SVJETSKI DAN MISIJA 2015

animacijski materijali

Nacionalna uprava Papinskih misijskih djela u Republici Hrvatskoj Nacionalna uprava Papinskih misijskih djela u Bosni i Hercegovini

SADRŽAJRIJEČ UREDNIKA

PORUKA PAPE FRANJE ZA SVJETSKI DAN MISIJA

MISIJSKE NAKANE SVETOG OCA ZA 2015. GODINU

PROMOVIRANJE MISIJSKE SVIJESTI

NAŠA TEMA

LITURGIJA

ANIMACIJA

Inkulturacija Evanđelja

Papinsko misijsko djelo sv. Petra apostola

28. tjedan kroz godinu

29. nedjelja kroz godinuSVJETSKI DAN MISIJA

Klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu

Misijska meditacija

Statistički podaci

Kateheza za prvopričesnike

Naši misionari u svijetu

Kateheza za krizmanike

Radosna otajstva misijske krunice

Što su Papinska misijska djela

1

2

5

6

8

12

24

27

30

33

34

37

38

42

44

Inkulturacija Evanđelja

Vlč. Antun Štefan,Nacionalni ravnatelj PMD

u Republici Hrvatskoj

U svojoj poruci za Svjetski dan misija 2015. godine, koji se obilježava 18. listopada, u sklopu Godine po-svećenog života, papa Franjo kaže da “budući da čitav Kristov život ima misijski karakter, muškarci i žene koji ga izbliza slijede moraju posjedovati tu misijsku osobinu’’, jer su “misije sastavni dio ‘gramatike’ vjere”.

U misijskom djelovanju moramo posebno bdjeti da se narodi vrate “svojim korijenima i da sačuvaju vrijed-nosti svojih kultura. To znači da je potrebno upoznati i poštovati druge tradicije i filozofske sustave te shva-titi da svi narodi i kulture imaju pravo da im se pru-ži pomoć da polazeći od svoje vlastite tradicije uđu u misterij Božje mudrosti i prihvate Isusovo evanđelje, koje rasvjetljuje i preobražava sve kulture.’’

Crkva shvaća, na temelju tih pastoralnih poticaja, da mora posvetiti posebnu pozornost odgoju svećenika, redovnika, redovnica, katehista, laika i teologa u mi-sijskim zemljama, jer samo po njima, u kontekstu nji-hovih kultura, njihovi narodi mogu istinski razumjeti i prihvatiti naučavanje Crkve. Istina, da bi u misijama bio dovoljan broj domaćih duhovnih zvanja, i dalje će prisutnost stranih misionara biti važna, ali je aktivno promicanje formiranja lokalnog prezbiterija ispravan i trajan put razvoja evangelizacije svijeta.

Misijska je djelatnost već ostvarila vrijedne rezultate na tom području, tako da već postoje dobro zasađene Cr-kve, ponekad s takvom snagom i zrelošću da mogu u isto vrijeme popuniti potrebe svoje zajednice i čak poslati vjerovjesnike u Crkve u krajeve “staroga kršćanstva’’.

Za duhovna zvanja u misijama posebno se brine Pa-pinsko misijsko djelo svetog Petra apostola. Kod nas u Hrvatskoj o tom djelu dosada nismo previše govorili u našim misijskim aktivnostima. Dok Djelo za širenje vjere i Djelo sv. Djetinjstva imaju “svoje dane’’ u pasto-ralnoj godini, Svjetski dan misija na predzadnju ne-djelju u mjesecu listopadu, a Djelo sv. Djetinjstva na Bogojavljenje, Djelo svetog Petra apostola još nema. Zbog toga je svaka biskupija zamoljena da izabere vri-jeme koje će joj najviše odgovarati za organiziranje pomoći rastu duhovnih zvanja u misijama.

Povodom ovogodišnjega Svjetskog dana misija, Pa-pinska misijska djela u Republici Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini predlažu različite pastoralne aktivnosti koje bi našim biskupijskim i župnim zajednicama po-mogle oko organizacije i aktivnosti Papinskoga mi-sijskog djela sv. Petra apostola, jer se ono konkretno brine za rast duhovnih zvanja u misijama.

Pripremili smo za tu prigodu – brošuru, koja u svo-ja dva dijela sadrži najprije Papinu poruku za Svjetski dan misija, a zatim liturgijske i opće animacijske mate-rijale; te plakat i letak.

Marijo Majko Evangelizacije, moli za nas!

Poruka Svetog Oca Franje za Svjetski dan misija 2015.

2

Draga braćo i sestre,

Svjetski dan misija 2015. slavi se u sklopu Godine po-svećenog života što pruža dodatni poticaj za molitvu i razmišljanje. Naime, ako je svaki krštenik pozvan svjedočiti Gospodina Isusa naviještajući vjeru pri-mljenu kao dar, to posebno vrijedi za posvećene osobe jer između posvećenoga života i misije postoji snažna veza. Želja za nasljedovanjem Isusa izbliza, koja je do-vela do nastanka posvećenog života u Crkvi, odgovara na njegov poziv da uzmemo križ i pođemo za njim, da ga nasljedujemo u njegovu predanju Ocu i njegovu služenju i ljubavi, da izgubimo život kako bismo ga ponovno dobili. A budući da čitav Kristov život ima misijski karakter, muškarci i žene koji ga izbliza slijede moraju posjedovati tu misijsku osobinu. Misijska dimenzija pripada samoj naravi Crkve te je prirođena također svim oblicima posvećenoga života: ako bi je se zanemarilo to bi imalo za posljedicu osiro-mašenje i izobličenje karizme. Misija nije prozelitizam ili puka strategija; misija je sastavni dio “gramatike” vjere, ona je nešto silno važno za onoga koji sluša glas Duha Svetoga koji tihim glasom govori “dođi” i “idi”. Onaj koji nasljeduje Isusa ne može ne postati misionar, i zna da Isus “kroči s njim, govori s njim, diše s njim, radi s njim. Osjeća Isusa živog uza se usred misionar-ske zauzetosti” (apost. pobud. Evangelii gaudium, 266).

Misija je velika ljubav prema Isusu Kristu i, istodobno, velika ljubav prema njegovom narodu. Kada zastane-mo u molitvi pred Isusom raspetim, vidimo veličinu njegove ljubavi koja nam daje dostojanstvo i podupire nas. Istodobno shvaćamo da se ona ljubav koja izvire iz Isusova probodenog srca širi da obuhvati sav Božji narod i cio ljudski rod; i tako osjećamo da se on želi poslužiti nama kako bi se sve više približio svom lju-bljenom narodu (usp. isto, 268) i svima onima koji ga

traže iskrena srca. U Isu-sovoj zapovijedi “pođite” prisutni su scenariji i uvi-jek novi izazovi evangeli-zacijskog poslanja Crkve. U njoj smo svi pozvani na-viještati evanđelje svjedo-čanstvom života. Na poseban se način od posvećenih osoba traži da osluškuju glas Duha koji ih poziva ići u velika rubna misijska područja, onima kojima evan-đelje još nije naviješteno. Pedeseta obljetnica dekreta Drugog vatikanskog sa-bora Ad gentes, o misijskoj djelatnosti Crkve poziva nas ponovno čitati i razmišljati nad tim dokumentom koji je potaknuo snažni misijski zamah u ustanovama posvećenog života. U kontemplativnim zajednicama u novom se svjetlu javlja lik svete Terezije od Djeteta Isusa, zaštitnice misija; ona govori s novom rječito-šću i nadahnjuje razmišljanje o dubokoj povezanosti između kontemplativnog života i misije. Na misijski poticaj kojeg je dao Drugi vatikanski koncil mnoge su redovničke zajednice aktivnog života odgovorile izvanrednom otvorenošću misiji ad gentes, koja je često bila praćena prihvaćanjem braće i sestara koji dolaze iz zemalja i kultura koje se susrelo u evange-lizaciji, tako da se danas može govoriti o raširenoj in-terkulturalnosti u posvećenom životu. Upravo zato je prijeko potrebno ponovno istaknuti da je Isus Krist središnji ideal misija i da taj ideal zahtjeva potpuno sebedarje u naviještanju evanđelja. Oko toga ne može biti kompromisa: tko, s Božjom milošću, prihvati mi-siju, pozvan je misiju živjeti. Za te osobe, naviještanje Krista, u mnogim periferijama svijeta, postaje način njegova nasljedovanja i najveća nagrada za mnoge na-pore i odricanja. Svaki otklon od toga poziva, pa bio on praćen i plemenitim motivacijama vezanim uz mno-ge pastoralne, crkvene i humanitarne potrebe, nije u

skladu s Gospodinovim pozivom da se osobno služi evanđelju. U misijskim ustanovama odgojitelji su po-zvani i jasno i otvoreno pokazati tu perspektivu života i djelovanja i biti odlučni u razlučivanju autentičnih zvanja za misije. Obraćam se poglavito mladima, koji su još uvijek sposobni za hrabra svjedočanstva i veli-kodušne poduhvate, također one za koje katkad treba plivati protiv struje: ne dopustite da vam se ukrade san o pravoj misiji, o nasljedovanju Isusa koje uključuje potpuno sebedarje. U dubini vaše savjesti zapitajte se zbog čega ste izabrali misijski redovnički život i pre-ispitajte svoju raspoloživost da ga prihvatite onakvog kakav jest: dar ljubavi u službi naviještanja evanđelja, imajući na umu da je naviještanje evanđelja, prije no potreba za one koji ga još nisu čuli, potreba za onoga koji ljubi Učitelja. Danas se misija Crkve suočava s izazovom izla-ženja ususret potrebama svih naroda da se vrate svojim korijenima i da sačuvaju vrijednosti svojih kultura. To znači da je potrebno upoznati i pošti-vati druge tradicije i filozofske sustave te shvatiti da svi narodi i kulture imaju pravo da im se pruži po-moć da polazeći od svoje vlastite tradicije uđu u misterij Božje mudrosti i prihvate Isusovo evan-đelje, koje rasvjetljuje i preobražava sve kulture. U toj složenoj dinamici, postavljamo si pitanje: “Tko su povlašteni primatelji evanđeoskog navještaja?” Od-govor je jasan i nalazimo ga u samom evanđelju: si-romašni, maleni i bolesni, oni koji su često prezreni i zaboravljeni, oni koji nam nemaju čime uzvratiti (usp. Lk 14, 13-14). Evangelizacija u kojoj se prednost daje posljednjima znak je Kraljevstva koje je Isus došao donijeti: “postoji neraskidiva veza između naše vjere i siromašnih. Nikada ih ne ostavimo same!” (apost. pobud. Evangelii gaudium, 48). To mora biti posebno jasno onima koji prigrljuju misijski posvećeni život:

zavjetom siromaštva oni odlučuju slijediti Isusa u nje-govom davanju prednosti siromašnima, i to ne ideo-loški već poput njega koji se poistovjetio sa siromašni-ma: živeći poput njih u nesigurnosti svakodnevnoga života i odricanju od svake težnje za moći kako bismo postali braća i sestre posljednjih, noseći im svjedočan-stvo radosti evanđelja i znak Božje ljubavi. Da bi živjele kršćansko svjedočenje i znakove Očeve ljubavi među malenima i siromašnima, posvećene su osobe pozvane promicati u misijskoj službi Cr-kve prisutnost vjernikâ laikâ. Već je Drugi vatikan-ski koncil govorio: “Laici surađuju u crkvenom djelu evangelizacije i sudjeluju u njezinoj spasonosnoj mi-siji u isti mah kao svjedoci i živa sredstva” (Ad gen-tes, 41). Nužno je da se posvećene osobe koje rade u misijama sve hrabrije otvaraju prema onima koji su spremni surađivati s njima, pa bilo to samo privre-meno, radi stjecanja iskustva na terenu. To su bra-ća i sestre koji žele dijeliti misionarski poziv koji je nerazdruživo povezan s krštenjem. Misijske kuće i strukture prirodna su mjesta za njihovo prihvaća-nje i pružanje ljudske, duhovne i apostolske potpore. Misijske ustanove i djela Crkve potpuno se stavljaju u službu onih koji ne poznaju Isusovo evanđelje. Da bi plodonosno ostvarile taj cilj, one trebaju karizme i predani misijski rad posvećenih osoba. Ali i posveće-ne osobe trebaju strukturu službe, kao izraz brige rim-skog biskupa kako bi se zajamčila koinonia, tako da suradnja i sinergija budu sastavni dio misionarskog svjedočenja. Isus je postavio jedinstvo učenikâ kao uvjet da svijet uzvjeruje (usp. Iv 17, 21). Ta konvergen-cija nije isto što i pravna i organizacijska podložnost institucionalnim tijelima, a još manje gušenje kreativ-nosti Duha koji pobuđuje različitost, već to znači dati veću djelotvornost evanđeoskoj poruci i promicati ono jedinstvo nakanâ koje je također plod Duha.

Misijsko djelo Petrova nasljednika ima jedan univer-zalni apostolski obzor. Zbog toga treba također mno-ge karizme posvećenog života, kako bi zahvatilo širo-ko polje evangelizacije i kako bi bilo kadro osigurati odgovarajuću prisutnost u svim krajevima.

Draga braćo i sestre, pravi misionar gaji veliku ljubav prema evanđelju. Sveti Pavao je rekao: “Jao meni ako evanđelja ne navješćujem” (1 Kor 9, 16). Evanđelje je izvor radosti, slobode i spasenja za svakog čovjeka. Crkva je svjesna toga dara i zato se ne umara nepre-stano naviještati svima “što bijaše od početka, što smo čuli, što smo vidjeli očima svojim” (1 Iv 1, 1). Misija služiteljâ Riječi – biskupâ, svećenikâ, redovnikâ i vjer-nikâ laikâ – jest omogućiti svima, bez iznimke, ući u osobni odnos s Kristom. Na golemom polju misijskog

djelovanja Crkve, svaki je vjernik pozvan živjeti svoj krsni poziv što je više moguće, već prema svojoj osob-noj situaciji. Velikodušni odgovor na taj opći poziv mogu pružiti posvećeni muškarci i žene jednim in-tenzivnim životom molitve i jedinstva s Gospodinom i njegovom otkupiteljskom žrtvom. Povjeravajući Mariji, Majci Crkve i uzoru misijske službe, sve one koji, ad gentes ili na vlastitom terito-riju, u svakom životnom staležu surađuju u navije-štanju evanđelja, od srca svima upućujem apostolski blagoslov. Iz Vatikana, 24. svibnja 2015., svetkovina Duhova papa Franjo

SIJEČANJDa se pomoću dijaloga i bratske ljubavi, milošću Duha Svetoga, nadvladaju podjele među kršćanima.

VELJAČADa porastu prigode za dijalog i susret između kršćanske vjere i azijskih naroda.

OŽUJAKDa kršćani, koji su zbog svoje vjere diskriminirani ili progonjeni, ostanu jaki i vjerni Evanđelju zahvaljujući neprestanoj molitvi cijele Crkve.

TRAVANJDa afrički kršćani, usred političko-vjerskih sukoba, daju svjedočanstvo ljubavi i vjere u Isusa Krista.

SVIBANJDa se u obiteljima, zajednicama i skupinama raširi običaj moljenja svete krunice za naviještanje Evanđelja i za mir.

LIPANJDa se sjemeništarci, novaci i novakinje, namjere na odgojitelje koji žive u radosti Evanđelja i s mudrošću ih pripravljaju za njihovo poslanje.

SRPANJDa Crkva u Latinskoj Americi i na Karipskim otocima, po svojemu kontinentalnom poslanju, obnovljenim poletom i zanosom navješćuje Evanđelje.

KOLOVOZDa kršćani žive dosljedno po Evanđelju, svjedočeći vjeru, čestitost i ljubav prema bližnjemu.

RUJANDa kršćani, sudjelujući u sakramentima i razmatrajući Sveto Pismo, postaju sve svjesniji svoga blagovjesničkog poslanja.

LISTOPADDa Svjetski dan misija u svim kršćanskim zajednicama obnovi radost i odgovornost za naviještanje Evanđelja.

STUDENIDa svećenici i laici u župama surađuju u služenju zajednici ne popuštajući napasti obeshrabrenja.

PROSINACDa europski narodi otkriju ljepotu, dobrotu i istinitost Evanđelja koje životu daje radost i nadu.

Nakane apostolata molitve 2016.

Papinska misijska djela Naziv Papinska misijska djela u skraćenom se obli-ku često označuju početnim slovima tih triju riječi: PMD. To su ustanove Katoličke Crkve koje se bave pomaganjem siromašnoj braći i sestrama u misijskim krajevima svijeta, molitveno i materijalno.

Opća misija Crkve postala je institucijom osnivanjem Zbora za širenje vjere (Congregatio de Propaganda Fide) 1622., koja se danas zove Kongregacija ili zbor za evangelizaciju naroda. Misijska djela, nastala u Eu-ropi spontano kao znak prisutnosti žive misijske svi-jesti vjernika katolika, došla su u okrilje toga Zbora te su u svoj naslov dobila predznak “papinska”, jer ih preporučuje Sveti Otac Papa i iza njih stoji sa svim svojim autoritetom.

Nastanak PMDKad govorimo o Papinskim misijskim djelima, govo-rimo zapravo o četiri društva nastala u prošlom i pret-prošlom stoljeću. To su: Djelo za širenje vjere (1822.); Djelo svetoga Djetinjstva (1843.), Djelo svetog Petra apostola (1889.), te četvrto djelo, Misijska zajednica (1916.). Spomenimo i njihove utemeljitelje: Djelo za širenje vjere osnovala je djevojka Paulina Maria Jari-cot (1799.-1862.), Djelo sv. Djetinjstva biskup Charles Auguste Marie de Forbin-Janson (1785.-1844.), Djelo sv. Petra apostola Jeanne Bigard (1859.-1934.) zajedno sa svojom majkom Stephanie, te četvrto Djelo Misij-ska zajednica osnovao je misionar bl. Paolo Manna (1872.-1952.). Glavni uredi se već više desetljeća na-laze u Rimu a vode ih četiri glavna tajnika na čelu s predsjednikom Papinskih misijskih djela, pri Zboru za evangelizaciju naroda.

Promoviranje misijske svijesti

Jeanne Bigard

Charles de Forbin Janson

Pauline Marie- Jaricot

o. Paolo Manna6

Nacionalne uprave PMDNacionalnu upravu PMD svojim dekretom osniva Zbor za evangelizaciju naroda, s prethodnim dogovo-rom s Biskupskim konferencijama pojedinih zemalja pri kojima djeluju Nacionalna misijska vijeća.

Prije demokratskih promjena na našim je prostorima bila samo jedna Nacionalna uprava PMD, dok su se s promjenama državnih granica dogodile promjene i na crkveno-misijskom području. Tako Crkva u Hrva-ta od 2001. ima dvojicu nacionalnih ravnatelja (s ure-dima u Sarajevu i u Zagrebu), prema državnim gra-nicama, koji je predstavljaju na Generalnoj godišnjoj skupštini PMD, te na drugim susretima koji se orga-niziraju na kontinentalnim i drugim razinama. Naci-onalnog ravnatelja PMD imenuje pročelnik Zbora za evangelizaciju naroda na prijedlog biskupske konfe-rencije koja predlaže tri imena. Zadaća im je da PMD budu prisutna i djelotvorna u svakoj pojedinoj Crkvi (Statut, čl. 50).

Dijecezanski uredi PMDBiskup u svojoj biskupiji osniva misijski ured koji vodi dijecezanski ravnatelj PMD. Dijecezanski se uredi na-laze pri nad/biskupskim ordinarijatima. Dijecezanski je ravnatelj ujedno i član Nacionalnoga vijeća PMD koji svoju biskupiju predstavlja na Nacionalnoj godiš-njoj skupštini.

Svjetski dan misija Svjetski dan misija – Misijska nedjelja u cijelom se svijetu obilježava na predzadnju nedjelju mjeseca li-stopada, a ustanovio ga je papa Pio XI. 1926. godine. Toga se dana posebno moli za evangelizaciju naroda i prikupljaju se materijalna sredstva za potrebe mladih Crkava u misijskim krajevima.

Dan Djela svetog Djetinjstva Dan Djela svetog Djetinjstva u brojnim se zemljama, među kojima su Hrvatska i BiH, obilježava na blagdan Bogojavljenja (6. siječnja). To je posebni dan molitve i prikupljanja sredstava u korist projekata za bolje sta-nje djece u misijskim krajevima. Vrijedna je spome-na akcija vezana za Božićno vrijeme i Bogojavljenje nastala u Njemačkoj “Pjevači betlehemske zvijezde” –

Die Sternsinger, u kojoj su posebno angažirana djeca i mladi, pomalo zaživljava i na našim prostorima.

Radosna vijest“Misijski list Radosna vijest”, jedini je misijski list na hrvatskom jeziku posljednjih nekoliko desetljeća. Ugledao je svjetlo dana u veljači 1972. godine u Saraje-vu. Bio je to svojevrsni nastavak dotadašnjih misijskih listova koji su izlazili na hrvatskom jeziku a to su: Crn-če, Jeka iz Afrike i Katoličke misije. Prestali su izlaziti u vrijeme II. svjetskog rata ili kratko poslije toga. List je u početku izlazio svaka dva mjeseca (1972. – 1974.) a potom kao mjesečnik sve do danas s jednogodišnjim prekidom (09. 2000. – 09. 2001.). List je u Sarajevu priređivan, uređivan i tiskan sve do ratnih zbivanja i promjena na ovim prostorima, kada uređivanje i ti-skanje prelazi u Zagreb. Nacionalni ravnatelj PMD RH ima ulogu glavnog urednika a nacionalni ravna-telj PMD BiH zamjenik je glavnog urednika. “Misijski list Radosna vijest” sa svojom informativnom i for-mativnom zadaćom želi biti glasnik Velikoga Kralja i njegove Crkve u današnjem vremenu.

Akcija MIVAMIVA (Missionary International Vehicular Assosiati-on) odavno poznata europska ustanova koja se bavi prikupljanjem sredstava za misijska vozila. Akciju je pokrenuo Nijemac otac Paul Schulte (1896.-1975.). Povod za osnivanje te misijske ustanove bila je smrt njegova prijatelja o. Otta Fuhrmanna, misionara u Namibiji. Ljudi su ga cijeli tjedan dana nosili do bol-nice da ga spase, no stigao je prekasno. O. Paul Sc-hulte, svjestan da su mala sredstva bila potrebna da se spasi ne samo život njegova prijatelja nego i mnogih drugih, počeo je razmišljati kako pomoći ljudima u misijskim krajevima. Dao se na prikupljanje sredstava za kupnju vozila misionarima koja će ubrzati korake do bolesnih i siromašnih, kao i do bolnica. Tako je u ožujku 1927. godine, u njemačkom gradu Kölnu, na-stala MIVA (tada nazvana latinski: Missionalium Ve-hiculorom Associatio), koja danas uspješno djeluje u više europskih zemalja kao što su: Njemačka, Austrija, Švicarska, Nizozemska, Velika Britanija, Poljska, Slo-vačka, Slovenija..., već je stasala u Hrvatskoj a zaživ-ljava i u BiH.

Nastanak Papinskog misijskog Djela svetoga Petra apostolaPapinsko misijsko Djelo svetog Petra apostola plod je misijskog zanosa Jeanne Bigard i njezine majke Step-hanie. Ona je krajem 19. stoljeća, 1889. godine, u Ca-enu u Francuskoj, postavila temelje Djela na poticaj apostolskog vikara Nagasakija, mons. Jules Cousina, člana misijske zajednice “Missions Etrangeres’’ iz Pa-riza, koji je osjetio veliku potrebu za mjesnim klerom. Da bi ostvario svoj naum odlučio je sagraditi sjeme-nište, gdje bi se duhovno i teološki formirali budući japanski svećenici.

Radi toga se obratio mladoj francuskoj laikinji Jeanne Bigard (1859.-1934), da mu pomogne oko skupljanja materijalnih sredstava. Ona se spremno odazvala na njegovu molbu te je osnovala ustanovu koje će sku-pljati sredstva potrebna za to djelo. Godine 1894. ona će objaviti svoj prvi Manifesto upućen vjernicima kako bi privukla njihovu pažnju o važnosti ovoga dje-la za rast katoličkih misija.

Uskoro su projekti Djela postali jako brojni, te će zbog toga godine 1901. središnji ured Djela odseliti iz Cae-

na-a u Pariz, a kasnije u Fribourg u Švicarsku, da bi se olakšalo građansko priznanje i stekla veća autonomi-ja u upravljanju njegovim sredstvima. Godine 1920. ured Djela će se definitivno preseliti u Rim. Svojom enciklikom Ad extremas Orientis papa Leon XIII. preporučuje Djelo svim kršćanima, a 3. svibnja 1922. papa Pio XI. proglašava Misijsko djelo svetog Petra apostola “papinskim’’.

Djelo svetoga Petra apostola tako je papinsko jer je institucija u službi Pape i biskupa. U njegovoj službi vrhovnog Pastira Crkve i u zajedništvu sa svim bisku-pima svijeta, Sveti Otac ima, više od bilo koga dru-goga, sveopću viziju o potrebama pojedine mjesne Crkve. Njegovo je da podsjeti druge pastire o njihovoj univerzalnoj misionarskoj odgovornosti i pozove ih na sudjelovanje u zajedničkim naporima u pogledu evangelizacije svijeta.

Moliti i darivati za Djelo svetogPetra apostolaNa tu dužnost podsjeća nas Djelo svetoga Petra apo-stola. Povodom 100. obljetnice Papinskog misijskog djela svetog Petra apostola, papa Ivan Pavao II., u svom apostolskom pismu iz 1989. godine, kaže: ‘’Ko-liko su samo prekrasnih stranica povijesti na raznim kontinentima napisali članovi Papinskog misijskog Djela svetog Petra apostola! Koliki samo broj svećeni-ka, redovnika i redovnica može zahvaliti ovom Djelu za ostvarenje radosti svoga zvanja!’’

Papinsko misijsko djelo sv. Petra apostola

Svaki biskup u svojoj biskupiji mora odrediti jedan dan u godini (ili na neki drugi način), kada će se moliti i darivati za Djelo svetoga Petra apostola. Svojom odlu-kom preuzet će svoj dio odgovornosti za širenje evan-đelja po cijelome svijetu, po želji našega Spasitelja.

Djelo je dakle okrenuto prema svemu narodu Božjem: obiteljima, bazičnim zajednicama, župama, školama, pokretima, udrugama, crkvenim skupinama, biskupi-ma, svećenicima, redovnicima (cama) i laicima.

Misionari su potrebniPapinsko Djelo svetog Petra apostola je tako tijesno povezano s Djelom za širenje vjere i nije iscrpilo svoje poslanje: “Ako su mlade Crkve sretne zbog rasta broja svećeničkih i redovničkih zvanja koja dolaze iz nji-hovih sredina – piše Ivan Pavao II. –, vapaj kojeg smo čuli od apostola Pavla: “Prijeđi u Makedoniju i pomo-zi nam’’ (Dj 16, 9) i dalje nastavlja pozivati službenike Evanđelja iz svih dijelova svijeta, jer broj krštenih ne ra-ste istom brzinom kao i rast broja stanovništva svijeta.’’ Da bi u svim biskupijama bio dovoljan broj domaćih

svećenika, prisustvo stranih misionara i dalje je dakle neophodna, a aktivno promicanje formiranja lokal-nog prezbiterija najveća je nagrada za njihov apostol-ski trud.

Redovna i izvanredna pomoć Djela svetoga Petra apostolaDjelo svetoga Petra Apostola pruža redovnu i izvan-rednu pomoć mladim Crkvama. Redovna pomoć je namijenjena za normalno funkcioniranje sjemeništa i ona je odobrena svake godine na temelju broja sjeme-ništaraca. Izvanredna pomoć služi za izgradnju novih sjemeništa, za rekonstrukcije i proširenja sjemeništa ili za druge potrebe sjemeništa. Djelo je zbog toga konstituiralo i sveopći fond solidarnosti, koji se puni godišnjim prilozima kršćanskih zajednica iz svih ze-malja u kojima je ono prisutno.

I s našim darovima Djelo svetoga Petra apostola izgra-dilo je mnoga mala i velika sjemeništa, redovničke kuće formacije za one koji će željeti posvetiti svoje živote ra-dikalnom naviještanju evanđelja u misijskim krajevima.

Mlade Crkve preuzimaju odgovornost za svoj hod u KristuDrugi vatikanski koncil je izrazio radost za sve one koji su uključeni u misijske djelatnosti: “S velikom ra-došću Crkva zahvaljuje za neprocjenjivi dar svećenič-kog zvanja što ga je Bog udijelio tolikim mladićima među narodima koji su se nedavno obratili Kristu. U svakom naime ljudskom društvu Crkva pušta dublje korijenje kada različite zajednice vjernika imaju vla-stite službenike spasa u redu biskupa, prezbitera i đa-kona… Oni služe svojoj braći tako da nove Crkve po-malo steknu dijecezansko uređenje s vlastitim klerom.

Što je ovaj Koncil odredio u pogledu svećeničkog zva-nja i obrazovanja neka se sveto održava i tamo gdje se Crkva tek zasađuje i kod mladih Crkava. Vrlo ozbiljno treba uzeti što se kaže o duhovnom odgoju, koji valja usko, povezati s doktrinalnim i pastoralnim, o životu koji valja provoditi po Evanđelju, …’’ (Ad gentes, 16).

Papinsko misijsko djelo svetog Petra apostola tako svjedoči o Crkvi kao živom Tijelu. Njezini su budući pastiri potrebni, kao i apostoli jučer, da ih se prati mo-litvama i materijalnom pomoći. Na taj su način brojna svećenička i redovnička zvanja u najsiromašnijim Cr-kvama Azije, Afrike, Oceanije i Južne Amerike, plod Duha Svetoga, te duhovne i materijalne solidarnosti braće cijeloga svijeta.

Zadaće Papinskog misijskog Djela svetoga Petra apo-stola:

Duhovne zadaće1. Neprekidno moliti za misijska svećenička zvanja u skladu s Isusovom zapovjedi: “Molite gospodara žetve da pošalje poslenike u žetvu svoju’’ (Mt 9,38);2. Uspostavljati duhovni lanac prijateljstva, inte-resa i sudjelovanja u apostolskom životu: pismi-ma, posjetima i raznim vrstama kontakata između raznih obrazovnih i formacijskih središta Crkve; 3. Članovima drugih biskupija i redovničkih zajedni-ca, kršćanskom gostoljubivošću, radosno pružati do-brodošlicu u vlastitim institucijama, te im osiguravati duhovno okruženje koje će ih poticati na svetost u službi Božjoj. Materijalne zadaće1. Financijski pridonositi izgradnji sjemeništa i kuća za redovničku formaciju u misijskim Crkvama;2. Posebnim prinosom za sjemeništa slaviti dan Djela svetog Petra apostola;3. Osigurati “školarine’’ za potrebe školovanja pojedi-nih sjemeništaraca u misijskim sjemeništima;4. Osobnim i grupnim doprinosima prihvaćati kandi-date za svećenička zvanja, s ciljem da ih se prati prema ostvarenju njihovog svećeništva.

10

Liturgija

Ne može slijepac slijepca voditiDon Danko Litrić, misionar u Ruandi

Isus reče za svoj naraštaj da je opak. Ljudi imaju oči, a ne vide. Svjedoci su bili ozdravljenja: gubavaca, sli-jepih, gluhih, hromih… Vidješe mrtve koji su oživje-li. Čudesa im nisu čuda, pa traže nešto drugo. Vide, ali ne vide, ne prepoznaju Čudotvorca. Imaju uši, a ne čuju. Dive se nauku: “Nitko tako nije govorio kao on” –ali ne razumiju i ne prihvaćaju govor s neba koji im Isus donosi. Čude se odakle mu to znanje – ali ne će priznati kad im kaže da je on sišao odozgo, da je “Istina, Put i Život”. Ne samo farizeji, već i učenici ga napuštaju.

Dobro bi bilo pogledati kakav smo mi naraštaj danas – ljudi u kršćanskoj Europi, u našoj domovini, koja je svojevrsno “predziđe kršćanstva”! Zar nema sve više onih koji u divnoj prirodi naše zemlje, plodovima koje uživaju svaki dan – ne vide Stvoritelja Boga.

Premda pomoću usavršenih dalekozora vide mnoge zvijezde i zviježđa u savršenuredu, mikroskopima promatraju savršenstvo u atomima – ipak ne će prepoznati Stvoritelja i Redatelja svega toga savršenog reda. Radije će reći da je to sve plod neraz-umne prirode – slučaj trenutka i eksplozije – nego priznati da je to odraz razumna Stvoritelja.

Toliki bezbošci, toliki agnostici, toliki ukopani u ma-terijalno i tjelesno – ovozemaljsko. Toliki koji čitaju Bibliju i evanđelja, ali ne vjeruju da je nagoviještan po prorocima Spasitelj ljudi došao! Toliki koji se dive lje-poti Isusove nauke ne vjeruju da je on zaista Bog!

Ali, braćo kršćani, pogledajte i one koji kažu da vjeru-ju u Boga Stvoritelja, koji se zovu kršćanima – a žive kao da Bog ne postoji, kao da poslije smrti nema živo-ta, kao da nikad nisu čuli predivan nauk Isusov – koji žive kao pogani!

Je li moguće da vjernici, kršćani, ne žele djecu – da umjesto djeteta uzimaju kućnog ljubimca i s njime žive? Kako je moguće da vjernici, kršćani mogu javno vikati i reklamirati istospolne brakove? Nije li to do-ista bezumlje? Pravo kaže narodna izreka: “Kad Bog hoće čovjeka kazniti, onda mu oduzme pamet!”

Ponedjeljak 12. listopada 2015.

12

Još žalosnije je kad kršćani, katolici – dakle deklarirani vjernici – žive u stvarnosti kao da Boga nema, ne drže se nauka Kristova, niti nauka Crkve. Ne mole, ne idu na misu – sve manje je mladih, djece na vjeronauku, na misi – a i oni koji idu, vladaju se u životu nekršćanski.

Vjernici, kršćani, katolici biraju za vođe predsjednike, premijere, gradonačelnike, sabornike… bezbošce, agno-stike – da ih vode! Kamo?! U propast, gdje se i sami nala-ze. “Ako slijepac slijepca vodi, oba će pasti u jamu!”

Kao i u Isusovu vremenu, ono što ne će uvidjeti niti prihvatiti u Europi, a nažalost, sve više i kod nas – prihvaćaju i vjeruju nekoć poganski narodi. U Afri-ci, u mojoj Ruandi, neuki ljudi vide Boga Stvoritelja u stvorenjima. Sjećam se još davne 1982. godine, kad sam počeo razumijevati i govoriti domaći jezik ki-niyarwanda, kako su me pitali: “Je li istina da kod vas u Europi ima ljudi koji ne vjeruju u Boga? “Na moj potvrdan odgovor čudom su se čudili i dalje pitali: “Ma, kakvi su to ljudi, je li njima sve uredu u glavi?”

Doista, u Africi, gdje je tek počelo upoznavanje kr-šćanskog nauka i Biblije, život je normalniji nego u kršćanskoj Europi. Ne shvaćaju niti prihvaćaju ludosti rodne ideologije! Ljudi žive u siromaštvu, ali kao muž i žena, i vesele se djeci kao daru Stvoritelja, koji im je dao tu moć nastavka života. S pouzdanjem kažu i po tome žive: “Tko ima Boga, Isusa – ima sve!”

Novokrštenik, star, oženjen čovjek, nakon godinu dana što je postao kršćanin, na pitanje svećenika da se ispovijedi, iskreno kaže: “Oče, kakvi grijesi – ta ja sam se zakleo da se odričem đavla i svih djela njegovih, da ću vjerno služiti Bogu – ja nemam grijeha!”

S tim razmišljanjem, uz današnje evanđelje, želim svi-ma vama koji ćete u nedjelju slaviti Misijsku nedjelju – da zaista nastavite borbu za kraljevstvo Božje u svije-tu. Da najprije mi postanemo pravi Isusovi učenici, da bismo mogli biti primjer svima oko nas – a to stvarno znači, da budemo svi pravi misionari. Zato ćemo mi u Africi moliti za vas, a vi molite za nas.

MOLITVA VJERNIKANakon što smo čuli Isusove riječi upućene ljudima njegova vremena te pokušali vidjeti današnji naš nara-štaj, uputimo svoje molbe dobromu Ocu Nebeskomu.

Recimo zajedno: Oče, usliši nas!

1. Dobri Oče, daj da Katolička Crkva bude uvijek nositeljica Svjetla ovomu naraštaju, vjerna tebi, Stvoritelju, i nauku tvojeg Sina Isusa, molimo te.

2. Dobri Oče, daj nam svojeg Duha, da možemo upoznati tebe, svojeg Boga i Stvoritelja, tolike di-vote u nama i oko nas, molimo te.

3. Dobri Oče, daj nam svojeg Duha, da upoznamo tvojeg Sina Isusa, našeg Spasitelja, Vođu i Učitelja – da ga slijedimo u svojem životu, molimo te.

4. Ne daj da nas Sotona i njegovi sluge, sa svim svo-jim zamamnim ponudama, ikad odijele od tebe – učini nas pobjednicima u svim kušnjama duše i tijela, molimo te.

5. Daj nam Duha jakosti, da mognemo svjedočiti svoju vjeru u tebe i u tvojeg Sina Isusa, u ljubavi prema tebi i svima s kojima živimo, molimo te.

6. Svim pokojnim misionarima, misionarkama i pri-jateljima misija udijeli radost u svom kraljevstvu, gdje se i mi nadamo jednom stići, molimo te.

Dobri Oče, ti si nas stvorio iz ljubavi. Očuvaj nas u svojoj ljubavi i učini nas svjedocima te iste ljubavi u svijetu u kojem živimo. To te molimo po Isusu, tvom Sinu i našem Spasitelju. Amen.

Don Danko Litrić, misionar u Ruandi Svećenik salezijanac Rođen je 21. srpnja 1942. u Žeževici kod Omiša.Zavjete je položio 16. kolovoza 1959. godine.Zaređen je za svećenika 29. lipnja 1968. godine.U misijama je od 19. prosinca 1981. godine.

Utorak 13. listopada 2015.

Masaj „Savao“ postao stijena Crkve u svom krajuO. Tomislav Mesić, CSSp, misionar u Tanzaniji

Čitajući današnje prvo čitanje iz Poslanice sv. Pavla Rimljanima (1, 16–25) i Evanđelje po sv. Luki (11, 37–41), ne mogu se oteti dojmu da su te riječi uprav-ljene upravo nama. Naime sv. Pavao poručuje da ljudi, premda spoznaše Boga, ne iskazaše mu slavu kao Bogu, a sv. Luka donosi nam zgodu kad je Isus pozvan od nekog farizeja na objed, a farizej umjesto da se raduje što je Isus došao pod njegov krov, traži način kako će ga optužiti. Tako mu prigovara da se nije obredno oprao prije jela. Isus odgovara farizeju i svima nama: “Dajte za milostinju ono iznutra i gle – sve vam je čisto.“ (Lk 11, 41) Poruka Isusova je jasna: Dok ne damo Bogu svoje srce, nismo čisti, poput onih smo, kako reče sv. Pavao, koji spoznaše Boga, ali mu ne iskazuju slavu.

Sjećam se jedne zgode u svojoj Misiji Nainokanoka, u Tanzaniji, o čovjeku koji je iskrenim srcem tražio Boga, spoznao ga i dao mu svoje srce, “potpuno…, iznutra”. Dogodilo se to u Filijali Alelilai. U tom mje-stu tada nismo imali ni zemlju za crkvu, ni crkvu. Na molitvu smo se okupljali u jednoj od učionica osnov-ne škole. Razlog je bio jedan od glavnih knezova ple-mena Masaji, koji je upravo u tom selu živio. Može se reći da je, u pravom smislu riječi, bio Savao iz Djela apostolskih.

Jednog dana otišao sam u to selo i susreo svojeg vjero-učitelja. Zajedno smo ušli u razred, da bismo započeli

sa svetom misom. Čim smo ušli, vjeroučitelj mi je dao do znanja da je u razredu i taj „Savao“. I po glasu se moglo prepoznati da mu je nelagodno. Misa je pro-tekla bez incidenata. Na kraju mise pozdravio sam „Savla“. Po našem običaju, nakon mise izišli smo iz ra-zreda i tamo se pozdravili sa svima koji su bili na misi. Na kraju je došao i taj “Savao“ k meni da me pozdravi. Vjeroučitelj je već počeo pomalo poskakivati, iščeku-jući što će biti. Pozdravio sam “Savla“ pozdravom za starije ili važnije i rekao da mi je drago da je i on došao čuti riječ Božju. On mi je uzvratio pozdravom, doda-jući da ga ne oslovljavam kao kneza, jer bi on mene trebao tako oslovljavati. Ništa mi nije bilo jasno, a po-gotovu nisam očekivao njegove sljedeće riječi: “Oče, ja bih se htio krstiti, ali ne odmah, nego uskoro.“ Bilo je to više od vijesti da sam dobio na Eurojackpotu, koji ni ne igram, glavni zgoditak. Trebalo mi je nekoliko sekundi da dođem k sebi. Snašao sam se i priupitao želi li se stvarno krstiti. Odgovorio je potvrdno. Pitao sam dalje: „Što znači to ‘uskoro’?” Moj je vjeroučitelj na to dodao: “Priprema traje tri godine.“

Dao sam mu znak da želim čuti „Savlovo“ mišljenje. Pitao sam ga koliko mu treba vremena. Odgovorio mi je da su mu potrebna tri mjeseca. Premda mi je u glavi zvonilo da je to premalo, rekao sam mu da može i da će ga vjeroučitelj poučavati, vrijeme priprave nije do-gma, sve ovisi kako teče i s kojom željom i iskrenim žarom se pristupa. Tako smo se rastali.

Na povratku iz sela vjeroučitelj me zamolio da pođe sa mnom do misije. Dok smo se vozili, pitao me je zašto sam pristao na tako kratak rok. Upitao sam ga zna li tko je taj čovjek. Odgovorio je da zna. Rekoh mu da

14

pustimo da Duh Sveti nastavi započeto djelo u duši toga čovjeka. Sutradan mi vjeroučitelj dođe sav sretan, s viješću da se već susreo sa “Savlom” i da su dogovo-rili pouke svaki dan u “Savlovoj“ kući te da će pouke pohađati on, njegove žene, djeca i unuci, negdje oko 50 ljudi. Upitah vjeroučitelja: “Kad imaš pripravu od tri godine, koliko se puta susrećeš s katekumenima?” Rekao je da jednom tjedno, ali i da često ne dođe ni njih pola. Rekoh mu da će onda „Savao“ i njegova obi-telj dobiti više pouka ako budu dolazili redovito. Kad god sam išao u tu filijalu iduća dva mjeseca, a potru-dio sam se ići češće nego obično, “Savao“ i svi njegovi bili su prisutni na misi. Ozračje među vjernicima se potpuno promijenilo. Više nisu bili bojažljivi, premda nisu mogli vjerovati da se to uistinu događa. Mjesec dana prije krštenja pitah vjeroučitelja o poukama. Re-kao je, sav radostan, da je „Savao“ vrlo vrijedan i da je samo dva puta propustio pouku, a da je cijela obitelj bila redovita.

Došao je i sam dan krštenja. Otišli smo k njemu, jer je tamo bilo krštenje. Okupilo se mnoštvo vjernika, a i nevjernika, koji su ili bili pozvani, ili sami došli iz zna-tiželje da vide to čudo koje se događa u kneževu selu. Taj dan krstih njega i njegovu cijelu obitelj, njih četr-deset osmero. Naš „Savao“ na krštenju uze ime Petar. Složio sam se s tim imenom, premda mu rekoh da bi bilo prikladnije da je uzeo ime Pavao. Znatiželjno me pogledao i upitao: “Zašto?“ Odgovorio sam mu: „Zato što si dosada bio pravi Savao.“ Na to se nasmijao i re-kao da promijenim ime ako želim. Rekao sam: “Ne”, te nadodao: “I Petar je fino ime”, te da se nadam da će biti stijena Crkve u selu i u župi. Obećao je da hoće.

Sada, kada god idem naviještati riječ Božju, ide i on sa mnom. Otvoreno govori ljudima kako je prije živio u zabludi i druge držao u zabludi dok nije upoznao Krista te da se svi trebaju preobratiti i krstiti, dopustiti Kristu da ih prožme.

Zašto sam ispričao ovaj doživljaj? Zato što mislim da izvrsno prikazuje čovjeka koji traži Boga te kad ga nađe daje mu ono iznutra, svoje srce. Zamolimo i mi Gospodina da nam očisti srce, da mu ga darujemo te da mu služimo svim srcem i svom dušom.

Molitva vjernikaSestre i braćo, pomolimo se Bogu Ocu, čiji nas Duh Sveti čisti i obnavlja po Kristu, našem spasitelju i ot-kupitelju. Molimo zajedno:

Gospodine, usliši nas!

1. Daj, Gospodine, da tvoja Crkva hrabro i bez pri-držaja svjedoči i naviješta vrijednosti utemeljene na tvom zakonu, molimo te.

2. Daj, Gospodine, da svim narodima Evanđelje bude istinsko svjetlo i potpora u svim burama i olujama, u životnim strahovima i sumnjama, mo-limo te.

3. Ne dopusti da se stidimo svoje vjere i svetog Evan-đelja, molimo te.

4. Ne dopusti da se u svijetu slavi stvorenje umjesto Stvoritelja, molimo te.

5. Pomozi svim ljudima sačuvati mir i čistoću srdaca te se zauzeti za istinu i pravdu u svijetu, molimo te.

Podari, Bože, svojoj Crkvi sigurnu i potpunu slobodu u naviještanju tvoje Riječi, kao i dovoljan broj misio-nara i misionarki, koji će vjerno i hrabro propovijedati sveto Evanđelje, po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

P. Tomislav Mesić, misionar u Tanzaniji Svećenik Družbe Duha Svetoga-SpiritanciRođen je 20. siječnja 1974. u Rumi (Vojvodina).Zavjete je položio 2. listopada 2001. godine.Za svećenika je zaređen 29. lipnja 2002. u Đakovu.U misije je otišao 24. rujna 2010. godine.

Srijeda 14. listopada 2015.

Sudeći drugoga, sebe osuđuješDon Ivan Stojanović, misionar u Gani

Svi mi želimo biti dobri. Želimo da se o nama lijepo misli i govori, da budemo prihvaćeni od drugih, želi-mo imati prijatelje. Drugim riječima: želimo primati i darivati ljubav.

Ta predivna težnja i čežnja duboko je usađena u naše ljudsko srce. Istodobno osjećamo da je naše srce za-raženo i negativnim silnicama. Zbog ljudske slabosti, zbog osobne naravi, koja je grijehom ranjena, te ne-gativne silnice ponekad nadvladaju osjećaj razuma i ljubavi. Evo jednog primjera iz moga misijskog živo-ta. (Tad sam djelovao u salezijanskoj Misiji Odomase, Gana).

Dok smo jedne večeri slavili svetu misu za mladež, vani se čula vika i galama mnoštva, koja je upućivala na to da se događa nešto nesvakidašnje. Nakon eu-haristijskog slavlja jedan je ministrant dotrčao i rekao mi: “Na cesti leži mladić, oko njega mnoštvo, nisam siguran, ali mislim da su ga ubili.”

Svećenika, koji je bio gost, odvezao sam u njegovu mi-siju i vratio se u Odomase. Pokraj ceste ležalo je ne-pomično tijelo mladića, a oko njega kamenje, koma-di drveta i toljage. Jasno se vidi da je umro strašnom smrću – kamenovanjem. Zastao sam i pomolio se za pokoj njegove duše. Malo dalje gorjela je i jedna svi-jeća, koju je zapalila neka dobra duša. Sutradan, kad sam došao pred crkvu, pitali su me: “Zašto si molio za lopova? Misliš da te nismo vidjeli?”

Iako sam bio ljut i žalostan, odgovorio sam smireno: “I njega je Bog stvorio i volio.” Sjeo sam pred misijsku kuću i pitao se: “Bože, zašto su ga ubili?” Ubrzo su došli “neki od naših” i sve mi ispričali. Toga dana taj je mladić s dvojicom kolega otišao na tržnicu gdje se prodaje suhi kukuruz. Jednom kupcu ukrali su nov-čanik. Netko je to primijetio i počeo vikati: “Lopovi, lopovi!” Oni su se vratili, bacili novčanik na zemlju i pitali okupljene: “Čiji je ovo novčanik? Od straha nitko se nije javio. Ondje je bio i čovjek od kojega su ukrali novčanik. I njemu su rekli: “Ako je novčanik vaš, uzmite ga.” Čovjek nije ništa rekao. Onda su oni zaključili: “Budući da nitko ne zna čiji je ovo novča-nik, onda je naš.” I uzeli su novčanik. Budući da su pretpostavljali da će doći policija i vojska, skrili su se u šikaru. Kad se smračilo, došuljali su se do sela, ali nisu imali sreće. Netko ih je vidio i dojavio policiji i vojsci. Nastala je potjera. Dvojica su se skrila na tavan jedne kuće, a treći je pokušao pobjeći iz sela. Suzavac je istjerao onu dvojicu iz njihova skrovišta, a trećega je uhvatio narod i bez milosti ubio. Pitao sam ih zašto su ga na tako krvoločan način ubili. Odgovor mi je već bio poznat. Da su ga predali po-liciji, on bi za dva-tri dana bio slobodan i selo bi opet imalo problema. Nitko ne bi dolazio kupovati njihove proizvode. Ovako je problem riješen jed-nom zauvijek.

Za dva dana bila je nedjelja. Nitko od moje braće nije htio preuzeti slavlje svete mise u Odomaseu. Oni su otišli u filijale, a ja sam predvodio svetu misu u tom selu. Crkva je bila puna. Svi su očekivali propovijed. Što će svećenik reći? Počeo sam s pitanjem: “Što je veće zlo: ubiti ili ukrasti?” Svi su oborili glave i šutjeli.

16

I nakon ponovljena pitanja nitko se nije usudio pro-govoriti. Tek nakon trećeg upita javila se jedna žena i potiho rekla: “Pa veće je zlo ubiti.” Onda sam im re-kao: “Svi ste vi ovo znali, ali niste htjeli odgovoriti, jer ste i vi u tome sudjelovali i svi se s time slažete.”

Svoju propovijed nastavio sam otprilike ovako. Svi smo mi ponekad nešto ukrali. Oni na velikim polo-žajima jednim potpisom ukradu milijune, pa nikomu ništa. Kad ste ga uhvatili, niste ga smjeli ubiti. Trebali ste ga predati policiji. Bog je darivatelj života i on ga jedini ima pravo oduzeti. Niste mu dali mogućnost da se popravi. Tko će sad preuzeti na sebe krivicu za sva njegova zlodjela? Da ste mu dali prigodu, on bi pred sudom odgovarao za svoja nedjela i možda bi se ka-snije popravio. Mi ne smijemo nikoga suditi, a kamoli na smrt osuditi. Kad god druge sudimo zapravo sebe osuđujemo.

Znam, reći ćete mi, kao mnogo puta ranije, to su naši običaji. Ne mogu i ne smiju vaši običaji biti važniji i jači od evanđelja. Oni običaji koji se protive evanđelju za nas kršćane ne vrijede, moraju odumrijeti. Inače smo isti kao farizeji i licemjeri. A dobro znate kako im se Isus obraćao i što im je govorio. “Jao vama farizeji i licemjeri!”

Nakon svete mise došao je jedan čovjek i rekao mi: “Velečasni, jedan od one dvojice u zatvoru je moj sin. Bio sam se zakleo i naredio svojoj ženi da ga nitko ne smije posjetiti, ne smije mu nositi hranu niti odjeću. Neka umre, zato što nas sramoti. Nakon onoga što sam čuo od vas idem ga posjetiti i odnijeti mu jelo. Možda jednog dana i on upozna i prihvati Isusa.” Ka-snije sam saznao da je to jedan od poglavica. Postali smo dobri prijatelji.

Mjesec dana kasnije glavni poglavica je poslao poruku po glasniku: “Reci velečasnomu da mi je drago da ima netko tko ih se ne boji i tko im je spreman u lice reći istinu.”

Dragi vjernici, dragi prijatelji misija i misionara, naša uloga nije osuđivati bilo koga tko je počinio zlo, nego mu pomoći da se zla oslobodi.

Don Ivan Stojanović, misionar u Gani Svećenik SalezijanacRođen je 28. rujna 1960. u Uzdolu (BiH). Zavjete je položio 8. prosinca 1981. Za svećenika je zaređen 25. lipnja 1989. U misijama je od 1992. do 2009., a ove godine se ponovno vraća u Ganu.

Molitva vjernikaGospodine u ovom tjednu priprave za Svjetski dan misija nadahni nas svojim Svetim Duhom kako bismo osjetili važnost misijskog poslanja Crkve. Upravljamo ti svoje molitve:

Kriste, čuj nas! Kriste, usliši nas!

1. Da tvoja Crkva na čelu s Papom i biskupima, u zajedništvu svećenstva, redovništva i svih ostalih vjernika, neprestano raste u spoznaji navjestitelj-ske zadaće koju si im ti ostavio, molimo te.

2. Za naše misionarke i misionare, za prijatelje i do-bročinitelje misija, da se ne umore činiti dobro iz ljubavi prema tebi i bližnjemu, molimo te.

3. Učini nas poslužiteljima a ne sucima jedni drugih, molimo te.

4. Daj da jedni u drugima sve više prepoznajemo do-brotu, neka nas ona spaja i Tebi našem Ocu sve više približava, molimo te.

5. Daj da otvoreni Duhu svetomu budemo svjedoci tvoje pravednosti i ljubavi, da drugima ne tovari-mo ono što sami ne činimo, molimo te.

Isuse, Kriste, usliši naše molitve koje ti upućujemo ovih dana priprave za Svjetski dan misija, hrabri svoju Crkvu, upravljaj je i vodi ti koji si naš Bog, spasitelj i otkupitelj, koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

Četvrtak 15. listopada 2015.

“Oče, valja li to jesti?”Fra Pere Čuić, misionar u DR Kongu

Bog, Nebeski Otac svih ljudi, kojega nam je Isus na-vijestio, kojega i mi, u Duhu Svetom, možemo zvati Ocem po zaslugama Isusovim, Bog je svih naroda. On je dobri Otac koji želi da vlada pravednost među svim narodima. No svjedoci smo da se ljudi dijele na razne načine, ne samo po boji kože i po stranama svijeta, nego i na bogate i siromašne. A Nebeski Otac bi želio da vlada pravedna raspodjela dobara među svim ljudi-ma. Da te pravednosti nema, potvrđuje i moje osobno iskustvo prvih dana mojega misionarskog djelovanja.

Bilo je to davne 1985. godine, koji tjedan poslije mog dolaska u Misiju Kayeye. Dvojica starijih misionara otišla su u obilazak kršćana po selima, a ja sam ostao sam u misiji. Nisam mogao zaspati cijelu noć, trudeći se da što bolje naučim čitati evanđelje i liturgijske mo-litve za svetu misu koju sam toga jutra trebao slaviti, prvi put u životu na jeziku kiluba.

Ustao sam ranije nego inače. Kad sam otvorio kuć-na vrata, veoma sam se iznenadio ugledavši dvoji-cu mladića pred vratima. Kad sam ih upitao koga traže, odgovorili su da ne traže nikoga, već da su čuli da sam sâm u misiji i da su došli čuvati misiju i mene. Bilo mi je drago i osjećao sam se dobrodoš-lim. Osjetio sam ljepotu zajedništva i brige na koju nas Crkva poziva.

Poslije svete mise pozvao sam ih u kuću. Bilo je malo kruha i sira u jednom kartonu. To sam narezao i sta-vio na stol. Skuhao sam čaj i mlijeko u prahu i pozvao moje iznenadne goste da to podijelimo. Čudno su gle-dali sve što je bilo na stolu i uslijedilo je pitanje: “Oče, što je to, valja li to jesti?”

Bio sam toliko iznenađen da nisam znao što bih ogo-vorio. U sebi sam se pitao: “Bože, kamo sam došao? Pa ti ljudi ne znaju što je kruh, a kamoli da ga imaju dovoljno za život! Kako im to objasniti?” Tisuće i ti-suće pitanja kolala su mojom glavom, a na koja ni-sam imao odgovora. Kako im objasniti da shvate što je kruh, osim da im, jednostavno, kažem da je to hrana.

Pri samoj pomisli na činjenicu koliko se kruha baci tamo gdje živi moj narod teš-ko mi je bilo reći bilo što. Kad bi ljudi u mom narodu dali samo onaj dio hrane što se baci u kontejnere za smeće, vjerujem da bi bilo dostatno da se iskorijeni glad u mojoj afričkoj župi. Pretpostavljam da više od 80 % ljudi u mojoj župi nije nika-da okusilo kruh, niti imaju pojma što je to – jednostavno, ne znaju kakav je okus kruha.

MOLITVA VJERNIKAPomolimo se Bogu čiji nas je Sin svojom mukom, smrću i uskrsnućem oslobodio od grijeha. Recimo za-jedno:

Gospodine, smiluj nam se!

1. Svim članovima Crkve udijeli duha jakosti i stra-hopoštovanja da se odupru grijehu i sačuvaju mi-losne darove svetih sakramenata, molimo te.

2. Da kršćani svojim primjernim životom budu istinski proroci i navjestitelji tvoga Evanđelja, mo-limo te.

3. Žarom euharistijske žrtve zapali u nama oganj svoje ljubavi prema svoj braći i sestrama u potrebi, molimo te.

4. Obdari, Gospodine, misionarke i misionare svim krjepostima osobito ljubavlju prema tebi i bližnji-ma, molimo te.

5. Sve naše pokojne učini dionicima vječne slave, molimo te.

Primi, Bože, naše molitve i snagom svete euharistijske žrtve izbriši naše slabosti i učini nas svjedocima svoje božanske ljubavi, po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Fra Pere Čuić, misionar u DR Kongu Svećenik franjevac, Provincija Uznesenja Mariji-na, MostarRođen je 14. travnja 1952. u Bukovici (BiH).Zavjete je položio 15. srpnja 1977. na Humcu.Zaređen je za svećenika 27. lipnja 1982. u Mostaru.U misije je otišao 27 rujna 1985. godine.

Dragi prijatelji i dobročinitelji misija, kad vas misio-nari, misijski animatori ili djelatnici misijskih ureda mole za pomoć za te ljude, ne žele uzeti bilo komu od vas ono što mu je potrebno za život.

Često ima nešto što nam nije neophodno za život, za obitelj, ono čega se, uz malo žrtve, možemo odreći. Možda se koji put dogodi da se gomilaju stvari koje samo smetaju u kući. Sve to dobro dođe onima koji nemaju ni osnovne stvari za život, i Bog dragi nagra-đuje višestruko ako se to s ljubavlju daruje.

Da, Bog dragi voli i blagoslivlja vesela darivatelja, onoga koji daje draga srca. Brojni su kršćani iskusili i mogu posvjedočiti veliku istinu da imaju onoliko ko-liko daruju. Dajmo da bismo dobili! Tako ćemo pra-vedni biti i više imati.

Petak 16. listopada 2015.

Čuvajmo se farizejskog kvasca – vjere bez djelaDon Velimir Tomić, misionar u Tanzaniji

Nalazimo se pred samom Misijskom nedjeljom – Svjetskim danom misija. Puno puta smo činili razne akcije i molili za uspjeh misija. Znamo da je to projekt u koji bi se morali uključiti svi članovi Crkve. Pozvani smo misionarskim žarom svjedočiti evanđelje, tamo gdje živimo i radimo, da bi što bolje uspjela misija koju je zamislio i zadao Krist Gospodin.

No postoje misionari i misionarke koji žive i rade u dalekim misijskim područjima, gdje ostaju cijeli svoj život ili dug niz godina, da bi bolje upoznali kulturu i način života ljudi s kojima žive. No da bi došli do svog cilja, potrebna im je pozadina, oni koji molitvom i ra-znim aktivnostima podupiru ostvarenje Kristova cilja. Bez vas, dragi prijatelji misija i dobročinitelji, mi mi-sionari ne bismo mogli postići rezultate koje želi Isus. Dakako, Isus je najvažniji i vama i nama, jer on želi da se djelo spasenja proširi po cijelom svijetu. Zato on neke poziva i daje im potrebnu snagu da se odluče na odlazak iz svoje zemlje i naroda te se približe braći i sestrama koji ga još nisu upoznali.

U današnjem evanđelju slušamo kako Isus, dok je pred velikim mnoštvom poučavao svoje učenike, po-ziva da se čuvaju farizejskog kvasca – vjere bez djela. Govori da se ne treba bojati onih koji ubijaju tijelo, već onoga koji može ubiti dušu. To misionari moraju stalno ponavljati ljudima, da je samo Isus bio spreman dati sebe na križu radi svih ljudi i da je to jedini put

spasenja te da se uzalud nadati spasenju od krivih bo-gova i žrtava idolima. To se sve treba posvjedočiti i primjerima dobrih djela.

Svaki misionar prije dolaska na misijsko područje ima svoju sliku o određenom terenu, pa sam ju imao i ja dolazeći u Tanzaniju. Ta slika i uspomene trajat će do kraja života. Naša je zemlja tada, prije 27 godina, bila puno naprednija od Tanzanije. Imali smo dovolj-no hrane i vode, električne energije, možda i previše. Imali smo, uglavnom, sve potrebno za život. Kad god čitam evanđeoski tekst o Isusovu slanju apostola na put propovijedanja, sjetim se svog puta u Afriku. Idite dva po dva, ne nosite ništa sa sobom, ni dvije haljine, ni hrane, ni obuće. Uzmite samo štap.

Kad sam pošao s pok. don Andrijom Iličićem na put, pitao sam ga što bi bilo najpotrebnije sa sobom poni-jeti; ipak tri godine nema povratka u Europu, trebat će malo veće zalihe onoga što se svakodnevno kori-sti: puno žileta, sapuna, šampona, higijenskog pribora itd. No on mi, kao iskusan misionar, reče da ništa ne treba nositi. Malo sam se začudio, jer sam znao da je u Africi velika oskudica u svemu, posebno u tim, za nas osnovnim stvarima. Unatoč Andrijinu savjetu po-

20

nio sam, među ostalim: glačalo, sušilo za kosu, kremu za cipele... Razmišljao sam da kao svećenik moram biti uredan pred tim ljudima, a k tomu još dolazim iz Europe. Kad sam stigao u misiju, vidio sam da nema struje, pa sam odmah shvatio da su glačalo i sušilo neupotrebljivi. Mnogi uopće nemaju odjeće. Komu je onda važno glačanje? Strašno je vruće, zašto sušiti kosu? Ljudi hodaju bosi, tko gleda na čistoću cipela? Ubrzo sam se prestao i brijati, a za ostalu se higijenu sve manje imalo vremena. Brzo sam shvatio da čovjek može izdržati bez puno toga bez čega mu je život bio nezamisliv.

Jednom prigodom susreo sam misionara Talijana, vrlo šaljiva, vesela i radišna čovjeka. Zvao se Olivo. Pitao me je znam li voziti automobil. Odgovorio sam potvrdno. Nastavio je s pitanjima: “A imaš li automo-bil?” Odgovorih da nemam svoj osobni, ali ima misij-sko vozilo, koje koriste svi misionari. On će na to: “A koliko ima brzina?” Čudio sam se zašto me to pita, ta svaki auto ima četiri brzine, a on je nastavio: “Zabo-ravi treću i četvrtu, ovdje se vozi uglavnom prvom i ponegdje drugom, jer su takvi putovi.” Olivo nastavlja s daljnjim pitanjima: “A što si ponio sa sobom kad si krenuo ovamo?” Rekoh mu što sam ponio. Nasmijao se kad sam rekao da sam donio stvari koje ne koriste bez struje. Tad mi reče: “Kad smo mi stariji misionari došli u misije, donijeli smo sa sobom samo tri stvari.” Bio sam znatiželjan koje su to tri stvari. Naglasio je da bez tih triju stvari nema u misijama života ni uspjeha. Odgovorio mi je konačno koje su to tri stvari: “Prvo je Sveto pismo, drugo sveti križ i treće sveto znanje ili iskustvo koje će ovim ljudima olakšati i promijeniti život nabolje, ovdje na zemlji i na nebesima!” Nebro-jeno puta sam mu izmolio pokoj duši. Nikada to ne ću zaboraviti. Bio je poseban misionar, uvijek nasmijan, spreman na pomoć i na šalu.

Dragi prijatelji misija, molimo sv. Malu Tereziju, za-štitnicu misija, da nam svima izmoli kod Isusa do-voljno snage da bismo svi izvršili svoje poslanje i tako ugodimo našemu Gospodinu i Spasitelju, koji želi da se svi ljudi spase. Ostanimo povezani u molitvama, a posebno ne zaboravimo one koji su i u ovome, našem vremenu progonjeni zbog vjere u Krista.

MOLITVA VJERNIKAMilosrdnom Ocu uputimo svoje molitve da nas svo-jim Svetim Duhom sačuva od kvasca farizejskoga, svake vrste licemjerja i pretvaranja, te nas snaži i hra-bri na putu obraćenja.

Gospodine, usliši nas!

1. Za sve pastire Crkve da po primjeru Isusa dobrog Pastira svjedoče Očevo milosrđe, molimo te.

2. Daj da tvoja milost u svakom čovjeku donese obil-ne plodove tvoje milosti, molimo te.

3. Daj da u ljubavi i molitvi ne zaboravimo navjesti-telje Evanđelja, osobito naše misionarke i misio-nare, molimo te.

4. Snagom križa svoga Sina pomozi nam da budemo podložni tvojim Zapovijedima i tvoju volju vrši-mo radosna srca, molimo te.

5. Svim pokojnicima, osobito prijateljima i dobroči-niteljima misija, udijeli nagradu u vječnosti, mo-limo te.

Primi, Bože, naše molitve i daj da se uvijek radujemo tvojoj riječi, da je provedemo u djelo te tako posta-nemo radosni poslužitelji tvoga Evanđelja, po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Don Velimir Tomić, misionar u Tanzaniji Svećenik Mostarsko-duvanjske biskupijeRođen je 8. listopada 1961. u Vukovaru.Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1986. u Mostaru.U misije je otišao 18. rujna 1988. godine.

Subota 17. listopada 2015.

Mali dječak “Gringo“Mons. Drago Balvanović, misionar u Peru-u

U Općini Magdalena, u Limi, nalazi se prekrasna cr-kva posvećena Presvetomu Srcu Isusovu. Pred njom je velik trg i tržnica. Navodno je crkvu gradio slovenski salezijanac Kavčić. Uvijek je puna vjernika.

Na trgu mnoštvo prodavača, znatiželjnika. Malo da-lje je tržnica, trbuh grada, mjesto prodaje i potražnje, mjesto i sudbina mnogih koji ondje rade od zore do mraka.

Rekoše mi da je na samom ulazu u tržnicu jedan mali dječak, bijel ili, kako ovdje kažu, gringo, s hrvatskim prezimenom S., čistač cipela.

Trebalo mi je dosta strpljenja, pažnje i srdačnosti dok sam sklopio prijateljstvo s dječakom Marijom, koji ima otprilike šest godina.

“Pomažem svomu ocu na ovaj način. Moj otac pere automobile, a ja, kako sam malen, ne mogu to isto raditi, ali stojim ili klečim ovdje i mnogi ljudi koji prolaze daruju mi sitniš, pokoju karamelu, a drugi su zadovoljni mojim radom. Ponosim se poslom, jer je i bivši predsjednik Perua Toledo bio čistač cipela. Otac mi je bolestan i ne zaradi mnogo, a usto mi govori da prositi milostinju nije sramota, jer mi nemamo, a drugi ljudi imaju. On kaže da ja i on idemo zapravo na posao svaki dan te nekada radimo, a nekada mi ljudi daruju i bez da čistim. Majka je bolesna i mi ju na ovaj način pomažemo.”

Njegov navodni otac još je teže stupio u kontakt sa mnom. “Kažu mi da pušim drogu, nije to istina. Više od godine se ne drogiram, čist sam. Ja znam da za Ma-rija nije taj posao, ali je bolje da to radi nego da je s

22

MOLITVA VJERNIKAU ovo predvečerje Misijske nedjelje uputimo Bogu svoje molitve da se po zagovoru Marije Majke Crkve, svi kršćani otvore misijskom pozivu i radosna srca postanu dionici Kristove želje da se svi ljudi spase. Recimo zajedno:

Gospodine, usliši nas!

1. Za svetu Crkvu kojoj je povjerena zadaća širenja tvoga Kraljevstva na zemlji. Daj da ostane posluš-na Kristu svojoj glavi, molimo te.

2. Gospodine, po krštenju si nas sve pozvao da bude-mo svjedoci i navjestitelji tvoga Evanđelja. Pomozi nam da se radosna srca odazovemo tom pozivu, molimo te.

3. Da vjerovjesnici hrabro i bez pridržaja idu onamo kamo ih šalješ, te riječju i životom budu prepo-znatljivi znak tvoje dobrote i ljubavi, molimo te.

4. Da Svjetski misijski dan bude početak odgovorni-jeg zauzimanja svih kršćana i brige za svete misije, molimo te.

5. Za pokojne vjerovjesnike i dobročinitelje misija da njihove misijski napori i molitve naiđu na sto-struku nagradu kod tebe, molimo te.

Gospodine, tvoj je dar da ti možemo služiti u tvojoj Crkvi. Učini nas vjernim i pravednim upraviteljima tvojih dobara i poslužiteljima braće i sestara u potre-bi. Svojim nas Duhom vodi stazama tvoga Sina Isusa, koji živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.

Mons. Drago Balvanović, misionar u Peru-u Svećenik Banjalučke biskupijeRođen je 12. kolovoza 1936. u Bosanskoj Gradišci.Zaređen je za svećenika 29. lipnja 1959. u Đakovu.U misije je otišao 5. rujna 1987. godine.

majkom koja je bolesna i otišla je s drugim čovjekom. Bojim se samo da ga ne odvedu i da bude iskorištavan od njih. Tako je barem siguran. Ne znam što će se do-goditi sa mnom i s Marijom danas ili sutra... Mnogi me ne razumiju. Nikad nikomu nisam razbio glavu staklenkom, niti sam koga opržio cigaretom.”

Usred tog susreta, punog kontroverzija i sumnji, osta-de Mario smiješeći se u tišini. Odlazi pred kip Gospe i gleda Djevicu. Nešto šapuće, mene gleda i maše mi. Možda će jednom ovamo doći i njegova majka?

Subota je, dan blažene Djevice Marije. Dolaze mi na pamet događaji iz Isusova djetinjstva. Isus izgubljen – u Hramu. Majka mu reče: „Sinko, zašto si nam to uči-nio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.“ (Lk 2, 48)

Možda će Mario kad odraste prigovoriti svojoj majci: “žalostan sam te tražio, ali, hvala Bogu, i pronašao.”

Obećao sam da ću potražiti njegovu majku. Nažalost, do danas ju ne pronađoh, ali otkrih blizinu Gospe u svom životu, misleći na Isusove riječi: “Što god učini-ste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učini-ste!“ (Mt 25, 40), ili drugu Isusovu riječ: “Idi pa i ti čini tako!“ (Lk 10, 37)

Isus, tijelo koje se predajeDon Boris Dabo, misionar u Zambiji

Kažu da su jednom šumskom cestom negdje u Africi hodali misionar i njegov mladi ministrant. Putom su sreli čovjeka koji teškom mukom vuče kola natova-rena drvima, a straga kola gura njegov sin. Cesta je bila vrlo pjeskovita, sunce je peklo, a njih su dvojica bili potpuno u znoju. Misionar kaže ministrantu: “Ovi su sigurno veoma siromašni kad nemaju volova koji bi vukli kola po ovom pijesku.” Ministrant odgovori: “Oče, oni su svoja dva zadnja vola dali za gradnju cr-kve koju ste izgradili u njihovu selu.”

Tu nam je priču na misi ispričao mladomisnik Peter Mubiana, domaći sin Afrike, dok je želio govoriti o tomu kako su mu misionari pomogli da postane sve-ćenik i čega su se sve oni morali odreći da bi došli u njegovu zemlju, koja nije poznavala Isusa Krista, kako su morali ostaviti svoje najdraže... “A ja”, kaže, “plakao sam kad sam otišao u fratre i ostavio svoje ro-ditelje na selu, a misionari su ostavili ne samo roditelje i rodbinu, nego i ugodan život tamo u dalekom svije-tu… Oni su učinili kao onaj čovjek iz priče, koji je sve dao samo da bi u selu bila crkva, po kojoj će ljudi moći dolaziti k Bogu.”

Tako je mladi redovnik zdušno propovijedao pred punom crkvom Naše Gospe od Anđela u gradu Li-vingstoneu. On potječe iz kraja blizu naše misije, iz ruralnog područja gradića Seshekea i sad se redovi-to viđamo u samostanu kapucina kad odem jednom mjesečno u grad radi odmora i nabavke. Znam da

misionari to ne doživljavaju tako dramatično kako je mladi svećenik Peter to zamišljao, jer je to njihov mi-sionarski poziv, na koji su rado odgovorili, ali je bilo zanimljivo to čuti. Misionari bi radije mogli govoriti o onomu što su oni dobili dolaskom u misije i kako su misije obogatile njihov život, mislio sam zajedno s ko-legama i kolegicama misionarima i misionarkama kao i mnogima u domovini koji nas prate svojom moli-tvom i akcijom, bilo pojedinačno, bilo sudjelovanjem u raznim misijskim skupinama.

Mladi je franjevac, čiji je rođeni brat blizanac Paul ta-kođer svećenik Biskupije Livingstone, nastavio govo-riti o Isusovim učenicima kao poslužiteljima i onima koji pomažu drugima, prema onoj priči iz evanđelja o dva brata, o dvojici učenika koji su sigurno voljeli Učitelja – jer su i oni sve ostavili i krenuli za njim – no još im je predstojao dugačak put da stvarno shvate što to ustvari znači za njim ići. Ljubav prema Isusu dovela ih je u njegovo društvo, no još je uvijek kod njih bila potreba za osobnom koristi, tj. da u Isusovu kraljev-stvu sjede jedan s desna, drugi s lijeva (usp. Mt 20, 21).Ne znamo točno koliko dugo je Jakovu i Ivanu trebalo da shvate i da se obrate. Da se obrate od hodanja za Isusom nadajući se samo osobnoj zemaljskoj koristi ili ostvarenju svojih osobnih zemaljskih ciljeva k ho-danju za Isusom s onim namjerama koje je sam Isus imao, a to je davanje života za druge radi vječnoga kraljevstva. “Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje.” (Lk 22, 19)

Te su riječi čula i ta dvojica braće kad ih je Učitelj iz-govorio za vrijeme zadnje večere. Vjerojatno ni onda nisu dovoljno shvatili te riječi, što se vidjelo i nekoliko

Svjetski dan misija - Misijska nedjelja

24

sati kasnije, kad su ga svi napustili. No došlo je vrije-me kad su, prosvijetljeni Duhom Svetim, shvatili da je davanje života svakodnevan čin, a ne samo jednom i konačno.

Ovo je moje tijelo koje se za vas predaje i to svaki dan, kaže Isus. To čini majka svakodnevno za svoje dijete. Njezino tijelo je tu za dijete i ona se za njega predaje. Onaj otac i sin iz priče oca Petera davali su se svakod-nevno da bi dovlačili drva i tako hranili svoju obitelj.Isusov učenik je Duhom Svetim i euharistijom okrije-pljen da se predaje za druge i da im služi. Župnik i ka-pelan to čine darivajući svoj život za svoje župljane, a

29. nedjelja kroz godinu

isto čine i časne sestre, koje jedva da imaju što slobod-nog vremena za odmor; misionar i misionarka koji su pozvani i okrijepljeni Duhom i euharistijom da svoje tijelo i krv daruju svaki dan za one kojima su poslani.Mi misionari podržavamo jedni druge molitvom i svojim darivanjem da bismo se mogli svakodnevno darivati, tj. služiti drugima, koje nam je Gospodin Bog stavio na naš životni put. To nas je naučio činiti naš Učitelj, neka mu je hvala i slava!

Svima vama, dragi prijatelji misija i misionara, želim sretan Misijski dan te radost u nesebičnu darivanju i služenju drugima.

MOLITVA VJERNIKATrojedinomu Bogu Ocu, Sinu i Duhu Svetomu iznesi-mo svoje molitve slaveći 89. svjetski dan misija. Uje-dinjeni u vjeri, nadi i ljubavi molimo ga da kao Crkva budemo ponizni poslužitelji a ne borci za prva mjesta. Molimo zajedno:

Usliši nas, Oče!

1. Nebeski Oče, naše biskupe – pastire Crkve, na čelu s papom Franjom, snaži svojim Svetim Du-hom kako bi hrabro, vjerno i ustrajno vodili tvoju Crkvu i misijskim žarom svjedočili Kristovo kra-ljevstvo istine, pravde, ljubavi i mira, molimo te.

2. Svećenike, redovnike i redovnice ražari svojim Duhom kako bi prednjačili u misijskom poslanju Crkve i neumorno širili misijsku svijest, molimo te.

3. Bože, naše misionarke i misionare pozvao si da pronesu tvoju Radosnu vijest spasenja do nakraj svijeta. Snaži ih i krijepi da ne posustanu djelom i riječju svjedočiti tvoju beskrajnu ljubav, molimo te.

4. Po krštenju si nam svima dao zadaću da naviješta-mo tvoje Evanđelje. Učini da ne budemo pasivni promatrači nego istinski i radosni navjestitelji u tvojoj Crkvi, molimo te.

5. Za sve narode koji te još nisu upoznali. Otvori im uši, omekšaj srce i pripravi dušu da tvoja Riječ padne na dobro tlo te donesu obilan rod u svojoj Crkvi, molimo te.

6. Za one koji su Evanđelje zanemarili i zaboravili, koji su Crkvu napustili i u njoj ne prepoznaju kuću očinsku i srce majčinsko. Učini da poput izgublje-nog sina hrabro shvate svoje stanje te se odlučno vrate svomu domu, molimo te.

7. Oče, svojoj si djeci obećao vječni život u svom nebeskom domu. Pokojne misionarke i misiona-re, dobročinitelje i prijatelje misija, sve naše drage pokojne obdari vječnim mirom u nebu, molimo te.

Hvala ti Bože što te možemo zvati svojim Ocem, što ti, iako nedostojni, možemo pristupiti sa svojim molitva-ma i zahvalama. Izrečene molitve i zahvale, kao i one koje se nalaze u dubini našega srca, primi po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Svjetski dan misija - Misijska nedjelja

Don Boris Dabo, misionar u ZambijiSvećenik Krčke biskupijeRođen je 7. rujna 1952. u Novalji na Pagu.Zaređen je za svećenika 16. travnja 1979. godine.U misije u Zambiju otišao je 2. srpnja 1983. godine.

26

Luka Mlinarić, župa BDM Majke Crkve i sv. Maksimi-lijana Kolbea, Trnovčica-Zagreb

Pjesma: Klanjam ti se smjerno Prva riječ koju je Isus uputio apostolima bila je: “Do-đite!’’. Pozvao ih je da budu radnici na poljima ovo-ga svijeta, da budu ribari ljudi, žeteoci za spas duša. Znao je da mu je potrebna ljudska pomoć kako bi se kraljevstvo njegova Srca bogatog milosrđem raširilo po svijetu. Posljednja riječ koju Isus upućuje aposto-lima jest: “Idite!’’ jer “žetva je velika, a radnika malo’’ (Lk 10, 2). Poslao ih je širiti vjeru svim narodima, “ali kada Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?’’ (Lk 18, 9). Koliko afričkih, azijskih, južnoameričkih polja, ali sve više i polja zapadnog, razvijenog svijeta čeka na radnike, na one koji će posaditi vjeru kako bi Gospodar mogao ubrati plodove kada dođe. “Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svo-ju’’ (Lk 10, 2). Bog želi da se njegovo milosrđe proširi po svem svijetu. No, nisu samo misionari u Africi ili drugim misijskim zemljama oni koji su na to pozvani, već se i mi svi moramo s njima sjediniti u molitvi i žr-tvi. Krist nas sve poziva: “Dođite! Napijte se na izvoru života, a zatim idite i budite misionari moje ljubavi i Božjega milosrđa!’’.

2 minute šutnje

Pjesma: ...

Uistinu, Krist nas poziva. Poziva nas i daje nam zada-tak “uglaviti u Kristu sve – na nebesima i na zemlji’’ (Ef 1, 10). Uobičajena je ljudska reakcija izbjegavati teške

zadatke, ići linijom manjeg otpora. Isto je i u ovom slu-čaju, s ovim zadatkom. Kao vjernici znamo ili bismo barem trebali biti svjesni ovoga zadatka, no strah nas je uhvatiti se s njim u koštac. Bojimo se biti misionari Krista, njegove Riječi! Postavljamo si pitanja – kako, na koji način, što govoriti?... Čemu taj strah?! Ta sam Isus nam govori: “Ne budite zabrinuti kako ćete se ili čime braniti, što reći! Ta Duh Sveti poučit će vas u taj čas što valja reći.’ (Lk 12, 11-12). Zašto se bojimo razglašavati Radosnu vijest o Božjemu milosrđu koje nam se u obilju daruje po Kristu, kada nas apostol naroda i najveći misionar, sv. Pavao, tješi riječima: “Gospodin je stajao uza me, on me krijepio, da se po meni potpuno razglasi Poruka te je čuju svi narodi.’ (2 Tim 4, 17), a opet na drugom mjestu: “Ako je Bog za nas, tko će protiv nas?’’ (Rim 8, 31). Doista, ako svoje srce otvorimo Duhu Svetome čiji su plodovi: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobro-ta, vjernost, blagost, uzdržljivost – tada nas ništa što dolazi od ovoga svijeta neće moći spriječiti u našem poslanju. Bog će nas pratiti svojom milošću, i snagom njegove ljubavi činit ćemo čudesa, njemu na slavu i čast. “Kazujte poganima njegovu slavu, svim narodi-ma čudesa njegova!’’ (Ps 96, 3).

2 minute šutnje

Pjesma: ...

Biti misionar znači biti milosrdan. U misionarskom pozivu i poslanju vjerojatno se najjasnije ocrtava mi-losrđe prema bližnjima. Misionarskim djelovanjem, naš život postaje jedna velika milostinja. Misionari u raznim dijelovima svijeta to uistinu i čine: predaju sav

Euharistijsko klanjanje

svoj život, svoje vrijeme, svoj rad, svoje sposobnosti, ali i sve materijalno, kako bi drugima na taj način pru-žali ljubav te ih upoznali s izvorom te ljubavi – Isusom.S druge strane, koliko smo mi sami u svakodnevnom životu misionari? Možda nismo među afričkim pleme-nima, u južnoameričkim favelama ili azijskim velegra-dovima s milijunima gladnih, no, dovoljno je osvrnuti se oko sebe kako bismo shvatili koliko je potrebitih na-šeg misionarskog širenja milosrđa i ljubavi Božje oko nas. Koliko li je samo siromašnih i obespravljenih koji vape za milosrđem, a mi pored njih prolazimo kao da nisu ljudi. Često nam je argument kako ni mi sami ne-mamo. Kakve li zablude! Sam Isus nam govori: “Dajte za milostinju ono iznutra i gle – sve vam je čisto.’’ (Lk 11, 41). Ljubav je najveća milostinja i kada bismo u potrebitome prepoznali svoga brata, pružili mu ruku, osmijeh i toplu riječ, naše misionarsko poslanje bilo bi slično poslanju mnogih misionara u siromašnim dije-lovima svijeta, koji uistinu znaju što znači milostinja i što znači imati tako malo, a zapravo tako puno. Dajući bližnjemu svoju ljubav, u njegovom srcu sadimo klicu Božjega milosrđa koja raste i širi se po svem svijetu.

2 minute šutnje

Pjesma: ...

Ponekad možda mislimo kako je Božje milosrđe rezer-virano samo za nas ovdje na Zapadu, gdje je kršćan-stvo duboko ukorijenjeno. Ali, zaboravljamo da ni mi sami ne bismo primili taj dar vjere da nije bilo apostola kao prvih misionara, da nije bilo Pavla koji je rekao: “Ne, nema razlike! Svi su zaista sagriješili i potrebna im je slava Božja: opravdani su besplatno, njegovom milošću po otkupljenju u Kristu Isusu.’’ (Rim 3, 22-24).

Uistinu, Božje milosrđe jednako je za sve narode, a to je upravo ono milosrđe koje je obećano i dano Abraha-mu kojemu je rečeno: “Ocem mnoštva naroda ja te po-stavljam.’’ (Post 17, 5). Zato, “uzvišen je Gospodin nad sve narode, slava njegova nebesa nadvisuje’’ (Ps 113). Po Abrahamu smo postali baštinici milosrđa koje se izlilo na cijeli svijet iz probodenog Srca, a kao baštinici, pozvani smo cijelom svijetu, svim narodima, svoj braći i sestrama širiti Radosnu vijest o uskrslom Kristu pa “nek se znade od istoka do zapada da izvan mene sve je ništavilo’’ (Iz 45, 6). “Od istoka sunca do zalaska, hvalje-no bilo ime Gospodnje’’ (Ps 113)! Po svojim gorljivim misionarima proslavi se, o Bože! Neka po njima sva ze-mlja spozna tvoje milosrđe, neka se raduje, kliče i pjeva! 2 minute šutnje

Molitva za misionare:Rekao si, Gospodine, da idemo svijetom i širimo Radosnu vijest. Molimo te, stoga, za misionare i mi-sionarke, koji se nesebično stavljaju u službu braći i sestrama. U njihovoj duši, Gospode, velika je snaga i volja. Neka ih tvoj mir i snaga prate u svijetu koji nije njihov dom. Neka ih Duh Sveti neprestano nadahnju-je i potiče njihove slušatelje da krenu putem Krista i tvoje Crkve, Gospodine. Po Kristu, Gospodinu naše-mu. Amen.

Oče naš...

Pjesma: Divnoj dakle

Blagoslov s Presvetim Oltarskim Sakramentom

Pjesma: ...

28

Animacija

Lađari na rijeci životaMario Habajec, župa sv. Pavla, Zagreb

Uz čitanje teksta, pred oltar djeca/odrasli slažu mi-sijske znakove: - razlomljeni kruh - svijeća - globus - palmina grana

Za vrijeme stavljanja znakova pjeva se: ZAISTA KA-ŽEM VAM...

I.Kada te pitali budu, i ako tada vidiš sjenu čuđenja u njihovim očima, samo kaži: “Gospodinov je jaram sla-dak i breme je Njegovo lako.”

Pa, ako te razumjeli budu, shvatit će: Ljubav je najljep-še lice kršćanstva!

Iz dnevnika jednog misionara:Za vrijeme svete ispovijedi prokišnjavalo je na sve stra-ne, pa sam se morao više puta seljakati tražeći suho mjesto. Za vrijeme svete mise, a posebno pri kraju, kiša se pojačala, gromovi su pucali na sve strane. Na kraju smo svi bili u blatu.

Prošlih smo godina običavali iznijeti Euharistijskog Isu-sa van iz kolibe, koja je predstavljala Crkvu i na mje-sečini Mu se klanjati, pjevati Mu i moliti Ga da nas blagoslovi. Bili su to divni trenuci svjedočenja vjere u misiji.

Ono što čovjek jest to je dar Boga čovjeku; Ono što će postati to je čovjekov dar Bogu!

Znak: RAZLOMLJENI KRUH – REDOVNIK (Za vrijeme čitanje niže napisanoga teksta redovnik prilazi oltaru s razlomljenim kruhom. Nakon čitanja stavlja kruh na unaprijed pripremljeno mjesto).

Da navijesti vjeru i učvrsti svoje Kraljevstvo, Krist ša-lje redovnike, koji zaređeni po sakramentu reda, pred-stavljaju Krista kao Glavu Tijela. Tako postaju braća koja žive vlastito redovništvo, radosno svjedočeći taj način evanđeoskog življenja. Braća redovnici prihva-ćaju iz ljubavi prema Gospodinu zavjete čistoće, si-romaštva i poslušnosti, kako bi u svijetu uprisutnili vrednote Kraljevstva nebeskog. U zajedništvu slave liturgiju časova sjedinjujući se s Kristom, vrhovnim Svećenikom. Život služenja biva ispunjen molitvom psalama, razmatranjem Božje Riječi, hvalospjevima,... ali kao i svaki život, i ovaj titra u znaku križa, kušnji, nemira. No, vrhunac ljepote posvećenog života jed-nog redovnika, zasigurno je u trenucima kada svojim posvećenim rukama, u lomljenju euharistijskog kru-ha, hrani gladne duše ovoga svijeta.

ZA vrijeme stavljanja znakova pjeva se: ZAISTA KA-ŽEM VAM...

II.Svaki čovjek, svaki od nas kreće u svom životu onim putem na kojem se nada pronaći sreću i ispunjenje. Misija je za neke i dom, i radost, put posvećenja. Svat-ko ima svoj Horeb, kao i svoj Getsemani, no oluja što zna bjesnjeti morem, ni izdaleka nije toliko opasna kao oluja koja zahvati nutrinu bića, ali nada šapće: “Gledaj u Gospodina i razveseli se!”

Misijska meditacija

30

Svjedočanstvo jedne misionarke:Životna priča dječaka Jetua (Žetua). Tako se zove jedan mališan. Majka ga je otjerala od kuće jer je „mulozi“ što znači „zli“ – koji donosi bolest, smrt i svaku nevolju. Takvu djecu odbace i ona žive na ulici. Budući da od rana djetinjstva nisu iskusili ljubav i toplinu na kraju zaista i postanu zli. Takvo jedno dijete je i Žetu. Otac mu se razbolio, a vrač je rekao njegovoj majci kako je Žetu kriv za to!

Mi smo ga primile u našu misiju, nahranile i oprale. Danas je to dječačić pred kojim je budućnost. Kako čo-vjek mora biti zatucan da povjeruje vraču da se iza ne-vinog dječjeg osmijeha krije „mulozi“!

Prava je tajna sreće u tome da mnogo zahtijevamo od sebe, a malo od drugih!

Znak: UPALJENA SVIJEĆA – REDOVNICA (Za vrijeme čitanje niže napisanoga teksta redovni-ca prilazi oltaru s upaljenom svijećom. Nakon čitanja stavlja svijeću na unaprijed pripremljeno mjesto).

Živeći slobodu Božjega poziva, svaka redovnica na-dahnjuje se na izvorima karizme svoje zajednice, slič-na upaljenoj svijeći. U želji da sačuva plamen svog života u širenju Radosne vijesti, sve predaje u ruke Gospodinove, kako bi se On proslavio po “neznatno-sti službenice svoje”. Plamen ne trnu vremenite nevo-lje, tama, sumnje ni prividi jer Krist je postao njezin vosak i njezin žižak.

Redovnice – zaručnice Kristove, u potpunom preda-nju svome Zaručniku gore snagom Duha Svetoga, bez obzira dotiču li Njegove skute godinama koje motre kroz samostanske rešetke ili slaveći Njega po stazama svijeta pojeći Salomonovim pjevom: Dragi je moj sišao u moj vrt s lijehama mirisnoga bilja da pase po vrtovi-ma i da bere ljiljane. Ja pripadam dragome svome i dra-gi pripada meni, ona pase među ljiljanima. (Pj 6,2-3) Redovnica- tijelom žena, ljepotom svoga posvećenoga života u strpljivosti, odricanju, čekanju, postaje duhov-ni prinos, živo kamenje kojim se Crkva izgrađuje. Za-milovana u Imenu Gospodina, svaka redovnica stječe udio u Kristovom poslanju kojeg je On primio od Oca.

ZA vrijeme stavljanja znakova pjeva se: ZAISTA KA-ŽEM VAM...

III.Gospodinov jaram uzeh da ljubavlju bratskom ljubav unesem u teškoće drugih, onih neznanih meni, onih duboko sakrivenih pogledu svijeta, onih što uzvratiti mogu jedino srcem!

Treba imati hrabrosti krenuti u novo iskustvo, u mi-sije. Treba odvažnosti da se iz sigurnosti zakorači u Božju pustinju, a kada odvažnost pobijedi – pustinja blagoslovom procvjeta i misija donosi rod Onoga koji reče: “Ja sam trs, a vi loze.”

Događaj u jednoj misiji:Poslije večere jedan starac hoće razgovarati sa mnom. Živi u polju gdje mu je i koliba od blata i pruća i tu mu je pas. Međutim, iz starcu nepoznatog razloga, pas sva-ku večer u isto doba počinje lajati.Starcu je to „znak“ da se zli duh mota oko njegove ko-libe pa želi da dođem i blagoslovljenom vodom otjeram zloduha ili kojeg pokojnika koji mu ne da mira.Teško je nekog starca uvjeriti da životinje mogu imati razloge za uznemirenost i da pas može lajati iz bilo ko-jeg razloga.

Kada izađemo pred Boga upitat će nas: “gdje su ti rane?” Ako odgovorim: “nemam rana Gospodine.” Bog će upi-tati: “zar u životu nisi naišao ni na što vrijedno borbe?”

Znak: GLOBUS – SVI VJERNICI (Za vrijeme čitanje niže napisanoga teksta vjernik laik prilazi oltaru s glbusom. Nakon čitanja stavlja globus na unaprijed pripremljeno mjesto).

Globus – zemaljska kugla. “Sa sve četiri strane svijeta, Crkva se sabire sveta.” Mnoštvo laika rasutih svijetom, zavjetovaše se kako će u vlastitu životu opsluživati evanđelje. U poslušnosti Gospodinovom planu ljuba-vi, oni razmatraju Božju riječ koja izgrađuje nutrinu, mijenja njih same, a time posvećuje lice zemlje. Svijetu nevidljivi suradnici Kristovog kraljevstva siju i žanju plodove, bacaju mrežu na Njegovu riječ. Tako usred ljudskog društva, na svim paralelama i meridijanima, ostaju samozatajni svjedoci živoga Isusa Krista.

Svijet u svojoj bijedi – kome će?Svijet u svojoj tjeskobi – kuda će?A kada koraci svijeta posustanu, i on zasuzi, haljina-ma uprljanim nevjerom, u zagrljaj utjehe privijaju ga vjernici laici, tješeći ga:Što su valovi glasniji i jači, to većma se propinje duša da dohvati ruku Spasitelja;Pa kako pogibelj raste, prigušeni uzdasi duše ranjene postaju vapijući kriciDok na kraju, oluja ne utihne u zagrljaju Kristovom.

ZA vrijeme stavljanja znakova pjeva se: ZAISTA KA-ŽEM VAM...

IV.Malovjerni – drugo ime za potomstvo Adamovo kojeg raspolućenost života može učiniti malodušnim i teš-ko je biti lađar na uzburkanoj rijeci života jer znamo tko je naš Kormilar. Za misionara nema dvojbe, iako i njega žeže gorčina na njivi Gospodnjoj. Svi smo svje-doci da ponekad silno uloženi trud i znoj ne donose očekivani rod. Ali savjest tješi: “Sve je dobro, ali nije u tvojoj moći da određuješ čas i dan; to je pridržano Gospodaru žetve.”

Vjera poziva dušu da pođe dalje no što može vidjeti!Bog ima toliko imena koliko je na svijetu živih ljudi!Nikada ne ljubiš dovoljno, ako ne ljubiš previše!

Znak: PALMINA GRANA (Za vrijeme čitanje niže napisanoga teksta osoba po izboru prilazi oltaru s palminom granom. Nakon čita-nja stavlja palminu granu na unaprijed pripremljeno mjesto).

Sve stvoreno uzdiše i iščekuje drugi Kristov dolazak kao u ono vrijeme kada su Isusov ulazak u Jeruzalem pozdravljali mahanjem palminih grana. Tako će i na kraju vremena vjerni njegovi, radosni dočekati ponov-ni Kristov dolazak mašući palminim granama vjerno-sti, odanosti, pouzdanja i strpljenja u služenju svome Gospodinu.

Posvećeni život nalazi se u samom srcu Crkve koja teži sjedinjenju sa svojim Zaručnikom koji ima doći. Dok se to ne dogodi, u iščekivanju drugog Kristovog dola-ska, svijet bi trebao prepoznati i prihvatiti vrijednost i ljepotu posvećenog života kojeg Crkva daruje njemu. Bog izabire, poziva i šalje. On je svoj narod vodio kroz pustinju u obliku stupa od ognja i oblaka. I ne pomrije narod ni od gladi niti žeđi!!! Strune Neba prožimaju i rese Božje rukotvorje na zemlji!

Na kraju vremena Kraljevstvo Božje će postići svoju puninu, a do tad vrijeme – taj Božji dar treba koristiti plodonosno, ohrabreni u iščekivanju, riječima sv. Pavla: “A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće, duh vaš i duša i tijelo neka se besprijekornim, sa-vršenim sačuva za Dolazak Gospodina našega Isusa Krista.”

Pjesma: ZAISTA KAŽEM VAM (cijela pjesma)

32

Statistički podaci

Broj katolika po kontinentima

Broj katolika na jednog svećenika

Izvor: Agencija Fides

AFRIKA 198.587.000AMERIKA 598.819.000AZIJA 134.641.000EUROPA 286.868.000OCEANIJA 9.706.000

AFRIKA 4.948AMERIKA 4.871AZIJA 2.242EUROPA 1.538OCEANIJA 2.054

6.000,00

5.000,00

4.000,00

3.000,00

2.000,00

1.000,00

0,001 2 3 4 5

600.000.000,00

500.000.000,00

400.000.000,00

300.000.000,00

200.000.000,00

100.000.000,00

0,001 2 3 4 5

Idi, i ti čini tako!s. M. Emanuela Pečnik, Služavka Maloga Isusa, pročel-nica PMI - Zagreb

Zadatak: pripremiti djecu za proslavu Svjetskog dana misija s nakanom da u svojoj svakodnevici nje-guju misijski duh

Ciljevi • Upoznati potrebe misionara u misijama; • Otkriti kako se može biti misionar u svojoj župi,

obitelji i školi; • Osmisliti konkretne ideje pružanja pomoći po-

trebnima;

Molitveno – slavljenički vidDvorana je unaprijed pripremljena:• Stolci složeni u krug;• Svira meditativna glazba;• U sredini (na stoliću ili na podu) veliki plavi krug

(izrezan od hamera ili stiropor), a na njemu upa-ljena svijeća (simbol Kristove prisutnosti) i razlo-mljeni kruh;

• Kad djeca (sudionici susreta sjednu), svakom djete-tu dati u ruke jedno pšenično zrno;

• Slijede spontani meditativno trenuci sabiranja ovim ili sličnim riječima:

U tvojoj ruci, Isuse, mi smo k’o zrna pšenice!Nek’ svaki od nas kao kruh bude!Ljubeći tebe, ljubi sve ljude!Ti si radost svakog dana, naša snaga, duše hrana!Živi kruše, daru s Neba svako srce tebe treba.

(M. Matanović)(pjesma je uglazbljena, pa ako je moguće, nakon čita-nja može se otpjevati).

Poučni dioNakon molitvenog sabiranja slijedi uvodni razgovor koji bi trebao stvoriti klimu za daljnji tijek susreta:Na što vas asocira ovaj krug pred vama? – na kuglu zemaljsku...

Od čega se sastoji planet zemlja? – od mora i kopna...Nabrojimo kontinente? (Kako djeca izriču koji konti-nent tako treba staviti na taj krug unaprijed izrezane oblike koji su obojani misijskim bojama).

Ovih dana ste (ili ćete) u školi obilježiti Svjetski dan hrane (16.10.). Zašto trebamo jesti? Imaju li svi ljudi na svijetu dovoljno hrane? Koji kontinenti obiluju hranom? Koji oskudijevaju? - pokazati kontinente na krugu. Što mislite, zašto je to tako? Poznajete li osobe koje se trude umanjiti tu bijedu, utažiti glad?

Kateheza za prvopričesnike

34

MISIONARI/MISIONARKEMogu li oni riješiti sve te probleme? Što znate o njima? Što biste željeli znati? Za ovaj dio rada unaprijed pripremiti radni listić (pri-log 1.). Podijeliti im i dati nekoliko minuta da popune prva dva stupca. Nakon samostalnog popunjavanja (za to vrijeme svira meditativna glazba), čitaju na glas što znaju o misiona-rima/misionarkama, a potom u drugom krugu čitaju što bi željeli danas naučiti.Nakon prikupljanja početnih informacija i izricanja znatiželje, katehizantima prikazati prigodnu prezenta-ciju ili neke inserte iz filma koji vam je dostupan (tu bi trebalo konkretno prikazati oblike služenja, svu real-nost života – siromaštvo, glad, bolesti...).

Nakon gledanja prezentacije slijedi usmjereni razgovor i zapisivanje u treći stupac: što sam naučio/la.

Ovdje objasniti misijske boje kojima su obojani konti-nenti uz kuglu zemaljsku koja je pred njima te držeći u ruci krunicu s misijskim bojama:• ZELENA za AFRIKU (kušanu patnjom i otvorenu

za navještaj);• CRVENA za AMERIKU (raznoliku narodima, da

s radošću svjedoči svoju pripadnost Kristu);• BIJELA za EUROPU (kolijevku kršćanstva, da ju

iznova prožme snaga Evanđelja);• PLAVA za AUSTRALIJU I OCEANIJU (raspro-

stranjenu morima, da zavesla na pučinu Života);• ŽUTA na AZIJU (koja buja životom, da mala kr-

šćanska zajednica u njoj postane “sol zemlje i svje-tlo svijeta”).

Završni dioNakon zapisivanja i iznošenja doživljaja o novim spo-znajama slijedi promišljanje kako ja mogu biti misio-nar/ka ovdje gdje živim:Uočili smo zajedno da misionari ne mogu utažiti svu glad svijeta. No, ljubav koju imaju u srcu jednostavno ih potiče da budu kao ono malo zrno koje sam vam dala na početku susreta. Oni daju ono što mogu, ono što imaju, ono što jesu, a Isus Krist to blagoslivlja,

umnaža i utažuje glad i bol mnogima. Što možemo mi učiniti kao prvopričesnici? Čime, kako misionari pružaju pomoć potrebnima? Ru-kama, očima, nogama, srcem, cijelim svojim bićem.

Na drugoj strani papira (priloga 1.) pozvati djecu neka nacrtaju svoj dlan – u dlan upišu I JA MOGU BITI MISIONAR/KA, a u prste ćemo zajedno upisivati do-bre odluke, konkretne ideje kako mogu misionari u svojoj župnoj zajednici, u obitelji, školi...

Pustiti ih neka pišu samostalno (ako vrijeme susreta dopušta) ili usmjerenim pitanjima poticati ih na kon-kretne odluke: • Molitva za misionare;• Pomagati drugima;• Biti ljubazan u školi i u obitelji;• Potaknuti roditelje na nedjeljni dolazak u crkvu;• Potaknuti obiteljsku molitvu i nedjeljnu euharistiju• Odricati se kupovanja slatkiša- stavljanje novčića

u kasicu skupine;• Dobivene slatkiše darovati nekome tko nema ono

što imam dijeliti s bližnjima;• Moja misijska iskaznica- djelo sv. Djetinjstva;• Skupljati potrošene poštanske markice – donositi

u zajedničku kutiju u župnu dvoranu;• Izraditi misijsku kocku – na plohe napisati mo-

litve i žrtve i kocku bacati svaki dan pa što ti se okrene to učiniti…

Kad tako činimo dobro jedni drugima, kome smo za-pravo dobri? – ISUSU!

Najpoznatija misionarka 20.-tog st. blažena Majka Te-reza učila je one koji su ju slušali da na svom dlanu, u svojih pet prstiju imamo zapisan važan podsjetnik. Govorila je da na svakom prstu piše jedna Isusova ri-ječ: TI –SI – TO- MENI – UČINIO!

Ovo geslo demonstrirati – pokazivati po prstima i s dje-com ponoviti nekoliko puta da upamte.

Dakle, kad god pružim ruku pomoćnicu bilo kome, bilo kada, bilo gdje, Isusu činim dobro i radost se umnaža!

Molitveno – slavljenički završetak:Stati u krug oko kugle zemaljske te, ako je moguće iz-moliti deseticu krunice: Zrnca krunice u različitim bojama simboliziraju na-pore misionara i misionarki u cijeloj Crkvi na svakom od pet kontinenata. Molimo Isusa po Mariji za naše misionare:Ili (ako vrijeme ne dopušta duži molitveni završetak) zapjevati: Krist na žalu ili Dijete milosrdnog srca

PRILOG 1.

MISIONAR/MISIONARKAŠTO ZNAM? ŠTO ŽELIM NAUČITI? ŠTO SAM NAUČIO/LA?

36

Kateheza za krizmanike

Svjedoci svjetla i radostis. Dolores Brkić, vjeroučiteljicaSlužbenica Malog Isusa, Split

Cilj: Osvijestiti sudionike da je svatko pozvan slije-diti Isusov primjer djelotvorne ljubavi i evangelizacijeKljučni pojmovi: misije, misionar, evangelizacija, so-lidarnost, radost djelotvorna ljubav

Odgojno - obrazovna postignuća: • Prepoznati osobnu ulogu u naviještanju Evanđelja

svim ljudima;• Upoznati temeljni cilj poslanja misionara: “Idite

po svem svijetu, propovijedajte Radosnu vijest, svemu stvorenju” (usp. Mk 16,15);

• Potaknuti krizmanike uvidjeti važnost misija, osjetiti potrebu vlastitog angažiranja i konkretno odgovoriti kroz mogući rad pomaganja.

Oblici rada: individualni, skupni, plenarni

Nastavna sredstva i pomagala: svijeća, film, papiri za pisanje, prigodni tekstovi, glazba Tijek katehetskog susreta

Meditativno – molitveni početakIžarivati KristaDragi Isuse, pomozi mi da posvuda širimmiomiris tvoje ljubavi.Preplavi mi dušu svojim Duhomi svojim životom.prožmi cijelo moje biće,tako da moj život bude samo odsjaj tvog života.Obasjaj me svojim svjetlomda svatko koga sretnem osjeti tvoju prisutnost u mojoj duši.Neka podigne pogled i ne vidi mene,nego samo tebe, Isuse!Ostani sa mnom, da svijetlim kao tii da postanem svjetlo drugima.To će svjetlo, Isuse, dolaziti od tebe,a ne od mene;ti ćeš u meni svijetliti drugima.Daj da te slavim onako kako ti najviše voliš- obasjavajući ljude oko sebe.Daj da te propovijedam bez propovijedanja;ne riječima, nego primjerom, privlačnom snagom,ljubaznim utjecajem svojih djela,očitom puninom ljubavi,kojom moje srce gori za tebe. Amen!

(Kardinal John Henry Newman)

Motivacija(Upaliti jednu svijeću, drugu staviti u napola otvorenu kutiju).

Priča jedne svijeće (vjeroučitelj čita uz meditativnu glazbu).

Zapalili ste me i gledate moje svjetlo, radujete se jasno-ći i toplini koju darujem. Veselim se da smijem gorjeti za vas, da nije tako, ležala bi možda negdje u staroj kutiji bez ikakve koristi. Smisao dobivam tek po tome što gorim. Ali, dobro znam, što dulje gorim, to kraća postajem, to se više bližim svojem kraju. - Izgorjela je! - reći ćete, a ono što je od mene ostalo, bacit ćete. Znam, za mene postoje uvijek ove dvije mogućnosti: ili ostajem u kutiji nedirnuta, zaboravljena u tami, ili gorim, postajem sve kraća, dajem sve što imam. U ko-rist svjetla i topline dovodim sebe kraju. Ipak mislim da je ljepše i pametnije ako mogu dati nešto od sebe nego ostati hladna i ležati u mračnoj kutiji… - Gledaj isto tako je s vama ljudima: ili se povučete, ostanete sami za sebe i sve je hladno i prazno, ili se približite ljudima i darujete im od svoje topline i ljubavi i tek onda dobiva vaš život smisao: On je ispunjen. Ali znajte i to da za ovo morate dati nešto od sebe samih, nešto od svoje radosti, od svoje srčanosti, od svoje-ga smijeha, možda i nešto od svoje tuge. I ne treba bojažljivo razmišljati o tome kako ćete sačuvati sami sebe. Mislim da samo onaj koji druge veseli, postaje još veseliji. Samo onaj koji je svjetlo drugima, sam će primati svjetlo. Što više gorite za druge, to će svjetlije biti u vama samima. Mislim da su mnogi ljudi samo zato tmurni i neraspoloženi jer se plaše biti ovdje za druge, donositi drugima svjetlo. Tuže se i neprestano mrmljaju na teška vremena. Još nisu shvatili: ovo jed-no jedino svjetlo koje gori više je vrijedno nego sva tama svijeta. Dopustite, dakle, da vas malo ohrabrim ja, sitna, mala svijeća.

(Adalbert Ludwig Balling)

Najava temeMožda su krizmanici već naslutili temu susreta te ćemo ipak uputiti nekoliko poticajnih pitanja:a) Tko je pozvan izgarati, kako...?b) Tko su posebni širitelji Radosne vijesti, djelotvor-

ne ljubavi…?c) Tko je misionar?d) Koja je tvoja uloga u navještenju evanđelja?e) Gdje i kako ti možeš djelovati kao misionar?Imamo veliki broj misionara i misionarki na svim kontinentima u misijskim područjima. Svi su oni ova svijeća koja izgara, svijetli…

Naša današnja tema rada je SVJEDOCI SVJETLA I RADOSTI.

(Svatko može izabrati misionara iz svog područja da krizmanicima bude bliskije…). Npr. Jedan svijetli primjer:a) bl. Majka Terezijab) o. Ante Gabrićc) don Ante Batarelo

Susret sa sadržajima Prijedlozi:

a) pokazati prezentaciju iz života bl. M. Terezije ili isječak iz filma

ili tekst bl. Majke Terezije: “To je ono što ja želim od vas. Volite siromašne i ne okrećite im leđa, jer ako nji-ma okrenete leđa, okrenuli ste ih i Isusu. On je sebe učinio gladnim, golim i bez domovine da bismo vi i ja imali priliku da ga volimo“.

b) don Ante Batarelo (uvesti ih poticajnim riječima): Na jugu Tanzanije u misiji Ujewa broji godine misijskog djelovanja već 40 godina. On, svećenik splitsko – makarske nadbiskupi-je jedan je od prvih hrvatskih misionara u Tanzaniji.Pokazati isječak iz filma “Poluafrikanac: Tanzanijska misija”.

Rad u skupini: Dijele se u tri skupine s ponuđenim tekstom. Razmiš-ljaju o njemu u suodnosu s prethodnom projekcijom.

f) SVIJEĆA: Vi ste svjetlo svijeta (Mt 5, 13 - 16)

“Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.” “Vi ste svjetlo svijeta. Ne može se sa-kriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.”

g) PUT:

“Idite po svem svijetu, propovijedajte Radosnu vijest, svemu stvorenju” (usp. Mk 16,15).

h) RADOST:

U krugu radostiJednoga dana, ne tako davno na vrata nekog samo-stana pokucao je seljak iz obližnjeg mjesta. Kad mu je brat vratar otvorio teška hrastova vrata, seljak mu sa smiješkom pruži prekrasan grozd. “Brate vrataru, reče došljak, znaš li kome sam donio ovaj najljepši grozd što sam ga ubrao u svom vinogradu?”“Ravnatelju samostana ili nekom drugom bratu iz naše zajednice.”“Ne! Tebi sam ga donio!”“Meni?“ – ozarena će lica iznenađeni brat vratar.“Zar si ga baš meni donio?”“Naravno, tebi sam ga donio jer si me uvijek ljubazno i prijateljski primao kad sam dolazio zatražiti kakvu pomoć. Htio sam te malo razveseliti ovim grozdom. “Učinilo mu se da je i sam obasjan rumenilom s vra-tareva lica.

Brat vratar je grozd stavio na vidljivo mjesto i cijelo ga jutro pogledavao s udivljenjem. Grozd bijaše doista prekrasan. Odjednom mu padne na pamet: “Zašto ja ne bih ovim grozdom obradovao našeg ravnatelja?!” Uzeo je grozd i odnio ga starješini samostana. Ovaj se grozdu iskreno obradovao. No, uskoro se sjeti sta-rijeg bolesnog brata i odluči: „Odnijet ću ga njemu, neka se malo osladi.“ Tako je grozd ponovo krenuo dalje. Nije, međutim, dugo ostao ni u sobi bolesnoga brata. Ovaj je naime naumio njime obradovati kuhara

koji se po cijeli dan znoji oko peći. Brat kuhar je grozd poslao bratu sakristanu (da ga malo razveseli), a ovaj ga je odnio najmlađem bratu u samostanu, od kojeg je grozd opet pošao dalje. Kružeći od brata do brata, grozd je ponovo dospio k bratu vrataru (da ga malo razveseli). Tako bi zatvoren krug, krug radosti.

Nemoj čekati da netko drugi započne. Na tebi je danas red da otvoriš krug radosti. Ponekad je dovoljna mala iskra da zapali veliku vatru. S iskrom dobrote moglo bi se početi mijenjati svijet. Ljubav je jedino blago koje se umnaža dijeljenjem. To je jedini dar koji se to više uvećava što se više troši. To je ujedno i jedino podu-zetništvo u kojem se upravo trošenjem više zarađuje. Poklanjaj to blago, razdijeli ga, razbacuj na sve strane, do dna isprazni džepove i košare, isprazni čašu i sutra ćeš naći još više nego si ga imao jučer.

(Kross – Blog.hr)

U službi sinteze; iznošenje rezultata rada (uz nadopunu ako je potrebno…)

Aktualizacija:Dati krizmanicima imena misionara/ki koji djeluju diljem svijeta. Svatko izvlači po jedno ime te napiše molitvu za tog misionara. Molitvu i obećanje da će trajno moliti za njega/nju, počevši od ove Godine po-svećenog života mogu poslati na Nacionalni misijski ured koji će proslijediti našim misionarima.

Završna molitva: (po izboru)i) pjesma – Tamo gdje palme cvatuj) Molitva Majke Terezije

Molitva Majke TerezijeČovjek je nerazuman, nelogičan, sebičan.Nije važno, ljubi ga!Ako činiš dobro, pripisat će to tvojim sebičnim ciljevima.Nije važno, čini dobro!Ako ostvaruješ svoje ciljeve, naići ćeš na lažne prijateljei iskrene neprijatelje.Nije važno, ostvaruj svoje ciljeve!Dobro koje činiš, sutra će biti zaboravljeno.Nije važno, čini dobro!Poštenje i iskrenost učinit će te ranjivim.

40

Nije važno, budi iskren i pošten!Ono što si godinama stvarao u času bi moglo razruše-no biti.Nije važno, stvaraj!Ako pomažeš ljudima, možeš loše proći.Nije važno pomaži im! Daješ svijetu najbolje od sebe, a on će ti uzvratiti udarcima.Nije važno, daj najbolje od sebe!

U službi produžene aktualizacije:• Krizmanici će pripremiti molitve vjernika za

Svjetski dan misija (Misijsku nedjelju) te ih moliti na Misi odjeveni u pet misijskih boja;

• Pripremit će plakat o misijama na oglasnoj ploči crkve;

• Krizmanici će organizirati sa župnikom i vjerouči-teljem trodnevnicu:

Prvi dan: molitva misijske krunice (iz animacijskih materijala).Drugi dan: prikazati film iz života misionara o. Ante Gabrića (ili neki drugi film).Treći dan: klanjanje pred Presvetim za misionare (iz animacijskih materijala).

• Tih dana i na samu nedjelju akcija u župi, školi, zajednici i dr. za misije koje će prinijeti u prika-znim darovima Misijske nedjelje;

• Na izlasku iz crkve vjernicima ponuditi moguć-nost uzimanja jedne lijepe misli iz života misiona-ra (pripremiti u košari).

s. Marina Perić, pročelnica PMI, Sarajevo i pripravnice

Kako moliti misijsku krunicuMisionari i misionarke se smatraju poslanima da do-nose poruku Evanđelja cijelome svijetu, posebno u pogledu promocije mira, pravde i zajedništva ljudi.

Jedan od načina kako da to čine je misijska krunica. Ona potiče molitve za misije, za pravdu i za cijeli svijet.

Zrna krunice u različitim bojama simboliziraju napo-re misionara u cijeloj Crkvi na svakom od pet kon-tinenata. Zrna svake desetice krunice imaju različitu boju:

• Zelena boja predstavlja Afriku• Crvena Ameriku• Bijela boja Europu• Plava predstavlja Oceaniju• Žuta boja predstavlja Aziju

Sveta Mala Terezija, suzaštitnica misija nikad nije išla u misije no molila je za rad misionara diljem svijeta.

Uz razmišljanja sluge Božjega Josipa Stadlera prvog vrhbosanskog nadbiskupa i utemeljitelja Družbe se-stara Služavki Maloga Isusa.

UvodTko može tako uspješno k srcu našega Gospodina go-voriti kao Blažena Djevica Marija? Nema ničega čega ne bi mogla Marija od svoga Sina isprositi. Ako želite pravi put naći, koji k Isusu i u nebo vodi, a vi sebe i sve svoje skroz Mariji podajte.

1. otajstvo - AfrikaKoga si Djevice po Duhu Svetom začelaIsus je svagdje i vazda plod i Sin Marijin, a Marija je svagdje pravo pravcato stablo, koje nosi plod života.

Gospodine naš, molimo te za milost da i mi poput Bezgrešne Djevice Marije, možemo svaki dan nositi plod života - Dijete Isusa - svim ljudima, a posebno onim najpotrebnijima u misijskim zemljama.

Radosna otajstva misijske krunice

"Molitva treba pratiti korake misionara, tako da navještaj Riječi može stupiti na snagu kroz božanske milosti"

(bl. Ivan Pavao II.)

42

2. otajstvo - AmerikaKoga si Djevice Elizabeti u pohode nosilaKršćanska sadašnjost ne isključuje nikoga, niti ikada može prestati, jer bio naš bližnji ma kakav, on je uvi-jek stvorenje Božje, on je uvijek slika i prilika Božja; a budući da je on to uvijek, uvijek veže nas i dužnost da ga ljubimo. Dijelimo sa svojom braćom u nevolji svoje siromaštvo da im bude naš darak blagoslov, a nama prava sjetva vječnih dobara.

Marijo, Majko naša, izmoli nam tu milost da ti služi-mo u malenima i nemoćnima, daj da ne iznevjerimo tu milost površnim i nemarnim životom. Sjedini nas sa sobom i učini naša srca po srcu svojem.

3. otajstvo - EuropaKoga si Djevice rodila Gledam drago djetešce gdje plače u jaslama, slabo je, tužno je, siromašno je, nevoljeno a srce mi kaže da je to Djetešce moj Bog, koji zato postade Djetetom da ga se ne plašim, već da mu upravo trčim i da ga ljubim svim srcem, svom dušom.

Dopustimo i mi poput Marije da se i u našim srcima rodi riječ Božja da spremno odgovorimo DA pozivu Ljubavi i ljubavi.

4. otajstvo Australija i OceanijaKoga si djevice u Hramu prikazalaGospodine Bože, jer tvoje zapovijedi nije nemoguće obdržavati, daj nam milost i snagu da Te onako lju-bimo kako Ti hoćeš, i da nam bude po Tvojoj milosti ugodno i lako što nam je po našoj naravi nemoguće.

Daj da nam ne bude teško i da Te uvijek možemo ra-dosna i krotka srca kao Blažena Djevica Marija daro-vati onima kojima smo poslani.

5. otajstvo - AzijaKoga si Djevice u hramu našla Pohađajmo ga često u Presvetom Oltarskom Sakra-mentu bar jedanput svakog dana, i tom zgodom po-zdravimo i Majku Mariju, i gledajmo i druge na tu pobožnost potaknuti.

Marijo Majko Isusova i Majko naša, isprosi nam od Tvog sina da užeže u nama oganj svoje ljubavi da samo Njega tražimo i jedino za Njega živimo.

PMD

OSNOVANA JEu 19. stoljeću, uz inicijativu četiriju osoba:Pauline Jaricot, Mgr Forb-in-Janson, Jeanne Bigard, Paolo Manna

RIJEČ JE O...• međunarodnoj organizaciji Katoličke crkve prisutnoj u više od 140 država

POSVUDA U SVIJETU• vodi aktivnosti za senzibilizaciju• skuplja sredstva

RADI NA...• pomoći lokalnim kršćanskim zajednicama u svijetu• susretu i dijalogu kultura i religija

S POMOĆU• inicijativa lokalnih kršćanskih zajednica koje podupire

A POSTALA JE „Papina misijska djela“ 1922. g.

Animacijski materijali za Svjetski dan misija 2015.

Izdavač i nakladnik:

Nacionalna uprava Papinskih misijskih djela u Republici HrvatskojKsaverska cesta 12a, 10 000 Zagrebtel.: + 385 (0) 1 56 35 055e-pošta: missio.croatia@misije.hrweb: www.misije.hr

Nacionalna uprava Papinskih misijskih djela u Bosni i HercegoviniKaptol 32, 71 000 Sarajevotel.: + 387 (0) 33 66 78 89e-pošta: missio.bih@bih.net.baweb: www.missio.ba

Glavni urednik:vlč. Antun Štefan

Zamjenik glavnog urednika:don Ivan Štironja

Grafičko oblikovanje:Ines Sosa Meštrović, Sanja Zlatar

Tisak: MMV-94 d.o.o.

Na svećeničkom ređenju u Ruandi hrvatski misionar don Danko Litrić polaže ruke na ređenika.To su najradosniji trenutci misionara u kojima se očituje njihovo služenje Crkvi u misijama.Podrškom Djela svetog Petra apostola pomaže se for-macija i školovanje domaćih duhovnih zvanja u misi-jskim zemljama:svećenika, redovnika i redovnica.