View
8
Download
0
Category
Preview:
Citation preview
1
Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva
Savjet za izradu Šumarskog programa FBiH
Studija
„OSTALI PROIZVODI ŠUMA I ŠUMSKOG ZEMLJIŠTA“
-Nacrt-
3
UVOD
Pored proizvodnje drveta šume FBiH daju i niz drugih proizvoda (gljive, aromatične i
ljekovite biljke, šumsko voće i plodovi, biljke ili dijelovi biljaka za cvjetne aranžmane
itd.) koji su u prethodnom periodu relativno malo korišteni. Odnos prema ovim
proizvodima šuma i šumskog zemljišta zorno prikazuje i činjenica da su se i službeno
nazivali „Sporedni šumski proizvodi“ ili „sekundarni šumski proizvodi“. Bez obzira na
mnoštvo i njihove socijalne, ekonomske i ekološke vrijednosti, ovi proizvodi do danas
nisu adekvatno vrednovani niti je gospodarenje ovim proizvodima bilo adekvatno. Prvi
korak u tom smislu bio bi da se ovi proizvodi nazivaju „Nedrvni šumski proizvodi“ ili
skraćeno NŠP, kako je to uvriježeno u svjetskoj znanstvenoj i stručnoj literaturi.
Danas, pod utjecajem nastalih klimatskih promjena, sve je jasnije da se šumarska struka
treba snažnije osloniti na multifunkcionalni karakter resursa kojim gospodari, te potrajno
koristiti sve njegove proizvode i usluge.
Stotine biljaka i gljiva, koje su podcijenjene, neocijenjene ili oboje, sakupljaju se za
osobnu ili komercijalnu uporabu. Težište ove studije će biti na poticanju i promoviranju
intenzivnijeg komercijalnog korištenja aromatičnog, jestivog i ljekovitog bilja, šumskih
plodova i gljiva kao alata za očuvanje i ruralni razvoj. Intenzivnije komercijalno
korištenje aromatičnog, jestivog i ljekovitog bilja, šumskih plodova i gljiva može biti
važan dio financiranja održivog gospodarenja šumama. Šumski proizvodi i usluge su
mnogo više od drveta, zato je nužno naplaćivati sve proizvode i usluge šuma i šumskog
zemljišta kako bi se očuvale šume.
Upravo intenzivnije korištenje nedrvnih šumskih proizvoda i usluga otvara mogućnost
razvoja sitnog, malog i srednjeg poduzetništva, koje može potaknuti gospodarski razvoj
ruralnih sredina.
Održivo gospodarenje šumama je bazirano na konceptu tri osnovna principa:
1) gospodarenje šumama je socijalno prihvatljivo i pravedno;
2) djelovanje je ekološki prihvatljivo i
3) ekonomski učinak na lokalnu zajednicu je pozitivan.
Gospodarenje nedrvnim šumskim proizvodima, kao dio ukupnog gospodarenja šumama,
mora biti bazirano na tim principima.
Bosna i Hercegovina ima stoljećima dugu tradiciju sakupljanja samoniklog jestivog,
ljekovitog i aromatičnog bilja, šumskih plodova i gljiva. Sakupljanjem gljiva, jestivog,
aromatičnog i ljekovitog bilja, šumskih plodova i voća u BiH se bavi više od 100.000
ljudi. Ne postoje pouzdani podatci koliko se od tog broja bavi sakupljanjem za
komercijalnu uporabu i kolike su zapravo količine u komercijalnoj uporabi. Jedna
procjena od prije rata (Kosović i Dunjić, 2000) nalazi vrijednost izvoza od šumskog voća,
ljekovitog bilja i gljiva na 15 milijuna USD za 5 do 7 tisuća tona prikupljenih proizvoda.
Mnogobrojne netaknute šume, plodno poljoprivredno zemljište i brojni izvori stanište su
za 3.882 vrste viših biljaka (vaskularna flora), 1.086 podvrsta i 166 hibrida viših biljaka,
4
1.119 vrsta algi i cijanobakterija, te 3.000 do 5.000 vrsta gljiva i lišaja (Osnovni podaci o
Bosni i Hercegovini,www.mvteo.gov.ba). Obzirom na broj biljnih vrsta i relativno malu
površinu zemljišta, Bosna i Hercegovina spada među pet najbogatijih zemalja Evrope u
pogledu gustine i različitosti vrsta. Procjena je da se u Bosni i Hercegovini nalazi i
značajan broj endemskih vrsta, oko 500. U šumskim eko sustavima Bosne i Hercegovine
moguće je pronaći oko 74 procenta od ukupnog broja vrsta gljiva pomenutih u Crvenoj
listi Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUCN) u Evropi.
Ipak, floru Bosne i Hercegovine potrebno je u potpunosti popisati. Iako je, po svojoj
biljnoj raznolikosti, Bosna i Hercegovina važan centar u regionu, ona od svih zemalja u
Evropi ima najveći procenat ugroženih vrsta. Ne postoje pouzdani podatci o sadašnjem
stanju ugroženosti biljnih vrsta u Bosni i Hercegovini, ali diverzitet eko sustava upućuje
na mogućnost da je u pitanju veliki broj biljaka i gljiva. Osobito se to odnosi na vrste iz
subalpskih i alpskih pojaseva. Stoga je lista ugroženih biljaka u Bosni i Hercegovini, a
koje se nalaze na Crvenoj listi Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUCN), kreirana iz
podataka koji potiču iz literature ili iz herbarija. Crvena lista ugroženih biljnih vrsta za
Bosnu i Hercegovinu još uvijek nije kreirana.
Generalno gledano, NŠP koji su predmet ove studije se mogu svrstati u 3 osnovne grupe:
Gljive
Jestivo, aromatično i ljekovito bilje
Šumski plodovi
Gljive
U BiH raste veliki broj raznih vrsta viših gljiva. Od toga broja je oko 200 jestivih, oko 60
otrovnih i oko 30 smrtno otrovnih gljiva. Procjena je da je sakupljanje gljiva u odnosu na
potencijal i pretpostavku racionalnog, održivog sakupljanja iskorišteno samo sa 15-20%.
Dakle, postoji mogućnost većeg učešća svih struktura i kategorija stanovništva u
značajnije uključivanje u sektor sakupljanja gljiva. Nijedna od gospodarski važnih gljiva
nije u statusu rijetkih, rizičnih, niti zaštićenih gljiva. U tabeli 1. je data procjena
održivosti resursa 6 gospodarski najvažnijih vrsta gljiva:
Tabela1. Procjena održivosti resursa ((Izvor:UNDP, Razvoj sektora gljivarstva,
održivog i inkluzivnog tržišta, Tanović N.; Ćosović-Medić A.)
Vrste Dozvoljena godišnja
količina za održivu
eksploataciju
vrganj (Boletus edulis) neograničeno
smrčak (Morchella conica) neograničeno
lisičarka(Cantharellus cibarius) neograničeno
blagva ( Amanita caesarea) neograničeno
crna truba (Craterellus cor.) neograničeno
rujnica (Lactarius deliciosus) neograničeno
5
Jestivo, aromatično i ljekovito bilje
Jestivo, aromatično i ljekovito bilje igra važnu ulgu u životima ljudi od najstarijih
vremena. Pored toga što služe za jelo, u biljkama se nalazi i veliki broj poznatih i
nepoznatih lijekova. Farmaceutska industrija u svijetu koristi biljke kao sirovine za
proizvodnju lijekova. Medicinski značaj nekih biljaka je neosporan. Takav je slučaj sa
vrstama iz rodova Digitalis, Adonis, Convallaria, Nerium, Scilla, Artemisia,Achillea i
mnogim drugim. Aromatične biljke i biljna etarska ulja se sve više traže i upotrebljavaju
za aromatizaciju kozmetičkih i higijenskih preparata za najširu uporabu. Aromatične
biljke koriste se i kao kulinarski začini, konzervansi u prehrambenoj industriji, za izradu
raznih ekstrakata za proizvodnju pića i sl. Zahvaljujući svom zemljopisnom položaju,
raznovrsnosti klime, reljefa, zemljišta i drugih prirodnih uvjeta Bosna i Hercegovina je
vrlo bogata u ljekovitim i aromatičnim biljkama. Mnoge od njih imaju status oficijelnih
droga, kao na primjer: sljez,pelin, velebilje, lincura, kamilica, kadulja, odoljen i druge.
Procjena održivosti resursa nije moguća jer nikada nije vršena inventarizacija i
procjena stanja, ali se pretpostavlja da je veći broj vrsta ugrožen zbog
prekomjernog sakupljanja. Donnelly i Helberg (2003) navode da su 64 vrste u BiH u
opasnosti zbog neodrživog branja, uključujući i 2 ugrožene vrste ( Orchis sp. i Gentiana
lutea) koje su na međunarodnom CITES popisu kao ugrožene i za koje BiH izvoznici
dobiju oko 120 KM / kg. Sve to se izvozi ( najčešće preko Mađarske ) i uvijek prijavljeno
kao druge aromatične i ljekovite biljke ( Hadžiabdić, 2005.).
Prema studiji Evropske Unije s početka 2002 godine, procjenjuje se da je u Bosni i
Hercegovini ukupna tržišna vrijednost nedrvnih šumskih proizvoda iznosila KM 200
miliona, od toga je tržišna vrijednost ljekovitog i aromatičnog bilja iznosila KM 50
miliona godišnje. Od tada su povećani zahtjevi za proizvodima od ljekovitog i
aromatičnog bilja, osobito za sirovinama i za esencijalnim uljima.
Šumski plodovi
Uglavnom se koriste u svježem stanju kao hrana, ali se i prerađuju. Najznačajniji šumski
plodovi su: borovnica (Vaccinium myrtillus), malina (Rubus idaeus), smrika (Juniperus
communis) i šipurak (Rosa sp.).
Tabela 2. Procjena sakupljenih količina u BiH godišnje:
(Izvor: Donnelly and Helberg,2003; Hadžiabdić, 2005)
Smrika plod 100 tona
Šipurak plod 50 tona
Malina Plod 50 tona
Borovnica Plod 400 tona
Sakupljanjem NŠP u BiH bavi se veliki broj ruralnog stanovništva i za njih je to
značajan izvor zarade, a otkupom, proizvodnjom i preradom gljiva, ljekovitog i
6
aromatičnog bilja i šumskih plodova u BiH bavi se nekoliko velikih kompanija,
prethodno u vlasništvu države a sada privatiziranih, te veći broj malih, relativno novih
kompanija. Oko 50 kompanija u BiH je od ekonomskog značaja za ovaj sektor. Još
uvijek, veliki broj bosanskohercegovačkih kompanija se bave samo otkupom i trgovinom
sirovog biljnog materijala, šumskih plodova i gljiva.
Postoji jedna značajna grupa kompanija koje se bave proizvodnjom finalnih biljnih
proizvoda; čajeva od ljekovitog bilja, biljnih preparata koji imaju različite medicinske
primjene, eteričnih ulja te kozmetičkih proizvoda.
Činjenica je da u BiH ne postoje programi koji trebaju osigurati jačanje “ekonomsko-
ekološkog” kapaciteta zemljišta, preko promocije i poticanja održivih tehnika korištenja
šume i NŠP.
Sve naprijed navedeno opravdava izradu ove studije.
Osnov za izradu studije Zakonom o šumama („Službene novine Federacije BiH“, broj 20/02, 29/03 i
37/04) u smislu izrade Šumarskog programa Federacije BiH članom 17. definirano je
slijedeće:
Poštujući međunarodne dogovore i obaveze Šumarski program Federacije BiH će
definirati opću politiku šumarstva i politiku gospodarenja sa divljači na području
Federacije, orijentiranu u pravcu očuvanja i trajnosti gospodarenja šumama uključujući
održavanje i unaprjeđivanje biodiverziteta u šumama i na šumskom zemljištu.
Šumarski program Federacije BiH će se sastojati iz dva dijela:
a) opći dio gdje će biti određeni glavni ciljevi, principi i generalne smjernice za trajno
gospodarenje šumama u Federaciji BiH na osnovu aktualnog statusa šuma uvažavajući
međunarodno dogovorene smjernice za trajno gospodarenje šumama;
b) izvedbeni dio u kome će biti postavljeni i razrađeni ciljevi i određeni načini realizacije,
uključujući finansiranje, za njihovo ostvarivanje u određenom roku.
Opći dio Šumarskog programa Federacije BiH donosi Parlament Federacije BiH i isti će
se donijeti za dugoročni period.
Izvedbeni dio Šumarskog programa Federacije BiH će Vlada Federacije BiH usvojiti na
period od 5 godina i isti će predstavljati osnovu za korištenje finansijskih sredstava
Proračuna Federacije BiH i proračuna kantona u skladu sa odredbama Zakona.
Rješenjem federalnog ministra poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva formiran
je Savjet za izradu Šumarskog programa Federacije BiH.
Zadatak Savjeta je da priprema i provodi sve aktivnosti vezano za izradu
Šumarskog programa Federacije BiH, prezentira koncept i tematske cjeline, izabere
eksperte ili timove, pregleda i daje saglasnost na ekspertize, objedinjuje i prezentira
materijale, organizira javne rasprave, vodi i koordinira cjelokupan rad na izradi nacrta
Šumarskog programa Federacije BiH do njegovog usvajanja.
Savjet je definirao Plan, program rada i proračun kroz:
1. Prijedlog osnovnih principa Šumarskog programa Federacije BiH;
2. Prijedlog tematskih cjelina Šumarskog programa Federacije BiH;
3. Prijedlog studija za izradu Šumarskog programa Federacije BiH;
7
4. Elemente projektnog zadatka za studije;
5. Plan i program izrade Šumarskog Programa Federacije BiH:
6. Okvirni proračun za izradu Šumarskog programa Federacije BiH
Jedna od studija je „Ostali proizvodi šuma i šumskog zemljišta“.
Predmet ove studije je korištenje aromatičnog, jestivog i ljekovitog bilja, šumskih
plodova i gljiva i korištenje mineralnih resursa, dok je korištenje ostalih šumskih
proizvoda predmet obrade drugih studija.
Savjet za izradu Šumarskog programa Federacije BiH je izradio projektni zadatak za ovu
studiju, a PIU šumarstva je raspisao javni natječaj za izradu studije.
Na javni natječaj za izradu ove studije pristigle su dvije prijave. Nakon provedenog
postupka vrednovanja pristiglih prijava, oba ponuditelja su odustala od potpisivanja
ugovora za izradu ove studije. U takvoj situaciji, članovi Savjeta su donijeli odluku da
sami izrade nacrt studije „Ostali proizvodi šuma i šumskog zemljišta“ i stave ga na
javnu raspravu.
Rješenjem federalnog ministra poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, broj:07-26-
1839/11, od 26.08.2011. godine, potvrđeno je imenovanje članova Savjeta i produžen rok
za rad Savjeta za 12 mjeseci.
Cilj zadatka Na osnovu analiza definirati smjernice za izradu programa korištenja aromatičnog,
jestivog i ljekovitog bilja, šumskih plodova i gljiva, programa korištenja mineralnih
resursa i shema certifikacije nedrvnih šumskih proizvoda, u svrhu kontroliranog
sakupljanja i olakšavanja pristupa međunarodnom tržištu.
Djelokrug rada:
1. Pregled i analiza:
o relevantnog nacionalnog zakonodavstva;
o marketinških aktivnosti;
o tržišta;
o međunarodno priznatih shema certifikacije nedrvnih šumskih proizvoda.
2. Na temelju analize predložiti ključne principe/načela za korištenje aromatičnog,
jestivog i ljekovitog bilja, šumskih plodova i gljiva i korištenje mineralnih
resursa, na osnovi kojih će se izraditi Opći dio Šumarskog programa FBiH, po
pitanju:
a. Rješavanja vlasničkih i prava korištenja
b. Razvoja sustava za licenciranje
c. Razvoja marketinga
o u smislu oblikovanja novih proizvoda
o u smislu korištenja komparativnih prednosti
o u osmišljavanju novih a prepoznatljivih eko brendova
d. Uspostave i razvoja tržišta
e. Međusektorske suradnje
8
f. Razvoja certifikacijskih shema za sakupljače, proizvođače i proizvode.
3. Identificirati cilj – ciljeve, te izraditi akcioni plan/set mjerâ (uključujući
financijski plan, rokove i odgovornosti ) za realizaciju predloženih ciljeva na
temelju kojih će se izraditi Operativni dio Šumarskog programa FBiH –
petogodišnja strategija
4. Organiziranje javne rasprave (nakon analize svih zadataka i aktivnosti iz
djelokruga rada, definiranja nacrta principa/načela, ciljeva, i akcionog plana/seta
mjerâ, u konsultaciji sa Savjetom za izradu šumarskog programa FBiH,
organizirati javnu raspravu sa svim interesnim stranama)
5. Finalizacija ciljeva, strategija i akcionog plana (u konsultacijama sa Savjetoma
za izradu Šumarskog Programa FBiH i na temelju povratnih informacija i
komentara dobivenih sa javnih konsultacija i od strane relevantnih institucija,
organizacija i pojedinaca, finalizirati principe/načela, ciljeve, i akcioni plan/set
mjerâ kao komponente šumarske politike i strategije)
6. Razmotriti nacionalni zakonski okvir po pitanju ravnopravnosti polova, analizirati
uticaj istog na predmet studije, te u skladu sa prepoznatom potrebom izraditi
odgovarajuću analizu
7. Prijedlog indikatora, sistema monitoringa i evaluacije (izraditi prijedlog
indikatora za uspostavu sistema monitoringa i evaluacije za definirane ciljeve i
akcioni plan)
9
1. PREGLED I ANALIZA
1.1. Pregled i analiza relevantnog nacionalnog zakonodavstva
ZAKONI I STRATEGIJE KOJE SE ODNOSE NA NŠP
Zakon/Strategija Relevantnost NŠP Primjedbe
Ustav FBiH Ekološka politika
Iskorištavanje prirodnih
bogatstava
Uredba o šumama Pristup NŠP u privatnim i
državnim šumama
Upitna ustavnost! Uredba
ne propisuje donošenje
provedbenih propisa niti
propisuje primjenu propisa
donesenih na osnovu
Zakona o šumama iz 2002.
godine!
Zakon o zaštiti okoliša - očuvanje, zaštita, obnova i
poboljšanje ekološke
kvalitete i kapacitete
okoliša, kao i
kvalitete života;
- mjere i uvjeti upravljanja,
očuvanja i racionalnog
korištenje prirodnih resursa;
- pravne mjere i institucije
očuvanja, zaštite i
poboljšanja zaštite okoliša;
- financiranje aktivnosti
vezanih za okoliš i
dragovoljne mjere i
- poslovi i zadaci organa
uprave na različitim
razinama vlasti.
Posebno: pravo na okoliš,
očuvanje biosfere i
održivost ekosustava,
sustav Eko-označavanja
Zakon o zaštiti prirode Uvjeti i način obnove,
zaštite, očuvanja i održivog
razvitaka
krajolika, prirodnih
područja, biljaka, životinja i
10
njihovih staništa, minerala i
fosila i drugih
sastavnica prirode na
teritoriju Federacije Bosne i
Hercegovine, nadležnosti
tijela koje obavljaju
poslove zaštite prirode,
planiranje zaštite prirode,
opće
i posebne mjere za zaštitu
prirode, informacijski
sustav, nadzor, financiranje
zaštite prirode i
kazne za prekršajne za
pravne i fizičke osobe.
Zakon o načelima lokalne
samouprave
Pravo jedinica lokalne
samouprave na utvrđivanje
politike zaštite i korištenja
NŠP;
Pravo jedinica lokalne
samouprave na ekonomsku
dobit od korištenja NŠP.
Federalna strategija zaštite
okoliša/prirode
-Kako smanjiti korištenje,
spriječiti opterećivanja i
zagađivanja okoliša,
spriječiti narušavanja, kao i
poboljšanje i obnovu
oštećenog okoliša;
- kako zaštiti ljudsko
zdravlje i poboljšati uvjete
okoliša za kvalitetan život;
- kako očuvati i zaštiti
prirodne resurse, racionalno
koristiti resurse i primijeniti
način gospodarenja kojim
se osigurava obnova
resursa;
- kako uskladiti druge
interese entiteta sa
zahtjevima za zaštitu
okoliša;
- kako učestvovati u
međunarodnoj saradnji u
oblasti okoliša;
11
-kako dobiti inicijative od
javnosti i pokrenuti učešće
javnosti u aktivnostima
koje imaju za cilj zaštitu
okoliša;
- kako koordinirati
gospodarstvo i integrirati
socijalni i ekonomski
razvoj u skladu sa
zahtjevima zaštite okoliša;
- kako uspostaviti i razviti
institucije za zaštitu i
očuvanje okoliša.
Ustav FBiH
Članak III.2. Ustava FBiH definira podjelu ovlasti između federalne i kantonalnih vlasti
po pitanju:
a) jamčenja i provedbe ljudskih prava;
b) zdravstva;
c) ekološke politike;
d) komunikacijske i prometne infrastrukture;
e) socijalne politike;
f) provedbe zakona i drugih propisa o državljanstvu;
g) useljavanja i azila;
h) turizma;
i) iskorištavanja prirodnih bogatstava.
Člankom III.3. je propisano:
(1) Prema potrebama, ovlasti iz članka III. 2. mogu se ispinjavati zajednički ili zasebno,
ili od strane kantona koordinirano od federalne vlasti.
(2) U skladu s tim kantoni i federalna vlast medjusobno se dogovaraju na trajnoj osnovi
glede svojih ovlasti.
(3) U ispunjavanju svojih ovlasti, kada je rijec o zakonima i propisima koji su
obavezujuci na cijelom podrucju Federacije, u skladu sa ovim ustavom i odlukama
Parlamenta Federacije, federalna vlast djeluje poštujući ovlasti kantona, specifičnu
situaciju u pojedinim kantonima i potrebu za fleksibilnost u provedbi. Federalna vlast ima
pravo stvarati politiku i donositi zakone glede svake od ovih ovlasti.
(4) U ispunjavanju ovih ovlasti, u skladu s ovim ustavom i svojim kantonalnim ustavom,
kantoni se obraćaju medjukantonalnom vijeću za uskladjivanje medjukantonalnih pitanja
i za dosljedno rješavanje pitanja sto uključuju interese koji su izvan njihovih kantonalnih
granica, te provode, dopunjavaju i u slučaju potrebe razradjuju ili predlazu odluke u
12
zakonodavnim tijelima. Kantoni imaju pravo stvarati politiku i u skladu s tim provoditi
zakone glede svake od ovih ovlasti.
Iz Ustava FBiH jasno proizilazi da nadležnost nad zaštitom i korištenjem NŠP
zajednički ostvaruju FBiH i kantoni. To znači da se kod kreiranja politike zaštite i
korištenja NŠP mora uvažiti činjenica da se na nivou FBiH mogu donositi samo
generalne odredbe koje će važiti na cijelom teritoriju FBiH, a, zbog specifičnosti
svakog kantona, detaljnije odredbe će donositi svaki kanton zasebno.
Zakon o načelima lokalne samouprave
Člankom 8. Zakona o načelima lokalne samouprave, u nadležnosti jedinica lokalne
samouprave posebno spadaju:
- utvrđivanje i provođenje politike uređenja prostora i zaštite okoline,
- utvrđivanje politike upravljanja prirodnim resursima jedinice lokalne samouprave i
raspodjele sredstava ostvarenih na osnovu njihovog korištenja.
U članku 56. stavak 2.navedenog zakona, navedeno je da su Federalna i kantonalne vlasti
dužne u najvećoj mogućoj mjeri konsultirati jedinicu lokalnu samuprave putem saveza
općina i gradova, u postupku donošenja propisa koji ih se direktno tiču.
Iz Zakona o načelima lokalne samouprave proizilazi da jedinice lokalne
samouprave imaju značajnu ulogu u utvrđivanju politike zaštite i korištenja NŠP i
imaju pravo na ekonomsku dobit od korištenja NŠP.
Uredba o šumama
Članak 9. 1) propisuje da radove u šumi mogu izvoditi samo osobe koje su obučene za
izvođenje odgovarajućih poslova.
Ova odredba je temelj za certificiranje sakupljača NŠP i trebala bi biti sadržana i u
novom federalnom zakonu o šumama.
Članak 13. 3) određuje da nedrvne šumske proizvode nije dozvoljeno stavljati u promet
bez odobrenja korisnika šuma ili vlasnika privatne šume.
Za promet NŠP bi trebalo pojednostavniti način izdavanja dokumentacije, ali bi ta
dokumentacija morala biti osnovica za daljnji postupak certifikacije NŠP
sakupljenih za komercijalnu uporabu. Vrlo bitno je onemogućiti da se miješaju NŠP
sakupljeni za osobnu uporabu sa NŠP sakupljenim za komercijalnu uporabu. Mora
se osigurati i dokumentacija za NŠP sakupljene za osobnu uporabu radi potpunosti
podataka i praćenja stanja.
Članak 19. 1) Upotreba kemijskih sredstava, odlaganje otpada, smeća ili zagađujućih
tvari u šumi i na šumskom zemljištu nije dozvoljena.
13
Ova odredba je vrlo bitna sa stanovišta iskorištavanja NŠP jer je jedan od uvjeta za
organsku certifikaciju.
Članak 23. se odnosi na zaštitu ugroženih vrsta te propisuje da sječa, iskorjenjivanje ili
bilo kakvo oštećivanje stabala pančićeve omorike (Picea omorika (Pančić) Purk.), tise
(Taxus baccata L.), mečje lijeske (Corylus colurna L.), planinskog javora (Acer
heldreichii Orph.), planinskog bora (Pinus mugo Turra), zelene johe (Alnus viridis
(Chaix) Lam. & DC.), munike (Pinus heldreichii Christ.) i zanovijeti (Petteria ramentacea
(Sieber) Presl), nije dozvoljena, osim ako je potrebno provesti uzgojne i sanitarne sječe.
Drvenaste vrste koje su zaštićene ovim člankom nemaju značajniju ulogu u
sakupljanju i prometu NŠP. Zakonom bi trebalo zaštititi komercijalno zanimljive
vrste za koje se iz literature zna da su ugrožene. Te vrste bi mogle biti predmet
vještačkog uzgoja.
Člankom 22. 1) Uredbe o šumama je propisano da korisnik šuma i vlasnik privatnih šuma
mogu uzgajati i iskorištavati nedrvne šumske proizvode ili odobriti drugim pravnim i
fizičkim osobama njihovo iskorištavanje u obimu i na mjestima koja su određena u
šumskogospodarskoj osnovi te člankom 22.2) da korisnik šuma može za vlastite potrebe
koristiti mineralne sirovine na površinskim kopovima - pozajmištima predviđenim
šumskogospodarskom osnovom u svrhu izgradnje i održavanja šumskih puteva.
Regulativa u šumarstvu treba tretirati samonikle NŠP. Uzgoj NŠP spada u sektor
poljoprivrede i shodno tome ga treba tretirati regulativa u poljoprivredi.
Odredba da korisnik šuma ili vlasnik privatnih šuma mogu iskorištavati NŠP ili
odobriti drugim pravnim i fizičkim osobama njihovo iskorištavanje u obimu i na
mjestima koja su određena u šumskogospodarskoj osnovi ne pridonosi održivom
korištenju NŠP iz razloga što se kod prikupljanja podataka za izradu
šumskogospodarskih osnova ne prikupljaju podaci (ili se ne prikuplja dovoljno
podataka) na osnovu kojih bi se mogao napraviti koliko-toliko realan plan
korištenja NŠP. Za bilo kakvo planiranje gospodarenja resursom potrebno je znati
stanje resursa. U tu svrhu nužno je započeti inventarizaciju stanja manjeg broja
biljaka koje se najviše sakupljaju, pa su time i najugroženije. U tu svrhu je
potrebno inaći jeftine metode koje bi davale zadovoljavajuće rezultate.
Neophodno je donijeti Federalni zakon o šumama koji treba dati opće okvire i
mogućnost sakupljanja NŠP za područje cijele FBiH, a detaljnije propise bi trebali
donijeti kantoni u suradnji sa jedinicama lokalne samouprave.
Članak 33. propisuje naknadu za korištenje državnih šuma. Naknada se obračunava po
stopi od 7% od prihoda ostvarenog od nedrvnih šumskih proizvoda i uplaćuje se u
slijedećim iznosima:
a) 1,0 % na posebni račun Proračuna Federacije;
b) 1,0 % na posebni račun proračuna Kantona;
c) 5,0 % na namjenski račun općine na čijem teritoriju se ostvaruje prihod.
Ova odredba formalno zadovoljava raspodjelu ekonomske koristi ali je iz prakse
poznato da je prihod kojeg ostvaruju ŠGD prodajom NŠP vrlo mali ili ravan nuli,
tako niti nema tog vida naknade za korištenje državnih šuma.
14
Zakon o zaštiti prirode
Zakon o zaštiti prirode podupire koncept održivog upravljanja prirodnim resursima kako
bi se održala raznolikost i funkcioniranje eko sustava. Neophodno je naglasiti da ovaj
zakon zabranjuje neodrživo i nekontrolirano korištenje nezaštićenog samoniklog bilja.
Ovaj zakon također zabranjuje prikupljanje, oštećenje, prevoz ili prodaju biljaka i gljiva
koje se nalaze na Crvenoj listi. Crvena lista biljaka za BiH i Federaciju BiH službeno ne
postoji.
Neophodno je što skorije donijeti „Crvenu listu biljaka“ za područje BiH.
Strategija zaštite prirode
Principi i smjernice na kojima se temelji Strategija su sljedeća:
Principi
Princip održivog razvoja;
Princip predostrožnosti i prevencije - pažljivo upravljati i ekonomično koristiti
komponente okoliša;
Princip zamjene - svaku aktivnost koja bi mogla imati štetne posljedice po okoliš
potrebno je zamijeniti drugom aktivnošću koja predstavlja znatno manji rizik;
Princip integralnog pristupa - zaštita okoliša i poboljšanje kvaliteta okoliša trebaju
biti sastavni dio svih politika koje imaju za cilj razvoj okoliša;
Princip saradnje i podjele odgovornosti - saradnja i zajedničko djelovanje svih
subjekata s ciljem zaštite okoliša;
Učešće javnosti i pristup informacijama - učešće svih zainteresiranih građana, svaki
pojedinac i organizacija moraju imati odgovarajući pristup informacijama koje se
odnose na okoliš;
Princip -korisnik plaća
Strateški ciljevi čija realizacija i implementacija bi doprinijela efikasnijoj zaštiti
prirode FBiH su:
1. Zaštita biodiverziteta i geodiverziteta FBiH kroz uspostavu
i jačanje institucionalnog okvira za realizaciju efikasnih mjera;
2. Održiva upotreba prirodnih resursa;
3. Ravnopravna raspodjela dobiti od prirodnih resursa;
4. Smanjenje pritisaka na biološku i geološku raznolikost FBiH;
5. Uspostava finansijskih mehanizama za održivo upravljanje.
15
SWOT analiza relevantnog nacionalnog zakonodavstva
Snage Mogućnosti
1. Izrada i donošenje regulative u skladu sa
propisima EU;
2. Suradnja sa vladinim institucijama,
naročito sa FMPVŠ, u cilju provođenja
relevantnih zakona i propisa;
3. Uključiti predstavnike proizvođača i
udruženja u kreiranje politike;
4. Osigurati više pažnje i podrške od strane
vlasti; učiniti napore u cilju uključivanja
sektora NŠP u vladine razvojne planove i
izvještaje;
5. Općenito poboljšati poslovno okruženje
radeći zajedno sa financijskim i državnim
institucijama u cilju prevazilaženja
finansijskih i pravnih prepreka sa kojima se
ova djelatnost suočava.
Slabosti Opasnosti
1. Nema regulacija sektora ili je loša;
2. Nije osigurana sljedljivost
dokumentacije;
3. Ne postoji sustav praćenja stanja;
4. Ne postoji adekvatan sustav upravljanja
NŠP;
5. Ne postoji adekvatan sustav kontrole
sakupljanja i prometa NŠP;
6. Ne postoji adekvatan sustav dozvola i
naplate NŠP (LICENCIRANJE);
7. Sakupljači nemaju potrebita znanja
(neadekvatan sustav certificiranja);
8. Regulativa ne osigurava ekonomsku
korist za lokalno pučanstvo;
9. Nema transparentnosti u sakupljanju i
prometu NŠP;
10. Nema udruženja sakupljača NŠP niti
registra sakupljača;
11. Nema participacije sakupljača u izradi
regulative;
1. Nedonošenje neophodne regulative;
2. Komplicirana regulativa;
3. Neprovodiva regulativa;
4. Destimulirajuća regulativa.
16
12. Većina šuma nije certificirana.
Zakonska osnova za sakupljanje NŠP u evropskim zemljama
S obzirom na zakonsku osnovu za prikupljanje nedrvnih šumskih proizvoda za osobnu
uporabu postoji nešto slično situaciji s uvjetima javnog pristupa šumama. Sakupljanje
NŠP za osobnu uporabu, može se poduzeti kao dio tradicionalnog običajnog prava ili se
mogu sakupljati NŠP definiratnizakonom. Korištenje NŠP općenito je dopušteno u većini
evropskih zemalja, ali postoje značajne razlike među zemljama u pogledu prirode prava u
odnosu na ograničenja za prikupljanje i korištenje nedrvnih šumskih proizvoda. Može se
razlikovati pet širih kategorija regulacije: Prvo, postoje zemlje u kojima prava korištenja
NŠP su prilično općenita i odnose se na različite kategorije vlasništva, kao što je na
primjer, u Bugarskoj, Češkoj, Mađarskoj, Slovačkoj i Rusiji. Drugo, postoje zemlje u
kojima javnost ima opća prava za korištenje NŠP, ali gdje šumovlasnici/korisnici šuma
mogu ograničiti ili zabraniti korištenje određenih NŠP ili mogu naplatiti naknadu za
njihovo korištenje, kao što su Bosna i Hercegovina, Estonija i Slovenija. Treće, postoje
slučajevi, kao što je Poljska, gdje sakupljači imaju znatnu prava u javnim šumama, ali
gdje posjednici mogu zabraniti prikupljanje u privatnim šumama. Četvrta skupina su
zemlje u kojima korištenje nedrvnih šumskih proizvoda uglavnom zahtijeva dozvolu, sa
ili bez plaćanja naknade, i gdje sakupljanje može biti potpuno zabranjeno, na primjer, u
privatnim šumama, kao što su u Hrvatska, Cipar, Francuska, Litva, Turska i Velika
Britanija. Peto, postoje zemlje u kojima se nacionalna šumarska regulativa ne odnosi
direktno na korištenje NŠP. Relevantni propisi mogu postojati u drugim nacionalnim
zakonodavstvima, kao što su zaštita prirode, zakonodavstvo vezano uz vlasništvo nad
zemljištem i drugo. U zemljama s federalnim i državnim zakonima, kao što su Njemačka
i Švicarska, federalni propisi moraju biti komplementarni sa državnim.
U cjelini, može se reći da u mnogim zemljama javnost ima pravo koristiti barem
nekiNŠP. S druge strane, postoje značajne razlike u važećim zakonskim propisima koje
se mogu objasniti širokim spektrom NŠP, dostupnosti i ekonomske i socijalne važnosti
NŠP koji varira između zemalja. Takve razlike odnose se, na primjer, na razinu regulacije
s obzirom na javne i privatne šume. Postoje i razlike s obzirom na kategorije proizvoda
koji se mogu sakupljati i različita ograničenja mogu biti s obzirom na količinu i metode
koji se primjenjuju za sakupljanje. Također postoje razlike u reguliranju NŠP za
pojedinca i obitelji (korištenje za osobnu uporabu) u odnosu na korištenje za
komercijalne svrhe i trgovinu. Privatni vlasnici šuma i korisnici državnih šuma mogu
imati pravo zahtijevati posebne ovlasti i / ili izdavanje dozvole za sakupljanje određenih
NŠP, odnosno za količine koje prelaze zakonom uspostavljenu količinu slobodnog
sakupljanja.
Pravo sakupljanjaNŠP, npr. sakupljanje gljiva, lišća, šumskog voća, aromatičnog,
ljekovitog i jestivog bilja, bitno je za ljudski život u ruralnim područjima i često značajna
dopuna poljoprivredi. U znatnom broju zemalja sakupljanje tih proizvoda je i danas
značajan izvor dodatnih prihoda za poljoprivrednike i mještane. U Skandinaviji, istočnoj,
srednjoj i južnoj Evropi, gospodarske i trgovinske vrijednosti pojedinih NŠP, kao što su
gljive i šumsko voće koje se sakupljaju u šumama su znatne. U nekim drugim zemljama u
17
regiji, a osobito u blizini velikih gradova i naselja, sakupljanje i korištenje NŠP u
današnje vrijeme može biti dio rekreativnih aktivnosti od gospodarskog značaja. Može se
reći da u većini europskih zemalja javnost ima određena prava na korištenje NŠP za
nekomercijalnu (osobnu) uporabu uz neki oblik regulacije u nacionalnom šumarskom
zakonodavstvu. Tu su i neke zemlje sa propisima koji točnije određuju sakupljanje NŠP
u komercijalne svrhe.
Zaključna razmatranja:
Nakon pregleda i analize relevantnog nacionalnog zakonodavstva i relevantnih
strategija mogu se izvesti slijedeći zaključci:
1. Regulacija sektora je slaba;
2. Nije osigurana sljedljivost dokumentacije;
3. Ne postoji sustav praćenja stanja;
4. Ne postoji adekvatan sustav upravljanja NŠP;
5. Ne postoji adekvatan sustav kontrole sakupljanja i prometa NŠP;
6. Ne postoji adekvatan sustav dozvola i naplate NŠP (LICENCIRANJE);
7. Sakupljači nemaju potrebita znanja (neadekvatan sustav certificiranja);
8. Regulativa ne osigurava ekonomsku korist za lokalno pučanstvo;
9. Nema transparentnosti u sakupljanju i prometu NŠP;
10. Nema udruženja sakupljača NŠP niti registra sakupljača;
11. Nema participacije sakupljača u izradi regulative.
1.2. Pregled i analiza marketinških aktivnosti
Marketing:
• Skup aktivnosti koji usmjerava proizvodnju i pomaže odgovarajućim
proizvodima, dobrima i uslugama pronalaženje puta prema korisnicima
(konzumentima) . Također pomaže proizvođačima u oblikovanju svoje ponude
kako bi ona mogla zadovoljiti potrebe korisnika
Na području Federacije BiH slaba je izrada i rasturanje kataloga i publikacija, nedostaje
marketinški informacijski sustav, ne koriste se različiti komunikacijski kanali prema
potencijalnim potrošačima.
Iako marketinške aktivnosti na području Federacije BiH nisu toliko brojne i razvijene,
ipak možemo navesti svijetle primjere osnovnih marketinških aktivnosti-sajmove.
Najpoznatiji su Internacionalni festival čaja i ljekovitog bilja koji se održava svake
godine u Sarajevu, manifestacija Dani drijenjka u Drvaru, Dani kestena u Bihaću itd.
SWOT analiza marketinških aktivnosti
Snage Mogućnosti
1. Međunarodni sajmovi NŠP;
2. Domaći sajmovi NŠP
1. Izrada strategije marketinga;
2. Stvaranje udruženja koja bi;
uspostavljala kontakte sa
18
organizacijama u EU, kao
što je Sajam trgovine,
organski promet, zeleno
tržište i drugim
organizacijama koje
podržavaju „kvalitetna
organska tržišta visoke
vrijednosti“;
prikupljala i distribuirala
informacije o tržištu i
podatke sa tržišta;
podržavala poštivanje
standarda EU vezanih za
kvalitet i zdravlje od strane
individualnih sakupljača,
prerađivača i trgovaca;
pružala podršku poboljšanju
dizajna, pakovanja, etikete i
marketinga proizvoda, kao i
pristupa novim
tehnologijama;
pružala podršku medijskoj
kampanji za promociju
bosanskohercegovačkih
NŠP na domaćem i stranim
tržištima.
Slabosti Opasnosti
1. Nema razvijenog paketa
marketinških aktivnosti;
2. Umjesto centralizirane i
institucionalizirane, veletrgovci i
prerađivači vode samostalne
marketinške aktivnosti.
1.
Zaključna razmatranja:
1. Nema razvijenog paketa marketinških aktivnosti;
2. Umjesto centralizirane i institucionalizirane, veletrgovci i prerađivači vode
samostalne marketinške aktivnosti.
1.3. Pregled i analiza tržišta
Ciljevi pregleda i analize:
19
Prikupiti osnovne informacije o tržištu;
Procijeniti tržišne potencijale;
Preporučiti program mjera za tržišne intervencije.
Metodika:
Prikupljanje i analiza podataka iz dostupne literature;
SWOT analiza tržišta
Prema studiji Evropske Unije s početka 2002. godine, procjenjuje se da je u Bosni i
Hercegovini ukupna tržišna vrijednost NŠP iznosila 200 miliona KM, od toga je tržišna
vrijednost ljekovitog i aromatičnog bilja iznosila 50 miliona KM godišnje. Od tada su
povećani zahtjevi za proizvodima od ljekovitog i aromatičnog bilja, osobito za siro-
vinama i za esencijalnim uljima. Ovdje se radi o ukupnom tržištu, tj. domaće tržište, uvoz
i izvoz.
Za ilustraciju značaja korištenja NŠP za Bosnu i Hercegovinu i za pojedina područja
navodimo podatke o količini i vrijednosti sakupljenih NŠP u Bosni i Hercegovini u 1990.
Godini (Tabela 3.) i podatke o količini otkupljenih NŠP na području općine Konjic za
1999. Godinu (Tabela 4.)
Tabela 3.
(Izvor: FAO, globalna procjena šumskih resursa 2005, Bosna i Hercegovina
Izvještaj o državi)
Vrsta NŠP Tona Vrijednost 1000 USD
Aromatično i ljekovito bilje 356 1748
Šumski plodovi 4471 3848
Gljive 2670 17439
UKUPNO 7497 23035
Tabela 4.
( Izvor: neki pokazatelji statusa i mogućnosti unapređenja prikupljanja, nabavke I obrade
medicinskog iaromaitčnog bilje na području HNK/HNŽ u Federaciji Bosne i
Hercegovine, g-đa. Nedžada Kosoviċ i Ljiljana Dunjiċ, univerzitet “Džemal Bijediċ”
Mostar, Bosna i Hercegovina)
Narodni naziv Latinski naziv Tona
Borovnica svježa Vaccinium myrtillis 35
Borovnica suha Vaccinium myrtillis 1
20
Kupina svježa Rubus fruticosus 10
Malina svježa Rubus idaeus 10
Lipa cvijet Tilia sp. 5
Šipurak svjež Rosa canina 10
Šipurak suh Rosa canina 2
Vrganj Boletus sp. 25
Lisičarka Cantarellus 5
Smrika Juniperus communis 25
Kesten divlji Aesculus hypocastanum 150
Gljive
Gljive iz prirodne populacije (samonikle) zauzimaju važno mjesto u gospodarskom
aspektu i ishrani stanovništva. Raznolikost i brojnost gljiva u Bosni i Hercegovini je jako
velika. Na temelju sagledavanja potencijalnih mogućnosti, ukupne rasprostranjenosti i
bogatstva, sakupljanje gljiva za sve učesnike u lancu (sakupljači, veletrgovina i
maloprodaja) je: radno intenzivna, visoko akumulativna, izvozno orijentirana i uopće
profitabilna djelatnost.
Veliki broj različitih vrsta gljiva i drugih šumskih plodova rasprostranjen je u
svakodnevnom okruženju, dok je određen broj izazov koji se mora racionalno koristiti i
kontrolirati. U Bosni i Hercegovini dominira sakupljanje manjeg broja gospodarski
važnih gljiva, prije svega: vrganj (Boletus edulis); smrčak (Morchella conica); lisičarka
(Cantharellus cibarius); blagva ( Amanita caesarea); crna truba ( Craterellus
cornucopioides), rujnica (Lactarius deliciosus).
Izvoz gljiva iz prirodne populacije raste iz godine u godinu. Za očekivati je da će izvoz
gljiva u 2011. godini biti značajno veći u odnosu na predhodne godine.
Tabela 5. Izvoz različitih strukturnih prerađevina gljiva: (Izvor: UNDP, Razvoj
sektora gljivarstva, inkluzivog i održivog tržišta)
2008. god. 2009. god.
R.b. Različite
strukture
gljive
količina
kg
vrijednost
KM
količina
kg
vrijednost
KM
1. svježe 153.748 2.380.471 273.851 3.155.137
2. smrznute 96.645 1.176.276 262.527 2.342.389
3. konzervirane 46.506 536.572 64.633 471.528
4. sušene 54.817 2.770.092 91.187 3.760.189
UKUPNO 351.726 6.863.411 692.198 9.729.243
21
Tabela 6. Cijene koje se plaćaju u lancu vrijednosti gljiva iz BiH do Italije (izvor:
Petenella i Maso, 2007):
Prodavatelj € / kg
Vlasnik šume-korisnik (koji nije
sakupljač) u BiH 0
Sakupljač 0.2-0.5
Posrednik (zbirna prodaja i izvoz) 4-6
Uvoznik i prodavatelj u Italiji 10-15
Krajnji korisnik u Italiji 15-30
Tabela 7: Uvoz različitih gljiva: (Izvor: UNDP, Razvoj sektora gljivarstva, inkluzivog i
održivog tržišta)
2008. god. 2009. god.
R.b. Vrsta giljive Količina
kg
vrijednost
KM
količina
kg
vrijednost
KM 1. svježe 1.153 2.681 2.029 6.836
2. smrznute 4.451 9.950 2.910 24.364
3. konzervirane 17.407 32.095 12.258 73.338
4. Sušene 33.361 631.819 27.690 690.192
UKUPNO 56.372 676.545 44.887 794.730
22
SWOT analiza tržišta gljiva
Snage Mogućnosti
1. Raznolikost i brojnost gljiva;
2. Jeftina radna snaga;
3. Strateški položaj;
4. Relativno dobar pristup međunarodnom
tržištu;
5. Tradicija u sakupljanju gljiva.
1. Jačanje sakupljačke populacije
uključivanjem i obrazovanjem mladih;
2. Tehnički i tehnološki napredak;
3. Povećanje svijesti i razvoj domaćeg
tržišta gljiva;
4. Zaštita interesa sakupljača i
otkupljivača/prerađivača gljiva kroz
udruženja;
5. Veći asortiman vrsta i proizvoda i veće
količine;
6. Stvoriti izravne trgovinske veze;
7. Povećanje participacije svih interesnih
strana u lancu vrijednosti.
Slabosti Opasnosti
1 Prihod sakupljača gljiva nije
odgovarajući i nije siguran;
2. Nerazvijeno domaće tržište samoniklih
gljiva;
3. Često prisutna loša kvaliteta sirovine;
4. Nedostatak dokumentacije;
5. Gotovinski tokovi novca;
6. Crno tržište.
1. Mijenjanje, fragmentacija i nestanak
staništa;
2. Neprimjereno i pretjerano sakupljanje;
3. Jačanje konkurencije u okruženju.
4. Neke ekonomski važne gljive bi mogle
postati rijetke i/ili zaštićene;
5. Prirodne nepogode kao što su suše,
poplave i šumski požari.
23
Ljekovito i aromatično bilje
Tabela 8: Najznačajnije aromatične i ljekovite biljke koje se sakupljaju u BiH,
procjenjena godišnja količina sakupljanja (D. Pećanac, 2001).
Vrsta Region sakupljanja Procjenjena godišnja
količina (tona
osušenog)
Dio biljke
Juniperus spp. cijela BiH 402.0 plodova
Salvia officinalis Hercegovina 352.0 herbe
Betula pendula centralna Bosna 80.0-100.0 listovi
Helichrysum
arenarium (*1)
Hercegovina (suho ) 35.0 (svježe)
90.0
Cijels biljka (suha);
svježa herba za
proizvodnju
esencijalnih ulja
Rhamnus frangula Hercegovina 50.0 kora
Satureja montana Hercegovina 46.0 herba
Sambucus nigra Bosna 44.0 cvijet
Vitex agnus-castus Hercegovina 27.5 cvijet, list i plodovi
(svježe za proizvodnju
esencijalnih ulja)
Tilia argentea (*2) istočna Bosna 22.0 cvijet
Thymus serpyllum cijela BiH 11.0 cijela biljka
Crataegus monogyna /
Crataegus nigra
Bosna 10.0 plodovi
Teuricum montanum Hercegovina 5.0-6.0 herba
Plantago lanceolata Hercegovina 5.0 list
Achillea millefolium Hercegovina 5.0 herba
Verbascum thapsus
(*3)
Hercegovina 1.0 cvijet
Data provided by D. PEĆANAC.
(*1): Helichrysum arenarium: može obuhvatati druge vrste Helichrysum također (H. stoechas; H.
italicum);
(*2): Tilia argentea: sinonim za Tilia tomentosa; Tilia argentea je jedina oficijelno dozvoljena
zakorištenje za biljne čajeve koji se ne prodaju u medicinske svrhe; ovi podaci mogu također
obuhvatati druge vrste lipe Tilia species (D. LANGE, pers. comm.);
24
(*3): Verbascum thapsus: može obuhvatati razne vrste Verbascum divizme (D. LANGE, pers.
comm.).
Tabela 9: procjena broja prikupljača/porodica koje rade za 8 najvažnijih kompanija koje trguju sa
“MAP” u BiH.
Kompanija Lokacija Regija
(prikupljanja) Broj prikupljača
Klas Sarajevo Central Bosnia 1,000
Jolovic d.o.o. Milici Eastern Bosnia 800
Ljekobilje Trebinje Herzegovina 500
Agroplod Stolac Herzegovina 180
ROING Ljubuski Herzegovina 30
Smrcak Zvornik Eastern Bosnia 120
Elmar Trebinje Herzegovina 100
Andjelic d.o.o. Trebinje Herzegovina 40
Podatke obezbjedio D. PEĆANAC, August 2002.
Tabela 10: Pretpostavljene vrijednosti rangiranja 5 medicinskih biljaka u sjevernoj Bosni
.
1. Gentiana lutea L
2. Sambucus nigra L.
3. Thymus serpyllum L.
4. Hypericum perforatum L
5. Urtica dioica L.
Tabela 11: Pretpostavljene vrijednosti rangiranja 5 medicinskih biljaka u regiji
Hercegovine.
1. Salvia officinalis L.
2. Helichrysum italicum Roth.
3. Satureja montana L.
4. Vitex agnus castus L
5. Hypericum perforatum L.
25
Tabela 12: prosječni godišnji iznosi prijavljenog izvoza i uvoza farmaceutskih biljaka držva istočne i
jugoistočne Evrope 1990-ih*.
Zemlja izvoza količina[tona] Vrijednost
[US$]
Zemlja uvoza količina
[tona]
Vrijednost
[US$]
Bugarska 10,050 14,508,000 Rusija 3,340 4,866,500
Albanija 7,650 12,006,500 Slovačka 3,160 1,633,500
Poljska 6,330 14,140,000 Poljska 2,090 5,187,500
Turska 3,970 8,801,500 Češka 1,530 5,098,000
Mađarska 3,890 6,009,500 Greece 1,410 1,816,000
Češka 2,760 2,322,000 Mađarska 1,200 2,838,000
Jugoslavija 1,670 1,819,000 Slovenija 1,000 2,439,000
Hrvatska 1,260 3,650,500 Hrvatska 490 1,314,000
Rumunija 1,080 1,873,000 Turska 350 644,500
Grčka 930 1,935,500 Jugoslavija 270 536,500
Makedonija 660 1,113,000 Bugarska 260 548,500
Slovačka 520 1,240,000 Makedonija 200 259,500
Slovenija 380 1,542,500 Bjelorusija 190 958,500
Rusija 310 842,500 Litvanija 150 485,000
Bjelorusija 270 1,307,500 BiH 113 607,500
BiH 150 313,000 Albanija 110 51,500
Moldavija 130 231,000 Latvija 49 186,000
Litvanija 23 142,500 Rumunija 45 187,000
Latvija 18 65,000 Estonija 17 105,500
Estonija 7 82,500 Moldavija 14 82,000
Total: istočna
i jugoistočna
Evropa
36,360 65,101,500 istočna i
jugoistočna
Evropa
12,000 24,294,000
Total: Evrope 75,900 248,729,000 Total: Evrope 127,170 364,873,000
Iznosi se baziraju na robnoj grupi farmceutskih biljaka (SITC.3: 292.4 = HS 1211). − izvor: baza
podataka UNCTAD COMTRADE, staitstički odjel UN, New York.
* Brojke se odnose na period 1991-2000.
26
Tabela 13: Bosna-Hercegovina: Izvozne količine (tona) farmaceutskih biljaka koje su prijavili
trgovački partneri u period 1996.-2000.
Država uvoznik 1996 1997 1998 1999 2000
Slovenija 0 35 85 83 97
Hrvatska 0 0 37 40 91
Jugoslavija 0 9 3 79 55
Njemačka 0 0 17 13 27
Austrija 0 8 0 8 8
Italija 0 0 7 20 7
Velika Britanija 0 0 0 0 4
Mađarska 6 0 0 5 2
Švedska 0 0 0 1 1
SAD 0 0 0 0 1
Španija 0 0 0 1 0
Francuska 0 0 1 0 0
Ukupno 6 52 150 250 293
Iznosi se baziraju na robnoj grupi farmceutskih biljaka (SITC.3: 292.4 = HS 1211). − izvor: baza
podataka UNCTAD COMTRADE, staitstički odjel UN, New York (države partneri).
Tabela 14: Bosna-Hercegovina: uvozne količine (tona) farmaceutskih biljaka koje su prijavili
trgovački partneri u period 1996.-2000
Država izvoznik 1996 1997 1998 1999 2000
Jugoslavija 0 10 13 113 148
Hrvatska 35 0 42 45 26
Slovenja 0 23 13 14 17
Republika Makedonija 0 0 20 13 9
Austrija 0 0 1 1 7
Italija 0 0 0 7 3
Mađarska 0 0 1 0 3
Njemačka 0 0 0 0 2
27
Češka 1 0 0 0 0
Danska 0 0 1 0 0
Total 36 33 91 193 215
Iznosi se baziraju na robnoj grupi farmceutskih biljaka (SITC.3: 292.4 = HS 1211). − izvor: baza
podataka UNCTAD COMTRADE, statistički odjel UN, New York (države partneri).
Taela 15: Trgovina 17 najvažnijih MAP vrsta ubranih u “divljni”/prirodi u Bosni i Hercegovini.
Procjenjeni procenat lokalne, domaće i međunarodne trgovine.
MAP vrste Lokalno tržište Državno tržište Međunarodno
tržište
Achillea millefolium - 20 % 80 %
Betula pendula - - 100 %
Crataegus monogyna /
Crataegus nigra - - 100 %
Helichrysum arenarium - 10 % 90 %
Juniperus spp. - - 100 %
Plantago lanceolata - - 100 %
Rhamnus frangula - - 100 %
Salvia officinalis 5 % 10 % 85 %
Sambucus nigra - 5 % 95 %
Satureja montana - 10 % 90 %
Teucrium montanum 10 % 20 % 70 %
Thymus serpyllum - 5 % 95 %
Tilia tomentosa 5 % 10 % 85 %
Verbascum thapsus (*1) - 5 % 95 %
Vitex agnus-castus - - 100 %
Podatke obezbjedio D. PEĆANAC.
(*1): Verbascum thapsus: ovo može obuhvatati druge vrste istog roda (D. LANGE, pers. comm.)
28
Tabela 16: trenutne tržišne cijene najčešće prikupljanih MAP vrsta u
Bosni i Hercegovini.
MAP vrste Trenutne tržišne cijene
[KM /kg suhog
mterijala]
Achillea millefolium 5.50
Helichrysum italicum 12.60
Juniperus spp. 1.80
Plantago lanceolata 4.50
Salvia officinalis 5.60
Satureja montana 7.50
Teucrium montanum 7.50
Thymus serpyllum 5.50
Tilia tomentosa 7.50
Vitex agnus-castus 5.00
Podatke obezbjedio D. PEĆANAC, na osnovu informaicja dobivenih od
raznih trgovačkih kompanija (ROING, Ljekobilje, Smrcak i Jolovic
d.o.o.). trenutna kursna lista : 1 KM ≈ 0.5 EURO.
29
SWOT analiza tržišta aromatičnog i ljekovitog bilja
Snage Mogućnosti
Postojanje dugogodišnje
tradicijesakupljanja i korištenja
ljekovitog i aromatičnog bilja;
Veliki diverzitet vrsta;
Dostupnost resursa:
Porast potražnje na međunarodnom
tržištu za biljnim proizvodima;
Rastuća potražnja na tržištu za
visoko kvalitetnim i certificiranim
proizvodima;
Razvoj domaćeg tržišta.
Slabosti Opasnosti
Slaba regulativa;
Nedostatak informacija o obimu
sakupljanja;
Neadekvatan marketing;
Nedostatak informacija o
međunarodnoj ponudi i potražnji;
Neadekvatna istraživanja o
održivosti sakupljanja, obradi i
sadržaju aktivnih tvari;
Slaba infrastruktura za sakupljanje,
sušenje, skladištenje, marketing i
obradu.
Iscrpljivanje prirodnih resursa;
Razvoj dodatnih pravnih i tržišnih
mehanizama lokalno i globalno;
Visoka fluktuacije tržišnih cijena;
Prirodne nepogode kao što su suše,
poplave i šumski požari;
Klimatske promjene;
Slaba primjena regulative.
Pregled stanja sakupljača NŠP
U sektor sakupljanja NŠP uključeni su ljudi koji obuhvataju: 15% mlađih sakupljača,
55% ljudi srednje starosne dobi,uglavnom žena i 30% sakupljača kategorije starijih ljudi.
Sve grupe sakupljača (domicilno stanovništvo, povratnici i izbjeglice) imaju veoma teške
životne uvjete. Za 60% sakupljača njihov je jedini prihod od gljiva i ljekovitog bilja, za
30% sakupljača to obuhvata 50% njihovog prihoda, dok je 10% stanovništva ruralnog
područja manje ovisno od ovog resursa. Sakupljači gljiva su među najsiromašnijim
grupama ljudi. Prihodi koji dolaze od sakupljanja NŠP često su nekonzistentni. Poznato
je da je veći broj sakupljača sa niskim stupnjem znanja. Uglavnom se sakuplja 6-7
gospodarski važnih gljiva i manji broj vrsta aromatičnog i ljekovitog bilja. Za mnoge
sakupljače nema pravedne i fer raspodjele u cijeni. Ona je uglavnom u korist
otkupljivača-veletrgovaca, pogotovo u korist maloprodajne mreže (Izvor: UNDP, Razvoj
sektora gljivarstva, inkluzivog i održivog tržišta).
30
Nekontrolirana eksploatacije i siromaštvo lokalnih ljudi su glavna prijetnja
održivom korištenju NŠP, uključujući gubitak staništa, fragmentaciju i degradaciju,
gubitak genetske raznolikosti i nedostatak znanja. Uvijek će biti određeni udio ljudi koji
ne smatraju korištenje NŠP kao dugoročni posao i nastojat će ostvariti prihode u kratkom
periodu. Treba nastojati da svako sakupljanje bude u skladu sa zakonima i odgovarajućim
propisima, a da ti zakoni i propisi budu dostupni, provodivi na terenu i njihova primjena
kontrolirana. Trenutni nivo sakupljanja za mnoge vrste NŠP je, procjenjuje se, znatno
ispod maksimalno održive razine, što može biti osnov za povećanje korištenja
ovih vrsta. Međutim, neke vrste se neodrživo koriste. Od 227 vrsta aromatičnog i
ljekovitog bilja u trgovini sedam su ugrožene, 49 su ranjive i osam su rijetke ( Izvor:
Dragana Pećanac /Conceptions of Sustainability in the Medicinal and Aromatic Plants
Sector in Bosnia and Herzegovina, Swedish Biodiversity Centre, Uppsala 2007).
Potrebno je identificirani 'rizične' vrsta na temelju trenutne situacije na tržištu. Važno je
napomenuti da potražnja za pojedinim vrstama može naglo porasti u vrlo kratkom
vremenu, stavljajući u opasnost vrste koje se trenutno smatraju sigurnim (Donnelly i
Helberg, 2003). Kupci, posebice izvozno orijentirani, mogu povećati svoje zahtjeve za
sirovinama i na taj način staviti dodatni pritisak na biljne populacije. To može povećati
rizik za neodrživo sakupljanje. Povećana potražnja i niske cijene koje sakupljači dobijaju
za prikupljeni biljni materijal mogu dovesti do prekomjernog iskorištavanja kako bi se
osigurali prihodi za sakupljače.
Zbog nedostatka osnovnih podataka kao što su nivo sakupljanja pojedinih vrsta, broj
trgovaca, održiva stopa sakupljanja itd, održivost resursa se procjenjuje konzervativnim
procjenama, te je veoma upitna vjerodostojnost takvih procjena. Postoji potreba za
istraživanjem i inventarizacijom resursa i na osnovu tih podataka osiguranje održivosti
sakupljanja za svaku pojedinu vrstu. Također postoji potreba da politika korištenja NŠP i
vezano zakonodavstvo budu stimulirajući za razvoj sektora, te da je korištenje NŠP
integrirano u razvojne planove i inicijative na svim nivoima. Tradicionalna znanja i
znanstvene spoznaje treba integrirati i adekvatno vrednovati.
Najveći izazov u novom tisućljeću je da se integriraju tradicionalna i znanstvena saznanja
s potrebama tržišta radi usporavanja tempa gubitka biološke raznolikosti i
usporavanja/zaustavljanja ekološke degradacije.
Stanje tržišta u BiH
Tržište je neorganizirano;
Crno tržište ima značajne dimenzije;
Prisutna ilegalna trgovina zaštićenim i ugroženim vrstama:
Slaba organiziranost sakupljača;
Premije za sakupljače na vrlo kratke periode i nedovoljne;
31
Vlasnik-korisnik šume najčešće nema nikakvu ekonomsku korist;
Izvozi se najčešće sirovina, a uvozi prerađen proizvod.
1.4. Pregled i analiza međunarodno priznatih shema certifikacije nedrvnih
šumskih proizvoda
Pod shemom certifikacije obično se podrazumijeva nezavisna potvrda da je proizvod, ili
lanac snabdijevanja usklađen sa prethodno utvrdenim pravilima ili kriterijima. Oni koji su
u skladu s njima, dobivaju potvrdu o ispunjavanju uvjeta, obično u vidu prava na
korištenje odredenih logotipa, marke ili opisa.
Prednost sheme certifikacije je u tome što omogućava da drugi u lancu snabdijevanja
mogu biti sigurni da su određeni standardi zadovoljeni. Ipak, treba znati da vrijednost
certifikata u velikoj mjeri zavisi od kredibilnosti organa koji vrši certifikaciju.
Nije izrađena ni jedna shema certificiranja specijalno za ostale proizvode šuma i šumskog
zemljišta. U tijeku su aktivnosti na izradi više certifikacijskih shema za ove proizvode.
Od postojećih shema certifikacije za ostale proizvode šuma i šumskog zemljišta značajne
su i mogu se primjenjivati slijedeće:
1.4.1. FairWild Standard
FairWild Standard daje smjernice o najboljim praksama sakupljanja i trgovine divlje
ubranih biljaka i ostalih resursa u jedanaest ključnih područja:
1. Održavanje divljih biljnih resursa;
2. Sprječavanje negativnog utjecaja na okoliš;
3. Sakupljanje i promet u skladu sa zakonima, propisima i sporazumima;
4. Poštivanje običajnih prava i dijeljenje ekonomske koristi;
5. Promicanje fer ugovornih odnosa između upravljača, sakupljača i
otkupljivača/prerađivača;
6. Ograničavanje sudjelovanja djece u aktivnostima prikupljanja NŠP;
7. Osiguranje naknade za sakupljače i lokalnu zajednicu;
8. Osiguravanje dobrih uvjeta rada za sve sudionike u FairWild lancu operacija;
9. Primjena odgovorne prakse upravljanja;
32
10. Primjena odgovorne poslovne prakse;
11. Promicanje FairWild obveza kupaca.
Opća načela i kriteriji:
Opća načela na kojima se temelji Fair Trade sustav certificiranja se prvenstveno odnose
na potrebu društvenog i ekonomskog razvoja, kao i radne odnose, a manje pozornosti
posvećuje potrebi za održivi razvoj okoliša. Ovi principi su razrađeni u sljedeće kriterije:
Društveni razvoj:
1. prihodi će promicati društveni i gospodarski razvo;
2. većina članova mora biti individualni sakupljači-proizvođači, većinom obitelji;
3. sakupljačka-proizvođačka organizacija će se temeljiti na demokraciji, sudjelovanju i
transparentnosti;
4. neće biti diskriminacije po bilo kom osnovu (pol, dob, rasa, vjera itd);
· Gospodarski razvoj:
5. sakupljači će dobiti fer ugovorenu cijenu;
6. sakupljači-proizvođači moraju imati pristup logističkim, administrativnim i
tehničkim sredstvima kako bi na tržištu bio kvalitetan proizvod;
7. ekonomsko jačanje sakupljača;
· Okolišni razvoj
8. provodit će se procjena utjecaja, kao i okoliša planiranje i praćenje stanja;
9. smanjenje agrokemikalija;
10. smanjenje otpada, recikliranje i kompostiranje;
11. državanje i poboljšanje plodnosti tla;
12. spriječavanje požara;
13. izbjegavanje GMO-a, te stimuliran rad prema organskim propisima;
· Standardi o uvjetima rada
14. organizacija slijedi ILO konvencije o sprječavanju prisilnog rada i rada djece;
15. radnici imaju pravo na slobodu udruživanja i kolektivno pregovaranje
16. organizacija slijedi ILO konvencija o uvjetima zapošljavanja;
17. zaštita na radu - radna mjesta i oprema moraju biti sigurni, ljudi ne smiju biti u
opasnosti od pesticida.
FairWild Standard nije rješenje za sve proizvođače. Veliki dio Fair Trade-
certificiranih proizvoda se prodaju na konvencionalnim tržišta, bez premije na
cijenu.
1.4.2. Organski certifikacijski program Organske kontrole
Organski certifikacijski program Organske kontrole zasniva se na OK standardima i OK
zahtjevima i procedurama za certifikaciju organske proizvodnje i prerade. OK takoder
radi i na polju certifikacije organske proizvodnje u saradnji sa drugim certifikacijskim
tijelima. Certifikacija koja se provodi u suradnji sa drugim certifikatorima, provodi se u
skladu sa zahtijevima i procedurama certifikacijskog tijela sa kojim OK suraduje.
Opća načela:
- Da se proizvedu dovoljne količine hrane visokog kvaliteta, vlakana (celuloze) i
ostalih proizvoda;
33
- Da se radi kompatibilno s prirodnim ciklusima i živim sustavima kroz tlo, biljke i
životinje u cijelom proizvodnom sustavu;
- Da se prepozna širi sociološki i ekološki utjecaj na organsku proizvodnju i sustav
prerade, kao i u okviru njih;
- Da se održi i uveća dugoročna plodnost i biološka aktivnost tla koristeći se
lokalno adaptiranim kulturnim, biološkim i mehaničkim metodama umjesto da se
oslanja na inpute;
- Da se održi i ohrabri poljoprivredni i prirodni biodiverzitet na farmi i u okruženju
upotrebom održivih proizvodnih sustava i zaštitom bilja i divljih životinja;
- Da se održi i konzervira genetički diverzitet obraćanjem pažnje na rukovođenje
genetičkim izvorima koji su već na farmi;
- Da se promovira odgovorna upotreba i očuvanje vode i života u njoj;
- Da se koristi, što je više moguće, obnovljivim izvorima u proizvodnji i sustavima
prerade i da se izbjegavaju zagađivanje i otpad;
- Da se njeguju lokalna i regionalna proizvodnja i distribucija;
- Da se kreira harmoničan balans izmedu biljne proizvodnje i stočarstva;
- Da se životinjama osiguraju uvjeti za život koji omogućavaju izražavanje
osnovnih aspekata njihovog prirodnog ponašanja;
- Da se za pakovanje upotrebljavaju biorazgradivi, reciklirani i materijali koji se
mogu reciklirati;
- Da se svima koji su uključeni u organsku proizvodnju i preradu osigura kvalitet
života koji zadovoljava njihove osnovne potrebe u okviru sigurne i zdrave radne
okoline;
- Da se podrži uspostavljanje cjelovitog proizvodnog, preradivackog i
distribucijskog lanca, koji je i socijalno pravedan i ekološki odgovoran;
- Da se prepozna važnost, zaštiti i uči od naslijeđenog znanja i tradicionalnih načina
proizvodnje.
Certifikacijski program OK-a koji se provodi u saradnji sa drugim certifikacijskim
tijelima ukljucuje certifikaciju prema slijedecim regulativama:
- Regulativa EU (EC 834/2007);
- Nacionalni organski program SAD (NOP, National Organic Programme);
- Japana (JAS);
- Privatni KRAV standardi;
Mogao bi se primjenjivati u našim uvjetima za certificiranje NŠP i proizvoda od
NŠP, a kao nastavak FSC certificirane šume iz koje potiču NŠP.
1.4.3. FSC
FSC standard je kreiran za certificiranje upravljanja i gospodarenja šumskim resursima.
Baziran je na ekološkom, ekonomskom i socijalnom faktoru upravljanja i gospodarenja
šumama.
FSC je misija promicanje ekološki prikladnog, društveno korisnog i ekonomski održivog
upravljanje svjetskim šumama. FSC standardi temelje se na FSC načelima i kriterijima
odgovornog upravljanja šumama.
Opća načela
Opća načela na kojima počiva FSC certificiranje šumskih resursa su:
34
· Usklađenost sa zakonima i FSC načelima: gospodarenje ukupnim šumskim resursima
mora biti usklađeno sa svim primjenjivim nacionalnim zakonima i međunarodnim
sporazumima.
· Prava i obveze zakupa i korištenja: dugoročno pravo zakupa i korištenja na zemlju i
šumske resurse moraju biti jasno definirani, dokumentirani i pravno osnovani.
· Prava autohtonih naroda: zakonska i običajna prava autohtonog naroda korištenja i
upravljanja svojim zemljama i resursima moraju se poštivati.
· Odnosi sa zajednicom i prava radnika: gospodarenje šumama mora poboljšati
dugoročne socijalne i ekonomske dobrobiti za djelatnike u šumarstvu i lokalnu zajednicu.
· Koristi od šuma: upravljanje šumama poticat će učinkovitu uporabu svih šumskih
proizvoda i usluga kako bi se osigurala ekonomska održivost i široki raspon ekoloških i
socijalnih davanja. Stopa korištenja šumskih proizvoda ne smije prelaziti granicu
održivosti ekosustava.
· Gospodarenje šumom treba očuvati biološku raznolikost i s njom povezane prirodne
resurse.
· Planovi upravljanja šumama moraju biti pisani, usvojen i trajno čuvani.
· Praćenje i ocjenjivanje: stanje šuma, aktivnosti upravljanja i utjecaj tih aktivnosti mora
se pratiti.
· Očuvanje i održavanje šuma visoke vrijednosti.
· Uloga nasada i plantaža: treba pomoći upravljanju, smanjiti pritisak
na prirodne šume i promicati obnovu i očuvanje prirodnih šuma.
Kriteriji za NŠP certifikaciju
FSC opća načela dodatno su razrađena u sljedeće kriterije za
certificiranje NŠP:
Svi NŠP i proizvodi na bazi NŠP koji nose FSC logo i koriste zaštitni znak moraju
poticati iz FSC certificirane šume.
· Prije mogućnosti korištenja FSC logotipa i zaštitnog znaka za određeni NŠP,
sustav upravljanja NŠP mora biti ocijenjen od strane certifikacijskog tijela.
· Kod certificiranja NŠP, certifikacijsko tijelo treba se koristiti postojećim regionalnim,
nacionalnim ili drugim postojećim NŠP standardima. Ako ti nisu dostupni, certifikacijsko
tijelo treba pripremiti NŠP standarde kroz proces nacionalnih ili regionalnih konzultacija.
Zaključak:
Sigurno da postoji korist za industriju ostalih proizvoda šuma i šumskog zemljišta
Bosne i Hercegovine u definiranju standarda najbolje prakse, kako u pogledu za
održivo sakupljanje tako i za fer trgovinu. U tome bi kriteriji u postojećim shemama
certifikacije pružili korisne savjete. Međutim, uprkos nedostacima postojećih
shema, ne preporučuje se da se za potrebe certificiranja ostalih proizvoda šuma i
šumskog zemljišta u Bosni i Hercegovini izradi vlastita shema certificiranja. Postoje
brojni razlozi za to:
Vrijednost sheme certifikacije u velikoj mjeri odreduje kredibilitet organizacije
koja izdaje certifikat: Dok bi lokalni certifikat imao težinu na lokalnom tržištu, to
ne bi bio slučaj na izvoznom tržištu.
35
Značajan posao obavlja radna grupa za nedrvne šumske proizvode FSC da bi dalje
doradila i izradila sheme koje odgovaraju za certifikaciju nedrvnih šumskih
proizvoda. Pored ovoga, ulažu se napori u pravcu harmoniziranja različitih shema
certifikacije. Jedan od interesantnih primjera su napori koje ulaže Soil Association,
tijelo za organsku certifikaciju sa sjedištem uVelikoj Britaniji, koje radi na izradi
organskog i standarda fer trgovine za upotrebu u UK/EU.
Saradnja i rad na ovim naporima će vjerovatno dati veće dugoročne rezultate nego
da se nezavisno izradi zasebna shema.
Važno je uvidjeti da certifikacija nece garantirati veću cijenu. Medutim, može biti
korisna da poboljša ili da održi pristup tržištu. Prednost organske certifikacije je da se
barem dio dokumentacijske procedure koja se traži prema dobrim praksama u
poljoprivredi i branju (GACP) zahtijeva u proceduri organske certifikacije.
Iako su premije od 20 do 30% iznad konvencionalne cijene generalno prihvaćene za
organski certificirane proizvode, potražnja i ponuda odlučuju da li se te premije plaćaju
ili ne. U izvjesnim slučajevima, gdje je potražnja veća od ponude, premije mogu biti
preko 100 posto iznad “normalne” cijene kao što je prikazano u Tabeli 17. u kojoj su
navedene neke veleprodajne cijene jedne njemačke trgovačke kompanije za
konvencionalno i organsko ljekovito i aromatično bilje.
Tabela 17.
Proizvod Konvencionalna
cijena Euro/kg
suhog
Organska cijena
Euro/kg suhog Premija
Gospina trava
5,20 5,70 10%
Korijen bijelog
sljeza
9,30 10,00 7%
List koprive
3,60 5,20 44%
Divlja ruža cijela
1,10 1,60 45%
Cvijet lipe cijeli
5,20 11,00 111%
Preporučuje se FSC certificiranje šuma kao osnova za organsku certifikaciju NŠP.
36
2. KLJUČNI PRINCIPI/NAČELA
Principi:
1. Pridonijeti zaštiti, unaprijeđenju i povećanju ukupnih šumskih resursa u
Federaciji BiH.
2. Odgovorno i okolišno prihvatljivo koristiti ostale proizvoda šuma i šumskog
zemljišta.
3. Održiv razvoj sektora graditi na uzajamnom poštivanju i jasno definiranim
odnosima između aktera u lancu korištenja ostalih proizvoda šuma i
šumskog zemljišta.
Strateški ciljevi:
Kriteriji za definiranje ciljeva:
Ciljevi moraju biti mjerljivi;
Ciljevi moraju biti realni ;
Ciljevi trebaju predstavljati određeni izazov, ali i biti ostvarivi;
Ciljevi moraju biti konzistentni;
Ciljevi moraju biti fleksibilni.
Cilj 1.
Ostali proizvodi šuma i šumskog zemljišta su dostupni u granicama održivosti
ekosustava za komercijalnu i osobnu uporabu.
37
Cilj 2.
Sektor šumarstva upravlja i gospodari ostalim proizvodima šuma i šumskog
zemljišta i surađuje sa interesnim stranama.
Cilj 3.
Propisi koji utječu na upravljanje i gospodarenje NŠP su u skladu sa Ustavom
FBiH, kantonalnim ustavima, Zakonom o načelima lokalne samouprave i svim
preuzetim međunarodnim propisima.
Cilj 4.
Inventarizacija, praćenje stanja i istraživanje koje će pružati informacije potrebne
za upravljanje i gospodarenje ostalim proizvodima šuma i šumskog zemljišta.
Cilj 5.
Obrazovanje, osposobljavanje i transfer tehnologija, suradnja s javnim i privatnim
sektorom.
Kratko obrazloženje ciljeva i preporuke za njihovo ostvarenje:
Cilj 1.
Ostali proizvodi šuma i šumskog zemljišta su dostupni u granicama održivosti
ekosustava za komercijalnu i osobnu uporabu.
Ovaj cilj proizilazi iz činjenice da ne postoji sljedljivost dokumentacije kao ni sustav
praćenja stanja (analiza relevantnog nacionalnog zakonodavstva) ne možemo ozbiljno
govoriti o održivosti ili neodrživosti ekosustava. Sama činjenica da je određeni broj
biljnih vrsta u statusu ugroženih, ranjivih ili rijetkih govori o tome da se nije vodilo
računa o održivosti vrsta, što znači da se nije vodilo računa ni o održivosti ekosustava.
Što je, zapravo, održivost ekosustava? Održivost ekosustava znači sposobnost ekosustava
da zadrži prirodne procese, funkcije, biološku raznolikost i produktivnost. Ekosustav je
vrlo kompliciran sustav odnosa žive i nežive prirode pa,shodno tome, postoji vrlo velik
broj čimbenika u međusobnoj interakciji. Ono što je najznačajnije je da promjena bilo
kojeg čimbenika izaziva lančanu reakciju. S tim u vezi, postoji vrlo veliki broj varijabli
koje bi se mogle i trebale uzimati u obzir kod procjene održivosti ekosustava. Naravno da
svi čimbenici nemaju istu težinu unutar ekosustava i za stabilnost ekosustava. Za potrebe
ove studije, odnosno za određivanje granice održivosti ekosustava, bitna su tri stuba
održivosti:
Biološka održivost- Biodiverzitet
Mjeri se brojem i brojnošću/pokrovnošću vrsta i količinom sakupljenih NŠP. Za praćenje
biološke održivosti nužno je razviti indikatore za praćenje stanja. Ako su broj i
brojnost/pokrovnost vrsta stabilni uglavnom je osigurana biološka održivost ekosustava
za dotadašnji obim korištenja NŠP. Indikatori biološke održivosti su jasni signali da li
obim korištenja treba smanjiti, potpuno zabraniti ili se može povećati.
Socijalna održivost
Korištenje prirodnih resursa mora služiti i zadovoljenju potreba ruralnog pučanstva i
doprinositi poboljšanju njihovog statusa. Za socijalnu održivost je bitan broj pučanstva,
38
bez obzira na pol, vjeru i rasu, uključen u djelatnost korištenja NŠP, bilo za osobnu
uporabu ili komercijalno. Poželjno je uključiti što veći broj pučanstva ali da se ne naruši
biološka održivost ekosustava i ne ugrozi ekonomika korištenja NŠP. Kao indikatori
socijalne održivosti mogu poslužiti:
Broj sakupljača
Organiziranost sakupljača
Broj otkupljivača/prerađivača
Broj uposlenih u sektoru
Ekonomska održivost
Sektor NŠP mora biti ekonomski održiv u granicama bioloških i socijalnih mogućnosti.
Ekonomska održivost se temelji na fer odnosima u lancu vrijednosti. Indikatori
ekonomske održivosti mogu biti:
Ostvarena veleprodajna cijena;
Visina naknade vlasniku/korisniku;
Visina naknade sakupljačima;
Učešće u prihodima od šume;
Učešće u ukupnom izvozu.
Preporuke za ostvarenje cilja:
Koristiti jasne politike i prakse i blagovremene informacije za upravljanje i
gospodarenje NŠP;
Pomagati interesnim stranama u procjeni i realizaciji razvojnih potencijala koje
pružaju NŠP;
Surađivati s interesnim stranama u svrhu razvoja jasnih politika i procedura za
održivo gospodarenje NŠP i pružati pomoć za njihovu provedbu gdje je to
moguće.
Davati pravodobne informacije i tehničku pomoć zainteresiranima za razvoj
poslovanja i marketing.
Cilj 2.
Sektor šumarstva upravlja i gospodari ostalim proizvodima šuma i šumskog
zemljišta i surađuje sa interesnim stranama.
NŠP su nerazdvojiv sastavni dio šumskih ekosustava i održivo upravljanje i gospodarenje
ovim resursom šuma je neodvojivo od integralnog upravljanja i gospodarenja šumama i
šumskim zemljištima. Imajući u vidu zakonska rješenja u nekim zemljama u
neposrednom okruženju, gdje je upravljanje i gospodarenje NŠP izuzeto iz nadležnosti
šumarstva, a radi predusretanja opasnosti da se to dogodi u Federaciji BiH, opredjelili
smo se za ovaj strateški cilj.
Preporuke za ostvarenje cilja:
Usklađivanje, uključivanje i suradnja s interesnim stranama u upravljanju NŠP;
Izraditi standarde i smjernice za izradu ŠGO koji će biti utemeljeni na ekološkim,
ekonomskim i socijalnim principima;
Primjeniti dobre sakupljačke prakse i razviti propise koji potiču održivost i
očuvanje etike;
39
Koristiti znanstvene informacije za bolje gospodarenje, održanje biodiverziteta,
zaštitu vrsta i ekosustava da bi se osigurale njihove funkcije.
Cilj 3.
Propisi koji utječu na upravljanje i gospodarenje NŠP su u skladu sa Ustavom
FBiH, kantonalnim ustavima, Zakonom o načelima lokalne samouprave i svim
preuzetim međunarodnim propisima.
Činjenica je da se Ustavni sud bavi znatnim dijelom šumarske regulative i u pravilu je
proglašava neustavnom govori u prilog postavljanju ovog cilja. Tako je Ustavni sud
proglasio neustavnim Zakon o šumama Federacije BiH iz 2002. godine i Uredbu o
šumama iz 2009. godine.
Preporuke za ostvarenje cilja:
Izraditi potrebnu regulativu za upravljanje i gospodarenje NŠP na svim nivoima;
Uskladiti postojeće propise sa Ustavom FBiH, kantonalnim ustavima, Zakonom o
načelima jedinica lokalne samouprave i preuzetim međunarodnim propisima.
Cilj 4.
Uspostaviti i razviti, skupa sa ostalim zainteresiranim institucijama, programe koji
su usmjereni prema istraživanju NŠP;
Osigurati inventuru i praćenje stanja NŠP;
Uključiti javni i privatni sektor i strukovna udruženja u razvoj monitoring sustava;
Proširiti stjecanje znanja o NŠP, uključujući razne tradicionalne i netradicionalne
izvore;
Poticati multidisciplinarna istraživanja koja integriraju socijalne, ekonomske i
ekološke aspekte NŠP;
Razviti sustav informiranja o postojećim i potencijalnim korisnicima, tržištu i
potencijalima za veću dodanu vrijednost NŠP;
Razvijati istraživanja koja se bave održivim razvojem resursa i očuvanjem vrsta,
kao i korištenjem;
Razviti sustav za praćenje sakupljanja, otkupa, prerade i prodaje NŠP;
Koristiti najnovije informacijske tehnologije, uključujući i elektronske baze
podataka, za razmjenu informacija;
Razmjenjivati informacije s javnim i privatnim sektorom.
Cilj 5.
Uspostaviti mrežu i razviti forum za razmjenu informacija na entitetskoj, državnoj
i međunarodnoj razini;
Prijenos tehnologija vezanih za NŠP;
Kreirati i provoditi radionice za prijenos informacija i tehnologija;
Izraditi i provoditi programe osposobljavanja uposlenika u javnom i privatnom
sektoru i članova strukovnih udruženja, kao i svih partnera u upravljanju i
korištenju NŠP;
40
Razvijati i provoditi javne programe obrazovanja za različite publike, osobito
programe:
Smanjenja sukoba među interesnim stranama;
Razumijevanja NŠP i njihovog odnosa prema ekosustavu;
Poboljšanja komunikacije među interesnim stranama;
Povećanja suradnje s partnerima u obrazovanju, osposobljavanju i
prijenosu tehnologija.
Smjernice za:
Rješavanje vlasničkih i prava korištenja
Upravljanje NŠP mora biti sastavni dio upravljanja šumama i mora težiti postizanju
ekoloških, socijalnih i ekonomskih koristi. Također mora biti uključeno u razvojne
strategije na svim nivoima ili barem s njima komplementarno.
Ključne smjernice za rješavanje vlasničkih i prava korištenja NŠP u komercijalne svrhe
su:
1. povećati mogućnosti za generiranje veće dobiti iz šume održivim korištenjem svih
njenih resursa;
2. osigurati da javnost dobije fer vrijednost za korištenje svojih šuma i svih njenih
resursa;
3. osigurati da su standardi za upravljanje šumama uspostavljeni i provode se;
4. povećati odgovornosti za upravljanje privatnim šumama;
5. osigurati da je regulativa vezana s kriterijima i pokazateljima za održivo gospodarenje
šumama.
Opće smjernice za rješavanje vlasničkih i prava korištenja su:
Javnost ima pravo sakupljanja definiranih količina NŠP;
Sakupljanje NŠP ne smije ugroziti opstanak i produktivnost šumskih ekosustava u
kojima su prikupljeni;
41
NŠP koji se prikupljaju moraju biti utvrđeni zakonom i / ili dozvolom privatnog i
javnog šumoposjednika.;
Ako je potražnja za određenim NŠP veća od dugoročnog potencijala za njegovu
proizvodnju, specifična ograničenja, npr. s obzirom na tehnike sakupljanja i / ili
količine po osobi i po vremenskim razdobljima mogu biti aktivirana;
Razlika u regulaciji između sakupljanja za osobnu uporabu i komercijalno
sakupljanje je potrebna, naročito za sakupljanje ljekovitog i aromatičnog bilja;
Različit pravni režim za sakupljanje NŠP u javnim i privatnim šumama može biti
prikladan.
Za održivu eksploataciju resursa sa ciljem da bude racionalna, važno je da postoji
izvjesnost da se korist može uživati dugoročno. Efikasno upravljanje resursima mora
uključivati mehanizme za sticanje i kontrolu prava korištenja. Većina literature govori da
bi se stvorila neophodna sigurnost i izvjesnost da će resursi pružati dugoročnu korist , ako
bi i oni koji se oslanjaju na te resurse u cilju zarade sredstava za život imali udjela u
njihovom upravljanju.
Pored uključivanja onih koji se oslanjaju na resurse i koji kontroliraju prava korištenja,
sustav upravljanja mora obuhvatiti jasne, odgovarajuće kazne koje su provodive.
Pravo korištenja u smislu ove studije se može podijeliti na:
1. Pravo korištenja (sakupljanja) NŠP za osobnu uporabu – propisati dozvoljenu
količinu, ne plaća se naknada;
2. Pravo korištenja (sakupljanja) NŠP za komercijalnu uporabu – propisati
minimalne količine, izraditi sustav utvrđivanja naknade, izraditi sustav
licenciranja.
Ova dva prava se ne mogu ostvarivati na istoj površini istovremeno! Spriječiti da se
NŠP sabrani za osobnu uporabu komercijaliziraju (crno tržište).
Razvoj sustava za licenciranje
Skraćeno, definicija licence je „odobrenje za korištenje licenciranog materijala”. Licenca
se izdaje kako bi se omogućilo aktivnosti koje bi inače bile zabranjene.
Pojam licenciranja u ovoj studiji je vezan za pravo sakupljanja NŠP za komercijalnu
uporabu. Sektor šumarstva će morati uspostaviti sustav licenciranja za sakupljanje NŠP.
Licenciranje može zahtijevati plaćanje naknade i/ili dokazivanje sposobnosti.
Licenciranje, bez naknade, može poslužiti kako bi se vlasti informirale o obimu i vrsti
aktivnosti i da bi, po potrebi, postavile uvjete i ograničenja. Kao dokaz sposobnosti služio
bi certifikat (uvjerenje o osposobljenosti sakupljača). Sustav licenciranja u smislu ove
studije znači procedure za stjecanje prava sakupljanja određenog NŠP na točno određenoj
površini i/ili u točno određenoj količini, u određenom vremenu, po određenoj cijeni i
samo obučenim (certificiranim) sakupljačima. Naknade prikupljene prema ovom
licencnom sustavu bi trebale, dugoročno gledano, pokrivati troškove upravljanja i
gospodarenja ovim resursom.
Za licenciranje je nužno:
1. Jasno ograničena površina;
2. Utvrđena kvota (količina) svakog pojedinačnog NŠP;
3. Utvrđeno vrijeme sakupljanja;
4. Naknada vlasniku/korisniku;
42
5. Certifikat (uvjerenje o osposobljenosti).
Razvoj marketinga
Marketing se bavi potrebama ljudi i pronalazi načine zadovoljenja tih potreba.
"Marketing je društveni i upravljački proces kojim, putem stvaranja, ponude i razmjene
proizvoda od vrijednosti s drugima, pojedinci i grupe dobivaju ono šta im je potrebno ili
što žele" - Phillip Kotler
Razvoj marketinga i marketinških strategija NŠP treba shvatiti kao alat šumarske politike
u stimuliranju ekonomski održivog, ekološki prihvatljivog i socijalno osjetljivog
gospodarenja NŠP.
Za razvoj marketinga je nužno:
Da je upravljan;
Da je planiran;
Da je napredak mjerljiv.
Kriteriji za određivanje proizvoda na kojima bi se gradio razvoj marketinga:
• Važnost NŠP kao izvora prihoda za lokalno pučanstvo;
• Zahtjevi tržišta (lokalnog, nacionalnog i međunarodnog);
• Utjecaj sakupljanja na okoliš;
• Održivost sakupljanja određenog NŠP i moguća količina;
• Pristup tržištu i uvjeti na tržištu.
Uspostava i razvoj tržišta
Temelj razvoja sektora NŠP u cjelini, pa time i temelj razvoja tržišta NŠP, uz definiranje
prava vlasništva i korištenja, su sakupljači, pa im stoga treba pokloniti posebnu pozornost
i pomoći da dobiju adekvatnu (fer) naknadu za svoj rad. Temeljni uvjet za lakši pristup
resursu i lakši i učinkovitiji nastup na tržištu, kao i za postizanje fer cijene i uspostavu fer
odnosa u lancu vrijednosti, je udruživanje sakupljača.
Osnovni zadaci udruženja sakupljača bi bili:
• Promicanje održivog upravljanja NŠP;
• Promoviranje dobrih sakupljačkih praksi;
• Povećanje kapaciteta sakupljanja, kako po količini tako i po kakvoći;
• Smanjenje troškova rada;
• Povećanje sigurnosti sakupljanja NŠP;
• Razmjena informacija o tržištima i propisima;
• Poboljšanje pristupa institucijama;
• Olakšavanje pristupa resursu;
• Promocija i marketing kako bi se tražili odgovorni poslovni partneri;
• Eventualna certifikacija proizvoda;
• Edukacija.
Recommended