvarnost i iskazuje bogatstvo života u prirodi i društvu.

Raščlanjivanjem ove definicije dolazimo do temeljno sastavnih elemenata umjetnosti:1) specifičan oblik društvene svijesti umjetnost naime progovara pomoću slika i zvukova, a umjetničko izražavanje može se manifestirati rječju, bojom, oblikom, mimikom, itd...Razliciti tipovi umjetnosti:likovna, glazbena, filmska....2)objektivna stvarnost u prirodi i društvu se posredovanjem umjetnosti prikazuje na estetski način iskazujući ljepotu koju oni u sebi sadrže

Izučavanjem umjetnosti se bave različite discipline:-historija umjetnosti za predmet izucavanje ima smjerove i stilove umjetničkog stvaralaštva-estetika filozofski interpretira pojam lijepog, otkriva smisao estetskog stvaralaštva i ljudske mogučnosti u dostizanju savršenstva u umjetničkom stvaranju-sociologija umjetnosti istrazuje društveno relevantne činjenice koje se odnose na međusobnu povezanost, uvjetovanost i interakciju umjetnosti i društva-umjetnost ima i određene društvene funkcije Ona je prije svega estetsko oblikovanje svijeta kojim se oplemenjuje i priroda i društvo, ali i čovjekov životUmjetnost je u funkciji kultivacije i socijalizacije pojedinca, ali i oblik njegova iskazivanja i samopotvrđivanja pomoću simbola, slika, pisane i govorne riječiOna je jedno od moćnih sredstava komunikacije među ljudima i društvenim grupama

Filozofija

Filozofija je poslije religije najstariji oblik društvene svijestiBudući da se iz religije prva izdigla smatra se izdiferenciranim oblikom društvene svijestiPočeci filozofije vežu se za stare Grke i narode Bliskog istokaFilozofska misao se uspijeva izdvojiti tek u vrijeme antičke GrčkeBudući da se izdvojila iz okvira religije, u svojim počecima je bila konglomerat različitih oblika svijestiVremenom iz nje će se početi izdvajati pojedine znanstvene discipline: astronomija, matematika, medicina i dr.Unutar nje se diferenciraju pojedine discipline: opća filozofija i filozofija historije, logika, estetika, etika, gnoseologija i dr.Postoji saglasnost o tome da je filozofija oblik kritičkog, istinskog, logičkog i cjelovitog mišljenja o stvarnosti, pririodi, čovjeku, društvu i mišljenuFilozofija je osim toga u svojoj biti humanističkaPodručje njezina proučavanja je položaj čovjeka u prirodi i društvu, pitanja njegove slobode,uzroka i posljedica njegova otuđenjaUsmjerena je na stalno traganje

RELIGIJA

20

Od postanka čovjeka postoji princip vjerovanja. Religija je čovjekova aktivnost I pripada njemu kao individui, a ne kolektivitetu. Marks se bavio antropološkom I socijalnom prirodom religije I ukazao je na to da je religija ljudska tvorevina I da kao takva spada pod opće zakone čovjekovog stvaranja. U odnosu prema nastanku religije postoje dva stava: prvi je da je religija urođena u čovjeku I polazi se od toga da je čovjek po prirodi religiozno biće. Religija je stara koliko I čovjek. Drugi stav kaže da je religija društveno I historijski uvjetovana. To znači da je nastala na određenom povijesnom stepenu razvijenosti čovjeka I društva I da se njihovim razvojem I ona razvijala I mijenjala. Religija bitno određuje čovjeka I njegovo biće.

OBILJEŽJA RELIGIJE:Religija ima 4 osnovna obilježja:

a) svaka religija je system teorijskih objašnjenjab) svaka religija je cjelovit system vjerovanjac) svaka religija čini system osjećajnih predodžbid) svaka religija je system različitih obreda I rituala

FUNKCIJE RELIGIJE: Religija ima tri temeljne funkcije u društvu:

a) religija u funkciji socijalne intergacije – religija svoje težište usmjerava na zajedničke vrijednosti I moralan uvjerenja, tj. Na kolektivnu svijest kao uvjet društvenog života.

b) Religija u funkciji socijalne kontrole – religija utječe na oblikovanje savjesti pojedinca I time mu se nameće kako njegov nevidljivi unutarnji element kontrole.

c) Religija u funkciji društvenih promjena-

PROCES SEKULARIZACIJE

Sekularizacija je process prevladavanja svjetovnog nad duhovnim, smanjenje djelovanja religije u društvu. To je I process odvajanja države, formiranje njenih načela prema potrebama vremena, neovisno od gledišta I religijskih kodeksa.

21

SIMBOLI, JEZIK, NORME I VRIJEDNOSTI

Da bi opstao, čovjek mora naučiti način života, rada, razviti I pojmovno prihvatiti jezik I njegove simbole. - Simbol je osnovni sastavni dio svake kulture.- Jezik je sistem govorne simboličke komunikacije koji je sastavljen od riječi I rečenica. On je I sredstvo izražavanja mišljenja I sredstvo za izražavanje emocija.- Norme su oblik kojim se iskazuje validnost, prihvatljivost I poželjnost ponašanja u određenim situacijama. Normom najčešće smatramo pisani akt.- vrijednosti su nešto što uređuje ljudsko ponašanje, kako kvalitet koji se pridaje ljudima I njihovim postupcima. Vrijednosti postavljaju kriterije za ono što će, putem normi, biti propisano.

Obzirom da je čovjek društveno biće, on ima određeni status u društvu koji može biti biološki, stečeni I nasljedni. Svaki status je praćen nizom normi, koje određuju ponašanje pojedinca. Skupina normi kojima se to definira naziva se ulogom.

NAUKA

Nauka je sistematizirana I argumentirana suma znanja u određenom historijskom razdoblju o objektivnoj stvarnosti do koje se došlo svjesnom primjenom određenih objektivnim metoda. Naučna metoda je put ili način da se dođe do istine u dijelu objektivne stvarnosti.Sve nauke su jedinstvene, sve se mogu primijeniti I u teoriji I u praksi. Internacionalne su.

IDEOLOGIJAIdeologija je slup svih duhovnih tvorevina. Ona objedinjuje sve odbilke društvene svijesti. Ona je izdvojena, apsktraktna, zaokružena I sistematizirana slika o svijetu, sruštvu I čovjeku. Ona uvijek želi utvrditi kakvo je društvo I kakvim ga ona želi učiniti. Uvijek pripada određenoj klasi. U političkom životu savremenih društava prisutna su tri tipa ideologije, I to:

a) liberalizam – induvidualna sloboda I jednakost ljudi pred zakonomb) socijalizam – organizovani radnički pokret. Temeljne vrijednosti su

ekonomska I društvena jednakostc) nacionalizam – osnovne vrijednosti su nacionalna slobode, vrijednosti I

interesi.

22

KULTURA

Skup normi I vrijednosti s kojim ovladava čovjek naziva se kultura društva- najraniji pojam kulture odnosi se na njegovanje i u tom smislu ga upotrebljava

Marko Pocije Katon u djelu „De agriculture“, a odnosi se na poljoprivredu i djelatnost vezanu za nju

- Ciceron je ovaj pojam upotrebljavao u smislu u kome ga mi danas razumijemo kao sveukupnost ispoljavanja društvenog života na određenom prostoru u određenom vremenu

- U ovom smislu nema viših ili nižih kultura- Ona je nasljeđen način ponašanja i naša druga priroda- Kultivisati znači odgojiti- Razlika između duhovne i materijalne kulure je ta što je duhovna tvorevina duha,

a materijalna samo jednim dijelom- To razlikovanje je neopravdano ali se mnogo koristi- Kultura je uvijek cjelovita što znači da obuhvata norme i vrijednosi, načine

ponašanja i emocije- Nijedan od elemenata se ne mjenja sam za sebe zbog te cjelovitosti- Razlikujemo 2 osnovna pristupa kulturi: 1) etnocentrični (vrijednosti, norme i temelj naše kulture su osnova ostalih kultura) 2) realističi (kriteriji vrednovanja kulture dati su u samoj kulturi)

- Osnovni kriterij za vrednovanje kulture jeste opstojnost same kultre- Kultura je integralna- Ona je izuzetno složena pojava i reguliše društveni život do najsitnijih detalja,

otuda svaki pojedinac mora usvojiti minimum kulture kako bi se inegrisao u društveni život

MULTIKULTURA U BIH

- Sve kulture su sintetičke- Ma koliko rasni pripadnici nastojali da zadrže svoj čist, moramo shvatiti da je naš

genotip mješovit- BiH je primjer sinteze i multikultularnosti- Ostaci iz paleolita govore o tome da je naselje udaljeno od drugog 20km

ispoljavalo razlike u oblikovanju materijalnih dobara i vjerovanjima- Kultura je odgovor na pitanje koje društvo postavlja na određenom mjestu u

određenom vremenu- Razlike su značajne- Bosna je u smislu kulture polivalenta tvorevina ( s više mogunosti)- U bronzanom dobu razlike po regijama su značajnije- Tako razlikujemo Posavinu i Semberiju; Hercogovinu i Dubrovnik i kulture

Centralne Bosne- Ovdje je došlo do rodovske organizacije- U gvozdenom dobu se nastavljaju ove razlike prisutne na zapadu Zapadne Bosne,

i na istoku Istočne Bosne

23

- U ovom periodu je zastupljena plemenska org- U 7.st. došli su Slaveni, međutim slovenski elemenat nije bio gradski elemenat,

oni su se bavili stočarstvom, pa je gradsko stanovništvo potopljeno u seljačkom moru

- Kultura je višeslojna u tom smilsu da pojedina područja usljed slabe komunikacije razvijaju autonomne kulture

- Neprestano na ovom prostoru, kultura trpi utjecaje istoka i zapada i neprestano se prožimaju njihove vrijednosti

- Razlike nikada nisu bile prepreka za zajednički život- Razlike u Bosni su utemeljene na religiji i tradiciji- U Osmanskom periodu Bosna je kao multikulturna tvorevina promovisala

zajednički život u razlikama i nikada nije ispoljavala tendenciju za dominacijom ili za uklanjanjem drugog i drugačijeg

- Tolerancija ne smije biti naše trajno rješenje

RAD, PODJELA RADA I VLASNIŠTVA

U procesu održanja života čovjek je upućen na odnos prema prirodi i odnos prema drugom čovjeku, radi održanja roda. Odnos čovjeka prema prirodi ima dvostruku ulogu: održanje svog života i svog rada.Rad je svjesna univerzalna i organizovana čovjekova stvaralačka djelatnost koju obavljajući stvara materijalne i duhovne vrijednosti koje služe zadovoljavanju bitnih ljudskih potreba. U procesu rada čovjek ne mijenja samo prirodne odlike, nego mijenja i sebe. Kada se govori o djelatnosti, misli se na jednosdimenzionalni akt koji nosi subjekt djelatnosti. Ljudski rad, ma koliko bio prost, niije identičan sa djelatnošću jer subjekt rada može mijenjati pravce svoje aktivnosti u procesu rada. Kada je akt univerzalan, samostvaralački, onda je on jedinstvi i izvedbe. Međutim, u toku povijesti razvoja sredstava za proizvodnju, rad se iz samostvaralačkog akta pretvara u akt poricanja čovjeka. Čovjek se ne prepoznaje u procesima rada, u samom aktu rada, nego se prepoznaje u jelu, piću. Čovjek idući na posao osjeća odvratnost, a u samom aktu posla osjeća dosadnost i samo čeka da ide kući. Prema tome rad je trošenje fizičke i psihičke snage kojom raspolaže. Nikakav rad nije moguć bez: radne snage, oruđa za rad i predmeta rada. Pod radnom snagom podrazumijevamo cjelokupnost umnih i fizičkih sposobnosti koje postoje u živoj i tjelesnoj individui

Oruđa za rad su potrebna za ljudskog uma i radne snage, tj. rada.Predmeti za rad su privredne ili koji su i kroz proces rada koji se prilagođavaju našim potrebama.

Podjela rada:Društvena podjela rada je podjela društvenog fonda rada na različite djelatnosti, se iz prirodne podjele rada, produbljivanjem i proširivanjem. U hordi prirodnom

24

podjelom rada, se dijeli prema dobum slučajnosti i starosti. Je da su društveni odnosi u hordi nedefinirani, međutim Društvena podjela rada se temelji na razvoju sredstava za rad . svaka nova proizvodna snaga izaziva novu društvenu podjelu rada koja nova sredstva za rad. Svako svoj rad smatra najznačajnijim. Oruđa za rad posreduju između , vlasništvo nad sredstvima je temeljni društveni odnos i time se određuje karakter društva.Danas je savremeno društvo karakteristično po tome što proizvodnju istiskuje i stvara u nama potrebe pomoću marketinga, posmatranja proizvoda i predmeta i stvaranje potrebe za njima.

DOŽIVLJAJ RADA RADNIKA

Rob i kmet ne mogu imati doživljaj rada jer oni spadaju u uslove rada. Sa odvajanjem čovjeka od uslova rada, moguće je govoriti o doživljaju rada. Zanatlija i slobodni seljak, bez obzira na teške uvjete rada, imaju osjećaj da u procesu rada potvrđuju svoju ljudsku prirodu. Imali su utvrđen društveni ugled. Sa prelaskom sa zanatske na mašinsku/rutinsku tehnologiju, tehnička podjela rada traži standardizaciju koja briše svaki individualni pečat sa proizvoda rada. Rad postaje rutinsko ponavljanje nekolio pokreta u toku cijelog radnog procesa. U ovom periodu razlikujemo rad na industrijskoj vrpci (velikoserijska proizvodnja) i poluzanatski rad gdje zanatlija daljom obradom dorađuje industrijski proizvod. Auomatska/ inžinjerska proizvodnja i informatičke tehnologije

Tokom povijesti postoji podjela svojine na ličnu (funkcionalna, naši predmeti) i na raličite oblike privatne svojine. Zadržali su se oblici zajedničke svojine, posebno u ruralnim sredinama (zajednička ispaša, vodenice)

Socijalističkim revolucijama stvorile su se osnove za prvi stupanj u razvoju društvene svojine. Naime, na ovom stupnju pravilo raspodjele je bilo svakome prema rezultatima rada, a svako daje prema mogućnostima. U drugoj fazi trebao je da važi princip od svakoga prema mogućnostima, a svakome prema potrebama. Osnovni motiv privatne smojine je dobit, a ne zadovoljavanje potreba. U ranijim epohama potreba je prethodila proizvodnji. Ovaj svojinski odnos određuje sve ostale odnose, presudan je. Na njemu se zasnivaju odnosi u proizvodnji, raspodjeli, razmjeni i potrošnji. U toku historije i ovaj svojinski odnos se razvijao. Na početku postoji zajednička svojina koja ima funkcionalni karakter. Ovaj oblik svojine raspao se razvojem sredstava za proizvodnju i na njima zasnovanoj društvenoj podjeli rada. Razvija se i privatna svojina. Antička privatna svojina značila je jednakost posjeda. Azijatsko privatno vlasništvo označavalo je da je cjelokupna zemlja u vlasništvu monarha koji je raspodjeljuje na članove društva. Feudalna svojina znači da se vlasnik pojavljuje kao apsolutni gospodar određenog posjeda sa labavom obavezom prema monarhu. Kapitalistička privatna svojina predstavlja čist oblik privatne svojine. Nosioci rada su odvojeni od sredstava za rad i predmeta rada. Radnik je oslobođen sredstava za rad i slobodan je da proda svoju radnu snagu ako nađe kupca.Moderno društvo je visokospecijalizovano.

25

Proizvodnja se odvija u dva sistema. Oruđa za rad posreduju između čovjeka i njegove potrebe. Vlasnički odnos nad sredstvima za proizvodnju određuje tip društva. Svojina nad sredstima za rad označava pravo na raspolaganje sredstvima za rad, a time i prisvajanja rezultata koji se postižu u procesu rada. Vlasništvo nad sredstvima rada omogućava posjednicima da usmjeravaju i kontrolišu tokove društva. Vlasništvo nad sredstvima rada omogućava monopol na raspolaganje dobrima i resursima koji bi trebali pripadati cijelom društvu. Vlasništvo je širi pojam od vlasništva nad sredstvima za proizvodnju.

DRUŠTVENA MOĆ I SUKOBI U INDUSTRIJI

Ljudsku historiju prati nejednakost koja se ogleda u nejednakoj moći utjecaja u društvu u utjecaja na uvjete vlastitog života. Razlikujemo dvije vrste moći:

a) institucionalna moć - vlastb) društvenu moć koja nema institucionakni karakter. Društvena moć je sposobnost

pojedinca ili grupe da se svoji interesi nametnu drugima. Ispoljava se na načine koji su uvjetovani interesima. Razlikujemo ekonomsku, političku, kulturnu, etnički moć i mnoge druge.

Svaka moć teži da postane institucionalna, jer ona obezbjeđuje stalnost. Interes je ono što nas pokreće (inter esse – biti između). Moć uvijek izaziva sukobe. Oni mogu biti:

a) latentni ili prikriveni, a takvi su kada nemamo snage da tražimo ono što nam prioada

b) manifestni – kada postanemo svjesni snage koju posjedujemo i želimo je materijalizovati.

Različitost ekonomskog položaja vlasnik – nevlasnik dovodi do stalne napetosti. Na početku razvoja industrijske proizvodnje, postoji industrijski sukob čiji je rezultat uništavanje mašina. Industrijska proizvodnja je uništila položaj zanatskog radnika. Uništen je svaki pečat pojedinca na proizvodu. U proces rada ulaze i žene i djeca. LUDISTIČKI POKRET – pobuna zanatlija protiv mašina.Sa razvojem industrijske proizvodnje, dolazi i do štrajkova i obustava rada koje država represijom krvavo guši. Sukobi i štrajkovi uvjeravali su radničku klasu da se samo na organizovan način može suprotstaviti premoćnim interesima nosioca ekonomske i političke moći. Organizovanje radnika išlo je u nekoliko pravaca. Prvo se organizuju radnici u jednoj tvornici, zatim mjestu i regiji (mjesno organizovanje). Poslije toga, radnici se organizuju prema granama industrije (gransko organizovanje). Na ovaj način radnici stvaraju svoj pokret, sindikat, kao oblik udruživanja i način djelovanja radničke klase. Kada govorimo o sondikalnom organizovanju, možemo reći da u modernim demokratskim zemljama sindikat je postao nosiocima ekonomske aktivnosti, a vlada se pojavljuje kao medijator u pregovorima između vlasnika i sindikata. Na ovaj način se ibjegavaju otvoreni sukobi u industriji i ekonomske štete koje nastaju u ekonomskoj sferi i pogađaju cijelo društvo. Osim ove zaštitne funkcije, sindikat ima i obrazovnu i kulturnu funkciju. Sindikat, kao oblik organizovanja i instrument djelovanja radničke klase, ima mogućnost da presudno utječe na tokove društvenog života u zemljama u tranziciji i

26

zemljama koje su tek počele informatizaciju. U visokorazvijenim zemljama sindikat nema realne moći da zaustavi negativne tokove na vlastiti položaj pri procesima globalizacije.

POSLJEDICE UVOĐENJA NOVIH TEHNOLOGIJA

Sa uvođenjem mašina i razvojem industrije bilo je za očekivati da se smanji fizički intenzitet rada, kao i da se smanji nezaposlenost. To se nije desilo. Naime, razvoj industrije koja je kapitalistički organizovana, nužno uz profite proizvodi i višak radne snage, jer je kapitalu neophodno da nezaposleni vrše pritisak na zaposlene da ne bi tražili višu najamninu.Prva posljedica uvođenja novih tehnologija je nezaposlenist. Tek na tržištu vlasnik sazna da li je njegov proizvod kvalitetan ili ne.ova proizvodnja viška radne snage posebno je izražena uvođenjem informatičkih tehnologija. One ne čine samo suvišnim radnika, nego i vlasnika. Ove promjene izazivaju promjene radne sredine. Rad postaje monoton, proces zamoran u psihičkom smislu i zahtjevan jer se mijenjaju tehnologije i radnici se moraju dodatno obrazovati za nove. Dobar dio radne djelatnosti se odvija u kući, ponajviše ženski poslovi. Promjene informatičke tehnologije unose i promjene u sve sfere života.

POLITIČKE INSTITUCIJE

Cjelokupna stvarnost je ispolotizirana. Sve pojave i procesi dobijaju političku dimenziju. Politika je u svijetu totalna pojava. Svaku usmjerenu, javnu djelatnost danas karakteriziramo pojmom politika. POLIS – grad (nešzo vidljivo, javno) politiku u ovom smislu karakterišemo kao posao vezan za polis, politika he sistem mjera i postupaka kojima se reguliše i usmjerava društveni život u polisu. Sadržaju politike su javni poslovi. Čovjek je osnovni subjekt politike. Njom se bave slobodni ljudi. Zato je u ovom smislu politika djelatnost u općem interesu svih ravnopravnih članova društva. Društvo je sa nastankom imovinskih razlika supčeno sa različitim interesima koji vode do sukoba jer svako svoj interes smatra najbitnijim. Kako se društvo ne bi iscrpilo i gubilo energiju u sukobima, nastoje se interesi uskladiti i učiniti zajedničkim te povećati koheziju društva, a smanjiti sukobe i napetosti. U ovom mislu politika je vještina mogućeg. To znači da nastojimo da se interesi ispolje, da postanu javni,a onda da se nađe ono zajedničko koje će omogućiti da se različiti interesi realizuju u najvećoj mogućoj mjeri. Politika nikada nije homogena i jedinstvena aktivnost, već je protivrječan proces, što je i nemonovno jer je i naš život protivrječan. U istom prostoru i vremenu djeluju različite političke orijentacije i svaka svoju političku orijentaciju ističe kao vrijednost cijelog društva, a ostale isključuje i smatra ih pogubnim za društvo u cjelini. Politike su međusobno isključive. Politika je alternativa postojećeg. Uvijek nudi bolje. Platon i Sokrat su smatrali da je politika jednaka etici, da ono što se obeća, mora biti ispunjeno. Aristotel je shvatio da politika i etika nemaju naročiti dodirnoh tačaka. Makijaveli će ovo stajalište dovesti do posljednjih konsekvenci i kaže da cilj opravdava sredstvo. Politika demokratskih društava zasnovana je na zakonima, a legitimira se izborima. Politika je u ranijim epohama označavala

27

nadmoć političkog subjekta nad društvom u cjelini. Danas, politika ne znači nikakvu nadmoć, njena suština nije u vladanju, nego u ispunjavanju konkretnih interesa i potreba konkretnog društva. U modernim društvima obaveza je baviti se politikom, a ne privilegija. Politika znači osmišljenzu racionalnu djelatnost koja ima metode i sredstva, to je nauka.

VLAST

Vlast je institucionalna moć. Osnovna razlika između vlasti i moći je u tome što vlast računa na minimum dobrovoljnosti prilikom donošenja određenih uredbi i njihovog provođenja. Zakoni i norme uvijek računaju na jedan dio građana koji će dobrovoljno prihvatiti takav zakon jer je u njihovom interesu. Što je veći stepen prihvatanja, moć vlasti se manje osjeća kao nadmoć, a više kao izraz vlastitih potreba i interesa. Vlast se ne može silom održavati na duži period jer mora mijenjati tehnike vladanja. Ako vlast pogađa interese stanovništva, ona je stabilnija i trajnija. Svaka vlast teži stalnosti i stabilnosti. ''Svaka vlast kvari, a apsolutna vlast apsolutno kvari''(Čerčil).Svaka vlast teži naći opravdanje za svoju vladavinu. Legitimitet je osnova na kojoj se zasniva pravo na vladavinu.Maks Weber razlikuje tri tipa vladavine:

1. racionalna koja temelji svoju legitimnost na unaprijed datom principu ponašanja, mormativnim aktima i procedurama koje regulišu dolazak na vlast. To je vladavina birokratije.

2. tradisionalna vlast temelji svoju legitimnost na prihvaćanju svetosti tradicije. Postojeća tradicijia je sveta i nepovrediva. Oni koji su posjedovali vlast i prošlosti treba da vladaju i u sadašnjosti, i u budućnosti. Karakteristike ove vlasti su: onaj koji je na vlasti nije samo nadređeni, nego i duhovni vođa i poglavica, saradnici se ne biraju na osnovu kompetentnosti, nego na osnovu odanosti, vođa je obavezan tradiciji.

3.

28

POLITIČKE INSTITUCIJE

DRŽAVA je sistem formalnih političkih institucija koje su uspostavile relativno stabilnu vlast na određenij teritoriji, a podržava ih oravni sistem po kome država ima monopol na legitimnu upotrebu sile u obliku vojske i policije. Teorija države zavisi od oblika i vrste države. Postoji više teorija države, tj. ideja o njenom nastanku i razvoju:

1. teološka teorija – država je božanska tvorevina 2. teorija nasilja – država je nastala nasiljem manjine nad većinom3. klasna teorija dali su je Marks i Engels, a kaže da je država nužan proizvod

klasnih protivrječnosti. Razlike u društvu teže da se nađe rješenje da suprotnosti ne dovedu do nestanka društva. Zato se organi rodovskog društva transformišu u organe koji su iznad društva i nastaju nove institucije za koje rodovska zajednica ne zna (vojska, policija i sudstvo).

4. društveni ugovor – ljudi su prešutno dio svojih prava prenijeli na nastale i novonastale organe u društvu i ti organi posreduju između pojedinca i njegovog interesa.

TIPOVI POLITIČKIH POREDAKA1. DEMOKRATIJA – najstariji oblik društvenih odnosa. Javlja se u rodovskom

društvu. Postoji participativna i predstavnička demokratija. Javlja se vojnička teokratija u kojoj su rodovske i plemenske starješine pojavljuju u ulozi tradicionalnih vođa. Suštinska razlika između vojničke teokratije i monarhije je što vođa vojničke teokratije nema samo veća prava, nego i veće obaveze. Ovaj oblik vladavine doživljava kulminaciju krajem 18. stoljeća p.n.e u Grčkoj. Dolazi do odvajanja plemenske aristokratijeod demosa koji spada u dužničko ropstvo u odnosu na plemensku aristokratiju. Solonove reforme u Grčkoj nisu do kraja ukinule stare oblike društva i privilegije. Pizistratova tiranija je izraz zadovoljstva demosa reformama koje je Solon proveo. Klisten uvodi partisipativnu demokratiju, tj. uvodi demos u skupštinu. Rezultat ovoga su neprestane borbe u Grčkoj i izvan nje.

Demokratija je vladavina prosječnosti. Od svih oblika vladavina, demokratija je najmanje loša. Ona ipak ostaje ideal Odlike demokratije:a) podjela vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku, pa se izbjegava koncentracija

vlasti. U ovakvom sistemu moguća e smjenjivost na izborima, postoji predsjednička funkcija koji se bira neposrednim izborima ili parlamentom. Funkcije predsjednika mogu biti različite: simboličke, počasne i izvržna vlast.

Vlada koja je odgovorna predsjedniku ili parlamentu obično se sastavlja biranjem jednog mandatara koji sastavlja vladu.Sudska vlast – sudije se imenuju doživotno da bi se štitila samostalnost sudske vlasti.Šefovi sektora se u različitim institucijama smjenjuju sa smjenom vlasti, dok činovništvo obavlja funkcije sa kompetentstvom, nisu smjenjivi na izborima..

Ostali oblici vladavine uvijek teže objedinjavanju ova tri vida vlasti (zakonodavna sudska, izvršna) i uvijek dolazi do zloupotrebe moći koju pruža vlast.

29

Totalitet i tiranija praćeni su pokušajima stvaranja harizmatske vlasti i imaju sljedeće karakteristike:

a) potpuna kontrola društvab) apsolutna dominacija vladajuće elite i vođec) upotreba vojske i policije bez kontrole.

SOCIJALIZACIJA

Život je praćen neprestanim promjenama. Proces fizičkog i psihičkog sazrijevanja nazivamo procesom maturacije. Na ovaj proces utječu dvije vrste faktora:

a) biološki faktori koji negativno određuju čovjekab) sociološka sredina

proces maturacije je različit kod različitih individua. Žene brže sazrijevaju od muškaraca.Socijalni razvoj karakterišu promjene koje se događaju pod utjecajem sociološke sredine djelovanjem kulturnih činjenica. Pod utjecajem sociološke sredine dešavaju se promjene u crtama ličnosti, oblikuju se različite i mnogobrojne karakteristike kod pojedinca, kako u ponašanju, tako i u mišljenju. Načini zadovoljavanja bioloških potreba mijenjaju se pod utjecajem sociološke sredine.Od toka socijalizacije zavisi koliko je ponašanje pojedinca usklađeno sa očekivanjima, zahtjevima i zabranama drištva, tj. sa normama, a norme su uputstva za društvenu akciju. Društveni život zasniva se na očekivanom ponašanju, osim u nepoznatoj situaciji kada je čovjek primoram da promišlja o svom ponašanju. Od nivoa socijalizacije zavisi igranje uloga, a kod ulogarazlikujemo stvarne i idealne. Što smo bliže idealnoj ulozi, socijalizacija je lakša. U svakom društvu postoje norme i vrijednosti na osnovu kojih vrednujemo ponašanje kao dobro, primjerno i dopušteno, ili kao loše, i zabranjeno. Prag tolerancije različit jr kod različitih normi.SOCIJALIZACIJA je dugotrajan (cjeloživotan) i složen proces u kome pojedinac, u interakciji sa sociološkom sredinom, razvija, oblikuje i usvaja socijalno važne i svrsishodne oblike ponašanja i doživljavanja. Promjene u ponašanju su rezultat učenja, tj. sticanja iskustva i nastaju u sociološkoj interakciji. Kroz interakciju mi stičemo iskustva koje je ponašanje svrsishodno i koje nam ponašanje olakšava integraciju u užu i širu društvenu zajednicu.Proces socijalzacije temelji se na učenju. Postoje dvije vrste učenja:

1. učenje po modelu u kome je važan faktor imitacije, od najranijeg doba života, učimo po modelu, pa u procesu socijalizacije važnu ulogu igra cjelokupna porodica. Djeca imitiraju roditelje i ljude iz bliskog okruženja u kojima su odnosi lični. Djeca uče i imitiraju ponašanje koje im omogućava socijalnu integraciju. Imitiranje treba prestati sa maturacijom.

Norme možemo internalizirati/usvojiti i naučiti (ali ne moramo i usvojiti)

30

2. učenje uloga – započinje veoma rano (uloga žene, muškarca, djeteta, roditelja...). sa sazrijevanjem dobijamo mnogo više uloga koje trebamo naučiti. Učenje uloga traje cijeli život.

VRSTE SOCIJALIZACIJE:1. primarna – odvija se u primarnim društvenim grupama. Odnosi su lični. Ovdje

spada porodica, šire okruženje, vršnjaci. Škola je na granici između primarne i sekundarne socijalizacije.

2. sekundarna – odnosi su ipersonalni. Odvija se u institucijama i traje cijeli život. 3. obrnuta – dešava se promjenom socijalne sredine. Odvija se od mlađih prema

starijim. Djeca se lakše snalaze u novoj sredini. Vrlo je bitna, posebno u vrijeme stalnih migracija. Olakšava integrisanje u novu sredinu.

4. resocijalizacija – pojedinac odbija norme i vrijednosti, iako ih je naučio, odbija da ih se pridržava. Nejčešće, odbijanje je uslovljeno slabostima primarne socijalizacije. Timotički nagon (nagon za samoaktualizacijom) mora biti zadovoljen. Kako nemože biti zadovoljen unutar neke sredine, pojedinac traži sebi slične koje će negacijom normi i vrijednosti naći svoje mjesto za samoaktualizaciju. Negacija može biti blažeg karaktera, ide do granice tolerancije. Ako moralne vrijednosti nisu uopće internalizirane, pojedinac na psihološkom planu nema osjećaj krivice, bezosjećajan je, nema zapreke osim vanjske prisile koja ga može zaustaviti u kršenju normi i vrijednosti.

Platon i Aristotel su znali da je čovjek, oslobođen od svih normi i vrijednosti,gori od svake životinje. Društvo ne može dopustiti urušavanje normi i vrijednosti. Otuda je društvo od najranijih početaka izolovalo pojedince i odstranjivalo ih iz grupe.

31