1.Naš si Otac, Jahve, mi smo glina, a Ti si kao lončar naš, i svi smo djelo ruku Tvojih.

(Iz 64, 7)

Stvoreni smo iz ljubavi, prije zemaljskog smo života začeti u srcu Boga i Oca našega. Život nam je darovan kao dar,

a naš život drugima i njihov život nama kao blagoslov.

«Bog smrti nije stvorio i ne raduje se propasti živih» (Mdr 1, 13).

Pobačaj - u bilo kojoj etapi djetetova života teško je odbacivanje ljubavi Božje.

Bog život daje i podržava, čovjek ga oduzima…

Nije li nas On sazdao u utrobi?(Iv 31,15) Onaj koji ubije čovjeka u bilo kojoj etapi njegova života, ubija sliku Božju u ovome svijetu!

Zar je čovjek – ništa?

Zar bi zbog ničega Isus Krist otišao na križ ?

Božji je život sakriven u čovjeku, pa tako i u nerođenima.

Odakle samo hrabrost čovjeku da posegne za životom najmanjega i nebranjenoga bližnjega, otkuda nam to pravo?

Pobačaj, nije samo prekid trudnoće nego njezin potpuni svršetak.

Majka ne prestaje biti majkom, ali je sada majka ubijene bebe.

Prijelaz iz utrobe u vanjski svijet je samo promjena mjesta prebivanja, promjena sredine življenja.

U utrobi i izvan nje nalazi se pravo, isto dijete! Zar je ono neka niža vrsta ne vrijedna života, samo zato što mu za život treba pupčana vrpca majke?

Krenimo u predivnu avanturu utjelovljenja ljudskog života...

12 do 18 sati nakon spolnog odnosa dolazi do spajanja očevog spermija i majčinog jajašca te započin je novi život,jednog novog, jedinstvenog ljudskog bića. Sada se začeto stvorenje Božje, besmrtne duše, naziva zigota.

Genetska je pozadina u potpunosti izgrađena; osobine poput boje očiju i kože, kose, crte lica i spol pa čak i tjelesna konstrukcija već su određeni i zapisani u biće tog začetog dijeteta. Neponovljivo, divno biće započelo je svoj životni hod,

Dijete u stadiju zigote- manje od zrna soli, nije samo potencijalna osoba, nego ono već jest osobom koja se razvija pod srcem majke, prema zakonima prirode i ljudskog tijela.

Zigota, morula, blastocit, embrij... Putuje prema utrobi (5-7. dan) gdje će se ugnijezditi.

...Kroz devet će mjeseci imati stan u tijelu svoje majke-roditeljice.

Dan dvanaesti. Hrana i kisik dolaze djetetu putem majčine krvi u njegovu ili njezinu u posteljicu, iako im se krv ne miješa.

Zapravo, oni imaju različite krvne grupe.

Djetešce je sa posteljicom vezano pupčanom vrpcom i od ovoga trenutka ono raste vrlo brzo. S 15 dana počinje raditi živčani sustav, s 18 dana prvi otkucaji malenoga srca odzvanjaju utrobom-kraljevstvom minijaturnog čovjeka.

Već mu i srce kuca, a majka ne zna da ga nosi... Za oko dva tjedna djetešce ima već sve: mozak, oči, uši, usta, bubrege, jetru, a srce mu pumpa krv koju sam stvara. Savršeni pravi čovjek,ni više ni manje od toga, a samo 6-7 milimetara dug!

Tjedan sedmi. Počinje se kretati, osluškuje okolinu svojim vanjskim i unutarnjim uhom. Ruke, noge i kostur rastu, kosti se grade, jačaju i razvijaju.

Sada ga nazivamo „fetus”. Već posjeduje sve organe tijela, makar u temeljnom obliku. Njegovo tjelešce dobiva i sitne detalje, kao što su obrve i ušni kanali. On, tj. ona, pliva u plodnoj vodi, a Stvoritelj mu/joj se smješka nježno s visina. Ponosan je na svoje djelo stvaranja, u kojemu su sudjelovali roditelji mališana. Foetus, na latinskom jeziku, upravo to i znači: beba, mališan, nejako čedo, maleni.

Još mu samo pluća ne rade. Ovo dijete raste, upravo kao što će rasti i nakon rođenja. Reagira na dodir, osjeća bol.

Sa 20 se tjedana stetoskopom odlično se može čuti kako srce kuca. Očni su mu kapci još zatvoreni, iako će se uskoro otvoriti, skelet tijela već je načinjen od kostiju, iako vrlo krkhkih.

skače, poigrava se, tuče po stijenci trbuha rukama i nogama, kao da pleše, spava i budi se, kada je okolina vani preglasna ili gadodirima smeta.

Ultrazvuk pokazuje nagle očne trzaje dok je budan, te mirovanje dok spava. U ovom razdoblju sluša muziku te pamti melodije, glasove, kako je dokazano mnogim istraživanjima i primjerima.

32. je tjedan trudnoće Dijete već dva tjedna prepoznaje majčin glas. Oči su mu otvorene, slijedi svjetlosne podražaje koji dopiru izvana.

Ozbiljno vježba mišiće tijela, nestrpljivo se vrti i očekuje izlazak.

Još samo malo… Blizu je susret sa nepoznatim.

Konačno, stigao je kraj devetomjesečnog prebivanja u skrovitosti majčine utrobe,

Proći će kroz svojevrstan težak šok, što će ga izazvati jako svjetlo, različiti glasovi,

zrak kojega pluća moraju primiti, zbog čega se snažno šire i izbacuju plodnu vodu, udišu kisik i izdišu ugljični dioksid. Užurbano se kreću osobe u bijelim kutama, tata uzbuđeno čeka da vidi novorođeni plod svoje ljubavi s mamom. Nakon malo boli, majka naglo naglo čuje; Dijete plače, po prvi put u životu! Da, dijete – kao blagoslov koji je započeo život u trenutku začeća, sada kreće u nove etape života, ne prestajući i dalje to biti; Božji dar i Njegov blagoslov čovječanstvu

SRETNO!

«Od trena kad je jajašce oplođeno započinje novi život koji nije ni očev ni majčin, nego život novoga ljudskog bića koje se samo za sebe razvija. Nikad neće postati ljudsko ako to već nije od tada…

Ljudsko se biće mora poštivati i s njime valja postupati kao s osobom od samoga njegovog začeća, pa mu se stoga moraju priznati prava osobe, među kojima je, prije svega, nepovredivo pravo svakoga nevinog ljudskog bića na život.»

Poštuj život, jer Bog je Život i Životvorac!

Poštuj život, jer u tvome bližnjemu je život i jer si sam pozvan na život u punini! Izrada : o.Kornelije Marko Glogović ,OSPPE & Cenčić Gordan