Download pdf - Todor Vujasinović

Transcript
  • KRIZA ODREDA

    DOGAAJI U FEBRUARU I MARTU 1942. GODINE

    Tih dana su stigli kuriri od Jefte Blagojevia. Oni su me obavijestili da su se povezali s jednom etom Zenikog partizanskog odreda koja se nalazila na Bijeloj Vodi. Bila je to jedinica sastavljena veim dijelom od domaih ljudi koji su se borili u Romanijskom odredu i odredu Zvijezda. Preli su pod komandom Mihaila Prodanovia i Melente Bonjaka, radnika iz Zenice, upu-eni od strane odreda Zvijezda da poslue kao jezgro za formiranje novog zenikog odreda. Mi smo s tom jedinicom uspostavili bili prvu vezu jo poetkom ja-nuara, ali, usljed neprijateljske operacije Ozren II i dogaaja koji su joj prethodili, ta veza je bila preki-nuta. Od Jeftinih kurira saznao sam, zatim, da na planini Zvijezdi postoji takoe partizanski odred, koji je uglav-nom orijentisan prema Vareu. Odredom je komando-vao Oskar Danon, zvani Jovo, kako su ga od milote, zbog njegove muzikalnosti i crne kutrave kose zvali, Jovo Cigo. Komesar je bio Hasan Brki, zvani Aco. Ni Mio, ni Jefto nisu do toga asa uspjeli da uspostave vezu s tim odredom i, prema njihovom prianju, neke vee saradnje s njima nismo mogli u to vrijeme ni oe-kivati.

    Neki drugi izvjetaji su govorili da su neprijateljske snage u dolini Krivaje mnogo jae nego to smo mi u prvi as mislili. Nijemci su hitno pristupili opravci pru-ge prema Olovu, jer im je trebalo drvo za zavidovike pilane. I zato smo pourili sa formiranjem 5. bataljona, za ijeg smo komandanta postavili Boka Popia, a za

    17* 307

  • politikog komesara Veljka Vokia. Miloa Popovia smo povukli u tab, jer su na njega izvjesni etniki ras-poloeni elementi podigli prilinu galamu. Isto tako stvorili smo od 4. ete 3. bataljona dvije nove ete. To smo uinili zato to je prostorija koju je dotad drala ta eta bila suvie velika, a i broj boraca bio se znatno poveao. U tab odreda smo prenijeli Duana Staniia, koji je bio malo prezdravio. Tu je, leei u krevetu, kra j telefona, neko vrijeme obavljao dunost naelnika taba.

    Murat se tih dana sa svojim ljudima nalazio na Omerovoj Vodi. Povremeno smo izmjenjivali kurire i tako se sporazumijevali. Zajedniki smo rijeili da onu estoricu kurira s Romanije uputimo na Zvijezdu, a s njima da poaljemo kurire Mii i Jefti, s tim da Jeftu odmah pozovemo da se sa svojom etom vrati. Isto tako sporazumjeli smo se da sazovemo iri partijski sastanak na kome bi detaljnije pretresli nau tadanju situaciju. Murat je bio miljenja da bi najbolje bilo da on ode do Glavnog taba, da upozna drugove s naim stanjem i da vidi ta se kod njih desilo za vrijeme posljednje neprijateljske akcije. I upravo uoi dana kada je trebalo da se sastanemo a na ta j smo sastanak pozvali sve tada organizovane komuniste sa Ozrena, pa i one sa Trebave desilo se neto to je mnogo ubrzalo tok stvari.

    Tog jutra sjedio sam u tabu i pregledao neke iz-vjetaje kad s Podsijelova stigoe neki borci iz 2. i 3. bataljona koji su tamo bili upueni kao pojaanje i sad su se vraali u svoje jedinice. Svratili su u tab da se malo odmore i jedu. U jednom asu ue u sobu na borac Nikola Orlovi, mladi, gimnazista iz Doboja. Bio je zbunjen i uplaen. Kad se uvjerio da smo sami, on mi je ispriao ovo.

    Dan ili dva prije toga Nikola je bio u jednoj patroli prema Painom Konaku. Na povratku su svratili u Ka-raoie da prenoe. Te veeri stigao je u Karaie i Bog-dan Jovii i svratio nekom svom prijatelju, seoskom trgovcu, koji je, izgleda, slavio krsnu slavu. Tu su pili i jeli, a s njima je bio i borac Marinkove ete, neki Du-an Milinovi iz Konopljita, ovjek grub i poznat zbog svoje nedisciplinovanosti i pokvarenosti. Te noi nago-

    .308

  • vorio je Bogdan Jovii Duana Milinovia i jo neku dvojicu, koje Nikola Orlovi nije poznavao, da pobiju romanijske kurire. Oni su upali u kuu u kojoj su ku-riri spavali, pokupili njihovo oruje, a onda ih probudili, odveli u jedan potok, natjerali ih da sami sebi iskopaju raku i tu ih pobili. Nikola me molio da nikom ne kaem da me je on o tome obavijestio, a isto tako da mu do-zvolim da ostane stalno uza me.

    Ova vijest me je neobino uzbudila. Bilo mi je jasno da su stvari ve u tolikoj mjeri dozrele da emo se mo-rati uskoro bezobzirno obraunati. Pri tome je bilo va-no da se pravilno ocijene snage i da se izabere pravi as. To je bio razlog vie za savjetovanje.

    Uskoro je doao Murat zajedno sa svima ljudima njegove jedinice. Na savjetovanju, koje smo odrali na Brezicima, ozbiljno smo pretresli situaciju. Sloili smo se da bi u tom asu bilo isuvie riskantno zapoeti ra-iavanje i obraunavanje uz pomo domaih ljudi, bez obzira na to to su nam veim dijelom odani i spremni da izvre nae naredbe. Rijeili smo da Murat to prije krene do Glavnog taba i obavijesti drugove o svemu ta se zbiva kod nas, a istovremeno zatrai od Glavnog taba da, po mogunosti, uputi to prije jedan dio bri-gade koji bi nam pomogao da to bre raistimo i obraunamo se sa izvjesnim elementima za koje nije bilo sumnje da su nam neprijatelji. Rijeili smo takoe da s Muratom krene to vie ljudi, koji bi mogli ui u sa-stav brigade, ali smo se ipak sporazumjeli da sa mnom u Odredu ostane nekoliko uticajnih domaih ljudi, da mi se nau pri ruci u sluaju potrebe. Odluili smo da ostane Ignjat Radoji, jer smo smatrali da emo njego-vim prisustvom na odsjeku PridjelLipac izmijeniti i popraviti stanje.

    S Muratom su krenuli svi Husinjani, neto domaih ljudi sa Ozrena, meu kojima i Nikola Orlovi, a od istaknutih drugova: Josip Jovanovi, braa Belagii, Veliko Voki, Milo Popovi, Nikola Grulovi, Miljenko Cvitkovi, Stevo Vrani, uglavnom vei dio lanova Par-tije s teritorije Ozrenskog odreda.

    Napisali smo izvjetaj Glavnom tabu i izloili mu nau politiku i vojniku situaciju. Smatrao sam za po-

    .309

  • trebno da izloim i svoje miljenje u vezi s tim. Sjeam se dobro da sam predlagao grupisanje svih naih snaga du rijeke Bosne i eljeznike pruge, jer je to mjesto na kome bi naa vojnika aktivnost bila najefikasnija, a s druge strane, tu bismo najlake mogli da stvorimo branu daljem etnikom nadiranju u centralnu i zapad-nu Bosnu.

    Murata i njegovu grupu otpratio sam lino do Pod-sijelova. Odvojili smo jedan vod Vozuana i dali im vo-die sa zadatkom da ih prebace do gostovikog kraja. Krenuli su u prvi mrak. Jo se dobro sjeam kako mi je svaki od njih prilazio da se pozdravi. itao sam u njihovim oima neto to mi nisu htjeli rei, a to je otprilike izgledalo kao da se sa mnom zauvijek oprata-ju. Kad su ve krenuli u mrak prema Borovcima, trei se vratio Miljenko Cvitkovi, zagrlio me i apnuo imi u ah: Sluaj, ako doeka proljee, jedi trenje i ostalo voe s koticama, da bi mogli lake da ti naemo grob. Nasmijali smo se i poljubili, i on je potrao da stigne kolonu.

    Dan-dva poslije odlaska Murata i njegove grupe stie na Ozren Jefto Blagojevi sa svojim ljudima. Od njega smo saznali mnogo novosti, naroito one koje su nas najvie zanimale o stanju na planinama Zvijezdi i Romaniji. Prema njegovom izvjetaju, na Romaniji se jo nalazio Glavni tab za Bosnu i Hercegovinu, sa sje-ditem tamo negdje izmeu sela Okruglice i Niia. Mii i Jefti polo je za rukom da uspostave vezu s etom Melente Bonjaka i da zajedno s njom izvre napad na Begov Han. Tom prilikom razbili su domobransku po-sadu, zarobili 116 domobrana, dosta oruja i municije, zapalili stanicu i pilanu i na zarobljenim domobranima iznijeli njihovo oruje i veliku koliinu hrane koju su nali u magacinu pilane.146

    146 U dnevnom izvjeu Min. hrv. dom. od 13. februara, stoji: Po podacima Glavnog stoera domobranstva partizani su prvi put zauzeli Begov Han u noi izmeu 5. i 6. decembra 1941. go-dine, a drugi put nou 12/13. februara 1942. godine i 13. februara izvren je napad na eljezniku stanicu i selo Begov Han. Posada je bila 120 domobrana, 20 andara i 10 Njemaca. Imali smo

    .310

  • Rastanak s Muratom i grupom koja je s njime pola djelovao je prilino nelagodno na drugove komuniste koji su sa mnom ostali. Ni meni samom nije bilo lako. Malo nas je bilo kad smo dizali ustanak, ali sad nam je izgledalo kao da nas je isuvie malo prema onoj masi borbenih i u sutini dobrih, ali neobraenih ljudi, koji su stajali u prvim linijama Odreda. Mi smo se za te ljude morali boriti protiv bezobzirnog i podmuklog ne-prijatelja, mnogo opasnijeg nego to je bio onaj koji se nalazio na frontu. Mi smo veinu najborbenijih ljudi tog kraja poveli u borbu i kroz borbu stvorili od njih ozbiljan vojniki faktor, koji je bez kolebanja bio spre-man da se bori pod najteim uslovima. Uili smo te ljude da je u ovom asu naroito vano povjerenje i jedin-stvenost. Uspjeli smo da u njima probudimo vjeru u konanu pobjedu. Ali nismo uspjeli da ih u tolikoj mjeri politiki uzdignemo da budu spremni da na nau prvu komandu pucaju u svoga dojueranjeg susjeda, odnosno u onog koji se s njima do jue rame uz rame borio. Isuvie smo mnogo panje posvetili borbi protiv oku-patora, i na raun toga zapostavili politiki rad i odabi-ranje i provjeravanje ljudi. Odred je ve imao 1 600 pu-aka, preko 60 pukomitraljeza, 12 tekih mitraljeza, 6 bacaa, 1 brdski top, oruja koje je sve, bez izuzetka, bilo oteto od neprijatelja. Bila je to ozbiljna sila u borbi protiv neprijatelja, ali u politikom pogledu mi smo u to vrijeme uspjeli samo dvoje: da veina boraca shvati pravednost nae borbe i da stekne povjerenje u nau Komunistiku partiju i Sovjetski Savez, kao naeg najvjernijeg i najsigurnijeg saveznika. Ali dubljeg shva-tanja o svemu tome kod veine njih nije bilo. Veina je imala povjerenje i voljela svoje rukovodioce; kod mnogih to je bilo sve to smo postigli kroz nekoliko mjeseci politikog rada.

    30 mrtvih i ranjenih. Ostatak posade je zarobljen. Zarobljeno 3 mitraljeza, 12 pukomitraljeza, municije i ostalog ratnog mate-rijala. Unitena tek popravljena eljeznika pruga i 3 propusta. (Arhiv V.l.I., ust.-dom. dok., kut. 7, br. reg. 13/1 i 14/1).

    .311

  • S komunistima koji su sa mnom ostali na terenu sporazumjeli smo se ta da se radi. Ja sam na sebe uzeo obavezu da razgovaram s rukovodiocima i borcima i da ih pripremim na skoru mogunost sukoba i raiava-nja situacije u samom Odredu. Isto tako pripremali smo Odred za ove akcije du cijelog fronta. Na prvom mje-stu postavio sam vojniki zadatak da istjeramo nepri-jatelja iz rejona Petrovog Sela i Kakmua, jedinih mje-sta na kojima je on poslije posljednje svoje operacije uspio da se odri. Pripreme je imao da izvri Luka Fli-ker. On mi je, dodue, ve bio dostavio dokumenat na-en kod jednog od onih oficira koje su nai ubili u zasjedi kod Petrovog Sela. Tu smo znali taan raspored snaga i njihov poloaj. Luka je imao da to sve provjeri i da me do odreenog roka o svemu obavijesti.

    Interesantno je bilo i to da se o ubistvu kurira u narodu gotovo nije nita znalo. Ja sam o tome obavije-stio samo najpouzdanije ljude, tako, na primjer, Todora Panica, Bajkanovia, Popia i jo neke. Nastojao sam da tano utvrdim ko je sve uestvovao u tom zloinu. U tom poslu naroito mi je pomogao Bajkanovi. Te nae pokuaje izgleda da su nanjuili neki od onih kojih se to ticalo. Jednoga dana obavijestio me je Boko Po-pi da je Radovan Trifunovi sa oko desetak olovskih etnika i dvoje-troje naih, meu kojima su bili i oni koje je Bogdan Jovii pridobio za ubistvo kurira, na svoju ruku krenuo da se probije preko eljave i Ko-njuha ka olovskom kraju, da su negdje izmeu Bano-via i Ribnice nabasali na ustako-legionarsku zasjedu i da su uspjeli da se probiju samo Radovan Trifunovi, Sava Zeki i jo dvojica.

    Trebavi smo sad posvetili jo vie panje. Tamo je Soji, samozvani komandant etnikog odreda, okupivi, neto milom neto silom, oko 150 ljudi, poeo : po rijeima samih seljaka da hara gore nego ustae. Pop Savo Boi, koji je od poetka bio protiv ustanka, a naroito protiv borbe u tom kraju, napisao mi je pi-smo u kome me je molio da nekako nagovorim ojia da se opet vrati na Ozren, a on od svoje strane obeava da e nam organizovati snabdijevanje kako god budemo eljeli. Naravno da mi nije ni na kra j pameti bilo da

    312

  • tako neto uinim. U tom istom pismu pop Savo se ne-obino pohvalno izraava o onim jedinicama koje su bile pod naom komandom, tj . o ljudima koji su bili u

    bataljonu elia, Ismeta i Novaka. Rijeio sam da pre-eni na trebavsku stranu i da malo poblie ispitam si-tuaciju, a istovremeno da pripremim jednu ozbiljniju patrolu koja bi preko Krnjina hvatala vezu s partizan-skim odredima centralne i zapadne Bosne.

    Nekako odmah po Muratovom odlasku preao sam s Todorom Paniem, Marinkom Nekoviem i jednom desetinom pratnje na trebavsku stranu. Preveo nas je preko smrznute Sprce Spasoje Radoji, zvani Pajko.

    * Preli smo negdje izmeu njihovog sela i sela Stani--Rijeke i jo iste noi stigli u Svjetliu, u tab bataljo-na, gdje smo zatekli Ismeta Kapetanovia, ora Simia i Nikolu Celia. S njima smo se spustili u selo Kostaj-nicu, gdje se nalazila jedna naa eta. Tu su nas ekale petore saone s dobrim konjima. Na saone smo potrpali po 56 ljudi sa po jednim pukomitraljezom i krenuli brzom vonjom kroz selo Buleti prema selu Sjenini, a odatle do sela Palenice, gdje je bio tab Milana So-jia. On nas je doekao na izgled dosta radosno. Izgleda da je znao za pismo koje mi je pisao pop Savo i s ko-jim su se slagali mnogi kulaci, a i u tom asu i mnogi drugi ljudi. Vidjelo se jasno da se Soji dobro snaao. Kod njega je bilo svega u izobilju. Poslije odlaska od nas obukao se u neko oficirsko odijelo i prilino nakin-urio. Gotovo veina njegovih ljudi imala je na kapama nove etnike kokarde mrtvaka glava i ukrtene ko-sti. Kako je bilo kasno, razgovor smo odloili za sutra. Sutradan ujut ru skupila se oko nas masa svijeta. Doli su i pop Savo Boi, uitelj Borota, pop Dimitrije Ste-fanovi i jo neki.

    Gotovo u isti as obavijestio me je jedan od naih ljudi kako je neko pustio glas da sam ja naredio da se ubije Stevan Boti. Prema toj vijesti, to je bilo ve iz-vreno i on je negdje zakopan, samo nilo o tome ne zna nita. Narod je traio da govorim. Odrao sam go-vor u kome sam istakao potrebu borbenog jedinstva svih koji se ne mire sa okupatorom i ele slobodu svom narodu. Govorio sam o onim podmuklim silama koje

    313

  • nastoje da u interesu okupatora razbiju to jedinstvo; nastojao sam da ljudima objasnim novu situaciju u Srbiji, a o kojoj su kruile razne glasine putene iz et-nikih redova; govorio sam im i o politici Komunistike partije koja je u tom momentu postavila sebi za cilj bezobzirnu borbu za slobodu svog naroda. Sve su to bila pitanja koja su taj svijet interesovala. Upozorio sam ih na izdaju etnikih elemenata koji su pod rukovod-stvom oficira poeli otvorenu saradnju sa okupatorom i ustaama. To im je izgledalo manje shvatljivo, ali mi se na kraju uinilo da utisak koji sam postigao nije bio lo.

    Zatim smo u jednoj seoskoj kui razgovarali u uem krugu. Tu je pop Savo Boi prilino otvoreno pokazao svoje nezadovoljstvo prema Sojiu. Nastojao je da i nje-ga i mene uvjeri da Soji treba da ide iz tog kraja na Ozren. Soji je opet otvoreno poeo da prijeti popu Savi i nekim gazdama. Mene i Todora Pania je uvje-ravao da e on nas uvijek sluati, samo on treba i dalje da ostane u svome kraju. Meni je, meutim, bilo jasno da sa Sojiem ne moe biti nikakve saradnje. Vano mi je bilo da kod naroda toga kraja stav i djelovanje Ozrenskog partizanskog odreda budu pozitivno ocijenje-ni, i da naem Odredu obezbijedimo dalju i jau po-drku naroda bogatog trebavskog kraja, a naroito da obezbijedimo mogunost borbe i djelovanja naa dva mala novoformirana bataljona, na koje smo u tom asu mnogo raunali i koji su imali da nam vojniki mnogo pomognu. Nama je vano bilo da nam trebavski kraj omogui da prebacimo onih desetak vagona hrane koje je narod skupio i stavio na raspolaganje Odredu. Zato sam nastojao da temu razgovora svedem uglavnom na ova pitanja.

    Za vrijeme toga naeg razgovora pop Savo se u dva-tri maha navraao na pitanje Stevana Botia. Oe-vidno je i on neto znao o onoj glasini za koju sam jutros uo. Istupio sam otvoreno i rekao da mi je po-znato ta se o tom pria. Rekao sam im da je to naj-obinije podmetanje kome je cilj da nas, partizane, oka-lja pred narodom. Stevan Boti je uoi same ofanzive saznao za nju i zajedno s nekoliko zabuanata pobjegao

    314

  • za Raiem. A glasine o njegovom ubistvu ire upravo oni koji znaju gdje je Boti sklonio svoja lea.

    Buna je to bila konferencija. pekulisanje popa Save i onih nekoliko inteligenata oko njega, s jedne, i prostota seoskog kokoara Milana Sojia, s druge strane* ili su za tim da me pridobiju za posrednika, svaki u svoju korist. Pop Savo i kulaci koji su ga podravali mislili su samo o tome kako bi sa to manje rtava ouvali nekadanje pozicije i sa to manje potresa pre-spavali okupaciju i ustaki teror. U tome smo im smetali s jedne strane mi, partizani, koji smo dodue bili malo dalje, a s druge strane Soji, koji im je samozvano do-ao u sela, proglasio se nekim voom i koji je u stanju svojim postupcima naroito kad mu se druina na-pije da im zagorca ivot i poremeti sve planove i nastojanja.

    Odahnuo sam kada sam izaao meu narod. Tu sam ponovo osjetio svu onu iskrenost potenog trebav-skog svijeta, koji je u nama gledao svoju istinsku za-titu i uzdanicu.

    Istu no vratili smo se do Nikole elia. Tu, u tabu bataljona, ostali smo dan-dva. Razgovarali smo s Isme-tom, orem Simiem, Novakom ii Nikolom eliem o nji-hovom daljem dranju. Sporazumjeli smo se u pogledu us-postavljanja jo vrih veza izmeu nas i njih. Spora-zumjeli smo se i o njihovom daljem dranju prema Sojiu: da se s njim ne uputaju ni u kakve poslove, da prate njegov rad i da vode rauna da im ne podvali. A ako bi neprijatelj napao trebavski kraj , imaju da ga doekaju i prihvate borbu. Obeao sam im da emo im prebaciti s Ozrena jo neku jedinicu kao pomo. Naroi-to smo im skrenuli panju da uine sve da se to vie hrane prebaci na ozrensku stranu, kako bismo koliko--toliko skinuli s dnevnog reda glad, koja je naroito za-hvatila gornja sela. A onda sam s Todorom Paniem preko sela Gavria siao na Spreu, na kojoj je led ve poeo da puca, pa nas je Pajko svojim amiem prebacio izmeu santi na drugu obalu.

    Do kraja februara nekih znaajnijih akcija nije bilo. Ismet je, dodue, na trebavskoj strani prokrstario cio

    315

  • kraj izmeu Gradaca, Graanice i Modrie, prikupio neto ljudi i rastjerao dvije-tri neprijateljske patrole.

    Prebacivanje hrane s trebavskog kraja ilo je pri-lino teko. Nezgoda je bila u tom to se hrana mogla prenositi samo na leima, i to preko pruge kojom su esto patrolirali oklopni vozovi, a zatim preko Spree i puta na kome su se takoe mogle oekivati neprija-teljske zasjede. Sve je to Pajko Radoji morao da pre-vozi svojim malim amcem, a pored toga svaki takav transport morali smo obezbjeivati jaim bonim za-sjedama. Na ta j posao odredili smo znatan broj izbje-glica iz vozukog kraja, ali ono to su oni uspijevali da prenesu nije bilo ni blizu dovoljno.

    Iz izvjetaja koje su mi slali Ismet i ore Simi saznao sam da su se drugarice Beba i Soka Veseli, koje su jedine uspjele da se spasu prilikom provale dobojske partijske organizacije, prebacile na Trebavu.

    Ve due vremena pripremali smo se da predzme-mo neto organizovanije radi povezivanja s partizanskim snagama srednje Bosne. Osim nekoliko izmijenjanih pi-sama sa Blatnikom etom, za koju sam u posljednje vrijeme dobio neke neodreene vijesti da se prikljuila etnicima, nikakav drugi kontakt nismo uspjeli da uspo-stavimo, iako smo sve mogue pokuavali preko nae obavjetajne slube i partijske organizacije u Doboju. Nova situacija i nemir koji su unosili proetniki zago-varai tjerali su nas da traimo veze svuda, pa i na toj strani. Prema udaljenoj povremenoj artiljerijskoj paljbi moglo se pretpostaviti da se negdje oko Krnj ina neko bori. Rijeio sam da u tom pravcu uputim ora Simia i Peru Bosia s jednom desetinom, da se prebace preko rijeke Bosne prema Krnjinu i pokuaju uhvatiti vezu s nekim tamonjim odredom.

    Pred kraj februara stigao je kurir Glavnog taba, sarajevski student Branko urbat Bane. Donio je pri-lino pote, a pored ostalog uputstvo i materijal o or-ganizovanju narodnooslobodilakih dobrovoljakih jedi-nica. Od njega sam saznao da se Murat uputio ka Vrhov-nom tabu, ali nita detaljnije nije umio da mi. kae. Od njega sam saznao i da ustanak na Romaniji i u istonoj Bosni preivljava teku krizu.

    316

  • Pred sam kraj februara javio mi je Ismet Kapta-novi da je na teritoriju njihovog bataljona izala iz sela Tarevaca, iz neposredne blizine Modrie, grupa Musli-mana koji su jo od ranije bili obuhvaeni partijsko--politikim radom i pomagali na pokret materijalno. Sa njima je, do svog odlaska u Majeviki NOP odred odravao tijesnu vezu dr Mustafa Mujbegovi, koga sam poznavao jo iz kolskih klupa. Jo kao srednjokolac postao je komunista.

    Gotovo u isto vrijeme kad sam dobio ta j izvjetaj, saznao sam vijesti koje su me mnogo dirnule. One su nagovjetavale dalje zaotravanje stvari u najskorijem vremenu.

    Bilo je to 28. februara ili 1. marta. Sjedio sam u tabu kad mi se telefonom javio Ignjat Radoji. Za-pitao me je da li su stigli njegovi kuriri koji vode jednog ovjeka. Odgovorio sam mu da nisu. Neto docnije stigli su lipaki kuriri. Za njima je, naporno i spotiui se, iao ovjek obuen u majeviko seljako odijelo, sa ovi-jom ubarom na glavi, u gumenim opancima koji su se bili skoro raspali. Lice mu je bilo zaraslo u bradu. Kad mi je priao blie, uinilo mi se kao da se udi to ga ne poznajem. I, zaista, nisam ga poznao sve dok mi nije rekao ko je. Bio je to Franjo Erljevi, tam-parski radnik iz Tuzle, ovjek koga sam ranije dobro poznavao i koga sam prije ustanka sretao na sastanci-ma u okolini Tuzle. Traio je da odmah razgovaramo nasamo. Govorio je nervozno i davao utisak krajnje iscrpljenog ovjeka.

    Naredio sam da nas ostave same. Tada mi je on ispriao tragediju taba Majevikog odreda. Mada su u tabu bili na vrijeme upozoreni da im etnici neto spremaju, drugovi Ivan Markovi Irac i Fadih Jahi panac nisu na to, izgleda, obraali mnogo panje. Dva-desetog februara etnici su ih iznenada napali u selu Vukosavcima, u kui u kojoj je bio smjeten tab. Tom prilikom pobili su gotovo sve koji su se zatekli u tabu.

    O toj tragediji mi smo ve neto znali jer smo koji dan ranije preko Tuzle i Lukavca dobili pisamce, koje je prenijela neka drugarica, to je bila informacija o

    317

  • etnikom napadu na tab Majevikog NOP odreda i pogibiji veeg broja naih rukovodeih drugova. I dok smo oekivali nove potpunije vijesti, stigao je drug Fra-njo da nas iz prve ruke obavijesti ta se zaista dogodilo u to teko vrijeme na Majevici.

    Nai su odmah prikupili partizanske snage i isto-vremeno uputili Franju Erljevia s trojicom drugova da se to prije prebace do nas i zatrae pomo. Meutim, Franjo je putovao cijelu nedjelju dana i putem upadao iz zasjede u zasjedu. Bile su to uglavnom ustake zasjede. U tom probijanju poginula su mu sva tri pratioca, i on je jedini stigao do Trebave, gdje su ga prihvatili nai, prebacili Ignjatu Radojiu, a odatle meni.

    Smjestio sam ga u kuu Luke Lazarevia da se do-bro odmori i okrijepi. Drugoga dana mogli smo ve mirnije da razgovaramo. Ni on sam nije vie bio uvje-ren da su se nai na Majevici mogli tako dugo odrati, da bi im naa pomo mogla jo na vrijeme stii.

    Sporazumjeli smo se da na Majevicu uputim jednu manju patrolu da vidi ta se tamo zbilo i, ukoliko ona uspije da doe do naih, da ih pozove da se prebace nama. Razmiljao sam koga da poaljem. Rijeio sam da zovem Vesu Radojia, Ignjatova roaka, inae biv-eg radnika na buotinama nafte, okretnog i sposobnog ovjeka, dobrog komunistu, koji je Ismetu i Ignjatu pomagao u svim njihovim poslovima. Kad sam mu izlo-io ta se od njega trai, predloio mi je da s njim krene i efko Avdi, Musliman iz Tarevaca, koji se, jo prije one pomenute grupe tarevakih drugova, prebacio nama i ve uestvovao u nekim akcijama sa Ismetom Kapeta-noviem. Izbor je bio dobar. Trebalo je, naime, proi kroz bosanska sela u kojima ive Srbi i Muslimani. Kre-nuli su odjeveni u seljaka odijela, naoruani samo pi-toljima i bombama. Sporazumjeli smo se da se na putu ne zadre vie od nedjelju dana; ukoliko bi tamo zatekli etnike, a ne nae, Veso je trebalo da se predstavi kao seljak s Ozrena i da svoj dolazak prikae tako kao da sam ga ja poslao da vidi ta je s mojom porodicom, jer su u tom kraju ivjeli roditelji moje ene.

    Poetkom marta drao sam savjetovanje s komand-nim kadrom Odreda. Trebalo je rijeiti nekoliko pitanja

    318

  • organizacione prirode, zatim postaviti pred Odred nove zadatke, meu kojima na prvom mjestu protjerivanje domobranskih posada koje su jo bile zaostale na pod-ruju Kakmua i Petrovog Sela; i, najzad, trebalo je prodiskutovati i pripremiti novu veu akciju na prugu i vozove. U dva-tri maha pokuao je Cvijetin Todi da diskusiju okrene na neku svoju temu, ali kad je vidio da je potpuno usamljen, uutao je. Nije ga pomogao apsolutno niko. ak i Bogdan Jovii se u tom asu energino zalagao za akciju i podravao sve to sam ja predlagao. Ne znam ta je Bogdan u tom asu mislio, ali je bilo sigurno da je veina komandnog kadra bila vrsto i iskreno uz tab odreda.

    Upravo u asu kad sam zavravao zasjedanje, stie ore Simi, koji se vratio sa svoga zadatka. im se prebacio u Lipac, uo je o savjetovanju i pourio da nas obavijesti o svome uspjehu. Svi su eljeli da ga uju. Ispriao nam je kako se kod sela Rudanke prebacio prema selu Bukovici i negdje na Krnjinu pronaao prvu jedinicu jednog od etiri krajika partizanska odreda. Sa orem su stigla i dva kurira, jedan iz Glavnog taba Hrvatske, a drugi od ure Pucara i krajikih odreda. Kurir Glavnog taba Hrvatske bio je Duan Peki,147 a krajiki kurir je bio Ljuban kondri, s Kozare.148

    ore Simi nam je priao o svom boravku na Krnjinu, a Duan Peki o akcijama partizanskih odreda Hrvatske, o onome to se deavalo u Lici, Kordunu i Baniji. Svi prisutni su ga okruili i sluali s iskrenim oduevljenjem, postavljajui mu stalno pitanja i upada-jui mu u rije. Ljudi su se radovali kad su uli da se borbe vode ne samo u Hrvatskoj nego i u Sloveniji i da od Krnjina ovjek moe da ide slobodnom teritori-jom ak do Hrvatskog primorja. Izvjetaj i izlaganja ora Simia i dvojice kurira pozitivno su djelovali na ljude, a za me je to bila nova nada i ohrabrenje da e uskoro doi vrijeme koje e nam omoguiti da raistimo sa svim onim to nas je pokuavalo da omete na naem putu ka pobjedi.

    147 Danas pukovnik JNA, narodni heroj. 148 Danas pukovnik JNA, narodni heroj.

    319

  • Tu no sam nasamo razgovarao sa orem i s ku-ririma. U etiri oka oni su mi iznijeli probleme koji su kod njih takoe poeli da se pojavljuju. Vidjelo se da i oni imaju sline neprilike, mada zasad u mnogo ma-njoj mjeri. Krajiki kurir mi ree da je pred njegov polazak dolo do sukoba s etnicima i da je tom pri-likom ranjen u glavu dr Mladen Stojanovi. Mladen i ja smo bili veoma bliski roaci. Radovao sam se i bio ponosan to smo se nali u istoj parti j i i na istom frontu borbe. Brinula me vijest o njegovu ranjavanju, nisam tad ni slutio kakav ga kra j eka.

    Kuririma se urilo da produe put. Ipak su pristali da se dan-dva odmore, dok ne stigne i Veso Radoji, kako bih i ja za Glavni tab mogao pripremiti to pot-puniji izvjetaj koji je, kako smo se ve ranije bili do-govorili, imao da prenese Franjo Erljevi.

    ore me je obavijestio da su krajiki odredi poveli estoku borbu protiv etnika i etnikih elemenata koji su pokuavah i kod njih da rovare i cijepaju ustanike redove, te da su ve izvjesne etnike glaveine likvidi-rali. On se sporazumio s drugovima s Krnjina o daljem odravanju veze i utvrdio ifre. S nj im je doao i jedan njihov kurir, sa zadatkom da ostane kod nas za sluaj potrebe.

    Duan Peki je nosio potu za Vrhovni tab, a Lju-ban kondri za Glavni tab za Bosnu i Hercegovinu. Pripremao sam patrolu koja e ih prebaciti preko Kri-vaje do nae najblie jedinice ili do odreda Zvijezde. Franjo Erljevi je imao da ponese nau potu, ali i da usmeno izloi cijelu situaciju na Majevici i kod nas. Poto me je ore Simi obavijestio da izvjesni Sojievi ljudi agituju protiv onih tarevakih Muslimana koji su preli nama, govorei da su ustake uhode koje su meu nas ubaene, a kako sam tano pretpostavio da e to i na Ozrenu dati povoda slinim priama, sporazumjeli smo se da i njih, im se Veso vrati, pozovem i priklju-im toj patroli, s tim da ih prebacim Muratu, te da i oni uu u sastav onog naeg proleterskog bataljona.

    U meuvremenu nismo mirovali. Tih dana smo na-roito pojaali aktivnost na prugama i skoro svaki dan napadali vozove. U jednom neprijateljskom dokumentu

    320

  • NEPRIJATELJSKA OPERACIJA OZREN-NAPREDOVANJE NEMAKIH SNAGA DO 4.111942.

  • kae se da je zbog stalnog otvaranja vatre na vozove od 4. o.mj. obustavljen putniki promet na pruzi Do-bojTuzla, a 7. marta Glavni tab trai od 2. domo-branskog korpusa: Izvjestite najurnije: a) ta je kod sela Lipac, gdje pobunjenici navodno vre neprekidne napade; i b) ta je preduzela 4. divizija protiv tih na-padaja, poto raspolae sa dovoljnim snagama za raz-bijanje istih . . ,149

    Pripremali smo se uurbano za ienje terena na Krstau, Luanima i Branima. O neprijatelju koji je drao pomenute poloaje imali smo dovoljno podataka, koje je prikupio Luka Fliker. Stanje je bilo sljedee: neprijatelj je bio utvrdio Krstac (izmeu sela Kakmua i Brana), zaseoke Perie i Luane (Petrovo Selo) i po-loaj Maksimovia brdo Vasiljevia brdo. Te poloaje drale su etiri neprijateljske ete, od kojih su tri bile na Samom poloaju, a jedna u rezervi. Poloaji su bili utvreni rovovima i bunkerima od drveta i zemlje, sa preprekama od bodljikave ice.

    Za napad smo izabrali no 8/9. marta. U napadu su imale da sudjeluju jedinice 3. i 4. bataljona. Plan napada izradio sam ja i lino sam rukovodio operaci-jama. elio sam da po svaku cijenu uspijemo, jer je od toga zavisilo mnogo. Neprijateljski poloaji odsjekli su nas od gotovo najbogatijeg i najplodnijeg kraja. U pozadini neprijatelj evo j ostalo je dosta ena i djece, preko kojih je on pokuavao da djeluje na njihove mu-eve i oeve koji su izbjegli nama. Neprijatelj je nudio primamljive uslove za mirenje i ve je naao puta da te svoje prijedloge doturi u nau pozadinu. Sad je snijeg bio toliko opao da se preko njega moglo lake kretati, i mi nismo smjeli vie ekati. Napad smo predvidjeli iz tri pravca: od sela Sija preko sela Porjeine na Luane, obuhvatajui neprijatelja desnim krilom sa pruge; od sela G. Brana prema poloajima na Iliima i Periima; i od Sjenokosia (k. 471) prema Krstau, obuhvatajui ga lijevim krilom od Haluga ka selu Potoanima.

    Osmog marta navee stigao sam s Todorom Paniem u umarsku kuu ispod Presjeke (Kakmu), gdje je tre-

    149 Arhiv V.l.I., ust.-dom. dok., kut. 8, br. reg. 5/1-2 i 7/1-2.

    21 Ozrenski odreci 321'

  • balo da bude komandno mjesto. Todor Pani je ko-mandovao jedinicama 3. bataljona, a Bogdan Jovii jedinicama 4. bataljona. Poetak napada odreen je za 5 sati izjutra, ali smo zbog snijega i magle malo zadoc-nili. Glavni i poetni udarac poeo je prema Krstau, koji je bio najdominantnija taka neprijateljeva. Nai su uspjeli da se neopaeni privuku do pod same bodlji-kave ice. Izmeu boraca naoruanih pukama i mitralje-zima ili su borci sa sjekirama i daskama, iji je zada-tak bio da omogue prolaz kroz bodljikave ice. Udarac je bio strahovit. Neprijatelj je bio pokrenut ve prvog momenta. Iako su mu poloaji bili obezbijeeni nizom rovova po dubini, nije bio u stanju da nas zadri. U 7 sati svi su nai stari poloaji bili oieni i borba se vodila na nasipu pruge kod eljeznike stanice Bosansko Petrovo Selo.

    Neprijatelj je imao oko 50 mrtvih, a oko 80 ih je zarobljeno. Radi obezbjeenja napada, istovremeno je minirana pruga prema Doboju i prema Miriini. Ignjat Radoji je imao zadatak da po svaku cijenu sprijei dolazak oklopnog voza i pojaanja koje je najpri je mo-glo stii iz Doboja. On je toga dana izvrio jedno od najuspjelijih miniranja oklopnog voza. Nai su du pru-ge napali sve vozove koji su se u tom asu na n jo j na-lazili. Tom akcijom definitivno je oiena odredska teritorija i nae su granice bile tano onakve kakve su bile prije operacije Ozren II. Stari borbeni duh za-vladao je opet Odredom i akcije su se opet nizale iz dana u dan.

    O ovom naem napadu u dnevnom izvjeu Min. hrv. dom. od 8. marta, tab 2. domobranskog korpusa javlja:

    Juer u 4 sata napadnuta je pruga Doboj Tuzla na 12 kilometara od Doboja, kao i sela Suho Polje, Bolja-nii i Bosansko Petrovo Selo. Izmeu Suhog Polja i Bolja-nia napadnut je i zapaljen teretni vlak. Upueni oklopni vlak naiao je ispred Suhog Polja na minu i tom prilikom uniten stroj i jedan oklopni vagon. Od posade trojica su poginula, a osam ih je ranjeno. Preostala posada primila je borbu i konano uz pomo drugog oklopnog vlaka od-bila napadaa. Radi se na raiavanju pruge.150

    150 Isto, br. reg. 9/1-2.

    322'

  • Na uspjeh toga dana bio je utoliko vei to smo imali svega dva-tri ranjena. Meu njima je bio i Marinko Nekovi. Njemu je metak proao kroz lijevu ruku. Za-robljene domobrane smo na brzinu sasluali i pustili prema Karanovcu. Jo istog dana krenuo sam za Bre-zike.

    Sutradan poslije ove borbe, dok sam sjedio u tabu, javio mi se telefonom ore Simi i izvijestio me da dolazi sa grupom tarevakih Muslimana koji su prije nekoliko dana izali na Trebavu. On me je upozorio da je Ignjat Radoji saznao kako su neki Strijeevljani prijetili da ih nee pustiti da prou nama na Ozren. Pozvao sam odmah Strijeevicu. Na telefonu se javio oko Lazuki, ovjek za koga sam znao da je tijesno vezan s Cvijetinom Todiem. Rekao sam mu ta sam uo i priprijetio da se ne ale da ma ta uine toj grupi, a ukoliko joj se neto desi, da u smatrati odgovornim Cvijetina i njega. Odmah poslije toga poruio sam or-u Simiu da krene na Brezike sa drugovima iz Tare-vaca, i da mu Ignjat Radoji dadne neto pratnje. Doli su poslije podne. U grupi Tarevljana doli su nam: Mehmed Mujbegovi, Ferid irbegovi, Muharem Spahi, Avdo Mujbegovi, Edhem Mujbegovi, Jusuf Bungur, Te-uf ik Sari, Hasan Mean, te Hamid Mazalovi, uitelj, i Mehmedalija Tufekdi iz Gradaca.151 Bila je to grupa komunista i simpatizera, koja zbog svoje aktivnosti nije mogla da ostane u svom kraju.

    Tih dana smo imali novih veih borbi. Ustae i do-mobrani su pokuali da jaim snagama od Petrovog Sela i Kakmua vrate izgubljene poloaje, i u jednom asu su bili uspjeli da izbiju na Krstac, ali su protivnapadom odbijeni. Borbe su voene i na drugim poloajima.

    Tih dana su se vratili Veso Radoji i efko Avdi sa svog zadatka. Veso mi je opirno priao ta je sve vidio i doivio tom prilikom. On je s mojim pismom i preporukom popa Dimitrija Stefanovia krenuo preko Srnica za Jablanicu i tu natrapao na Bogdana Marka-

    131 Od njih su u kasnijim borbama pali: efko Avdi 1943, Muharem Spahi 1942, Jusuf Bungur 1942, Teufik Sari 1943. i Hasan Mean 1942.

    2i* 323'

  • novia i njegove etnike. Kako su se ovome on i efko uinili sumnjivim, malo je trebalo da izgube glavu. Ipak, zahvaljujui Vesinoj okretnosti, Markanovi je povjero-vao da su njih dva zaista seljaci koji su krenuli da se obavijeste o mojoj porodici i sam ih je poveo dalje prema Tobutu, gdje se u to vrijeme nalazio etniki tab.

    Jo putem Veso je saznao o onoj borbi oko taba Majevikog partizanskog odreda u selu Vukosavcima, i o borbi izmeu partizanskih i etnikih snaga do koje je dolo poslije toga dogaaja. Tom prilikom, poslije krvave borbe i velikih rtava i s jedne i s druge strane, partizani su na kraju bili prisiljeni da napuste Maje-vicu i da se povuku prema ekoviima.

    U Tobutu etnici su slavili svoj krvavi pir. Tu su se pored vojvode Radivoja Kerovia i kapetana Leke Dara-janovia okupile jo neke etnike glaveine, meu ko-jima i kapetan Momilovi, kapetan ukovi i drugi. Veso je tu saznao jo vie pojedinosti o povlaenju na-ih s Majevice. Saznao je da etnici organizuju i vre velike hajke, hvatajui i ubijajui pojedine partizane koji su zaostali; saznao je o podvizima nekih etnika--delata koji su se ponosili svojim poslom, o kome su etnici sa uivanjem priali kako umiju satima da mrcvare i mue nae drugove dok ih konano ne likvi-diraju. Ali je Veso tom prilikom uspio da sazna jo ne-to. On je utvrdio izvjesne pojedinosti koje su govorile o jednoj iroko razgranatoj mrei priprema koje su et-nici u posljednje vrijeme preduzeli radi likvidacije naib rukovodilaca u raznim krajevima Bosne; utvrdio je da su majeviki etnici ve otpoeli neke razgovore s nje-makim i ustakim vlastima o zakljuivanju nekakvog primirja i o saradnji u borbi protiv partizana.

    Veso je tom prilikom proao kroz nekoliko tekih kriza. I zbilja, trebalo je ivaca i snalaljivosti da se iz njih izvue. Svaka pijana etnika ua smatrala je za potrebno da ga sasluava s pitoljem uperenim u elo, da mu prijeti i dri pridiku, i sva je srea bila da je tih dana dolo do nekakve guve izmeu majevikih etnika i muslimanske legije iz Teoaka. arke koje

    324'

  • su tom prilikom poele zaokupile su etnike u tolikoj mjeri da su Veso i efko mogli neopaeno da se izvuku i sreno stignu na Ozren.

    Nismo imali vie ta da ekamo. Pekiu i kondri-u, kuririma iz Hrvatske i Krajine, takoe se urilo. Napisao sam izvjetaj Glavnom tabu i predao ga Franji Erljeviu. On se i sam upoznao sa svima pojedinostima koje je Glavnom tabu trebalo podijeliti uz izvjetaj. S njima smo uputili i grupu tarevakih Muslimana, smatrajui da je pravilnije da ih prikljuimo Muratovoj jedinici.

    Otpratio sam ih do Podsijelova, naredio Jefti Bla-goj eviu da sastavi jau patrolu i lino ih prebaci u zeniki kraj i tamo udesi da dm zenika jedinica Melente Bonjaka obezbijedi dalje prebacivanje do Glavnog ta-ba.

    Pored raznih akcija koje smo vrili du pruge, u toku marta smo preduzeli mjere da obnovimo obavje-tajnu mreu, to nam je uglavnom i uspjelo. Petar u-ri, komandir 1. ete i zamjenik komandanta 2. bataljo-na, koji je drao poloaje pod Bajia brdom, uspio je da se povee s jednim domobranskim oficirom, mobili-sanim uiteljem, koji nam je uinio dosta usluga. Preko njega i jednog domobranskog narednika dobijali smo, pored vanijih obavjetenja, s vremena na vrijeme i po neki sanduk municije. Taj oficir nam je ponudio da nam preko svoga druga, takoe rezervnog oficira, orga-nizuje i pripremi predaju jednog oklopnog voza. Rad na ovom poslu povjerio sam Simi Lukiu.

    U toku marta prelazio sam dvaput u trebavski kraj . Prebacivanje hrane je bilo i dalje naa najvea glavo-bolja, jer je taj posao iao vrlo teko. Naa baza u Su-hom Polju, kojom je rukovodio Simo Luki, leala je nezgodno, i od nje se ta hrana nije mogla nikako pre-bacivati saonama ili volovskim kolima, nego jedino ko-njima ili na leima ljudi. Jednoga dana saznao sam ds neki seljak iz Bukovice pria po Brezicima kako ga je Simo Luki kad mu je doao da trai hrane pitao da li je komunista, pa kad mu je on odgovorio da nije, Simo ga je istjerao i nije mu dao hrane. Znao sam da se radi o nekoj intrigi. Naredio sam da dovedu tog se-

    325'

  • ljaka i u isto vrijeme zovnuo telefonom Simu Lukia. Pitao sam ga da li mu je dolazio ta j i ta j seljak, na to mi je Simo, koji je imao prilino uredno knjigovod-stvo, odgovorio da je zaista, zajedno sa enom, dolazio i da je obadvoma dao po 15 kg kukuruza. Kad sam ga, zatim, upitao da li je bilo nekog razgovora o komu-nizmu, on me nije razumio, ali kad sam mu objasnio o emu se radi, odbio je sa gnuanjem. Pritegnuli smo malo seljaka ii on mi je priznao da su ga u Tekuici, kod jednog mlina, neki ljudi nagovorili da tako pria, jer komunisti, navodno, dobijaju vie ita nego drugi. Bilo je oevidno da etnika propaganda ne miruje.

    Tih dana poginuo je oko Lazuki, baratajui s ne-kom bombom iji mu mehanizam nije bio poznat. Po-slije njegove smrti prialo se kako se on tih dana spre-mao da me ubije.

    EKAMO BRIGADU

    Krajem marta i poetkom aprila poeli smo ee da izmjenjujemo kurire sa zenikim krajem. Jednoga dana dobio sam poziv da se hitno prebacim tamo radi vanog razgovora. Nagovijeteno mi je da se radi o dolasku brigade. Vijest me je mnogo obradovala. Kre-nuo sam odmah. Sa mnom su ili Cvijetin uri, ko-mandir Tekuike ete, s jo dvojicom svojih boraca, i Jefto Blagojevi, s jednim svojim vodom. Izmeu Pod-sijelova i rijeke Krivaje imali smo da preemo kroz po-paljena i naputena sela, gotovo bez i jedne itave kue. Pred sam zalazak sunca sputali smo se od sela Svi-njanice prema usjeku kroz koji je prolazila trasa uoi rata zapoete pruge prema rudniku Seoni. Cio ta j kraj do same krivajske pruge bio je u to vrijeme niija zem-lja, gdje su se povremeno sudarale nae i ustako-legio-narske patrole.

    Sunce je upravo zalazilo kad smo ulazili u pomenuti usjek. ovjek koji je bio na elu kolone naglo se zau-stavio. Prili smo mu. Iz okopnjelog snijega virio je ovjeji le na ijim je razgolienim grudima zjapila

    326'

  • strahovita rana. Bio je to le naeg borca Rajka Cvjet-kovia iz sela Trninia, koji je kao kurir za vrijeme po-sljednje njemake akcije trebalo da se prebaci do Jefte, i tom prilikom nestao zajedno s jednim mladiem. On je tu, izgleda, nabasao na ustaku zasjedu i poginuo.

    Naa kurirska veza ila je preko Stonike uprije, ispod sela Miljevia. U jednom dijelu ovog sela obino se nalazila ustaka posada, koja je povremeno postav-ljala zasjedu na toj upriji. Drugog puta nije bilo, jer su ostale uprije bile popaljene, amci potopljeni ili odvezeni, a Krivaja je toga proljea bila veoma nadola od snijega koji se je u planinama poeo naglo topiti. Prebacivanje je na tom mjestu vrio u to vrijeme jedan na borac iz sela Miljevia, i malo je ko znao kako je on uspijevao da tako dugo i tako sigurno prati i pro-vjerava kretanje neprijateljevo, i da prebacuje nae ku-rire i manje grupe bez ikakve opasnosti.

    Otkrio mi je tu tajnu. U selu, kad su u nj provalile ustae, ostali su mu bolesna mati, ena i dvoje djece. Za vrijeme prvog talasa terora oni su se sklonili u trap zavijan snijegom, a kasnije, kad se stanje neto malo smi-rilo, izmiljeli su i preselili se u opljakanu kuu. On je us-pio da uspostavi vezu sa enom. Obino se prikradao do prozora svoje kue, ali poto nije smio ni lupati ni zvati, ena bi svaku no, kad bi pola na spavanje, stavljala u njedra klupe konca a nit provukla kroz pukotinu prozora napolje. Poto bi se prikrao do kue, on bi po-eo da vue pripremljenu nit, ena bi se budila i davala mu obavjetenja. Za sluaj opasnosti ona bi ve u prvi mrak ostavljala na rubu sela odreen znak, koji ga je upozoravao da ne treba da ulazi u selo.

    Mi smo se kretali s jakom patrolom od oko 25 ljudi i 2 pukomitraljeza, te nismo imali razloga da se bojimo. U zoru smo stigli na Votan (k. 905) i tu sreli prve izbje-glice, uglavnom ene i djecu koji su napustili krivajsku dolinu i sklonili se u ume prema selu Kamenici, ne bi li tako spasli glavu od ustakog bijesa. Iznad same Kamenice sreli smo prvu patrolu Zenikog odreda.

    U Kamenici smo nali jednu njihovu etu koja se smjestila u divno ljetovalite koje je neko jevrejsko hu-mano drutvo pred sam rat izgradilo za oboljelu jevrej-

    327'

  • sku djecu. Komandir ete bio je Milivoj Piljuga, koga sam poznavao iz Zenice gdje je sa mnom radio na gru-boj pruzi u valjaonici eljezare. Tu smo se malo od-morili, a zatim produili u selo Stojanovie, gdje se nalazio tab Zenikog bataljona, koji je upravo tih dana dobio naziv Zeniki odred. U tabu me je doekao Mi-Ijenko Cvitkovi. Upoznao me je s komandantom odreda Nikolom Prodanoviem, rezervnim oficirom, bivim geo-metrom, kojd je s Romanije bio poslat na planinu Zvi-jezdu, a odatle u zeniki kraj. U sastav Zenikog odreda ukljuena je i eta Mie Ignjatovia, iju je komandu preuzeo Milo Popovi. Miu Ignjatovia su nai strije-ljali zbog toga to je, navodno, silovao neku udovicu i to je na svoju ruku poslao neki novac porodicama boraca Zeniana. Kasnije se utvrdilo da je on novac poslao u stvari porodicama onih drugova koji su za-jedno sa umarom Bakiem izginuli u gostovikom kra-ju. Bilo mi je neobino ao Mie. Smatrao sam da je postupak prema njemu bio prestrog, ali vremena su bila prijeka, a uslovi u kojima se ivjelo i djelovalo kruti.

    Miljenko me je obavijestio da se 1. proleterska bri-gada sa drugom Titom nalazi negdje na tromei Bosne, Sandaka i Crne Gore, a da je 2. proleterska brigada krenula u pravcu Vlasenice,152 zatim da je drug Tempo odrao savjetovanje kome su prisustvovali Murat, Nikola Grulovi i on, kao i neki drugi. Pretresen je do u detalje na sluaj i rijeeno da se na Ozren poalje jedna bri-gada da nam pomogne u raiavanju s izdajnicima i cjepaima. Jasno je ve bilo da se radi o tom ko e koga, i da se due ne smije i ne moe ekati. Od Mi-ljenka sam saznao da je Tempo otiao u ekovie da popuni brigadu i da e, im se vrati, krenuti na Ozren. Njega su poslali da pripremi stvari u zenikom kraju i da sa mnom utvrdi detalje. Sporazumjeli smo se da na dan dolaska brigade upadnemo u dolinu Kriva je: mi s ozrenske strane, a Zeniki odred i odred Zvijezda s juga, i tako stvorimo koridor kroz koji e brigada

    152 U stvari bila su to dva bataljona 1. proleterske i tri ba-taljona 2. proleterske brigade.

    328'

  • proi. S ozrenske strane treba u akciji da uestvuje pet do est stotina ljudi, i otprilike isto toliko od strane odreda Zvijezda i Zenikog odreda. Miljenko je pret-postavljao da e brigada imati 700 ljudi. Taan dan do-laska brigade i as poetka akcije imao je Miljenko da mi saopti ranije, da bih mogao izvriti pripreme.

    Zadrao sam se dan-dva kod njih. Odred je bio mali, i zato neke vee akcije nije jo vrio. Uglavnom je pa-trolirao selima i odravao veze preko sela Okruglice sa Crnim vrhom (k. 1503), gdje se u to vrijeme nalazio Glavni tab. I u njihovom je kraju bio povelik b ro j izbjeglica iz okoline Zavidovia i iz doline Krivaje. Pro-blem ishrane bio je skoro tei nego kod nas. I ostali uslovi u kraju u kome se u to vrijeme nalazio Zeniki odred bili su slabi. To je natjeralo rukovodstvo Odreda da tih dana pone aktivnije da radi u pravcu Zenice i da nastoji da se povee sa donjim selima iz doline Bo-sne, a naroito sa Zenicom.

    Nije bilo razloga da se due zadravam. Porazgo-varali smo o svemu. Miljenko mi je rekao da je on ve obavijeten da odmah po dolasku brigade treba da doe meni kao politiki komesar, i to me je naroito obrado-valo. Spremio sam se za povratak.

    Krenuo sam preko sela Kamenice. Meutim, na Vo-tanu smo obavijeteni da su ustae te noi postavile jaku zasjedu i da nas ekaju. Jedna zenika patrola, koja je to popodne bila sila do 'iznad sela Miljevia da bi tu izvidjela uslove za nae prebacivanje, obavijestila nas je da bi te noi bilo suvie besmisleno poi preko mosta.

    Sporazumio sam se s Piljugom, koji me je s jo dvojicom boraca pratio, da odgodimo prelaz do sutra navee, dok on prebaoi svoju etu i osigura prelaz preko mosta, jer je to bilo jedino mjesto gdje nas je nepri-jatelj mogao ozbiljnije ugroziti. Svratili smo u neke iz-bjeglike bajte. U dubokom snijegu, i na cii zimi, skrp-Ijeno je bilo nekoliko koliba od jelova granja i jelove kore. U jednoj od koliba u koju smo uli, u uglu na gomili prljave slame, uurila su se bila ozebla djeca i gledala nas preplaenim oima. U zbjegovima su bile

    32*5

  • uglavnom ene, djeca i poneki starac. U prvo vrijeme titile su ih Miina i Jeftina eta, koju je kasnije smi-jenio Piljuga sa svojom etom. Maj inove i Kapetane-tove bande naroito su upadale u poneke planinske uva-le, traei te zbjegove. Bilo je vie sluajeva da su cijele porodice na ta j nain bile zatrte.

    Toga dana, dok smo ekali Piljuginu etu, uli smo u dva-tri maha, dosta visoko u umi mitraljeske rafale. Jasno je bilo da su banditi opet krenuli. U jednom asu sletjeli smo na neku kosu i zauzeli zasjedu, jer nam se uinilo da dolaze, ali na nas nisu naili.

    Te noi preli smo preko Stonike uprije. Kasnije sam saznao da su i tada ustae bile spremile zasjedu nedaleko od uprije, ali ih je, izgleda, bilo malo, i zbu-nilo ih je to to smo ta j na prelaz dobro obezbijedili.

    Odmah po povratku odrali smo partijsko savjeto-vanje. Svi smo mnogo oekivali od dolaska brigade. Smatrali smo da broj onih koje bi trebalo ukloniti nije velik, da e Odred moi odmah nastaviti borbe i da e biti jo jai. Znali smo da je potrebno ozbiljnije politiki raditi, ali smo u tom pogledu oekivali veu pomo od Glavnog taba. Miljenko mi je rekao da e Glavni tab prebaciti jednu grupu dobrih i sposobnih partijskih rad-nika koji treba da nas pomognu.

    Na tom sastanku podijelili smo zadatke. Ismet i ore Simi odreeni su da i dalje ostanu u trebavskom kraju, gdje su posljednjih dana marta poele estoke borbe. Naime, neke Sojieve grupe izvrile su nekoliko ispada u cilju pljake u pravcu Gradaca i Modrie, zbog ega je neprijatelj prikupio dvije-tri ete domobrana, ustaa i vie legionarskih jedinica. Jedna takva jedinica je napala nae bataljone, ali je bila odbijena.

    Pop Savo mi je napisao oajniko pismo u kome je strahovito grdio Sojia koji je sa svojim ljudima utekao ispred neprijatelja. On je molio da tamo to prije upu-timo neku nau jedinicu da zatiti sela koja su ostala otvorena prema neprijatelju.

    Bez obzira na njegovo pismo, povukli smo neto boraca iz 2. i 3. bataljona, od njih sastavili jedinicu od oko 150 ljudi i pod komandom Vojina Pania prebacili je na trebavsku stranu. Ona je zauzela poloaje iznad

    330'

  • sela Brijesnice, do Sijedog kra. Uinili smo to, jer ni-smo htjeli da reskiramo dobar glas koji je uivao Ozren-ski odred u narodu trebavskog kraja. Nismo smjeli do-zvoliti da neprijatelj ovlada trebavskim selima, bez kojih bi prehrana, a time i opstanak naeg odreda i ozrenskog kraja, bila dovedena u pitanje. Sve se to deavalo kra-jem marta, to jest jo prije moga odlaska u zeniki kraj. Vojin je potpuno uspio da zaustavi neprijatelja koji je ve bio poinio izvjesne zloine u nekim selima iznad Graanice, i to je Odredu jo vie podiglo ugled u tre-bavskom kraju. Trebalo je da to Ismet i ore Simi jo bolje iskoriste, naroito u vezi sa dolaskom brigade i sa onim to smo od njenog dolaska oekivali. Oni su to zaista nastojali.

    Vesu Radojia i Simu Lukia zaduili smo da pre-bace to vie hrane radi obezbjeenja brigade, a naroito takve hrane koja se pri pokretu moe lako nositi. U tu svrhu Veso je preao u selo Svjetliu, ali je ee do-lazio meni s izvjetajem i na savjetovanje. Ja sam na se uzeo zadatak da obavijestim najpouzdanije rukovodi-oce i da ih pripremim za akciju koju namjeravamo iz vesti pomou brigade. U tu svrhu razgovarao sam s To-dorom Paniem, Bokom Popiem, Bajkanoviem, Pe-trom uriem i jo nekolicinom najsigurnijih. Iz tre-bavskog kraja smo bili obavijeteni da etnici poinju grupisanje. Oni su uspostavili vru vezu s Majevicom i ve se poelo priati o onom to se tamo desilo. Saznao sam da su, nekako odmah po Vesinom povratku, pop Savo i pop Dimitrije, iza lea Sojiu, uputili na Maje-vicu neku delegaciju od petnaestinu ljudi da tamo pri-sustvuje nekom savjetovanju i da na Trebavu prebaci nekoliko oficira radi organizovanja odreda. Tu grupu vodio je bivi andarmerijski vodnik Pero Stankovi iz sela Skipovca. Saznao sam, zatim, da se ta grupa vratila i zaista dovela nekoliko oficira, ali je dola i s nekim udnim vijestima. Prialo se da je na Majevici nastala strana panika, jer su neki etnici koji su prebjegli iz Milia priali kako se iznenada pojavila neka partizan-ska proleterska brigada u jaini od 67 hiljada ljudi, kako je razbila sve etnike tabove i zauzela Vlasenicu, i kako joj je cilj da pree na Majevicu.

    331'

  • Nisam znao koliko u tome ima istine, jer su neke vijesti bile fantastine, naroito ono o brojnom stanju brigade. Stvar mi je postala jasna tek poslije razgovora s Miljenkom Cvitkoviem, koji mi je pripovijedao o po-kretu 2. proleterske brigade.153 Od srca sam prieljkivao njen prelazak na Majevicu. Nisam ni sanjao da je ona u tom asu ve napustila Vlasenicu i da se vratila. Ali nam je ta etnika panika dobro pomogla, te su se neki od najgrlatijih pomonika okana arevia bili pri-lino pritajili i povukli. Pop Savo je poeo opet da mi pie ljubazna pisma i da se ali na Sojia.

    I jo se neto desilo tih dana to moram da spo-menem. Krajem marta obavijeten sam da e u Tuzli biti suenje onoj trojici naih ljudi koje su, ranjene pri-likom Kupresovog napada na Turiju i njegove pogibije, uhvatili i predali ustakom sudu. Sad su bili izlijeeni, i spremao im se javni proces pred pokretnim prijekim sudom. Jasno je bilo da e biti osueni na smrt. Rijeili smo da ih po svaku cijenu oslobodimo. Znali smo da nam za domobrane, pa ni za njihove oficire, nee zami-jeniti ove ljude. Naredio sam zato da se izvri nekoliko napada na vozove s ciljem da uhvatimo nekoliko Nije-maca. To nam je ubrzo i polo za rukom. Ve 29. marta, izmeu Karanovca i Sokovca, doekali smo jedan mje-oviti voz. Tom prilikom smo zarobili jednog njemakog podoficira i tri vojnika, dok je jedan njemaki podoficir poginuo. Zarobljeno je bilo nekoliko domobrana.

    Izvrili smo jo nekoliko napada na vozove, a 4. aprila, na sam katoliki Uskrs, pripremljen je napad na brzoteretni voz izmeu Maglaja i sela Rjeice, pod Orli-nama. Takvim vozovima prevoeni su obino materijal i hrana za Nijemce, u pratnji njemakih vojnika i do-mobrana ili milicionera. Kako je zadatak bio da se za-robi Nijemac, to su nai borci koji su pripremali na-pad izabrali jednu uvalu pod strmom padinom Orlina i udesili sve kako bi stvar mogli brzo i uspjeno svriti a da im oklopni voz, s kojim se moralo raunati, to ne omete. Meutim, kad je lokomotiva naiavi na ras-

    153 U stvari, bila je to ona grupa bataljona iz 1. i 2. prole-terske brigade, zvanino nazvana Proleterskom udarnom grupom.

    332'

  • tavljene ine iskoila, nai su naletjeli na voz i nali zaista jednog njemakog vojnika, pratioca, i nekoliko maglajskih milicionera i razoruali ih, ali su ustanovili da je voz bio pun hrane i nekih paketa za njemake ranjenike i vojnike. Bili su to uskrnji pokloni. U ne-kim vagonima su bile ugojene svinje i volovi. Nai su poeli da izgone te svinje i volove, ali je naiao oklopni voz, koji dodue nije mogao da prie, jer je i njemu bila prekinuta pruga.

    Naima se nije ostavljao ovakav dragocjeni plijen, ali ga je bilo teko izvui. S jedne strane stajao je oklop-ni voz, a s druge strane bunker, ispod pruge je tekla nabujala rijeka Bosna, a iznad nje strale su strme litice Orlina. U posljednji as neko se prisjeti da nekoliko naih ode u selo i donese jarmove i lance. Pobili su svinje iz puaka i na volovima ih odvukli u pozadinu. U jednom momentu nai su ak bili i odbijeni, pa je oklopni voz priao i odvukao one vagone koji su ostali na inama, ostavivi jedan dio posade da uva vagone koji su iskliznuli i u kojima se nalazilo jo hrane, brana i nekih tofova. Nai su tu posadu razbili, pokupili osta-tak plijena, a onda zapalili vagone. Tom prilikom je za-plijenjeno i 20 sanduka municije, naene u slubenim kolima.

    Zarobljenog Nijemca smo prikljuili ostalim zaro-bljenim Nijemcima, a milicionere smo zamijenili na na-in kako smo to ponekad inili: za svakog milicionera ustake optinske vlasti su nam dale po vreu soli.

    O toj naoj trampi naao sam i dnevni izvjetaj ko-mandira andarmerijske stanice u Maglaju od 6. aprila 1942. godine:

    Dana 5. t ravnja 1942. godine, po izbjeglici Zineti,. keri Adema Bradaria koja je ila iz Maglaia u selo Ta-blanicu, na svoj posjed i obii svoju kuu koia se nalazila u etnikim (itaj svugde: partizanskim T. V.) rukama u Jablanici, kotar Maglai, etniki komandant Jcvo Baj-kanovi i etniki politiki komesar Dedi Fikret predali su n jo j jedno pismo u zelenoj zatvorenoj koverti, da to pismo navedena Bradari preda u ontini Maglai Grad, ali je navedena spomenuto pismo predala zapovjedniku mili-cije, stoernom naredniku Smajilu Arifagiu, koji je sadraj pisma proitao i pismo otvoreno predao po navedenoj Zi-

    333'

  • neti Bradari i jednom domobranu zapovjedniku mjesta poruniku G. Brajdiu, te je potpisati pomenuto pismo uzeo u prepis.154

    Sadraj pisma je sljedei:

    Na dan 4. ovog mjeseca zarobljeni su od strane nae vojske: jedan domobran, etiri straara eljeznike strae i tri vojnika iz Maglaja, milicije pomenute vojske. Vrati-emo toj komandi pod uslovom da za svakog zarobljenog poaljete po 50 kg soli. So uputiti jablanikim putem civil-nim licima.

    Garantujemo korektan odnos, a u protivnom emo postupiti po naim vojnim propisima.

    Imena zarobljenih: Smutnik Dragutin iz 3 pionirske dopunske bojne Sarajevo, Anto Glumac, Podeljak Josip, Le naran Jozo i Rakitovac Nikola iz eljeznike strae Maglaj, Prati Mustafa i Hejdi aban iz Milicije maglajske.

    Odgovor oekujemo do 10 sati 6.IV. ovog mjeseca.

    Komandant: Politiki komesar: Jovo Bajkanovi, v. r. Dedi Fikret v. r. Za zapovjednika postaje

    (Greb) oruniki vodnik Mihajlo Greb v. r.155

    Preko domobranske komande u Graanici i Maglaju ponudili smo da pet Nijemaca zamijenimo za nae za-robljenike. Meutim, odgovor nije stigao do odreenog roka. Zato sam naredio naim telefonistima da se ukop-aju u liniju kojom su se sluili domobrani i da im u toku dana nekoliko puta ponove nau ponudu: da smo za nekoliko naih zarobljenih drugova spremni da damo u zamjenu pet zarobljenih Nijemaca. Upozorili smo ih da smo o tome ve pisali i da smo obavijeteni kako su ustake vlasti zabranile da se o tome Nijemcima ita govori, ali da sad, na ovaj nain, smatramo da je mno-go ljudi moglo da uje za nau ponudu i da emo je ponoviti i na drugim mjestima. Htjeli smo na svaki na-in da Nijemci saznaju da traimo zamjenu.

    I zaista, nekako krajem prve sedmice aprila stie preko Petrovog Sela Cedo Popovi, kazandija iz Tuzle,

    154 Citirano po I izdanju, str. 339. 155 Isto.

    334'

  • koji je ve jedanput dolazio po slinoj stvari kada se radilo o brai Pipalima i onim drugim ustaama koje smo pohvatali odmah u poetku ustanka. On je donio punomo njemake komande da moe pregovarati. Za-traili smo da nam za pet zarobljenih Nijemaca daju pet naih ljudi, od kojih onu trojicu iz Kupresove ete i jo dvojicu seljaka ijih se imena danas vie ne sjeam. Utvrdili smo proceduru zamjene koju e, na eljeznikoj pruzi ispod Boljania, od nae strane izvriti Todor Pa-ni. Taan dan zamjene, koji je trebalo da bude kroz tri-etiri dana, imao je edo da nam javi.

    Dok se edo kod mene bavio, uspio sam da saznam dosta interesantnih novosti. Tako sam, izmeu ostalog, saznao da u Tuzli borave tri tajanstvene linosti. edo je smatrao da su to gestapovci, meu kojima i dr Ivo Koli. Taj Koli ga je poslao do nas. On se negdje, pred nekim domobranskim oficirima, hvalio da njih trojica pripremaju kraj ustanka u Bosni. edo mi je priao da su ta trojica prije nekoliko dana, sa troja njemaka borna kola, ili na Majevicu i da su tamo s majevikim etnicima i njihovim vojvodom Keroviem utvrdili pri-mirje. Koli je tvrdio da e to postii i na ostalim pod-rujima, jer on svuda ima svoje ljude preko kojih radi. Uvjeravao je da e se ustanici uskoro poeti da kolju izmeu sebe. edo me je upozoravao da treba da budemo vrlo oprezni, jer je Gestapo sigurno ve uhvatio neke veze i kod nas. On je otiao jo istog dana preko Bo-ljania, a ve sutradan domobrani, koji su stacionirali u bunkeru pod Boljaniem, predali su jednoj naoj pa-troli depeu koju su primili od njemake komande. U toj depei Nijemci su nam javili da pristaju na uslove zamjene i da emo dobiti ona tri naa borca, ali kako onu dvojicu seljaka ne mogu da pronau, oni se oba-vezuju da e nam istog dana dovesti nekoliko drugih ljudi iz ovih krajeva, a daju rije da e i tu dvojicu, im ih nau, naknadno pustiti. Nije nam bilo stalo do njihove rijei. U stvari, mi smo dobij ali potreban broj i, to je najvanije, onu trojicu Trebavaca. Zato smo istim putem i istog dana odgovorili da pristajemo. Dva ili tri dana kasnije izvrena je zamjena.

    335

    I

  • O tome kako je tekla zamjena priao mi je sutradan Todor Pani. On je odabrao dvadeset ljudi, lijepo ih uniformisao i uredio, odveo na odreeno mjesto i po-strojio, a na pet koraka ispred njih poredao zarobljene Nijemce. U zakazano vrijeme naiao je oklopni voz. Po-java oklopnog voza Todora je malo zbunila, jer je prema prvom dogovoru trebalo da doe obini voz. Ali, poto iz oklopnog voza nije otvarana vatra, nai su mirno ostali na mjestu. Todor je stajao korak-dva ispred zarobljenih Nijemaca. Kad je voz stao, iz njega je iziao jedan nje-maki major, a za njim edo Popovi. Oni su prili To-doru Paniu. U istom asu iz voza je izala i grupa nje-makih vojnika izvodei nekoliko ljudi, meu kojima i nau trojicu Trebavaca. Oni su se postrojili preko pula naih. Nijemac je bio vrlo ljubazan priao je To-dor. Oslovio me je na srpskom jeziku i rekao: 'Do-bar dan. Jeste li vi komandant?' Ja sam mu odgovorio da nisam, nego zamjenik. 'Pa to je svejedno? Ja bih elio da progovorim nekoliko rijei s vama nasamo' . . . 'Nemam ja ta s vama nasamo da razgovaram. Ja sam ovdje da izvrim zamjenu, i nita vie!' Meutim, on je i dalje insistirao. Izvadio je iz depa neku fotografiju i pruio mi je zapitavi: 'Poznajete li vi ovog gospodina?' Na fotografiji je bio debeo ovjek u etnikoj uniformi i sa ubarom na glavi. Rekao sam mu da ga ne pozna-jem. On onda okrenu fotografiju na ijoj je poleini bila neka neitka posveta i ree mi da je to fotografija go-spodina majora Dangia, koju mu je on dao. 'To je fini gospodin' rekao je Nijemac. 'Za vas je on fin, a za mene je izdajnik' odgovorio sam. Nijemac me je za-tim molio da se ipak jo jedanput sastanemo i da po-razgovaramo, jer bi to moglo da bude korisno za oba-dvije strane. Ja sam hladno zahtijevao da izvrimo za-mjenu, zbog koje sam i doao. Na to je on mahnuo rukom onim njemakim vojnicima koji su uvali nae. Ovi su nam prili, i kad sam provjerio da su to zaista oni koje smo traili, rekao sam zarobljenim Nijemcima da mogu da idu. Oni su poli ka oklopnom vozu, a za njima njemaki major sa edom Popoviem. Mi smo se spustili u zaklon koji nije bio daleko iza nas.

    336'

  • Trojica Trebavaca koje smo tom prilikom spasli bili su Cvetko Arseni (sada oficir JNA), Aleksa Eveni i Petar Stefanovi.

    Imam neke podatke o ta dva voza iz kojih smo iz-vukli Nijemce o kojima sam govorio. U izvjetaju koji je stanica Karanovac uputila Ravnateljstvu za promet 29. marta 1942. godine kae se da je zbog kvara loko-motive 28. marta u 16,10 asova stao voz izmeu Ka-ranovca i Bos. Petrovog Sela, da su poslije toga u voz upali ustanici i napali osoblje voza i vojna lica u njemu, da su se nekolicina spasla plivanjem preko rijeke Spree, dok su ostali zarobljeni od strane ustanika. Dalje se u izvjetaju kae da je oklopni voz, koji je doao u pomo, naao jednog njemakog vojnika i jednog jako iznurenog njemakog podoficira, koji je odvezen u Bos. Petrovo Selo, dok se za sudbinu jednog njemakog po-doficira i etiri njemaka vojnika nita ne zna.

    To se ukratko potvruje i u izvjeu Min. hrv. dom. od 29. marta, u kome stoji:

    Poginuo je 1 njemaki vojnik, a 5 njemakih vojnika i vlakopratno osoblje zarobljeni. Upuen oklopni vlak, koji je rast jerao odmetnike i spasio 2 njemaka vojnika i ne-koliko eljezniara. . .I56

    O napadu od 4. aprila u izvjetaju Ravnateljstva za promet kae se da je toga dana u 01,00 as izmeu Rjeice i Maglaja od strane ustanika napadnut eljez-niki voz koji je iskliznuo iz ina, poto su ove ustanici prethodno bili razmakli, poslije toga ustanici su izvrili napad i tom prilikom razoruali i zarobili jednog nje-makog vojnika, etiri milicionera i vozovou, koga su docnije pustili. Zatim su ustanici, kae se dalje u izvje-taju, poeli pljakati robu iz voza sve dok nije stigao oklopni voz koji ih je rastjerao. Po odlasku oklopnog voza ustanici su napali straare koji su uvali iskliznute vagone i robu, rastjerali ih i ponovo poeli pljakati robu.

    156 Arhiv V.I.I., ust.-dom. dok., kut. 8, br. reg. 29/1-5.

    22 Ozrenski odred 337'

  • U dnevnom izvjeu Min. hrv. dom. od 4. aprila i-tamo o ovome sljedee:

    U noi od 3.4. travnja odmetnici su oslobodili tra-nice na pruzi izmeu Rjeice i Maglaja.

    Od kompozicije teretnog vlaka broj 142, koji je na iao na ovo mjesto, lokomotiva i tri vagona su se potpuno prevrnuli.

    Odmetnici su se odmah dali na pljakanje vlaka. Uspjelo im je opljakati 3 vagona i odnijeli su nekoliko komada svinja, neto brana i strieljiva, koje je bilo na-mienjeno milicionarnom satu u Maglaju. Strieljivo, koje je odneeno, bilo je upakovano u 20 sanduka. Poduzete su protuakcije sa jednim satom i jednim haubikim vodom. Odmetnici su protjerani. Radi se na popravku pruge i ona e u najskori je vrieme biti popravljena.157

    Cio kraj marta i prvu polovinu aprila trajala je naa pojaana aktivnost. Inicijativa je bila u naim rukama. Neprijatelj, iskidan naim napadima na mnogim taka-ma, pokazivao je sve vee znake nervoze i demoralizacije. On je pokuao da prugu to bolje obezbijedi izgradnjom vrstih bunkera skoro kraj svakog i najmanjeg objekta, opasujui ih irokim pojasom bodljikave ice, ali smo ih mi u tome cijelo vrijeme ometali. Akciju veih raz-mjera vodio je onaj na bataljon koji je pod rukovod-stvom Vojina Pania preao na Trebavu. On je domini-rao cijelim krajem izmeu Gradaca i Graanice. Poslije ona dva napada na vozove radi lova na Nijemce, nije proao gotovo ni jedan dan a da nismo izvrili napad na neki voz. Listajui ustakodomobranske dokumente kojima raspolae na Vojnoistorijski institut, nailazimo u dnevnim izvjeima Min. hrv. dom. na niz podataka o tim akcijama. Tako na primjer:

    19. marta: izvren je jedan napad na novosagraene bunkere na pruzi Trbuk Rjeica, a drugi na maglajsku stanicu, kojom su prilikom ranjena dvojica ustakih voj-niara i to Habazin Jura j u desnu nogu i Musija Branko u lijevu ruku.

    22. marta: napadnuti su bunkeri kod Suhog Polja. Tom prilikom odmetnici su ometali postavljanje ianih prepreka. Jedan porunik ranjen.

    157 Isto, kut. 9, reg. br. 4/1-4.

    338'

  • 24. marta: Izmeu eljeznike postaje Suho Polje i Karanovac na pruzi Doboj Tuzla odmetnici su prekinuli brzoglasnu vezu i napali teretni vlak. Stroj i nekoliko va-gona izbaeni su. Zarobljeno eljezniko osoblje vlaka i domobran (tekli) vraeni su 25 ov. mjeseca ...

    28. marta: Na pruzi Doboj Maglaj na km. 163 naletio je vlak br. 143 na gomilu kamenja i drva, koje su pobunjenici postavili na kolosek. Strojovoa Stjepan ubak ispao iz stroja. Tom zgodom lake ozlijeen.

    30. marta: Ustaka bojna kod Karanovca vodila je cijelu no 28/29. o.mj. borbe sa odmetnicima koji vre napade

    31. marta: izvren je napad na voz kod Boljania. Je-dan domobran ranjen i jedan poginuo.

    2. aprila: napadnut je voz br. 465 na km 9,8 izmeu Bos. Suhog Polja i Karanovca.

    4. aprila: u 14,20 napadnut je voz br. 461 na km 9,1 kod Bos. Suhog Polja (istog dana kada je izvren napad i na onaj voz pod Orlinama).

    7. aprila: u 7,30 sati naiao je oklopni voz br. 2 (broj 457) na oteenu prugu na km 10,16.

    11. aprila: u 18,45 na km 10,4 izmeu Bos. Suhog Polja i Karanovca izvren je napad na voz br. 473 (oklopni), 475 i 475 II dio. U izvjetaju o ovom napadu nalazimo slje-dee obrazloenje: 8. travnja napadnut je Maglaj kao i eljeznika pruga Rjeica Maglaj. Po nareenju vojnih vlasti vlakovi su bili zaustavljeni iz razloga to pruga nije bila sigurna sve dok ista nije bila osigurana po vojnim vlastima.

    12. aprila: Nou 10/11 o.mj. oko 80 odmetnika napalo je Maglaj . . . Napad je naroito upravljen bio na eljezniki most i na eljezniku postaju.

    Do pomenutog napada odmetnika dolo je na slije-dei nain: Uslijed uestalih napada odmetnika na prola-zee vlakove, vren je teretni promet u konvojima, koji su osigurani oklopnim vlakom na elu. Oklopni vlak 473 stao je na km 10,4 radi prekinutog spoja zrane zavore i iza nekoliko minuta po popravci krenuo je dalje. Uza-stopni vlak 475, opazivi s tajanje oklopnog vlaka takoe je stao na udaljenosti od 20 m. pred ovim. Poto je na tom mjestu pruga u usponu u pravcu vonje, usljed opte-reenja i klizanja tokova teko je krenuo dalje za oklop-nim vlakom. Pri ovoj laganoj vonji odmetnici su otvorili paljbu na vlak i tom prilikom ozlijeen Zalil Lajga. Iza vlaka 475 slijedio je u razmaku od 500 metara vlak 475/11 dio. Strojovoa vlaka 475/11 dio opazivi da vlak 475 stoji pred njim i da je napadnut od odmetnika zaustavio je vlak i krenuo je natrag prema Bos. Suhom Polju. Prilikom vra-anja izvren je napad puanom vatrom i na ovaj vlak i tom prilikom usmren je loa istog vlaka Ibrahimovi.

    22' 339

  • Vlak 475/11 dio vraen je u Bos. Suho Polje, zadran je do 12. IV u 9 sati, kada je pod pratnjom njemakog oklop-nog vlaka produio vonju.158

    I tako dalje. Naveo sam samo nekoliko podataka. Oni govore

    da aktivnost Odreda ne samo nije popustila nego je, naprotiv, ojaala. Podatke o onom to se zbivalo na Tre-bavi nisam navodio, zato to su od manje vanosti. Oba-vjetajna sluba, koju smo kako-tako uspjeli da uspo-stavimo, javljala nam je da Nijemci pripremaju novu akciju, koja bi trebalo da pone ve negdje u maju, i da sada trae detaljne podatke o stanju na sektoru izmeu rijeke Spree, rijeke Bosne i Sarajeva. Preko Trebave sam saznao da je pop Savo, pomou profesora Miloevia, a moda i bez njega, uspio da se povee s Nijemcima i da su ve otpoeli razgovore o nekakvom primirju i sporazumu. Cak sam bio obavijeten da su se na lipakom mostu, ispod Glavice, neki etniki oficiri, koji su doli u Sojiev etniki tab, sastali sa predstav-nicima ustake vlasti i tu, pod zatitom domobranskih bunkera, s nj ima neto razgovarali i nudili im primirje.

    Ta obavjetenja su govorila da je tom sastanku pri-sustvovao i nekakav ovjek s Ozrena. Ko je to mogao da bude nisam mogao saznati. Sad, prelistavajui ne-prijateljske dokumente, naao sam u dnevnom izvjeu Min. hrv. dom. od 6. aprila sljedee:

    etnika komanda Ozren vjerovatno pritisnuta od strane seljaka radi obrade zemljita nudi pregovore za mir.

    Miljenja sam da bi se zgodnim politikim podhvatom mogla postii satisfakcija.

    Uvjete e oni predati 9. ov.mj. Razgovore sam vodio lino, a od etnike strane pri-

    sutna 2 jugoslovenska asnika. Pripadaju komandi majora Boka Todorovia.159

    1S Isto, kut. 8, br. reg. 19/1-2, 20/1-2, 25/1-2, 29/1-2, 30/1-2, i kut. 9 br. reg. 4/1-2, 5/1-2, 7/1-2, 11/1-2.

    199 Boko Todorovi je u to vrijeme ve bio strijeljan.

    340'

  • Isposlujte da na pregovore doe opunomoena osoba od vlade.

    Osjea se jaka elja za mir.160

    U izvjeu od 7. aprila bojnik Kadi, pored ostalog, izvjetava:

    Primeeno je ivo komeanje izmeu odmetnika, et-nika i partizana. Iz s. Sokovac otvaraju partizani vatru na oklopne vlakove. Nou 6/7 IV sprieen je oklopnim vla-kom pokuaj ruenja pruge izmeu eljeznike postaje Suho Polje i Boljania.

    A neto nie:

    andarmeriski kapetan I. klase koji dolazi u nedelju na pregovore zove se Branislav oki.161

    Dakle, tano je bilo ono to su nam javili nai oba-vjetajci iz Doboja; tano je bilo i to, da su pregovore, osim popa Save, vodili upravo neki Draini oficiri. Da li je tu bio i onaj andarmerijski kapetan oki koji se najpri je bio pojavio negdje oko Vlasenice, odakle je morao da bjei u Srbiju, ne znam, poto je on, kad i Todorovi, otiao u Hercegovinu. Ali neki od oficira su se ve tih dana prebacili na Trebavu preko Majevice. Mnogo kasnije sam saznao da su se oni, posredovanjem popa Save, zaista povezali sa Cvijetinom Todiem i o-kanom areviem. Meutim bilo je i drugih vijesti koje su nas brinule. One su dole preko Doboja i bile pri-lino kontradiktorne, mada dosta vjerovatne. Prema tim vijestima dolo je do sukoba izmeu partizana i etnika u nizu jedinica centralne i istone Bosne. Govorilo se da je ubijen drug Idriz Maslo i jo mnogi drugi. O Mla-denu Stojanoviu jedne su vijesti govorile da je ranjen, a druge da je ubijen. Pronosili su se glasovi da su u centralnoj Bosni etnici gospodari situacije i da su ve poeli neke pregovore sa ustakim vlastima.

    Prve nedjelje aprila, predosjeajui da e brigada ubrzo stii, sazvao sam savjetovanje svih vojnih ruko-vodilaca, koje smo odrali u tabu na Brezicima. Svi

    160 Arhiv V.l.I., ust.-dom. dok., kut. 9, br. reg. 6/1-6. 16> Isto, br. reg. 7/1-12 i 8/1-2.

    341'

  • su znaci govorili da e Cvijetin Todi pokuati da iza-zove cijepanje u Odredu, a Marinko Nekovi mi je re-kao da je saznao kako je Cvijetin spreman da izazove i nered.

    Naravno, i mi smo bili pripravni. Savjetovanjem sam rukovodio ja. U prvo vrijeme ilo je sve u redu. Cvijetin je utao i stalno se nekuda obazirao. Izgledalo mi je kao da je htio nekome dati znak da se digne i govori. Meutim, ljudi su paljivo sasluali moj izvjetaj, i dis-kusija je poela da tee sasvim mirno. I kad je ve iz-gledalo da e se sve dobro svriti, najednom se digao Cvijetin Todi. Nervozan i uznemiren, poeo je da go-vori neke fraze koje nisu imale nikakve meusobne veze, a kada su prisutni poeli da se smiju, on se naljutio i, uperivi prstom u me, poeo da vie:

    Eno, oni hoe da ubijaju nas potene Srbe, ve su pobili neke nae komandante i oficire, pa sad hoe i nas!

    Ustao sam odmah i energino ga prekinuo. Nazvao sam ga laovom i zatraio da govori samo ono to moe i dokazati. Ako emo da dokazujemo rekao sam onda bih ja mogao mnogo tota da dokaem, a ne ti.

    Imam ja dokaze poeo je on da vie. Znam ja da si ti neki dan dobio pismo od zenikih partizana koji su ti o tome pisali i koji te savjetuju da pobije nas nekoliko.

    Tano je bilo da sam prije izvjesnog vremena zaista dobio pismo iz zenikog kraja, u kome nas je Remzo Tvrtkovi, koji je u to vrijeme vrio dunost politikog komesara Zenikog odreda, pored ostalog, obavjetavao prilino nespretno o nekim razraunavanjima izmeu partizana i etnika i pitao da li ima slinih pojava i kod nas. udio sam se samo odakle je to mogao da sazna Cvijetin, jer ja o toj stvari nisam razgovarao ni s kim, osim sa dvojioom-trojicom komunista (ini mi se sa Simom Lukiem, Vesom Radojiem i Lukom Flikerom). Nisam smio dozvoliti da se primijeti da me je ta Cvije-tinova upadica zaudila, ili ak zbunila.

    Uzeo sam odmah rije i brzo uspio uvjeriti ljude da je ono to Cvijetin pria ili najobinija njegova zlo-namjerna izmiljotina ili neko namjerno podmetanje,

    342'

  • jer, ako su partizani negdje nekoga i strijeljali, onda je on to sigurno i zasluio. U isto vrijeme iskoristio sam tu priliku da napadnem Cvijetina kao ovjeka koji se bavi cjepakom politikom i potpuno zapostavlja svoj bataljon, koji je prepustio samom sebi. Izaao sam od-mah sa prijedlogom da se taj bataljon podijeli na dva, jer je i inae ve isuvie velik, i zatraio da se tome pristupi to prije. To je Cvijetina strahovito uzbunilo. A kad je vidio da su moj prijedlog prihvatili gotovo svi, pa ak i Bogdan Jovii u koga sam ja u tom asu imao najmanje povjerenja, Cvijetin je potpuno izgubio prisu-stvo duha. Skoio je i najedanput poeo da psuje Cvi-jetina uria, koji je takoer podravao ovaj prijedlog:

    A, tako, kume, sad nee da kae ni jedne rijei! doviknuo mu je sav crven.

    Ovaj mu je odgovorio da mu ne moe nita pomoi, jer vidi da nema pravo, i da je zato najbolje da uti. Bilo je oevidno da je Cvijetin ve razgovarao s nekim ljudima, da ih je pripremao, pa prema tome od njih oekivao da e ga ovom prilikom pomoi. Meutim, jednodunost veine, koja je bila za jedinstvo Odreda i njegovu sloenost u borbi, ovladala je potpuno ovim savjetovanjem, i nije bilo nikakvo udo to je Cvijetin ostao usamljen, tako da do kraja savjetovanja nije vie progovorio ni jedne rijei.

    Ve sutradan po ovom savjetovanju uspio sam da saznam kako je Cvijetin doao do onog izvjetaja. U asu kada je doao kurir iz zenikog kraja, u tabu nije bilo nikog od nas. Sluajno se tu naao Rajko Bog-danovi, onaj to mi je s Lukom Flikerom bio upuen s Romanije. Bogdanovi se ubrzo pokazao neupotrebljiv, ali smo pretpostavljali da bar nije etniki raspoloen. On je otvorio pismo, proitao ga i njegov tekst saop-tio Cvijetinu. Tako je ovaj pokuao da na temelju toga pisma izazove protiv nas neraspoloenje i da nas okrivi kao ljude koji su prvi poeli da napadaju.

    Istog dana uputio sam Vesu Radojia Miljenku Cvitkoviu. Znao sam da neu dugo ekati i zato sam elio da na posljednji kurir bude to sigurniji i pouz-daniji.

    343'

  • Tih dana osjealo se da Cvijetin neto sprema. De-vetog ili 10. aprila vratio se Veso i donio mi radosnu vijest: bosanska brigada dolazi! U pismu koje mi je po-slao, Miljenko Cvitkovi me je obavjetavao da brigada stie za dan-dva u gostoviki kraj . Mi moramo da na-padnemo krivajsku dolinu nou 12/13. aprila i da je zauzmemo zajedno sa Zenikim odredom, koji e na-pasti s juga. Kroz koridor koji emo na ta j nain stvo-riti treba da proe brigada, po mogunosti bez borbe.

    Naredio sam odmah grupisanje snaga za ovu akciju. Glavninu je trebalo da d 5. bataljon, pojaan jedinica-ma 4, 3. i 2. bataljona. U napadu je imalo da uestvuje 500 ljudi. Napadom u komandovati ja. Na centru, u pravcu sela Gara i Vozue, odreeno je da djejstvuje, uglavnom, 5. bataljon, pojaan dijelovima 2. bataljona; desno, prema Painom Konaku, sputajui se do mosta na sedmom kilometru (Hum, k. 470), djejstvovae Todor Pani, a lijevo, prema Ribnici, osiguravajui poloaj iz pravca Banovia, nastupae 4. bataljon. Trinaestog apri-la, oko podne, poao sam prema G. Brijesnici, gdje su me imali saekati Todor Pani i ore Simi.

    Iao sam sa dijelom boraca iz 2. bataljona. Kad sam stigao u selo Nenie, gdje je trebalo da se nalazi komandno mjesto, sretoh jednog borca iz 5. bataljona. Raspitujui se u kojoj se kui nalazi komandno mjesto, saznadoh od njega da su toga jutra doli neki partizani iz zenikog kraja, te su zaposjeli sve kue po selu Mal-iima. Nije mi bilo jasno o kakvim se partizanima radi. Pourio sam zato da se vidim sa orem Simiem i Todorom Paniem. Kad sam ga naao, ore Simi mi ree da je zaista stigla brigada i da ju je doveo Tempo. Preli su jutros preko Krivaje i sad se odmaraju u Maliima, gdje ih je smjestio Popi. ore se udio da ja o tome nisam obavijeten. Meutim, izgleda da se kurir koji je poslan da mi to javi mimoiao s nama.

    Na brzinu sam se sporazumio s Todorom Paniem ta da rade dok ja ne doem, uzjahao sam konja i po-urio da to prije stignem u Malie.

    344'

  • UDARNI BATALJON JE STIGAO

    Bio sam uzbuen. Gorio sam od nestrpljenja da vi-dim ko je sve doao. Tjerao sam konja da ide to bre. U brijesnikom zaseoku Maliima, u dvoritu kue u kojoj je obino bio smjeten tab naeg 5. bataljona, vrvjelo je od boraca. Osim naih ljudi iz 4. i 5. bataljona primijetio sam i nepoznate borce u narodnoj nonji iz okoline Zenice i s Romanije. Doekao me je Boko Po-pi i obavijestio da je u zoru pred nae poloaje izbila duga kolona koju je vodio jedan od naih kurira iz Jeftine ete. U koloni su bili i Murat i neki od ljudi koji su s njime otili. Smjeteni su po seoskim kuama i sad se odmaraju. Na pitanje kako stoji sa pripremama za veeranji napad, Popi mi je rekao koliko je ljudi pristiglo i koliko jo oekuju. Rekao sam mu da me saeka u tabu, a sm sam krenuo prema kui za koju su mi rekli da se u n jo j smjestio drug Tempo sa ta-bom.

    Pred vratima me je zaustavio straar. Kad sam mu objasnio ko sam, pustio me je da uem. U sobi, na ni-skim tronocima i na podu sjedilo je vie drugova. Poznao sam Murata i Miljenka Cvitkovia. Murat me je predstavio visokom mravom ovjeku. Bio je to drug Tempo, delegat CK i Vrhovnog taba. Pored njega, u sobi su se nalazili jo Oskar Danon, Vojo Ljuji, dr Edhem amo, Vladimir Peri (kasnije poznat pod ime-nom Valter) i jo neki. Pozdravio sam se sa svima. Sjeli smo da razgovaramo. Saznao sam da su u posljednje vrijeme pod rukovodstvom Tempovim formirana dva bataljona koji treba da poslue kao jezgro budue Isto-nobosanske proleterske brigade. Tempo je doao s jed-nim od tih bataljona, dok je drugi ostao uz Glavni tab za Bosnu i Hercegovinu negdje na Romaniji. U tab te brigade bili su odreeni Vojo Ljuji, kao komandant, Paaga Mandi Murat, kao politiki komesar. Zasad, oni su privremeno komandovali i ovim bataljonom. Zna-i, ovaj koji je nama stigao bio je Prvi istonobosanski

    345'

  • proleterski bataljon.162 Bataljon je bio formiran uglav-nom od boraca Romanijskog i Zenikog partizanskog odreda i onih koji su od nas s Ozrena otili s Muratom, a bilo je u njemu i boraca iz odreda Zvijezda.

    Upitao sam Tempa da li ostaje na snazi njegovo nareenje za napad na dolinu Krivaje koje mi je pre-nio Miljenko Cvitkovi i da li e u toj akciji uestvovati i Proleterski bataljon. Tempo mi ree da Odred treba da izvri zadatak, ali da Proleterski bataljon u njemu nee sudjelovati. Dogovorili smo se da odem u tab 5. bataljona, da izdam potrebna nareenja i odredim zamjenika koji e komandovati noanjim napadom, a potom da se vratim, jer treba da razgovaramo o situaciji u Odredu i o mjerama koje treba preduzeti da bi se ta situacija popravila.

    Otiao sam do Popia i napisao nareenje Todoru Paniu i oru Simiu u vezi s noanjom akcijom. Iz-vijestio sam ih da u krenuti s Tempom, a njih dva neka se sporazumiju o daljim pripremama i njihovom izvo-enju.

    Iako sam se brinuo za ishod noanjih borbi, ipak me je vie interesovao dalji razgovor s Tempom, i zato sam pourio natrag. Na savjetovanju koje smo odrali izloio sam situaciju na teritoriji Odreda, a naroito dogaaje koji su se desili poslije Muratovog odlaska. Razgovarali smo podrobno o svemu i u osnovi se slo-ili o onom ta treba raditi. Dolo je do izvjesne razlike u pogledu naina kako to da uradimo. Drug Tempo i drugovi koji su s njim doli smatrali su da treba odmah pristupiti ienju, dok sam ja predlagao neto drukiji postupak, koji je, dodue, zahtijevao i malo vie vre-mena. Ja sam bio miljenja da je potrebno najpri je upoznati Proleterski bataljon sa prilikama, i u tu svrhu s njim prokrstariti odreskom teritorijom. Predlagao sam zatim da Bataljon, zajedno sa Odredom, izvri neku akciju koja bi ga popularisala meu naim borcima, a za to vrijeme da prikupimo jo ljudi radi njegovog omasovljenja. Zato treba da s Bataljonom preemo na

    162 Ovaj bataljon je formiran 13. marta 1942. godine u selu Srednjem, kod Sarajeva.

    346'

  • Trabevu, gdje su uslovi za prikupljanje ljudi u Bataljon mnogo povoljniji, da tu, zajedno s tamonjim naim je-dinicama, ojaanim jo jednim bataljonom koji bismo sa Ozrena poveli, napadnemo Modriu, da se u n jo j do-bro snabdijemo, a zatim da organizujemo prebacivanje onih sedam-osam vagona hrane koja je, prikupljena za Ozrenski odred, jo leala na Trebavi. Smatrao sam da bi ta akcija povoljno odjeknula meu naim borcima, kao i u pozadini, gdje su glad i oskudica zahvatile pri-lino maha. Tempo je bio protiv moga prijedloga, uglav-nom zato to je prema njegovoj izjavi Bataljon dobio zadatak da se na terenu Ozrenskog odreda zadri svega deset dana.

    Rijeeno je da Bataljon ve u zoru krene prema Brezicima. Izdata su nareenja da se odmah uhapse Bogdan Jovii i Kro Petrievi, seoski trgovac iz Ka-raia, kao organizatori ubistva romanijskih kurira. Spo-razumjeli smo se da treba uhvatiti i dr Branka Stakia, uitelja Topia, Cvijetina Todai i okana arevia.

    Pred mrak, kad se skupila veina naih boraca koji e sudjelovati u noanjoj akciji, odrali smo miting na kome smo govorili Tempo i ja. Tempo je naroito opirno govorio o etnikoj izdaji, o novoj situaciji koju je ta izdaja stvorila, o potrebi stvaranja istinski narodne vojske koja bi svojom disciplinom i organizacijom mo-gla da se suprotstavi neprijatelju, kako onom spolja, tako d onom iznutra. Govorio je o rjeenju naeg Vrhov-nog taba da, pored partizanskih jedinica, stvara i Do-brovoljaku narodnooslobodilaku vojsku, u kojoj je mjesto svakom potenom i rodoljubivom ovjeku ove zemlje. Istovremeno, on je priprijetio otrim mjerama svima koji misle da e pomou izdaje razbiti nae re-dove. Ja sam uglavnom podrao ono to je Tempo u svom govoru naglasio, napominjui da je dolo vrijeme da se izvjesne stvari izmijene u naoj sredini i da zbog toga treba jo vre da zbijemo nae redove.

    Te noi dugo smo razgovarali. Od Tempa sam sa-znao da se naa glavnina nalazi negdje na prostoru od Jahorine planine do Crne Gore, i da je drug Tito negdje oko Foe. Saznao sam i mnoge pojedinosti o posljedi-cama takozvane druge neprijateljske ofanzive na istonu

    347'

  • Bosnu. On mi je kazao da je krab, poslije odlaska od nas, stigao preko Sarajeva njemu i ispriao mu kako je Ozrenski odred potpuno razbijen i uniten, i jo to-ta drugo. Ja sam Tempa obavijestio o onom to sam saznao o Majevici i o centralnoj Bosni. Tempo se naro-ito interesovao o tome da li smo to saznali o dolasku krajike jedinice koja je, navodno, tih dana trebalo da se prebaci u istonu Bosnu. Radilo se o 1. krajikom proleterskom bataljonu koji je imao da ue u sastav bosanske proleterske brigade. Oskudne vijesti koje smo tih dana prikupili govorile su samo da je i tamo dolo do sukoba s etnikim elementima. I dalje su se pona-vljale vijesti o smrti Mladena i Masla.

    S Tempom su stigli i kurir Glavnog taba Hrvatske Duan Peki i krajiki kurir kondri. Oni su se vraali s potom. Uz nj ih je ila i grupa Krajinika koji su e-ljeli da se prebace u Krajinu i tamo stupe u odrede. Tempo mi je dao zadatak da im organizujem prebaciva-nje preko Krnj ina.

    U toku noi uli smo poetak borbe. Tog jutra, kad smo ve htjeli da krenemo, saznali smo prve pojedinosti o toku noanje akcije. Todor Pani i Boko Popi iz-vrili su svoj zadatak u potpunosti. Todor Pani, koji je komandovao desnim krilom, sastavljenim od jednog di-jela boraca 1. i 3. bataljona, uspio je ve u prvom naletu da razbije neprijatelja i odbaci ga prema Zavidoviima, te da izbije na most na sedmom kilometru eljeznike pruge ZavidoviiOlovo. Dio njegovih boraca vodio je borbu za likvidaciju neprijateljske posade u Stogu. Bo-ko Popi je sa borcima 5. bataljona prodro preko Gara prema Vozuoj. Meutim, Bogdan Jovii, koji je imao da nastupa na lijevom krilu, da tu zatvori pravac rib-nikoj muslimanskoj legiji i da obezbijedi akciju Boka Popia, zatezao je te noi dugo s pokretom, a kad je krenuo, nije stigao dalje od Klupa. Prema pukaranju koje se ulo od Ribnice i Banovia moglo se pretposta-viti da je legija krenula u pomo ustaama u dolini Krivaje. Neka njena omanja jedinica pripucala je pod samim Maliima, i poto su domai borci otili s Bo-kom Popiem, krenuo je Murat s patrolom Husinjana da vidi o emu se radi. Saznali smo da je Bogdan Jovii

    348'

  • te veeri bio prilino uznemiren i nepovjerljiv kad je uo za dolazak Proleterskog bataljona.

    Poto su dvije ete Udarnog bataljona ve bile spremne za pokret, nismo imali vremena da se dalje bavimo dananjom krivajskom akcijom, i krenuli smo prema Panjiku. Miljenko Cvitkovi je ostao s jednom etom u Maliima da tu saeka povratak Bogdana Jo-viia i da ga uhapsi, zatim da krene u Karai i tamo uhvati Kru Petrievia, a onda preko Bukovice da doe na Brezike.

    Kreui se u dugoj koloni, mi smo sa one dvije ete obili odredske poloaje prema Turiji. Odmorivi semaio na Panjiku, produili smo prema Brezicima, gdje smo stigli skoro u isto vrijeme kad i ona eta s Miljenkom Cvitkoviem. Miljenko je dotjerao vezane Bogdana Jo-viia i Kru. Naa kolona, koja je imala zadatak da pronae uitelja Topia, nije ga nala.

    Tempo je rijeio da se borci Proleterskog bataljona odmore na Brezicima dan-dva, a za to vrijeme da se sasluaju Bogdan Jovii i Kro, eventualno pronau jo neki krivci i ocijeni utisak koji je meu naim bor-cima i domaim svijetom izazvao dolazak Proleterskog bataljona.

    Na povratku iz akcije, te noi stigli su u tab Todor Pani i Marinko Nekovi. Marinku je tog dana poginuo brat na Stogu i zato je bio utuen i alostan. Upoznao sam ih s Tempom i ostalim drugovima. Todor nas je obavijestio o rezultatima akcije. Napad nije uspio dije-lom zato to su ribnike ustae prodrle u zalee Boku Popiu,163 a dijelom zato to je Zeniki odred, koji je sudjelovao u akciji s juga, bio suvie malobrojan da bi postigao neki ozbiljniji rezultat na tako irokom fron-tu, dok odred Zvijezda nije uopte sudjelovao u akciji.. Ne znam radi ega ga je Miljenko i uzimao u kombi-naciju, poto je bio daleko.

    Na savjetovanju, koje smo odrali te noi, Tempo je izloio razloge koji nameu potrebu to korjenitijeg ienja Odreda i to vreg organizacionog poveziva-

    163 Tom prilikom poginuli su Uro, Danilo i Jovo Staki, Stoj an uri, Uro Stankovi i jo neki.

    349'

  • n ja Trebave i Ozrena sa Zenikim odredom. Za koman-danta tog novog taba Grupe odreda Tempo je predloio mene, za politikog komesara Miljenka Cvitkovia, za .zamjenika komandanta Todora Pania, za zamjenika po-litikog komesara Vladimira Peria Valtera. Za koman-danta Trebavskog odreda predvidjeli smo ora Sirnica, a za komesara Ismeta Kapetanovia. Komandant Zeni-kog odreda ostao bi i dalje Nikola Prodanovi.

    Ta dva dana, dok se Proleterski bataljon odmarao, nastojali smo da pratimo ta se deava u Odredu i se-lima. Veina boraca bila je rezervisana. Znali su da smo uhapsili Bogdana Jovioia i da traimo jo neke. Saznali .smo da se neto deava oko Strijeevice i Tekuice, to jest po selima u kojima je Cvijetin Todi imao veeg uticaja. Zatim smo preko Sime Lukia saznali da je Cvi-jetin Todi odluio da formira neki etniki odred i da ve prikuplja ljude. Uitelja Topia i dr Branka Stakia nismo nali. Oni su se bili negdje sklonili.

    Tempo mi je stavio u zadatak da organizujemo sa-vjetovanje predstavnika svih vojnih i pozadinskih vlasti i da na to savjetovanje pozovemo to vei broj uticajnih ljudi s teritorije Odreda. Na tom savjetovanju trebalo je da raskrinkamo etnike cjepae Cvijetina Todia, o-kana arevia, Mirka Topia, dr Branka Stakia i dru-ge, a istovremeno da preduzmemo organizacione mjere radi uvrenja Odreda.

    Poto se bataljon odmorio, krenuli smo s njim da prokrstarimo sela oko Preslice. U Boljaniu nas je d