Download pdf - Životopis Svetog Franje

Transcript
  • 7/29/2019 ivotopis Svetog Franje

    1/50

    PROSLOV

    U ime Gospodnje. Amen.

    Poinje proslov ivotopisu blaenoga Franje

    1. elja mi je, s dunim potovanjem, redom ispripovjediti ivot i djela blaenoga naeg ocaFranje. Nitko meutim pojedinano ne pamti sve ono to je on inio i nauavao. Da mi ipak istinabude vodiljom i uiteljicom, nastojat u prema svojim moima, makar i nevjetim rijeima, izloitibarem ono to sam uo iz njegovih usta ili doznao od potenih i pouzdanih svjedoka. A dajem se nataj posao po zapovijedi slavnoga gospodina pape Grgura.1 O da mi je biti uenikom onoga koji jeuvijek izbjegavao zakuasti govor te nije mario za kiene rijei!

    2. Sve to sam mogao sabrati o tome blaenom ovjeku razdijelio sam u tri dijela, a to opet upoglavlja, da u raznolikosti vremena ne iznevjerim redoslijed dogaaja i time ne ugrozim istinitost.U prvom se dijelu drim povijesnoga reda; posvetio sam ga istoi blaena druenja i njegovuivotu. Unio sam ovamo i neka od mnogobrojnih udesa to ih se Gospodin Bog udostojao izvesti

    po njemu dok je ivio u tijelu. U drugome se dijelu pripovijedaju dogaaji od pretposljednje godinenjegova ivota pa do njegove blaene smrti. Trei pak dio sadri, a jo veim dijelom preuuje,ona udesa to ih je slavni Svetac, kraljujui s Kristom na nebesima, izveo na zemlji. U tom sedijelu govori o potovanju, asti, poklonstvu i slavi to mu najpobonije iskazae sretni papa Grguri s njime svi kardinali svete Rimske Crkve. Hvala Svemoguemu Bogu koji se u svojim svecimauvijek pokazuje divan i vrijedan ljubavi.

    I DIO

    NA HVALU I SLAVU SVEMOGU

    EGA BOGA OCA I SINAI DUHA SVETOGA. AMEN.

    Poinje ivot blaenoga naeg oca Franje

    1. poglavlje

    Kako je ivio kao svjetovnjak

    1. Asiz se nalazi u Spoletskoj dolini. U njem je ivio ovjek imenom Franjo. Roditelji su gaod rane mladosti odgajali za ispraznosti svijeta. Dugo je on obijesno nasljedovao njihov bijedni

    ivot i vladanje. Zapravo, postao je tatiji i objesniji od njih. Taj vrlo loi obiaj i opasan naukukorijenie se posvuda u onih koji nose kransko ime, kao da je to dravnim zakonom uvedeno ipropisano, pa se i mala djeca ve od kolijevke popustljivo i nerazborito odgajaju. Jedva nejakadjeca ponu sricati rijei i tepati, ve ih znakovima i glasovima navode na vrlo rune i odvratnestvari. Pa kad doe vrijeme da budu odbijena od prsiju, sile ih da govore pa ak i ine kojeta punoneednosti i rasputenosti. Poneki se meu njima, ponukan plahou dobi, ne usuuje uljudnovladati, jere postati rtvom surovih postupaka. Lijepo o tom govori svjetovni pjesnik: "Budui dasmo odrasli usred roditeljskog upuivanja, sva nas zla slijede od djetinjstva." (A. L. Seneca) To jesvjedoanstvo istinito, jer su elje roditelja za djecu to tetnije to su bili popustljiviji. Ali kad malovie ponarastu, neprestano upadaju u sve gora djela, jer ih oni na to tjeraju. Iz zla korijena raste zlodrvo, i to je jednom izopaeno, teko se moe ispraviti. ta misli, kakvi e oni biti kad ponu

    prolaziti kroz vrata mladenatva? Tada e se prepustiti mnogovrsnim lakoumnostima. Jer im jeslobodno raditi to hoe, svim se arom predaju u slubu sramotnim stvarima. Tako dragovoljnimrobovanjem postaju robovi grijeha, orue bezakonja. Sve svoje udove kao orue predaju bezakonju.

  • 7/29/2019 ivotopis Svetog Franje

    2/50

    Budui da u sebi nemaju nita kranskoga duha ni u ivotu ni u ponaanju, zatiuju se samokranskim imenom. Bijednici veinom hine kao da su poinili vee nevaljaltine nego to su ihzaista uinili da ne bi izgledali vrijedni veega prezira zato to su neduniji.

    2. Tako bijedan bijae poetak ovjeka kojega danas astimo kao sveca jer je zaista svet.Takav je bio od djetinjstva pa gotovo sve do dvadeset ipete godine svoga ivota. To je razdoblje

    bijedno proigrao i uludo potroio. tovie, u ispraznosti ivota nadmaio je svoje vrnjake. Bio je

    poticatelj zala i natjecao se u mnogim budalatinama. Svi su mu se divili, a on je nastojao sveostalo pretei sjajem isprazne slave, vragolijama, posebnostima, lakrdijakim i ispraznim rijeima i

    pjesmama. Odijevao se raskono i mekuno. Bio je veoma bogat, ali nije bio krt nego rasipan. Nijegramzio za novcem, nego je imetak upravo rasipao. Bio je inae uljudan, privlaiv i prijazan, iakosebi na tetu. Budui da su mnogi najvie zbog toga ili za njim, a sve su to bili prijatelji zla i

    podjarivai lopovtina, tako je bio okruen etama nitarija. Ponosno je i samosvjesno stupaoprolazei babilonskim ulicama dok Gospodin s nebesa nije na nj bacio svoj pogled i dok svoj gnjevnije od njega otklonio. Obuzdao ga je svojom hvalom da posve ne propadne. I zato se nad njimispruila ruka Gospodnja i promijenila se desnica Svevinjega da bi se po njemu grenicima pruilo

    pouzdanje da e odahnuti u milosti, i da bi po obraenju Bogu svima bio uzorom.

    2. poglavlje

    Kako je Bog pohodio njegovo srcepo tjelesnoj bolesti i po nonom vienju

    3. Dok je taj ovjek jo mladenakim arom izgarao u grijesima i dok ga je povodljivamladenaka dob snano nagonila na ostvarivanje mladenakih prava i nije se dala utaiti i dok je

    bio potican otrovom "stare zmije", najednom se nad njim pojavila Boja osveta ili radije pomazanje.Najprije se dao na sreivanje svoga neispravnoga miljenja. Tjerao je duu u tjeskobu, a tijelu jenanosio neugodnosti prema onoj Prorokovoj: "Evo u joj put trnjem zagraditi i zidom u je

    opkoliti."

    2

    I tako dugo bijae pritisnut boleu da bi se izlije

    io od ljudske tvrdoglavosti koja sejedva im drugim moe popraviti osim kaznama. Tada je poeo drukije misliti. Kad mu je ve bilo

    malo lake i kad je, upirui se o tap, poeo tamo amo po kui hodati da bi opet ozdravio, jednogaje dana iziao van i poeo radoznalo promatrati okolicu. Meutim, ljepota polja, privlaivostvinograda i to god je na pogled lijepo, nikako ga nije moglo razveseliti. Zato se udio svojojnenadanoj promjeni, a ljubitelje svega toga je smatrao luacima.

    4. Tako je od toga dana poeo samoga sebe podcjenjivati i prezirati sve ono emu se prijedivio i to je prije volio. Ali to ipak nije bilo potpuno i ozbiljno jer jo ne bijae slobodan od okovatatine i jo nije s vrata zbacio jaram opaka robovanja. Najtee je ostaviti se navika jer kad se

    jednom u dui uvrijee, ne mogu se lako iskorijeniti. Duh se, dugo vremena od njih odvojen, vraana ono staro te ponavljanje mana prelazi u narav. Zato je Franjo pokuavao izbjei dohvatu ruke

    Boje i doskora je zaboravio na oinsko karanje. Dok mu se smijeila srea, mislio je na svjetovnestvari i zaboravio na nakane Boje, ponovno se predavao elji za svjetovnom slavom i eznuo je zaispraznou velikih pothvata. Neki se naime asiki plemi poeo jako naoruavati i, ponesenvjetrom isprazne slave, da bi se domogao novaca i asti, odlui poi u Apuliju. Kad je to douoFranjo, u tom se s njim sporazumio, jer je bio lakouman i veoma smion. Premda mu ne bijae ravan

    po plemenitosti roda, ipak ga je nadvisivao velikodunou. Gledajui na imutak bio je od njegasiromaniji, ali je gledom na dareljivost bio rastroniji.

    5. Jedne noi izgarajui od elje da poe na taj put sav se predao razmiljanju kako da toostvari. Onaj koji ga je udario ibom pravednosti, u nonom ga je vienju pohodio slatkoommilosti. A jer je bio eljan slave, privukao ga je sebi i uzdigao do najvieg vrhunca slave. Prividjelo

    mu se naime, da mu je cijela kua puna vojni

    kog oruja: sedala, kopalja, titova i drugihpotrebtina. Mnogo se tomu obradovao i u sebi se, utei, u udu pitao to je to. Nije naime u svojoj

    kui obiavao viati takve stvari, nego je samo navikao gledati bale sukna za prodaju. Kad se silno

  • 7/29/2019 ivotopis Svetog Franje

    3/50

    zaudio zbog neoekivanog dogaaja, reeno mu je da e sve ovo oruje pripasti njemu i njegovimvojnicima. Kad se tog jutra probudio, ustao je radostan. Smatrao je da mu vienje pretkazuje velikusreu i sretno putovanje u Apuliju. Nije znao to da rekne, i povjereni mu zadatak nije odmahrazumio. Ipak je u tom pogledu bio sposoban rasuditi da njegovo tumaenje vienja nije ispravno.Premda je vienje imalo dosta slinosti s dogaajima, ipak se njegovo srce nije obradovalo takvim stvarima kao inae. Trebalo je da samoga sebe prisili i izvri to je zamislio da eljeno putovanje

    ostvari. I zaista se najprije zgodno spominje oruje i na vrlo prikladan nain se daje oruje vojnikukoji e se boriti s jakim, naoruanim neprijateljem, da bi poput drugog Davida u ime GospodinaBoga nad vojskama oprao Izraela od stare sramote to mu je zadadoe neprijatelji.

    3. poglavlje

    Kako je promijenjen u dui, ali ne u srcu,alegorijski govorio o naenu blagu i zarunici

    6. Izmijenio se, ali ne na tijelu nego u dui. Odustao je od putovanja u Apuliju i nastojaosvoju volju usmjeriti prema boanskim stvarima. Tako se malo povukao od svjetovne buke i posla inastojao u svoju unutanjost ponovno smjestiti Isusa Krista. Kao mudar trgovac sakrio je naeni

    biser pred oima ismjehivaa i potajno nastojao, poto sve svoje proda, da ga kupi. U gradu Asizu jebio neki ovjek, koji mu je bio drai od ostalih. Bili su vrnjaci. A jer ih je vezala neprestanabliskost i meusobna ljubav, Franjo se odvaio, da ovome povjeri svoje tajne. esto ga je vodio nasamotna mjesta prikladna za povjerljive razgovore. Uvjeravao ga je da je pronaao neko dragocjenoi veliko blago. Toga je ovjeka obradovao i poelo zanimati ono to je uo. Svaki put je s njim radoiao, kad god bi ga Franjo pozvao. Nedaleko od grada nalazila se jedna spilja do koje su esto ilirazgovarajui o blagu. ovjek Boji, kojega je sveta odluka ve posvetila, uao bi u onu spilju a

    prijatelj bi ga vani ekao, dok se on, obuzet novim i neobinim oduevljenjem, u skrovitosti moliosvom Ocu. elio je da nitko ne zna to unutra radi i poradi veega dobra je to mudro tajio. Samo ses Bogom savjetovao s obzirom na svoju svetu odluku. Pobono se molio da vjeni i istiniti Bogravna njegov put i da naui izvravati njegovu volju. Veoma je mnogo trpio u dui i nije mogaomirovati, dok ne provede u djelo, to je u srcu zamislio. Razliite misli su mu se kovitlale po glavi injihova silovitost ga je nemalo smuivala. Iznutra je gorio boanskom vatrom i nije mogao izvanasakrivati ar koji mu je zahvatio srce. Kajao se to je tako teko sagrijeio i uvrijedio pogled Bojegvelianstva. Ni prijanje ni sadanje nevaljaltine nisu ga vie veselile, ali se jo nije u sebe potpuno

    pouzdavao s obzirom na budunost. Zato, kad bi se iz spilje povratio k prijatelju, tako je bio odnapora satrven te se inilo kao da je drugaiji uniao, a drugaiji iziao.

    7. Jednoga dana, kad je najusrdnije zazivao milosre Gospodnje, Gospodin mu je pokazaoto treba da ini. Od tada je bio ispunjen tolikom radou i nije se mogao susprezati, nego je inehotice ljudima u ui neto priopivao. I kako zbog veliine nadahnute ljubavi nije mogao utjeti,

    poneto je povjerljivo govorio, ali zagonetno. Kao to je onom posebnom prijatelju, kako je reeno,

    govorio o sakrivenom blagu, tako je i drugima pokuavao govoriti slikovito. Govorio je da ne kaniii u Apuliju, nego je obeavao da e u vlastitom zaviaju izvesti slavne i velike stvari. Ljudi supomiljali da se kani eniti pa su ga pitali: "Hoe li se, Franjo, oeniti?" On im je odgovarajuirekao: "Oenit u se s plemenitijom i ljepom zarunicom nego ste ikada vidjeli; ona sve ostalenadmauje oblijem i mudrou." I zaista, prava pobonost je netaknuta Boja zarunica, koju je

    primio, a kraljevstvo nebesko je to sakriveno blago, to ga je s tolikom eljom traio. Nuno semoralo posvema oitovati evaneosko zvanje na onome, koji je imao biti slubenik Evanelja uvjeri i istini.

    4. poglavlje

    Kako je prodao sve i prezreo novac

  • 7/29/2019 ivotopis Svetog Franje

    4/50

    8. Gle, tako je zahvaen milou blaeni sluga Svevinjega i utvren Duhom Svetim. Jer jedolo predvieno vrijeme, slijedio je ono navaljivanje svoga srca koje, nakon odreknua svegasvjetovnoga, vodi k najveim dobrima. Nije se smjelo dalje oklijevati, jer se smrtonosna bolesttoliko razmahala i mnogima je ve tako zahvatila udove da bi im, ako lijenik samo malo zakasni,ugrabila ivot, kad dah ivota bude zaustavljen. Zato je ustao, prekriio se, osedlao konja i na njuzjahao. Ponio je sa sobom grimizne tkanine da je proda. Brzo je stigao u grad koji se zove Foligno.

    Kad je ondje po obiaju prodao sve to je donio, sretni je trgovac uzevi novac ostavio konja nakojem je do tada jahao. Zatim se povratio, skinuo s konja teret i u svojoj pobonoj dui poeorazmiljati to da uini s novcem. Na neobian se nain za as prepustio Bojem djelovanju.Osjeao se silno optereenim dok je jedan sat uza se nosio onaj novac, a sav dobitak je smatrao

    prainom. Zato se pourio da taj teret to prije odloi. Kad se vraao prema gradu Asizu, pokrajceste je opazio crkvu koja je bila davno sagraena na ast sv. Damjana. Zbog veoma velike staroati

    prijetila joj je opasnost da se srui.

    9. Kad je novi Kristov vojnik prispio do nje, pobono ganut tolikom potrebom, sa strahom ipotovanjem ue u nju. Tu je zatekao jednog siromanog sveenika. S velikom vjerom mu jepoljubio posveene ruke, predao mu novac to ga je imao kod sebe i redom mu ispripovijedi sve toje odluio. Sveenik se zaudi vie nego to bi se moglo vjerovati. udio se nenadanoj promjenistvari i oklijevao je da povjeruje ono to je sluao. A jer je mislio da mu se eli narugati, nije htiokod sebe zadrati predani novac. Viao ga je naime, tako rei, do juer kako meu roacima iznancima neurdeno ivi i kako svojom ludou nadmauje ve ostale. On je meutim ustrajao,nastojei da sveenik povjeruje njegovim rijeima; ponizno ga je molio i kumio da mu poradiGospodina dopusti s njime boraviti. Sveenik je napokon pristao da s njim boravi, ali iz straha predroditeljima nije primio novac koji taj istiniti preziratelj novca baci u neki prozori. Do novca nijevie drao nego do praine. On je naime elio posjedovati mudrost koja je vrednije od zlata idomoi se razboritosti koja je dragocjenija od srebra.

    5. poglavlje

    Otac ga progoni i vee

    10. Dok je sluga Boga svevinjega boravio u spomenutom mjestu, njegov je otac neprestanoposvuda obilazio kao brian traga elei saznati to mu se sa sinom dogodilo. I kad je doznao daboravi u ve spomenutom mjestu, ganut bolom srca zbog neoekivanog dogaaja veoma se uzrujao.Sazvao je prijatelje i susjede, pourio je to je bre mogao do mjesta u kojem je boravio sluga Boji.A Franjo, jer je bio novi borac Kristov, kad je uo prijetnju progonitelja i predosjeao njihovdolazak, hotei prepustiti sve srdbi Bojoj, sakrio se u neku skrovitu rupu, koju je u tu svrhu samnainio. Ta rupa je bila u kui. Moda je za nju znao samo on. U njoj se cijeli mjesec dananeprekidno skrivao da se jedva usuivao izlaziti samo poradi obavljanja ljudskih potreba. Ako je

    kada dobio hrane, pojeo bi je sakriven u rupi i potajno mu je pruana svaka usluga. Oblivenbujicom suza neprestano se molio i molio da bi ga Gospodin izbavio iz ruku onih koji mu progoneduu. A da bi mu pobone elje ispunio dobrostivom naklonou, postio je, plakao i molio se

    blagom Spasitelju; nije se pouzdavao u svoja nastojanja nego je sav svoj naum prebacio naGospodina. I premda se nalazio u rupi i boravio u tami, ipak je bio obuzet nekom neizrecivomradou koja mu je do tada bila nepoznata. Od nje je sav upravo izgarao. Napustio je rupu i izloiose pogrdama svojih progonitelja.

    11. I tako je odmah ustao snaan, brz i veseo nosei pred sobom titi vjere da zapone boj zaGospodina. Oboruan orujem velika pouzdanja krenuo je putem prema gradu. Raspaljen

    boanskim arom poeo je samoga sebe mnogo optuivati zbog tromosti i lijenosti. Kad su gavidjeli oni koji su ga poznavali, usporeivali su ono prijanje s posljednjim. Poeli su ga saalno

    prekoravati i nazivati ga budalom i luakom. Na nj su se nabacivali ulinim blatom i kamenjem.Promatrali su ga kako je izmijenio nekadanje ponaanje i kako je od tjelesne trapnje iznemogao.Zato su mu sve to je inio uraunavali u mahnitost i ludost. Ali, jer je strpljiv ovjek bolji od

  • 7/29/2019 ivotopis Svetog Franje

    5/50

    drznika, sluga Boji je za sve ovo bio gluh, i nepravda ga nije ni slomila ni izmijenila, nego je zasve to zahvaljivao Gospodinu.

    Uzalud naime protivnik progoni onoga koji tei za onim to je estito, jer to taj bude viepotiskivan, to e hrabrije pobjeivati. Netko je rekao da pogrda plemenito srce ini hrabrijim (L.An. Seneca).

    12. Kad su se ovakve glasine i naklapanja ve dugo irila ulicama i trgovima grada i kad je tui tamo odjeknula galama onih, koji su Franju ismjehivali, meu mnogima do ijih su uiju doprle teglasine bio je konano i njegov otac. Kad je uo ime svoga sina i da sugraani s njim tako

    postupaju, odmah je ustao, ali ne zato da ga oslobodi, nego da ga satre. Nije se nimalo obuzdavaonego je na nj nasrnuo kao vuk na ovcu, namrgoeno i divlje ga pogledao, zgrabio ga bezobzirnorukom i dosta grubo ga odvukao svojoj kui pa ga je bez samilosti vie dana drao zatvorena utamnom prostoru mislei da e mu tako slomiti volju i pridobiti ga. To je poduzeo najprije rijeima,zatim batinama i napokon okovima. Sve je ovo Franju uinilo spremnijim i snanijim da ostvarisvoju svetu odluku. Strpljivost ga nije napustila, premda je bio napadan rijeima i muen okovima.Onoga, kojemu je zapovijeeno da se u nevoljama raduje, nije mogue ni batinama ni okovimaodvratiti od prave nakane i stava, niti ga je mogue iz Kristova stada odvui. Taj ne dre u poplavi

    mnogih voda. U tjeskobi mu je bio utoitem Sin Boji, koji nam uvijek pokazuje, kako je ono toje on podnio za nas vee, da nam se nae trpljenje ne ini gorkim.

    6. poglavlje

    Kako je majka Franju oslobodilai kako se on pred asikim biskupom ogolio

    13. Kad je njegov otac zbog urnih obiteljskih stvari neko vrijeme izbivao, ovjek je Bojiostao svezan u kunom zatvoru a njegova je majka bila s njim sama kod kue. Ne odobravajuidjelo svoga mua, dola je k sinu i umilnim ga rijeima nagovorila. Kad je vidjela da ga ne moe

    odvratiti od njegove odluke, njezino se majinsko srce nad njim ganulo. Raskinula je okove, pustilaga da slobodno ode. On se, zahvaljujui svemoguem Bogu, urno vratio na mjesto gdje je prijeboravio. Sada se ve osjeao slobodnijim, poto je bio prokuan u suprotivtinama, a pomnogostrukim borbama izgled mu je postao vedriji. Preturivi nepravde, postao je sraniji, svudase slobodno kretao, stupao je hrabrije. Otac se meutim povratio. Kad nije naao Franju, poeo jegomilati grijehe na grijehe. Na enine opomene se promijenio. Zatim je odjurio na ono mjesto,galamio je i halabuio, da bi ga bar protjerao iz svoga kraja, ako ga ve ne moe od nauma odvratiti.Zaista je strah Gospodnji pouzdanje hrabrih. Kad je sin milosti uo da mu dolazi tjelesni otac,odluno i radosno mu se izruio. Na sav glas je vikao da nita ne dri do njegovih okova i batina.Osim toga je izjavio da e za Kristovo ime radosno podnijeti sva zla.

    14. Kad je otac vidio da ga ne moe od zapoeta puta odvratiti, sav se dao na to da od njegaizvue novac. ovjek je Boji elio da ga potroi i dade za uzdravanje siromaha i za graevineonoga mjesta. Njega, koji nije ljubio novca, nije ni na kakav nain bilo mogue prevariti; njega, kojina novac nije bio navezan nikakvom privrenou, nije zbog njegova gubitka bilo mogueuznemiriti. Kad je otac naao novac to ga je najvei preziratelj zemaljskih stvari bacio u prozor i

    prainu, njegov se divlji bijes neto malo splasnuo i e pohlepe se po nalasku novca donekleutaila. Otac ga je nakon toga izveo pred gradskoga biskupa3 da se pred njim odrekne svega imanjai da mu povrati sve to je jo imao. Ne samo da on to nije odbio, nego se silno radostan pourio daspremno izvri zahtjev.

    15. Kad je bio predveden pred biskupa, niti je oklijevao niti je krzmao zbog ega, tovie, nijeekao nikakvu rije a ni sam nije ni rijei progovorio. Svukao je sa sebe svu odjeu i bacio je

    odmah pred oca. tovie, nije zadrao ni gae, nego se pred svima svukao do gola. A biskup ga jepromatrao i silno se divio njegovu zanosu i postojanosti. Odmah je ustao i svojim ga rukamazagrlio, zatim ga je pokrio svojim platem u koji je bio obuen. Jasno je shvatio da je to Boja volja

  • 7/29/2019 ivotopis Svetog Franje

    6/50

  • 7/29/2019 ivotopis Svetog Franje

    7/50

    pridravao za Krista: "Nitko ne moe postaviti drugoga temelja, osim onoga koji je ve postavljen,a taj je Isus Krist."5 Kad se povratio na ono mjesto, kako je ve reeno, gdje je u davnini bilasagraena crkva sv. Damjana, uz pomo milosti Svevinjega u kratkom ju je vremenu brino

    popravio. Ovo je ono blagoslovljeno i sveto mjesto u kojem je isti blaeni ovjek osnovao slavnuredovniku ustanovu, odlini red siromanih gospoa i posveenih djevica. Dogodilo se to gotovoest godina nakon obraenja blaenoga Franje. Tu je gospoa Klara, rodom Asianka, postala

    najdragocjenijim temeljnim kamenom, povrh kojega je nazidano i ostalo kamenje. Kad sespomenuta gospoa, nakon osnutka Reda brae, na poticaj ovjeka Bojeg obratila Bogu, mnogimaje u napretku postala pomagaicom, a bezbrojnima uzorom. Po rodu je bila plemenita, ali je pomilosti bila jo plemenitija; bila je djevica tijelom, a srce joj je bilo izvanredno isto; po dobi je biladjevojka, a po razboritosti starica; u odluci je bila postojana i eljela je izgarati od boanske ljubavi.Bila je obdarena mudrou i izvanrednom poniznou. Bila je po imenu Klara (a to znai: slavna),ivotom je bila slavnija, a ponaanjem najslavnija.

    19. Na njoj je podignuta zgrada koja je izraena od najskupocjenijeg biserja, a tome biserju"hvala ne dolazi od ljudi nego od Boga".6 Nju nije mogue ni u kratkom razmatranju obuhvatitimislima niti ju je mogue s malo rijei prikazati. Prije svega meu njima je vladala krepostmeusobne neprestane ljubavi koja je njihove volje meusobno tako povezivala da su sve u svemu

    bile jednodune. Premda su bile mnogobrojne i raznolike, ipak su sve imale jedan duh; a znalo ih jezajedno boraviti po etrdeset do pedeset. Drugo, u svakoj pojedinoj od njih sjao je dragulj

    poniznosti. One primljene darove i nebeska dobra tako uvaju da pomou njih stjeu i ostalekreposti. Tree, ljiljan djevianstva i istoe sve ih tako opaja divnim miomirisom da zaboravljajuna zemaljske stvari te samo ele razmatrati o nebeskim. Iz njezina se mirisa u njihovim srcima raatolika ljubav prema vjenom Zaruniku da sveta netaknutost izmeu njih uklanja svaku zlu naviku

    prijanjega ivota. etvrto, sve su ukraene zaslugom najuzvienijega siromatva te jedva kada ilinikada pristanu na to da se u krajnjem sluaju izie u susret njihovoj prehrani i odijevanju.

    20. Peto, tako su se po milosti uvrstile u postu i utnji da nemaju tekoa kad se radi osvladavanju putenih poriva i obuzdavanju jezika. Neke su se od njih od govora tako odvikle da se

    onda, kad je potrebno da neto govore, jedva sjeaju kako treba oblikovati rijei i reenice. esto,budui da ih sve tako divno resi krepost strpljivosti, nikakvo im trpljenje ili nepravda ne moeslomiti duh ili ih promijeniti. Sedmo, u tolikoj mjeri posjeduju duh kontemplacije da ih ona upuujeto treba raditi i od ega se valja uvati; i tako umiju biti sretne, uranjajui svoju unutranjost uBoga. Danju i nou su zauzete pjevanjem boanskih pohvala i molitvom. Neka bi se vjeni Bogudostojao svojom svetom milou tako svet poetak zakljuiti jo svetijim svretkom. Neka ovo, to

    je reeno o Bogu posveenim djevicama i vjernim Kristovim slubenicama, bude sada dosta, jernjihov izvanredni ivot i slavno utemeljenje njihova Reda po papi Grguru, tada biskupu ostijskom,iziskuje da se napie posebno djelo, a za to se trai i vrijeme.7

    9. poglavlje

    Kako je promijenio odijelo,kako je popravljao crkvu svete Marije u Porcijunkuli

    i kako je uvi Evanelje sve ostavio,kako je zamislio i izradio odijelo to ga imaju braa

    21. Meutim se svetac Boji, kad je promijenio odijelo i popravio spomenutu crkvu, preseliona drugo mjesto pokraj grada Asiza gdje je poeo popravljati jednu oteenu i malne poruenucrkvu. Od onoga to je dobro zapoeo nije odustajao dok nije sve posvema dovrio. Odanle se

    preselio na drugo mjesto koje se zove Porcijunkula. Tu se nalazila crkva blaene Djevice MajkeBoje koja je davno sagraena. Onda je bila naputena i nitko se za nju nije brinuo. Kad ju je svetacBoji ugledao tako ruevnu, bio je ganut ljubavlju; budui da je upravo izgarao od pobonosti

    prema predobroj Majci, poeo je ondje trajno boraviti. Kad je popravljao spomenutu crkvu, bilo je

  • 7/29/2019 ivotopis Svetog Franje

    8/50

  • 7/29/2019 ivotopis Svetog Franje

    9/50

    dugo vremena provodio svet, pravedan i poboan ivot. ostavio nam je primjer savreneposlunosti, tjelesnoga rada, samotnikoga ivota i svete kontemplacije.13 Kad se ovima doda jojedan brat, brat Filip, on je zajedno s ostalima predstavljao sedmorku.14 Njegove je usne Gospodintaknuo kameniem istoe da bi po njemu umio slatko govoriti i zanosno klicati. Ulazio je usmisao Sv. pisma i tumaio ga, premda nije uio. Nasljedovao je one koje su idovski prvacismatrali neznalicama i neukima.

    11. poglavlje

    O duhu proricanja sv. Franje i o njegovim opomenama

    26. Tako se blaeni Franjo danomice napunjao utjehom i milou Duha Svetoga.Najpaljivije i najbriljivije bi nove sinove upuivao novim poukama. Uio ih je da ne zastranjujuiidu putem svetoga siromatva i blaene prostodunosti. Jednoga dana, kad se divio Bojemmilosru zbog udijeljenih mu dobroinstava i elio da mu Gospodin oituje tijek njegova obraenjai njegove subrae, traio je mjesto za molitvu kao to je to veoma esto inio. Kad bi na takvomemjestu dugo ostajao boravei sa strahom i trepetom uz Gospodara svekolike zemlje i dok je bolne

    due razmiljao o zlo provedenim godinama, ee je ponavljao one rijei: "Boe, budi milostivmeni greniku!"15 a neka neizreciva radost i neopisiva slast poela mu se postupno razlijevati udubini njegova srca. Poeo bi tako sam od sebe iznemagati. Kad bi priguio osjeaje i kad birastjerao tamu koja se iz straha zbog grijeha u njegovu srcu ugnjezdila, ulivena mu je sigurnost dasu mu oproteni svi grijesi i udijeljeno mu je pomazanje da bi odahnuo. Bio je uznesen izvan sebe isav obuzet nekom svjetlou. Srce mu se proirilo od milja dok je jasno gledao to e se dogoditi.Kad se ona slatkoa sa svjetlom povukla, vidjelo se kako je duhovno obnovljen i kako se ve

    preoblikovao u drugoga ovjeka.

    27. Kad se nakon toga povratio, radosno je kazao brai: "Budite hrabri, predragi, i radujte seu gospodinu! Nemojte se alostiti zato to vam se ini da smo malobrojni. Neka vas ne zabrinjava

    moja ili vaa jednostavnost, jer mi je Gospodin zaista pokazao kakoe dati te

    emo se veomaumnoiti i kako e nas proiriti do krajnjih granica zemlje. Radi vaeg napretka prisiljen sam vam

    kazati to sam vidio. Zaista bih vema volio utjeti kad me ne bi na to silila ljubav da vam saopim.Vidio sam kako k nama dolazi veliko mnotvo ljudi koji hoe s nama ivjeti u svetom odijelu iopsluivati nae redovniko Pravilo. I evo jo i sada u mojim uima odzvanjaju njihovi glasovi;

    jedni prema odredbi svete poslunosti odlaze, a drugi se vraaju. Vidio sam kao neke putove kojigotovo iz svakog naroda smjeraju u ove krajeve i svi su bili krcati mnotva. Dolaze Francuzi, urese panjolci, Teutonci i Englezi tre, i hiti veoma veliko mnotvo i drugih razliitih jezika." Kad su

    braa to ula, bila su ispunjena spasonosnom radou. Radovali su se zbog milosti to ju jeGospodin Bog udijelio svome svecu ili zbog toga to su silno eali da bi koristili svojim blinjima,kojima su eljeli da se po njemu spase i danomice umnoavaju.

    28. I ree im svetac: "Da bismo svome Gospodinu Bogu vjerno i pobono za sve njegovedarove bili zahvalni i da biste znali kako sa sadanjom i buduom braom treba ivjeti, shvatiteistinu buduega razvoja. Sada emo na poetku ovoga ivota nai neko slatko voe koje se svelikom nasladom jede, ali malo kasnije e nam biti prueno neto to u sebi ima manje slasti iugodnosti. I napokon e nam biti dano neto to je puno gorine. Tim se neemo moi hraniti, jerzbog gorine to nitko nee moi jesti, iako ima neki vanjski miris i ljepotu. I zaista, kao to samvam kazao, Gospodin e nas umnoiti te emo biti velik narod. Ali konano e se dogoditi onakokao kad ovjek baci mreu u more ili jezero te zahvati veliko mnotvo riba pa kad ih sve smjesti usvoju laicu i bude mu mrsko da ih sve odveze, izabrat e one vee i koje mu se sviaju te e ihstaviti u svoje posue, a ostale e izbaciti." Kolikom istinitou sja sve ovo to je svetac Boji

    prorekao. Kako se to dovoljno jasno oitovao onima koji dogaaje promatraju u duhu istine. Etokako je duh proricaja poinuo na svetom Franji.

    12. poglavlje

  • 7/29/2019 ivotopis Svetog Franje

    10/50

    Kako ih je po dvojicu poslao u svijet

    i kako su se za kratko vrijeme opet skupili

    29. Kad je nekako u isto vrijeme neki drugi ovjek stupio u Red, naoe se na okupuosmorica. Tada ih je blaeni Franjo sve pozvao k sebi, vie im je toga kazao o kraljevstvu Bojem,

    o preziranju svijeta, o odricanju vlastite volje i o upokoravanju vlastitoga tijela. Po dvojicu ih jeodvojio za etiri kraja svijeta pa im je rekao: "Idite, predragi, dvojica po dvojica u razliite krajevesvijeta, navjeujte ljudima mir i pokoru za oprotenje grijeha! U nevoljama budite strpljivi i sigurnida e Gospodin ispuniti svoju odluku i obeanje. Onima koji vas to zapitaju odgovorite ponizno,

    blagoslivljajte one koji vas progone, zahvaljujte onima koji vam nanose nepravdu i uvrede, jer namse za sve ovo pripravlja vjeno kraljevstvo." A oni su se, primivi odluku svete poslunosti, predsvetim Franjom ponizno prostrli po zemlji. On je pak, grlei ih, svakom pojedinom slatko i pobonogovorio: "Povjeri Gospodinu svu svoju brigu i on e te potkrijepiti." Ove je rijei govorio kad god

    je koga od brae u ime poslunosti slao.

    30. Tada je brat Bernardo s bratom Egidijem krenuo prema Sv. Jakobu, a sveti je Franjozajedno s jednim drugom odabrao drugi kraj, ostala su etvorica, idui po dvojica, krenula u drugekrajeve. Ali kad je prolo malo vremena, sveti Franjo ih je elio sve vidjeti; zato se molioGospodinu koji sakuplja raspreni Izrael da ih se udostoji ubrzo sakupiti. I tako se zbilo da su se ukratkom vremenu prema njegovoj elji bez ljudskog poziva, zahvaljujui Bogu, nali na okupu.Kad su bili zajedno, veoma su se obradovali zbog vienja dobroga pastira i udili se to su sesakupili samo poradi jedne elje. Izvjeivali su o dobrima koja im je milosrdni Bog uinio. Ako su

    bili malo nemarni i nezahvalni, ponizno su svetoga oca molili da ih opomene i kazni, a to su zdunoprimili. - Tako su uvijek obiavali kad bi doli k njemu. A nisu pred njim skrivali ni najneznatnijemisli, a isto tako ni pokrete srca. A kad bi izvrili sve to im je bilo zapovijeeno, smatrali su se"beskorisnim slugama". Tako je onu prvu kolu blaenoga Franje proimao duh istoe, pa kad jeznao initi ono to je korisno, sveto i pravedno, imao je dovoljno razloga da im se mnogo raduje.

    Blaeni je otac s velikom ljubavlju grlio svoje sinove. Zato im je poeo otkrivati svoju nakanu ipovjeravati im ono to mu je Gospodin objavio.

    31. Odmah su im se pridruila nova etiri estita i sposobna ovjeka i slijedili su svecaBojega. I zato se meu narodom o njemu naveliko govorilo i glas o ovjeku Bojem se poeo svevie iriti. U ono su se vrijeme zaista sveti Franjo i braa mnogo veselili i na poseban nain radovalikad bi, bez obzira tko je i to je, obian vjernik, bogata, siromah, plemi, puanin, neugledan, drag,uman, priprost, klerik, neuk, svjetovnjak iz kranskoga puka, voen Duhom Bojim doao da primiodijelo svetoga Reda. Zbog svega toga svjetovnjaci su se mnogo divili. Bio im je uzorom poniznostion koji ih je pozivao na put boljega ivota i na pokoru za grijehe. Nikakva neplemenitost roda,nikakvo siromatvo nije prijeilo da se u Boje djelo ugrade oni koje je Bog htio da budu ugraeni,

    jer je njemu drago boraviti s onima koje je svijet odbacio i s onima koji su jednostavni.

    13. poglavlje

    Kako je napisao prvo Pravilo, kad je imao jedanaestoricu brae,i kako ga je gospodin papa Inocent potvrdio; vienje drveta

    32. Kad je blaeni Franjo vidio kako gospodin Bog danomice poveava broj brae, napisao jesebi i svojoj brai, sadanjoj i buduoj, jednostavno i kratko, nain i pravilo ivota. Prvenstveno sesluio rijeima sv. Evanelja, jer je eznuo samo za evaneoskim savrenstvom. Unio je u Pravilo ineto drugih stvari koje su prijeko potrebne za provoenje sveta ivota. Zato je sa svom

  • 7/29/2019 ivotopis Svetog Franje

    11/50

  • 7/29/2019 ivotopis Svetog Franje

    12/50

    naselja. Milost se Boja smjesta pobrinula te im je u susret doao ovjek koji je u ruci nosio kruh,predao im ga je i otiao. A kako ga oni nisu poznavali, bili su zadivljeni u svojim srcima i jedandrugoga su pobono poticali da se moraju pouzdati u Boje milosre. Poto su uzeli hranu iokrijepili se, dooe u neko mjesto nedaleko od grada Orte. Ondje su proveli gotovo petnaest dana.

    Nekolicina je brae otila u grad da nabave potrebitu hranu. Ono malo to su isprosili, idui od vratado vrata, odnijeli su ostaloj brai te su, zahvaljujui Gospodinu, radosna srca zajedno blagovali. A

    ako bi im neto hrane preostalo, jer nije bilo nikoga komu bi to mogli dati, spremili bi u jednugrobnicu, u koju su se neko sahranjivala mrtva tjelesa, da bi to naknadno pojeli. To mjesto bijaesamotno i zaputeno, vrlo rijetko bi se netko onamo svratio.

    35. Tome su se mnogo veselili, kad nisu nita ni vidjeli ni imali to bi im u tjelesnom pogledumoglo pruiti neki uitak. Zato su se ondje sprijateljili sa svetim siromatvom. U nestaici svega to

    pripada svijetu nalazili su veliku utjehu. Odluili su da e uza siromatvo svagdje i uvijek prianjatikao to je to bilo ondje. Kako su odbacili svu brigu za zemaljske stvari, uivali su samo u boanskojutjehi. Odluie i uglavie da se iz zagrljaja svetog siromatva nee otimati ni kad budu vitlaninevoljama, ni kad budu gonjeni kunjama. Premda je privlanost onoga mjesta mogla mnogorazvodnjeti zanos njihovih srdaca, ipak nije zarobila njihove osjeaje. A da ih podue zadravanjene bi makar samo izvana sputalo nekom vrsti vlasnitva, ostavie ono mjesto i slijedei sretna oca uto vrijeme uoe u Spoletsku dolinu. - Istiniti ljubitelji pravednosti raspravljali su takoer i oovome: moraju li boraviti meu ljudima ili treba da se povuku na samotna mjesta. No, sveti Franjo,koji se namjerice nije pouzdavao u sebe, nego se prije svih pothvata utjecao svetoj molitvi, odabrao

    je: da nee ivjeti samo sebi, nego onomu koji je umro za sve. Bio je svjestan toga da je za to poslanda bi Bogu privodio due koje je avao nastojao odvui.

    15. poglavlje

    uvenost svetoga Franje, obraenje mnogihi kako je Red prozvan Redom male brae, te kako je

    blaeni Franjo pouavao one koji su stupili u Red

    36. Zato je hrabri vojnik Kristov Franjo obilazio gradove i gradie navjeujui KraljevstvoBoje. Nije to inio "uvjerljivim rijeima ljudske mudrosti", nego naukom i snagom Duha.Propovijedao je mir, nauavao je o spasenju i pokori za obraenje grijeha. - Snagom apostolskogovlatenja, koje mu je dano, u svemu je odluno postupao. Nije se sluio laskanjem, ni zavodljivim

    umiljavanjem. Nije znao gladiti grijehe pojedinaca, nego je u njih zabadao. Greniki ivot nijezatiivao, nego je otrim karanjem po njemu lupao. I sam je bio uvjeren o onome na to je rijeimaupuivao druge. Nije se bojao kudioca. Istinu je iznosio najodlunije da su se i najueniji ljudi, kojisu uivali slavu i ugled, divili njegovim govorima. Zbog spasonosna straha oni su se plaili njegovenazonosti. Trali su muevi, trale ene, urili se klerici, hitali su redovnici da vide i uju ovjekaBojeg koji im se priinjao kao ovjek s drugoga svijeta. Ljudi svake dobi i obaju spolova grnuli suda vide neobine stvari to ih je Gospodin u posljednje doba po svome sluzi izvodio na svijetu.Zaista se u ono vrijeme inilo kao da je neko novo svjetlo s neba poslano na zemlju da raspritminu i mrak to ja zahvatio gotovo cijeli onaj kraj tako da je pojedinac jedva znao kamo treba poi.A sve se to dogaalo zbog nazonosti svetoga Franje i zbog njegove duhovne veliine. Ljudi sutoliko zaboravili Boga i zanemarili njegove zapovijedi da su se iz starih i zastarjelih zala jedva

    nekako mogli probuditi.37. Zraio je poput sjajne zvijezde u nonoj tmini i poput zore se uzdigao iznad mraka. I tako

    se za kratko vrijeme zbilo da je izmijenjeno lice onoga kraja i svuda se pokazivao ljepim poto je

  • 7/29/2019 ivotopis Svetog Franje

    13/50

    odbacio prijanju gnusobu. Rastjerana je negdanja sua pa su se usjevi na bijednom polju brzopodigli. I neobraeni vinograd je poeo donositi plod mirisa Gospodnjega. Kad je draesnoprocvao, donio je plodove asti i estitosti. Posvuda je odjekivalo zahvaljivanje i glas pohvale; itako su mnogi, odbacivi svjetovne brige, u ivotu i nauavanju blaenoga oca Franje spoznali samisebe i poeljeli ljubiti i astiti Stvoritelja. - Mnogi su iz naroda, plemeniti i neplemeniti, klerici ilaici, boanskim nadahnuem taknuti, poeli pristupati k sv. Franji sa eljom da doivotno vojuju

    pod njegovim vodstvom i po njegovoj nauci. Svetac je Boji sve ove poput potoka, koji obilujenebeskom milou, natapao kiom izvanrednih darova, plodno je tlo njihovih srdaca kitio cvijeemkreposti. Franjo je bio izvanredan umjetnik. Potaknuti njegovim propovijedanjem, nainom ivota,Pravilom i nauavanjem obnavljali su se vjernici Crkve Krisotve obaju spolova, a trostruka vojskaonih koji se spasavaju donosila je pobjede.16 Svima je davao upute za ivot i svakom je staleu

    pokazivao istinski put spasenja.

    38. No napose nam valja progovoriti o Redu to ga je prigrlio ljubavlju i zavjetovanjem. Onje prvenstveni osniva Reda male brae i on mu je dao to ime. U Pravilu naime pie ovako: "I nekabudu "maleni" (minores)!" Kad je izrekao ove rijei, isti as je kazao: "Hou da se ovo bratstvozove Red male brae." - I doista su bili "maleni". Svima su bili podloni. Uvijek su traili neuglednamjesta i obavljali takve poslove te se inilo, kao da im se nanosi velika nepravda, da bi se takomogli uvrstiti na pouzdanu temelju istinske poniznosti i da bi se meu njima prikladnimrasporedom podigla duhovna zgrada kreposti. - I doista, na temelju postojanosti izgraena jevelebna graevina ljubavi. U njoj je uzidano ivo kamenje sakupljeno iz sviju krajeva svijeta da

    bude prebivalite Duha Svetoga. O, kolikim su arom ljubavi plamtjeli novi Kristovi uenici!Kolika je bila njihova ljubav prema svetom zajednitvu! A kad bi se negdje sastali ili bi se premaobiaju negdje susreli, bljesnuo bi izraz ljubavi poput strelice. Ta je zajednica bila pravo rasaditeljubavi. A to da reknemo o onim istim zagrljajima, njenim osjeajima, svetom poljupcu, srdanurazgovoru, ednu smjehu, a to istom o prijaznu pogledu, bistru oku, poniznu srcu, pomirljivu

    jeziku, prijaznu odgovoru? Sve su imali jednaku nakanu, spremnu poslunost i neumorne ruke.

    39. I zbilja, kad su sve zemaljsko prezreli, a sami sebe nisu nikada ljubili sebinom ljubavlju,

    svu su ljubav izlijevali na zajednicu. Trudili su se da sami sebe predaju drugima da bi zajednikiizlazili u susret bratskoj potrebi. eljno su se sastajali, a s jo veom dragou su boravili zajedno.Svima je bilo teko dijeliti se od zajednice, bolan im je bio rastanak, nemilo odvajanje. - Nadasve

    posluni vojnici nisu se usuivali nita pretpostavljati svetoj poslunosti. Prije nego to bi izvrilinalog poslunosti pripravljali su se na izvedbu zapovijedi. Kad se radilo o zapovijedima, nisuispitivali zato su nareene. Uklonivi svako protivljenje, upravo bi na vrat-nanos hitali. -"Sljedbenici najsvetijeg siromatva" nita nisu neuredno ljubili, jer nita nisu imali. Zato nisustrahovali da bi mogli neto izgubiti. Zadovoljavali su se samo jednom tunikom koja je izvana iiznutra bila pokrpana. Nije se na njoj mogla vidjeti nikakva rasko, nego se samo moglo opazitiveliko preziranje i neznatnost, da bi u njoj izgledali kao posvema razapeti svijetu. Opasani su bilikonopcem, nosili su siromane hlae. Pobono su odluili da e samo kod ovoga ostati i da nee

    nita vie imati. - Zato su se posvuda smatrali sigurnima. Nije ih muio nikakav strah. Bezbrino suoekivali sutranji dan. A nisu bili mnogo zabrinuti ni onda kad su ee zbog putovanja moralitraiti nono gostoprimstvo. Kako su esto u najveoj studeni bili prinudeni ostati bez konaka,skupili bi se oko vatre ili bi se preko noi ponizno sklonili u grobnice ili spilje. - Oni, koji su umjeli,

    preko dana su radili vlastitim rukama, boravili su u sklonitima za gubavce ili u drugim potenimmjestima. Sve su ponizno i pobono posluivali. Nisu htjeli vriti nikakvu slubu zbog koje bi semogla pojaviti sablazan. Uvijek su se bavili onim to je sveto, pravedno, poteno i korisno. Sve, skojima su dolazili u doticaj, poticali su svojim primjerom na poniznost i stprljivost.

    40. Krepost strpljivosti ih je tako osvojila da su radije traili da budu ondje gdje e podnositiprogonstvo svojih tjelesa nego ondje gdje bi mogli, poto se sazna za njihovu svetost i budu zbog

    nje hvaljeni, biti pomagani naklonou svijeta.

    esto su trpjeli poruge, bili zlostavljani, ogoljeni,batinani, vezani, zatvarani, a da ih nitko nije titio. Sve su to tako junaki podnosili, da se iz

    njihovih usta nita drugo nije ulo, nego je samo odzvanjao glas pobonih pohvala i zahvajivanja. -

  • 7/29/2019 ivotopis Svetog Franje

    14/50

    Jedva da su kada ili nikada prestajali s pohvalama Bogu i molitvom. Razmiljajui o svemu tosuradili i razgovarajui o onome to su nainili dobro, zahvaljivali su Bogu; a zbog onoga to suzanemarili i nesmotreno uinili, naricali su i plakali. Mislili su da ih je Bog napustio, akoneprestano nisu bili pohaani duhom pobonosti i uobiajenim svetim osjeajima. Kad su se htjeli

    prepusitti molitvi, da ih ne bi svladao san, podravani su potpornjem, a neki su se privezalikonopcem da ne bi naruili molitvu, ako bi ih san prevario. - Jedni su se opasivali eljeznim

    lancima, a drugi drvenim muilima. Ako bi se kada od obilnije hrane ili pia, kako to gdjekad biva,poremetila njihova trijeznost, ili ako bi umorni od putovanja prekoraili granice nunoga, pa makarto bilo i u maloj vjeri, viednevnim bi se postom veoma trapili. Toliko su trapnjom nastojaliobuzdati porive tijela da se gdje kada nisu skanjivali goli baciti u led ili bi cijelo tijelo izranilitrnovim bodljikama te bi ga tako oblili prolivenom vlastitom krvlju.

    41. Sve su zemaljsko tako odbacivali da su se teko skanjivali primiti i ono to im je za ivotbilo prjeko potrebno. A kako su dugo vremena bili daleko od svake tjelesne utjehe, nisu se plailinikakva napora. - U svemu ovome su teili za mirom i blagou prema svima. Bavili su se samoonim to je estito i miroljubivo. Najbriljivije su izbjegavali svaku sablazan. Govorili su samo ononajnunije. Iz njihovih usta nisu izlazile lakrdijake ili lakoumne rijei. Tako se u njihovu ivotunije moglo pronai nita to bi bilo besramno ili bilo kako nepoteno. - Svaki njihov in je bioodmjeren, hod edan. Sva su im osjetila bila umrtvena te sebi nisu doputali sluati ili gledati nitadrugo nego samo ono to je iziskivala njihova glavna nakana. Dok su im oi bile usmjerene premazemlji, srcem su boravili u nebu. U njima nije bilo zavisti, zlobe, srdbe, prigovaranja, sumnjienja,ogorenosti, nego je meu njima vladala velika sloga, neprestani mir, zahvaljivanje i glas hvale.Ovo bijahu uzori dragoga oca koji svoje nove sinove nije pouavao samo rijeju i jezikom, negodaleko vie djelom i istinom.

    16. poglavlje

    Boravak u Rivo Tortu i obdravanje siromatva

    42. Blaeni se Franjo s ostalima zadravao pokraj grada Asiza na mjestu koje se zove RigusTortus (Rivo Torto = Krivudavi potok). Na tom se mjestu nalazila neka naputena staja. U njezinojsu sjeni ivjeli najodluniji preziratelji velikih i lijepih kua. Tu su nalazili zatitu pred vjetrovima ikiom. "Bre se - kako kae svetac - uzlazi u nebo iz staje nego iz palae." Na tom su mjestu s

    blaenim ocem prebivali svi sinovi i braa u velikom naporu i nestaici. Veoma esto su bili lieniutjehe to je prua komadi kruha; zadovoljili su se i samom repom, koju bi po asikom polju tu itamo u velikoj nestaici isprosili. To je mjesto bilo tako tijesno da su u njemu jedva mogli sjediti ili

    poivati. "Nit je tko mrmljao, nit se tko tuio - duh neustraiv im u grudima junakim - mirnosnosio do kraja." Sveti Franjo se danomice, tovie, neprestano najbriljivije zanimao za svoje i nijetrpio da bi se u njima neto opasno ugnjezdilo. Iz njihovih je srdaca progonio svaki nemar. - Bio je

    strog s obzirom na obdravanje stege, neprestano je nad njom bdio. Ako bi se, kao to to biva, unjemu pojavila tjelesna napast, u zimsko doba bi se bacio u kakvu jamu punu ledene vode i u njoj bise tako dugo zadrao uronjen dok se tjelesna napast ne bi posve stiala. Primjer tolika mrtvenja suvrlo revno nasljedovali i ostali.

    43. Uio ih je ne samo da krote zle sklonosti i da suzbijaju porive tijela, nego da takoerobuzdavaju i vanjska osjetila kroz koja u duu ulazi smrt. Kako je u to vrijeme onim krajem svelikom bukom i sjajem prolazio car Oton (IV) da primi krunu zemaljskog carstva, sveti je otac sostalima boravio u spomenutoj staji pokraj puta kojim je car prolazio, ali nije iziao vidjeti cara niti

    je to ikome dopustio, osim jednom koji je ustrajno caru navjeivao da e ta njegova slava bitikratkotrajna.17 - Slavni je svetac sam sa sobom boravio i hodio u irini svoga srca. U sebi je

    pripravljao Bogu dostojno prebivalite. Zato vanjska buka nije privlaila njegove ui niti ga jekakav glas mogao prekinuti ili zasmetati u vanom poslu kojim se bavio. Posjedovao je apostolskizadatak i zato nije uope htio laskati kraljevima i knezovima.

  • 7/29/2019 ivotopis Svetog Franje

    15/50

    44. Uvijek se trudio oko svete prostodunosti i nije doputao da tjesnoa mjesta stisne irinusrca. Zato je na grede prebivalita napisao imena brae da svaki, kad bude htio moliti ili poivati,mogne znati gdje mu je mjesto, a i za to da ne bi tjesnoa malena prostora naruavala utnju srca. -Dok su ondje boravili, desilo se da je neki ovjek onamo gdje je ovjek Boji boravio sa svojimdrugovima uveo magarca da bude u hladovini. A da ne bi bio odbijen, sokolio je magarca, koji jeulazio, ovim rijeima: "Ui unutra, jeremo uiniti uslugu ovome mjestu!" Kad je sveti Franjo uo

    ove rijei, teko je to podnio, jer je shvatio nakanu onoga ovjeka. Onaj je naime mislio da oniondje hoe boraviti samo zato da bi proirili mjesto i da kuu spoje s kuom. Sveti je Franjo smjestaodande otiao i napustio staju zbog prostakovih rijei. Preselio se na drugo mjesto, koje odanle nije

    bilo daleko, a zove se Porcijunkula. Ondje je on, kako je ve reeno, prije dugo popravljao crkvusvete Marije. Nije htio imati nikakve svojine da bi mogao sve u Gospodinu savrenije posjedovati.

    17. poglavlje

    Kako je blaeni Franjo uio brau moliti,o istoi i poslunosti brae

    45. U ono su vrijeme braa od njega zatraila da ih ui moliti jer, dok su hodili ujednostavnosti srca, jo nisu poznavali crkveni asoslov. On im je na to rekao: "Kad budete molili,recite: 'Oe na' i 'Klanjamo ti se, Kriste, ovdje i u svim tvojim crkvama koje su po cijelome svijetui blagoslivljamo te, jer si po svom svetom kriu otkupio svijet'."18 - Ovo su braa, uenici

    pobonoga uitelja, nastojala s najveim marom izvriti. Nisu se naime samo trsili izvriti ono toim je blaeni otac Franjo rekao kao bratski savjet ili kao oinski nalog, nego su takoer nastojali tovjernije izvriti i ono o emu je on sam razmiljao i mozgao, ako bi to po nekom znaku razaznali.Sam je naime blaeni otac govorio da nije prava poslunost samo ono to je kao zapovijed izreeno,nego i ono o emu se mislilo. Nije poslunost ni samo ono to je zapovjeeno, nego i ono to je

    poeljeno. Zato je rekao: "Brat podlonik mora bez oklijevanja - ne samo kad uje glas bratapoglavara, nego i onda kad na drugi nain spozna njegovu volju - izvriti ono to po nekom znakurazabere da poglavar hoe."Zato na kojem je god mjestu bila podignuta crkva i ako nisu bili blizunje nego su je samo mogli vidjeti izdaleka, prema njoj bi se bacili niice na zemlju i prignuvi takooba ovjeka - unutranjega i vanjskoga - klanjali bi se Svemoguemu govorei: "Klanjamo ti se,Kriste, ovdje i u svim tvojim crkvama" kao to ih je nauio sveti otac. Ima jo neto emu se istotako treba mnogo diviti: gdje god bi opazili kri ili neki znak kria, bilo na zemlji, bilo na zidu,drveu, na ogradama, uz putove, isto bi uinili.

    46. Sveta prostodunost ih je tako ispunjavala, neporonost ivota ih je tako pouavala,istoa srca ih je tako proimala da uope nisu znali to znai biti "dvostruke due", jer kao to je unjima bila jedna vjera, tako je bio i jedan duh, jedna volja, jedna ljubav, neprestana povezanostsrdaca, sloga, stjecanje kreposti, sklad "srdaca i pobona djelovanja". - Kad su nekom sveeniku,

    koji je bio veoma ozloglaen i zbog velikih zlodjela zasluio da ga svi preziru, ee ili naispovijed, nisu se ni onda kod njega prestali ispovijedati, niti su to o njemu htjeli vjerovati, niti sumu uskraivali duno tovanje kad su od mnogih uli za njegovu zlou. Kad je pak taj ili neki drugisveenik jednoga dana nekomu od brae kazao: "Pazi, brate, da ne bude licemjer!" taj je brat nasveeniku rije odmah povjerovao da je licemjer. Zato bi danju i nou naricao, jer ga je obuzdalasilna alost. Kad su ga braa upitala to znai ta njegova velika tugai neobina alost, rekao je:"Neki mi je sveenik rekao takvu rije i ona me je toliko raalostila da jedva mogu o neem drugommisliti." Braa su ga tjeila i hrabrila da sebe smatra zaista takvim. A on im je na to rekao: "to vito, brao govorite? Onaj koji je to rekao sveenik je, zar sveenik moe lagati? A jer sveenik nelae, treba, dakle, da vjerujemo da je istina ono to je on rekao." Tako je dugo ostao u

    prostodunosti. Konano se smirio na rije blaenoga oca koji mu je objasnio sveenikove rijei i

    otroumno opravdao njegovu nauku. - Jedva bi se koji od brae u svojoj dui toliko smutio, a danjegova vatrena rije ne bi rastjerala oblake i povratila vedrinu.

  • 7/29/2019 ivotopis Svetog Franje

    16/50

    18. poglavlje

    Vatrena kola i poznavanje udaljenih zbivanjato ga je imao blaeni otac Franjo

    47. Hodei tako prostoduno pred Bogom i bez straha pred ljudima, braa su zavrijedila da

    budu obradovana boanskom objavom. Dok su naime bili raspaljeni vatrom Duha Svetoga, poduhovnom napjevu su poniznim glasom pjevali Oena ne samo u odreene sate, nego takoersvakoga sata. Zemaljske ih brige nisu morile, niti su ih tjerale u tjeskobu. Jedne se noi blaeni otacFranjo tijelom udaljio od brae. I gle, bilo je oko ponoi. Dok su neka braa poivala, a neka uutnji usrdno molila, kroz mala kuna vrata uoe sjajna vatrena kola te se dva-triput ovamo-onamookrenue po prostoriji. Povrh njih je lebdjela veoma velika kugla. Bila je slina suncu i obasjavala

    je no. Budni se zapanjie, a oni, koji su spavali, prestrae se. I nita im nije bilo manje obasjanosrce nego to je bilo obasjano tijelo. Naavi se zajedno, stadoe se meusobno pitati, to bi tomoglo biti. Po snazi i milosti tolikoga svjetla jedni su drugima mogli vidjeti savjest. Napokon sushvatili i spoznali, da je to dua svetog oca odsijevala tako velikim sjajem. Ona je zbog ljepotesvoje naroite istoe te zbog velike i brine ljubavi za sinove zavrijedila primiti blagoslov tolikoga

    dara.48. To su ee ustanovili i iskusili na temelju oitih dokaza da njihovu ocu nisu sakrivene

    tajne srdaca. O, koliko se puta pokazalo da on - ne po ljudskom upuivanju nego po objavi DuhaSvetoga - poznaje i djela odsutne brae. Otkrivao je tajne srdaca i ispitivao savjesti! Kolike je samou snu opomenuo. Zapovijedio im je to im je initi i odvratio ihje od onoga to initi ne smiju. Akolikima je prorekao budua zla na kojima su se sadanja dobra oito vidjela! Tako mu je bio

    poznat unaprijed svretak opaka ivota mnogih, a objavio im je da e primiti milost spasenja.tovie, ako je tko zavrijedio da bude prosvjetljen duhom istoe i prostodunosti, taj je na nain,koji je ostalima bio nepoznat, bio obdaren posebnom utjehom da mu se ukae u vienju. - Izmeuostalih sluajeva iznijet u sluaj to sam ga doznao od vjerodostojnih svjedoka. Kad je sveti Franjo

    postavio brata Ivana iz Firenze za provincijalnoga ministra brae u provinciji i kad je brat Ivan sbraom drao kapitul iste provincije, Gospodin Bog mu je uobiajenom ljubaznou otvorio vrata

    govora, a svu je brau uio dobrohotnom i paljivom da ga sluaju. Meu njima bijae i jedan bratsveenik imenom Monaldo koji je bio slavan po dobru glasu, ali jo slavniji po ivotu. Njegove sukreposti bile utemeljene na poniznosti, pomagala ih je molitva, a uvao tit strpljivosti. A u tom jekapitulu19 sudjelovao i brat Antun, kojemu je Gospodin prosvijetlio razum da razumije Pisma i dacijelomu svijetu o Isusu govori rijei slae od meda, meda samotoka. Dok je on brai govoriovatreno i pobono o natpisu: "Isus Nazareanin, Kralj idovski", spomenuti brat Monaldo je

    pogledao premavratima kue, u kojoj su se braa nala na okupu, i ondje je tjelesnim oima vidioblaenoga Franju kako uzdignut u zrak rairenim rukama pravi znak kria i blagoslivlje brau.Vidjelo se da su svi napunjeni utjehom Duha Svetoga. Obradovali su se spasenju i bilo im je

    dovoljno uvjerljivo to su uli o vienju i nazonosti slavnoga svetog Oca.49. A da su mu bile poznate tajne srdaca i drugih, izmeu brojnih sluajeva to su ih mnogi

    ee doivjeli, iznijet u samo jedan o kojem se ne moe poroditi nikava sumnja. Neki bratimenom Ricerije, plemenit po rodu, a plemenitiji po ivotu, ljubio je Boga a sebe prezirao. Kad se

    prepustio vodstvu pobona srca i odlune volje da bi se potpuno domogao naklonosti svetoga ocaFranje, mnogo je strahovao da sveti otac ne bi od njega zazirao zbog kakva nepoznata miljenja pa

    bi tako bio lien njegove ljubavi. Onaj je brat mislio, jer je bio bojaljiv, da e onaj koga sv. Franjoljubi njenom ljubavlju, biti takoer dostojan i milosti Boje. Bio je uvjeren da e onoga kome seFranjo ne bude pokazivao dobrohotnim i sklonim, pogoditi srdba svevinjega Suca. Spomenuti se

    brat preputao ovakvim mislima i ee je o tome utei u sebi razmiljao a da upravo nikome nijeotkrio svoju tajnu misao.

    50. Kad je, meutim, jednoga dana blaeni otac bio u elijici i molio, a spomenuti bratsmuen obiajenom milju doao do onoga mjesta, svetac je Boji znao i za njegov dolazak i bilo

  • 7/29/2019 ivotopis Svetog Franje

    17/50

    mu je poznato to je u svojoj dui razmiljao. Odmah ga je dao pozvati k sebi i rekao mu: "Neka te,sinko, ne uznemiruje nikakva napast, neka te ne mui nikakva misao, jer si mi veoma drag; znaj dasi zavrijedio biti meu onima koji su mi posebno dragi i da zasluuje moju ljubav i prijateljstvo.Ui s pouzdanjem k meni kad god htjedne i sa mnom povjerljivo razgovaraj." Spomenuti se bratudom udio i od tada je postao jo smireniji. Koliko je napredovao u naklonosti svetoga oca tolikose poeo pouzdanije preputati Bojem milosru. - Kako, sveti oe, mora da teko snose tvoju

    odsutnost oni koji se ne nadaju da bi na zemlji mogli nai slinijega. Pomai, molim te, svojimzagovorom onima koje vidi da su zapleteni pogubnom ljagom grijeha. Jer si ve bio pun duha svihpravednika, jer si predviao budue stvari i znao sadanje, da bi izbjegao hvastanje, uvijek si predoima imao svetu prostodunost. - No, nastavimo dalje i pratimo povijesni slijed.

    19. poglavlje

    Briga kojom je bdio nad svojom braom,preziranje samoga sebe i prava poniznost

    51. Blaeni se ovjek Franjo tjelesno povratio k svojoj brai od koje se, kako je ve reeno,

    duhovno nikada nije dijelio. Oprezno je i brino istraivao djela sviju. Prema podlonicima seuvijek odnosio s nekom sretnom radoznalou. Nita nije ostavljao nekanjeno, ako je opazio da jeneto nevaljano uinjeno. Prvenstveno se borio protiv duhovnih mana, zatim je procjenjivaotjelesne, konano je uklanjao sve prigode, koje obiaju otvarati rata grijesima. - Svim marom i svom

    briljivou je uvao svetu gospou siromatinu. Nije trpio nita to bi ga moglo dovesti dosuvinoga. Nije volio da se u kui nae ma samo kakva posudica, ako bi se bez nje mogla izbjeikrajnja potreba. Govorae da nije mogue udovoljiti potrebi, a ne podlei ugodnosti. Kuhana jela je

    jedva kad uzimao, a bilo je to vrlo rijetko. Kad bi ih uzeo, oslabio bi ih pepelom ili bi tenost zainaumanajio hladnom vodom. O, koliko puta je idui po svijetu kao propovjednik evanelja bio pozvank stolu uvaenih velikaa, koji su ga neobino tovali. Poto bi samo malo okusio meso da pokaekako i u tome opsluuje sveto evanelje, ostalo bi, to je izgledao kao da jede, stavljao u krilo. Pritom bi usta pokrio rukom da ne bi tko mogao ustanoviti to zapravo radi. - A to da reknem ouivanju vina kad ni vodu, izgarajui od ei, nije pio u dovoljnoj mjeri.

    52. Gdje god je primljen na noenje, nije doputao da mu se dade kakvo pokrivalo, nego jesamo obuen u tuniku leao na goloj zemlji. Kad je gdje kada svoje slabano tijelo krijepio snom,najee je spavao sjedeke i nikako drugaije. Kamenom ili komadom drva bi se posluio kao

    jastukom. - Kad bi mu se, kako to biva, probudila elja za jelom, teko joj je kada udovoljio i jeo.Dogodilo se jednom zgodom da je pritisnut boleu pojeo neto piletine. Kad se donekle oporavio,otiaoje u grad Asiz. Kad je prispio do gradskih vrata, zapovijedio je jednom bratu koji je bio s njimda mu oko vrata svee konopac i da ga tako kao razbojnika vodi po gradu pa da vie poput glasnika:"Evo deronje, koji se omrsio piletinom; jeo je a da vi niste znali!" Nato su se strali mnogi da vide

    tako neobian prizor. Zajedno su proplakali i uzdiui govorili: "Teko nama bijednicima! Sav namje ivot ogrezao u krvi. Svoja srca i tjelesa hranimo raskonim gozbama i pijankama!" Tako suovim primjerom bili potaknuti na skruenost srca i na popravak ivota.

    53. Ovako je vrlo esto postupao da bi samoga sebe posvema prezreo i da bi druge pozvao nauzvisivanje onoga to je vjeno. Samoga je sebe gledao kao razbijenu posudu. Nije bio optereennikakvim strahom, nikakvom brigom za tijelo. Najodlunije ga je izvrgao porugama kako ne bi bio

    prisiljen da iz ljubavi prema njemu neto poeli. - Pravi preziratelj samoga sebe rijeju je iprimjerom sve spasonosno pouavao da sami sebe preziru. Pa to se dogodilo? Svi su ga uzvisivali isvi su o njemu pohvalno govorili, a on je sam sebe smatrao najbjednijim i samoga sebe jenajodlunije prezirao. esto su ga naime svi veliali. Zato je mnogo trpio i od sebe odbijaonaklonost ljudi; iao je tovie, za tim da ga netko pogrdi. - Znao je gdjekada pozvati kojega brata

    pa bi mu rekao: "Svetom poslunou ti nalaem da sa mnom okrutno i nepravedno postupa i daprotiv mene izrekne prave neistine." A kad ga je taj brat, iako protiv volje, nazvao neotesancem,najamnikom i nitarijom, Franjo se mnogo smijao i obradovao govorei: "Blagoslovio te Gospodin,

  • 7/29/2019 ivotopis Svetog Franje

    18/50

    jer govori golu istinu! I pravo je da to slua sin Petra Bernardona!" Govorei tako, dozivao je sebiu pamet svoje roenje i skromni poetak.

    54. Da bi pokazao kako zavreuje svaki prezir i da bi drugima pruio primjer savrenapriznanja, kad bi u neem pogrijeio, nije se sramio to pred svim narodom priznati u propovijedi.Ako bi sluajno to nepovoljno o kome pomislio ili bi sluajno izrekao koju nezgodnu rije, odmah

    bi svom poniznou priznao svoj grijeh onomu o kom je nepovoljno mislio ili neto takvo kazao, i

    molio bi oprotenje. Savjest, svjedok svekolike nedunosti, nije mu doputala da miruje, svombriljivou se uvao, dok nije ranu srca izlijeio. elio je napredovati u svim vanijim stvarima, alitako da ne bude opaen. Na sve je mogue naine izbjegavao divljenje, da ne bi postao rtvomtatine. - Teko nama, vrijedni oe, koji smo te izgubili, a bio si nam uzor dobrotvornosti i

    poniznosti. Izgubismo onoga koji nam je pravedno sudio, a dok smo ga imali, nismo nastojaliupoznati ga!

    20. poglavlje

    O elji da podnese muenitvo i kako je najprije poao u panjolskua zatim u Siriju; kako je Bog po njemu, umnoenjem hrane,

    iz pogibelji oslobodio mornare

    55. Plamtei boanskom ljubavlju blaeni je otac Franjo uvijek nastojao posizati za joveim. Velikoduna je srca iao putem Bojih zapovijedi elei dostii najvii vrhunac savrenstva.U estoj godini svog obraenja, plamtei silnom eljom za muenitvom, htio je otploviti u Siriju20da ondje Saracenima i ostalim nevjernicima propovijeda kransku vjeru i pokoru. Da bi otplovioonamo, ukrcao se na neki brod. Ali duvali su protivni vjetrovi i on se s ostalim putnicima nae naobali Slavonije.21

    Kad je vidio da mu se tolika elja izjalovila, zamoli nakon kraega zadravanja neke mornare,koji su putovali u Ankonu, da ga sa sobom povezu jer je one godine jo jedva koja laa mogla

    otploviti prema Siriji. Kad su oni uporno odbijali da mu to uine, jer nije imao ime platiti, svetacBoji se mnogo pouzdao u Boju dobrotu pa se s pratiocem kriomice uvukao u lau. Po Bojoj seprovidnosti ondje naao neki ovjek, a da to nitko nije znao, koji je sa sobom ponio potrebitu hranu.On pozva k sebi nekoga bogobojaznoga ovjeka, koji je isto tako bio na lai, te mu je rekao: "Sveovo uzmi sa sobom i kad ustreba, predat e ovim siromasima koji se nalaze sakriveni u lai." Idogodilo se da su, kad je nastalo silno nevrijeme, mnogo dana muno veslajui, potroili svu hranu:samo je preostala hrana siromanoga Franje. - A ta se hrana boanskom milou i djelovanjemtoliko umnoila da je od njezina obilja potpuno dostajalo potrebama sviju, jer su jo vie danamorali ploviti do ankonske luke. Kad su mornari vidjeli da su zaslugom sluge Bojega Franjesvladali pogibelji mora, zahvaljivali su svemoguem Bogu, koji se uvijek u svojim slugama

    pokazuje udesnim i ljubeznim.

    56. Franjo, sluga Boga svevinjega, napustivi more, putovao je kopnem, orao zemlju ralomrijei, sijao sjeme ivota koje je donosilo blagoslovljeni plod. Odmah ga je vie estitih i sposobnihljudi, klerika i laika, koji su bjeali od svijeta i odvano od sebe tjerali avla, po milosti i voljiSvevinjega slijedilo ivotom i s jednakom nakanom. - I premda je evaneoska loza urodilaobilnim i najbiranijim plodovima, uzviena odluka i elja za muenitvom, koja je u njemu

    plamtjela, nikako se nije gasila. Nakon malo vremena krenuo je put Maroka da Kristovo evaneljepropovijeda Miramamolinu i njegovim najbliima.22 Tom je eljom bio upravo noen te je gdjekadaostavio svoga suputnika i urio da trijezna srca ostvari svoju odluku. Ali mu se dobri Bog, kojemuse svidjelo da se samom svojom dobrostivou sjeti mene i mnogih, kad je ve doao u panjolsku,u lice suprostavio, a da ne bi iao dalje, boleu ga je odvratio od namjeravana putovanja.

    57. A kad se neto kasnije vraao crkvi svete Marije u Porcijunkulu, uza nj najzahvalnijeprionue neki obrazovani ljudi i neki plemii.23 - A on, kako je bio plemenita srca i pametan, asnoje i dolino postupio; svakom je najljubaznije dao ono, to mu je pripadalo. I zaista, kako je bio

  • 7/29/2019 ivotopis Svetog Franje

    19/50

  • 7/29/2019 ivotopis Svetog Franje

    20/50

    60. Kad je neko vrijeme boravio kod gradine Greccio,27 jedan je zei upao u zamku. Neki odbrae ga je iva donio. Kad ga je vidio blaeni ovjek, ganut samilou rekao mu je: "Brate zeiu,doi k meni. Zato si dopustio da bude tako prevaren?" Brat koji ga je drao, odmah ga je pustio, aon je pritrao svecu kao u najsigurnije utoite. Nitko ga nije drao i on se u njegovu krilu smirio.Kad je tako malo otpoinuo, sveti otac ga je majinskom njenou pomilovao i pustio da seslobodno vrati u umu. I poto ga je nekoliko puta stavio na zemlju, zei bi se svaki puta nanovo

    vratio u sveevo krilo. Zato je svetac zapovijedio da ga braa odnesu u blinju umu. Neto seslino dogodilo i s jednim kuniem dok je Franjo boravio na otoku Peruinskog jezera,28 a ta jeivotinja vrlo divlja.

    61. S jednakom se ljubavlju odnosio i prema ribama. Kad bi mu se pruila prilika, on bi ihulovljene ive bacao u vodu. Pri tom bi im naredio neka paze da ih ponovno ne ulove. - Kad je

    jednom sjedio u laici pokraj pristanita na Rijetskom jezeru, neki je ribar ulovio i njemu darovaoveliku ribu koja se puki zove "tinka". On je ribu radosno i ljubezno primio i odmah ju je nazvaosestrom. Stavio ju je u vodu pokraj laice i poeo pobono blagoslivljati ime Gospodnje. I tako jespomenuta riba, dok se Franjo molio, ostala pokraj laice igrajui se u vodi. I nije se udaljila sonoga mjesta, gdje ju je stavio dok joj svetac nakon svoje molitve nije dopustio da se udalji. - Tako

    je slavni otac Franjo hodio putem poslunosti i prigrlio jaram savrene podlonosti pa je za to predBogom stekao veliku mo te su mu se pokoravale i ivotinje. - Tako mu se i voda pretvorila u vinokad je jednom zgodom negdje kod spilje Sv. Urbana bolovao od veoma teke bolesti. Uivajui tovino, tako je lako ozdravio te su svi vjerovali da je to udo Boje. A tako je i bilo. Zaista je on biosvetac kad su ga tako sluali i stvorovi i kad su se poela mogla upotrijebiti u posve drugu svrhu.

    22. poglavlje

    Njegova propovijed u gradu Ascoli i kako su ozdravljali bolesniciu njegovoj odsutnosti po predmetima kojih se on samo dotakao

    62. U ono vrijeme kad jeasni otac Franjo, kako je re

    eno, propovijedao pticama, obilazio jegradove i sela i svuda je sijao sjeme blagoslova, doao je u grad Eskul (danas: Ascoli Piceno). Kad

    je u njemu na uobiajen nain propovijedao rije Boju, djelovanjem desnice Svevinjega, gotovose sav narod toliko napunio milou i pobonou, toliko su ga eljeli vidjeti i uti da su jedni drugegazili. Tako su tridesetorica ljudi, a bilo je meu njima klerika i laika, iz njegovih ruku u to vrijeme

    primili redovniko odijelo.

    Tolika je bila vjera i mukaraca i ena, toliko potovanje prema svecu Bojem da se smatraosretnim onaj tko bise dotaknuo makar samo njegove odjee. Kad je ulazio u neki grad, veselio sekler, zvonila zvona, klicali muevi, radovale se ene, pljeskala djeca, a neki uzee i grane od drvea

    pa mu s pjesmom izlaahu u susret. - Smueni su bili krivovjerci, uzvisivana je vjera Crkve; vjernicisu radosno klicali, a krivovjerci su se posve povukli. Na njemu su se pokazivali toliki znakovi

    svetosti da se nitko nije usuivao protusloviti mu, jer je mnotvo naroda samo na njega svraalosvoje poglede. On je bio uvjeren da izmeu svega ostaloga i iznad svega treba uvati, tovati islijediti vjeru Rimske Crkve, jer je samo u njoj spasenje svim onima koji e se spasiti. tovao jesveenike i silno je volio sve crkvene redove.

    63. Narod mu je donosio kruh da ga blagoslovi. To su dugo uvali, a bolesnici, koji bi gaokusili, izlijeili bi se od razliitih bolesti. - Mnogo su puta s velikom vjerom i pouzdanjem znaliodrezati komadi njegove haljine da je gdjekada, tako rei, ostao malne gol. A emu se najvematreba diviti, jest to da bi gdjekoji bolesnici zadobivali zdravlje, ako je koju njihovu stvar sveti otacsamo dotaknuo. - Kad je nekoj eni, koja je stanovala u jednoj kuici nedaleko Arezza dolovrijeme da rodi, vie je dana podnosila strahovite muke i tako bila iscrpljena od nevjerojatnih boli;

    bila je ni iva ni mrtva. Njezini su susjedi i roaci do

    uli da

    e Franjo onim putem pro

    i idu

    i uneko samotite. Dok su ga oekivali, dogodilo se da je blaeni Franjo onamo otiao drugim putem.

    Jahao je, jer je bio nemoan i bolestan. Kad je onamo stigao, po nekom bratu koji se zvao Petar,

  • 7/29/2019 ivotopis Svetog Franje

    21/50

    vratio je konja onom ovjeku koji mu ga je ustupio iz ljubavi. Brat Petar je vodio konja onim putemi prolazio onuda gdje se ona ena muila. Kad su ga opazili tamonji ljudi, urno su mu pritrali, jersu mislili da je on blaeni Franjo. A kad su saznali da nije, silno su se raalostili. Napokon su semeusobno pitali ne bi li se mogla nai kakva stvar koju je rukom dotaknuo blaeni Franjo. Dok suse tako zadravali i ispitivali, konano pronaoe uzde oglavine to ih je on drao dok je jahao.Skinuli su oglavinu s glave konja na kojem je sveti otac jahao i na enu su postavili uzde to ih je

    svojim rukama doticao. ena je, poto je tako otklonjena opasnost, radosna i zdrava rodila.64. Gvalfred, ovjek poboan, koji se bojao Boga i tovao ga s cijelom svojom kuom,

    stanovao je u selu Pieve. On je imao pojas kojim se neko opasivao blaeni Franjo. Desilo se da suu onom kraju mnogi mukarci i ene bolovali od razliitih bolesti i groznice. Spomenuti je ovjekzaredao po bolesnikim kuama, pojas bi umoio u vodu ili bi neto od njegova vlakna u nju

    primjeao pa je to bolesnicima davao da piju. I tako su svi u Kristovo ime zadobivali zdravlje. - Ovose zbivalo u odsutnosti blaenoga Franje, ali se dogodilo i mnogo vie od toga to nam nije mogueopirno ispripovijedati. Ipakemo u ovo djelo ukratko unijeti neto malo od onoga to se GospodinBog na udostojao uiniti po Franjinoj nazonosti.

    23. poglavlje

    Kako je u Toscanelli ozdravio hromoga a u Narniju uzetoga

    65. Kad je u svoje vrijeme svetac boji Franjo radi navijetanja kraljevstva Bojega obilaziorazliite prostrane krajeve, prispio je tako i u grad koji se zove Toscanella. Dok je tu na uobiajeninain sijao sjeme ivota, jedan ga je vitez toga grada ugostio. Taj je imao sina koji je bio hrom icijelo mu je tijelo bilo slabano. Iako je jo bio djeai, ipak je ve preao godine dojenja i jo biou kolijevci. Djeakov otac, kad je vidio kakvom je svetou bio obdaren ovjek Boji,ponizno muse bacio do nogu i molio zdravlja svome sinu. Franjo se, meutim, smatrao beskorisnism inevrijednim tolike moi i milosti pa se dugo skanjivao da to uini. I napokon je bio svladan

    upornou njegovih molbi. Najprije se pomolio, a zatim je na dje

    aka stavio ruku, blagoslovio ga ipodigao. Mali je naoigled svima, dok su ga gledali i radovai se u ime Gospodina naega Isusa

    Krista, ustao zdrav te je poeo tamo-amo po kui hodati.

    66. Kad je jednom zgodom ovjek Boji doao u Narni i ondje boravio vie dana, neki jeovjek imenom Petar, graanin toga grada, bio uzet i leao u krevetu. Njemu su kroz pet mjeseci sviudovi otkazali slubu te nikako nije mogao ustati niti se mogao kretati. Izgubivi tako sasvimupotrebu nogu, ruku i glave, samo je mogao micati jezikom i otvarati oi. Kad je uo da je svetiFranjo doao u Narni, poslao je poruku biskupu da se pobrine i za ljubav mu Boju poalje sluguBoga Svevinjega, jer se uzdao da e, kad ga vidi i bude u njegovoj nazonosti, biti osloboen od

    bolesti koja ga je drala. Tako se i dogodilo. Kad je k njemu doao blaeni Franjo, nainio je nadnjim znak kria od glave do nogu, bolest je protjerao i ovom povratio prijanje zdravlje.

    24. poglavlje

    Kako je slijepoj eni povratio vidi kako je u Gubbiju ispravio jednu pogurenu

    67. Neka graanka spomenutoga grada, udarena sljepoom oiju, kad je na svoje oi primilablagoslov blaenoga Franje, smjesta je primila eljeni vid. - Nedaleko od Gubbia bijae neka drugaena kojoj bijahu skvrene obje ruke te s njima nije mogla nita raditi. Kad je saznala da je svetiFranjo doao u grad, odmah je pohitila k njemu, alosna i turobna lica pokazala mu je skvreneruke. Zamolila ga je da se dostoji dotaknuti ih. Franjo je bio dirnut njezinom pobonou; dotaknu

    joj ruke i ona je ozdravila. ena se odmah radosna povratila kui, vlastitim rukama je nainila kola

  • 7/29/2019 ivotopis Svetog Franje

    22/50

  • 7/29/2019 ivotopis Svetog Franje

    23/50

    poslunosti, izii iz nje, neisti due!" On ju je smjesta napustio bez ikakve ozljede i odstupioveoma zlovoljan. - Hvala svemoguem Bogu koji sve ini svima! Istina, udesa ne izgraujusvetosti nego je samo oituju. Zato smo odluili radije prikazati odlike njegova ivota i nainnjegova postupanja. Kako je ovih stvari odvie, izostavit emo ih, a iznijet emo to je inio zavjeno spasenje.

    27. poglavlje

    Bistrina i postojanost njegova duha,kako je propovijedao pred gospodinom papom Honorijem

    i kako je sebe i brau izruio gospodinu Hugonu, biskupu ostijskom

    71. ovjek Boji Franjo bijae naviknuo traiti ne svoje nego ono to je smatrao da osobitokoristi spasenju drugih. Ipak je vie od svega elio umrijeti i biti s Kristom. Zbog toga je najvieteio za tim da bude slobodan od svega to je na svijetu, da se ni na as ne bi okaljao kakvom

    prainom, da se ne bi zamutila bistrina njegova duha. Hotei biti neosjetljiv za izvanjsku buku,bavio se samo Bogom. Svim je silama posvuda nastojao drati na uzdi vanjska osjetila i obuzdavati

    porive srca. "U pukotinama stijene savie gnijezda" i "u vrletnim skrovitima bijae prebivalitenjegovo." S posebnom se ljubavlju svraao u nebeska boravita i u Spasiteljevim je ranama,ispraznivi posvema samoga sebe, due boravio. Zato je esto odabirao osamljena mjesta da bi

    posvema mogao svou duu usmjeriti prema Bogu. I nije se predavao besposlici, kad je vidio da jeprikladno vrijeme da se dade na posao i da se radosno posveti spasavanju dua. - Njegovomnajsigurnijom lukom bijae molitva, i to ne asovita, prazna ili preuzetna, nego dugotrajna, puna

    pobonosti i privlaive poniznosti. Ako bi je zapoeo okasno, jedva bi do jutra zavrio. Molio jeidui, sjedei, jedui i pijui. Nou je odlazio na molitvu sam u zaputene crkve, koje su bile naosamljenim mjestima. U njima je uz pomo Boje milosti nadvladao mnoge strahove i mnogetjeskobe srca.

    72. U kotac se hvatao savlom kad ga je na ovakvim mjestima ne samo iznutra mu

    ionapastima, nego ga je i izvana zastraivao padovima i obaranjem. No, hrabri je Boji vojnik znao da

    njegov Gospodin svuda moe sve, pred zastraivanjem nije prezao, ve je u svom srcu govorio:"Nita vie ne moe, zavodnie, orujem svoje zloe protiv mene postii nego to bi postigao kad

    bismo se u javnosti ogledali pred svima!"

    Zaista je bio najpostojaniji, niemu nije posveivao panju, osim onome to bijae Boje. Kadje vrlo esto mnogim tisuama ljudi propovijedao rije Boju, bijae tako siguran kao da razgovaras pouzdanim drugom. Veliko je mnotvo naroda promatrao kao jednoga ovjeka i jednom

    jedincatom ovjeku bi nazauzetije propovijedao kao i mnotvu. istoa srca mu je davala sigurnostu govoru. Divno i neuveno je govorio svima, a da nije prije razmiljao. Ako bi kada prije govoranajprije razmatrao, kad bi se narod sakupio, nije se vie sjeao onoga o emu je razmatrao, a neto

    drugo nije znao govoriti. U takvu bi sluaju bez ikakva negodovanja narodu priznao da je prethodnomnogo razmatrao, ali se toga ba nita ne moe sjetiti. Tada bi se najednom ispunio takvomrjeitou da bi se sluateljstvo divilo. Gdjekada nije znao nita rei. U tom bi sluaju samo

    blagoslovio narod i otpustio ga. To su mu bile najuspjelije propovijedi.

    73. Doavi nekom zgodom po potrebi Reda u Rim, mnogo je elio govoriti pred gospodinompapom Honorijem29 i pred asnim kardinalima. Kad je to saznao gospodin Hugon, slavni biskupostijski, koji je na poseban nain sveca Bojega tovao, napunio se strahom i veseljem; divio segorljivosti svetoga ovjeka i promatrao je njegovu prostodunu istou. No, pouzdao se u milosreSvemoguega koji je uvijek s onima koji ga pobono tuju. Uveo ga je pred gospodina papu i predasne kardinale. A kad se Franjo naao pred tolikim knezovima i kad je dobio doputenje i

    blagoslov, poeo je neustraivo govoriti. S tolikom je gorljivo

    u duha govorio da od veseljasamoga sebe nije shvaao. Nogama je kretao kao da e zaplesati, ali ne iz obijesti nego jer je gorio

    vatrom boanske ljubavi; nije pobuivao smijeh, nego je upravo silio na bolno naricanje. Mnogi su

  • 7/29/2019 ivotopis Svetog Franje

    24/50

  • 7/29/2019 ivotopis Svetog Franje

    25/50

    drvima ili nekim drugim teretom da bi im pomogao, podmjetao svoja slabana ramena, premdabijahu odvie slaba da im pomogne.

    77. Bio je bogat duhom ljubavi, imao je samilosno srce ali ne samo za ljude koji su trpjelinevolju nego i za nijeme i divlje ivotinje, gmazove, ptice te ostale ive i neive stvorove. No,meu mnogovrsnim ivotinjama posebnom je ljubavlju i naklonou srca volio jaganjce, i to zbogtoga to se u Sv. pismu poniznost gospodina naega Isusa Krista ee prispodobljuje s jaganjcem i

    s njim se vrlo zgodno poistovjeuje.31 Tako je i sve ono, osobito u emu bi se mogla otkriti nekaalegorijska slinost sa Sinom Bojim, srdanije grlio i radije gledao. - Kad je nekom zgodom

    putovao iz Ankone kroz Markiju i kad je u tom gradu propovijedao rije Boju te s gospodinomPavlom kojega je uinio ministrom svekolike brae iste Provincije krenuo putem prema Osimu, u

    polju se namjerio na pastira, koji je na pai uvao stado koza i jaraca. Meu mnotvom koza i jaracabijae jedna ovica koja je krotko hodila i mirno pasla. - Ugledavi je sv. Franjo stade i, iznutraganut bolom srca, uzdahnu te ree bratu koji ga je pratio: "Ne vidi li ovu ovcu koja tako krotko idemeu kozama i jarcima? Tako je, velim ti, Gospodin na Isus Krist blago i ponizno hodio meufarizejima i sveenikim prvacima. Zato te, sinko, njemu za ljubav molim da sa mnom budesamilostan prema ovici pa da je kupimo i izvedemo izmeu tih koza i jaraca!"

    78. Brat Pavao se divio njegovoj boli te je i sam poeo s njim suosje

    ati. Kako nisu imalinita osim haljina u koje su bili obueni, zabrinuli su se kako e platiti ovcu. Uto se tu naao neki

    trgovac koji im je dao eljenu svotu. A oni uzee ovcu i zahvalie Bogu. Tako stigoe u Osimo ipooe gradskom biskupu koji ih je primio s velikim potovanjem. Ipak se gospodin udio zbogovce to ju je ovjek Boji vodio, a i zbog osjeaja to ga je pokazivao prema njoj. Ali kad je slugaKristov ispripovijedao dugu povijest o ovci, biskup se skruio zbog istoe ovjeka Bojeg izahvaljivao Bogu. - Kad je svetac slijedei dan iziao iz grada, razmiljao je to da pone s ovcom.Po savjetu svoga sudruga i brata ostavi je na uvanje samostanu slubenica Kristovih kod SvetogaSeverina. asne slubenice Kristove ovicu radosno primie kao od Boga poslan dar. Dugovremena su je briljivo uvale, a od njezine vune satkae tuniku i poslae je blaenom ocu Franjikoji se nalazio kod crkve svete Marije u Porcijunkuli u vrijeme jednoga kapitula. Svetac je Boji

    primi s velikim potovanjem, grlio ju je i ljubio, a i sve koji su ga okruivali, zvao je da se raduju.79. Kad je nekom drugom zgodom prolazio kroz Markiju, a isti ga je brat radosna pratio, sreo

    je ovjeka koji je dva janjeta, svezana i objeena preko ramena, nosio na trg da ih proda. Kad jeblaeni Franjo uo jaganjce kako bleje, uzbudilo mu se srce, pribliio se te ih je pogladio. Zatim jerekao oveku: "Zato moju brau jaganjce tako svezane i objeene mui?" On mu je odgovorio:"Nosim ih na trg da prodam. Treba mi novaca." A svetac ree: "to e zatim biti s njima? Onodvrati: "Kupci e ih zaklati i pojesti!" - "Boe, sauvaj!" odgovori svetac. "Neka se to ne dogodi.Umjesto novca uzmi plat to ga nosim, a meni daj jaganjce!" On mu ih dade vesela srca i uzme

    plat, jer je bio daleko vredniji, a Franjo ga je onoga dana, da se zatiti od studeni, posudio odnekog vjernog prijatelja. Sada je, meutim, svetac preuzevi jaganjce poeo brino razmiljati toda s njima uini. Posavjetovao se s bratom suputnikom te ih vrati onom ovjeku na uvanje.

    Naloio mu je da ih nikada ne proda i da im nita naao ne uini, nego neka ih uva, hrani i brino snjima upravlja.

    29. poglavlje

    Ljubav kojom je poradi Stvoritelja ljubio sve stvorovei prikaz njegove osobe

    80. Odvie bi se oteglo i nemogue je sve nabrojiti i sakupiti to je slavni otac Franjo "uinioi nauavao" dok je ivio u tijelu. Tko bi ikada mogao prikazati onaj njegov najvei osjeaj to ga je

    u sebi nosio prema svemu to je Boje! Tko bi bio kadar ispripovijedati radost koja ga je obuzimaladok je u stvorenjima promatrao mudrost Stvoriteljevu, njegovu mo i dobrotu. Doista, divnom su gai neizrecivom radou preesto ispunjala razmatranja dok je promatrao sunce, gledao mjesec, dok je

  • 7/29/2019 ivotopis Svetog Franje

    26/50

    motrio zvijezde i nebeski svod. O, jednostavne li pobonosti i pobone li jednostavnosti! Plamtio jeljubavlju prema crviima, jer je itao to je reeno o Spasitelju: "Ja sam crv, a ne ovjek!" Zato ih jeskupljao putem i stavljao na sigurno mjesto da ih stopala prolaznika ne bi satrla. - A to da reknemo drugim niim stvorovima, jer je i pelama zimi, da ne izginu od studeni, prireivao i davao medili najbolje vino? Njihovu je radinost i izvrsna svojstva Gospodinu na slavu toliko veliao da jeveinom cijeli dan trebao da pohvalama uzvisi njih i ostale stvorove. Kao to su neko tri mladia,

    koji su bili baeni u raarenu pe, pozivali sve stvorove da hvale i slave Stvoritelja svemira ipozivali sva poela, tako taj ovjek, pun Duha Bojega, nije prestajao u svim poelima i stvorovimaslaviti, hvaliti i blagoslivljati Stvoritelja i upravljaa svega.32

    81. Zamisli koliko je veselja njegovu srcu donosila divota cvijea dok je gledao oblikenjihove draesti i udisao ugodni miris! Odmah je svraao oko svoje due da promatra ljepotu onogacvijeta koji je blistav u proljetno doba izbijao iz korijena Jesejeva i sebi na ugodan miris podigao naivot bezbrojne tisue mrtvih. Kad bi pronaao obilje cvjetova tako im je propovijedao i pozivao ihda hvale Gospodina kao da su razumni. Tako je netaknutom istoom opominjao na boanskuljubav i poticao na radosnu podlonost: usjeve i vinograde, kamenje, ume i svu ljepotu polja,vodene izvore i zelenilo vrtova, zemlju i vatru, zrak i vjetar. - Sve je napokon stvorove nazivao

    braom i sestrama i na izvrstan, drugima nepoznat nain pronicao je tajne stvorova otrinom srcakao onaj koji je ve uniao u slobodu slave sinova Bojih. - A sada te, dobri Isuse, divnoga hvali sanelima onaj koji je, boravei na zemlji, o tebi ljubaznome propovijedao svim stvorovima.

    82. Kad bi ime tvoje, sveti Gospodine, spomenuo, tako bi se raznjeio da to premauje ljudskirazum, sav bi se predao zanosnu klicanju i bio ispunjen najiom ugodnou, izgledao je kao novovjek i s onoga svijeta. - Zato gdje god bi naao neto napisano, bilo boansko, bilo ljudsko, na

    putu, u kui ili na tlu, s najveim potovanjem bi to skupio i stavio na sveto ili asno mjesto, i to jeinio s takvim potovanjem zato da ne bi gdje bilo napisano ime Gospodnje ili neto to njemu

    pripada. - Kad ga je jednog dana zapitao neki brat zato tako brino skuplja i poganske spise gdje nebijae imena Gospodinova, odgovorio je: "Sinko, skupljam i njih zato to su i ondje slova iz kojih jesastavljeno preslavno ime Gospodina Boga. Dobro to se ondje nalazi, ne pripada poganima ili

    nekim drugim ljudima, nego samome Bogu 'kome pripada svako dobro'." A ovom se treba jo viediviti. Kad bi dao napisati kakvo pismo radi pozdrava ili poticaja, nije doputao da se u njemuizbrie koje slovo ili slog, pa makar bi bilo esto suvino ili nepotrebno napisano.

    83. O kako lijep, kako divan, kako slavan se pokazivao u nedunosti ivota, u jednostavnostirijei, u istoi srca, u ljubavi prema Bogu, u bratskoj ljubavi, u gorljivoj poslunosti, u spremnu

    podlaganju, u aneoskom pogledu! Bio je umiljata ponaanja, blage udi, otmjen u govoru, prijazanu opomenama, najvjerniji u povjerenome, dalekovidan u savjetovanju, u poslu radin, u svemu drag.Bijae vedra duha, blage udi, trijezna srca, odan kontemplaciji, neumoran u molitvi, a u svemugorljiv. Ustrajan u odluci, postojan u kreposti, stalan u milosti i u svemu postojan. Bijae brz naopratanje, spor na srdbu, slobodna duha, izvrsna pamenja, dubok u raspravljanju, promiljen uodabiranju, a u svemu jednostavan. Strog bijae prema sebi, blag prema drugima, u svemu ozbiljan.

    Bijae rjeit, vedra lica, blaga izgleda, daleko od lijenosti, nije poznavao napadnosti. Bio jesrednjega stasa, glava mu je bila osrednja i okrugla, lice duguljasto i kao protegnuto, elo ravno imaleno, oi osrednje, crne i jednostavne, vlasi tamne, obrve ravne, nos pravilan, ui uzdignute, alimalene, sljepoice ravne; jezik pomirljiv, vatren i otar; glas neodoljiv, umiljat, jasan i zvuan; zubigusti, jednaki i bijeli, usne malene i udubene, brada crna i nepotpuno razrasla, vrat tanak, ramenaravna, kratke ruke, pesti njene, prsti dugi, nokti odugi, bedra fina, noge kratke, njena koa, tijelomaleno, odjea gruba, kratak san, ruka vrlo podatljiva. Kako je bio veoma ponizan, prema svimljudima se u svemu pokazivao nadasve blagim, estitu se ponaanju sviju korisno prilagoivao.Meu svetima bijae svetiji, a meu grenicima je bio kao jedan izmeu njih. - Pomozi zatogrenicima, presveti oe, i udostoj se, molimo te, svojim svetim zagovorom podii one koje vidi da

    bijedno lee u kaljui opaina.

    30. poglavlje

  • 7/29/2019 ivotopis Svetog Franje

    27/50

    Jaslice to ih je nainio za dan Roenja Gospodnjega

    84. Najvea njegova odluka, posebna elja i vrhovna nakana bijae: uvijek i u svemuopsluivati sveto evanelje i sa svom budnou, svim nastojanjem, najveom eljom duha i svimarom srca provoditi "nauk Gospodina naega Isusa Krista i slijediti njegove stope". U neprestanu

    je razmatranju sebi doziva u pamet njegove rijei i pronicavou duha opetovano je razmiljao onjegovim djelima. Njegovu je pamet napose zaokupljala poniznost to se objavila Utjelovljenjem iljubav to se oitovala u Muci; tako je jedva htio razmiljati o neemu drugom. - Treba se zatosjetiti i uvati u asnoj uspomeni to je uinio tri godine prije svoga slavnoga preminua33 kodgradine koja se zove Greccio na dan roenja Gospodina naega Isusa Krista. U onom je kraju ivioneki ovjek imenom Ivan. Uivao je dobar glas, a bio je jo boljega ivota. Blaeni Franjo ga je na

    poseban nain ljubio, jer premda je u svom kraju uivao glas ovjeka plemenita i vrijedna svakehvale, pogazio je plemenitost tijela, a stekao plemenitost duha. Njega je blaeni Franjo, kao to jeesto obiavao, petnaestak dana prije Boia pozvao k sebi i rekao mu: "Ako eli da ovogodinjiBoi proslavimo u Grecciu, pouri se i briljivo pripravi to u ti rei. elio bih obnovitiuspomenu na ono Dijete, koje je roeno u Betlehemu, i na njegove djetinje potrebe i neprilike tj.

    kako je bilo smjeteno u jaslice i poloeno na slamu u nazonosti vola i magarca34 da bi se to moglotjelesnim oima gledati." Kad je to ovaj dobri i vjerni ovjekuo, brzo je otiao i na spomenutomemjestu pripravio sve to je svetac rekao.

    85. I pribliio se dan veselja, doao je dan klicanja. Iz mnogih mjesta su pozvana braa.Mukarci i ene onoga kraja priredie prema svojim mogunostima svijee i zublje da bi rasvijetlilino, koja je blistavom zvijedom rasvijetlila sve dane i godine. Napokon je doao svetac Boji. Kad

    je vidio da je sve pripravljeno, obradovao se. Pripravljene su jaslice, donesena je slama, dovedeni suvol i magarac. ast se ondje iskazivala jednostavnosti, uzvisivalo se siromatvo, preporuivala se

    poniznost, a Greccio kao da postade novi Betlehem. No, rasvijetljena poput dana, bijae ugodna iljudima i ivotinjama. Pristie narod i novom se radou raduje novom otajstvu. uma odjekuje

    glasovima, a na zanosno klicanje odgovaraju stijene. Braa pjevaju, dunu hvalu Gospodinu daju, isvu no odjekuje zanosno klicanje. Svetac Boji stoji pred jaslama, od silnog ganua uzdie. Ranjen

    pobonou, ispunjen udesnom radou. Jasle su oltar gdje se slui sveana misa; u neoekivanojutjehi uiva sveenik.

    86. Svetac Boji oblai levitsku odjeu, jer bijae akon, i zvonkim glasom pjeva Evanelje.A njegov glas! Glas je to neodoljiv, glas sladak, glas jasan, glas zvonak! Sve poziva na najveunagradu. Zatim propovijeda okupljenom narodu. Njegove rijei o roenju siromanoga kralja umalom gradu Betlehemu teku poput meda. A esto je, kad je htio izgovoriti presveto ime ISUS,govorio silnim arom. Nazivao ga je Betlehemskim Djetecem, a ime BETLEHEM je izgovarao

    poput ovce koja bleji. Usta su mu bila ispunjena glasom, ali jo vie slatkim osjeajima. Kad bispominjao Betlehemsko Djetece ili izgovarao ime ISUS, sve bi oblizivao usne, jer je sretnim

    nepcem kuao i gutao slatkou ove rijei. Mnoe se ondje darovi Svemoguega, a neki kreposniovjek je imao vienje. Vidio je naime kako u jaslama lei prestraeno Djetece i Bojeg Sveca kojiDjetetu pristupa kao da ga hoe od sna probuditi. To vienje nije bilo neumjesno, jer je Dijete Isus

    bilo zaboravljeno u srcima mnogih u kojima je djelovanjem milosti po njegovu sluzi Franji biloprobueno i duboko utisnuto u vjerno pamenje. Konano je dovreno sveano bdijenje i svi seradosni povratie kui.

    87. Sauvano je sijeno koje je bilo prostrto u jaslama, da bi Gospodin sauvao domaeivotinje kao to je umnoio svoje milosre. I tako se postupalo. Mnoge ivotinje u onome krajukoje su imale razliite bolesti, ako su jele od ovoga sijena, bile su osloboene od svojih bolesti. -tovie, i ene koje bi imale teak porod, kad bi na se stavile neto od ovoga sijena, sretno bi rodile.

    Ondje bi vjernici obojega spola, pogoeni kakvom bole

    u zadobivali zdravlje. - Mjesto jaslica jeposveeno time to je ondje podignut hram Gospodnji, a na ast blaenoga oca Franje povrh jaslica

    je nainjen oltar i posveena crkva da bi ondje, gdje su jedno ivotinje jele sijeno, ubudue ljudi za

  • 7/29/2019 ivotopis Svetog Franje

    28/50

    zdravlje due i tijela blagovali tijelo neokaljanog i netaknutoga Jaganjca, Gospodina naega IsusaKrista, koji nam se s najveom i neizrecivom ljubavlju dao za hranu, on koji s Ocem i DuhomSvetim ivi i kraljuje Bog uvijek i slavan kroz sve vijeke vjekova. Amen.

    II DIO

    Poinje drugi dio o ivotu dviju posljednjih godina

    i o sretnom preminuu blaenog naeg oca Franje

    1. poglavlje

    Sadraj ovoga dijela, vrijeme u kojem je sveti Franjo sretno preminuo

    i o njegovim uspjesima88. U prethodnom spisu, to smo ga po Spasiteljevoj milosti na zgodan nain dovrili,

    ispripovijedili smo i opisali ivot blaenoga naeg oca Franje sve do osamnaeste godine njegovaobraenja.35 Ostala njegova djela, od njegove pretposljednje godine ivota, u koliko nam je bilomogue sve potrebno doznati, ukratko dodajemo ovome dijelu. Sada namjeravamo pribiljeiti samoono to nam je dolo pod ruku. Tako e oni


Recommended