View
744
Download
12
Category
Preview:
DESCRIPTION
ponavljanje prvog razreda gimnazije
Citation preview
Ponavljanje – 1. Razred
Književnost kao umjetnost riječi
Znanost o književnosti – proučava knjiţevno djelo kao samostalno umjetničko djelo i
promatra ga u kontekstu
Teorija književnosti – proučava zakonitosti oblikovanja knjiţevnog dijela:
- Analiza knjiţevnog djela
- Klasifikacija knjiţevnosti ( učenje o knjiţevnim rodovima i vrstama )
LIRIKA
- Versifikacija ( znanost o stihu )
o Stih:
Ritmička, zvukovna, sintaktička i značenjska cjelina
Slobodni stih
Vezani stih:
Šesterac, osmerac
Deseterac ( epski deseterac, lirski deseterac )
Dvostruko rimovani dvanaesterac
Stih bugaršćice
- Strofa ( kitica ):
o Veća sintatička cjelina od stiha. Vrsta strofe određuje se prema broju
stihova u njoj, bezobzira na njihovu duljinu.
o Vrste strofa:
2s – dvostih/distih
3s – trostih/tercet
4s – četverostih/katrena
Tercina ( 3x11 stihova s određenom rimom )
- Rima ( srok, slik )
o Glasovno podudaranje, najčesće na kraju stihova. Bitan je činitelj u
ostvarivanju cjelokupnog smisla pjesme
Riječi koje se rimuju asocijativno se povezuju i tako smisleno i
zvukovno obogaćuju značenje pjesme.
o Vrste rima:
Parna ( aabb )
Ukrštena ( abab )
Obgrljena ( abba )
Isprekidana ( abcb )
Nagomilana ( aaa )
- Ritam ( pjesnički ritam )
o Razlikuje se od ritma svakodnevnog govora. U njegovu stvaranju
sudjeluju svi elementi strukture pjesme.
Prebacivanje ( postupak kojim se sintatička cjelina razlama stihom
tako da se samo jedna riječ prebacuje u drugi stih )
Opkoračenje ( postupak kojim se sintatička cjelina razlama stihom
tako da nekoliko riječi prelazi u drugi stih )
Prijenos ( postupak u kojem se sintatička cjelina prenosi iz jedne
strofe u drugu strofu )
- Pjesničke figure:
o Glasovne figure ( figure dikcije, zvučne figure )
Asonanca – uzastopno ponavljanje samoglasnika
Aliteracija – uzastopno ponavljanje suglasnika ili glasovnih
skupina u stihovima
Onomatopeja – oponašanje glasova iz prirode
Anafora – ponavljanje jedne ili više riječi na početku nekoliko
uzastopnih stihova
Epifora – ponavljanje jedne ili više riječi na kraju nekoliko
uzastopnih stihova
Simploka – ujedinjena anafora i epifora
Anadiploza – jedna ili više riječi s kraja jednog stiha ponavlja se na
početku idućeg stiha
o Figure konstrukcije
Inverzija – poredak riječi ( ili rečenica ) obrnut od gramatičkog
Elipsa – nastaje kada iz rečenične cjeline izostavimo pojedine riječi
Polisindeton – nizanje veznika bez gramatičke potrebe
Asindeton – nizanje riječi bez njihova gramatičkog povezivanja
Retoričko pitanje – pitanje koje ne traţi odgovor
o Figure riječi ( tropi )
Metafora – skraćena usporedba
Personifikacija – davanje ljudskih osobina ţivotinjama, biljkama i
svemu neţivom
Metonimija – stilska figura koja gradi preneseno značenje prema
nekim stvarnim odnosima
Sinegdoha – stilska figura u kojoj se dio uzima umjesto cjeline,
jednina umjesto mnoţine i sl.
Eufemizam – zamijenjivanje riječi blaţim izrazom
Epitet – ukrasni pridjev
Alegorija – produţena metafora, preneseno značenje se odnosi na
cijelo djelo
Simbol – zamjenjivanje neke riječi, pojave ili pojma njegovom
alegorijskom oznakom
o Figure misli
Gradacija – izbor riječi, slika ili misli koji izaziva postupno
pojačavanje ili slabljenje
Usporedba ( komparacija ) – nastaje kada se nešto uspoređuje na
temelju sličnosti
Antiteza – posebna vrsta usporedbe koja se zasniva na suprotnosti
Hiperbola – posebna vrsta usporedbe, u njoj se nešto preuveličava
radi naglašavanja emocionalnog stava
Litota – suprotna hiperboli, izraz se zamjenjuje slabijim, u pravilu
negativnim ili suprotnim
Ironija – izraţavanje putem suprotnosti, misli se suprotno od
rečenog
Oksimoron – posebna vrsta antiteze, novi pojam se stvara
spajanjem protuslovnih pojmova
Paradoks – figura u kojoj se izriče misao koja je sebi naizgled
protuslovna
- Teme lirske pjesme
o Ljubavna lirska pjesma
o Misaona lirska pjesma
o Pejzaţna lirska pjesma
o Socijalna lirska pjesma
o Domoljubna lirska pjesma
o Duhovno-religiozna lirska pjesma
- Tradicionalni oblici
o Himna
Svečana pjesma posvećena nekom ili nečem što čovjek smatra
vrijednim najvećeg poštovanja
Značajke:
S poštovanjem se obraća onome kome/čemu je posvećena
Izborom motiva ističu se osobine onoga kome/čemu je
posvećena
Uzvišen ton
Svečan i polagan ritam
Antun Mihanović: Horvatska domovina
Gaudeamus ( lat. Veselimo se ) – studentska himna
o Oda
Svečana pjesma grčkog podrijetla koja ima širu tematiku od himne.
Uglavnom je posvećena nekoj osobi ili nečemu što čovjek smatra
vrijednim poštovanja.
Značajke:
Uzvišen i patetičan ton
o Elegija
Pjesma u kojoj se izrţava tuga, bol i ţaljenje za nečim nedostiţnim
Značajke:
Tuţan i polagan ton
o Ditiramb
Pjesma u kojoj se iznosi oduševljenje i slavljenje ţivotnih radosti
zanosnim tonom
Posvećena bogu Dionizu
o Epigram
Kratka, duhovita i satirična pjesma saţetog izraza koja
neočekivanim zaključkom iznenađuje čitatelja
o Epitaf
Pjesma koja saţetim izrazom izraţava čovjekov odnos prema
prolaznosti ţivota i čovjekovoj sudbini
o Idila
Pjesma s temom iz ţivota u prirodi, najčesće pastirskog
LIRSKO-EPSKE VRSTE
- Lirsko-epske vrste ujedinjuju značajke dvaju rodova, lirike i epike.
- Najpoznatije vrste:
o Balada
Lirsko-epska vrsta u kojoj se iznose teme vezane uz stradanja i
nesreće koje prate njezine junake, a oni završavaju tragično.
Ugođaj je u baladi sumoran, ton tuţan, a ritam polagan.
o Romanca
Lirsko-epska vrsta koja redovito donosi događaj vezan uz ljubavnu
temu.
Ugođaj je vedar, a ritam ubrzan.
o Poema
Lirsko-epska vrsta u kojoj se pripovjedanje isprepleće s
neposrednim lirskim izricanjem i dramskim elementima.
EPIKA
- Tema
o predmet umjetničke obrade; ono o čemu se u djelu govori.
o Budući da se odnosi na cjelinu djela, tema se moţe razlagati na motive
( manje tematske jedinice )
- Pripovijedač
o Svako epsko djelo ima priču ( njezin početak, sredinu i završetak ), tu nam
priču pripovijeda pripovijedač
o Moţe pripovijedati u 1. licu ( ja ) i u 3. licu ( pripovijedač je netko izvan
priče )
o Moţe biti nepouzdan, pouzdan i sveznajuć
- Fabula
o Niz događaja povezanih i raspoređenih onako kako bi se oni mogli
dogoditi
o Razvoj fabule
Stepenast
Paralelan ( dvije odvojene priče koje se ponekad spoje )
Koncentričan ( široka priča koja se suţava )
o Dinamika zbivanja:
Uvodni dio
Zaplet
Kulminacija
Rasplet
- Lik
o Zamišljamo ga kao stvarnu osobu i gradimo njegov izgled i karakter
o Određujemo ga:
Fizički
Psihološki
Socijalno
Etički
Govorno
- Epika u stihu:
o Ep
Opširno epsko djelo u stihovima u kojemu se oko glavnoga
događaja i likova niţu sporedne radnje i likovi
Invokacija
Dolazi na početku epa
Postupak u kojemu epski pjesnik zaziva muze ili boţju
pomoć u pisanju epa
In medias res ( lat. U središtu zbivanja ), radnja počinje bez uvoda
Koriste se sredstva retardacije ( usporavanje radnje )
Epizoda
o Dulje udaljavanje od glavne radnje koje se moţe
izdvojiti iz nje kao zasebna cjelina. To nije dulji opis,
već tematski jedinstvena cjelina koju moţemo pratiti
od početka do kraja. U mnogim se epovima
pojavljuju samostalne epizode umetnute u središnju
radnju.
Digresija
o Udaljavanje od osnovnoga tijeka radnje duljim
opisom ( to moţe biti opis predmeta, osobe ili
događaja ).
o Opisujući štit, epski se pjesnik ( Homer ) udaljuje od
ratničkih zbivanja prikazom grčkoga ţivota u
mirnodopsko vrijeme.
Ponavljanje
o Ponavljaju se riječi, izrazi ili situacije s ciljem da se
podsjeti na prijašnja zbivanja
Karakterizacija likova
Koriste se stalni epiteti
Ne opisuju se psihološki, ali po njihovim postupcima
uočavamo njihove osobine
Junaci su kao predstavnici naroda kojemu pripadaju
nositelji osobina toga naroda
o Epska pjesma
Obrađuje jedan događaj, ali osim te činjenice nema velike razlike u
odnosu na ep. Usmene epske pjesme često se povezuju u cikluse i
za ţivot nekoga naroda vaţne su gotovo kao epovi. Postoje i teorije
o tome da su epovi nastali povezivanjem epskih pjesama u cjelinu.
o Epopeja ( herojski ep )
Reprezentativan je primjer epske poezije. U njoj se daje najšira slika
ţivota, običaja i vjerovanja nekoga naroda prikazana preko
reprezentativnih heroja i događaja presudnih za opstanak toga
naroda.
- Jednostavni oblici:
o Mit
Jednostavan oblik u kojemu se oblikuje priča koja najčešće
objašnjava nešto čovjeku nepoznato, neobjašnjivo
Najpoznatiji:
Sizif – mit o neostvarivoj čovjekovoj potrebi za vječnim
ţivotom
o Bajka
Knjiţevna vrsta u kojoj se pojavljuju nestvarni događaji i likovi, ali
tako da se isprepleću sa stvarnim događajima. Odlikuje je
formularičan način izraţavanja te polarizacija likova na dobre i zle.
o Legenda
Knjiţevna vrsta u kojoj se pripovijeda o ţivotu nekog čovjeka čiji
ţivotni stav i ponašanje predstavljaju uzor drugim ljudima. U
prvim su se legendama prikazivali ţivoti kršćanskih svetaca, a
kasnije njihovom temom postaju i likovi koji nisu vezani uz
kršćanstvo.
o Basna
Kratka knjiţevna vrsta pisana u obliku alegorije. Nositelji radnje
najčešće su ţivotinjski likovi preko kojih se prikazuju ljudski
karakteri.
o Saga
Oblik staroskandinavske priče o nekome događaju iz daleke
prošlosti ( o podvizima bogova, o starim rodovima, o prvim
vladarima i sl. )
o Anegdota
Duhovita, a često i satirična kratka priča o znamenitim ljudima ili
događajima.
o Vic
Saţeto se iznose neke situacije, događaji ili karakteri na način da se
obratom na kraju izaziva komičan dojam. Ĉesto je utemeljen na
dvosmislenosti, a za njegovo razumijevanje odlučujući je kontekst.
o Zagonetka
Poseban oblik postavljanja pitanja tako da se navode osobine
onoga o čemu je riječ. Te su osobine vrlo često na prvi pogled
skrivene.
o Poslovica
Jednostavnom jezičnom strukturom saţeto se izraţava neka
spoznaja o bitnim ţivotnim pojavama. Najčešće je u obliku jedne
rečenice, a vrlo je često ritmična.
- Sloţeni oblici:
o Novela
Kraća pripovijedna vrsta.
U njoj se u saţetom obliku najčešće obrađuje jedan lik ili događaj.
Kompozicija je građena na načelu ekonomičnosti:
Uvod donosi saţet prikaz osobina lika ili događaja koji će se
obraditi; svrha je kod čitatelja izazvati očekivanje
Središnji dio obično se bavi psihološkim analizom lika ili
razradom događaja
Završetak često predstavlja obrat ( naglim se preokretom
ističe nešto osobito vaţno za temu ).
Tema
Moţe biti sve ono što zanima autora ( sudbina nekog lika,
zanimljiv događaj i dr. )
o Pripovijetka
Srednje duga pripovijedna vrsta.
Ima veći broj likova i događaja pa se moţe dublje ulaziti u razradu
teme.
Pripovijedanje je opširnije, sloţenija je psihološka karakterizacija
likova i dr.
o Roman
Velika pripovijedna vrsta.
Pripovijedač pripovijeda priču o nekoj temi u kojoj sudjeluju
različiti likovi.
Tradicionalni roman
Sveznajući pripovijedač u 3. licu
Nizanjem epizoda u romanu zapravo se oponaša
protjecanje vremena u stvarnom ţivotu.
Likovi se oblikuju fizičkom, govornom, socijalnom,
psihološkom i etičkom karakterizacijom.
Različite pripovijedačke tehnike:
o Opisivanje
o Pripovijedanje
o Dijalog
o Monolog
Moderni roman
U središtu je lik ( njegova svijest i podsvijest )
Ĉest je nepouzdani pripovijedač u 1. licu.
Fabula je reducirana jer je sve u romanu podređeno
prikazivanju psihološkog stanja lika.
Nema nizanja epizoda koje sugeriraju protjecanje vremena
( javljaju se samo fragmenti zbivanja, a u cjelinu ih povezuje
lik ).
Likovi su introvertirani, okrenuti svome unutrašnjem
svijetu.
Ĉesto se kao pripovjedačka tehnika javlja unutrašnji
monolog ( njime se gotovo poistovjećuju pripovjedač i lik ).
U jezik knjiţevnoga djela ulaze riječi svojstvene
razgovornom stilu ( ţargonu ).
DRAMA
- Dramski tekst
o Sastoji se od dijelova namijenjenih publici ( ono što govore glumci ) i
dijelova namijenjenih redatelju ( nazivi likova i didaskalije )
- Dramski likovi
o Nalaze se u nekoj situaciji koja je presudna za njihov daljnji ţivot.
o Psihološki su ocrtani, u središtu je njihov karakter.
o Razvojem dramske radnje zaoštrava se suprotnost između likova, što
dovodi do dramskog sukoba.
- Dramska radnja
o Odvija se izmjenom dramskih situacija.
o Napetost se javlja kao rezultat dramskog sukoba.
- Dramska kompozicija
o Vanjska ( podjela na činove i prizore )
o Unutrašnja ( tijek radnje od uvoda do raspleta )
Uvod ( ekspozicija )
Najčešće se kratkim dijalogom upoznaje gledatelje s
početnom situacijom kojom se objašnjava početak radnje
( ponekad je to samo prolog ).
Zaplet
Uvode se motivi koji pokreću radnju izazivanjem
suprotnosti koje će dovesti do sukoba; drama se dalje
razvija u gradaciji.
Vrhunac radnje ( kulminacija )
Suprotnosti su na vrhuncu, ali se ne vidi pravac razrješenja.
Preokret radnje ( peripetija )
Radnja naglo skreće u određenom pravcu prema
razrješenju.
Rasplet
Razrješenje svih suprotnosti.
- Dramske vrste
o Tragedija
Knjiţevna vrsta u kojoj glavni lik posjeduje iznimne moralne i
karakterne osobine, ali završava tragično zbog sukoba ideala i
stvarnosti ili zbog vlastite sudbine
Nastaje tako što je postupno pri izvođenju ditiramba došlo do
odvajanja jednog pjevača.
Tespis ( 6. st. pr. Kr. ) – prvi glumac ( protagonist )
Eshil ( 6. – 5. st. pr. Kr. ) – drugi glumac
Sofoklo ( 5. st. pr. Kr. ) – treći glumac
Kor ( zbor )
Komentira radnju
Koreut ( član zbora ), Korifej ( vođa zbora )
Pjesme se sastoje od:
o Strofe
o Antistrofe
o Epode
Vrhunac tragedije je u 5. st. pr. Kr.
Glume samo muškarci
Obuveni su u koture ( visoke cipele )
Glume i muške i ţenske uloge
Dijelovi starogrčke tragedije
Prolog ( uvod )
Parod ( ulazna korska pjesma )
Epizodij ( dijalog )
Stazim ( korske pjesme između dijaloga )
Eksod ( završna pjesma )
Karakteristike:
Tragičan junak
Tragična krivnja
Tragičan završetak
Uzvišen stil pisanja
Trojno jedinstvo:
Mjesto, vrijeme i radnja
Katarza
Pročišćenje osjećaja
Cilj izvođenja tragedije
o Komedija
Razvila se iz grčkih obreda, i to uglavnom onih koji su slavili
plodnost.
Teme su bile suvremene ( neka aktualna tema ili osoba iz javnog
ţivota )
Vrste komedija:
Karaktera ( škrtost, naivnost )
Konverzacije ( temelji se na nesporazumu )
Situacije ( smiješni događaji )
Intrige ( smiješan zaplet )
Ljudskim slabostima i negativnim društvenim pojavama moţemo
pristupiti različito:
Humor
o Ismijavaju se neke osobine ili negativne društvene
pojave, ali se prema njima odnosi s razumijevanjem
Ironija
o Podrugljivo se ismijavaju ljudi i pojave jer se govori
suprotno od onoga što se misli
Satira
o Oštro se ismijavaju i kritiziraju ljudske slabosti i
društvene negativnosti
Sarkazam
o Ruga se i komentira zlobno, zajedljivo i pakosno
Groteska
o Prikazuju se osobe ili predmeti u izobličenim,
nakaznim i neprirodnim komičnim oblicima pa
cjelina djeluje zastrašujuće, istovremeno i tragično i
smiješno
Dijelovi komedije:
Parabaza ( pjesma kora )
Agon ( konverzacija )
o Drama u uţem smislu
Iznosi pred čitatelja/gledatelja ozbiljnu dramsku radnju u kojoj
uglavnom nema komičnih elemenata, a njezin završetak moţe, ali i
ne mora biti tragičan. Stoga kaţemo da se u njoj dramska napetost
razrješuje između komičnoga i tragičnoga.
Vrste:
Farsa ( grubi humor, likovi karikirani, radnja se temelji na
nesporazumu, elementi grotesnog )
Vodvilj ( laka komedija u kojoj se pjevaju popularne
melodije )
Melodrama ( glazba uglavnom prati radnju, a teme su
sentimentalne )
Pastorala ( likovi su pastiri, teme uglavnom ljubavne,
glazba prati radnju )
Libreto ( tekst opere )
DISKURZIVNI KNJIŽEVNI OBLICI
- Djela koja se nalaze između znanosti i knjiţevnosti. Sa znanošću ih povezuje
analitički pristup temi, a s knjiţevnošću sam način obrade ( umjetnički i stilski
dotjeran ).
- Knjiţevno-znanstvene vrste
o Esej ( ogled )
Kraća prozna vrsta u kojoj se obrađuju različite teme iz ţivota ili
znanosti. U njemu se temi pristupa znanstveno, tj. Na način koji
uključuje razmišljanje i zaključivanje, ali se u načinu obrade ogleda
autorova sposobnost umjetničkog oblikovnja, njegova osobnost i
stil.
Trodjelna struktura
U uvodnom dijelu se iznosi neka teza
U središnjem se dijelu teza argumentira navođenjem
različitih primjera, objašnjenja, navoda i sl.
U završnom se dijelu navodi zaključak i potvrđuje teza
Michel de Montaigne
Francuski renesansni knjiţevnik, začetnik eseja kao
knjiţevne vrste
Njegovi Eseji objavljeni su 1580. godine u dvije knjige
o Putopis
Ĉitajući putopis, čitatelj upoznaje različite krajeve, ljude i običaje
( znanstvena namjera u obradi teme ), ali i doznaje mnogo o
piščevim pogledima na svijet, njegovu karakteru, obrazovanju,
umjetničkom ukusu i dr. ( obrada teme odaje njezina autora i
njegov stil ).
Temu putovanja putopisac razvija opisom krajeva, ljudi i običaja
unoseći pritom vlastiti stav o onome što opisuje. Putopis nas
istovremeno poučava i daje nam informacije o zemljopisnim
činjenicama, ali za putopisca je istinito ono što vidi i ono što
doţivljava pa on kao umjetnik riječi istovremeno gradi vlastitu
stvarnost. Stoga, čitajući putopis, mnogo doznajemo i o karakteru
samoga putopisca ( jedan će putopis biti lirski, drugi šaljiv, treći
filozofski i dr. ).
o Ţivotopis
Donosi opis ţivota neke osobe.
o Autobiografija
Donosi opis vlastitog ţivota.
o Memoari ( sjećanjima )
Autor piše o značajnim ličnostima te događajima u kojima je
izravno sudjelovao ili im je bio suvremenik.
o Dnevnik
Autor iz dana u dan kronološkim redom zapisuje zbivanja i
događaje te svoja zapaţanja i razmišljanja.
- Publicističke vrste
o Feljton ( podlistak )
Donosi neku aktualnu temu iz područja umjetnosti, znanosti,
filozofije, ali i iz svakodnevnog ţivota, koju najčešće obrađuje na
zabavan i duhovit način, pristupačan čitatelju. Ĉesto se objavljuje
pri dnu lista u novinama i izlazi u nastavcima.
o Reportaţa
Novinarsko izvješće o nekoj temi, pojavi ili događaju na temelju
obavijesti prikupljenih na terenu. O samome reporteru ovisi koliko
će se tekst pribliţiti umjetničkom načinu izlaganja.
POVIJEST KNJIŽEVNOSTI
KNJIŽEVNOSTI STAROG ISTOKA
- Indijska knjiţevnost
o Svete knjige
Vede
Najstariji zbornik staroindijskih tekstova obrednoga
karaktera u stihu i prozi.
Pretpostavlja se da su tekstovi nastajali u 2. i 1. tisućljeću pr.
Krista. U tom dugom razdoblju nastale su različite vrste
tekstova, a u Vede su ulazila i njihova tumačenja.
Sastoje se od četiriju zbirki, a knjiţevno je najvaţnija
Rgveda.
o Epovi
Mahabharata ( Velika pjesma o plemenu Bharata )
Djelo je nastajalo u rasponu od 4. st. pr. Kr. do 4. st. po. Kr.
U njemu je riječ o borbi za vlast između bliskih rođaka (
Pandava i Kaurava ), pripadnika istoga plemena Bharata.
Sastoji se od 18 knjiga i dodataka, a sadrţaj u cjelinu
povezuju sukobi Pandava i Kaurava.
Ramajana ( Ramini podvizi )
Junački ep o ţivotu kralja Rame, o doţivljajima njega i
njegove ţene Site.
Djelo je nastalo u usmenoj knjiţevnosti, a verzija teksta koju
poznajemo nastala je između 5. st. pr. Kr. i 2. st. po. Kr.
Pojavljuju se mnogi slikoviti fantastični motivi, čudovišta i
duhovi.
Sastoji se od 7 knjiga, a pretpostavlja se da su 1. i 7. Knjiga
najkasnije nastale. U novijim se dijelovima epa kralj Rama
predstavlja kao inkarnacija boga Višne.
o Počeci basne
Pančatantra ( Pet knjiga )
Zbirka poučnih priča i basni. Priče su u prozi i ispričane su
jednostavnim jezikom. Na kraju se obično nalazi pouka u
stihovima. Vjerojatno je nastala oko 3. St. Iako namijenjena
dvorskoj sredini bila je popularna u svim društvenim
slojevima.
- Babilonsko-Asirska ( Mezopotamijska ) knjiţevnost
o Ep o Gilgamešu
Najstariji ep svjetske knjiţevnosti ( oko 1700. g. pr. Kr. ).
Govori o junaku gilgamešu i njegovu traganju za besmrtnošću.
Pisan je klinastim pismom, a zapisan je na akadskom jeziku.
Epska je tehnika uočljiva u primjeni različitih sredstava retardacije
radnje ( ponavljanja, formularičnih opisa, umetnutih priča i dr. ).
- Hebrejska knjiţevnost
o Biblija
Ĉine ju 73 knjige nastale između 1300. g. pr. Kr. i 100. g. po. Kr.
Podijeljena je na Stari i Novi zavjet. Granica podjele je rođenje
Isusa Krista.
Stari Zavjet ( 46 knjiga, Sinajski savez Boga s izabranim narodom )
Petoknjiţje
o Knjiga postanka
o Knjiga izlaska
o Levitski zakonik
o Knjiga brojeva
o Ponovljeni zakon
Povijesne knjige
o Judita
Psalmi
o Zbirka religiozne lirike.
o Sastoje se od 150 biblijskih molitava i obrednih
pjesama.
Mudrosne knjige
Proročke knjige
Jezik
o Većinom hebrejski jezik; najstariji dijelovi pisani su
aramejskim jezikom
Novi Zavjet (27 knjiga, Krist ostvaruje novi savez Boga s čovjekom)
Evanđelja
o Matejevo
o Markovo
o Lukino
o Ivanovo
Djela apostolska
Poslanice apostola Pavla
Katoličke poslanice
Otkrivenje ( Apokalipsa )
Jezik
o Grčki jezik
ANTIČKA KNJIŽEVNOST
- Grčka knjiţevnost
o Trajala je 13. st. Razvoj grčke knjiţevnosti obično se prati u nekoliko faza.
Pretklasično ( arhajsko ) razdoblje
8. st. pr. Kr. – oko 450. g. pr. Kr.
U tom razdoblju još uvijek dominira usmena knjiţevnost.
Mnogo je knjiţevnih središta, a samim time i mnogo
narječja. Najbitnije su knjiţevne vrste ep i lirska poezija.
Klasično razdoblje
Oko 450. g. pr. Kr. – 323. g. pr. Kr.
U 5.st.pr.Kr. Atena je kulturno i političko središte. U
središtu je knjiţevnoga stvaralaštva čovjek, a djela se bave
aktualnim i općeljudskim problemima. Dominiraju
dramske vrste ( tragedija i komedija ).
Helenističko razdoblje
Termin „helenizam“ odraţava širenje grčke kulture na
ostale krajeve koji su pod vlašću grčkih osvajača,
Makedonaca. Dolazi do stapanja grčke i orijentalne kulture
( područja koje je Aleksandar Veliki osvoji ) pa se
knjiţevnost širi na mnogo većemu području. Dijeli se u dva
razdoblja.
o Aleksandrijsko razdoblje
323. g. pr. Kr. – 30. g. pr. Kr.
U ovom je razdoblju Aleksandrija najveće
kulturno središte.
Najpopularnije su kratke knjiţevne vrste:
Epilij ( kratka vrsta koja je zamijenila
ep ).
Kratka pastirska pjesma
Epigram
o Rimsko razdoblje
30. g. pr. Kr. – 6. st. po. Kr.
Nakon pada pod rimsku vlast Grčka više nije
samostalna drţava pa poštovanjem svoje
baštine čuva slavnu prošlost.
o Epska poezija
Homer ( 8. st. pr. Kr. )
Najstariji grčki epski pjesnik. O njegovu se ţivotu ništa
pouzdano ne zna. Prema nepouzdanim podacima, bio je
slijepi putujući pjevač. Pretpostavlja se da je rodom iz
Smirne u Maloj Aziji.
Tvorac Ilijade i Odiseje.
Homersko pitanje
o Unitaristi ( smatraju da je Homer postojao i da je on
tvorac obaju epova ).
o Pluralisti ( smatraju da je postojalo više autora ).
o Lirska poezija
Monodijska lirika
Kratke, saţete pjesme u kojima se slikovito izraţava neka
tema.
Alkej ( 7./6. st. pr. Kr. )
o Rođen je u Mitileni na otoku Lezbu.
o Pisao je himne s mitološkim sadrţajima, domoljubne
pjesme s temama iz političkog ţivota te gozbene i
ljubavne lirske pjesme.
Sapfa ( 6. st. pr. Kr. )
o Iz Mitilene na otoku Lezbu.
o Vodila je „školu za djevojke“ ( neku vrstu udruţenja
u koje je pristup muškarcima bio zabranjen ).
o U njezinim pjesmama se odraţava zaljubljenost, ali i
nemir, ljubomora i očaj. Pisane su u formi himni,
epitalamija ( svadbenih pjesama ) i ljubavnih
pjesama.
Anakreont ( 6. st. pr. Kr. )
o Rođen je u mjestu Tej u Maloj Aziji.
o Njegove teme su vezane uz vedre strane čovjekova
ţivota ( uţivanje u radostima koje donosi vino,
ljubav, veselo raspoloţenje ).
Korska lirika
Dulja je od monodijske lirike, a kako sam naziv govori,
recitira je kor.
Pindar ( 518. – 442. g. pr. Kr. )
o Rodom iz Kinoskefale kod Tebe.
o Pisao je sve vrste korske lirike, a najpoznatiji je po
svojim epinikijama ( pobjednička pjesma; oda ).
o Tragedija
Eshil ( 525. – 456. g. pr. Kr. )
Rođen u Eleuzini u Atici.
Pisao je satirske drame i tragedije. Pripisuje mu se 80-ak
tragedija i 30-ak pobjeda na kazališnim natjecanjima.
Sačuvano je 7 njegovih tragedija:
o Orestija ( jedina sačuvana antička organska trilogija)
Agamemnon
Ţrtva na grobu
Eumenide
o Perzijanci
o Okovani Prometej
o Sedmorica po Tebom
o Pribjegarke
Sofoklo ( 496. – 406. g. pr. Kr. )
Iz Kolona kraj Atene.
Napisao je preko stotinu satirskih drama i tragedija, 20-ak
puta je pobijedio na natjecanjima.
Sačuvano je 7 njegovih tragedija:
o Ajant
o Trahinjanke
o Antigona
o Kralj Edip
o Edip na Kolonu
o Elektra
o Filoktet
Euripid ( 485./4. – 406. g. pr. Kr. )
Iz Salamine.
Pripisuje mu se 90-ak ( neki 70-ak ) tragedija.
Sačuvano je 17 njegovih tragedija i jedna satirska drama:
o Alkestida
o Andromaha
o Hekuba
o Helena
o Elektra
o Heraklo
o Hipolit
o Ifigenija u Aulidi
o Ifigenija na Tauridi
o Medeja i dr.
- Rimska knjiţevnost
o Posredovala pri unošenju grčke kulture u temlje europske knjiţevnosti.
Obično se dijeli u nekoliko razdoblja:
Prvo ( uvodno ) razdoblje
Od pojave prvih pisanih spomenika do 240. g. pr. Kr.
U ovom je razdoblju dominantna usmena knjiţevnost.
Poezija ima uglavnom obrednu ulogu ( izvode se pjesme u
čast bogovima, trijumfalne pjesme u čast pobjednik,
tuţaljke i dr. ), a pjesme su ispjevane u saturnijskom stihu,
svojstvenome narodnoj poeziji.
Drugo ( arhajsko ) razdoblje
240. – 80. g. pr. Kr.
U dramskoj poeziji javljaju se prve obrade grčkih drama.
Pojavljuju se i satire. Najveći procvat doţivljava komedija.
Razvija se pod grčkim utjecajem, a nerijetko se i prerađuju
grčki originali.
Treće ( zlatno ) razdoblje
80. g. pr. Kr. – 14. g. po. Kr.
Razdoblje najvećeg uspona rimske knjiţevnosti.
Dijeli se na:
o Ciceronovo doba
80. – 30. g. pr. Kr.
Borbe i propast republike.
o Augustovo doba
30. g. pr. Kr. – 14. g. po. Kr.
Car August zalaţe se za kulturni razvitak
drţave. Knjiţevnici se okupljaju u knjiţevne
krugove, a materijalno ih potpomaţu
ugledni građani.
Ĉetvrto ( srebrno ) razdoblje
14. – 117.
Rimsko se carstvo širi, stoga mnogi autori potječu iz
rimskih provincija. Dolazi do miješanja knjiţevnih rodova.
Epovi su povijesnog ili mitološkog sadrţaja. Zbog
autocenzure ( okrutnost careva ) satira se ograničava na
moralne i knjiţevne probleme. Javlja se i basna te epigram.
Peto razdoblje ( propadanja )
117. – 476.
Na početku ovog razdoblja dominantna je teţnja za
oponašanjem grčkih pisaca. Kasnije se pojavljuje kršćanstvo
koje na kraju postaje vladajućom religijom. Na taj način
zapravo prestaje poganska rimska knjiţevnost. Najveći
doprinos i obiljeţje ovome razdoblju daje kršćanska
knjiţevnost.
o Rimska komedija
Tit Makcije Plaut ( između 254. i 251. – 184. g. pr. Kr. )
Rođen u gradu Sarsini u Umbriji.
Sačuvano je 20-ak komedija. Najpoznatije su:
o Blizanci
o Hvalisavi vojnik
o Škrtac ( Aulularia; Komedija o ćupu )
o Zlatno razdoblje
Gaj Valerije Katul ( oko 84. – 54. g. pr. Kr. )
U Rim dolazi i Verone.
Njegov zbornik poezije „Pjesme“ sastavljen je od 116
pjesama. Njegove su pjesme tematski i formalno
raznovrsne, prevladavaju ljubavne pjesme.
Publije Vergilije Maron ( 70. – 19. g. pr. Kr. )
Rođen je u selu kod Mantove.
Najznačajniji rimski epski pjesnik. Njegova „Eneida“
postala je nacionalnim epom Rimljana.
Njegova djela rimska je knjiţevnost, a kasnije i
srednjovjekovna, uzela kao uzore:
o Bukolike ( primjer niskog stila; pastirski rod )
o Georgike ( primjer srednjeg stila; didaktički rod )
o Eneida ( primjer visokog stila; epski rod )
Kvint Horacije Flak ( 65. – 8. g. pr. Kr. )
Rođen je u Venuziji.
Njegovo se stvaralaštvo dijeli u dva razdoblja.
o Prvo razdoblje:
Satire
Osuda lakomosti
o Prva satira, predgovor cijeloj
zbirci.
Pretjerane strasti
Horacije opravdava svoje satire i dr.
Epode
o Drugo razdoblje:
Zbirka lirskih pjesama „Pjesme“ u četiri
knjge.
Poslanice ( Epistulae )
Dvije knjige koje obrađuju teme iz
svakodnevnoga ţivota, knjiţevne
teme i moralne teme.
Najpoznatija je „Poslanica Pizonima“
Publije Ovidije Nazon ( 43. g. pr. Kr. – 17./18. )
Rođen je u Sulmonu.
Svoja djela piše u formi elegijskog distiha. Njegovo se
stvaralaštvo dijeli na tri razdoblja.
o Prvo razdoblje:
„Ljubavne pjesme“ piše u formi ljubavne
elegije posvećene Korini.
„Heroide“ ( „Poslanice junakinja“ )
„Ljubavno umijeće“ je parodično-didaktični
ep u tri knjige.
o Drugo razdoblje:
„Metamorfoze“ su sastavljene od 250 priča iz
mitologije pisanih heksametrom i
raspoređenih u 15 knjiga.
„Fasti“ ( „Kalendar“ )
o Treće razdoblje:
Kao prognanik piše dvije zbirke elegija:
„Tuţaljke“
„Poslanice iz Ponta“
Marko Valerije Marcijal ( oko 40. g. – 104. g. )
Rođen je u mjestu Bilbilisu ( Španjolska )
Njegovu ostavštinu čini više od deset knjiga epigrama.
EUROPSKO SREDNJOVJEKOVLJE
- Aurelije Augustin ( 354. – 430. )
o Filozof, pisac i učitelj retorike.
o „Ispovijesti“
Prva autobiografija u današnjem smislu te riječi.
- Junačka epika
o Tijekom srednjeg vijeka se postupno razvija lik kršćanskoga viteza, ratnika
koji uz ratničke vrline posjeduje i vrline proizašle iz kršćanstva i
feudalizma: poboţnost i vjernost vladaru.
Beowulf
Najraniji prikaz takvog lika. Javlja se u istoimenom
staroengleskom epu iz 10. st.
Chansons de geste
Junačke pjesme, pjesme o junačkim djelima.
11./12. st. u Francuskoj
Pjesan o Rolandu
Francuska knjiţevnost
Nastao je u 11. st., a tekst je očuvan u rukopisu iz 12. st.
Govori o Karlu Velikom
Pjesma o Cidu
Španjolska knjiţevnost
Nastala je oko 1140. g.
U djelu je opisan Rodrigo Diaz del Vivar, Arapi su ga
nazvali Cid Campeador ( Gospodin borac )
Pjesma o Nibelunzima
Njemačka knjiţevnost
- Viteški roman
o Viteza krase temeljne vrline: hrabrost i vjernost. Ĉinjenicu da se u viteškim
romanima vitezovi bore s natprirodnim silama i da se pojavljuju magija i
čarobnjaštvo zahvaljujemo mitološkim motivima. Kršćanskim motivima
objašnjavamo simboliku i alegoriju koja se pojavljuje u romanima.
o Roman o Tristanu i Izoldi
- Lirska poezija
o Trubadurska lirika
Pojavljuje se krajem 11. st. u Francuskoj
Vrsta dvorske poezije namijenjene svijetu feudalnog plemstva. U
njezinu je središtu svijet vitezova i njihovih dama.
Bernart de Ventadorn ( 12. st. )
Walther von der Vogelweide ( oko 1170. – 1230. )
o Vagantska lirika
„Carmina Burana“
Zbornik srednjovjekovne svjetovne i religiozne lirike.
Nastao je oko 1230. godine.
Uglavnom je na latinskom jeziku.
HRVATSKA SREDNJOVJEKOVNA KNJIŽEVNOST
- Sveta Braća, Konstantin Ćiril i Metod, 863. su ponijeli osnovne tekstove za
bogosluţje prevedene na staroslavesnki jezik i zapisane na glagoljici ( novom
pismu koje je sastavio Konstantin Ćiril ).
- „Traktat Crnorisca Hrabra“
o O pismenima
o Tekst je nastao u 9./10. st. u istočnoj Bugarskoj
o Pisan je staroslavenskim jezikom
- Zapisi u kamen
o Plominski natpis ( crkva sv. Jurja u Plominu ), 11. st.
o Valunska ploča ( groblje iznad Valuna, otok Cres ), 11. st.
o Krčki natpis ( uklesan na jednoj zgradi u Krku ), 11. st.
o Bašćanska ploča
Oko 1100. godine, u Jurandvoru, selu kraj Baške na otoku Krku.
Nalazila se u crkvi sv. Lucije.
Jezik je hrvatskostaroslavenski, a pismo glagoljica prijelaznog tipa
Darovnica hrvatskoga kralja Zvonimira
- Hrvatska srednjovjekovna proza
o Vinodolski zakonik
Nastao je u Novome ( danas Novi Vinodolski )
6. Siječnja 1288.
Popis običajnog prava, zapisano je u 75 članaka, a posebno su
dobro razrađene stavke kaznenoga prava.
o Ljetopis popa Dukljanina
Slavenski jezik
U 12. st. preveden na latinski, a u 14. st. na hrvatski
o Zapis popa Martinca
1493. godine
o Pismo Nikole Modruškoga
Nastao je između 1477. i 1480. godine
- Poučna proza
o Lucidar
Narodna enciklopedija
Oko 15. st.
- Svjetovna proza
o Rumana trojski ( Roman o Troji )
Srednjovjekovni viteški roman
Zapisan u Petrisovu zborniku
o Aleksandrida
14. st.
Smatra se najljepšim pripovijedačkim djelom juţnih Slavena.
- Srednjovjekovna poezija
o Va se vrime godišća
o Šibenska molitva
Zapisana je u drugoj polovici 14. st.
Najstariji hrvatski latinicom zapisan pjesnički tekst
o Svit se konča
- Srednjovjekovna drama
o Muka svete Margarite
Dramatizirana legenda o sv. Margariti
15. st.
- Počeci tiskarstva
o Pojavljuje se potkraj 15. st.
Prva u Kosinju ( od 1491. – 1493. )
Druga u Senju ( 1494. – 1496.; 1507. – 1508. )
o Inkunabule
Knjige tiskane prije 1500. godine.
o Misal po zakonu rimskoga dvora
Prvotisak
Završeno je 22. veljače 1483.
Recommended