5/12/2018 Vjekoslav Klai: Hrvati i Hrvatska

1/38

Bjblioteka

POVIJESNICE VJEKOSLAV KLAIC1

HRVATII

HRVATSKAIME HRVATU POVIJESTI SLAVENSKIH NARODA

MATICAHRVATSKA

Zagreb1930.

Nakladnik: LAUS, Split,z a n a k la d n ik a irednika: Ante Oman, tisak: STAMPA, Sibcnik,

naklada: 3000primjcraka.LAUSSplit1991.

5/12/2018 Vjekoslav Klai: Hrvati i Hrvatska

2/38

Godine 1873. izdala je Matica Hrvatska KlaicevPrirodni zemljopis Hrvatske. Par godina kasnije iz-lazi stampom njegov Opis zemalja u kojih obitavajuHroati, knjiga za koju se .los i danas cesto kaze, da.ie Hrvatima otkrila rodenu grudu. Tada izlazi njegovAtlas za hrvatsku pooiesnicu a kad ie god. 1899. po-ceo izlaziti Ujesnik zemaljskog arhiva Klaic se laeaposla, da za nj redovito obraduje mnogobrojna pi-tanja historijska, kulturnohistorijska, drzavnopravnai historijografska. Nista prirodnije, nego da Klaicbas u ovo doba pokloni svojim citateljima malen, alivrlo temeljit iduhovit spis Ime Hrvat u historijislavenskih naroda, koji je izasao god. 1899. kao prvidio razmatranja 0 Hrvatima iHrvatskoj. Spis je bionamijenjen sirokoj javnosti, ali ga zato Klaic nijenapisao s manje tocnosti, ozbiljnosti i objektivnosti,nego sto je pisao sve svoje knjige i studije, bez obzi-ra, jesu Ii imale crtati i obradivati izricito znanstvenapitanja i u svrhu strogo znanstvenog rada iIi pota-knuti zanimanje siroke javnosti za probleme proslihvremena.Razmatranje 0 hrvatskom imenu moglo se veetada postaviti na vrlo siroku bazu. Dosta je uzeti uruku poznatu zbirku izvora za hrvatsku povijest izdoba narodne dinastije Franje Rackoga Documentahistoriae chroaticae periodum antiquam illustrantia(1877.) ipogledati u indeks pa da se vidi, sto se krijeza imenom .Hrvat iHrvatska. Tu su Belochrobati,Chrovati Boiohemi, Chrobatia magna seu alba, Chro-atorum terra, provincia, fines, regnum, iura, corona,duces, reges, aula i t. d. U svom je obilnom znanstve-nom radu Klaic obradio mnoga od ovih pitanja isvoj rad nadovezao na temeljite studije pokojnog

3 *

5/12/2018 Vjekoslav Klai: Hrvati i Hrvatska

3/38

Franje Rackoga, Ali zasad je svome razmatranjupovukao mnogo uze granice i posao tragom za hrvat-skim imenom u slovenackim, srpskim ruskim, ceskimzemljama pa i u zemljama polapskih Slavena. Pre-rna tome je ipodijelio svoje razrnatranje u pet po-glavlja. .lei tragom za imenom Hrvata u sirokom slaven-skom svijetu znacilo ie trafiti jednu siroku orijenta-ciju za one probleme, kojima je Klaic ostao vjeranod prvog pocetka svog rada pa sve do smrti. Ti suproblemi specijalno hrvatski, ali ih njihov ispitivacmotri uvijek sa sirokog stanovista, a svoju im pa-znju posvecuje ne sarno iz naucenjackog interesa negoi iz iskrene ljubavi. To je priznao sam Klaic u pred-govoru svojim Slikama iz slauenske pooijesti, izda-nje Matice Hrvatske 1903., rijecima: "Te mojecrtice - kafe Klaic za te svoje crtice, koje je redo-vito priopcivao u Uijencu, otkad je god. 1869. poceizlaziti, - nijesu ni po sadrzaju ni po obliku nikakviuccni, sistematski Cianci, niti sam ikad zelio, da tobudu. Zamisljeni su redovito u tren, a i napisani suna brzu ruku, koji put za pol sata i manje. I premdasu tako posve neugledni, jednim se ipak odlikuju:pravorn, nehinjenom ljubavi za sve, sto je slavenskoi I I I vatsko. A itendencija bila im je plemenita, daprobude u hrvatskom narodu ljubav i zanimanje zaproslost slavensku. Kasnije dodaje: Malo je, eimeovaiput nudim hrvatskoga citatelja. Ali je niklo uvrelu srcu, pak se nadam, da ce se srdaca i primati.jer sto nam vrijedi sva znanost isva umjetnost, akonam kraj njih ostaje srce prazno, ako se njima dusane oplemeni.Ove su rijeci, iako narnijenjene zbirci historij-skih clanaka iz Citavog slavenskog svijeta, karakteri-sticne i za spis fmc Hrvat i za citav Klaicev znan-stveni i publicisticki rad. Klaic je Hrvat potpunekristalne cistoee. Beskrajna ljubav za sve ono, sto .iehrvatsko, skopcana s velikim naucenjackirn darorn,osnovana na objektivnosti, koja nema ni malo na-truhe, ta savrsena ljubav u naucenjackom obliku

4

vodi Klaica na ispitivanje ogromnog broja problema'prvoga :eda,. prati. ga u r!ldu, koji trafi beskrajnostrpljenje, ali ga 1 dovodi do rezultata, koji irnadud.a sacuvaju svoje trajno znacenje. Ali ta beskrajnal}ubav ~!l ono, ~to je. hrvatsko, tvori harmonicnu cie-h!lu s cistern Ijubavi za Slavenstvo. Ni ovdje nemamkakve natruhe ni raspolozenja, koje hi nastalo izcasovitih vremenskih prilika. Ljubav za slavenskisvijet olaksava Klaicu rad na polju izricito hrvatskepovijesti. Slavenski mu je svijet vise puta prufiopomoc, da ispravno shvati i tocno obradi po kojihrvatski .problem. Ali .ie Klaic i potpun Europejac,koji svoje probleme promatra sa visokog stanovistaikoji urnije da mnogim pitanjima iz hrvatske isla-venske proslosti odredi i njihovo pravo mjesto u svi-jetu, Svega toga, iako mozda sarno u zametku imavee u malom spisu Ime Hrvat.Klaic zahvata u VI. stoljece, u doba seohe sla-venskih plemena u podrucje nekadasnjeg rimskogcarstva, iIi tocnije u n jegove pokra jine Panoni ju,Norikum i Karniju. Narod prozva sam sehe Sloven-cima, a susjedni mu Nijemci dadose naziv Winden.Seoba se dovrsi, a dotada se javise dvije oblasti,Karantanum i Karniola. Prva nasta od rimske po-krajine Norikum, druga od dijelova Karnije i Pano-nije. U staroj Karantani ji vladahu u doba od749.-753. domaci slavenski knezovi, a srediste nji-hove vlasti bijase u blizini danasnjega Celovca. Ka-rantanija dode god. 772. pod bavarsku vojvodinu, aonda, skupa s njom, pod franacko kraljevstvo. Sla-venski se stanovnici, osim onih na jugu Drave, po-nijemcise, God. 995. Karantanum postade samostal-nom vojvodinom, a kasnije postadose od njega da-nasnje Stajerska iKoruska.U ispravama 11.-13. vijeka nasao je Klaic, dase javlja u sjevernoj Stajerskoj uz gornju Muru mje-sto Kraubat, koje se redovito pise Chrobat. Konsta-tira, da je to hila slavenska zupa, koja je dobilasvoje ime od plemena Chrowat ili Hrvat, da se to .

5

5/12/2018 Vjekoslav Klai: Hrvati i Hrvatska

4/38

ple~e. naselilo ~ ~voje ~ovo boraviste. valjda .los u_VI. II I VII. stoljecu. Mjesto Kraut, koje je nasao ulsp.ravama. 1.1. i. ~2. vij.eka a koje se ..iavlja u Korus-kOJ u okolici Miljskog jezera, smatra iskvarenim obli-kom sredovjecnoga Chrotoat ili danasnjega Hrvat.Za staru Karantani.iu nalazi, da je u njoj u dobagod .. 954.-;-979. postojala slavenska ~upa -pagus Cro-uuati, koja se spominje i u kral jevskim ispravama,Ova je zupa tvorila politicko srediste staroga rim-skog Norikuma i sredoviecnoga Carantanuma a un.1.oi je, u ime njemackoga kralja, vladao grof Hart-WIg. Spomena Hrvatima u Karantanumu nestajes god. 10.35. -

Od ovoga, do cega je dosao Klaic u ovom svommalo~ .opisu, nije se poslo mnogo dalje sve do dana~.adasnJega .. Lubor Niederle, koji je skoro citav svojzrvot posvetio IspltlvanJu najstari iih vremena u zi-votu Slavena, kad je opisao hrvatsko podrucje uuze~ smislu !ijeci! pr'irnjecuje: Izvan ovog po-drucja, na taj na~m o~~de.no~, ostaj~ da spome-nemo. sarno nekojiko odiieljenih skupina, nekolikodalekih na~elJa, k~o vjerojatne tragove velike seobe:tako nekoliko opcina u Koruskoj - Gravati pagusChrouuat, Croudi, Chrowata, Clirowath Kraubat: _:s~~ se ova imena nalaze u pavel jama od X. do X I I .vijeka. -

. Iduci tragom za imenom Hrvat u srpskim ze-mljama, Klaic na~toji,. da sto tocnije razmotri poje-~m~ mjesta u LJetoplsu .popa. Dukljanina, koji muje bio na raspolaganju .u izdanju Ivana Crncica god.1~74. Dukl.1anski ljetopis pnpovijeda, da je podrucjeod Jadranskoga mora do Drine, Save i Sar-planine u. *) Nie~erle, Manuel de l' a~tiquiteslave. Tome I: L' Hi-stoire, Col!ecuon de mauels publiee par I' Institut d' etudes sla-yes. I. Pans 1923. str. 93. _Pozivljem se na ovo francusko izdanje

~ ~e na monum~ntalno .Nled~rl~ovo. originalno djelo na ceskomJe~lku Slovanske ~taTOZJ~nostt, jer Je francusko izdanje novrje1 jer s~, p

5/12/2018 Vjekoslav Klai: Hrvati i Hrvatska

5/38

ali U opisu one Hrvatske, kojoj Dukljanin daje imeBijele Hrvatske, potpuno se s njim slaze. Dukljani-nova bijela Hrvatska Konstantinu je Hrvatska uopce.A Konstantinova tvrdnja, da su Hrvati naselili nesarno Dalmaciju nego i Ilirik, po Klaicevo.m misl [e-nju, govori u prilog Dukljaninovoj Gornjoj Dalma-ciji iii Crvenoj Hrvatskoj. I Klaic zakl.jucuje, daKonstantin Porfirogenet nikako ne pobijaDukljani-nove navode 0 Crvenoj Hrvatskoj, nego da ih indi-rektno potvrduje. ,To isto cine i drugi bizantinski pisci kao Skili-ces, Nikeforos Brienios, Georgius Cedrenus, IvanZonaras iNiketas Akominatos. Skilices potvrdujenaziranje Konstantina Porfirogeneta, da je jedan dioHrvata pokorio Ilirik, Brienios, kad opisuje svojuvojnu s dukljanskim kraljem Mihajlom, svoje pro-tivnike zove Hrvatima i Dukljanima, Cedrenus iAkominatos znadu za Hrvate, kao zitelje Duklje injezinih susjednih zemalja, Dukljaninovu CrvenuHrvatsku potvrduje Niketas Akominatos, jerje nje-gova Horvatija bila u oblasti Dalmatia atque Dio-clea ili u Dukljaninovoj Crvenoj Hrvatskoj.Otkad je Klaic sabrao svoje podatke 0 hrvat-skom imenu iz Dukljanskog Ljetopisa i iz bizantin-skih pisaca pa do danas, i Dukljanski Ljetopis i bi-zantinski pisci bili su mnogo puta predmetom ispiti-vanja, tumacenja, a ipredmetom raznih kombina-cija, Prema tome, da Ii se kod toga postupalo mirnobez predrasuda i po strogim naucnim nacelima iii setrafilo sarno nacina, kako bi se dokazalo nesto, stoie trebalo dokazati na bilo koji nacin i s bilo kojihrazloga, imadu sva ova tumacenja i kombinacijesada vece a sada manje znaeenje. Klaicevo je raz-laganje i izvodenje zakljucaka tako mirno i tri-jezno, da potpunoma ostaje na snazi i danas.I ako se Klaic dugo zaddao kod Dukljanskog. Ljetopisa, nije u svom spisu 0 hrvatskom imenuimao razloga, da potanje obradi pitanje 0 Duvanj-skom saboru. Na to se pitanje, oko koga se krecurazne pozitivne i negativne kombinacije, navratio u

svom Clanku Duuanjsko polje u Hrvatskom KoluMatice Hrvatske knji, III. (1907.) str. 47.-90. a na-rocito u Clanku Narodni sabor i krunisanje kraljana Duvanjskom polju u Zborniku Matice Hrvatske0. tisucoj godisnjici Hrvatskog Kraljevstva 1925. str.3.-1S. Razlaganje u ovim Clancima upotpunjujeKlaiceva rasprava Dva slovenska ucenjahc: 0 stari-joj historiji Hrvata do 1102. godineu Zborniku kra-lja Tomislava Jugoslavenske Akademije 1925. str.188.-211. .Oblast Dalmacia atque Dioclea iIi Dukl j ani-nova Crvena Hrvatska nestade kao samostalna ze-mlja god. 1184.; iza smrti bizantinskog cara Ema-nuela osvoji je srpski veliki zupan Stjepan Nemanja.Crvena Hrvatska ostade u viasti srpskih Nernanjicado god. 1360., kada se u njoj javise Balsici.Pred Klaicem se otvaraju nova pitanja. Tre-balo je, da se obrati ispravama i da 8tO tocnijom in-terpretacijom pojedinih njihovih di [eleva utvrdistanje, koje nastade promjenom politickih prilika. Uispravama dolaze fakticna politicka stanja najobic-nije do izraza u naslovima njihovih izdavaca. NaslovStjepana Prvovjencanoga (1196.-1228.), koji je kaoveliki zupan srpski naslijedio svog oca Stjepana Ne-manju, u ispravi za samostan sv, Marije na Mljetu,glasi kralj isamodriac vsje srpske zemlje ipomor-skije. Pomorske se zemlje dakle razlikuju od srpskiha te su, kako ih nabraja ova ista isprava. Dioklija,Dalmacija, Travunija i Hlmska zemlja, Ovakovo senabrajanje zemalja, i to bas onih koje su do ne-davna tvorile Crvenu Hrvatsku, javlja i. u Stjepano-voj ispravi, kojom je osnovao samostan Zicu.Pomorska zemlja iIi Crvena Hrvatska pripa-dala je prije Prvovjencanoga zapadnoj crkvi, ali seonda pridruZila srpskoj nacionalnoj crkvi, koja jehila osnovana za ovoga vladara. Stjepan Prvovjen-cani dobio je kraljevsku krunu god. 1217. od papeHonorija 111., a koju je vee pred petnaest godina tra-iio u pape Inocenta III. (0 tome: .Tirecek, Geschichteder Serben. sv, I. Gotha 1911. str. 296.-298.). S god.

8 9

5/12/2018 Vjekoslav Klai: Hrvati i Hrvatska

6/38

1219. zapoce akcija njegova brata sv. Save na osni-vanju grcko-istocne crkve. Tada hi osnovano osambiskupija, a medu njima dvije u Pomorskoj zemlji,Oblasti predasnje Crvene Hrvatske bise dr-zavno i crkveno spojene sa Srbijom, ali razlika iz-medu srpskih. iii raskih. zemal]a i pomorskib potrajau ispravama i daIje. Drzavna zajednica sa Srbijom,srpska narodna crkva i konstantno seljenje Srba uzemlje Dukl [aninove Crvene Hrvatske bijahu mo-menti, koji su radili u korist sirenja i imena srpskog.Ali ti momenti nijesu ni najmanje radili na uniste-nju imena hrvatskoga. Klaic navodi mnoge podatke,kojima dokazuje, da je ime hrvatsko zivjelo u pri-morju od Cetine do Bojane najugu sve do pocetkaovoga stoljeca. Podatke nalazi kod pojedinih pi-saca od Makarske do Kotora, koji svoj narod i jezikzovu slovinskim iu tome se podudaraju s najvecimdijelom pisaca nekadanje Bijele Hrvatske. U XVIII.vijeku dolazi u obicaj ime ilirsko, .uz koje se, naro-(ito kod Dubrovcana, javlja i hrvatsko. Ilirsko ihrvatsko ime imadu sinonimno znacenje. Postovanjeimena hrvatskoga konstatira Klaic kod Srba u Ugar-skoj i Srijernu pa i u djelima Vuka Stefanovica Ka-radzica.Kao dopunak ovom razmatranju na osnovi Ii-terarnih djela moze da posluzi lijepa Klaiceva stu-dija Knjiiarstoo u Hrvata. Studija izdavanju is i -renju hruatske knjige. Zagreb 1922.Na osnovi kronike kijevskog kaludera Nestora(1056.-1118.) ide Klaic tragom za hrvatskim irne-nom u Rusiji. Nalazi ga kao ime jednog od onih sla-venskih plemena, koja nastanjivahu staru Sarmacijuprije nego sto je bio obrazovan ruski narod. PlemeHrvata bilo je na koncu IX. vijeka brojno i jako aobitavalo je istocnu Galiciju i rusko podolje. Dostaje dugo zivjelo sarno za se i neovisno. Koncem de-s~tog stoljeca nestaje mu traga u ruskim spomeni-erma,Zanimiva pitanja o' hrvatskom imenu u njego-voj vezi s Crvenom Hrvatskom i Rusijom ne umu-

10

kose za Klaica s ovom njegovom knjificom. Trideset.i sedam godina kasnije posvecuje im svoju duhovitustudiju Crvena Hrvatska iCrvena Rusija, izdanu uHrvatskom Kolu Matice Hrvatske knj, VIII. 1927.Iz paralele izmedu Crvene Hrvatske iCrvene Ru-sije zakljucuje Klaic: Prema svemu, sto se dosad 0Nestorovim Hrvatima pisalo i nagadalo, najvjero-jatnije ce biti, da su oni bili rusko pleme na skraj-njem istocnom rubu Bijele Hrvatske, koja bijaseznatno oslabila, odkad se bojovna plemena Hrvati iSrbi na jug iselise. Svakako su stanovali u najblizojblizini nepobitno ruskomu plemenu Duljeba, koje sedva puta uz njih sporninje, Stoga bi istrafivanje 0Duljebima moglo mozdasto objasniti i glede pre!..mena Hrvata. U zemlji Duljeba postojao je u X.stoljecu a svakako vee i prije grad po imenu CerveniIi Cervenj. Nista prirodnije nego da Hrvati po-nesu sa sobom iz svoje sjeverne domovme u .iuznu iime Crven i da jedan dio svoje nove postojbine na-zovu Crvenom Hrvatskom.U vremenskom razmaku od trideset i sedam go-dina, koji dijeli jedan spis od drugoga, kojesta se re-klo, nagadalo i kombinovalo s obzirom na 1ietopiseDukl Janina i Nestora, na Bije1u i Crvenu Hrvatskuina Crvenu Rusiju. Klaic se .potkraj svog zivota iznanstvenog rada vraca na pitanje, s kojega je krenuo,ali se vraca ne da sebe ispravi nego da dade novihdokaza svojim naziranjima od mnogo godina prije.Kod ve1ikih umova takva sta nije nista neobicno:manji se redovito krecu na skretnicama sad na lijevosad na desno.Konacno u spisu lme Hrvat dolaze do rijecitragovi Hrvata u Ceskoj, Moravskoj i medu Po-lapskim Slavenima. U Ceskoj se hrvatska plemenajavljaju medu onim starim slavenskim plemenima,koja se odrsase do kraja X .. stoljeca. U Moravs~?j,koja je mnogo prije od same Ceske postala politic-kom cjelinom, pojedina su slavenska plemena .losranije izgubila svoju plemensku osebujnost. Ali i uCeskoj i u Moravskoj imena mjesta sacuvala su

J. 11

5/12/2018 Vjekoslav Klai: Hrvati i Hrvatska

7/38

uspomenu na hrvatska plemena. Sacuvala su je iimena mjesta kod Polapskih Slavena, koja pokazuju,da je hrvatsko ime zivje10 na skrajnjoj sjeveroza-padnoj granici izmedu Slavena i Nijemaca.Klaic zavrsuje s konstataeijom, da je imeHrvat bilo poznato kod skoro svih slavenskih na-roda, da imena drugih slavenskih p1emena nijesubila tako rasirena kao ovo i da se najvise javlja uslavenskoj povijesti X. vijeka, I Klaic konacno pita

nije Ii mozda u IX. vijeku bilo .los vise poznato irazgranjeno, a nije li mozda bilo cak i geneticno.Malo poslije smrti Vjekoslava Klaica izdala jeMatiea Hrvatska Njegove Crtice iz hrvatske proslo-sti, zbirku clanaka, koju bijase odlucila da izda, dokje Klaic bio .los na zivotu. Njegovo je ime u nasojnauei i u nasem javnom zivotu uopce od takovaznacenja, da Matiea Hrvatska nikako ne smatra, daje zbirkom Crtiea ispunila svu svoju duznost pre-rna njemu. ana naprotiv misli, da ce odgovoriti isvojim ciljevima a i zeljama svojih clanova iprija-telja, ako u raznim prigodama i na razne nacinespasi od zaboravi i druge Klaiceve knjizevne ra-dove; spasi od zaboravi naravski za siroku javnost,jer za svijet nauke ne mogu nikako da padnu u za-borav.Evo zasad jednog Klaiceva spisa iz mladih da-na, a evo ga u onom obliku, kakav mu ga je on dao.avo nekoliko rijeci uvoda iovo nekoliko bibliograf-skih podataka, koji se, pomocu navedene literature,mogu lako upotpuniti, prufit ce citatelju pomoc akoide za tim, da pode dalje od onoga, sto je rekaoKlaic. [osip Nagy.

12

IME HRVAT U POVI]ESTISLAVENSKIH NARODA.1. Hrvat u zemljama slovenackim.

Kad su god. 568. po Is. Obri iii Avari obladalisrednjim Podunavljem i Potisjem (u danasnjoj Ugar-skoj), stadose se brojna plemena slavenska seliti nazapad u nekadasnje rimske pokrajine Panoniju, No-rikum i Karniju. Seoba ta trajase do konea VI. sto-ljeca, U to doba (568.-592.) dakle bijahu danasnjeistocno-alpinske zemlje: Austrija, Stajerska, Ko-ruska, Kranjska, istocna cest Tirola, Furlanska, Go-rica i sjeverna Istra nase1jene slavenskim pleme-nima, od kojih postade narod, koji se sam zove Slo-venci. Susjedni Nijemci zvahu i zovu danas Sloveneeimenorn Winden (Vinidi, Winidi).U zemljama danasnjih Slovenaea pojavise sekasnije nakon dovrsene seobe dvije zasebne oblasti:

a) Karantanum (Carantania, Carinthia), kojapostade od rimske pokrajine Norikum, a obuhvatasedanasnju Stajersku, Korusku iistocni dio Tirola. Pozemlji prozvase se kasnije i tamosnji slavenski zite-1.1iKorutani (Carantani, ruski ljetopisac Nestor zoveih .los u 12. stoljecu Horutani.b) Karniola, koja postade od jednoga dijelastare Kranije (s toga i diminutiv Karniola) ionogadije1a stare Panonije, koji je medasio s Karnijom.Ime Karnio1a zamijeni u X.. stoljecu slavensko imeKrajina ili Krajna (Chrain, Chreine), odak1e postadedanasnje ime Kranjske.

U staroj Karantaniji v1adahu isprva domacislavenski knezovi. Srediste njihove vlasti bijase ne-13

5/12/2018 Vjekoslav Klai: Hrvati i Hrvatska

8/38

sumnjivo u okolici danasnjega Celovca (glavnogagrada Koruske) i Vrpskoga jezera, narocito pak naglasovitom Gosposoetskom polju, kojim protjece ri-jeka Krka (Gurk s Glinom (Glan), i na kojem nekadstajase slavni rimski grad Virunum.") Poimence sesporninju Knezovi Borut (749.), Gorazd, Hotimir(753.). No vee g. 772. dode Karantanija pod su-sjednu bavarsku Vojvodinu, a god. 788. zajednos njom pod vlast franackoga kraljevstva. Od togacasa ostade pod tudim (njemackim) gospodstvom dodanas. Nijernci potisnuse iIi ponijerncise kroz sto-ljeca stare slavenske zitelje Karantanuma tako, da ihdanas imade na okupu sarno na jugu Drave, docimsu krajevi na sjeveru Drave i oko gornje Mureskroz iIi pretezno njemacki,Od staroga Karantanuma (Carinthia), keji bi995. god. podignut na samostalnu vojvodinu, posta-dose uz ino idvije danasnje zernlje: Stajerska i Ko-ruska. Da vidimo, imade Ii u njima kakova tragaimenu hrvatskomu.U sjevernoj Stajerskoj, a uz gornju Muru stojimedu Ljubnom (Leoben) i Judenburgom mjesto, kojese zove Krauhat. To se ime spominje mnogo putavee u poveljama 11.-13. stoljeca, a pise se redo-vito Chroioate F; Njemacki spisatelj M. Felicetti,koji se je mnogo trudio oko stare topografije Stajer-ske, tumaci to ovako: Mit dem urkundlichen Aus-druck Crawat war in der alten Zeit weniger derBegriff eines Ortes, als der einer geunssen Gegendzu heiden Seiten der Mur verhunden. Es wird (1074)eine decima ad Chrowat ex utraque parte Ilumi-nis; (1196) die ecclesia s. Georgii ad Chrowat(das heutige Kraubat) und die ecclesia sancti Ste-

1) Klaic Vj., Slava na Gosposvetskom polju (Vijenac odgod. 1889., str. 28.)2 ) Zahn J., Urkundenbuch des Hercogthums Steiermark,I. iII., Graz 1875.-1879. Vidi I. svezak str. 66, 91, 177, 185,192. 230, 509, 686, 696, zatim II. svez, str. 237, 501, 502, 575,Tu se spominju ivlastela: Wernherus, de Chrowat, Chunratde Chrowath, Otto miles de Crowat, Otto de Chrawat et filiussuus; zatim judicium generale de Chrawat, i t. d.

14

phani in Chrowat (das heutige St. Stephan in derLobming) genannt. Beide Kirchen waren Filialkir-chen der Pfarre Liesnich (St. Michael), welche nach-weisbar dem Leobner Comitate zugehorte"). Po~to isam Felicetti sudi, da se je pod Chrowat razumije-vao neki predjel, to je nedvojbeno taj Chrowatbio slavenska zupa, koja je po svoj prilici dobilaime od slavenskoga plemena, zvana Chrowat iIi Hr-vati. Sam Krones veli naime: Eine andere Grund-bedeutung (za Chrowat) als chruvat - hrvat(Mikl., 91) lasst sich allerdings schwerlich auffin-den"). Prema svemu tomu nema nikakove sumn]e,da je .los 1l.-13. stoljeca u gornjoj Stajerskoj po-stojala uz gornju Muru slavenska zupa Hrvati,koja je opet prozvana od istoimenoga plemena, stono se je mozda .los u 6. ili 7 stoljecu ondje naselilo.No podimo dalje.

U Koruskoj imade u okolisu Miljskoga jezeramjesto, koje tamosnji Nijemci zovu Kraut. To jeime skroz iskvareno od sredovjecnoga Chrouiai,koje se vise puta spominje u listinama 11. i12. sto-ljeca. U celovackom je muzeju izvorna povelja, ko-jom predstojnica manastira sv, jurja god. 1190. dajegrofu Otonu od Ortenburga einen Fischbezug von2 Huben in Chrowat5). Nesumnjivo je takoder, dai taj Chrowat potjece od imena Hrvat.Cini se, da je sve u danasnji Tirol dopiraloime hrvatsko, Ima jedna povelja Kralja Otona III.od 19. srpnja 993., izdana u Magdenburgu, ko i omon dariva cuidam Sclavo Zebegoj nominato duosmans os in uillis Suarzdorf, Podinauviz, Duchumuzli-dorf, Gumulachi et Donplachinominatis et in pagoCroudi vocato et in comitate Otgeri comitis iacen-tes. Neki tvrde, da se mjesto Donplachi (Douplachi-3 ) Felicetti von Liebenjels M., Ueber die Lage desPagus Chrouuat, .(Beitrage zur Kunde steiermarkischer Ge-

schichtsquellen, 5. Jahrgang, Graz 1868., str, 103. )4 ) Krones, Die deutscke Besiedelung der ostl ichen Alpen-lander Stuttgart, 1889., str. 339., nota 77.5 ) Krones, op. cit. 338. nota 75.15

5/12/2018 Vjekoslav Klai: Hrvati i Hrvatska

9/38

Toblach) mora trasiti na Toblaskom polju u Tirolu,pa da je onda i pagus Croudi =rvati tamostajao: no tomu se opet protive drugi povjesnicari,kao Krones i Felicetti,") .Sigurno je medutim, da je u staroj Karan-taniji u X. stoljecu opstojala zupa slavenska, koja se

u spomenicima narocito zove pagus Crouuati. Tase zupa spominje u samim vjerodostojnim kral jev-skim poveljama. Evo izvatka iz njih: .a) 954. god. Kralj njemacki Oto I. dariva uRegensburgu 31. kolovoza kleriku Dietprechtu ho-

bas duas proprietatis nostrae in loco Zuric ac in pagoCrouuati et in ministerio Hartuuigi-s").b) 961. god. Kralj Oto dariva u Regensburgu13. veljace kleriku Dietprechtu ~~predium... inter

duos montes Coroztou et Coziae, a uertice montisZuuetlobrudo usque ad uillam Bulcsisc... in pagoCrauuati et in ministerio Hartuuigi vcomitise").c) 979. god. Kralj Oto II. dariva u Riedu 9. li-stopada cuidam fideli Aribo nominato . . . tres rega-les hobas in villa Lebeniah et Glanadorf et Malmo-sic ac Buissindorf et Bodpechach in regimine uuald-podonis Hartuuici in pago Chruuat sitas'').U Karantaniji (Karentani) opstojala je daklegod. 954.-979. slavenska zupa zvana pagus Chrou-uat, u kojoj je vladao u ime njemackoga kralja grofHartwig (uualdpodo =walpoto =GewalthQte). Po-menuti vee spisatelj Felicetti nastojao je posebnomraspravom'"), da sto tocnije ustanovi polozaj i pro-stranstvo te slavenske zupe. Sabravsi .los ine podatkeo grofu Hartwigu odredi najprvo sijelo njegove dr-Zavine, a onda s pomocu mjesnih imena u gornjimtrima poveljama oznaci tocno polofaj iopseg zupeChrouuat. Po njegovu nepobitnu istrafivanju pro-stirala se je ta zupa upravo na Gosposoetskom polju

6 ) Felicetti, str. 103. Krones str . 338, nota 75.7 ) Zahn, op. cit. I., str, 27 .8 ) Ibid. str. 28. l Ibid, str, 34.1) Ueber die Lage des pagus Chrouuar- pag. 98-103.16

iu njegovoj okolici, dakle na onom rimskom stari-nom posvecenom tIu, gdje su stolovali prvi slavenskiknezovi Karantanije, Felicetti prilofio je svojoj ras-pravi i kartu zupe Chrouuat, po kojoj se vidi, dase je ta zupa prostirala naokolo rijeke Krke (sravniKrku u Dalmaciji) i Gline (sravni Glinu u Hrvat-skoj), da je na njezinu tIu hio starorimski grad Vi-runum, da je na nju spadao teritorij danasnjega Ce-lovca (glavnoga grada Koruske), da je u njezinu ko-taru hila glasovita crkva od Gospe svete (MarijaSaal, Maria in Solio, Maria ad Karantam), moZdanajstarija krseanska crkva u danasnjoj Koruskoj, Uopsegu zupe Chrouuat uzdizala se napokon i stolicanjemaCkoga kralja (sedes regal is), prozvana kasnijecivitas Carantana (Karnburg, slovenacki Krnskigrad), ispod koje je stajao kameni stol, na kojem jesve do god. 1414. umjestao (instalirao) korutanskiseljak svoga vojvodu.Zupa Chrouuat hila je dakle u politickom sre-distu staroga rimskog Norikuma i sredovjecnogaCarantanuma. Po tome su i slavenski zitelji njezini,koji su se hez sumnje zvali Hrvatill), imali najod-licniji polofaj u citavoj zeml ji. Ta oni su hili oda-hrani podanici kraljevske zemlje (das Pfalzge-hiet Karntens u Kronesa), gdje je stolovao najprvokraljev pouzdanik facgraf, a u kasnije doba voj_voda citave Karantanije.Uzevsi sve to na urn, laglje nam je sada shva-titi jedno mjesto u nekom pismu 11. stoljeca, kojese je doslije skroz krivo tumacilo.

1 1 ) Krones op. cit. na strani 339. pise: Obnum jenesCrouati als Gaubezeichnung Kiirntens sich auf dem Namendes Volkes bezieht welches urn die Mitte des siebenten Jahr-hunderts im Siiden der Donau im Binnenlande Dalmatiens,in Hochkroatien und Bosnien, gleichwie auf den Inseln desQuarnero und der westlichen Adria heimisch wurde und dannmit den Slovenen an der Save und Drau verschmolz, indemes sie in den Bereich seiner Macht zog, - oder ob der Nameauf slovenischem Boden mit den. Kroaten nichts gemein hat,sondern einen landschaftlichen Bruchtheil des Slovenenvolkesdarstellt, gehi:irt zu den nicht eben seltenen Riitselfragendieser dunklen Zeiten.

17 2

5/12/2018 Vjekoslav Klai: Hrvati i Hrvatska

10/38

Nije proslo ni pedeset godina iza toga, sto sepagus Chruuati u poveljama spominje, kad je zanjemackoga kralja Henrika II. postao karantanskimvojvodorn Adalbero iz porodice Eppensteina, I on jebez sumnje poput svojih predsasnika stolovao uKrnskom gradu, i njemu su negdje Hrvati Gospo-svetskoga polja bili najmiliji i najpouzdaniji poda-nici. No najednom se Adalbero god. 1028.-1035.stade svadati s njemackim kraljem Konradom II.,nasljednikom Henrikovim. Razmirice Sf napokonsVrSise tako, da je kralj god. 1035. vojvodu Adal-bera udario drZavnim progonom i lisio ga vojvodinenjegove. .

Ali Adalbero spremi se na zestok otpor. 0njegovim pripravama pise se u nekom pismu od istegod. 1035., pa se javlja medu inim, da se govori,kaho je Adalbero, uzdajuci se u Hrvate iMirmi-donee, nakanio oprijeti se kraljevoj vlastie-P).Tko su ti Hrvati, u koje se Adalbero pouzdaje?Neki hrvatski posvjesnicari tvrdili su dosad, da seje Adalbero sporazumio s kojim hrvatskim kraljem(Stjepanom I.); ali po svemu, 8to smo doslije spomi-njali, 'nerna sumnje, da su ti Hrvati od god. 1035. zi -telji karantanske zupe pagus Chrouuati od god.954.-979.Iza godine 1035. nismo nasli vise spomena timHrvatima u Karantanumu.

2 .Hrvat u zemljama srpskim.I. Najstariji domaCi ljetopis, koji prica zgodeHrvata i Srba, jest hronika popa Duhljanina. Tu.ie kroniku sastavio u polovici XII. stoljeca neki popdukljanske ili barske nadbiskupije, upotrebivsi za1 2 ) Ergo dicunt, ipsum Adalberonem, confisum Cruv-vatis et Mirmidonibus, regiae potestati velle resistere .

Giesebrecht, Geschichte der deutschen Kaiserzeit, Aufl. IV.Band II. str. 700.

18

svoje djelo koje stare knjige, koje prieanje starijihljudi.P) .Pop Dukljanin pripovijeda, da je u stare, dobacitava zemlja od Jadranskoga mora do Drine, Savei Sare planine (na jugu} bila podlozna jednome kra-lju. To jedno slovinsko kraljevstvo (regnum Sclavo-rum) obuhvatalo je ve1ik dio kasnijih pokrajina ioblasti hrvatskih i srpskih. Prvi kraljevi slovinskibili su pogani, te su sa svojim pukom progonili starelatinske zitelje Dalmacije. No najednom prigrlio jejedan od tih slovinskih vladara krscansku vjeru, paje onda nastojao, da u sporazumku s carem bizant-skim i rimskim papom uredi svoju drzavu i obnovikrscansku crkvu u podloznoj zemlji, Da bi se to laldeizvelo, sazove kralj sav puk podlozne zemlje za-jedno s banovima, zupanima i satnicima njegovimna veliki sabor (shod), koji ce se sastati na prostra-nom Duvanjskom polju (in planitie Dalmae).Kad se je u odredeno doba skupio narod naDuvanjskom polju oda svih rusagov, koji su bilipod kraljem, dodose i kardinali i biskupi, poslaniod rimske stolice, a za njima stigose i poslanici bi-zantskoga cara. Sabor trajase dvanaest dana; osamdana vijecalo se 0 Bozjem zakonu i crkvenim stva-rima, cetiri pak dana raspravljalo se kraljevskojvlasti, 0 vojvodama i 0 zupanima. Citale se i pove-lje, latinske i grcke, izdane od papa i careva. Naposljetku okrunjen bi kralj od legata rimskoga papesvecano po obicaju rimskih kraljeva (more Romano-rum regum).Posli [e krunisanja uredivala se crkva idrfavaNajprvo bise posveceni i namjesteni nadbiskupi (ie-dan u Spljetu - Saloni, drugi u Duklji); i sva silabiskupa; tombi prigodom rustanovljeno, da biskupine smetaju jedan drugomu, nego da svaki biskupupravlja svojom biskupijom.Iza toga uredena bi drzava, Prema starim po-vlastic_~ma ipoveljama razdijeljeno bi slovinsko kra-

1 8 ) Crncic Ivan dr., Popa Dukljanina ljetopis, U Kra-ljevici 1874.

19 *

5/12/2018 Vjekoslav Klai: Hrvati i Hrvatska

11/38

Ijevstvo po toku rijeka u pojedine pokrajine iob!a:sti, kojim bise medasi odredeni. Sva zemlja, kOJoJrijeke s planina utjecu u more (jadransko), prozvan~hi Primorje (Maritima); ona zemlja pak, kojojrijeke teku s planina na sjever u Dunav, nazvana biSrbijom (Surbia). Primorje razdijeljeno bi opet udvije pokrajine: oblast od Duvanjskoga polja, gdjeje bio sabor, pa na sjever do Vinodola (Valdevmo)dobi ime Bijela Hrvatska iIi Dolnja Dalmacija(Croatia Alba, quae et inferior Dalmatia), te i~asebiskupije u Spljetu, Trogiru, Skradinu, Zadru, Ninu,Rabu, Osoru, Krku i Dubrovniku; oblast pak od Du-vanjskoga polja pa na jug do Draca dobi imeCruena Hrvatska iIi Gornja Dalmacija (Croatia Ru-bea, quae et superior Dalmatia); - u toj oblasti biseustanovl jene biskupije u Baru, Budvi, Kotoru, Ulci-nju, Svacu, Skadru, Driv~stu, Pilotu, S?r~iju, .I~os?:niju, Trebinju i Zahumlju. Jednako bi I Srbiia .IllZagorje (Surbia, quae et Transmontana) razdlJel.1~-na na dvije oblasti: na Bosnu, koja je sezala od rr-jeke Drine. na zapad d~ planinc: Boraye _(ad mon-tern Pini): Ina Rasu (Raska zemlja), koja je opet odDrine dopirala na istok do rijeke Laba i Lipljana(na Kosovu polju). .Razdijelivsi tako kraljevstvo namje~tlse .u ne-kim pokrajinama po j~dl!0ga b::ma v (t, J. yO.1vo

5/12/2018 Vjekoslav Klai: Hrvati i Hrvatska

12/38

Raskoga ne htjedose priznati udove njegove ni sinanjegova. Za Rasanima povedose se bani i zupaniostalih pokrajina. Kad mladi kralj odraste, ozeni sekcerju bana u Bijeloj Hrvatskoj. Za sinova njegovihraspade se slovinsko kraljevstvo: jedan sin njegovpo imenu Prelimir, ostade kraljem u Crvenoj Hrvat-skoj, drugi sin Kresimir zavlada kao kralj u BijelojHrvatskoj, koji svojoj kraljevini pridrusi jos i ba-novinu Bosnu. Za Rasu nema spomena, bit ce da sutamo opet samostalno zavladali veliki zupani. Malozatim umre bugarski car Petar (god. 968.) .1 '

Tako se - po Dukljaninu - negdje u pruo]polovici 10. stoljeca raspade slovinsko kraljevstvo natroje: na kraljevinu Bijelu Hrvatsku s Bosnom, gdjeno vladase Kresimir i njegov rod, zatim na kralje-vinu Crvenu Hrvatsku, gdje upravljase Prelimir -i napoleon na Rasu, gdje zagospodovase samostalniveliki zupani.

Pop Dukljanin pripovijeda odsad jedino zgodeCrvene Hrvatske od 950. do 1150.; 0 Rasi govori tekmimogredce, Bijelu pak Hrvatsku i njezine vladarevise ni ne spominje (osim sina Kresimirova Stje-pana).Jos za Prelimira - nastavlja Dukljanin - na-stadose opet tjesniji snosaji medu Crvenom Hrvat-skom i Rasom, jer se Prelimir ozeni Prehvalom,kcerju raskoga velikoga zupana, te vrati njezinu ocu

Rasu, koju mu bijahu Grci oteli. Poslije toga raz-dijeli Pre1imir svoju ddavu medu svoja cetiri sina:jednomu dade Zetu (Zentae regionem, staru Duklju)s Papratnom, Budvom i Grbljem; drugome dadeT ravunju (Trebunia) s devet zupa (Krusevica, Vrm,Risan, Dracevica, Konavli), trecemu dade Hums devet zupa (Ston, Dabar, Popovo); a cetvrtomeudijeli Podgorje (Submontana) s Onogostem, Pivom,Komom, Neretvom i Ramom.t")15 ) Ibid. glava XI.-XXX.1 8 ) Ibid. glava XXX.

22

Potomci kralja Prelimira vladahu uz razne ne-volje i borbe Crvenom Hrvatskom i dalje, God.1018. pokori bizantski ear citavu Bugarsku, Rasu,Bosnu i Dalmaeiju icitavo primorje sve do medadoljne Dalmaeije (Bijele Hrvatske). Tako dodeCrven~ Hrvatska pod Grke. No vee za koju godinuobnovi potomak stare kraljevske porodice, po imenuDobroslav (Stjepan Vojislav?) staro kraljevstvocrveno-hrvatsko. Za Dobroslavom sjedne na prije-stolje sin mu Mihajlo. Taj Mihajlo posalje svogasina Petrislava, da bude veliki zupan u Rasi, dru-gog~ pak sina Bodina dade Bugarima za cara. NoBodin bude od bizantske vojske razbit izarobljen.Oslobodivsi se suzanjstva stupi Bodin kasni je naocevo prijestolje. Oko g. 1085. osvoji on Bosnu iRasu. U Rasi namjesti dva zupana od svoga dvora:Vukana iMarka. Po smrti Bodinovoj poce njegovokraljevstvo padati, dok je Rasa za Vukana i njego-vih nasljednika jacala. Bodinovi nasljednici sve setde otimahu raskim velikim zupanima: Urolu isinumu Deii. Poimence je Desa u doba bizantskoga car aEmanue1a Komnena (1143.-1180.) radio na zatorcrveno-hrvatskoga vladara Radoslava, koji je biotako slab, da se nije vise ni zvao kraljern, nego na-prosto knezom.!")

S Radoslavom svrsava pop Dukljanin svojepricanje, - I opet ne eemo potanko razglabati svakunjegovu rijec: nama je dovoljno .da istaknemo:1. Pop Dukljanin u 12. stoljecu znade, da suod Duvanjskoga sabora sve do smrti bugarskoga car aPetra (968.) Hrvatska bijela i crvena, Bosna i Rasatvorile jednu jedinu drfavu: tek u polovici X. sto-ljeca razdvojila se ta kraljevina u dvije iI i tri dr-zaviCe.2. Crvena Hrvatska postojala je iza toga krozdaljna dva stoljeca kao samostalna kraljevina, dokjoj nije zaprijetila propast od raskih velikih zu-pana u doba bizantskoga cara Emanuela Komnena.1 7 ) Ibid. glava XXX.-XL VII.

28

5/12/2018 Vjekoslav Klai: Hrvati i Hrvatska

13/38

Istina doduse, car Konstantin, opisujuci hrvat-ske zemlje, kakove su bile upravo u onaj cas, kad jeon svoje djelo de administrando imperio sastav-ljao (naime god. 949.-952.), ne zna za onu Hrvat-sku, koju Dukljanin zove crvenom, pace se cini,da je Konstantin pribrajao oblasti Hum, Neretvu,Travunju i Zetu srpskim zemljama, a ne hrvatskim;no uza sve to podudara se Konstantin toliko s Du-kljaninom, a i pobija neke svoje tvrdnje indirektno,

da se upravo tim moze dokazati ispravnost Duklja-ninova kazivanja,a) Konstantin opisuje potanko onu Hrvatsku,koju Dukljanin zove bijelom, i za eudo, da se go-tovo na vIas slazu, Konstantinu je ono Hrvatskauopce, 8to je Dukljaninu bijela Hrvatska napose; poKonstantinu se ta Hrvatska stere od Livna i Imot-skoga do Gackoga (Otocca), a po Dukljaninu odDuvna do Vinodola. Konstantinu je pace poznato caki ime Biiela Hrvatska (~ILEqtiA'1j X~ t ' 1 j aQ 1 tp ' 1j XpO~ IX t lIX ) ,sarno on ne trafi te zemlje u Dalmaciji, nego negdjena sjeveru Karpata, pak kaze, da ima svoga vlasti-toga kneza, koji se pokorava velikomu kralju Otonuod Francije iSaske. .

b) Konstantin se slaze potpuno s DukljaninornopisujuCi Srbiju. I On zna za oblast Bosnu (Xwp[ovB6owva ) kao sastavni dio Srbije, njemu je tEP~AIXisto, 8to Dukljaninu Surbia iii Zagorje.s")

c) Konstantin ne zna za crvenu Hrvatsku, ali jezato u najueco] neprilici, kad mu je govoriti 0 onimoblastima, koje sastavljaju Dukljaninovu crvenu Hr-vatsku. Zato on ni ne pribraja te oblasti Srbiji (kaosastavne eesti njezine), vec reda njihove zitelje uzHrvate i Srbe, ocit znak, da sam ne zna pravo, kamobi s njima. Tako primjerice kaze u 29. glavi 1ta o'X ~I1sAIL 'XtLa X~L ta 1tSp t a l J t Y j v s{ }v '1 j O lO V X pW ~i'tO L , l :S p~ A Ot.Z ~X A o5 IL Ot, T ep ~o')v tw ta t, K av IX A si'tIX t, L \W l'.A '1 j'tta voi. ? ta l.'ApsvtIXvoL Cemu to nabrajanje, ako su Zahumci,Travunjei, Konavlani, Dukljani i Neretljani i onakaSrblji?

Citajuci pozorno glavu 32.-36. Konstantinovadjela, lasno ulazimo u trag, odakle potjece njegovabludnja. On naime misli, da Srblji, Humljani, Tra-vunjci, Dukljani i Neretljani potjecu od nekrlte-nih Srba na sjeveru, te znade za bijele Srbeupravo kao i za bijelu Hrvatsku na sjeveru Kar-

III. Pop Dukljanin znade dakle za Bijelu Hr-vatsku i za Crvenu Hrvatsku. On, koji je fJrijeosnutka posebne srpske drzave i prije Stjepana Ne-rnanje napisao zgode slovinskoga kral jevstva, on,koji je zivio u sreu gornje Dalmacije, u graduBaru, on, koji je crpao iz fJisanih izvora i iz narodnetradicije (a patribus nostris et antiquis senioribusveridica narratione referre audivi) - taj pop Du-kljanin izrijekom kaze, da se je citavo primorje dal-matinsko od Duvanjskoga polja do grada Bara zvaloCrvena Hrvatska. Dukljanin poimence nabraja sveprimorske gradove Crvene Hrvatske, on znade, dasu njoj pripadali Kotor, Budva, Bar, Uleinj, Ska-dar, Trebinje, Pilot idr.; on znade, da su se onudasterale cetiri oblasti: Hum, Travunja, Podgorje iZeta; on napokon potanko nabraja sve zupe tihoblasti. Dukljanin, rna da je mnogo toga pobrkao,ipak je mogao znati, kako se [e zvala zemlja, kojamu biiaie postoibina, a sigurno nije imao razloga,da je inace krsti, nego 8to se odista zvala. Zato necemo pogrijesiti, ako mu povjerujerno, da se ie ze-mlja od Duvna do Bara u staro doba (pri ie Nema-njica) zvala Crvena Hrvatska, i da je barem do po-lovice 10. stoljeca bila s Bijelom Hrvatskom [ednadrfava.

Za cudo je, kako Dukljaninovo pricanje done-kle utvrduje i bizantski car Konstantin Porjirogenet,najstariji grcki povjesnicar 0 Hrvatima .i Srbima,koji je pisao upravo dvijesto godina prije Duklja-mna.

18) Zanimljivo je, sto Konstantin u 30. ~lavi govori 0medasima: n:pa; 'ta 0pE lva - in:pa~'t~v n:apa'ta)..aoo~all. Eto tragaDukljaninovu Zagorju i Primorju.

24 2 S

5/12/2018 Vjekoslav Klai: Hrvati i Hrvatska

14/38

pata, otkud su, kako veli, dosl] Hrvati. Konstantinje medutim u ocitoj bludnji, kad tvrdi, da jufni Hr-vati i Srbi potjecu od sjevernih.l") Ako dakle nestoji, da su jusni Hrvati i Srbi potekli od sjevernih,onda ne stoje ni konsekuencije njegove tvrdnje, dasu Hurnljani, Travunjci, Dukljani iNeretljani za toSrbi, sto su se toboze poput jusnih Srba doselili odbijelih Srba na sjeveru,

Srpsko porijeklo Hurnljana, Dukljana, Travu-njaca i Neretljana osniva se u Konstantina jedino nakrivoj prernisi, da su se ta plernena doselila poputjuznih Srba iz zernlje bijelih, nekrstenih Srba nasjeveru; posto pak ta njegova prernisa ne stoji, otpa-da takoder sve, sto se iz nje izvodi.d) U poglavlju 30. govori Konstantin, kako suHrvati, razbivsi AYare, obladali za bizantskoga cara

Heraklija starorirnskorn provincijom Dalrnacijorn( X .! X 't E ') (, P! X U ), '} lj 1 t! X pa ' tW Y X p c . u ~ 6 . t c . u y ) . No kano da Hrva-tirna nije stara Dalmacija hila dosta prostrana, jerKonstantin namah dodaje, da se je jedan dio Hrvataodrufio od brace svoje, pak zavladao Ilirikom iPanonijom (s')( .p i'tljO E 'to 'J)..A llp tX .O Y ' ) ( , 0 : 1 . rljv llCXVYOVl(l'J),te osnovao drzavu s posehnim vladarom. Vjecna jesteta, sto Konstantin nigdje ne opisuje te druge hr-vatske drzave u Iliriku i Panoniji, Da je Hrvata odiskona bilo u Panoniji, suvise je poznato: no gdje suhili ti ilirski Hrvati, gdje je taj od Hrvata osvojenillirik? Neki rnisle, da je taj Konstantinov Ilirik hiocak na gornjem Vardaru oko Skoplja, a na istoku .

gradu Dracu'"): no mi ne ulazimo ovaj cas u .to,nego sarno biljefimo, da ie po samome ~0nsta~tmuhrvatski narod naselio ne sarno Dalmaciju (koja seje sterala od Istre uz mo~e yd? Draca, a.u nutarnjojzernlji do Dunava), nego .los 1 Panoniju ~.Il l~lk. ~~o[e pak hrvatski narod napucio Dalmaciju 1 Ilmk,kako da onda ne stoji Dukljaninova gOlTIJa Dalma-cija iIi Crvena Hrvatska?. e) U 31. glavi govori ~oristanti~ 0 Hrvatskoj,kakova je bila za njegova yl.1e~a, to .Jest u fJolovz~zX. stolieca, kad je on svoje djelo ~l~a? Tada Jekraljevina Hrvatska obuhvatala po prilici on~ oblast,koju Dukljanin zove Bijela Hrvatska, nalm~ .ze-rnlju od usea Cetine i Imotskoga do grada Labina uIstri. U to doba irnala je ta Hrvastka, kako Konstan-tin javlja, vee svoju rnornaricu i ~arodnu vOJ~k~,pace on izrijekom Yeti, da .ie tada imala 30 vehkzhbrodova na moru. No on narnah dodaje, da je Hr-vatska u prijasnje doba imala jos ueiu vojsku i

19 ) Ako je tornu tako, onda se sarna po sebi isticeneosnovanost Konstantinove turdnje, da (ju~ni) Srbi pro-ist icu od nekrstenih iii bijelih Srba; jer jusni Srbi spadajuna drugu granu slovensku, nairne na jugoistocnu, kojoj osirnnajsrodnijih irn Hrvata pripadaju J O B Slovenci, Bugari i Rusie.Racki Fr. dr. Bijela Hrvatska i bijela Srbija (Rad jugoslav.akad. LII. str. 175). Poredi J O B ito: 8 toga ona tvrdnjaKonstantinova, da nairne ju~ni Srbi polaze od bijelih nekrstenihSrba njegove dobe, ne imajuci nikakova znanstvenoga osnova,irna se smatrati pukom kombinacijom njegovom, na kojubijae istovjetnoscu irnena zaveden. Ibid., pag. 177.

20 ) Teze se mofe protumaciti, kakov opseg rnogao jeimati llirik po Konstantinu... Budue na lI",?re navedenommjestu Konstantin razlikuje Ilirik od Dalrna~_lJe . .. ne bismose usudili I1irik urinuti u koji kut Dalrna~IJe u navedenornopsirnijem srnislu (nairne .od Bara d.o. Istre 1 I:!unava). S. togasudirno, da je Konstantin pod Ilirikom tudier razumleva

26 27

5/12/2018 Vjekoslav Klai: Hrvati i Hrvatska

15/38

mnogo ueiu. mornaricu; hrvatska vojska da je bro-jala 100.000 pjesaka i 60.000 konjanika zatim 80velikih i 100 manjih brodova sa" 5200' mornara.Taku vQj~n';l sil.u imala ."ie Hrvatska za svojih vla-dara 7 rpimira l Kresimira; no. kad je posli [e Kre-sirmra sjeo na prijestolje njegov sin Miros[cw, dizese .nakon vladanja .. od cetiri gQdine

vna njega banl!.nbunJa,. te ga ublJe: Sada nastadose smutnje, s ko-jih oslabi hrvatska sila na kopnu. i moru: mjestop~edasniih 80 velikih brodova irnala je Hrvatska unJegQVQdoba samo 30, dakle za pedeset manje! Akoje pak Hrvatska prije Konstantina imala vecu voj-sku na kopnu ina moru, e onda je morala u pre-dasnje doba biti i ueca, mnogo veca nego u poloviciX. stoljeca, kad ju Konstantin opisuje.

Upravo dakle podaci KQnstantinovi 0 vojnojsnazi Hrvatske nukaju nas, da ustvrdimo, da je "Hr"-vatska pri je polovice desetoga stol jeca morala bitikud i kamo veca, nego u njegovo doba, kad je dopi-rala od Imotskoga iCetine do. Istre. No. gdje da tra-zimQ one pokrajine, koje su za bune bana Pribunjeotpale od Hrvatske? I tu nam Konstantin sam idena ruku, kad narocito spominje, da se je pomorskasila hroatska smaniila od 80 velikih brodova na 30;one dakle pokrajine, koje su poslije Miroslava otpaleod Hrvatske, morale suobiti uz more. Posto je pri-morje od Istre do usca Cetine ios za Konstantinabilo bitni dio Hrvatske, trafiti nam je te otpale po -krajine na jugu Cetine: u zemlji Neretljana, Hum-ljana, Travunjaca iDukljana, dakle u onim oblastima,koje pop Dukljanin zove skupnim imenom CrvenaHrvatska. Konstantin tim indirektno potvrdu [eDukljaninovu Crvenu Hrvatsku. 2 1 )2 1) Imade mjesto jedno u mletackoga Ijetopisca Ivana(.Johanis chronicon Veneturn, Pertz. Monumenta Germaniae,Scriptores VII. 22-23), po kojem hi se moglo tvrditi, da jej08 god. 912. Zahumlje iii Humska zemlja pripadala Hrvatskoj.On nairne javlja, da je Petar, sin mletackoga dusda, vraca-juri se iz Carigrada durn Chroatorum fines. .. transirevellet, a Michaele Sclavorurn duce fraude deceptus, omnibusquebonis privatus, atque Vulgarorum regi, Simeoni nomine, exilii

28

f) Konstantin prica, kako vee napomenusmo, dase je rasap hrvatske drZave zgodio poslije Kresi-mira, a za njegova sina Miroslava, na kojega se di-gao ban Pribunja. To. se dogodilo u polovici X. sto-ljeca, oko g. 950. Znamenito je, sto i pop Dukljaninpripovijeda, da se .ie slovinsko kraljevstvo raz-vrglo u Bijelu i Crvenu Hrvatsku nekako prije smrtibugarskoga cara Petra (968.), dakle takoder u po.-lovici desetoga stoljeca, Dukljanin cak i prvoga bi-jelo-hrvatskoga kralja zove Kresimirom; napokon iDukljanin govori 0 bunama, koje su pojedini banipodizali proti Kresimiru iocu njegovu,

Ogledavsi dakle poblize Konstantina, uvjerismose, da on ne pobija Dukljanina i njegove CrveneHrvatske, nego da ga pace indirektno potvrduje.IV: Crvenu Hrvatsku popa Dukljanina ne po-bija car Konstantin, pace je indirektno potvrduje.No kako .ie s drugima bizantskima (grckima) ljeto-piscima i povjesnicarima?Sto godina posli] cara Konstantina a nestomanje od sto godina prije pop a Dukljanina zivio jei pisao grcki povjesnicar Ivan Scylitzes. On je sasta-vio ljetopis ( 'E 1tttop ."" [O tO P lW Y ), u kojem je zabilje-zio. zgode bizantskoga carstva od god. 812. do PQ-slije god. 1077 . 2 2 )

pena t ransmissus est, Mihajlo bio je tada knez humskezemlje. A sarno rnjesto u kronici ima se prevoditi: Kad je(Petar) htio proci (a vee je prolazio) kroz hruatske oblasti(finis =agus, regio; vidi Du Gange, Glossarium), prevaren bilukavoseu od Mihajla, kneza slovi~skog~. Sto se Mi.hajl0 zov~dux Sclavorum, ne smeta ni najmanje, posto se I Domogoju Ivana zove Sclauorum pessimus dux (str. 20), pa i Trpimir,Sedeslav (str. 21). Uopce valja istaknuti, da je Ivanu imeSclavi i Groati istovjetno, kako se razbira iz opisa vojnePetra II. Orseola 997 i 998 go dine (dux a Croatorum iudex,Sclavorum regis, -Sclavorum regis frater Surigna, itd. (Str. 31.do 33.).U ) Racki dr. Fr. Scriptores rerum chroaticarum (Rad.Ll., str. 166-168. Izdao odlomke Scylitzesove kronike Bekkeru Bonnu (Corpus script. histor. Byzant, 1839).

29

5/12/2018 Vjekoslav Klai: Hrvati i Hrvatska

16/38

Ivan Scylitzes zivio je ipisao dakle u ono dobakad je Dukljaninova Crvena Hrvatska bila vel:.day-no odijeljena od Bijele Hrvatske, kad je u sva-kOJ zemlji vladala posebna dinasti [a. Ivan Scylitzeszivi? je u doba, kad je u nekadasnjoj Bijeloj Hrvat-skoj vladao kralj Petar Kresimir Veliki (1059. do~~73.), .a u. Dukljaninovoj Crvenoj Hrvatskoj knezlit kralj MzhaJlo, otac Konstantina Bodina.K~~z iii kralj Mihajlo, kojega sam rimski papaGregorije VII. god. 1078. zove u pismu rex Sclavo-rum:. vla~ao. je !?uklji. (Zeti), Tr') Mihajlo privoli i po-slje sina. Bodina u Bugarsku, pridavsi mu u pomoctrista krsnih junaka i za savjetnika nekoga Petrila.U Pristinina Kosovu polju proglasise Bugari Bodinaza svoga cara i razbise zatim bizantsku vojsku, kojaih je htjela ponovo skuciti, Iza te slavne pobjederastavi Bodin svoje eete: s jednom udari on 'samprema Nisu iPodunavlju, a drugu poslje na jugprema gradu Kosturu, povjerivsi je svomu prvom sa-2 3 ) T( p I l~ l tp m 't( !) h it 't'Y J< ;( Ja .o t) .ta ; a .O 'toti . . 'to 'tio Y } ; p ~( t)'1

~{7'1I)C;, a B c; I l' ~ 'K a l X p ( t) ~& 'ta .c ; K a .) .O U ot. ' t" ~v B o o) ." (a p ia .v ~ 'Y J) .& e 'K a .' ta .-1l()t}).woi'f.liVOV[oannes Scylitzes pag. 714-5.24 ) Joan. Scylitz. 715-717. Raiki Franjo dr., Borba,1uznih Slovr-na za drzavnu neodvisnost u XI. vieku. (RadJugosl. akademije XXVII. pag. 123 i dalje).

30

vjetniku Petrilu. No Petrilo bi kod Kostura od grekevojske razbit i jedva ziv preko planina pobjegne uDuklju (Zetu). Malo zatim bude razbijen i Bodinpace bi zarobljen i odveden u Carigrad. 25) ,Ivan Scylitzes, govoreci 0 tom, kako su bizant-ski vojvode suzbili Petrila i kako je on jedva u Du-klju k Mihajlu umakao, dodaje jos: uhvatise paktakoder i onoga, koji je iza Petrila u Hrvata po reduvladao, te ga okovana odvedose k caru (bizantsko-mu).26) Ivan Scylitzes dakle, ne sarno sto veli, da sezitelji dukljanskoga kraljevstva zovu .los i Hrvati,nego takoder javlja, da je Petrilo, pouzdanik kraljaMihajla i savjetnik sina mu Bodina, bio vladar ne-kakvih Hrvata. No tko je taj Petrilo i gdje suo tinjegovi Hrvati? .Nema sumnje, da je Petrilo bio znamenitaIicnost u kraljevstvu dukljanskom, posto sam Scyli-tzes za nj kafe, da je bio prvak uz Bodina.f") Nada-Ije razabiremo, da je morao biti kakav zupan. iIiknez, posto je imao svoju oblast, u kojoj je vladao,a ta njegova oblast moral a je biti negdje blizu ra-tista bugarskoga, posto su bizantski vojvode umahnakon pobjede kod Kostura, cim je on pobjegao uDuklju kralju Mihajlu, provalili u njegovu zemljui zarobili njegova nasljednika, Petrilova dakle oblastmorala se je sterati negdje medu Dukljom i Pristi-nom,' na Kosovu polju, a to onda nije drugo, negoupravo oblast Rasa (danasnja Stara Srbija). Nasenagadanje potvrduje pop Dukljanin, koji izrijekomkafe, da je za kralja Mihajla vladao u Rasi Petri-slav, bizantski Petrilo.P)

2 5 ) Racki. Borba juz. Slov. 126-127.2 8) a .tp O iict I le lta .1 ",i)v P - E t a tO Y n zt~ [).O Y e Y X rio~ tY 'tO !~ n-' [a .I p -S v O Y , ' K al 1 tp O C ; ' tO Y ~a.1h) 'sa. I l e of u u' t' tj v a1 t (l '( VO c t v (capiuntqueeum, qui post Petrilum in Chrobatis secundum ordinem ducebat,et ad imp erato rem vinctum perducunt). Joann. Scyl. 717.2 7 ) . . . fh ' t p iAOY '[tVa 'ttl r rp ol 'ta . 1 ta p tl 't( :' B o2 Jtv

5/12/2018 Vjekoslav Klai: Hrvati i Hrvatska

17/38

Ivan Scylitzes zove dakle zitelje oblasti Rasenarocito Hrvatima i podaje tako imenu hrvatskomuveci opseg, nego sam pop Dukljanin, koji Rasu pri-braja bezuvjetno Srbiji. Medutim nama se to cinicudno, jer se sjecamo povjesnicara X. stoljeca, caranaime Konstantina, koji kase, da je od onih Hrvatakoji su naselili Dalmaciju, posao jedan dio u Illyriki zauzeo tu zemlju. Illyrik oak Konstantinov ne bibilo drugo, nego stara Dardania ili kasnija Rasas Kosovim poljem. Dakle Ivan Scylitzes zove ziteljeoblasti Rase narocito Hrvatima.s") a to je bez su-mnje u vezi s onim, sto smo izlofili u prijasnjem po-glavlju govoreci 0 Konstantinovoj vijesti, gdje [av-lja, da je cest. Hrvata pokorila Illyrik, '.

Za eudo, kako se sa Scylitzesom podudara su-vremenik njegov, ljetopisac Nice/or Brienij. Taj lje-topisac bijase rodom iz Orestije u Macedoniji 1 naj-stariji sin patricija jednakoga imena, a suprug du-hovite Ane Komnene, kceri bizantskoga cara AlexijaI. Komnena.s") Nicefor napisa povijest svoga vijeka,naime dogadaje od go dine 1057.-1081. u cetiriknjige. On je pod prije vee spomenutim bizantskimcarem Mihajlom VII. bio poglavarom Bugarske(1073.), a kasnije ga premjestise god. 1075. u gradDrat, dakle u neposrednu blizinu dukljanskoga kra-Ijevstva, da suzbija kralja Mihajla, ako bi se nanovodigao, da oslobodi Bugarsku. Nicefor dakle, kao nepo-sredni susjed Duklje i Bugarske, valjda je znao,kako se zovu narodi, s kojima je ratovao, te ih suz-bijao, Pa kako on zove svoje najblize susjede?

2 9 ) Racki Fr . dr. u raspravi Scriptores rerum chroati-carum (Rad LI.pag. 168)pise: Pa Scylitzes, suvremenik tomu(bugarskomu) ustanku, govoreci 0 Mihalju i njegovu sinu Bo-dinu, te 0 narodu njim podcinjenu upotrebljuje rijeci sada ' tWYl : EP ~WY l&Yo~ . rEp~Ot . sada Xpo~(hot prem jJolitickih Hrvataondje nije bilo. Znacajno je, da on (Scylitzes) u poeetkusvojega pripovijedanja narod u ddavi Mihalja zove ..tr oy l:~ p-~ W Y l &Y o~ " pak dodaje: ~B ~ a Y j 'K 'l t X p oS ri'tr xc ; 1 t'X A .O O O t.kano da hireci: Srbi su se digli; ali imade ih, koji te Srbe zovuiHrvati ..3 0 ) Racki, Scriptores rerum chroaticarum, str. 171.

32

Umah god. 1075. planu rat medu Bizantom jdukljanskim kraljem. Sam Nicefor pise, da su seiznova Hrvati i Dukljani pobunili, pa da su citavIllyrik uznemirivali.t-) No Nicefor stade kroz nekovrijeme vojsku kupiti, pa onda povede vojsku naDukljane i Hrvate.S2) Kralj dukljanski Mihajlodoceka ga u klancima svoje drzave, ali iza ljuteborbe bude razbit. Nicefor nato zauze neke zname-nitije gradove na granici Duklje, pa se onda slavo-dobitno vrati u svoju stolicu, u Drat.sS )

Nicefor dakle, opisujuci vojnu svoju s dukljan-skim kraljem Mihajlom, zove svoje protivnikeHrvati i Dukljani, No tko su ti Niceforovi Hrvati?Evo 5 tO Racki pise: ... on (Nicefor) opisujuci tedogadjaje, kojih je glavom svjedok bio, neprijateljenazivlje X( J )po~ci .'CO t ' l t~ t d lO x .Ae t~ . Pod ovim drugimimenom razumievao je ljetopisac jamacno stanov-nike Dioklije (Zete, sadanje erne-gore); pod onimprvim 'imenom (Hrvati) nije mogao razumievatistanovnika drzave hrvatske (Kresimirove iZvonimi-rove), jer se ona nije zaratila s carevinom, nego jerazumievao stanovnike susjednih Diokliji zemalja,koje su medjasile s drackom themom ibili savezniciDiokliji-c'") Niceforovi Hrvati bez sumnje su dakleoni Scylitzesovi Hrvati, nad kojima je vladao Pe-trilo i nepoznati nam nasljednik njegov, koji je1073. dopanuo bizantskoga ropstva.Zitelje Duklje i susjednih joj zemalja n~istoku ijugu zovu Hrvatima i drugi .los bizantski

3 1 ) Sx.t&EY a' uu lhc ; X w po~ ri'tO t X tx t A t0 1tA .E tC ; a ltO v'ta v'tE C ; & ltO tY'to 'I nu ptltiJY 1 ttx ltW ~ a tE 'tt& allV (inde rursus Chorobati et Dio-clenses rebellantes universum Illyricum infestabant) NicephoriBryenii Commentariorum liber III. (bonsko izdanje) str. 100.

3 2 ) ~ pax .lJY aE 'ttV tx X pO VO Y S xE tO E h8 ttx~ p tfO t.. &O 'tE ' t o : 1tpo,"'t OY 1 tO ) ..E P .O Y S ~ tx p't ooa t. s o'tp ri't EU O E X tx 'tO : A tO ltA .EWY 1 ttx t X w p o~ 6 .'tw v(sumpto autem ibi aliquo non magno temporis spat~o ad expe-ditionem comparandam duxit exercitum contra Dioclenses etChorobatos).. . Niceph. Bryen. op. cit. str. 102.

3 3 ) Racki, Borba juznih Slavena, str. 128-129.3 4 ) Rai'lri, Scriptores rerum chroat. str. 171.

33

5/12/2018 Vjekoslav Klai: Hrvati i Hrvatska

18/38

pisci sve do 13. stoljeca, poimence pak Georgius Ce-drenus, Ivan Zonaras iNicetas Chouiates.Georgius Cedrenus, mladi suvremenik Scylitze-S OY , naoisao je historicko djelo ( ~6 V O ~l ~ tC J'tO (J ll tl V)koje pocinje stvorenjem svi ieta, a svrsuje godinom1057. Govoreci za godinu 840. po prilici 0 ziteljimaPanonije iDalmacije, zove ih sve zajedno Skitima,pa ih onda redom nabraja: Hrvati, Srbi, Zahumci,Travunjci, Konavlani, Dukljani iNeretljani.s5 ) Potome je ocito, da on ne pribraja Srbima Zahumce,Travunjce it. d., kako ne cini ni car Konstantin u 29.glavi svoga djela de administrando imperio. Pripo-vijedajuci dalje, kako ie god. 1019. bizantski car Vasi-lije II. osvojio Bugarsku, namah dodaje: SvladavsiBugarsku, pokori se njemu i susjedni (Bugarima)narod Hrvata i dva njegova vladara, dva brata, ko-jima car udijeli castl iobilne darovev.s") avo se jemjesto sve do nedavno tako tumacilo, kao da se tice'dalmatinsko - hrvatskih (bijelo - hrvatskih) kraljevaKresimira II. i Gojslava; no nakon terneljitog istra-zivanja Rackoga upravo je nesumnjivo, da su tihrvatski vladari stolovali u porijecju Rase i Lima,ida se potom ta vijest ne tice ni malo kraljevineHrvatske (stare bijele Hrvatskej.t") Cedren dakle,govoreci 0 dva vladara hrvatska, kako se god. 1019.

3 5 ) e n at " " a t 'tIDVtV I1avvovltf ""at dalfLa'tltf ""at 'twv Elthawa'too'toov litCtXIHfl-ZvooyXOI}IDY,Xpoo~citlUY'fi"tjfl-txal l:P~ooy ;cal '/,a-i().o0fl-oov, TEp~OO"too'toovtE x a t Kaval\'toov x a t dtOX;,"tj'ttavwv Xat'PE"'taVoo\!... Georg Cedreni historiarum compendium (edit.Bon.) II. pag. 218-219.3 6 ) '1'4' OE~MtAEi 1tpOe;;Eppo"tjoavie;; BClo).jap[a~ aOI)Aoo,'hlo-qe;;?!'t4'. xat 'ta Ilfl-Dpa ~&v"fj ' too" Xop~a 'toov (contermina Chorba-torum ~ens) ... Georg. Cedro histor. compo II. p. 476.3) Scriptores rerum chroat. pag. 169-171; - Hrvatskaprije XII. vijeka (Rad jugosl. akadem. LVI.) pag. 122-123.U prvoj raspravi Citamo ovo: Iz opisa naime bugarsko-grckevojne slijedi, da je najprije (i to g. 1018.) Bugarska svladana,cim su sve njezine pokrajine od Crnoga mora do jadran-skoga mora u okolini drackoj i ohridskoj, te od Balkana doPodunavlja i Pomoravlja pridrufene istocno-rimskoj carevim ;zatim se mirnim putem preda pogranicni narod Hrvata t. j.u on om smislu susjedne Bugarskoj u gornjem Pomoravljuzemlje, u porjecju Raske i Lima pag. 170.

34

pokorise bizantskomu caru, misli na one zemlje i ple-mena, koja su po caru Konstantinu u polovici X.stoljeca hila srpska.Ivan Zonaras zivio ie za vladanja cara Ale-ksija I. Komnena (1081.-1118.), te je bio kroz nekodoba i tajni pisar carey. On je sastavio historijskodjelo u 18 knjiga, te je nanizao u njem sve doga-daje od najstarijih vremena do smrti cara AleksijaI. (1118.). Ion u dva maha spominje one Hrvate,koje car Konstantin prihraja Srbima. Za god. 1019.kase takoder i Zonaras, da se .1e nakon pokorenjaBugarske pokorio i narod Hrvata i Srijem rimskom(bizantskom) caruj38) a kasnije opet za god. 1075.pripovijeda: Trece godine vladanja njegova (caraMihajla VI!.) narod Hrvata, koje neki zovu takoderiSrbima, navali da zauzme Bugarsku ... 39) Po iz-lozenim vee prije stvarima znademo, da se ti podacitieu narocito kraljevine dukljanske i susjedne .10]Rase; ovdje sarno konstatiramo da i Zonaras zovezitelje tih zemalja Hrvatima, premda sam dodaje,da ih neki zovu takoder i Srbima.Posljednji bizantski spisatelj, koji potvrdujeCrvenu Hrvatsku popa Dukljanina, jest NicetasChoniates (Acominatus), koji je zivio u drugoj po-lovici 12. stoljeca i umro oko god. 1206. On je sa-stavio povijest bizantskih careva u 21 knjizi, teprica dogadaje od 1117.-1203. On poznaje Srbiju(Rasu) i tamosnje vladare, koje zove C J ~ t p l i 1 t ' t J ~ j Srbezove takoder Triballer'") no pored Srbije znade on

3 8 ) T"ije;;BOOAjc

5/12/2018 Vjekoslav Klai: Hrvati i Hrvatska

19/38

; za neku Hrvatsku, Pripovi jedajuci naime 0 rato-virna, sto ih je bizantski car Emanuel Komnenac(t ~~80.) vo~io sa Syepanom Nemaniom, satrapomSrbije, govori za godinu 1169. po prilici ovako:.Car (E~a~u,el) bijasye d.ocuo, da ;ie Stjepan Ne-~~nja (Nsstt'Xy ~'ts!f)(xyoc;) covJek nermrna i nezasit-

ljiva .du~a, udario na susjedne zemlje, pa da si za-bo~avlvsl. na svoj prijasnji udes (fL~'ts fL~v 't&. ol'l(.S~(Xs 8 0 0 : ; ) prisvaja Hrvatsku ioblast Kotorsku (Xop~rXt(cxyK!Xlto w Kllttapooy t~y'l(.!')(.Jlot"qt!X.. ) 41 )Da bismo si mogli predstaviti, sto je Niceti bilaHrvatska i Kotorska oblast, nuzno nam [e nekestvari.objasniti. Car Emanuel bijase iza dugotraj-n?ga I zatornoga rata s ugarsko-hrvatskim kralje-Virna, koje su srpski veliki zupani ibosanski bani

~om.agali, napokon sjajno pobi jedio sve svoje pro ..tlvmk~, te vee g?d .. 11y66. ~adobio citavu Dalmaciju,kako je nekad hila .lOS prrje seobe Hrvata. Tako jeca~ Emanue~ .0SV0.110fe sa~o .H~vatsku. i Dalmaciju,kojom su pnje vladali Kresimir 1 Zvommir, nego uzBosnu .los i citavu Dukljansku kraljevinu ili Duklja-nmovu Crvenu Hrvatsku. 0 tom pripovijeda po-tanko suvremeni grcki povjesnicar Ivan Cinnamus.On naime kaje, da je god. 1166. bizantski vojvodaIvan Dukas, prdavsi oblasti srpske provalio upalmaCljU, te JU svu zauzeo, poimence pak pedesett sedam gradova, kao Ostrvicu, Skradin, SibenikSpljet ~Trogir, zatim je pokorio pleme Kacica, i na~pokon 1 ~a~ grad (tocnije bi bilo zemlju) Duklju.42)9 d osvojenih zc::~al.ia stvori Emanuel dvije oblasti;jednu sjevernu ili nekadanju Hrvatsku iDalmacijuKresimira i Zvonimira, kojom vladase u ime carevodux Constantin us Scbastus (in toto regno Dalmacie.et Chroacie);43) a drugu juznu, sastavljenu od Du-

'1) Ibid, pag. 206-207.12 ) Tom je prigodom osvojena i: " d t Q 1 ( A 3 1 a 't 1t6lt~ 1tepl-l J l ~v ' ~c ; , ~ IV .1;OV.lE ' t t( . !VOC ; ( ; ' Po!1( . !tUJ \I e3tu!Xto ab 'tollp! i ' twp". JoanniCinnami epitome rerum (Bonsko izdanje, 1836), pag. 248-2'1!1.1 3 ) Kukuljevic, Codex diplomaticus regni Croatiae II.pag. 87 i88. Tu se cita u jednoj splitskoj povelji: sub tern-36

klije i juznodalmatinskilt gradova, te se upravitel iove jusne oblasti vee god. 1166. zove dux Dalmacicatque Dioclie. Upravo taj dux Dalmacie atque Dio-die, po irnenu kyr Izanacius, bijase 20. svibnja1166. god. nazocan u gradu Kotoru, kad je tamo ko-torski biskup Maio s drugima katolickim biskupimanadbiskupije dukljansko-barske (albanensis, driva-stensis, dulcinensis) posvetio crkvu sv. Trifuna uistom gradu.t") .

Prema onome, sto smo netom izlosili, biva jasno,gdje da trafimo Nicetinu Horoatiju. Stjepan- jeNemanja god. 1169.-1173. nastojao svom snagom,da osvoji Zetu (Duklju) sa susjednim dalmatinskimgradovima (Kotorom),45) pa tako znademo, da je Ni-cetina Horvatija bila svakako na jugu, dakle uoblasti Dalmacia atque Diodea od god. 1166. iIi uCrvenoj Hrvatskoj, Tim i Nicetas potvrduje pop aDukljanina.V . Oblast Dalmacia atque Dioclea iIi Nice-tina Horvatija ostade u bizantskoj vlasti sve dosmrti cara Emanuela 1180. Tek po smrti njegovojpode srpskomu (raskomu) velikomu zupanu StjepanuNemanji za rukom, te on oko god. 1184. osvoji, kakosin njegov Stjepan Prvovjencani pripovijeda, zemljeI)Dioklitiju (Zetu) iDalmaciju. Tom prigodom ra-pore magnifici imperatoris nostri Manuelis, ID civitate nostraspalatina et in toto regno Dalmatie et Chroatie imperante Con-.stantino Sebasto . ..

4 4 ) Kuk., op. cit. 73. Tu se cita: imperante piissimo etsemper triumphatore Hemanuhele, duce existente Dalmacie atqueDioclie kyr Izanacio, qui in eadem dedicatione sua gratuitavolun tate et benignitate affuit. Imademo dakle u opsegu stareDalmacije dvije oblasti: regnum Dalmatiae et Croatiae i opetducatus Dolmatiae atque Diocliae. No. koje 8U mede obima? Tunam pomafe suvremeni arapski geograf Edrisi, koji Dubrovnikzove posljednjim gradom u Hrvatskoj (Horwasia). docim gradKolar mece u oblast lsqlaiootiia. Potom je Dubrovnik zaEmanuelova vladanja pripadao onoj oblasti, koja se zove reg-nu~ Dalmatiae ct Chroatiae. 0 Edrisiju vidi jos V. KlaicaCrtice t: starorn Duhrovniku (Vijenac od god. 1889. str. 316-318).~;) Novakovif: Stojau, Zcmljiste radnje Ncmanjine, str,35-4:1.

37

5/12/2018 Vjekoslav Klai: Hrvati i Hrvatska

20/38

zori on dalmatinske gradove Danj, Sardoniki, Dr;.vast, Rosaf iIi Skadar, Svac, Ucinj (Ulcin) i slavnigrad Bar; grad Kotor ostavi i sazida u njem svojedvore.t") Iz toga pricanja razahiremo uz ino i opsegone Dalmacije, koja .ie od god. 1166. hila uz Du-klju, ali podjedno vidimo, da je ta Dalmacija obu-hvatala upravo one gradove, koje pop Dukljanin pri-hraja gornjo] Dalmaciji ili Crvenoj Hrvatskoj.47)Prema tomu i sudimo zajedno s Rackim, da je popDukljanin svoje djelo pisao nekako tik prije Stje-pana Nemanje, a svakako za cara Emanuela Kom-nena (I 143.-1180.).Dakle god.. 1184. nestade Crvene Hrvatske(Dioklitije i Dalmacije) kao samostalne zemlje, po-sto hi ona pridrusena od Stjepana Nemanje srpskoj(raskoj) zemlji. Tako postade Crvena Hrvatska sa-stavni dio srpske drsave i ostade u vlasti srpskih Ne-manjica do go dine 1360., kad se u njoj podigose Bal-y ,. .sici. Stjepana Nemanju naslijedi kao veliki zupansrpski sin njegov Stjepan Pruoujencani (1196. do1224.). Ozenivsi se on (1217.) unukom mletackogaduzda Andrije Dandula, zaiste u rimskoga pape Ho-norija III. kraljevsku krunu i hlagoslov za svojudrzavu. Papa mu radosno poslje krunu i dadega 1220. njom vjencati, pa tako se Stjepan pro-zove prvovjenc.anim kraljem Srbije. Veoma jezanimljivo promatrati titulaturu novogakralja u todoha. V jednoj povelji, kojom dariva samostanu sv.

1 8 ) Ibid. pag. 47.1 7 ) Item ab eodem loco Dalmae usque Bambalonam civi-tatem, quae nunc dicitur Dyrrachium, Chroatiam Rubeam vo-cavit, quae et superior Dalmatia dicitur. Et sicuti inferioriDalmatiae Salonitanam 'eccleslam constituit metropolim, simihmodo superior i Diocletanam ecclesiam pro iure antiquo statue-runt metropolim, sub cujus regimine has ecclesias declararunt,scilicet Antibarium (Bar), Buduam (Budva), Ecatarum (Kotor),Dulcignum (Ulcinj), Suacium (Svac), Scodram (Skadar), Dri-vastum (Drivast) ... Crncieevo izdanje, pag. 17. Dukljaninuje dakle CrvenaHrvatska iIi "Gornja Dalmacija ono, ~toje Stjepanu Prvovjencanomu Dioklitija i Dalmacija zajedno.

38

Marije na otoku Mljetu neka sela, imade 011 naslovaz gresnij Stefan, velij kralj, namestnik igos/Jodinvse sr/Jskije zemlje iDioklije iDalmacije iTraou-nije ihlmske zemlje, a potpisuje se na koncu pove-Ije: Stefan po milosti bozijoj vencanij kralj i samo-c1d'c vsje srpske zemlje i/Jomorskije.48) Stjepanda-kle razlikuje u potpisu tocno vse srpske zemlje ionda opet 'pomorske, koje nisu srpske. No koje sute pomorske zemlje, a nisu srpske? To nam tumacisam naslov kraljev, u istoj povelji, gdje najprijespominje vse srp.ske z~mlj~, i onda boimence ~a-bra ja ostale zemlje, koje msu srpske, a te su Dio-kliia, Dalmacija, Tra"!,unja i Hl!,!!ka. zemlja.. P.~vidakle kralj od porodice Nemanjica jasno pnznaje,da pomorske zemlje njegove, poimence Dioklija,Dalmacija, Travunja i Hum nisu srpsk~ .zemlje, jerih inace ne hi posehice izbrajao, nego hi ih naprostozvao srpskima iuvrstio medu vsu srpsku zemlju.Da to tocno razlikovan je srpske zemlje od nesrpskihnije mofda slueajno, syjedoci na~ah .druga poyeljaStjepanova, kojom osmva ..~an~stlr ?lCU. 'P toj po-velji imade on naslov _vencam ~~Vl ~ralJ vse .~r/J-.skije zemlje, Dioklije z Traounije 1.DalmaCZ1~!Zahlmije,49) pa se tako iopet konstat.lra, da ve~. Iprvi Nemanjici nisu DiokliJe, Travun)e, Da!macilei Zahumja (pomorsku zernlju) smatrali srps~lma. Akako hi ih i smatrali za srpske, kad su znali, da suone jos nedavno sacinjavale Dukljaninovu CrvenuHrvatskul

Zahilje.ziti nam je iz vladanja Stjepa~a P~vo-vjencanoga .los jednu Zname?ltu s~var. Prije njegapripadala je pomorska .zeml.1a t. ;1 . Crvena Hrvat-ska za pa dn o] h os mo po lus ko } crkoi, a za n}e[{ovavladanja pridruiena hi istoino], odnosno srbsko] ~a-rodnoj crkvi. Istina, i prije ie u pomorsklm. zemlja-ma hilo pristasa istocne crkve,IIO) no sada bise tamo& 8 ) Miklosich Fr. Monumenta serbica, str. 9 i 10.4 9 ) Ibid pag. 11.5 0 ) Vee god. 1067. spominju se za dukljanskoga kraljaMihajla II nadbiskupiji dukljansko-barskoj samostani mona~

39

5/12/2018 Vjekoslav Klai: Hrvati i Hrvatska

21/38

osnovana i grcko istocnc biskupije, Dvije godinenaime iza toga, 8to je Stjepan Prvovjencani hiookrunjen po poslaniku pape Honorija ilL, dode uSrbiju kraljev brat sv. Saoa, kojega bijase nicejskipatrijarka German posvetio za samostalnoga nadbi-skupa (istoene crkve) u Srbiji. Sv. Sava najprijesvoga brata po drugi put okruni po obredu istocnecrkve (1222.), a onda stade utvrdivati i uredivatigrcko-istocnu crkvu u ddavi njegovoj. U to imeosnuje osam biskupija, medu n iima dvije u pomor-skoj zemlji, naime jednu u manastiru sv. Mihajla uPrevlaci za Diokliju iIi Zetu, a drugu u Stonu zaTravunju i Humsku zemlju.P ') Obje biskupije budupodcinjene nadbiskupu Srbije, koji je stolovao uZici. Tako dode pomorska zemlja pod srpsku na-rodnu crkvu.

Premda su oblasti nekadanje Crvene Hrvatskebile sada i drfavno icrkveno sjedinjene sa Srbijom,ipak ih jos dugo nisu smatrali za srpske zemlje. Na-sljednici Stjepana Prvovjencanoga neprestano razli-kovahu tocno srpske iii ralhe zemlje od bomorshih,Tako primjerice Stjepan Vladislav (1231.-1243.)imade u jednoj povelji naslov kralj vs~h raskihzem'I i Dioklitije iDalmacije i Travunije i Zahl-mije, a u drugoj se potpisuie opet: kralj vsehsrp-skih zem'l ipomorskihe.P) Jednako rade redom sviNemanjici. Napokon isam Duian Silni (1331. do1355.) radi tako, te se narocito prije krunisanjazasteria tam Latinorum quam Graecorum siue Sclavorum, koji8U medutim svi bili podredeni nadbiskupu barsko-dukljanskom.Ra~ki, Documenta historiae croaticae periodum anti quam illu-strantia. str, 201. - Zanimljivo je medutim, da se je jos god.1198. u Zadru slufila misa gr~kim jezikom ipo p,"r~kom obredu.Te godine pie Papa Inocent III. zadarskom kantolu: Cumigirur in ecclesia vestra, que sub obedientia sedis apostoliceperseoerans, Grecorum hactenus et ritum servaver it et Iinguam... Kukuljevic, Codex diplorn, II. pag. 189.

1 1 ) Tirecek Konst. dr., Die Handelsstrassen und Bergwer-ke von Serbien und Bosnien wiihrend des Mittelalters, str.84-35. 6 2 ) Miklosich, op. cit. p. 25. i27.

40

cara redovito zove kralj osiieh srpskih. zemalj i" 0 -morskih iIi u latinskim spisima rex Servie, Dal-matie Diodie Albanie, Zente, Chelmenie et mari-time ;egionis: Pace i kano car ne zaboravlja na .po-:rnorske zemlje. Godine 1351. zove se car Srbljetn 1Grkom samoderiac vseh srbsceh i pomorsceb ze-mljah

5/12/2018 Vjekoslav Klai: Hrvati i Hrvatska

22/38

.ii~ut i oporba, narocito u Humu, gdje se iza knezaMlr?slava, brata Srjepana Nemanje, podigose do-?la.Ct knezovi, po imenu knez Andrija (1240.-1249.)I SIO mu Radoslav (1254.). Veli knez humski An-drija, a .los .vise sin njegov zupan Radoslav U oci-to)ysu opreci. prema srpskim NemanjiCima; Radoslavpace ..~gov~ra 1254. s~vez s Dubrovnikom proti Ne-ma~.Jlcu y~t}~panu Uros!! I., te se obvezuje, da ee bitidrzan crmti rat kralju Urosu i njegovim Ijudi-ma.55) N? sva oporba pojedinih knezova i zu'panahurnskih nije koristila: vlast se je Nernanjica u obla-stIl,na Crvene Hrvatske ipak trajno utvrdila, te seve~ na. ko~cu v 13. stol jeca spominju zetski i humskie~l~kopl (istocnoga obreda) uz srpskoga kral ja.56)Nije nam sada pokazivati, kako i koliko politickavlast 1 .f koj?j. zemlji .m.oze utjecati u promjenu etno-grafskih prilika .njezinih, ta to nam razjasnjuje po-V1J~~t gotovo sv!h .evropskih naroda i ddava. Naj-boly ~u na!ll. pnm.Jer z~ to. alpske zernlje austrijske,gdJe je politicka premoc Nijernaca gotovo zatrla ne-k~d hro jno pleme slavensko. Ako je pak to mogucebilo medu inorodnirn narodima kako da ne budemoguce medu dva plemena jednoga naroda?

b) [cdinstuo srpske crkve. Kud i kamo vise odddav~e zajednic~ doimalo se je crveno-hrvatskihoblasti. cr~ve?o jedinstvo sa Srbi jorn. Otkad su zaHum IDiokliju (Zetu) o~novane biskupije istocnogaobreda, a te su bile zavisne od metropolite citaveSrbije, pocese se izitelji onih zemalja smatrati udo-vlt!1a na~?dne crkve srpske, pak se stadose luciti odonih SV0.11hzemlja~a, koji. su pristajali uz dukljan-sko-barskoga nadbiskupa I njegove sufragane za-padne crkv~. ~it ce, te se [e vee U ono doba poceopuk .nekadasnjih crveno-hrvatskih oblasti di jeliti pocrkv! . (vjeri] na Srbe I Latine To se je dijel ienjekasnijc za turskojra vladanja utvrdilo ido danasn ie-goadana odrzalo, tako da se narocitn 1I Bosni i Her-

r , 5 ) Klaic, Povijest Bosne, 103-104.5 8 ) Ibid., 1 0 5 .

42

ccgovini i danas jus ua usnovu vjerskih prilika dijelinarod jednoga jezika na tri naroda.P"]Mnogo je napokon sirenju srpskoga imena IIDukljaninovoj Crvenoj Hrvatskoj cloprini.je}o .los ineprestano seljenje Srba u tu zemlju. Zapoceloje toseljenje vee u devetom stoljecu za bugarsko-srpskihratova, kad su Bugari stali Srbe potiskivati na zapaclj otimati im njihova prva sjedista na poluotoku.Car bizantski Konstantin narocito spominje, kako jesrpski veliki zupan Zaharija s jednim cIijelom svogapuka moran god. 924. bjezati u Hrvatsku, pak do-daje, da je tada Srbija ostala gotovo pusta/") Vje-njatno je, da se je za malo vremena opet najveci.Iio srpskih bjegunaca vratio u svoj zavicaj: no' nc-rna sumnje, da ih je stogod ostalo i u Hrvatskoj. Se-ljenje, se nastavilo iza kasnijih ratova srpskih budis Bugarima budi s bizantskim carstvom. Tako se na-rocito znade, da su se roditelji Stjepana Nemanje ta-koder iselili iz Rase u Zetu (oko god. 1113.), pa dase .ie onda u Zeti u Ribnici rodio Stjepan Nema-

5 7 ) Jukic u svom djelu Zemljopis i povjesnica Bosnepise god. 185l. ovo: U Pridorskoj, Staromajdanskoj i Bi-hackoj nahiji krscani (katolici) zovu se Madzari, mislim radtoga, sto su jednakog (katolickog) s njima zakona, onako istokao sto riseane (pravoslavne) zovu Srbima, a u Hercegovinikrscane Latinima, pag. 48. - Jukica potvrduje god. 1859.Hilferding, kad pise: 2itelji Bosnii sostavljajut, kak po sob-stvenomu svoemu ponjatiu tak i po oficialjnomu priznaniju,tri naroda, hotja vse prinadlefat k odnomu i tomu ze (poHilferdingovu mnijenju) serbskomu plemeni i govorjat odmmjazikom. Eti tri naroda sut: Turki t. e. musulmane, Latini(inace krstjane, prezriteljno Solsci), t. e. katoliki, iSerbi [inaceRistjane), prezriteljno Vlahi, t. j. pravoslavnie (Bosnija, Herce-Il"ovina i Staraja Serbija, pag. 416). Sravni jos i str. 385, gdjcbeg Moharrem zove ruskoga car a S r bom , jer je pravoslavnevjere. - Dioba zitelja po vjeri (crkvi) na Srbe i Latine morada je uopce veoma stara, jer ju nalazimo vee u opisu sandza-kat a Skadarskoga od god. 1614., 5to ga sastavi Marijan Bolica.T tn se zitelji stare Duklje iIi Zete, a dana sne Crne gore iBrrla luce po vjeri: n. pr . .. Sono in tuto undeci villazi Cinqued' essi fa alIa seroiana et sei altri allo romana. - Li servianio greci sono- '" del rito romano: .. . (Starine jug. akad. XII.str. IRI-182)

5 8) De adm. imp. cap. 32 (edit. Bonn.), pag. 157-8.43

5/12/2018 Vjekoslav Klai: Hrvati i Hrvatska

23/38

n.ia.~9) Velika medutim seoba Srbalja u oblasti nc-kadasnje Crvene Hrvatske zapoce iza katastrofe naKosovu (1389.), te trajase onda kroz vise stoljeca.Tada budu po svoj prilici naseljena i Brda [u da-nasnjoj Crnoj gori) od srpskih uskoka. Neki pacemisle, da .ie iprava Crna gora napucena od samihuskoka.60) Kako u Crnu goru, tako do de iu ostalcoblasti nekadajnje Crvene Hrvatske mnogo Srba izistocnih zemalja srpskih. Narocito vrijedi to za Her-cegovinu, koja bijase postala od prijasnjih oblastiHuma i Travunje. U onaj isti mah, kad su mnogistari crveno-hrvatski zitelji Hercegovine, koji se nisuhtjeli poturciti, ostavljali svoju domovinu, pak odi-IaziJi u Dalrnaci [u, Hrvatsku i Slavoniju, njihova jepostojbina napucena pridoslicama iz srpskih krajeva.Nisn medutirn ti bili sarno uskoci, kako u Crno igorii Brdima, nego je tu bilo kud ikarno vise turskih ]>0-danika, tako zvanih martoloza, koji su doduse ostalikrscani, ali su rnorali slufiti Turke kod knee i navojsci. Etnografska slika tadanje Hercegovine bilaie nesumnjivo jednaka slid suvrernene Bosne, pazato i navodimo iz putopisa Slovenca Benedikta Ku-ripdiea od god. 1531. jedno rnjesto, gdje no govorio narodu donje Bosne od riieke Une do varosi Sa-rajeva, On kafe, da je u donjoj Bosni nasao trinarodnosti (nationes) i tri vjere. Prvo su stari Bo-lnjaci, koji su rimsko-krscanske vjere, a tim je Tur-cin. kad ie osvojio Bosnu. ostavio vjeru. Drugi suSrbi (Surffen), koje zovu Vlasi, ami, (naime on) ih

5 8 ) Novakovic Stojan, ZemIjiste radnje Nemanjine, pag.10-11.G O ) ,.Man konnte behaupten. dass der grossere Theil derietsizen montener-rinischen Bevdlkerunz aus solchen Uskoken,die sich dort nach und nach angesiedelt haben, besteht. VukStefanovie Karadlic. Montenegro und die Montenezriner, pag.55. - Demnach darf man vermuthen, die heutigen Montene-Irrin..r seien Nachkommen von Uskoken [Eingesnruneene),Fliichtlingen. die in den schwer zU2"1inglichen FelsenbergenSchutz vor den Tiirken gesucht. Miklosich. Die serbischenDvnasten Crnojl'vic (Sitzungsberichte der k. Akademie der

Wissenschaften CXII. Band, pag. 76.). Ime Cma G O Ta spominjese vee god. 1435.4 4

zoverno Cigani (Zigen) iIi Martolozi (M~rch?losen).Ovi dolaze iz Smedereva (Schmedraw) I Biograda(griechisch Weyssenburg), ~ vjer~ su sv, Pay-lao Mi(on) ih ddimo z~ do?re krSca~~, jer ~e ~alazlmo! dairna kakove razhke izmedu njihove I rimske vjere.Treci su narod pravi Turci, koji su vojnici i cinov-nici a vladaju sasvim tiranski objema prije pome-me~utim plemenirna, kdcanskim podanicimaer")Kako u Bosni, tako je bez sumnje i u Herce-govini zaostalo lijepo cislo katolickih st.ar.osje~ilac~,koji su sada pokraj Srba-martoloza sacinjavali kr~-eansko ziteljstvo te zemlje. Narocito u okolisu pn-morskih gradova pocevsi od Dubrovnika do Dracazivjelo je dosta tih. ~dcana-~atolika s}a~enske n~-rodnosti, a to su bili potomci nekadasnjih crvenihHrvata.VII. Izlofili smo ukratko, kako se .ie u neka-dasnjoj Crvenoj Hrvatskoj radi drzavnih i vj~~-skih prilika, pa i radi seobe Srba. stalo .udomIJI-vati srpsko irne. No sve te okolnosti ms~ ipak .blletako mocne, pa ni asimilaciona snaga novih dosljakatako jaka, da bi se nekadanja Crvena .Hrvatska bilaprometnula u Srbiju, kako se: .1e pnm.1e~lCe u xyl.stoljecu jedan dio stare slv0,:"lDskeze~~le (narocitozupanije zagre~acka, v,!-ra~dmska I kr~zevacka) do-laskorn hrvatskih doseljenika preobrazila u Hrva!-sku. Imade dapace podataka, po kojima se II?-0~enagovijestati, ~.a..ie sve do po~etka ovo~a stoljecaime hrvatsko ZlVJelOu pnmorju od Cetine ~o B?-jane na jugu, i da je sveder bil? naroda, koji ..se .leponosio tim imenom. To nam svjedoce tamosnji SPI-satelji, kojih su djela do ~as d?prla.. . .Ogledarno Ii spisatelje, kO.JIsu ~mh stoljeca PI-sali u kraju medu Cetinom i BO.Janom! narocitopak spisatelje latinske crkve u pp~orsklm grade-virna i na juznim otocima, na prvi cerna mah raza-

6 1 ) Matkovic Pet. dr . Putovanja po balkansk?m polu-otoku (Rad. jugosl. akad, LVI. str. 162). - Marto. 'ozl od gr~-koga & f M l I ( i' t C l l l. . o < ; =kdcanski krajisnici =christhche Grenz-wachter (Diefenbach. Volkerkunde Ost-Europas II. 114).4 .5

5/12/2018 Vjekoslav Klai: Hrvati i Hrvatska

24/38

brati, da oni ne znadu za ime srpsko, nego da redo-vito svi od Makarske pa do Kotora zovu svoj narodi jezik slovinskirn iIi slavinskirn. Tako rade ne sarnoDubrovcani, nego i Bokelji iHercegovci, a iKra-jinci u Makarskoj. Slavinskim iii slovinskim jezikompisu Bokelji Nenadic Ivan iz Perasta (1768.) i Ma-tovic Josip iz Dobrote (1775.), Hercegovac LekusicMarijan iz Mostara (1730.), kao i KaCic Andrija izBrista (1759.). Svi su ti gotovo suvremenici, pa sekrasno slafu zovuci svoj jezik i narod slovinskim.Ali sto je jos vafnije, oni se u tom pogledu poduda-raju is riajvecim dijelom spisatelja nekadasnje Bi-jele Hrvatske, kojirn hrvatsko ime nitko .los po-rekao nije. Eno nam pisaca od Spljeta na sjever,pa do kvarnerskih otoka, i vecina njih zove svojjezik i narod slovinskim. Tu su Spljecani Al-berti (1617.), i Drasic (1715.), Zadrani Budineo(1583.) i Barakovic (1656.), pace i Losinjanin But-terin (1725.). Ako dakle spisatelji bokeljski, herce-govacki, dubrovacki ikrajinski zovu svoj jezik 5 1 0 -vinskim, ne cine oni to, sto ne bi znali za ime hrvat-sko, nego zato, sto se povode za svojim starijim dru-govima na sjeveru Cetine, koji tako isto zovu svojjezik i narod slovinskirn.V). Pored siovinskoga imena preotima narocito uXVIII. stoljecu maha tudim utjecajem uneseno imeilirsko iIi iliricko, koje smatraju istovjetno sa slo-vinskim. Tako poimence Kadcic Antun (1729.) svojedjelo manuductor illyricus prevodi sa rukouod

slouinski, No sto njima znaci slovinski ili iliricki?Evo nekoliko podataka.a) Filipooic Ivan, rodom ispod Sinja, izdade uMlecima god. 1704. iirilicom stampanti knjificu6 2 ) Kukulievic Ivan, Bibliografija hrvatska, sub voce Ne-nadic, Lekusic, Drazic i t. d. Uostalom valja spomenuti, dase i u povelji hrvatsko-dalm. kralja Petra Kresimira od god.1059. cita insula, que in vulgari sclavonico Veru nuncupatur

zatim u drug oj povelji istoga kralja od godine 1070. : a ca-stro latine Murula uocitato sclauonice Stenice. Racki, Documpag. 73 i Ill{46

(Pisma, koja se piva ili kanta ... ). Na kraju knji-zice citamo ovo: Svagda nam hilo ime Isusovo napomoc, i ob dan i ob noc, i prisveto trojstvo i divicaMarija nasa pomocnica i sveti Jerolim, sveti Jurajmucenik, sv. Ilija, nase zemlje protekturi, Bosne,Ercegovine, Harvata i svega sIavnoga slovinskoganaroda ijezika haroatskoga, molite za nas.G3 ) Akodobro razumi jemo, smatra Filipovic slovinski na-rod i jezik harvatski za sinonima, jer inace nebismo mogli protumaciti njegovih rijeei.b) Mazarovic Kristo, vlastelin iz Perasta uBod, dade 1712. u Mlecima latinicom stampati treceizdanje dosli je dva puta cirilicom stampane knjige:Cvijet od kriposti duhovni i tilesnie ... izvadeniz jazika latinskoga u jezik i l iriCki aliti slovinski. Nakoncu knjige ima ovaj dodatak: Broj knjig her-vatskih u butigi (poslovnici) Bartola Okki, knjigarana rivi od Harvatov (dei Schiavoni). Zanimljivo je,sto se upravo na izdanju Perastanina Mazarovicariva dei Schiavoni prevodi sa riva od Harvatov,i sto se spominju hervatske knjige knjigaraOkkija.64).c) Grabovac Filip iz Vrlike izdade u poloviciXVIII. stoljeca u Mlecima dvije knjige Historijanaroda ilirilkoga iIi aroackoga {1745.} iCvit raz-govora naroda .ilirickoga iIi aruackoga ( 1 7 4 9 . ) 6 1 Sto smo po Filipovicu i. Masarovicu tek nag~dal.i,to nam je sada kao sunce jasno, da su naime nasi SPI-satelji proslih vjekova smatrali hrvatsko ime. isto-vjetno s ilirickim islovinskim. To potvrduje napo-kon iDubrovcanind) Stulli Joachim (Ragusinus) u svojem zname-nitom d jelu Lexicon Iarino-italico-illyricum (Budae1801.). u predgovoru veli. on m~du inim i ovo: It~-que quotquot Illyri qualibet dialecto utantl!r ~ ~ICsuas voces reperient. On dakle u svom rjecnikuimade sv u narjei] ilirickoga jezika. A 8to on razu-

6 3 ) Kukuljevif:, Bihliogr. pag. 11. hr. 76.84). Ibid. pag. 12 br. 86.. ...6~) ZlatoviC Stipan, Franovci u Dalmaciji p. 471.

47

5/12/2018 Vjekoslav Klai: Hrvati i Hrvatska

25/38

mijeva pod ilirickim jezikom? Evo on sam tumacirijec iliricki u sV0II?-rjecniku:. illyrice =slovinski,haruatski, hrooatski, horoatski ... Dvoje dakle raz-biramo iz Stullijeva rjecnika; prvo da on na pocetkunase~a ~t.olje.ca.ni. ne zna z.a srpski jezik, a drugo damu Je ilirski jezik ono IStO, sto slovinski ili hr-vatski! .

Prema svemu, 8tO smo doslije izlosili nemasu~nje, da .ie. vecina spisatelja, koji su zivjeii medu~~~I~

5/12/2018 Vjekoslav Klai: Hrvati i Hrvatska

26/38

.. . No ne .samo Dubrov:cani, !lego i drugi spisate-! . I1 lZ zemalja medu Cetinom 1 Bojanom znadu zarrne hrvatsko. Eno nam Hercegovca Lovra Ljubus-ko~a (Sitovic iz Ljubu8k?ga), koji je svoju pjesmuPisma od pakla (Mleci 1727.) izveo u haruatskijezik.69) No jos je zanimijivije, 8to on sam pjevana str. 72. 0 toj svojoj pjesmi: .

V' Makarskoj premda je pisana,Yazdi zelim da bude pivana:Krscanskomu dragomu narodu,Ki po svitu joste zivi gredu.I krscanom, iJ D S krscanicam,I didickom, iJ D S divicicam,Razumi se, onizima pukom.Ki govore harvatskim jezikom.

Pavicic Dominik Ivan, Hvaranin iz Vrbanja zadva svoja ~j~la. kafe, da su iz talijanskoga preries~nau ~a._~1jatskzJezzk (1749.-1754.). Pa i Andrija Kacic~lOSt.C, premda pjeva o. na~odima i zemljama slo-vinskim, ipak u (127) pjesrm od vitezova Kotorskihpjeva ovako: .

Ej Kotore, gnjizdo sokolovo,Na visokoj grani savijeno,Gdi se legu zmaji i sokoli,Koji earu puno dodijase!Svijeno je na jeli zelenoj,Ter pokriva Buku od Kotora,Koja no je dika od HrvataI vitezko sree od junaka ...

1 J~ bismo mogli razumjeti Kacica, koji Bokuzove dikom od Hrvata, pak da bismo mogli vjero-vati, da je on zaista Boku smatrao hrvatskom 'oba-zreti nam se je na jednoga putopisea Rusa, koji je . 8 U ) U Iatinskom predgovoru .z~ve. ~!l taj jezik illiricumidioma. I njemu je dakle hrvatski I Imcki isto.

50

koncem XVII. stoljeca putovao uz hrvatsko-dalma-tinsko primorje do Boke, te nam taj svoj put iopisao.. Poznato je, da se je ruski car Petar Veliki oso-hito zanimao za brodovlje iplovidhu po rnoru. U toje ime i sam putovao u Holandiju, u to je ime si-ljao rusku mladez u razlicite zemlje Evrope, da seuvjezbaju u vojnickim i pomorskim stvarima. Jednisu se uciJi u Holandiji, drugi opet u Engleskoj, Spa-niji i Mlecima. Saznavsi Petar Veliki, da negdjehlizu Mletaka imade nekakva zemlja sklavonska,u kojoj zivu vrsni mornari slavenskoga roda, dadegod. 1697. nalog nekom Ostrovskomu, da potrasi .tuslavonsku zernlju i da ju prouci. Podjedno hi zaOstrovskoga sastavljena uputa, kako da tu Rusimanepoznatu zemlju prouci, narocito pak neka ispita,rnocno l' s njimi t(imi Slaveni) ruskornu celovekuo vsem govorit' i razumet' .70)Ostrovski ne bijase izvrsio zadata mu naloga,no zato [e tu zemlju slucajno nasao drugi Rus, nairnestolnik P. A. To lsto], koji je god. 1697.-1698. pu-tovao po Italiji na otok Maltu.") Putujuci 1698.Italijom zasao je Tolstoj i u sklavonsku zernljunaime u Dalmaeiju. Ne imajuci pri ruci njegovaizvornika, mi cemo priopciti sarno ono, 8tO je Pipiniz njega izvadio. Evo dakle doslovce Pipinova iz-vatka.P)

V Dalrnacii - pise Pipin - on vstrecilsja (sa-stao se) konecno, s naselenijem slavjanskim, no nevidno eto hi eto opstojateljstvo ego osobeno zainte-resovalo. Neselenije dalmatinskih gor - po slovan.lego, - sostavljali Raguzane, kapitani morskie, iastronomi imarinari: strojenije dornovnoe imejutkamennoe sarnoe maloe i nusnoe, takze hleba i

7 0 ) Pipin A., Obzor ruskih izucenij Slavjanstva u ,.Vest-niku Evropi 137 tom., godina XXIV. (1889.) pag. 173.-175.7 1 ) Putesestvije v Italiju i na o, Maltu stolnika P. A.Toistogo v 1697. i1698. godah - izdao N. A. Popov u Ate-nei 1850., Nr. 7 i 8.7') Pipin A., Op, cit. pag. 189-191.

S l

5/12/2018 Vjekoslav Klai: Hrvati i Hrvatska

27/38

skota (stoke) imejut malo; a govorjat vs~ slav-.ian~ki~ j~zikom, a. ita}ijansk~j jazik vs~ znajut, inaziuajuisja Heroati, veru derzat rimskuju. Iz Kor-sulja (Korcula) Toistoj proplil mimo ostrova sv. An-dreja ... V Raguze iIi Dubrovnike on osmotrel do-stoprime cateljnosti, krepost (tvrdju) monetnijdvor . .. Otpravivsi s' daljeje Kastel Nuevo (Erceg-novi u Boci), Tolstoj vstrecilsja (sastao se) tams drJIgimi M~skvic~ni, tak ze jezdivsimi po Italiji ...DaIse put lezal memo beregov, zaselennih H oroa-lami, do .Perasti alhanskom kn.lazestv~; v gorode iv okrestmh poselenijah zivut. T urki i okolo mnogoSerbou greceskoj veri. A t~ Serhi pod dersavajuVenetskoju, nedavno izbHaii ot ruk prokljatih Bu-surmana (Musulmana) ot derZavi tureckago sultana'izivut smefno s tureckimi gorodami i derevnjami:Te Serbi Ijudi voennie, podobjatsja vo vsem .don-skim Kazakam, govorjat vse slavjanskim jasikom,platje (odijelo) nosjat heroatskoje; zeni ih i doceri(kceri) vo vsem podobni hervatskim zenam, v platje'i v obiknostjah, i zazor ot muzeska pola imejut iskrivajutsja, T~ Serhi hleba i zivnostej i fruktov,imejut dostatok, zivut mezdu velikih i visokih kamenihgor, doma imejut stroenija kamennago; k moskovsko-mu narodu zelo privetni i pocitatelni. Etu privetnostTolstoj ispital i v okrestnostjah Perasti. V denpjatidesjatnici on jezdil v selo Rizu (Risan) gdeb i l prinjat s ljuhovlju ive1ikim poctenjem, a kakpojehal nazad, to provofali ego do Lodki velikimmnogoljudstvom.Putopis taj veoma je vafan za nase istrafivan ie,jer ga je pisao Slaven, Rus, a na izmaku 17. stoljeca.Tolstoj putuje juznom Dalmacijom od Korcule doOubro:vnika, a nalaz!, da .ie. ta Dalmacija naseljenaHroaiima; on nadalje putuje Bokom Kotorskom odErcegnovoga do Perasta, pa kafe da su morski bre-govi, kraj kojih putuje, naseljeni Hrvatima. Tek uPcrastu eu.ie prvi put za Srhe, koji se nedavno izrurskoga carstva dosel ise u rnletacku Boku (Alba-niju). Onda ide u Risan trafiti te Srbe, pa eto na-

52

lazi, da su oni odijelom iobicajima skroz nalik naHrvate, sarno ih rastavlja vjera. Ako je dakle Tol-stoj nakoncu 17. stoljeca u Boci nalazio Hrvate, .lt!.Ii eudo onda, kad starac Milovan 60 godina iza nje-ga zove Boku Dikom od Hrvata?VIII. Pokazali smo, da narocito spisatelji za-padne crkve u nekadasnjoj Dukljaninovoj CrvenojHrvatskoj od XVI.-XIX. stoljeca nisu znali zasrpsko ime, nego da su svoj narod i jezik zvali slo-vinskim iii ilirickim, a kad bi ga tocnije htjeli ozna-citi, takoder i hrvatskim. No mozda su bar Srbi sma-trali njihov jezik srpskim? Da vidimo.Opee .le poznato, da je za cara Leopolda I. se-lik broj srpskog naroda ostavio svoju staru domo-vinu u Rali, pa se sa svojim patrijarhom ArsenijemCrnojevicem dose1io u Ugarsku i istocnu SIavoniju.Bijase to godine 1690. Tom je prigodom otislo do36.000 srpskih porodica iz svoje stare postojbine, te .je napucilo Srijern, BackuI Banat. Slicnih seoba bi-jase i prije i poslije toga velikog selenja. (1699. zaDorda Brankovica, 1737. za patrijarha Arsenija . 1 0 -vanovica}, pa stoga mofemo s punim prvom zajednos jagicem reci, da se je tako cviet stare Srbije, sto-lica srpske patrijarsijeel'') preselila s juga na sjever.u Podunavlje i Posavlje.. Seobama u drugoj polovici XVII. stoljeca prije-de dakle jezgra srpskog naroda, koja je bila pod-Ioga drZavi Nemanjica, iz Rase na sjever, pa takobi i pozoriste srpske politicke i kulturne historije pre-neseno na sjever. Pee,Prizren i Pristina opustjese, anjihovo miestozapremise Karlovci, Novi Sad i naposljetku Biograd. Pa kako su se ti doseljenici, kojisu bez sumn ie svi govorili stokavstinom ekaoskogaizgovora, ponijeli prema piscima u DukljaninovojCrvenoj Hrvatskoj, koji su pisali stokavstinom ikav-skoga i ijekavskoga izgovora? Da Ii su oni te ikavceiilekavce smatrali za Srbe, a njihov jezik srpskirn?. God. 1818. izdao je izvizdenijem novosad-

7~ ) lagif: V. Iz proslosti hrvats