GRAD-TO SMO MI -...

Zbornik literarnih i likovnih radova

učenika OŠ Ivana Gundulića Dubrovnik

GRAD-TO SMO MI

Školska godina

2012./2013.

Zbornik literarnih i likovnih radova

učenika OŠ Ivana Gundulića Dubrovnik

GRAD-TO SMO MI

Školska godina

2012./2013.

Sadržaj

Literarni i likovni radovi

1. razred. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .5

2. razred. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .18

3. razred. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .39

4. razred. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .54

5. razred. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .66

6. razred. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .81

7. razred. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .94

8. razred. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .113

UREDNICI:

Anamarija Didović, prof.

Krunoslav Ba nić, prof.

ZBORNIK PRIREDILA:

LEKTURA:

Ivanka Cvitanović, prof.

SLIKA NA NASLOVNICI:

Ivan Perak, prof.

GRAFIČKA PRIPREMA:

Krunoslav Ba nić, prof.

1. razred

Proljeće

P ce radosno pjevaju, Rano ujutro jako zijevaju.

Oranice se počinju zelenje ,

Ljubice živahno cvjeta .

Eno sunce nas grije,

Ćićo se na prozoru smije.

Evo, došlo je veselo PROLJEĆE!

Marta Kekez i Marta Vugdelija 1.c

Učiteljica: Jelena Curić

PROLJEĆE

P ca kos sjedi na zelenoj grani

Rano sunce prirodu hrani.

Odlazi hladna zima,

Ljubičica haljinu ljubičastu ima.

Eto sunce nas grije,

Ćuk se veselo smije.

Evo, s glo je PROLJEĆE!

Le cia Tarocco 1.c

Moja majka

Moja mama se zove Marija. Njezina kosa je crna kao ugljen. Oči su joj plave poput neba. Iza njezinih usana kriju se lijepi bijeli zubi. Ruke su joj pune ljubavi. Ja je jako volim zato što je najbolja mama na svijetu.

Mauro Prkoča 1.c

Anamarija Zorić, 1c

Moja majka

M oja majka se zove Jagoda. Kosa joj je tamno smeđa kao kesten. Oči su joj sjajne kao dvije staklene frnje. Usne joj se crvene poput crvene jabuke. Ruke su joj pune nježnos . Ja je volim najviše na svijetu.

Marko Janičić 1. c

Moja majka

Moja mama se zove Marija. Njezina kosa je crna kao ugljen. Oči su joj plave poput neba. Iza njezinih usana kriju se lijepi bijeli zubi. Ruke su joj pune ljubavi. Ja je jako volim zato što je najbolja mama na svijetu.

Mauro Prkoča 1.c

Petra Musladin, 1c

Marta Kekez, 1c

Nina Radić, 1c

Nika Vuić, 1c

Marta Vugdelija, 1c

Barbara Corubolo, 1.c

Ante Prkačin, 1.c

Antonio Benussi, 1.c

Le cia Tarocco, 1.c

Učiteljica:Jelena Curić

Mart a Kekez, 1.c

Lukrecija Ki n, 1.c

Marko Janičić, 1.c

Iva Tolić, 1.a

Učiteljica: Katja Tarocco

Lovro Duždević, 1. a

Leo Cvitanović, 1.a

Karlo Čuić, 1.a

Ivor Sabljić, 1.a

Sara Kožul, 1. a

Lovro Duždević, 1.a

Moj brat

M oj brat se zove Toni. Oči su mu smeđe, ima 12 godina. Moj brat je dobar za igru. Ja svog brata puno volim.

Ivan Oberan, 1.d

Učiteljica: Marita Tošić

Moja sestra

Moj sestra zove se Noemi. Ima šest godina. Kosa i oči su joj smeđe. Voli se igra lovice. Najviše volim kada idemo s Eko – omlićima na izlete.

Adrian Nešić, 1.d

Želio bih...

Želio bih ima brata. Vodio bih ga na Lokrum. S bratom bih se volio igra graničara, nogometa i Nintendo igrica. Dao bih mu ime Dubravko.

Ivan Ruben Urošević, 1.d

Moja sestra

Zove se Zara. Ima jednu godinu. Kosa joj je smeđe boje. Ima velike plave oči. Voli se igra sa mnom. Slatka mi je kao med i puno me voli. Čuvam je kad mi je mama na poslu.

Ilma Kočo, 1.d

Moj brat

M oj brat zove se Zlatan. Ima jednu godinu. On je nježan. Ima smeđe oči. Volimo se igra loptom. Ja ga ponekad uspavam. On je najbolji brat.

Lamija Lunjić, 1.d

Želio bih...

Ja bih volio ima brata. Igrao bih se s njim. Učio bih ga matema ku. Dao bih mu ime Dino. Napravio bih za njega kviz i vodio ga u šetnju. Volio bih ga najviše na svijetu.

Džan Suljević, 1.d

Željela bih...

Željela bih ima sestru. Išle bismo se igra na igralište. Vodila bih je na pizzu i na sladoled u Stari grad. Išle bismo i na rođendane i u kazalište. Bilo bi nam super.

Antonia Dominiković, 1.d

Moja sestra

Moja sestra se zove Lina. Ima devet mjeseci. Lina je slatka i ima če ri zubića. Oči su joj smeđe. Zajedno se igramo u hodalici. Volim je najviše na svijetu.

Inda Čustović, 1.d

Moja braća

M oj mlađi brat zove se Roko. Ima dvije godine. Ima smeđe oči. Jako je dobar i sladak.

Moj stariji brat je također jako dobar. On ide u treći razred. Ja se svaki dan s njim šetam i smijem. To su moja dva brata i ja ih volim najviše na svijetu.

Mara Machiedo, 1.d

Želio bih...

Želio bih ima brata. Još bih više volio da je moj blizanac. Nazvao bih ga Bori. Volio bih da ima smeđu kosu i plave oči. Vodio bih ga na sladoled. Bio bih najbolji brat na svijetu.

Borna Bašić, 1.d

Grupni rad učenika 1. a razreda

2. razred

Opis mame

M oja mama zove se Ana. Ona ima tamno crvenu kosu i lijepe smeđe oči. Ima šarene naušnice i baš se lijepo zna obući. Kad je lijepo vrijeme za posao, tada je stvarno super. Još mora čeka svoj novi laptop. Ona voli kuha i pravi ukusne kolače. Nadam se da joj je lijepo na

poslu. Stvarno ne znam što bih bez nje.

Marko Mustahinić, 2.a

Učiteljica: Suzana Krkić

Moja prijateljica

Moja prijateljica zove se Nika. Ima devet godina. Ide u Osnovnu školu Ivana Gundulića. Lice joj je nasmijano. Kosa joj je plava poput klasja žita. Oči su joj plave kao Jadransko more. Najviše voli nosi hlače i majicu. Jako se voli igra i plesa . Nikad mi s njom nije dosadno. Trenira ples i odbojku. Najdraža mi je prijateljica zato što me tješi kad mi je teško i pomaže mi u matema ci.

Leonarda Perić, 2.a

Moje najdraže godišnje doba

M oje najdraže godišnje doba je ljeto. Volim to godišnje doba jer se tada kupam, igram picigina i skačem s barke. Sunčam se, toplo je, zakopavam se u pijesak i igram se s prijateljima koje nađem na plaži.

Osjećam da sam sretan i miran.

Antonio Ce nić, Literarna grupa

Učiteljica: Dubravka Sambrailo

Naša škola

Ja idem u Osnovnu školu Ivana Gundulića. Moja škola je jako lijepa. Najdraži predmet mi je Matema ka jer mi najbolje ide. Najdraže mi je kad idem na trening u dvoranu. U školi se jako lijepo zabavljam, ali prije zabave učim. Kad budem veliki sigurno će mi škola jako nedostaja , a nekad ću proći pored nje i sje se školskih dana.

Antonio Ce nić, Literarna grupa

Učiteljica: Dubravka Sambrailo

Dominik Šain, 2.a

Ivuša Dadić, 2.a

Luka Lončar i Anamarija Vule ć, 2.a

Leonarda Perić, 2.a

Ivan Begić, 2.a

Nora Perić, 2.a

Ana Perković, 2.a

Tereza Vule ć, 2.a

Franko Lončarica, 2.a

Tereza Vule ć, 2.a

Nika Benko Perić, Ivuša Dadić i Leonarda Perić, 2.a

Kris an Šabić, 2.a

Josip Tolja, 2.a

Nika Benko Perić, 2.a

Đivo Vidak, 2.a

Nora Perić, 2.a

Ivan i ključ

I van se vraćao iz škole. Jedva je čekao da se pohvali mami. Sje o se da mama nije kod kuće i da je zaboravio ključ. Tužno je sjeo na stepenice. Razmišljao je što učini . Dosje o se nečega. Nasmijao se i veselo poskočio. Trčao je najbrže što se može. O šao je u susjedov vrt. Došao je do kućice u

kojoj živi pas Lujo. Lujo je spavao, a Ivan je tri puta pokucao. On se probudio. Ivan ga je upitao može li s njim u kućicu. On mu je rekao da može. Tako su zajedno čitali priče.

Dora Gruić, 2.b

Učiteljica: Jadranka Raguž

Petar i psić Žućo

Dječak Petar je došao iz škole kući. Kad je došao kući zapitao se gdje je ključ. Pogledao je po džepovima, ali ključeve nije našao. Sjeo je kraj vrata. Mislio je što će napravi . Dosje o se nečega. Nečega što je bilo jako dobro za njega. Otrčao je. Išao je svom psu Žuću. Dječak Petar je pokucao na Žućinu kućicu. Pomislio je da se neće probudi . Pas Žućo se probudio. Petar ga je pitao može li doći k njemu. Žućo je rekao da može. Dječak Petar je čitao knjigu.

Lee‐Ann Dodson, 2.b

Marko i Floki

Jednoga dana Marko je šetao ulicom i pjevao. Našao je psića Flokija koji je lajao na Marka i jako ga uplašio. Uspio mu je nekako pobjeći. Bio je tako preplašen. Marko je razmišljao kako se osve Flokiju. Pronašao je strašnu masku s maskembala i krenuo pronaći psa. Floki je čvrsto spavao, a Marko mu je lagano prišao. Glumio je psa i počeo glasno laja . Floki se toliko prepao i pobjegao, a Marko je bio sretan što mu se osve o.

Sanja Čuić, 2.b

Zaboravni Davor

Jednog dana dječak Davor vraćao se iz škole. Kod kuće nije bilo nikoga. Kad je došao ispred vrata nečega se dosje o. Nije ponio ključ. Davor je tužno sjedio ispred vrata. Razmišljao je kako bi ušao u kuću. Ponovo se nečega dosje o. Negdje je otrčao. Došao je do kućice psa Flokija. Pokucao je. Pas Floki ga je pus o. Zajedno su čitali novine.

Sanja , 2.b

Antonio Ce nić, 2.b

Grupni rad: Lee‐Ann Dodson, Nika

Brajević, 2.b

Grupni rad: Dora Gruić, Sanja Čuić i

Anita Stražičić, 2.b

Tia Kovačević, 2.b

Dora Gruić, 2.b

Borna Brčić, 2.b

Nika Brajević, 2.b

Marija Milojević, 2.b

Paula Mihatović. 2.c

Učiteljica: Ivana Dominiković

Katarina Bonić, 2.c

Viktorija Stjepić, 2.c

M ama kao da je iz snova;

Ponekad stroga, ali uvijek dobra.

Kod naših mama sve š ma

I kad je ljeto i kad je zima.

Nikad im nije teško za klince napravi ukusne palačinke.

Mamina ljubav puna je brige

Za naše učenje i knjige.

Lijepa je kao ruža

Veliku nam radost pruža.

Ljubav za nas je velika,

A sebičnost malena.

Viktorija, Lana, Paula i Jelena, 2.c

Ela Benić, 2.c

Anđela Papac, 2.c

Lana Šimunović, 2.c

Moja planeta Zemlja

M ore plavo otoke ljulja, Obalu kupa.

Jako je lijepa moja planeta,

A sada da znate,

Proljeće je došlo.

Lišće na granama šapuće,

A cvijeće se šareni u travi.

Naš planet svoj dan slavi.

Eto dragi ljudi,

Tražim samo malo vaše dobrote.

Ah,hvala vam puno,ovdje je baš udobno.

Zelene šume i livade posute cvijećem,

Eto darova nam Zemlje.

Moramo je čuva ,

Ljudima poslije nas.

A to je važna stvar !

Katarina Nenadić, 2.d

Učiteljica: Ines Vugdelija

Nina Mirović, 2.d

Grupni rad: Dana Pavlović, Bruno Soldo,

Luka Bu gan, Petar Pavel Vojvoda, 2.d

Grupni rad: Mateo Zec, Anamarija

Markanović, Nikola Benić, Ana Jadrušić,

Za mene je ljubav

Z a mene ljubav nije samo

zaljubi se u djevojčicu ili dječaka.

Ljubav je volje roditelje, baku, djeda,

prijatelje, ljubimce, brata, sestru....

Valen novo će brzo.

Možeš dobi pismo, ružu, čokoladu

i puno malih stvarčica.

I možeš to nekome pokloni .

Sretno Valen novo!

Petra Radinković, 2.d

Leon i Marijana

Marijana, prelijepa si, kao ruža.

I volim te kao nitko drugi.

Ti si moja najveća ljubav.

Ljepša si od svih.

A kad vidim tvoje oči u suzama,

Moje srce pa .

O tebi ću svaki dan misli

I ne zaboravi mi pisa !

Tvoj Leon

Hrvoje Bogoje, 2.d

Katarina Nenadić, 2.d

Petra Radinković, 2.d

Kiara Tenžera, 2.d

Što je za mene ljubav

L jubav je za mene blago. Crvene je boje, grije me kao sunce, čini me sigurnim.

Mamina i ta na ljubav je najbolja jer nikada ne prestaje.

Luka Bu gan, 2.d

Ljubav

Nije ljubav samo za zaljubljene

Nije ljubav samo crvene boje

Nije ljubav samo za cure i dečke

Nije ljubav samo za one koji se vole.

Jer ljubav je rođena zajedno s tobom

Jer ljubav je izražena svakom bojom

Jer ljubav se daje od mame i tate,

Od brata i sestre

I od svake tvoje igračke!

Anamarija Markanović, 2.d

3. razred

Ljubav

L jubav je kad se netko voli Ljubav je sreća i veselje,

a ponekad boli.

Boli kada nekog voliš,

a taj tebe ne voli.

U školi također ljubavi ima,

kad se u razredu dvoje prijatelja

zajedno igra.

Ja u razredu imam simpa ju slatku,

prema jednom Marku.

Mar na Rakiđija Velagić, 3.a

Učiteljica: Zdenka Elaković

Ja i dinosaur

Jednog dana krenuo sam u školu, ali škola nije bila na svojem mjestu. Tu je bio samo jedan

puteljak i krenuo sam m puteljkom. Odjednom se stvori brdo. Kad sam se popeo na brdo ugledao

sam dinosaure. Jedan me dinosaur tužno pogledao. Prišao sam mu i vidio kako se ubo na trnovitu

travu. Izvadio sam mu trn i počeli smo se igra . Nakon nekog vremena morao sam se vra doma.

Dinosaur mi je spus o jedno drvo da se popnem na njega. Kada sam se popeo dinosaur je pus o

drvo i tako me odbacio do moje kuće.

Marko Tomašević, 3.a

Mateo Krile, 3.a

Ivan Čurlica, 3.a

Ivan Kisić, 3.a

K ad padne snijeg spuštamo se niz brijeg. Grudamo se i pravimo snjegovića. To nam je sve omogućila zima. Zna bi jako hladna i kišovita. Nama djeci je zabavna. Bez škole i bez učenja. Smijemo se i sretni smo. U kući stojimo kraj vatre i pričamo o Božiću i Novoj godini. Donosimo

drva i gledamo kroz prozor dječji smijeh.

Brda su prekrivena snijegom. Posvuda ima zaleđenih voda. Tamo se djeca kližu.

Kad nam završi zima otapa se snijeg i odleđuju se vode pa nam dolazi proljeće i neke druge rados .

Mar na Rakiđija Velagić 3.a

Naš projekt

U razredu smo se dogovorili o izradi projekta. Ove godine smo odlučili obradi ljetnikovac Ivana

Gundulića. Podijelili smo se u dvije grupe. U grupi petkom pomagali su roditelji, a u grupi četvrtkom je

pomagala učiteljica.

Ja sam sudjelovala u projektu četvrtkom. Učiteljica nam je podijelila materijale. Svi smo složno

radili. Ja sam radila igralište. Na stolu je bilo kartona, žica, ljepila. Uzela sam jedan karton i škare i

krenula na posao. Nakon rezanja uzela sam crni flomaster i crtala, prijatelji su mi pomagali. Golove smo

napravili od žice. Učiteljica nam je predložila gdje da stavimo igralište. Drugi učenici su lijepili

ljetnikovac i pravila kapelicu. U vrtu smo izradili grmlje i voće, a dodali smo i stol i stolice.

Svatko je radio svoj posao. Lijepo smo se slagali i zabavljali. Bilo nam je super. Učiteljica nam je

rekla da je projekt gotov. Bilo nam je krivo što nećemo više radi , ali smo bili ponosni na svoj projekt.

Anamaria Bender, 3.a

U mom srcu

U mom srcu čuvam ono što mi je najvažnije u životu, majčinsku ljubav i njezine nježne zagrljaje. Tatina hrabrost je smještena u jedan dio moga srca. Najljepši trenuci igre sa sestrama, koje me dočekuju s lutkama u rukama, spremljeni su

duboko u mom srcu. Važno mjesto u mom srcu zauzeli su moji prijatelji s kojima se svakodnevno igram. Moje srce ispunjeno je srećom, ljubavlju i lijepim trenucima.

Lara Kakarigji, 3.b

Učiteljica: Tonka Brailo

Arboretum

Danas smo obišli arboretum Trsteno koji je jedini arboretum na jadranskoj obali, te je i najstariji na svijetu. Osnovan je na posjedu jedne plemićke obitelji. U njemu se nalaze: američki hrast koji je visok 150 metara, šišmiš visok 280 metara, bambusi, lipe, hrast, medunac, čempresi, borovi, te drugo razno drveće i grmlje. Sadnice su donosili pomorci s raznih putovanja. Vidjeli smo i fontanu koja je nazvana po rimskom caru Neptunu. Riječ arboretum dolazi od latinske riječi arbor što označava drvo, a arboretum označava skupini drveća.

Maris Jakić, 3.b

U mom srcu

Ja u svom srcu čuvam ljubav prema dragoj osobi. Čuvam osmijeh svoje majke. Moje srce je otvoreno za svakoga. Za moje prijatelje i moju najbolju učiteljicu koju jako volim. Svi su oni u mom malom srcu.

Petra Sušić, 3.b

Andro Šalja, 3.b

Đivo Machiedo, 3.b

Maris Jakić, 3.b

Opis lika

M oja sestra Marta ima dugu smeđu kosu bakrenog odsjaja. Lice joj je rumeno i nasmijano. Na njemu su oči boje lješnjaka. Voli nositi naušnice. Nosi plavu majicu i crne traperice. Pametna je i dobra. Voli badminton i engleski jezik. Jako je volim.

Andro Šalja, 3.b

U mome srcu

Moje srce je dobro i veliko. Voli pomagati drugima i utješiti moju obitelj i prijatelje. Crveni se kao ruža u cvatu. U njemu držim razne uspomene: ljubav, sreću, pažnju, prijateljstvo i pomirenje. Nikada ne bih mogla zaboraviti dan kada sam dobila brata. To mi je najsretniji dan i uvijek će ostati u mome srcu.

Sara Babić, 3.b

Istraživanje planeta Rijekana

Moja letjelica je jako brza. Zove se Munja. Ja sam kapetan posade, a ostali članovi su: prvi časnik Đivo, vozači Andro i Luka, te moja papiga Pupi. Idemo na planet Rijekan da istražimo koliko ima rijeka. Krenuli smo na put. Išli smo brzinom svjetlosti. Na putu smo vidjeli Merkur kako se znoji, Saturn kako vrti svoje prstenove i Velikog i Malog medvjeda kako se igraju. Kad smo stigli na Rijekana, nijedna rijeka nije tekla. Vidjeli smo da je glavna rijeka Velika blokirana kamenjem. Uzeli smo našeg robota i njime podigli kamenje. Rijekan nam se zahvalio i pitao kako će nam se odužiti. Pitali smo ga da nam kaže svoje tajne. Rekao nam je da su mu rijeke slane te da ima i podzemnih rijeka. Ja sam se i sam u to uvjerio jer sam upao u rijeku, ali Đivo me spasio. Pozdravili smo Rijekana i otišli.

Leo Gojan, 3.b

Antonela Djaković, 3.b Đivo Šimunović, 3.b

Karla Spajić, 3.b Petra Vuknić, 3.b

Istraživanje uplakane zvijezde

M oja letjelica je žuta i jako je duga. Zove se Ružica. Ja sam kapetan, a moja posada su: Sara, Kristijan, Đivo i Karla. Putujemo najbržom brzinom do uplakane zvijezde. Vidimo Mliječnu stazu i zvijezde kako se igraju. Odjednom je nešto udarilo

letjelicu. Bila je to mala uplakana zvijezda koja je padala od umora. Bila je umorna jer je cijelu noć letjela. Primili smo je na našu letjelicu da se malo odmori. Ponudili smo je sokom i keksima. Nakon što se odmorila vratila se obasjavati nebo, a mi smo se sretni jer smo joj pomogli, vratili kući.

Monika Kukrika, 3.b

Istraživanje planeta Štrudlik

Moja letjelica se zove Japtir. Ja sam kapetan, a posadu čine: Maris, Petra, Đivo i Leo. Putujemo na planet Štrudlik. Putem smo vidjeli zvijezdu padavicu i Mjesec. Kad smo došli na Štrudlik, na plaži smo našli zvijezdu Zdanku kako leži i plače. Cijelu je plažu natopila suzama. Rekla je da je izgubila zlatni kamen, a bez njega ne može živjeti na planeti. Objasnila nam je da ga je uzeo zeleni stvor. Aktivirali smo našeg robota koji je brzo pronašao zelenog stvora. Upalili smo lasere. Maris je skočila i otela kamen. Zvijezda Zdanka nam je zahvalila i dala paket štrudli. Kad smo se vraćali bacali smo štrudle ljudima, a oni su nam mahali.

Marija Jarak, 3b

Opis seke Leone

Moja mala seka Leona ima bucmaste obraze. Oči su joj plave poput mora, a usne crvene kao jagode. Malu glavu joj krasi smeđa kosica. Kad je mama drži ona se miče i ustaje. Obučena je u smeđu majicu na žirafu, minicu i tajice. Na nogama ima bijele čizme s rozim krznom i leptirićima. Smiješna je i voli gugutati, pjevati i smijati se. Pazim ju i pričam s njom. Jako je volim.

Karla Spajić, 3.b

Sara Babić, 3.b

Karla Spajić, 3.b

Učiteljhica: Tonka Brailo

Đivo Machiedo, 3.b

Istraživanje planete Hoth

M oja letjelica je velika. Njome istražujem planete. Odlučili smo istražiti planet Hoth. Letjelica se zove Melenium Falcon. Ja sam kapetan. Leo je prvi časnik, Andro i Luka su piloti. S nama je i moj mačak Đuro. Kada smo izašli iz Sunčevog sustava vidjeli smo

planet Endro. Leo je rekao da smo spori pa je upalio brzinu svjetlosti. U sekundi smo stigli na planet Hoth. Tamo nije bilo žive duše jer je bilo jako hladno. Ja sam se skoro zaledio. Srećom, Leo me spasio. Andro je zavikao kad je ugledao čudne strojeve. To su bili At-tatovi. Zamalo su nas zgnječili svojim nogama. Željeli su zauzeti planet svojom vojskom. Pucali smo po njima laserima iz naše letjelice. Uspjeli smo ih uništiti. Iz zaleđenih kućica počeli su se pojavljivati neki vanzemaljci. Zahvalili su nam što smo ih spasili i vratili im planet. Sretno smo odletjeli kući.

Đivo Šimunović , 3.b

Izgubljena zvijezda Klara

Moja letjelica se zove Morka. Posada su moji prijatelji: Kiko, Đivo, Monika i Sara. Krenuli smo u potragu za izgubljenom zvijezdom Klarom. Putovali smo kroz Sunčev sustav. Vidjeli smo planete: Merkur, Mars i Veneru, te zvijezdu Sunce. Sletjeli smo na naš planet koji je okružen prstenovima. Tamo su svi spavali jer su zbog zvijezde Klare mislili da je noć. To je bila zvijezda koju smo mi tražili. Odveli smo je kući i riješili problem stalnog spavanja na tom planetu. Sretno smo se vratili na Zemlju.

Bruno Trojić, 3.b

Što me čini sretnim

Mene sretnim čine male sitnice kao što su kupanje i skakanje u more. Sretan sam kada je moja obitelj sretna i zdrava. Ja sam sretan kada me mama i tata vode na sladoled. Sretnim me čine male stvari.

Bruno Rukavina, 3.b

Lara Kakarigji, 3.b

Luka Kusalo, 3.b

Leo Gojan, 3.b

Posjet Kneževu dvoru

N apokon je došao i taj dan. Moj razred je išao u Stari grad pogledati kazališnu predstavu i u obilazak Kneževa dvora. Knežev dvor je povijesni muzej koji je namješten u stilu rokoko i baroknog doba, 19. stoljeća. Dvor je bio sjedište dubrovačkog kneza koji je imao mandat

mjesec dana i držao ključeve gradskih vrata… U prizemlju, velikom otvorenom prostoru koji se zove atrij nalaze se tamnica Zmaj, sudnica i pisarnica. Na sredini atrija je mala fontana i kip Miha Pracata, dubrovačkog kapetana i velikog dobrotvora. Na katu smo vidjeli veliku i malu dvoranu vijeća, radnu i spavaću sobu, lijepi starinski namještaj, puno slika i stari sat. Meni se jako svidjele nosiljke koje se zovu seđete jer su one zadnje očuvane. Lijepo su ukrašene i oslikane, a svaka ima svoj grb. Seđete su služile plemkinjama koje su se nazivali vladike, da ih sluškinje nose u šetnju ulicama grada i puteljcima do Gruža i Lapada, kada nisu htjele da ih drugi vide. Za vrijeme Dubrovačkih ljetnih igara u atriju Kneževa dvora održavaju se koncerti, a u predstavama ponekad koriste seđete. Bilo je lijepo poći u Knežev dvor, nešto naučiti i osjetiti kroz priču i ono što smo vidjeli, duh prošlosti, duh Dubrovačke Republike.

Đivo Machiedo, 3.b

Moj najsretniji dan u životu

Moj najsretniji dan u životu je bio kad sam dobio brata. Tada sam bio jako sretan. Kad je moja mama došla doma on je bio smotan u dekicu. Bio je jako malen i bucmast. Volio sam ga gledati kako mi se smije. Sad je velik i nije više zanimljiv.

Kristijan Điković, 3.b

Đivo Šimunović, 3.b

Lara Kakarigji, 3.b

Leo Gojan, 3.b

Dragocjenost vode

Ž ivim u zemlji u kojoj imamo dosta pitke vode. U nekim zemljama gdje nema dovoljno vode je

mnogo bolesnih, a pogotovo djece. Zato redovno moramo pra ruke u čistoj vodi i održava

higijenu. Voda je izvor života i prisutna je u našim živo ma svakoga dana. S njom kuhamo,

održavamo voće i povrće u vrtu i pijemo je. Ona je kao ljudsko pravo, a ljudi je svojim nemarom

zagađuju te tako ne znamo što nas čeka u budućnos .

Zato, prijatelji moji, voda je dragocjenost bez koje nema života i ništa je ne može zamijeni .

Sara Kašić, 3.c

Učiteljica: Anita Soče

Mara Tomašević, 3.a

4. razred

Spas u zadnji čas

D obar dan! Mi smo 112.

Došli smo ugasi požar,

Mi smo vaš spas,

Spas u zadnji čas.

Molimo vas da se smirite svi,

Da ne budete ugašeni i vi!

Kada pus mo vodu da teče

Ugasit ćemo vatru

Svi ćemo skaka od sreće.

Zato smo mi 112

Vaš spas u zadnji čas!

Kris jan Papac, 4.a

Učiteljica: Blagica Bilić

Posjet Saloči od zrcala

Prošli tjedan sam sa svojim razredom posje la Gradsku knjižnicu. Razgledali smo jednu od najljepših čitaonica u Hrvatskoj, Saloču od zrcala.

Vidjeli smo ormare pune knjiga koje se ne mogu posuđiva vani već se mogu čita jedino u knjižnici. Svaka knjižnica, pa tako i ova, ima svoju najmanju i najveću knjigu. Najveća ima oko 700 stranica i govori o Leonardu da Vinciju, a najmanja se zove Majka Katarina i ima oko 550 stranica. U Saloči od zrcala organiziraju se mnoga kulturna događanja kao što su koncer ozbiljne glazbe, predavanja i sl.

Svidjela mi se Saloča od zrcala jer je neobična: ima visoki strop, velika zrcala, velike prozore, veliki klavir. Sve je bilo veliko, a mi mali. Voljela bih ponovno posje Saloču od zrcala i u njoj prelista neku knjigu.

Petra Bjeloš, 4.a

Učiteljica: Anica Arkulin

Ana Čondrić, 4.a

Petra Macan, 4.a

Tea Letunić, 4.a

Moja učiteljica

M oja učiteljica puno me uči,

nekad me i muči,

nekad je stroga

za prijatelja moga.

Hrvatski je svaki dan,

a nekad izađemo van.

Nekad mi dijeli jedinice

pa onda ispravljam na pe ce.

Ona, kad se smije,

sunce ko da me zgrije.

Bude mi vruće,

Žurim do kuće.

Srđan Machiedo, 4.a

Učiteljica semafor

Bio je to lijep, uobičajen dan. U školi smo radili matema ku kao i uvijek. Učiteljica nam je strpljivo i pažljivo objašnjavala novu lekciju. S ploče smo prepisali zadatke u bilježnicu i krenuli rješava nestrpljivi udžbenik koji nas je tako dugo čekao.

Svi su nam zadatci bili jasni... Ups! Skoro svi! Odmah smo preskočili taj jedan zadatak i brzinski krenuli na ostale. Jako brzo smo ih riješili i onda jako, jako dugo gledali u onaj tako jednostavan, a težak zadatak. Netko je ipak upitao učiteljicu. Kao u nekoj priči, učiteljica se počela pretvara u semafor: prvo je pocrvenila kao paprika pa požu la i nakraju je bila zelena poput školske ploče. U tom trenutku sam htjela povika : « Zovite hitnu! Učiteljica će se onesvijes !» Ali, hvala Bogu, brzo se vra la u normalno stanje.

Zašto? Zato što smo rješenje tog zadatka imali na ploči, u bilježnici, na plakatu... Joj, kako smo se samo posramili... Odsad ćemo prvo pogleda u udžbenik.. Uff!

Adna Hebib, 4.a

Andrea Kilibarda, 4.a

Erik Prce, 4.a

Ivia Ana Car, 4.a

Antonio Petković i Mateo Zorić, 4.a

Erik Prce i Ante Ljuban, 4.a

Zemlja

Z emlja je planet na kojem živimo, naš dom. Ta šarena dolina s prekrasnim morima, jezerima, šumama… Priroda je jako važna jer bez nje ne bi bio moguć život. Zbog toga je moramo čuva da bi ona čuvala i očuvala nas! Kako bismo je mogli usreći ? Kad krenemo u šetnju, zagrli drvo

koje se sviđa, dotakni ga. Osluškuj lišće u krošnji drveća... Tko zna, možda baš ono ispriča kakvu zanimljivu priču... Sjedni pored mora i osluškuj...

Neka nam svima zemlja bude livada iz sna, puna zelenog drveća, šarenog cvijeća – bez trunke smeća!

Božan – Antonio Papac, 4.b

Učiteljica: Kate Lončarica

Moja mama

Moja mama nekom je lijepa, nekom je ružna, nekom je stara, nekom je mlada. No, meni je najbolja baš takva kakva jest i ne želim da se promijeni.

Moja se mama zove Dubravka. Ima smeđe oči i smeđu kosu s plavim pramenovima. Ima četrdeset tri godine i jako voli ići u prirodu i šeta kroz šumu skupa sa mnom. Moja mama i ja volimo radi puno stvari zajedno. Često zajedno šećemo ili bilo što radimo. Iz h razloga znam da me jako voli. Ja znam da joj tu silnu ljubav ne mogu vra tolikom ljubavlju, jer je majčina ljubav beskrajna. Također znam da njezinu silnu ljubav ne mogu zapisa na komad papira i da tu silnu ljubav ne mogu opisa u par rečenica. Ali, znam da je ta ljubav jaka.

Moja je mama meni najbolja i najljepša mama na svijetu.

Nika Vuličević, 4.b

J edne sunčane subote s roditeljima sam o šla na veliku farmu konja. Tamo sam upoznala inteligentnu Lili.

Lili je velika i vitka kobila. Ima duguljastu glavu i na njoj male šiljaste uši. Upućivala mi je razigran pogled svojim krupnim zelenim očima. Nasmiješila mi se i zubi su joj zablistali na suncu kao biseri. Bila je vesela. Griva joj je crna i počešljana. Stajala je na vitkim i snažnim nogama. Kopita su joj bila čvrsta. Mahala je gus m repom lijevo‐desno. Odjednom je počela brzo trča . Pokušavala je njuškom dodirnu svoj kitnjas rep. Poslije dugih i spretnih vratolomija, Lili se vra la u konjušnicu. Bila je umorna i gladna. Nakon što se najela svježe trave, zaspala je.

I ja sam morala kući kao i sunce koje je zalazilo. Bio je to kraj jednog uzbudljivog dana.

Dolores Dadić, 4.c

Učiteljica: Ives Kačić – Barišić

Opis konja

Jednog dana šetala sam livadom. Dan je bio prekrasan, na nebu pahuljasto bijeli oblaci i zlatno sunce. U krošnjama cvrkut p ca.

Odjednom, u daljini, ugledala sam konja. Griva mu je bila crna poput ugljena. Na čelu je imao zvijezdu. Bio je smeđe boje, osim jednog dijela. Na prednjoj desnoj nozi imao je čarapu bijelu poput snijega. Rep mu je bio dug i crn, baš kao i griva. Hodao je u kasu dok sam ga s oduševljenjem promatrala.

Bio je to predivan prizor i jedan od dana za pamćenje.

Adriana Marinović, 4.c

Učiteljica: Ives Kačić – Barišić

Pješčana uvala

Jednog sunčanog ljetnog dana šetala sam borovom šumom. Ugledala sam pješčanu uvalu i prišla joj bliže.

Pod nogama mi je šuškao pijesak koji je svjetlucao na toplom suncu. Na obali je bilo puno sitnih školjaka koje sam odlučila skuplja . More je izmjenjivalo nijanse plave boje. Bilo je bistro i prozirno. Iz njega su iskakale šarene ribice. Poput velikih pahulja snijega, na moru su ležale jedrilice. Hrapave s jene strmo su se rušile u dubine. Na njihovim vrhovima uzdizali su se uspravni borovi s kojih su pjevali cvrčci.

To je najljepša uvala koju sam ikad vidjela. Sigurna sam da ću opet doći.

Dolores Dadić, 4.c

Učiteljica: Ives Kačić‐ Barišić

Adriana Marinović, 4.c

Učiteljica: Ives Kačić—Barišić

Pietro Kralj, 4.c

Ani Rikalo, 4.c

Pješčana uvala

Š etala sam gustom šumom. Šuma je bila čarobna i puna privlačnih mirisa. Kroz drveće sam ugledala pješčanu plažu.

Sunce je obasjalo zrnca pijeska, a mali valići ostavljali su tragove na plaži. More je bilo modro poput neba na kojem se zla lo sunce. Između kamenčića u moru, ribice su tražile hranu. U morskoj travi skrivala se hobotnica koja je ispus la crnilo bježeći od proždrljivaca. Vidjela sam i barčice koje se ljuljaju na moru poput galebova koji čekaju ribu. U daljini razbacani novčići kao mrvice kruha na stolu.

Uživala sam u pogledu dok nije ulila iznenadna kiša. Potrčala sam doma i legla. Ovaj dan mi je bio predivan.

Ani Rikalo, 4.c

Učiteljica: Ives Kačić‐Barišić

Zalazak

U mom zavičaju je najljepši zalazak sunca.

Umorno sunce odlazi na spavanje. Nebo mijenja žarke boje. Sutra će bi lijep dan. Obalu toplog mora veseli ples vitkog, tamnog drveća koje nalikuje žirafama. Cvijeće u svojim pidžamama tone u sladak san poput umorne djece. Najljepši od svih je raščupani grm kojem vjetar raznosi lišće. Kao da svojim lepršavim listovima pozdravlja pospano sunce, a srebrnom mjesecu pruža najljepšu dobrodošlicu.

Uživam promatra prirodu i njezine u svakom trenu neponovljive slike.

Dolores Dadić, 4.c

Učiteljica: Ives Kačić‐Barišić

Pietro Kralj, 4.c

Lea Lučić, 4.c

5. razred

Zemlja koju volimo

K ada kažem: „Zemlja koju volimo“, ja osjećam i vidim moj lijepi, topli, rodni kraj. Lje je u mojoj zemlji najljepše sjes u hladovinu drveća dok se niz njihova hrapava debla kao ruke staraca cijedi topla smola. Cvrčci crvče svoju ljetnu pjesmicu. Za m dolazi siva i tmurna

jesen. P ce selice odlaze zajedno s vrućim ljetom. Prestaje zabavno kupanje i počinje škola. Svijetlozeleni listovi postaju žarko crveni. Zima u mojemu kraju je vrlo blaga i kišna. Lišće s grana otpada i djeca u školu idu šarenim čizmama i kišobranima. Proljeće je moje najdraže godišnje doba. Drveće oblači svoje bijele čipkaste haljine. Šarene p čice se svađaju i cvijeće cvjeta. U školi je najteže i ima mnogo testova. Sunce je napokon pokazalo svoje žuto lice.

Ja volim svoju zemlju. Volim njezino modro more i zelene maslinike. Moja zemlja će uvijek bi u mome toplome srcu kao sunce.

Mia Aleksić, 5.b

Učiteljica: Anamarija Didović

Što je za mene Uskrs

Za mene je Uskrs jako lijep dan. Na taj dan meni nije važno pada li kiša ili sunce sja. Za mene je Uskrs sunce koje viri iza oblaka i mirno čeka svoj trenutak kada će posta najvažnije na svijetu. Uskrs je za mene prvi cvijet koji je procvao na snijegu i sićušnom pjesmom najavio proljeće. Za mene je Uskrs jato p ca u letu i miris slatke jabuke. Taj dan je za mene kao vjetar u krošnjama stabala i smijanje već zrelih voćki. On je osjećaj koji se neprestano budi u tebi, on je najljepša zora uz koju se neprestano budiš. Uskrs je za mene najukusniji kolač i procvjetalo stablo trešnje. Taj je dan jednostavno dan kada se sviđaju stvari koje nikad prije nisu i on nije is kao i ostali dani. On je ispunjen ljubavlju i srećom jer je to ipak Uskrs, za mene je on najvažniji u godini. Da je barem svaki dan Uskrs i da je bar svaki dan pun ljubavi i sreće jer tada bi i zvijezde bile veće.

Ena Ribičić, 5.b

Luce Mala

M oja sestra šest godina ima,

ako je najmlađa, naređuje svima.

Stalno se lju i viče mi: « Šu !»

Kao čajnik, stalno pušta paru,

A od bijesnog tate skriva se u ormaru.

Dok kolače pravi, mamu gnjavi,

A i meni se stalno penje po glavi.

Mačke u vrtu za rep vuče,

Dok neumorno trči oko kuće.

Iz dragos je zovemo Luce Mala,

A najdraža nam je – dok spava.

Mia Aleksić, 5.b

Moji proljetni praznici

Proviri žu jaglac iz trave. Zatreperi radosno lišće mladih breza. Odjekne cvrkut p ca, potok glasnije žubori. To je moje proljeće.

Dok sam bio u Konavlima ušao sam u jedan voćnjak. Ako ikada naiđeš na taj voćnjak, mislit ćeš da si zakoračio u svijet bajke. Bar se meni tako čini kad god svra m u Konavle okićeno zastavama proljeća. Svugdje sam vidio kako pupaju breskve, kruške, jabuke i šljive. Sunce je vodilo teški rat s tmurnom kišom i pobijedilo.

Posadio sam tamo nekada davno jednu maslinu. Maslina nije brzo rasla, ali kada je došlo proljeće, kao da je došao čarobnjak sa štapićem i rekao: « Ćiribu – ćiriba!» i pretvorio tu malu maslinu u veliku i božanstvenu. Ali onda sam se sje o... Pa proljeće i jest čarobnjak.

Damiano Sambrailo, 5.b

Mia Aleksić, 5.b

Učitelj: Ivan Perak

Delnice

P rošlog proljeća sam bio u Delnicama sa svojim prijateljima iz razreda i učiteljicom. Večer prije odlaska bio sam jako uzbuđen. Rano ujutro smo se upu li autobusom. Sjedio sam na zadnjem sjedalu. Vozili smo se do Plitvica gdje smo stali i prošetali. Putom smo čuli druge naglaske ljudi

koji dolaze iz raznih krajeva. Po izgledu prirode mogli smo zaključi da nismo u Dalmaciji jer je bilo puno manje kamena. Gotovo da ga ni nije bilo. Veliki slapovi su svojim laganim kapljicama umivale naša pospana lica. Živo nje nismo vidjeli osim buba koje su oprašivale mirisno svijeće. Ušli smo u autobus i nastavili sa zabavom koja je trajala do hotela Risnjak.

Prije ulaska u hotel čuli smo kajkavsko narječje. U hotelu je bilo ho jer je bilo proljeće pa nije bilo gos ju. Soba je bila velika sa če ri kreveta. Tu večer je bilo finale europske lige. Ljubitelji nogometa iz hotela mogli su uživa u zanimljivom nogometu kao ja i moj prijatelj Kris jan.

Sutradan smo pojeli doručak i pošli vidje kako se proizvodi med na gospodarstvu Pčelica Ana. Poslije smo išli u najstariju kuću u Delnicama. Navečer smo imali zabavu najluđa frizura. Sutradan smo išli u Popovićev mlin gdje smo pravili kruh. Taj kruh nije bio jes v pa smo ga dali kokošima. Tako dobri ljudi se rijetko viđaju. Dobili smo tek ispečeni kruh koji hrska u us ma.

Tu večer, ujedno i posljednju večer, smo imali karaoke. Ujutro je svima bilo teško ču da već brzo idemo. Nakon doručka smo išli hrani preplašene srne. Popodne smo išli na Risnjak, farmu konja i u špilju Vrelo. Bilo je vrijeme da krenemo kući. Opros li smo se sa zabavnim animatorima.

Brzo smo došli kući gdje je bilo sve drugačije. Čekao na je naš zavičaj i stare obveze.

Ovakvo putovanje će se teško ponovi .

Nikola Hr ca, 5.c

Kosovo

Kosovo je mala država.

Ima oko 173 900 stanovnika. Neovisnost je Kosovo dobilo 2008.godine. Moja obitelj živi na selu koje se zove Kushnin‐ Has. Oni žive drugačije od nas. Imaju krave, kokoši, ovce… Kada boravim tamo, pomažem čuva krave i ovce.

Kada su sprovodi ili svadbe, muškarci odlaze u odamice. Odamice je jedan veliki prostor gdje nema fotelja ni velikih stolova. Odamice ima male stolove koji se zovu sofra i male stolice koje se nazivaju škan. Na malim stolicama se sjedi kada se jede za sofrom. Kada muškarci samo sjede i razgovaraju, oni sjede na strunjačama. Običaj je na Kosovu da na sprovode idu samo muškarci.

Jezik koji se govori na Kosovu je albanski. Ja također govorim albanski.

Nusret Morina, 5.b

Šapat malenih pahulja

S gla je zima i pokucala na vrata svih kuća.

Zabijelila je cijeli grad, stabla gola, a lišće otputovalo na dalek put. Pahuljice padaju meke, plahe, vesele poput razigranog djeteta. Stabla su dobila nove haljinice od mekanog, hladnog

snijega i pripremaju se za zimski bal. Zaleđeno more jedva čeka svoje male posje telje i čari zime. Tek djeca koja jedva čekaju i broje dane do blagdana, iščekujući poklone, kolače i Djeda Mraza. U tom zimskom ozračju živjela je i jedna pahuljica Zimčica. Bila je potpuno sama, bez igdje ikog. Svakoga dana plakala je i lebdiela usamljeno zrakom. Jedne noći začula je čudan zvuk, kucanje. Otvorila je vrata, ali nije vidjela nikoga. Nakon nekoliko minuta opet je začula kucanje, ali pred vra ma opet nije bilo nikog. Pomislila je da se netko šali s njom. Razmišljala je o tome kako ubrzo dolazi Božić, a ona još uvijek nema s kim kolendava . Svanulo je. Zimčica se probudila. Bio je Badnjak. Izašla je iz kuće, sjela na oblak i počela razmišlja kako bi bilo lijepo da ima neku prijateljicu s kojom bi mogla kolendava i proslavi Božić. U tom trenutku prišla joj je jedna pahuljica. Upoznale su se. Zvala se Božica. Zimčica je bila presretna. Zajedno su oki le bor, ispekle kolače, pjevale i veselile se. Kada je s glo vrijeme kolendavanja, krenule su i veselo pjevušile pjesmice. Svi su bili veseli.

Ovaj dan je za Zimčicu bio poseban. Željela je da joj svaki Božić bude sretan i veseo kao ovaj.

Isaura Brković, 5.c

Moja pustolovina

Jednog lijepog sunčanog jutra odlučili smo poći u Međugorje i Etno selo.

Vozeći se do Međugorja prolazili smo kroz neretvanski kraj koji su krasili narančas plodovi – narančini. Prolazeći dalje išli smo kroz mala hercegovačka sela. S gli smo u Međugorje. Oko nas je bilo jako mnogo ljudi. S gli smo na misu u 11.00 sa . Nakon mise malo smo prošetali i krenuli prema Etno selu.

Etno selo sagrađeno je potkraj 2009. Godine. Ovdje dolaze ljudi željni odmora i ljubitelji prirode. Centar čine restoran, hotel i zaseok s deset kamenih kuća. U ponudi se mogu naći proizvodi poput domaćeg meda, vina i svježe samljevenog brašna. Da bi dojam sela bio potpun, na najvećoj uzvisini zasađen je vinograd i sagrađena kapelica. Tu su i staje s domaćim živo njama ovoga kraja i igralište za djecu na kojem sam uživao do večeri.

To je bila jedna lijepa pustolovina moje obitelji i mene. Volio bih opet o ći.

Kris jan Lončarica, 5.c

Moj tata

T ata je pamet naše kuće

On rješava sve probleme koji me muče.

Ponekad me viče

I govori da učim i čitam priče.

Ujutro se rano diže

I na posao brzo s že.

Popodne novine voli čita ,

Tada ga ne smijem ništa pita .

Navečer se zajedno šalimo i smijemo

I šalicu vrućega mlijeka prije spavanja pijemo.

Luka Đurić, 5.b

Moja mama

O d svih dobrih mama na svijetu

Ne vjerujem da ima bolje od moje.

Ona je dobra,

I kad s dobrog puta skrenem,

Tu je da me vra .

Ona je najbolje

i najstrpljivije biće u mojoj obitelji.

Volim kad je radosna,

Kad je vesela i sretna.

Volim kad plešemo zajedno,

Pjevamo, igramo se i zabavljamo.

Ona se vr oko mene,

A oko nje cijeli svijet.

Luka Violić, 5.c

Jesen je. Počeli su jaki vjetrovi i hladne kiše. Ljeto slabi, a jesen ojačava. Toplo sunce će zamijeni tmurni oblaci. Oluja je završila svoj posao, a još uvijek vjetar umorno mete mokro lišće. Otrgnuto je s grana na kojima je treperilo cijeloga ljeta. Silina prvog jesenskog nevremena prekrila je stepenice žutocrvenim prekrivačem. Velika oluja ostavila je za sobom i hladan zrak. Malene kapljice kiše se svjetlucaju kao srebrni dijaman . Ostala je samo mukla šina i mračna noć. Kiša i vjetar su ostavili svoj prvi jesenski trag.

Mia Aleksić, 5.b

Katarina Bogdanović, 5.a

Mara Palfi, 5.c

Ljube moja

K ad tebe nema

U meni kiša lije

I nitko se ne smije.

Kad o tebi sanjarim

To je kao da morem plovim;

Nikad ne znam što će se dogodi

Ni što ću dobi .

No u jedno sam siguran,

Kad si tu sretan sam!

Na moje lice uklešeš

Smijeh tako lako

I stoga moram priopći

Da volim te jako!

Luka Violić, 5.c

L jubav je život. Ona je najjači š t.

Jer ljubav je sve.

Damiano Sambrailo i

Armin Bajramović, 5.b

Volim kad si tu

tad sam sretan i potpun

ljubavi moja.

Luka Violić, 5c

Oblak putuje.

Sunce više ne sjaji.

Noć brzo će doć.

Ema Žuvela, 5.c

Ljubavi moja

velika si sada.

Moja nada si.

Luka Musladin, 5.c

Ljubav je svuda.

Njezina zvona zvone.

Ona osvaja.

Dorotea Dragojević i

Ena Ribičić, 5.b

U danima zla.

Uz mene će uvijek

bi prijatelj.

Filip Zalović 5.c

Haiku poezija

S rca vesela. Razigrana su kao

ribe u moru.

Barbara Janičić, 5.c

Kamen na stazi.

Gdje brza noga gazi,

izaziva bol.

Kris jan Lončarica, 5.c

Ljeto dolazi

sve je jako živahno

svi se vesele.

Pavo Prlenda, 5.b

Kristali mora...

Tiho se udaljuju

na valovima.

Ozana Milojević, 5.b

Mia Aleksić, 5.b

Z aton možeš doći na dva načina: motorom ili automobilom i autobusom, ali ipak je najljepši i

najzdraviji način biciklom ili pješice. Zaton je jedno predivno i mirno mjesto koje je udaljeno

svega 15‐ak kilometara od Dubrovnika. Najljepše ga je gleda , naravno, kroz šetnju...

Kada šetaš ulicom po imenu „Soline“ koja počinje kod jako malene crkve sv. Antuna, taman na

ulazu u mali Zaton, možeš vidje mnoštvo starih kuća gdje i nije rijedak slučaj da im se od staros i ne

zna kad su izrađene. Mnogo malenih brodića i brodica, a malo dalje i jah . Možeš vidje i mnoštvo

malenih vrtova punih prelijepog voća i povrća koje su uzgojili vrijedni stanovnici mjesta. A tek kada

pogledaš to predivno more koje je zapravo jedan cijeli i ljudskom oku puno mirniji svijet... Vidiš mnogo

starih i iskusnih ljudi kako po najboljim i najgorim uvje ma love ribu i hvataju hobotnice. To je jedno

predivno iskustvo, zabaci udicu s kruhom za čiji recept svaki ribar ima svoju tajnu. U jednom trenutku

vidiš mali plovak kako se miče, tone u more, tvoja ručno izrađena trs ka počne se tres sve jače i jače.

U tom trenutku digneš trs ku u zrak i vidiš kako se predivna i pozamašna riba srebreno bjelasa kad

ju sunce obasja. Divno se šeta i noću kada mnogi ljudi pa i mnogobrojni stranci iznesu stol ili „trpezu“

i večeraju, vesele se, pjevaju dok im djeca trčkaraju uz obalu i gledaju ribe raznih šara i boja. Kad

pođete sa svojim malim brodićem ili barkom, možete vidje mnoga brda puna raznog drveća i p ca.

Jako je lijepo kad poslije ručka idete odrijema pa vam p ce pjevaju i pjevaju cijeli dan, a da se ne

umore. No, uz sve to Zaton ima svoje običaje, Zatonsku večer ili Zatonsku noć. To vam se odvija

otprilike ovako: Ljudi zavežu konop iznad mora i namažu ga nekom vrstom mas ili ulja. Na vrhu, tko

se popne prvi čeka ga pršut. Nije ni to lako, svi imaju jednake šanse. Oni prvi ga mogu prvi i uze , no

imaju masan konop. Dok oni drugi strahuju da će ga netko dograbi , ali oni imaju konop koji je manje

masan jer su ga prvi već ostrugali dok su se penjali. Jedna vrlo zabavna, uzbudljiva i originalna igra.

Zaton je jedno jako lijepo mjesto i mislim da bi nam svima dobro došlo da imamo i to iskustvo,

proveden jedan divan dan u Zatonu.

Luka Violić, 5c

Jesen je. Počeli su jaki vjetrovi i hladne kiše. Ljeto slabi, a jesen ojačava. Toplo sunce će zamijeni tmurni oblaci. Oluja je završila svoj posao, a još uvijek vjetar umorno mete mokro lišće. Otrgnuto je s grana na kojima je treperilo cijeloga ljeta. Silina prvog jesenskog nevremena prekrila je stepenice žutocrvenim prekrivačem. Velika oluja ostavila je za sobom i hladan zrak. Malene kapljice kiše se svjetlucaju kao srebrni dijaman . Ostala je samo mukla šina i mračna noć. Kiša i vjetar su ostavili svoj prvi jesenski trag.

Mia Aleksić, 5.b

Moji proljetni praznici

P roljetne praznike provela sam u prelijepom gradu Mostaru. Prelijepa gorja, brda i planine prekrivene snijegom, veliki vinogradi, razne domaće živo nje pružale su nam prelijepi pogled dok smo se vozili.

Dolaskom u grad svra li smo u restoran Mostar i naručili pozna specijalitet Mostara, ukusne, vruće čevapčiće. Nakon jela napokon je došlo vrijeme da posje mo slavni Stari grad, mjesto na kojem ispod Starog mosta teče rijeka Neretva. Šetali smo i šetali i zastali kod džamije Mehmet – paše u Mostaru. Posje li smo trgovinu u kojoj se nalazio prsten kakav nosi sultanija Hurem iz poznate turske serije. Tata mi je obećao da ću ga sljedeći put kada dođemo nosi na ruci. U tom trenutku počela je pada kiša. Svaki minut, svaki tren uspjela sam zabilježi fotoaparatom. Krenuli smo kući. Na putu smo obavili ono zašto smo i došli; obišli smo djedov grob ukrašen cvijećem. Put do kuće prošao je brže nego što sam mislila.

Iako mi je ovo prvi put da sam bila u Mostaru, znam sa sigurnošću da ću doći opet i da nikada neću zaboravi ovaj prekrasan izlet.

Isaura Brković, 5.c

Tko ima ljubavi, nema straha

Kad čovjek ima ljubavi, nema straha, jer pravi čovjek uz pravu i savršenu ljubav uvijek prevladava sve prepreke, a pogotovo strah. Ljubav, ljubav je poput otrova. Ali onog čarobnog i lijepog otrova koji čim dopre do vas odmah obuzme, nadjača i prevlada.

Ima mnogo vrsta strahova, ali zato ima i mnogo vrsta ljubavi. U svakoj moramo bi iskreni, jer ljubav je jedna. Mada može ima suću kopija, svaka prava ljubav se mora temelji na iskrenos i povjerenju. Jedan pozna pjesnik i mislioc rekao je da zaljubljeni moraju ima profinjenost mudrih, prilagodljivost djece, osjetljivost umjetnika, razum filozofa, snošljivost učenjaka, snagu samopouzdanja i smirenost sveca. Pravu ljubav, koja nas čuva od svega pa i straha, nije potrebno samo posadi , treba je i zalijeva . Ljubav je jedina bolest od koje nitko ne želi ozdravi .

Kako ona čuva nas, tako moramo i mi nju. Jer, jedina važna stvar kada budemo odlazili bit će tragovi ljubavi što ih ostavismo.

Prava ljubav koja čuva od svih strahova jest najjača, no ujedno i najskromnija snaga koju svijet može pojmi . Aleksandar Sergejevič Puškin rekao je: «Teško je volje , još teže ne volje , a najteže je naći voljenog koji te voli.» Mislim da je ljubav nešto najljepše, najbolje i najskromnije na svijetu!

Luka Violić, 5.c

Zemlja koju volimo

N aša mala zemlja je p ca Europe. Njezino malo, plavo more je napaja.

Hrvatska je najljepša na svijetu. Iz Jadranskog mora čuje se ime hrvatsko koje more šapće. Ono skriva mnoštvo otočića koji nam žele ispriča priču o bogatoj hrvatskoj povijes .

Nekoliko hrabrih, visokih planina kao čuvari nas promatraju i brane. Slavonija je plodno krilo Hrvatske, a Dalmacija noge koje nam pomažu izdići se iznad svih. Kvarnerom Hrvatska diše, a Istra su njezine oči. Nacionalni parkovi pluća su naše male zemlje. To je Hrvatska, uvijek iznad svih. Svi misle da smo mali i ne možemo nikome ništa. Ali to nije bitno. Bitno je da Hrvatska ima srce, veliko srce za druge.

Naša zemlja je crvena, bijela i plava i uvijek će bi u našim srcima zemlja koju volimo.

Nikola Hr ca, 5.c

Moja mama

Ništa na ovom svijetu

Nije ljepše od moje mame.

Ona je anđeo koji me čuva

Dok spavam i dok sanjam.

Ona me čuva, ona me pazi.

Njoj sve kažem; ružno i lijepo.

Ona je najljepše stvorenje na svijetu

I ništa je ne može zamijeni na ovome planetu.

Roko Miljas, 5.c

Moja majka

M oja majka je draga,

Oko mene stalno bdije.

Uvijek me svojim blagim rukama grije.

Svim srcem volim je ja,

Kada je ugledam sunce mi sja.

Ti si, mama, moj anđeo kad idem spa ,

Sve na svijetu želiš mi da .

Na svijetu jedina si,

Od svih majki najbolja si.

Od sebe sve ćeš da da svaku moju ispuniš želju.

Ona je majka kakvu ne možete ni zamisli ,

Najbolja majka na cijeloj plane .

Napisala: Lucija Banić, 5.c

Moj tata i moja mama

M oj tata, mama i ja volimo ići na more

I uživa dok gledamo u zelene gore.

Ja za svoje mamu i tatu

Mislim da su najvažniji na svijetu.

Oni me odmalena čuvaju,

Paze, maze i miluju.

Kada sam usamljena ili bolesna

Tada je njihova najveća briga

Da nikada ne budem sama.

Sve što mogu reći je da postoje

Samo jedan tata i jedna mama.

Karmen Knego, 5.c

K ada smo moja obitelj i ja krenuli na izlet, odlučili smo posje Kvarner.

Vrijeme je bilo pravo proljetno. Ali, u mirnom i hom mjestašcu iz kojeg smo krenuli u osvajanje vrha Orjaka dočekala nas je magla. Zrak su ispunjali mirisi jorgovana i vlage. Našli

smo se na mjestu na kojem nam se činilo da se nalazimo između neba i zemlje, okruženi maglom koja je stvarala mis čan ugođaj. Uspon je započeo stazom koja nas je povela u kišom okupanu šumu. Čuo se tek povremeni pjev p ca i kapi kiše koje su klizile sa zelenog lišća. Šuma je bila bezvremena, ha, nježna, prepuna neke drevne energije. Lagano smo se uspinjali oprezno hodajući po vlažnom tlu, upijajući u sebe mir i šinu. Svježina proljetne šume prenijela se i na nas. Uspon je bio lagan i kratak. Vrlo brzo smo s gli do vrha. Bilo je hladno pa smo se ubrzo odlučili za povratak i nastavak prema obali. U mjestu Volosko prošetali smo šetnjicom uz uzburkalo, mutno, sivo more i za m se vra li u Dubrovnik.

Ozana Milojević, 5.b

Jesen u mom vrtu

Jesen je s gla u moj vrt s kišom i jakim vjetrom.

Obojala je lozino lišće u žuto i crveno. I šipak je promijenio svoje boje. Kroz staru smokvu vjetar puše i diže joj ono lišća što ima. Kupus je uvenuo postao žut, a salata koja je bila zelena sada je crvena. Vjetar puše i raznosi lišće uokolo. Na cvijeću što je mama posadila ostao je još koji cvje ć.

Jesen u mom vrtu je lijepa jer je puna različi h boja.

Marko Raguž, 5.a

Učiteljica: Ivanka Cvitanović

6. razred

Pričala, smijala se... nikad nije plakala

N e znam koje su moje prve riječi, ja ih se ne sjećam, a svi kažu drugačije. Tata kaže da sam prvo rekla tata, mama kaže da je to bilo pa‐ pa, baba tvrdi da sam rekla baba. Mislim da sam promrmljala nešto između, ali svi se slažu da sam počela govori jako rano. Ali, tu je bilo i

nekih riječi koje dugo nisam znala reći kao: moja mama radi cankariji ili prka umjesto krpa, paka umjesto kapa, poka umjesto kopa ... Kažu da sam se uvijek smijala i da sam jedino dijete koje nikad nije plakalo.

Andrea Ikanović, 6.a

Učiteljica: Ivka Krs čević

Volim te susres

Bilo je to 2008. godine. Po prvi put sam se zaljubio. Moja simpa ja je živjela na Pelješcu pa smo se viđali samo jekom ljeta.

Cijelo ljeto bio sam u oblacima. Da sam bio malo neoprezniji, cijela obitelj bi shva la što se događa sa mnom. Noćima nisam spavao i cijelo vrijeme sam razmišljao o njoj. Rano ujutro bih se ustao kako bih pošao u trgovinu. Naravno, išao bih najdužim putem da bih prošao kraj njezine kuće. Volio sam ju susres . Kad bih je susreo, prvo bih joj se javio, a onda bih se zacrvenio poput paprike. Od silne zaljubljenos putem bih zaboravio što trebam kupi u trgovini. Ništa nisam jeo pa bi mama uvijek pomislila da sam bolestan. Oduvijek sam se kupao na desnoj strani plaže, ali budući da se ona kupala na lijevoj, morao sam i ja. Čim bi ona pošla s plaže, pošao bih i ja.

Na kraju ljeta morao sam se vra nazad u Dubrovnik i teško sam se rastao od nje. No, kada sam došao u Dubrovnik, vrijeme je učinilo svoje i zaboravio sam ju.

Mario Marinović, 6.a

Hvala!

Z ašto? Što postoji tako u čovjeku tako zlo i tašto

Da godišta dvadeset i jednog prije Strah i nevjericu posije

Da za Nika svetog mjesto slatkiša pada granata kiša

Ubili jadnog Pava, a svak mirno spava

I pitam se:

Što je to

Kakva je to sila

Nešto prokleto

Ne razumije ni majka mila

Što te tjera

Da kolješ i biješ

Da te napus u Boga vjera

I da se nakon toga smiješ

I nije te briga

ONI branili su nas od svega

ONI su alfa i omega

Zbog NJIH

Može postoja svaki ovaj s h

Na jeziku hrvatskom

Na tlu hrvatskom

Na hrvatskoj zemlji

HVALA VAM, BRANITELJI!

Antonio Mustahinić, 6c

Učiteljica: Mira Perak

Ivana Perušina, 6.d

Marija Zvrko, 6.d

Pejsaž

M jesec polako ide na počinak, sklapa svoje umorna oči i odlazi. Prepušta mjesto suncu, kralju topline i vedrine. Ono tako odmorno i spremno kreće u svoju kraljevinu, na svoje prijestolje: beskrajno nebo prepuno vojnika, oblaka koji lebde i š te sunce. No sunce se

ponekad lju na njih jer zaklanjaju njegov sjaj.

Zora je svanula i noć se pomalo, ali sigurno, gasi. Sunce proteže svoje zlatne zrake na snenu prirodu. Provlači se ljudima kroz prozore i nježno mazi svaki mali cvje ć. U zraku se osjeća miris pokošene trave. Proljeće širi svoje tople ruke i grli prirodu. Vjetar se igra s dječjom kosom. Izrasli su prvi vijesnici proljeća. Protežu svoje umorne glavice. Potočić u blizini žubori i prska plave kristalčiće. Osvježava stabla i cvijeće. More, to beskrajno plavetnilo koje vlada svijetom zajedno sa suncem, udara svojim valovima o nepomične, sive s jene i pjeni uvalu. Spušta se noć. Sunce zalazi i spušta se u more. Baca odsjaj u more i šareni ga narančastom, rozom i plavom bojom. Izgleda kao livada u proljeće.

Noć je. Sve spava. Usnula priroda u šini iščekuje sunce, njegovu toplinu.

Romana Sokol, 6.c

Da imam krila

Da mogu letje , osjećala bih se kao da sam iskočila iz najljepše bajke.

Volim gleda p ce na nebu kako šire svoja krila i otkrivaju svijet. Često se zamišljam u njihovoj ulozi i da poput njih uživam nebeskim prostranstvima. Proputovala bih cijeli svijet; pomirisala svaku travku i svaki cvijet, preletjela sva mora i jezera, sve vrtove, polja, zemlje. Mogla bih dospje gdje god zaželim, sve otkri i svugdje s ći. Sve ljude, živo nje i biljke bih upoznala, to bi bilo tako lijepo! Vidjela bih svaki kon nent i državu. Svi bi me voljeli i bilo bi mi odlično. Da mogu letje ne bih uopće hodala; ta kome je do hodanja pored beskrajnog nebeskog svoda. Letje je prekrasno. Samo raširiš krila i le š, maštaš kao da si u nekom drugom svijetu. Svijetu gdje se sve lijepe stvari isprepliću i postaju jedno. To je stvarno čaroban život za mene. Vidje sve na svijetu, to kao da je san snova. Mogla bih obitelji i prijateljima priča sto i jednu priču, pustolovinu i avanturu. Vjerujem da bi se svi divili mojem velikom putovanju i da bi na njih ostavilo divan dojam.

Da le m nebom i da imam krila, na svijetu ne bi bilo mjesta gdje ja nisam bila!

Matea Mihaljević, 6.c

Prijateljstvo

P rijateljstvo je za mene neraskidiva veza između dvoje ili više ljudi. To je kao konopac koji nas veže za cijeli život. U krugu prijateljstva svi smo pobjednici, svi hranimo taj odnos ljubavlju, povjerenjem, odanošću i naravno, slatkim tajnama.

Ja imam šest najboljih prijateljica: Petru, Nikolinu, Andrijanu, Karlu, Teu i Doru. Mi smo se družile i prije škole. Petri mogu povjeri sve svoje tajne. Nikad me nije iznevjerila. Unižim razredima znale smo se i posvađa , ali naravno, zbog glupih, dje njas h stvari. Iz tog sam prijateljstva naučila da se prijatelji ne trebaju svađa oko bezveznih stvari. O Andrijani mogu napisa cijelu knjigu, ali pokušat ću to skra . Ona me jednostavno uvijek nasmijava. Karli, Andrijani i Dori također mogu povjeri sve tajne. Nas če ri imamo apsolutno iste ukuse. Družeći se s njima shva la sam da život ne treba shvaća preozbiljno i da u prijateljstvu moramo bi veseli i opušteni. Ja ne volim ukočene osobe. S njima se jednostavno ne da razgovara . Tea je vesela i voli modu baš kao i ja. Ona je za mene super osoba. Volimo se zabavlja na razne načine. Zajedno vježbamo matema ku. Pravi prijatelji uvijek trebaju bi jedni drugima na raspolaganju.

Nikolina je najozbiljnija osoba u našem krugu prijateljstva, ali isto tako zna bi vrlo vesela. Znam sve njezine tajne i ona moje. Ona je dosta osjetljiva, osjećajna i super osoba. Iz tog prijateljstva naučila sam jednu vrlo važnu stvar; moramo uvijek pomaga prijateljima u nevolji i utješi ih.

Ja imam još jednu vrlo dobru prijateljicu, Saru. Sara živi u Rijeci, ali često se čujemo. To je prijateljstvo na daljinu, no uspijevamo ga održa .

Sve u svemu, ja ne znam kako bih proživjela trenutke tuge, sreće, rados i veselja da nema mojih veselih prijatelja. Naposlijetku, uvijek je od neke tebi drage osobe dobro ču toplu i čarobnu riječ.

Romana Sokol, 6.c

Jezik hrvatski

Bog nam je podario život da živimo,

Majka i otac dar da govorimo

Jezikom hrvatskim.

Pravi je dar

Hrvatski jezik.

Čuvaj ga,

Njeguj ga,

Samo tvoj je.

Ljubi ga, grli.

Uzdigni glavu i

Ponosno govori jezikom svojim.

Reci da ga voliš.

Hodaj, skači, pjevaj i živi!

Čuvaj hrvatski!

Mihaela Gavrić, 6.d

Andrea Vulić, 6.b

Pojavila se iznenada

D ošla je. Iznenada kao što zapuše njezin vjetar, isto kao što padne njezin pljusak. Zavela me svojom čarolijom i svojom ljepotom.

Obojala je lišće ljepše i skladnije od najboljeg slikara. Crvena, žuta i smeđa zamijenile su ljetno zelenilo. Mogu se vidje na svakom koraku. S njom nikad nema gladi, ona donosi voće i povrće na stol. Raznolikost h raznobojnih plodova prirode je čudesna. Kesteni, jabuke, nar, grožđe, kruške... Sve su to plodovi koje ona ostavlja na stol nama ljudima. Osim boja i plodova prirode, donosi i prevrtljive vremenske prilike. Ona voli sunce pa si često priuš sunčanje. Voli se i okupa . Tada pošalje na Zemlju kišu. Živo nje su joj naročito drage. Daje im plodove da mogu mirno spava zimski san i one su joj na tome vrlo zahvalne. Rekla mi je kad je živo nje pogledaju, kao da joj govore: « Hvala, dobros va gospođo!»I kad ona unese sve te promjene u krajolik, pitate se kako sve izgleda? Dok hodate, šuštavi sag od lišća pros re vam se pod nogama. Svugdje je zrelo voće i povrće i kao da vam govori: «Pojedi me!» Sunce sija i razdragane živo njice trčkaraju po livadi. Kad sve to vidite, shva te da je ona najveća umjetnica koja postoji, koja je postojala i koja će postoja , da je bezvremenska, da će živje i uljepšava svijet milijardama godini da ne postoje riječi koje će opisa njezino trajanje i djelovanje...

I na kraju, pitate se još uvijek tko je ona? Prijatelji moji, to je j e s e n.

Antonio Mustahinić 6.c

Maris Bjelančić, 6.d

Ivana Perušina, 6.d

Ljepote mojeg zavičaja

K ad bacim očadu na moj zavičaj, obuzme me gust oko srca. Koluri i oblici su tako skladni da ne možete naći grešku, a oko kao da je stvoreno za gledanje takvih mirakuloznih prizora.

Uzmimo za primjer naš Grad. S jena na s jeni, kamen na kamenu. Grad je spomenik kulture i na popisu je UNESCO‐ve svjetske kulturne baš ne. Tipičan je primjer gradnje kuća i građevina u našem zavičaju. Lijep pogled pruža se i s mnogih mjesta u gradu, na primjer s Trga oružja, koji ima pogled na Porporelu, Lokrum, Kaše i veličanstveno plavo more. Ono zaokružuje sliku prirode, nenadmašne umjetnice. Dubrovnik i Dubrovačko primorje obiluju takvim slikama koje ona stvara. Dolina Neretve je također jedna od h slika koje svakako treba vidje . Polja od kojih Neretvani žive prožima Neretva, koja svojom slatkom vodom i zelenom bojom u krajolik unosi ljepotu i nadopunjuje ga svojom pojavom dovodeći do savršenstva omjere i kontraste boja i oblika. Babin Kuk, predio grada Dubrovnika, u svom obalnom području nudi prelijepu sliku koja ostavlja dojam koji će netko sa sjevera Hrvatske, kao i Neretvu, zapam i nosi u sjećanju dok je živ. S jena koja ulazi u more, galebovi, plaže i prirodne ljepote su jako izražene na Babinom Kuku i uživancija je gleda kako se s jene i more kontrestaju koje će od njih bi ljepše i istaknu je. Moj zavičaj nudi i puno kulturnih zanimljivos i znamenitos . Linđo i Moreška su plesovi koji se balaju u Dubrovniku, Dubrovačkom primorju i na Korčuli. Linđo se bala uz pratnju lijerice i izvikivača koji izvikuje prigodne uzvike, a Moreška s mačevima i u viteškim odorama. Tipičan običaj u mom zavičaju je i kolendavanje. Djeca idu po ulicama i kucaju na vrata pjevajući kolendu, pružajući ruke ne bi li vlasnici u njih stavili koju kunu. Festa sv. Vlaha u Dubrovniku poseban je događaj za sve, a naročito za one rođene na taj dan. Procesija koju predvode biskup i svećenici noseći moći sv. Vlaha, zaš tnika moga grada, najljepši je dio Feste. Biskupa i svećenike prate barjaktari i trombunjeri sa trombunima, puškama koje bučno pucaju, označujući Festu koja svojom radošću daje posebnu draž i boju mom zavičaju. Tako izgleda moj zavičaj, meni najljepši, a i mnogim drugim fureš ma.

Antonio Mustahinić, 6c

Ljepote mojega zavičaja

M oj Dubrovnik, je moj zavičaj. Dubrovnik je poznat po veličanstvenim zidinama. Okružuju ga more i brdo Srđ. Dubova šuma daje mu poseban mediteranski š h. Najpozna ja i najljepša ulica nalazi se u Starom gradu. To je Stradun, ulica kojom đirava najviše furešta i pros re

se duž cijelog Grada. Okolna gradska naselja Gruž, Mokošica, Lapad, Ploče, Zlatni potok, sv. Jakov,… su urbana gradska naselja, za razliku od stare gradske jezgre koja još živi u prošlos i priča svoju priču. Na Pilama je kamena ograda s pogledom na plažu Šulić, a prelijepi su prizori visokih valova koji se odbijaju o oštre s jene gonjeni jakim jugom. Osim užurbanog gradskog života, postoji selo Imo ca u Dubrovačkom primorju u kojem još ima mira za uživanje u prirodi. Uvijek kad tamo dođem kao da sam došla u mirni kutak svijeta. Njen krajolik je prepun brežuljaka na kojima se nalaze stare kamene kućice, a dubova šuma je u pozadini sela. Malo jezerce Lokvu okružuju kamena međa i pašnjaci. Nekada je tu bilo i živo nja koje su se na njemu napajale. Nažalost, danas ih je sve manje jer je manje i ljudi koji su ostali živje na selu. Još se sjećam male ovčice koju sam držala u naručju i sama ne znam kako, kada je gotovo bila veća od mene. Ispred moje kuće je jedna klupica, nekom možda obična klupa, ali meni je ona više od toga jer me podsjeća na mnoge lijepe događaje, razgovore i na neke drage ljude koji više nisu s nama. Volim Imo cu u svim izdanjima, ali najviše prekrivenu snijegom. To je moj drugi dom. Život na selu nije lagan, a nekad je bilo još teže. Tamo rastu i mnoge ljekovite biljke kao što su pelin, lovor, cmilj, dinarika, smrekinje i levanda. Nekada su se koris le kao lijek, a danas kao začini i za izradu eteričnih ulja. Za proizvodnju vina i dandanas se koriste vinske bačve, stare, polustare, spirla, kuto te mnoga druga pomagala. Prije se proizvodilo maslinovo ulje u mlinicama te se čuvalo u kamenicama za ulje. Odjeću, obuću i mnoge kućne potrepš ne seljaci su sami izrađivali. Odjeću su čobanice plele od čarapa, preko opanaka, do gunja. Plela se i šila s bokunom rašpe, islenicom za ple vo, starom mašinom i naprstkom koji se stavljao na prst da se ne bi uboli iglom. Glačalo se starom peglom. Dijelovi jela su se koris li kao mjerne jedinice. Neke od njih su: aršin, pedo, ćerač, taban i još mnoge koje su olakšavale svakodnevni život. Feste u Imo ci su Miholjdan (sv. Mihovil), sv. Ana i Uskrsni ponedjeljak. Za Uskrs se odvija tradicionalno „Gađanje uskrsnih jaja“. Jaje se gađa kovanicom, udaljenost od jaja i pro vničkog igrača određivala bi se tabanom. Ako pro vnik ošte jaje dobije pola kune, a ako ga promaši mora da jednu kunu. Za napengano jaje cijena se udvostručuje. Nijedna festa ne može proći bez folklornog plesa Linđa koji se pleše u tradicionalnim nošnjama uz pratnju lijerice, a najbolje od svega je što se tradicija ne zaboravlja i svi se zabavljamo na stari način. U tome i jest ljepota moga zavičaja koji je isprepleten poviješću i sadašnjošću, urbanim i modernim, te seoskom idilom i mirom koji nam je itekako potreban u današnjem načinu života.

Lea Tolja, 6c

Bilo je to jednoga dana

N ekad se volim prisjeća lijepih trenutaka kad sam bila mala pa često pitam mamu i tatu: « Kako je to bilo kad smo dobili našega psa Rafa?» a oni bi počeli priča : « Bilo je to jednoga dana.»

« Ti tada još nisi išla u školu, svi smo se spakirali i krenuli u Ljubljanu, glavni grad Slovenije.» Dok smo putovali, bili smo sretni i veseli. Sjećam se da sam ja stalno pitala: « Jesmo li s gli?» Kad sam napokon ugledala žutu tablu na kojoj piše Ljubljana, cijelo mi se lice ozarilo. O šli smo odmah do kuće u kojoj je bio Raf i zadivili se; bilo je tamo devet malih psića i od svih njih baš je naš bio najživahniji. Ja sam ga odmah zagrlila, ali nažalost tek smo ga sutradan mogli odves u Dubrovnik. Tako je i bilo. Došli smo po njega, a on je od sreće i rados preskočio ogradu i zale o se prema meni. Cijelim putem do Dubrovnika sjedio je sa mnom na zadnjem sjedalu i ja ga nisam puštala iz naručja. Negdje oko sedam navečer vra li smo se doma u Dubrovnik. Raf je stalno živahno skakutao oko nas po vrtu i kući.

To putovanje mi je bilo najbolje u životu jer sam s njega dovela svojeg najboljeg prijatelja Rafa.

Frane Miloslavić, 6.a

Pogled iz moje sobe

Proljeće mi je najdraže godišnje doba. U svojoj sobi imam prozor s kojeg rado gledam svoj vrt. U proljeće vrt je poseban.

Boje se poigravaju i sve je šareno. Cvjetovi se bude: maćuhice, ruže, ljubičice i ostali cvjetovi odijevaju svoje haljinice i pripremaju se za bal. Taj bal se održava u proljeće kada sunce kao disko‐ kugla obasja pozornicu i probudi cvijeće. Bal je prelijep. Neki plešu u paru... Tulipan s ružom, a neki sramežljivi cvjetovi gledaju njihov ples. Uis nu je čarobno. Maslačci ponosno pokazuju svoja bijela odijela, a kad dođu tra nčice i visibabe, ostaju bez daha. Svakoga dana je njihov bal, a kada dođe večer i sunce ode na počinak, cvijeće završi svoj ples i sniva snove. Neki možda ne mogu spava jer ne znaju što će obući sutradan, no uvijek nađu pokoju haljinicu.

Uživam gledajući svoj vrt i cvjetni bal koji se održava samo u proljeće jer tada je cvijeće najljepše.

Petra Tirena Nagy, 6.a

U jesen

S nažno jugo počelo je obara tvrdoglave borove noseći galebov krik.

Nježne,malene p ce odlaze na jug u potrazi za novim,mirnijim životom.Ljetno cvijeće pomalo

vene dok se tmurni oblaci nadvijaju nad morem.Nespretne kapi kiše kao da žele smoči sve

oko sebe.

Na pučini mora se presijavaju senjali nošeni modrim,zapjenjenim valom.Umorni ribari polako

guraju teške barke veslajući k zlatnom

suncu u suton.

A zapjenjeni val još uvijek lupa u stjenovitu obalu.

Mihaela Gavrić 6.d

Ljeto na Kalamo

Jutro. Zlatno sunce granulo je otokom.Kriještavi galebovi oblijetaju barke da dobiju malo

ribe.Devet je sa .Na plažu pris žu prve barke zna željnih kupača.Odjednom,hrpa djece spušta se u

kupaćim kos mima.Bacaju ručnike,skidaju cipele i skaču u more.Svi radosno viču:“Jeee,jupi,

hura!“Prskaju se i zezaju,baš poput razigranih mačića.Ali svi su se uvijek pitali:“Zašto ne možemo cijeli

život bi ovako maleni?“

Gabrijela Musladin 6.d

Proljetna škola

Borova šuma.Opojan miris smole.Rosna se trava presijava na jutarnjem suncu.

‐Mama‐uzviknula sam‐koliko još do svje onika?‐Namrš la se‐Valjda ćemo uskoro.‐Idući sam

čupkala zelene lis će mrče i prevrtala ih po rukama.Ispred mene se pros rao uski vijugavi puteljak

okružen malenim žuto‐bijelim glavama.Cvrkut p ca i cvrčkova pjesma širili su se krajem.Sunce je

pržilo...Vjetar je zviždao kroz visoke,šuplje s jene. Raznosio je borovu pelud nalik na sićušna zrnca

zvjezdane prašine.

Kakve li sve tajne skrivaju ovi stoljetni borovi,ovi maleni cvje ći,ove nježne p ce?Vjerojatno

nikad nećemo sazna .Ali oni su još uvijek tu da ispjevaju svoju pjesmu.

Mihaela Gavrić 6.d

Kad bih imala krila

S unce i nebo, toplina i bistro plavetnilo… baršun noći i pros rka od zvijezda… Pričaju mi kako su me kao malu očarale p ce u letu.

I sada, kad uronim u svjetove mašte, izmislim za sebe krila. Ponekad su to krila lep ra ili nekog čarobnog bića, ponekad krila anđela ili p ce, a ponekad, meni najdraža – vilinska krila. Čarobno su nježna, prozračna i lagana, mekana, svilena, crna krila sa zlatnim završetcima.

Sjedinim se sa svojim krilima i u hipu nestanu sva ograničenja, osobito ograničenost jela. I evo me, ja le m! Raširila sam krila, izvila jelo i vinula se u visinu. Vježbam okrete u zraku, isprobavam mogućnos svojih krila. Potom se obrušavam i zaranjam u dubinu. Čarolija oslobađanja. Ispod mene se smjenjuju dani i noći. Teče vrijeme. Miješa se prošlost i sadašnjost. Oko mene beskraj. Neograničene mogućnos . Mogu odletjeli tamo negdje iza duge. Mogu se izležava na pros rci od zvijezda. Mogu upozna bića iz priča. Mogu letje sa zmajevima i vilama, s vjetrom i snovima.

Sanjarim sjetno o krilima kojima bih mogla letje , posta nedos žna i bezbrižna. Negdje tamo visoko, oslobođena prizemnos … i bi nedos žna, na putu do savršenstva.

Danijela Fajde ć, 6.c

7. razred

Ljubavna nezgoda

M oje jelo će te grija

Kao sunce zemlju.

Kada ne budem pored tebe,

Laste će kroz polja i krovove

Nosi moje poljupce.

U noći svima znanoj

Ja ću doći,

U pratnji pčela, cvijeća i čičaka.

Zašto pčela?

Na mirisnom cvijeću i mene su zagrabile.

Zašto cvijeća?

Da bih dao svojoj kaplji.

Zašto čička?

Upao sam u tvoj vrt

Dok sam ih brao.

Luka Mladin, 7.b

Grupni rad, Posebni odgojno‐obrazovni odjel

Učiteljica: Marina Vuković‐Ma ć

Šutnja je izvor samoće

J a nisam slomljena, zato nemoj me pokušava popravi . Ja sam samo usamljena. Tamni oblaci s sli su se jedan do drugog stvarajući plašt preko neba. Ubrzo će započe njihova kišna igra. Školsko dvorište, zvono se čuje. Opet. Opet sam sama. U kutu sjedim gledajući grupice dječaka i

djevojki. Svi imaju nekoga posebnog kojem mogu reći sve svoje tajne. Ali ja, ja sam sama.

Svi su govorili da ima dvije strane. Nisam im vjerovala. Oduvijek sam imala prijatelja. Prijatelja kojega nitko nije mogao vidje . Previše sam sama u životu bila, ja to više nisam mogla podnije . Stalno sam šutjela i razgovarala mislima sa svojim imaginarnim prijateljem. Svi su me gledali sa sažaljenjem. A ja, samo što nisam pukla, eksplodirala. Više nisam mogla to podnije , nisam više mogla zadrža sve svoje tajne duboko zakopane u sebi, u svojem srcu. Često sam čula u svojoj glavi neki glas: „Hej, ja dajem nekoga s kim ćeš priča , s kim ćeš dijeli sve!“ I ona je postala stvarna, moja prijateljica. „Upoznala“ sam je kada sam imala 5 godina, još u vr ću. Kada bih roditeljima pričala o njoj oni bi se samo nasmijali, ali nisu mi vjerovali. Mnogo puta sam posje la psihologa. Ali dijagnoza mi je uvijek bila ista, samoća. Cijeli život sam tako živjela. Toliko potraćenih godina u samoći. Ona je bila samo laž koja je bujala u meni, a ja sam je prihvaćala i skrivala se iza nje. Naglo sam se počela budi iz tog sna. Počela sam shvaća . Nisam mogla vjerova , toliko godina sam mislila da je ona tu. Ali sada znam. Ja više ne spavam. Ja sam još uvijek ovdje, ali sve ono što je jučer ostaje iza mene. Tako sam umorna, proganja me moj strah iz dje njstva. Bojim se, ako pus m nekoga do koga mi je stalo u svoj život, da će jednom o ći. Moram se vra u stvarnost, moram ponovno zaživje . Bilo je iza mene toliko godina. Toliko dugo sam mislila da je stvarna, toliko dugo sam bila u zabludi. Ali tek sada shvaćam. Svih bih ovih mjeseci, dana, zapravo sam bila sama.

Ali evo, s glo je i moje vrijeme. Jednog dana došla je nova učenica u školu. Tijekom odmora stajala je sama. Prepoznala sam sebe u njoj. U sebi sam osje la nešto, nešto što mi nije dalo da je ostavim ondje i odem. Skupila sam snage i hrabros i upoznala je. Pobijedila sam svoj strah. Ona je moja prva stvarna prijateljica.

Erna Burina, 7.a

Antonela Đuraš, 7.b

Refika Kastrat, 7.a

Pejsažni akvarel

N oći se primiče kraj. Sunce izvire iz modroga mora.

Sjedim na drvenoj klupi ispod velikog bora i promatram... Kosu mi mrsi lagani povjetarac. Čuje se pjesma cvrčaka. Ribari se vraćaju s mora. Bacili su svoje stare mreže i spretno

privezuju barke za mulove. Velike jahte počele su dolazi u luku. Ljudi se bude, a djeca već plivaju u moru. Njihov smijeh dopire do svakoga kutka vale. Postaje sve toplije i toplije. U podne se čuje glasno zvono crkve. Turis narušavaju podnevni mir... Dok se stariji ljudi odmaraju i uživaju u kamenim kućama, oni skaču i viču. Tu i tamo djeca prođu malenim gumenjakom uživajući u ljetnim rados ma. Neki turis odlaze posje poznatu špilju koja se nalazi malo iznad naselja. Pored špilje šarene se cvjetovi... Čuje se zujanje vrijednih pčela koje ih oprašuju. Dan nečujno odlazi ...

Svako ljeto vraćam se na isto mjesto. Mjesto spokoja, mjesto mirnoće...

Katarina Nenadić, 7.a

Karla Vuče ć, 7.c

Putovanje u Mađarsku

M oje najdraže putovanje bilo je putovanje s obitelji u Mađarsku za uskrsne praznike. Putovali smo automobilom do Budimpešte diveći se ravničarskim prostorima prekrivenim snijegom. Činilo mi se kao da im nema kraja. S nestrpljenjem sam očekivala dolazak u Budimpeštu.

S gli smo u predvečerje, smjes li se u mali obiteljski pansion u ulici Bimbo na strani Budima. Nismo željeli gubi vrijeme te smo odmah krenuli u obilazak Ribarske tvrđave. Nalazila se na maloj uzvisini i dijelom me podsje la na Gornji grad u Zagrebu. Preda mnom se pružao božanstven pogled na Dunav i sve mostove, prava umjetnička djela koje Budim spaja s Peštom. Ribarska tvrđava čini sedam utvrda od kojih svaka na svoj način pričaju povijest sedam mađarskih plemena, a ispred njih veliki kameni kip svetog Stjepana na konju. Tu smo dočekali večer kad sve postaje bajkovito. Mnoštvo svjetala, osvijetljene palače, mostovi Budimpeštu doista pretvaraju u bajku. Činilo mi se kao da sanjam, kao da sam među milijunima zvijezda na nebu. Idućeg dana obilazili smo Peštu. Prolazili smo Elizabe nim i Gre nim mostom, a nakon toga najljepšim od svih mostova Zančanim mostom. Most su na početku krasila dva velika kamena lava. Tolike lavove do sada još nisam vidjela. Najljepše građevine koje smo obišli su zgrada Parlamenta i crkvu sv. Stjepana. Kad sam ušla u crkvu sv. Stjepana činilo mi se kao da sam u škrinji prepunoj zlata. Zlatni svijećnjaci, svodovi, oltari i mnoštvo zapaljenih svijeća i turis koji u šini koračaju zapanjeni ljepotom viđenog. Nakon toga slijedio je obilazak Trga junaka na kojem su se nalazili kipovi mađarskih kraljeva i kneževa, pa sedam mađarskih vođa. Ipak, najuzbudljiviji dio našeg putovanja bila je vožnja turis čkim autobusom, obilazak znamenitos , a nakon toga vjerovali ili ne, taj je autobus zaplovio Dunavom. Prije samoga spuštanja u Dunavu osjećala sam se kao da se spremamo na let u svemir, a ne na jednu plovidbu. Bio je to poseban doživljaj. Plovi Dunavom, sluša valcer na lijepom plavom Dunavu i prepus se maštanju u čarobnom gradu, u kojem svaka zgrada piše stranicu mađarske prošlos .

Bio je to nezaboravan izlet kojeg se rado prisje m gledajući fotografije.

Ka ja Ladica Nagy, 7d

Josipa Tolušić, 7.a

Daniela Njavro, 7.c

Bitno je očima nevidljivo

U današnje vrijeme sve je više po štenih ljudi koji se zatvaraju u sebe i zbog svoje nesigurnos skrenu s pravog puta. Razlog njihove nesigurnos su prizemni i iskvareni ljudi koji nemaju razumijevanja i u svemu rasuđuju kroz vanjski izgled i materijalno. Na prvom

mjestu je novac, lijep izgled, najnoviji mobitel, skup automobil. Nitko ne primjećuje ono najbitnije; dobro i neiskvareno ljudsko srce.

Mnoge obitelji prolaze krizne situacije i trenutke jer nemaju novaca kako bi svojoj djeci ispunili želje koje im svakodnevno nameću televizija i internet. Iako nemaju novcaca kako bi im kupili sve što požele, mogu im pruži ljubav, sreću i dobrotu. Takve stvari se ne plaćaju novcem, ne pronalaze se na svakom uglu, ali ih treba traži i is nski cijeni . Mnogo je siromašnih ljudi koji žive u teškim uvje ma, ali imaju ljubav i svoj život nikada ne bi mijenjali za život bogataša, za bogatstvo koje se ne može mjeri s ljubavlju i poštenjem.

Svi ljudi žude za ljubavlju. Kao što svatko od nas želi bi voljen, svatko od nas drugome treba pruža ljubav. Iako je novac potreban i važan, nije presudan. Za is nsku sreću potrebna je dobra duša i malo ljubavi. Kao što i mali princ kaže: « Samo srce dobro vidi, bitno je očima nevidljivo...»

Mihaela Kralj, 7.a

Da imam moć

Da imam neku super moć, ja bih pomagao ljudima kao Superman u cr ću.

Nemam omiljenu moć, ali kad bih mogao bira , odabrao bih telepor ranje. U treptaju oka s jednog mjesta stvorio bih se na drugome samo razmišljajući. Nakon nekog vremena, ta moć telepor ranja bi mi vjerojatno dosadila pa bih ju poželio zamijeni nekom drugom. Letenje bi bio moj drugi izbor. To je isto zanimljiva moć jer bih mogao vidje svijet iz drugačije perspek ve.

Ima moći je sigurno nenadmašan osjećaj, ali kad si drugačiji, drugi te ne razumiju. A svijet treba super‐heroje, jer tko će nam inače pomoći?

Ivan Pače, 7.a

Amelie Jane Brković, 7.d

Petrunjela Petković, 7.b

Molitva na putu

M rak mi obasjava lice. Ne vidim. Možda snađem se u vrisku šine. Misli mi tonu u dubinu oceana. Ne izus m ni riječi. U trenutku kad mi suza zacakli oči, utonem u san. Tako ja molim.

Kažu da je molitva razgovor s Bogom, ali ja mislim da to nije doslovno iznošenje problema i žaljenja na određene životne situacije. To je nešto mnogo više. Kada moliš, duša se odmara od silne želje za srećom. Srce u ša, ali još uvijek osjećaš njegovo polagano, ali razigrano kucanje. Zatreperim kad me prođe jeza stvarnos . I opet – odlutam.

Ah, kako je lijepo odluta . Razmišljanjima trčkara livadama životnog putovanja. Jer život je stvarnost, a nakon života sve je iluzija.

Ana Baule, 7.d Učiteljica: Anamarija Didović

Nemirno srce

Moje srce nemirno skakuće kad sam u njezinoj blizini. Njezina duga kovrčava kosa boje kestena diže moje raspoloženje u najtužnijim trenutcima. Te plave oči imaju beskrajnu ljepotu, jer kad me pogleda osjećam se preporođeno. Njezin glas uzbuđuje moje osjećaje. Jer ona je moja voljena Helena.

Helena je djevojka koja ide sa mnom u razred. Svaku noć razmišljam o njoj. Zaljubljen sam u nju do ušiju. Jučer me poljubila. U tom trenutku osjećao sam svu sreću ovoga svijeta. Njezine zavodljive crvene usne poljubile su moje. Nisam mogao vjerova da me je nakon svega što sam prošao poljubila. Naime, sve je počelo prije nekoliko dana. Razredni šaljivđija Leon osramo o me je pred cijelim razredom tako što mi je rasparao hlače na stražnjici. Osjećao sam se poniženo i obeščašćeno. Poslije mi je prolio sok po potpuno novoj majici. Svi su se smijali. H o sam da me zemlja proguta. Sljedećeg dana mi je zalijepio žvaku na stolicu. Kad sam sjeo, osje o sam nešto mekano, vlažno i gumeno na stražnjici. Sve sam shva o. Ponovno sam ispao budala. Svi su se smijali. Opet! Ali, sad kad me Helena poljubila, osjećam se savršeno.

To je nešto što nikad neću zaboravi . Moj prvi poljubac. Helena i ja smo pričali još dugo sve dok nismo morali o ći svojim kućama. Kad dođem kući opet ću razmišlja o njoj. O mojoj voljenoj Heleni.

Maroje Brzica, 7.d

Šutnja je izvor samoće

Š to je šutnja. Je li šutnja šina? Je li šutnja usamljenost? Je li šutnja samo kada ništa ne

govorimo?

Puno je tu pitanja, ali i različi h odgovora. To je jedan dio u srcu koji nas po če da zadržimo

nešto u sebi umjesto da to podijelimo s drugima, umjesto da nam netko pomogne. Šutnja je nešto

što dovodi do usamljenos čovjeka. U svakom odnosu treba postoja komunikacija. Ako nemamo

osobu kojoj se možemo povjeri , duša postaje opterećena, ali ako pronađemo pravu osobu tada

nema više opterećenja, šutnje, brige, tjeskoba, straha, nepovjerenja, usamljenos i najvažnije, nema

više pitanja. Kada se nekome povjerimo tada znamo za riječi i tek tada postoji samo jedan odgovor za

šutnju. Šutnja je zlo koje sjedi u nama i muči nas. To je bolest kojoj ima lijeka. Šutnja je izvor samoće.

Lijek pro v šutnje je povjerenje. Ne smijemo dopus duši da pa , moramo dopus srcu da govori!

Karla Lovrić, 7d

Dora Vlašić, 7.d

Molitva na putu

M olitvu doživljavam kao religiozan čin potreban svakom čovjeku. Smatram da se ljudi

ne trebaju moli samo u crkvi, već kad god imaju neki problem ili potrebu za

razgovorom. Po meni je najbolji i najiskreniji razgovor, razgovor s Bogom. Osjećamo

se sigurnije, čišće i bolje. U svojoj molitvi molimo za sve one do kojih nam je stalo, povjeravamo

se najboljem prijatelju, Bogu. S Njim možemo razgovara u bilo koje doba dana. Strpljenje,

ljubav i osjećaji s kojima nam se Bog obraća i vrijeme koje koris za pomoć nama ne može se

mjeri ni s čim. Neki ljudi se mole više puta dnevno, neki jedan put, a neki svako malo. Ne

trebamo ih prosuđiva po tome ili misli kako trate vrijeme. Oni su ljudi isto kao i mi, samo

trebaju nekoga tko će s njima porazgovara . Nekoga tko će ih sasluša bez obzira tko su i kakvi

su. Svakom čovjeku je potrebna pomoć i milosrđe, a najbolja je i najučinkovi ja Božja. S Božjom

pomoći nema grižnje savies . Uz Boga i molitvu osjećamo se sigurno.

Karla Lovrić, 7.d

Naše nezaboravno putovanje

Još uvijek je nebo osvajalo zvijezde. Sunce je polako tražilo izlaz iz mraka. Naš najljepši san je počeo...

Nebu snova nije bilo kraja. Kišne kapi zajedno s oblacima boja padali su kao snježni labudovi. Krka je bila zrcalo putovanja. Njezini ratnici slijevali su se u svoju dubinu. Sitni kao kišne kapi brzi otkucaji vječnoga slapa tonuli su sve dublje. Krka kao da je sanjala na uzglavlju vječnoga mora. Lagano kao na krilima nebeskih čuvara sanjala je sve dublje i bivala sve veća i veća. Voda je tekla u slapovima ljepote, a naš san se bližio kraju. Posljednjim pogledom slap nam je pokazivao koliko je zapravo lijepo i čisto zrcalo Krke.

Dora Lovrić, 7.d

Mar na Glibota, 7.b

Davor Obrvan, 7.b

Pejsažni akvarel

P očelo je proljeće, dani su vedriji. Češće šećem prirodom i primjećujem mnoge njezine ljepote.

Promatram šumsko cvijeće raznolikih boja i mirisa. Tra nčice, maslačci i šumarice su poput najljepših ukrasa na raskošnom šumskom sagu. Rascvjetale krošnje stabala odišu posebnim

mirom i ljepotom. U njima svoja gnijezda svijaju laste koje su se nedavno vra le iz toplih krajeva. Pružam pogled prema nebu i promatram njihov veseo i razigran let. Ponekad poželim bi slobodna poput njih. U zraku se osjeća prekrasan miris lovorike i šumskog cvijeća. Malena gušterica sunča se na sivom kamenu upijajući svu ljepotu šume u proljeće. Penjem se na brežuljak s kojeg se pruža pogled na more. Spušta se mrak i već moram kući. Za kraj promatram zalazak sunca. Sunce se polako spušta prema moru i cijeli nebeski svod ispunja se prekrasnom žarkocrvenom bojom.

Pitam se ima li ljepšega mjesta od šume u proljeće... Odlazim kući i željno iščekujem sljedeći posjet šumi.

Mar na Drobac, 7.d

U predblagdanskom ozračju

Moj najdraži blagdan kuca na vrata. Čekam ga, širim ruke prema njemu, is nski mu se radujem.

Već u studenome primije la sam božićne ukrase i nakit po trgovinama. Svjetlucave lampice krase izloge mnogih dućana. Prve adventske nedjelje niknuli su i okićeni borovi po trgovima. Ulična rasvjeta pokazala se u svom svojem otmjenom s lu. Crvene, zlatne i plave boje izmjenjuju se jedna s drugom. Moja mama oki la je naš dom prvoga prosinca. Na stolu je adventski vijenac, a na zidu visi adventski kalendar kojeg je sama napravila. Svakoga jutra mog brata i mene čeka malo iznenađenje. Iako kažem mami da smo već veliki, ona se samo nasmiješi... Mi smo za nju još uvijek mali klinci. Cijeli ovaj blagdanski ugođaj stvara u ljudima neku posebnu toplinu. Ljudi su usprkos teškoj situaciji u našoj zemlji spremni pomoći, sudjeluju u mnogim humanitarnim akcijama. Mnogo je onih kojima je pomoć zaista potrebna. Kako se blagdan sve više bliži, gužve u trgovinama sve su veće. Radujem se poklonima, a najviše samom blagdanu. Molim Boga da nas čuva, jer moj najveći dar je moja obitelj. To se nigdje ne može kupi ; naš blagdanski ručak, mirisi kolača i toplina našega doma prepunog ljubavi.

Anna Mihajlović, 7.d

Nikolina Peškura, 7.c

U predblagdanskom ozračju

C rno‐ bijele i tmurne ulice noću se pretvaraju u božićni raj. Sve izloge, lampe pa čak i stabla prekrije onaj lijepi blagdanski sjaj. Majke već traže recepte za slas ce kojima će zasladi taj sve dan, isprobavaju nove okuse tor i kolača.

Pomalo se pale divne adventske svijeće. Očevi traže drvca, a grad? Grad miriše na medenjake i cimet. Pekari ponosno izlažu svoje najnovije kreacije. A tu je i moda. Svi dizajneri rade na zimskoj kolekciji, ali ljudima ne treba mnogo; dovoljni su topli šal i rukavice. Sad je već zahladilo. Noću ho padaju i male pahulje snijega. Susjedi se međusobno natječu čije će drvce bi najljepše dok djeca uživaju u blagdanskom duhu. Mnogi već spremaju kolendu, slušaju božićne pjesme... Moja mama priprema stvari za put u Rusiju. Rusija... Predivan snijeg do koljena, sanjke, klizaljke pa čak i skije, sve to preplavljuje moje misli. Već sada mnoga djeca nestrpljivo čekaju Djeda Božićnjaka dok roditelji čitaju njihova pisma...

Ah! To je priča o predblagdanskom ozračju!

Lidija Tomašković, 7.d

Slavonija

Zelenom ravnicom pogled mi se proteže. Pjev slavuja i jutarnjih pijetlova čujem iz daljine. Zlaćano sunce obraze mi je zarumenilo, zlatno polje obasjalo. Slavonija, srce zelene ravnice i žitnog polja privukla me k sebi. Nakon teškoga dana umorni seljaci zabili su svoje lopate u zemlju. Na tržnici vrijedne kumice prodaju plodove svojega mukotrpnog rada. Uz njih zaigralo je kolo. Rumene djevojčice crvenih usana u nošnjama su zaplesale svoj zavičajni ples. Muškarci su nazdravljali rakijom i pjevali bećarac. Sada znam zašto za Slavonce kažu kako nema veselijih ljudi od njih. Pogled mi plijene vinogradi, kraljevi vina. U vinskom podrumu usnule su vinske kraljice čekajući da ih netko pronađe i ispije iz njih taj božanski sok. Uz radosnu pjesmu i ples ispra li su nas veseli Slavonci koji jako drže do svojih običaja. Zelena ravnica, pozlaćeno polje i drugačiji običaji zauvijek su se u snuli u moje srce gdje će i osta kao prelijepa uspomena.

Dora Vlašić, 7.d

Još osjećam miris ljeta

S umrak... Predvečerje lumpuje. Poigrava se ljetom kao da je igračka. Suton 23.9. Zadnji dan. Al ja još osjećam miris ljeta. Tanka je granica između sna i jave. San se pomalo gubi u tami noći, dok java potajno, šuljajući se, zauzima njegovo mjesto. Promatram pučinu i još osjećam

slabašni ljetni povjetarac kako mi prožima jelo. Nježna rosna trava miluje razdragane maslačke, dok posljednje zrake sunca paraju zna želji pogledi mekanih, lagano narančas h oblaka. Uskoro će noć, uskoro više neće mirisa sočno voće na razgrana m krošnjama dok mi se noge prže na užarenom asfaltu skakutajući veselo bose, bez ikakvih briga. I dok mi sunce rumeni obraze, ja ne mislim na kraj. Lagano je došao dok sam se sa sjetom u pospanim očima opraštala od svog nezaboravnog prijatelja.

Ana Baule, 7.d

Posjet Centru 112

U proljeće, jednog sunčanog dana išli smo s učiteljima u posjet Centru 112. Imali smo terensku nastavu koju je organizirala služba 112 u dogovoru s učiteljima. Pričali su nam o požarima, poplavama, ozljedama te kako trebamo osta smireni i pozva pomoć.

Moji prijatelji i ja slušali smo pažljivo što nam pričaju i bili smo jako uzbuđeni. Vidjeli smo kako se pomaže osobama koje su u opasnos . Žurne službe su obavezne priskoči u pomoć ljudima u nevolji. Vidjeli smo razna vozila i strojeve kojima se spašavaju ljudi.

Ipak je najvažnije reći kako su ljudi koji pomažu uz pomoć h strojeva. Njihova hrabrost i požrtvovnost spašavaju ljude i njihovu imovinu. Zato ima veliko hvala!

Kris na Konjevod, 7.b

Učiteljica: Marina Vučković – Ma ć

Mihaela Kralj, 7.a

8. razred

Ivana Šarić, 8.a

Femica Bambini, 8.c

Lidia Brajčić, 8.a

Edita Stovrag, 8. c

Da imam moć…

L judi po uzoru na superjunake s televizije i iz stripova, žele posjedova nadnaravnome moći.

Neki bi ih koris li za dobra djela, a neki za vlas te interese. Zato mi i nemamo moći,

promjenjive smo ću . Imamo osjećaje koji nas katkad kontroliraju.

Da ja imam moć, voljela bih da mogu letje . P ce su slobodnije od živo nja koje hodaju ili

plivaju. Krila im daju „moć“. Kad bih mogla letje , ja bih bila prva koja bi pobjegla iz opasne situacije i

pozvala pomoć. Letjela bih preko grada i nadgledala čini li itko štetu. Spašavala bih mačke koje zapnu

na stablu. Izvlačila ljude koji se utapaju. A možda i ne bih. Možda bih zadržala tu moć za sebe i radila

što hoću. Preletjela bih milje. Posje la mjesta koja sam gledala samo na fotografijama. Putovala bih

besplatno. Sebičnost bi prevladala i ne bi me bilo briga za druge. Možda tek kasnije, kad bi mi

dosadilo letje samo za zabavu, tada bih se sje la koliko sam dobrih djela mogla napravi i bi

korisna.

Čovjek ne treba moć za dobra djela, samo dobru volju. Ako se moć da u ruke krivog čovjeka,

posljedice mogu bi katastrofalne. Ja imam i vrline i mane, kao što svaki junak ima zlikovca pro v

kojeg se bori.

Ivana Turkalj, 8.d

Da imam moć...

Da imam jednu od najvećih moći ovog svijeta, znanje, promijenio bih i poboljšao svijet u kojem živimo.

Kad bih imao znanje, prvo što bih učinio bilo bi da otkrijem neko pogonsko gorivo koje ne bi zagađivalo okoliš, ali dovoljno jako da može pokrenu automobile, brodove, avione, tvornice itd. i u isto vrijeme je ino i svima dostupno. Nakon toga bih počeo radi na otkrivanju tajni ljudskog jela, osobito mozga kojeg još nismo detaljno istražili. Radio bih i na otkrivanju lijekova za boles kao što su SIDA i rak. Za m bih radio na istraživanju Zemlje, tj. Prašuma, dna oceana i drugih područja gdje još nije stupila ljudska noga, a usput bih bilježio sve živo njske i biljne vrste koje još nisu otkrivene. Kad bih to završio, počeo bih radi na otkrivanju nadsvjetlosnog pogona, te bih istraživao svemir i njegove tajne.

Da imam moć načinio bih planet Zemlju boljim mjestom.

Stjepan Brzica, 8.d

Ana Kačić‐Barišić, 8.a

Petra Bobić, 8.c

Ana Karla Franić, 8.d

Jedan pogled je dovoljan

H h… uvijek mi je najteže započe sastav. Trebam natjera svoje misli i srce da se opuste, da osjećaji počnu sami navira iz dubine duše, da budu iskreni… Jedan pogled govori više od suću riječi. Jedan pogled govori sve!

Bilo je proljeće, najljepše godišnje doba, vrijeme kada se priroda budi. Žurila sam doma, a on je šetao s prijateljem… Hh, toliko sam žurila da nisam gledala kuda idem. Odjednom sam osje la da sam se velikom silinom zabila u nešto ili pak nekoga. Podigla sam pogled i ugledala njegove oči. Bile su pune čuđenja dok me držao. Brzim sa se pokretom izvukla iz njegova zagrljaja i počela se ispričava . Nakon što sam se dovoljno puta ispričala, okrenula sam se i nastavila trča . Kad sam s gla kući, otrčala sam u sobu, legla na krevet i cijeli dan razmišljala samo o njemu, o tom trenutku, njegovom osmjehu, licu i njegovom… pogledu! U pogledu mu se prvo vidjelo čuđenje, nije znao što da napravi, a za m su mu oči promijenile boju, postale su plavo‐zelene, pogled topao, pun nečeg neopisivog. Mješavina neke sreće, rados i ljubavi. Is na, sviđao mi se. Nisam ga mogla izbaci iz glave, nisam mogla natjera srce da ne zalupa jače kad ga ugledam, kad stane pokraj mene, kad me snažno zagrli ili kaže neku lijepu riječ. Obožavam taj osjećaj koji me ispunja, taj trenutak, najljepši i najsavršeniji na svijetu, tu riječ iz dubine njegova srca i taj njegov pogled...

On je jednostavno sve što želim, sve što mi je potrebno, on je nešto najbolje što mi se dogodilo...

Klaudia Pu ca, 8.d

Bitno je očima nevidljivo

Ja bih rekla da su ljudske oči užasno zamućene, iskrivljene i izgubljene. Ne vide ništa što je imalo važno, okrutne su i pune ljubomore.

Danas u ovom svijetu prevladavaju oni ljudi koji nemaju pametnijeg posla od komen ranja prolaznika; tko je što obukao, kako se našminkao, kakva mu je kosa, je li mršav... Pa trebao bi još malo jes , nazivaju ga anoreksični, a ni ne znaju što to znači. Ako je malo deblji, odmah ga zafrkavaju kako stalno jede, a on se ne usudi jes u javnos . Svi pogledi se svode na vanjski izgled. Odrasli se brinu za svoju djecu, a puštaju ih da po cijeli dan gledaju crtane filmove iz kojih mogu nauči kako Tarzan hoda gol okolo, Pepeljuga dolazi kući u ponoć, Pinokio stalno laže, Betmen vozi tristo dvadeset na sat, uspavana ljepo ca spava cijeli dan dok Snjeguljica živi sa sedam frajera?! Mogu nauči samo da uvijek moraš izgleda lijepo... Ostalo je nebitno. Zaboravljene su one prave vrijednos zbog kojih bi se trebali zabrinu i zapita kakve smo osobe, kakvi smo prijatelji, kakvi braća i sestre, u dubini duše, tamo gdje nitko ne vidi. Tamo gdje nitko, nažalost, ne gleda. Da se zaključi da ljudima treba neka veća dioptrija.

Samo se nadam da još uvijek ima onih koji su opstali u svijetu na način da vide i ono što je bitno, ono što je očima nevidljivo.

Ana Roko, 8.b

Femica Bambini, 8.c

Karla Milković, 8.d

Dubrovačkim ulicama

S vake godine u veljači dubrovačkim ulicama odjekuje stoljetna tradicija, Festa svetoga Vlaha.

Od ranog jutra grad se priprema za dolazak ljudi iz sela iz okolice Dubrovnika. Dolaze u raskošnim tradicionalnim nošnjama predstavljajući svoj voljeni kraj. Od jutra gradom se viju

barjaci s likom sv. Vlaha. Ja također od svoje druge godine oblačim konavosku nošnju i prisustvujem tom događaju. Ujutro rano ustajem s velikim uzbuđenjem u srcu i očima, svake godine iznova. Baka mi napravi frizuru, a mamina teta me obuče u nošnju i krećemo prema Starom gradu. Svaki put kada uđem u Grad iznova se iznenadim njegovoj ljepo . Puno je ljudi i veselje vlada gradom. Procesija svake godine kreće od Katedrale i prolazi malim, skrivenim ulicama Grada, preko Straduna do Crkve sv. Vlaha. U svakoj župi odredi se po jedan momak koji nosi barjak svoje župe, a iza njega idu seljani u tradicionalnim nošnjama. Za kraj procesije ulazi se u crkvu gdje se održava misa, a poslije mise ispred crkve svaki predstavnik župe nekoliko puta zavr svoj barjak, za sreću. Ljudi poslije Feste ne odlaze kućama, već do kasnih sa ostaju u Gradu želeći što duže štova svoga zaš tnika.

Taj dan Grad vrvi životom i slavljem. Jako mi je drago što ima još ljudi kojima je stalo da se tradicija nastavi. I ja, kao stanovnik ovoga grada i štovatelj njegove tradicije, potrudit ću se da ta tradicija nikada ne zamre kako bih svojoj djeci mogla priča o tome s uzbuđenjem u glasu i uči ih da vole ovaj grad i da nastave njegovu tradiciju i kada mene više ne bude.

Petra Hr ca, 8.b

Dugo u noć, u zimsku bijelu noć

Polagano na prs ma, s kovčezima punim snijeg, vjetra i hladnoće, dolazi zima.

Sunce se počelo skriva među oblacima i tužno gleda kako se njegove zlatne zrake sve manje is ču. Pada noć. Sniježni, bijeli kaput prekriva doline i šume. Rječice koje su nekada ho tekle sada su zaleđene. Borovi i jelke hvale se svojim prekrasnim, zelenim, igličas m haljinama dok se druga stabla opraštaju od svojih nježnih lis ća. Vjeverice i p čice već su se sakrile u svoje tople kućice, a medvjed je zaspao sanjajući zlatni med. Dječica u šarenim, toplim kapu ma, šalovima i rukavicama sanjkaju se i gađaju grudama snijega. Veselo prave snjegovića i radosno iščekuju Božić. Na taj sretan dan ići će na Ponoćku i slavi Isusovo rođenje. Ki t će borove i jelke, otvara poklone i posjećiva svoje najmilije. Majke su kod kuće, pripremaju večeru i prave kolače dok dječica polagano kreću prema svojim toplim domovima. Nebo je puno malih zvjezdica koje svojim sjajem ukrašavaju hladnu, zimsku noć.

To je najljepša, bijela, duga noć...

Mihaela Haklička, 8.b

Ana Dadić, 8.c

Gdje je put ka sreći

S uza je polako padala niz njezino lice. S nekom čudnom dubinom oči su joj se sjajile pod modrim nebom. Crvene usne skrivale su njen osmijeh, tajanstven i jedinstven. Sjedila je na hladnom mramoru i na njega polagala bijelu ružu, mekanu i nježnu poput najnježnije svile i baršuna što

su se ispreplitali na njezinu rupcu. Brisala je suze. Taj teški mramor skrivao je dušu njezinog dragog. Sve se dogodilo tako brzo...

Bilo je to u proljeće davne 1940. Sve mi se činilo kao da svijet ne može bi ljepši; sunce je svakodnevno obasjavalo visoke zgrade i krovove kućeraka. Ljudi na ulicama jurili su na posao, u vr ć ili školu noseći u rukama aktovke, knjige, papire. Ulice su vrvjele turis ma, baš kao da ste u mravinjaku. Sjedala sam u njegovu zagrljaju na terasi našeg malog stana i odjednom... Začuo se udarac, tup i jak, kao udarac kopita konja. I odjednom, sve nestane. Tišina. Svi smo znali što se događa; došao je i do nas. Počela se koris najkraća, najdublja i najsmrtonosnija riječ: rat... Svijet oko nas kao da je prestao postoja . Na trgovima više niste mogli vidje bake i majke s košarama punim šarenila. One su sad tamo u nekom kutu i u svojim rukama držale molitvenike i križeve i mole za svoje najmilije. Nema više dječje pjesme koja se orila ulicama grada. Škole su bile prazne, bez slika i crteža. Grad je bio uništen, pokrila ga je prašina, dim, ruševine i duše umrlih ljudi. A on, o šao je. Dobio je poziv za vojsku i od tada ostala su samo sjećanja. Znala sam da ga više neću vidje . Umjesto uz njegove riječi, zaspala bih uz zvuke sirena. Cijeli mi se život preselio u podrum. Pluća bi se s skala, a srce bi najradije iskočilo iz grudi od boli. Bol je plašila majke, žene, djecu. Svakodnevno su odvodili ljude. Umjesto turista na ulicama sam vidjela vojsku. Udarci metaka, puške... Pra li su vas kao sjena. Na radiju se čulo upadno: rat, rat, rat! Pomoć, svima nam je trebala. Gdje je taj put, put ka sreći? Put obasjan zrakama sunca i mjesecom, gdje su vam anđeli poklanjali osmijehe. Ina kraju kad više nismo ni mogli izdrža , bilo je gotovo. Možda su ulice bile sive i prazne, ali ubrzo će opet bi pune, vrvjet će glazbom i veseljem. Da, to je bio mir.

Nemojte nikad propus ili izgubi nešto zbog čega ćete poslije pa ili žali . Nemojte uništava tuđe živote kako biste svoj učinili ljepšim. Nemojte vodi rat, širite mir i ljubav jer to je put ka sreći.

Milan Reddy Devlin, 8.c

Patrik Papac, 8.b

Mihaela Haklička, 8.b

U vihoru rata gdje nestaje ljudskost

M ir. U miru je sve ho, lijepo i sunčano. Ali mir ne traje zauvijek. Kada mir prestane, počinje rat.

Rat pogađa sve, i staro i mlado. Ljudi ginu na bojiš ma za tuđe interese. Dok majke nariču, na krvavom tlu leže mrtva jela koja su dala život za svoju domovinu. Djeca s majkama ostaju sama. Dok ih majke ljube pred spavanje njihovi očevi odlaze u još jednu dugu ratnu noć. Rat je poput nekog ružnog sna; gradovi i sela gore, ljudi napuštaju svoje domove kako bi preživjeli i sačuvali svoju obitelj. U vrijeme rata dolazi tama. Sve zaglavi u tami. P ce se ne vraćaju s juga pa nema tko donije proljeće. Svi osjećaju tugu i žalost. Strah je jedino što ljude održava na životu. U ratovima kroz prošlost vladala je obijest. Covjek u ratu često postaje zvijer, stroj za ubijanje. Niču logori, ubojstva i zločini. Mnoštvo ljudi umire ni krivo ni dužno. Pokori se jedan narod pa onaj jači i nadmoćniji vlada. Sve dok se „robovi“ ne pobune i opet ne nastane rat…

Svi smo ljudi. Svi smo is ; crni, bijeli, žu … Bili kršćani, budis ili muslimani, trebamo bi složni i bez ratova krenu u budućnost.

Stjepan Glavinić, 8.b

Gdje je nestao čovjek

Bog je stvorio čovjeka, savršeno biće.

Davno, davno prije, ljudi su marili jedni za druge, pomagali si međusobno. S vremenom to je polagano nestalo, ljudi su se promijenili. Nažalost, promijenili su se nagore. Više ne mare jedni za druge, svi gledaju samo svoje interese. Došlo je do toga da će pojedinci čak uniš vlas tu obitelj kako bi došli do onoga što žele. To je žalosno, ali je is nito. Oholi, zli, bezosjećajni ljudi hodaju svijetom. Uz to, unaprijedila se tehnologija, dječja igrališta su prazna i pusta, djeca svo vrijeme provode na računalima. Više nema pravih prijatelja. Sada za prijateljstvo nitko ne mari. Ja znam da i ja ponekad imam trenutke kada sam ohola, sebična i zla, ali neostvariva želja mi je da sve bude kao nekada, da se ljudi druže na ulicama i da ljubav i osjećaji ponovno zavladaju svijetom.

Petra Goga, 8.b

Ja i moj Bog

M oj Bog je svemogući Stvoritelj svemira koji nadilazi svijet, ali unatoč tome nije Bog nedoglednih daljina, već je i te kako prisutan u svijetu. Njegovi tragovi su posvuda prisutni i svemu stvorenom daju smisao. Tragovi njegove blizine se kroz cijelu ljudsku povijest

isprepliću s tragovima ljudskih koraka. On nije bog samodostatnos i samoće, već ljubav koja se neprestano nudi i objavljuje čovjeku. On je Bog druženja – dijeljenja samoća. On je Riječ koja bijaše u početku, stoga je to Bog komunikacije. Njegovi tragovi su stalni hi poziv njemu u susret. I čovjeku je u njegovoj bi upisana čežnja za Bogom koji jedini može utaži sve njegove nemire. U m okolnos ma molitva je jedini komunikacijski most čovjeka prema Bogu, ali me proganja pitanje; jesmo li zbilja u ovozemaljskoj stvarnos uskraćeni od sjaja Božjeg lica?

Neovisno o odgovoru na spomenuto pitanje, osjećam da moj Bog nije neka univerzalna sila ili samo vrhunska inteligencija, on je, iako meni neizreciv i nedokučiv, prvenstveno osoba koja ima svoj iden tet, koja ima svoje ime „Ja jesam onaj koji jest“. Među m, unatoč tome, ne znam jesam li se spreman dokraja otvori i prepus Bogu, jer mi se ponekad čini kako to nosi sa sobom veliku neizvjesnost i pristajanje na ranjivost. To je moja unutarnja drama između oslanjanja na nedostatnost vlas h snaga i nespremnost na potpuno prepuštanje svome Bogu. Kada u svojim mislima zaokupljen raznim obvezama ponekad zaboravim na Boga, u meni kao da se rađa neka nepregledna unutarnja pus nja koja se nezaustavljivo širi – pus nja je to napuštenos i osamljenos u kojoj nema ničega, ni prošlos , ni sadašnjos , a ponajmanje budućnos i unatoč blještavilu svijeta koji me izvana okružuje. Štoviše, to je strašna pus nja koju ni nepresušne rijeke ljudske patnje i boli ne mogu učini plodnom. Naravno da i razmišljajući o Bogu postavljam pitanje otkuda i zašto patnja u svijetu, posebice patnja nevinih? Zašto moj Bog dopušta tu patnju i koji je njen smisao? Naime, iz perspek ve patnje nevine djece sigurno se ne vidi baš uvijek uskrsna zora koja bi mogla bi nagovještajem smisla patnje i boli koju nevini proživljavaju. Pitanje o patnji ne može se dijeli od pitanja o Bogu. Ja osjećam da mi je u trenutcima moje patnje Bog bio izuzetno blizu, ali patnja i neizvjesnost koju ona nosi ipak su bili teško podnošljivi. Ni u jednom dijelu mog srca i razuma nije bilo odgovora na pitanja koja su se tada nizala. U m trenutcima moj je život bio zaustavljen u vremenu i ono što sam proživljavao u iščekivanju operacije

bilo je privid života jer su se sve sastavnice života urušavale. Pitanje o patnji nije niklo iz prosvjeda nego iz čežnje za čistom nepomućenom Božjom blizinom. Ipak, vjera ne rješava pitanje patnje, jer umjesto uklanjanja patnje, pred nas stavlja Boga koji pa . Boga koji je od vječnos pristao bi raspet da bi tako povio najdublju čovjekovu ranu – ranu smr u kojoj se s njim izjednačuje.

Moj Bog nije Bog nekih prošlih vremena koji stoljećima kao da je iščezao iz stvarnos ovog svijeta, ni samo neko maglovito, obećanje tajanstvene onovremene budućnos . On je Bog susretnik u sadašnjos samo je pitanje čujem li u buci ovog svijeta njegov hi glas i imam li vremena za susret s njim. Bog i meni danas govori, kao što je nekoć govorio Mojsiju: „Mjesto na kojem stojiš sveto je tlo.“ Predanog nadi Božjeg uprisutnjenja u mom životu stalno me poput sjene pra misao sv. Augus na: „Svugdje sam te tražio, a si bio u meni, a ja izvan sebe.“ Naš je život gotovo neopozivo obilježen nemirom, strepnjom pa i tjeskobom od kojih se branimo vjerovanjem. Bez Boga bi stalno bili u tjeskobnom sumračju.

Domagoj Tot, 8.c

Učitelj: Krunoslav Ba nić

Zašto je Bog, Isus Krist neizmjerna ljubav i u njemu nema nikakvog zla?

J e li nam Bog dalek ili stoji blizu nas, a mi ga ne vidimo? Je li On nešto mis čno?

Ne, On je stvaran!

Bog je sve stvorio: „U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje bijaše ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo. I Riječ jelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milos i is ne.“ (Iv 1, 1‐4; 14)

Isus Krist drži u redu čitav svemir. On je savršena slika Boga nevidljivoga, došao je na zemlju kao čovjek kako bi boravio s nama i dao nam vječni život, bolji život. Došao je traži izgubljenog čovjeka i spasi ga. Susretao je ljude na ulicama, u njihovim domovima, išli su za njim jer je činio samo dobro. Liječio je bolesne, slijepe i hrome, izgonio zle duhove, uskrsavao mrtve, činio čuda. Išao je prašnjavim putom, upravo onako kako i mi danas hodamo. To znači da je ostavio sve nebesko bogatstvo i ljepote i došao među grešne i izgubljene ljude, kao što smo mi. Ali, nije dovoljno za izgubljenog čovjeka da bude samo nađen. On mora bi spašen i doveden u vječni život.

Bog je došao živje među nama i razumje naše potrebe, posta primjer ljubavi i poslušnos . Bog je boravio među nama kako bi umro za nas i uskrsnuo. O šao je svome Ocu i dao nam nadu da će ponovo doći i uze nas k sebi. Sve je to učinio jer je ljubio svakog od nas. Vrhunac svoje ljubavi Isus Krist je izrazio na drvetu križa kada je raširio ruke i predao svoj život za sve nas, sve naše grijehe. Ta ljubav! Ta Raspeta ljubav izlivena iza agonije krvavog znoja, iz suću rana, rastrganih udova, iskrvavljenih rana bičevanja, trnove krune na glavi, probodenih ruku i nogu.

Ta ljubav je na križ raspeta, čavlima probodena, popljuvana i ponižena. Ljubav koja je potekla iz Presvetog srca, kopljem probodena. Ljubav koja nadilazi svoju Kalvariju i kaže:“ Oče opros im, jer ne znaju što čine!“ (Lk 23, 24)

Raspeta ljubav preuzima sve naše opačine i grijehe cijeloga svijeta na sebe da bi nama dao oproštenje, oslobađanje, blagoslov kako bi postali ljubljena djeca Božja. Gledam na križ. Gledam na tu raspetu ljubav koja je na sebe uzela patnju, bol, boles , poniženje… Patnja za Isusa Krista pročišćuje srce. Srce se usavršuje i posvećuje za nebo kada se vatra Ljubavi u njemu širi poput požara. O moj Isuse, zapali u nama vatru svoje ljubavi i preobrazi naša srca! Tako smo često nezahvalni i sebični prema Tebi tražeći svoju volju i svjetovne ugode. Brige ovoga svijeta mi zamagljuju pogled prema križu da zanemarujem stvarnost vječnog života – Raspeta ljubav za mene. Isus, ta nebeska svjetlost, jedini je On život naše krepos , vodič našeg srca, izvor pravih užitaka, osnova naših nada, utjeha našeg strahovanja, ublaženje naših nevolja, lijek svih naših muka. Samo Isus nadahnjuje velike misli mislilaca, filozofa, istraživača, umjetnika i velikih i malih običnih ljudi.

Laura Ana Žegura, 8.a

Učitelj: Krunoslav Ba nić

Mihaela Kris ć, 8.c

GRAD-TO SMO MI -...

Documents

GODIŠNJI PLAN I...21. Boris Žuža Učiteljica VII Likovna kult. OšZ.O.* 22. Alis Fiala Peričić Učiteljica VII Engleski jezik savjetnica 23. Sonja Kazija Učiteljica VI Engleski

(NE)DISCIPLINA U NASTAVI Učiteljica: Tamara Šumrada

Glavni grad Srbije - Učiteljica Slađa

učiteljica A. Cvitković

DAN ŠKOLE 2011. MEDIJSKA RADIONICA učiteljica Nikolina Košir

OSNOVNA ŠKOLA IVANA GUNDULIĆA DUBROVNIKos-igundulic-du.skole.hr/upload/os-igundulic-du/images/static3/1266... · Osnovna škola Ivana Gundulića nalazi se u Dubrovniku, u Gružu

PUBLIKACIJA 2019/2020 19-20_0.pdf · Polona VOLK učiteljica OP, ŠPO, druga strokovna delavka 27. Tjaša REPENŠEK učiteljica TJA 28. Robert DIMEC učitelj MAT in FIZ . 10 PUBLIKACIJA

Ogrožene živalske vrste Učenci 3. a razreda in učiteljica Janja Vozelj

Vremenik pisanih provjera znanja 5.a razrednica Roberta Sokoos-igundulic-du.skole.hr/upload/os-igundulic-du/images/static3/1139... · Vremenik pisanih provjera znanja 5.a ... Priroda

1.a MJESEC - os-igundulic-du.skole.hr · Veliko početno slovo u imenima naseljenih mjesta 1.- 5. K/ Redoslijed događaja u priči Razumijevanje pročitanog teksta 8.-12. MK/ Filmska

CIJEPITI DJECU ILI NE Hrvatska Učiteljica Objavila Javno Šokantna Zapažanja Koja Morate Pročitati!

OSNOVNE ŠKOLE NIKOLE TESLE · Tamara Štambuk, učiteljica likovne kulture Kristina Tkalec, učiteljica matematike Matea Valenčak, logopedinja Ivana Zadro, učiteljica hrvatskog

SAMOPROCJENA UČITELJICA O RAZINI POVEZIVANJA …

OCENJEVANJE 2. razred Učiteljica: Špela Košir in Teja Vodušek … · 2018-10-19 · 1 OCENJEVANJE – 2. razred Učiteljica: Špela Košir in Teja Vodušek šolsko leto 2018/19

Marina Šenjug, učiteljica razredne nastave PŠ Planina Donja

Marina Šenjug, učiteljica razredne nastave PŠ Planina Donja

Prezentaciju pripremila: Vjera Barbir Alavanja, učiteljica

Oktobarske čarolije govorna vezba - Učiteljica Slađa

UČITELJICA: Marija Pavić · RASPORED LEKTIRE 2018./2019. RAZRED: 1b UČITELJICA: Marija Pavić Mjesec Naslov Autor RUJAN LISTOPAD Radionica „Čitajmo bajke“ – Ukleti kraljević

Ako pronañeš cestu bez prepreka, zapitaj se da li ta cesta igdje vodi.os-igundulic-du.skole.hr/upload/os-igundulic-du/images/... · 2012-06-13 · Ako pronañeš cestu bez prepreka,