Sanja Belak Kovačević, prof. psiholog

Centar za psihosocijalnu podršku osobama koje žive s HIV-omKlinika za infektivne bolesti

“ Dr. Fran Mihaljević”Zagreb , Hrvatska

SADRŽAJHIV bolest u kontekstu stresa, traume i krizeEmocionalne reakcije na inicijalnu dijagnozu HIV

bolesti i kako pomoći klijentima da ih prorade s ciljem olakšanja prilagodbe

Faze prilagodbe na HIV bolestFaktori koji utječu na suočavanje sa

zdravstvenom krizomStrategije suočavanja s HIV bolesti i zadacima

prilagodbe na istuEmocionalna i kognitivna prorada HIV dijagnoze

HIV kao TRAUMADef. Traumatskih događaja (DSM IV): 1. neposredno doživljeni i koji uključuju ….

dijagnosticiranu po život opasnu bolest,javljaju se neočekivano, iznenada i u ljudima izazivaju

intenzivan strah, osjećaj bespomoćnosti i užasaHIV dijagnoza je traumatičan događaj za osobu koja

je konfrontirana s prijetnjama u fizičkom, psihološkom i socijalnom aspektu života.

preplavljenost dovodi do slabljenja ili čak nemogućnosti adekvatnog suočavanja te ostavlja osobu s osjećajem intenzivnog straha, bespomoćnosti i očaja što tada rezultira s konfuzijom i nesigurnošću

Uzroci nesigurnosti kod HIV-a

Progresija bolesti Suočavanje sa smrću i umiranjem Prognoza tijeka bolesti Reakcije značajnih drugih Efekt antiretrovirusne terapije Dugotrajne posljedice terapije Posljedice razotkrivanja serostatusa i kako se

nositi s time

HIV BOLEST se razlikuje od drugih kroničnih i potencijalno životno ugrožavajućih bolesti po socijalnoj stigmi

osobe koje žive s HIV-om često taje svoju bolest kako bi zaštitili sebe od stigme i diskriminacije.

No pokušaj da se osoba sama suoči sprečava je da dobije značajnu socijalnu podršku od značajnih drugih koja je jako važna kod oporavka i prilagodbe na bolest (Kulik i Mahler, 1989)

Obilježja inicijalnih emocionalnih reakcija na HIV dijagnozu:Intenzivne ali labilneČesto variraju kod iste osobe od šoka do

prihvaćanja unutar nekoliko minuta Neke osobe se paraliziraju od anksioznosti i

potpuno blokirajuNajčešće reakcije su osjećaj gubitka, tuge,

bespomoćnosti i očaja

Emocionalne reakcije primjeriRezultat je:

ŠOKIRAJUĆI„Osjećao sam se kao da me netko opalio čekićem

po glavi“

OČEKIVAN“Bio sam prilično siguran da sam HIV pozitivan

tako da mi je rezultat testa bio samo potvrda. Dok sam čekao rezultat testa u čekao shvatio sam

da sam HIV pozitivan. Znam da se s HIV-om može živjeti, postoje lijekovi,

to je danas svakodnevnica.”

Emocionalne reakcije primjeriNačin reagiranja:

- BEZ EMOCIJA

“ Popušio sam cigaretu, popio kavu i vratio se nazad na posao:”

- OTUPLJENOST/KONFUZIJA MISLI“Vani je padala kiša, a ja sam se osjećao potpuno

uništeno i izolirano”, “Osjećao sam se potpuno sam, a tlo pod mojim nogama se treslo”.

Emocionalne reakcije primjeriTUGA, BESPOMOĆNOST, STRAH, STRAH OD SMRTI, BIJESCijeli moj život je uništen. Život mi se pretvorio u mrak. Bio sam ljut i mislio sam si, neću se ubiti jer to su očekivanja

drugih,a ja ih ne želim ispuniti- ja nisam smeće. I neću umrijeti od HIV-a! Osjećam se tako bespomoćno-moj posao, partner, sve će nestati. Gledao sam kroz prozor kako lišće pada sa stabala – u tom trenutku

prošla mi je misao da se ubijem.Imao sam osjećaj da nisam dobar čovjek, ne dovoljno dobar za

ljubavnu vezu. Ja sam roba s greškom. Bojao sam se da ću izgubit ljude koji su mi dragi. Biti će i teško da nađem partnera. Nanijeti ću bol svojoj obitelji, biti će im teško nositi se s mojom

bolešću, upropastit ću im život. Još ću kratko živjeti. Za mene nema budućnosti. Moj život je gotov.“

FAZE PRILAGODBE NA HIV bolest

1. Faza šoka (zatečenost, automatsko ponašanje,

osjećaj odvojenosti od situacije)

2. Faza sudara (misaona smušenost, dezorganizacija,

osjećaj gubitka, tuge, bespomoćnosti, preplavljenost )

3. Faza povlačenja (negiranje postojanja

zdravstvenog problema ili njegovo utjecaja na bolest)

4. Faza prihvaćanja (prihvaćanja režima liječenja i

ograničenja u životnom stilu)

Strategije izbjegavanja Negiranje postojanja zdravstvenog

problema ili njegovog utjecaja na život

Adaptivno Kontroliranje emocionalne reakcije Situacija koja nije izgledna da se promijeni Rano u procesu suočavanja

Maladaptivno Ekstenzivno i dugotrajno Usvaja se manje informacija o svom stanju Nemogućnost donošenja odluka

Što sve utječe na suočavanje sa zdravstvenom krizom

Faktori povezani s bolešću (zaraznost, fizičke promjene, nuspojave, režim uzimanja lijekova)

Osobni i demografski faktori (sposobnost vidjeti dobre strane, spol, dob, osobna vjerovanja)

Fizički i socio-okolinski faktori (soc. podrška, fizički aspekt okoline-bolnica)

Zadaci prilagodbe Moos i Schaefer (1984, prema Aldwin, 2001) identificirali su

sedam glavnih adaptivnih zadataka kod suočavanja s bolešću.

Prva tri odnose se na samu bolest i to su 1) nošenje s fiziološkim posljedicama bolesti, uključujući

simptome, bol i invalidnošću (nemogućnošću); 2) nošenje s terapijom (strogi režim uzimanja, nuspojave) kao i s

bolničkim okruženjem; 3) razvijanje (uspostavljanje) i održavanje dobrih odnosa sa

zdravstvenim radnicima.

Slijedeća četiri zadatka su više općenitija, a odnose se na 1) održavanje neke vrste emocionalnog ekvilibrijuma (ravnoteže); 2) održavanje svijesti o sebi, uključujući osjećaj kompetentnosti i

stručnosti (znanja); 3) održavanje dobrih odnosa sa članovima obitelji i prijateljima;

te naposljetku4) pripremanje za buduća kritična stanja.

STRATEGIJE SUOČAVANJA SA ZADACIMA PRILAGODBE NA HIV BOLEST(prema Moos, 1982): 1.Negiranje ili umanjivanje 2.Traženje informacija 3.Učiti kako si pružiti medicinsku pomoć 4.Postavljanje konkretnim limitiranih ciljeva 5.Tražiti instrumentalnu i emocionalnu podršku

u krugovima obitelji i prijatelja, te stručnjaka 6.Razmišljati o mogućim događajima u

budućnosti 7.Nalaziti podnošljivu perspektivu u odnosu na

zdravstveni problem ii tretman (svrha, religiozno vjerovanje, prepoznavanje pozitivne promjene)

PRVI INTERVJU: (olakšavanjem prilagodbe, smanjenje štete, emocionalna podrška kod traume i krize- ventiliranje, normalizacija, informiranje o bolesti i mogućim resusima u zajednici)

Informiranje i priprema na život s HIV-om služeći se tehnikom anticipiranog vođenja – predstavljamo, prvi iznosimo potencijalne dileme (Često/ ponekad/neke osobe + iskustvo drugih pacijenata) sa ciljem boljeg razumijevanja bolesti, izgradnje povjerenja, ublažavanja posljedica potencijanog stresa, bolja adherencija ….

EMOCIONALNA I KOGNITIVNA PRORADA DIJAGNOZE (anticipirano vođenje)

Emocionalna i kognitivna prorada dijagnoze (Kako ste se osjećali, koje misli su vam prolazile kroz glavu?)

- “ponekad ljudi dovode u pitanje ispravnost dijagnoze, brinu se hoće li biti vidljivo deformirani, hoće li ih boljeti, hoću li umrijeti, koliko vremena im preostaje, što će biti s njihovom obitelji”- osjećaj krivnje (HIV kao kazna, opterećenje obitelji)- smisao života - osjećaj manje vrijednosti („roba s greškom“)

Značenje koje bolest ima za pacijenta (Što vam se promijenilo u životu? Što vam se čini da će biti najveći

problem? Što vas najviše brine?)

Procjena i priprema na život s HIV-om ( priprema na dileme s kojima bi se mogli susresti- kroz primjer drugih

pacijenata)-osnovne činjenice vezane uz fizički aspekt bolesti (zaraznost za okolinu)-socijalna podrška okoline (da li reči i kome reči)-zaposlenje-planiranje obitelji -Upućivanje na resurse zajednice

-Osnaživanje i osvještavanje vlastitih resursa (Što inače radite kada se osjećate loše?)