View
326
Download
13
Category
Preview:
DESCRIPTION
Sedma zbirka Ognjena Radovića „Arpeggio“ dostupna na internetu Ognjen Radović je objavio sedmu zbirku poezije „Arpeggio“, koja je dostupna za besplatno preuzimanje na ognjenradovic.wordpress.com i www.facebook.com/ognjen.radovic.poezija. Ilustracije za zbirku je uradila Vedrana Karadža. Središnja tema zbirke je ljubav. Ovaj put, za razliku od prethodnih zbirki koje su imale istu centralnu temu („Tahtaline“, „Indigo“ i polovina zbirke „Hapo biraki“), zbirka se bavi mnogobrojnim trenucima u vezi između dvije osobe koji se najčešće tumače kao nevažni i prolazni, poput zajedničkih trenutaka odmora, interakcije sa prirodom i tišine. Centralna misao zbirke objedinjena je u njenom nazivu „Arpeggio“ (Arpeđio), preuzetom iz teorije muzike, što bi doslovno značilo „razlomljeni akord“. Upravo tako, jednako kao sviranjem nota akorda jedne za drugom, pjesme u zbirci nastoje da raščlane sitne trenutke sreće i tuge koje dvoje ljudistalno grade, imaju i dijele. Zbirka je sastavljena od pjesama sa tra
Citation preview
- 2 -
Ognjen Radović
- 3 -
Dijani
- 4 -
***
ništa na ovom svijetu ne živi dovoljno dugo
da upozna svo sunce vodu vjetar i grane
i ti me voliš dok se iz tebe sve čežnje
u mene i bezdan plavog neba sade
ništa na ovom svijetu ne živi dovoljno dugo
da upozna svo sunce vodu vjetar i grane
- 5 -
***
uz sve zemljotrese i urvine vode
dok se vukovladi o zlo prebivaju
sve od nas samo se njima gradi
kao nepresušna kam i polja lave
uz sva grotla i brzake naopako date
dok u dvorištima djeca u prah pršte
sve iz nas sad se samo na kraj niže
kao duga vjera da mrak brzo prođe
uz sve pometnje u zemlji i stijenju
dok iz kuća i živice samo gar klizi
sve iz nas zdušno samo travu zori
kao dug čežnja što se sreći vraća
- 6 -
***
uz svu starost što se na nas lijepi
dok se ptice preko krovova nižu
sve krošnje samo naše tajne gaje
kao pokreti vjetra što dugo gore
uz sve bolesti što se oko nas grade
dok se tragovi puža po zemlji ruže
sve zadrške same sebe opet slute
kao premeti dana što se krto sitne
uz sve živote što u nama trnu i rastu
dok se ostanci prljavih čaša mrijeste
sve trudbe od nas u duga jutra idu
dok nam se šake na vrh brda tupe
- 7 -
***
uz svo vrijeme što se nama miri
dok se pauci na gredama sitne
svo dobro će u previdu tiho zreti
kao da tvoj život zbog njih traje
uz sve što se nekad treba zbiti
dok sve samo novu jaru donosi
svi prekori u nastanku sad traju
kao da mene u novu sreću sade
uz sve pantljike što u more padnu
dok u nama sitni previdi jenjavaju
sva gubljenja dana su nam draga
kao da kroz nas opet gubitak čeka
- 8 -
***
uz sva zbrajanja pogodbi i slutnji
dok niz mokar put sluz lipa bazdi
sve zadrške uz prevrat iz nas idu
kao da će im sve vukovlade dati
uz sve pokrete ka jagmi novog dana
dok obleti gavrana čvrsnu naše strave
svi blagi dodiri u jutarnjem suncu pupe
kao da nam prošlost u zemlju zlo vraća
uz sve prekore pokreta i oprosta
dok ljetna kiša mrsi vjetar i lišće
svi prebjezi se opet u jedu troše
kao da nam životi zauvijek traju
- 9 -
***
uz sve prestupe koji kao noževi kole
dok se jutarnji okreti ptica ne ustale
sva moja srdžba uz mir na nos viri
kao da nam krv'ca nije života dala
uz sve pomicanje zemlje iznad neba
dok se iz saksija napolju linije vode
sva moja dragost mi do mržnje stiže
kao da mi tren kroz zube u dah klizi
uz sve dodire koji se kotrljaju niz brda
dok najdalje grane ne utaže kapi kiše
sav naš trag sad boranje zemlje drži
kao da nam tuga samo živote daje
- 10 -
***
uz sve izglede malih života
dok sunce prozore i biljke grije
sva moja tišina u draž se meće
kao da samo sebi oprost dođem
uz sav prolaz što se od straha odvaja
dok vitice uz rub kuće do greda stižu
sva tvoja žurba u trenu odmora raste
kao da se tad jedno drugom damo
uz sav stalni stid što opet neprestano klija
dok trepavice ne upiju ostale obrise toplote
sve naše borbe protiv jeda i novog klonuća
kao da našem trudu nikad ravne bile nisu
- 11 -
***
uz sav prevrat novih nizanja dana
dok rastinje oko kuće žile ubada
sve granice sad se sobom pune
kao stalno mirenje naših života
uz sve propuste novih nizanja noći
dok svu kišnicu oluci i tlo ne iskape
sve granice nama samo sreću daju
kao obadi što u nama brzo rastu
uz svo vrijeme koje kroz nas koli
dok sva tuga ne uvene od sreće
svi prestanci opet sve duže traju
kao moja gorda ljubav u tebe i nas
- 12 -
***
uz sve krte oproštaje i čežnje
dok se tuga kroz ušice iskapa
sve u nama sad se stalno voli
kao pažnja što u stravu staje
uz svu glad za životom stalnim
dok mjesečina ne prekrije mrak
svi zagrljaji ruku i tijela opet vire
kao cvijeće što poslije kiše gori
uz sav progon rastava i ostanka
dok vjera u svjetlace po danu spi
sve se nade u naše živote troše
kao što smrti samo drugom idu
- 13 -
***
uz sve preostale uzdisaje i ape
dok duga rijeka u grad krivuda
sve ponornice javu i dan kote
kao duga prijetnja naša djela
uz sva dugačka ganjanja i prijetnje
dok nam krv kulja u čeljusti i na oči
sva nepotrebna briga u nas se sije
kao neprestana kuka noćnih huka
uz svu ostalu ljubav i morsku pjenu
dok se kroz vjetar u dah pomičemo
naše dlake sad ka nebu oluje vole
uz sve naše strahove sreću i glad
- 14 -
***
uz sav nepregled od mora i munja
što u nama živote nasumice zbraja
sve se o mrko stijenje oštro romori
dok ljudi u žutilu sunca dugo žlište
uz sve nepokretne šišarke u visu
dok nam rastva u račve bliza raste
sav šum mora i rakova na nas klizi
kao što u slutnji jutra strah narasta
uz svu travu i sluz što na butine stiže
dok samo tama i struje voda ne ostanu
sve naše šake narast i urast uvijek jesu
kao najveće nebo u najboljem smijehu
- 15 -
- 16 -
***
uz sve što iz mene u poskocima izbija
dok okolne ptice mrve skakavce i muhe
sav odjek mirnih šuma oko nas se gradi
kao što sav moj prekor prema tebi blijedi
uz sav pamtivijek kad je nebo prazno
dok se oblaci nanovo počinju zbrajati
sva obilazna muka i trudba opet su tu
kao mrtve grane na svoj ovoj zemlji
uz sve što u svakom danu ostaje i prijeti
dok najdalji zvuci pećina u nama rastu
sve životinje iz zemlje u vjetar se vrte
kao sva moja pažnja i dobrota za tebe
- 17 -
***
uz sve korake koji se napolju krto čuju
dok se umorni zapah trulog lišća sokoli
sve mijene u meni naopačke se slažu
kao sva jeza o kraju života i tragu dana
uz sve kapi što nad lišćem tušti
dok južina ne satre sav mir i stid
sve što jesam sad u drveća leti
kao sav dosluh dana što jedri
uz svu trajnost što u iznemoglost prelazi
dok se najjače cvijeće u crno ne izgradi
sve što pod nebom kli sad o nas zapinje
kao sva sreća što ispod nokta uvijek raste
- 18 -
***
uz svu prašinu i prah što u jesen preostanu
dok im neprestani oblaci u nizini o glavi rade
sve što se u kuću nabira sad iz nje opet klizi
kao sva trudba dok živote i vrijeme stičemo
uz sva duga koračanja prema vodi i od nje
dok polen ne napuni suze grlo i sve drugo
sve ka čemu munje trče u doba okršaja
kao jeza sad sa mene po tebi se prazni
uz svo preostalo vrijeme za gledanje u dalj
dok nepresušna kiša sušu sutra ipak uslovi
sve iz bunara na nas kidiše da nama ostaje
kao najdublja gordost kad se zlu inatimo
- 19 -
***
uz svu klet što klija i u zore jako rudi
dok ćukovi ispod krila dugu noć sne
sve što u namacima i propustima sija
kao trenuci spasa nam se uvijek čine
uz preostale pokrete peraja u rukavcu
dok se vjetrovi u šumama opet mlate
sve se nanovo iz sumnje u strah drži
kao što meni samo trudba i trud stoje
uz nakane koje moraju da se ostvare
dok najduži pokreti puža ostaju u tragu
sva gorda pažnja u odušak sreće raste
kao najbolji dan između nas u ovu jesen
- 20 -
***
uz svu izdržljivost kojoj se nadam
dok preostalo lišće još kratko duži
sva sreća vampira u lagodu raste
kao najbolji dan u najgoroj noći
uz sve nasumične romore vjetra
dok ostaci straha više nisu važni
sva trudba sad više nije potrebna
kao ni nama sreća nakon duga zla
uz svo opisivanje krugova u vodi
dok prah mržnje samo dno bode
sva tražnja iz gladi u spokoj bježi
kao mi dok nam se krv'ca sjemeni
- 21 -
***
uz sav nastavak kobi u panju
dok se šišarke u zemlju bodu
svi neprimjetni pokreti gore
kao vatre na brdima dima
uz sve draži i nadražaje u smiraj
dok obodi oluka vodu ne ispuste
sva mržnja sad se u želju premeće
kao more dok se oko nje tama vrti
uz svu grižu savjesti što iz čela vapni
dok se rogovi jelena o mahovinu taru
sva slutnja sad nam ovo nebo čereči
kao nepregledno tlo što zvijezde žudi
- 22 -
***
uz sav pokret što sapi steže
dok se slina na slanutak kači
sav udah na bijeg od jare gazi
kao mi dok nas krugovi vrte
uz sav mir što u krljušt ruji
dok se sunce o krv vlaži
sav napon u zahvat čeka
kao mi dok nas zóve mute
uz sav prolaz kroz šiblje
dok se sjena na oku hladi
sav zagriz na stanku raste
kao mi dok nas život ima
- 23 -
***
uz sav trag sline i kopita
dok slutnja nadomak klija
svi naši pokreti sad nestaju
kao snijeg o sapi žeravljen
uz sve ište i apu iz kamena
dok uspravni pravci dan drže
sva razručnost objeručke kli
kao moja nada u istek dana
uz sav ostatak topota i grive
dok zubi na tlu u razdvoj grizu
svi pomaci zemlje mene vuku
kao najdalja tama iznad tebe
- 24 -
***
uz sav nepovrat u krošnjama
dok stijene mrznu i vode grizu
sve slutnje i kleti iz čela ruže
kao nakana od mene velika
uz svu tugu u ibricima vode
dok drhtave sapi u zov kreću
svo vrijeme sad predugo traje
kao objeručka naslada zla
uz sve repove i kopite u osvitu
dok nemar iz mene u tebe jadi
svi virovi neba pod zemlju lete
kao mokra igra u odmornoj travi
- 25 -
***
uz sve što na pučinu dreždi
dok se oblici u sjenama drže
sve što se iz zemlje opet troši
kao inje na mokrom podu traje
uz sve što se iz drveća rađa
dok jata mirisa u nosnice stižu
sve što se iz nas nama vraća
kao mraz u jutra dugo prolazi
uz sve što se zemlji opet daje
dok draži na prste opet sviću
sve što u nama radost plijeni
kao draga rosa niz grlo cvjeta
- 26 -
***
uz sve što iz neba sipa
dok se cvijeće povija
sve što na nama titra
kao rijeka u šaci bruji
uz sve što iz vjetra luta
dok se prah u kam topi
sve što po nama dršće
kao lava na noktu kori
uz sve što iz vode lije
dok se grane opet moče
sve što iz nas u mrak ide
kao iskre uvijek se vrati
- 27 -
***
uz sve crne oči što tar grade
dok se rogovi na glave sade
sve krune sad samo zlu stoje
kao najdublja gar iz naših usta
uz svu smrt što se o život tare
dok se kandže u krila premeću
svi kljunovi sad samo meso vole
kao najdraži dah što iz nas kopni
uz sve pokrete što u stanke trunu
dok se masna čeljust o mrak upinje
sva t'ma se oko nas na pokor niže
kao naša tuga u sreći rastočena
- 28 -
***
uz svu sumnju u mene samog
dok se prostor između vlati tanji
svi vjetrovi sad na vazduh liče
kao oblost vode u udaru mraka
uz sav nerast što iz glave škilji
dok okolne planine u prah jure
sva jurnjava života sad ostaje
kao razum da me sobom plijevi
uz svako blago jutro u zrenju
dok obadi u novo meso srljaju
sva nakan je zauvijek dobra
kao krošnje što navijek rastu
- 29 -
***
uz sve prelete južnog vjetra
dok nebo kao mušmule izgara
sav prekor iz dugih urvina stiže
kao podbodeni konji vučjih zuba
uz sve što oko nas vazda bude
dok noć kao stare kruške deblja
svi prelazi života iz šuma rastu
kao utvare krvavih očiju i sline
uz sav nepregled što iz oka vabi
dok se uzimači dana o noć umaču
sva živa jed opet na razrok biva
kao tren tišine u bašti poslije kiše
- 30 -
- 31 -
***
uz sve trke kroz guste šume
dok se mir lišća o plam tare
svo nebo u mene gordo ulazi
kao orošeno čelo u ljetnu noć
uz sav prezir i napredak zla
dok jednako šiblje u vodi vri
sva brda sad tek oku draga
kao trnje ruža na rezu usne
uz svu čežnju što na vrh izlazi
dok rastanak neba i zemlje čuči
sve alave ale pored nas se vrte
kao drhtaji i trzaji koji sreću daju
- 32 -
***
uz sve duge priče i t'ma kletve
dok oprez iz krtičnjaka navire
svi pokreti u šumi sad se lede
kao najdalja pećina moga jeda
uz sav razboj što u dlan stane
dok patke krešte u dugoj vodi
sve što u meni čeka sad srlja
kao dugi vir što lave rastače
uz sva ganjanja u izmacima
dok se krt' dlaka nanovo diže
svi dani sreće nanovo rastu
kao naša vjera u nas i ljubav
- 33 -
***
uz sav strah što niz kore klizi
dok zemlja više u zeleno trči
sva kamen i vrlet opet su tu
kao ropac slasti i gladna jada
uz sve tragove pčela u boru
dok obad nad glavom kruži
sav rast u nizinu brzo prijeti
kao draž od kazne i sreće
uz sve prestanke novih dana
dok se naše nade u noć toče
sva zora u meni nanovo buja
kao dugi udah okolnog života
- 34 -
***
uz sve prepade što iz kuća vire
dok snijeg ispod zemlje bubri
svo sivo nebo u nas usječeno
kao žerav vapaj za suncem
uz svo žarko rastakanje u dan
dok noć sokoli vampire i slutnje
sva žitka srdačnost o tebe tuli
kao razroke košute u nemaru
uz sav zeb što iz kora pilji
dok se sigurna jed skuplja
sav ovaj mrak iznad glava
kao tvoja kosa iz usta vrca
- 35 -
***
uz sav trag u snijegu
dok grane u inje vrve
svi prozori u put riju
kao tren što grize
uz sve jedre pokrete
dok se u mene svode
sav rast nanovo kopni
kao barut oko zrna
uz sve crne dlake i zimu
dok zora naprijed ne zri
svi trnci kože u kost klize
kao ti u ruke moje uvijek
- 36 -
***
uz svo dudinje na prozorima
dok su krtole u tlu i snijegu
svi ovi dahovi iz nosa i usta
kao daleko more u novo čile
uz sav pokret okolnih ptica
dok jedri obrazi na krt lete
svo ovo slavlje opet tašti
kao svi snovi u bolje sutra
uz sve uholože tokom proljeća
dok se cvjetovi obrću i okreću
sva moja strepnja u strpljenje ide
kao tvoj pogled što u šaku stane
- 37 -
***
uz sve što na zemlji preostaje
dok slavoluci reže na nove kiše
sva ujdurma u dječije igre raste
kao bolja ljubav za prošle dane
uz sav mraz što se niz debla runi
dok se pokoja ptica u vjetru čuje
svi preostali pokreti u četinje rastu
kao čekanja koja nikad ne ostare
uz svo vrijeme koje u nama biva
dok gorušica strave stalno gubi
sva obodnica u bodlje ruža raste
kao tren za nadu u opalom garu
- 38 -
***
uz sva brda što se iz mahovine dižu
dok nemarni konji po vjetru struje
sve grive na nove dlake opet nítne
kao naša navab na nove zluradi
uz sve kiše što u grla streme
dok se medvjedi u šume grade
svi topoti kandži u meso sječeni
kao naš runolist na drhtaj kaplju
uz svo rastinje što pri zemlji traje
dok sječiva iz panja u fijuk trnu
sve mušmule na dugu gar smrde
kao naša krv'ca prezrela od nas
- 39 -
***
uz svo pomanjkanje što iz mene sije
dok najdalja kiša ka nama uvijek ide
sav prebac u magli na vrh brda trči
kao razmirice u pomrčini mrkloj
uz sav pokret što sa grotla stiže
dok pobaci jesenjih grana tlo kite
sva jara iz potiljka o nosu se koti
kao sapi kopitara u ostalom danu
uz sve što opet na vidjelo grdi
dok sreća iz čežnje u drag kli
sva moja t’ma sad od mene ide
kao kad naša krv krv'cu ispušta
- 40 -
***
uz sve što može u dlan da stane
dok je godina na izmaku kao voda
svo prijeteće sunce u oblak uranja
kao sva moja drač i tetrjiebov pjev
uz sav promašaj oglodanog stakla
dok u meni samo odraz mjesto drži
sva zla kob na dušicu rose kupi
kao preostali dimovi iz ove kuće
uz sve nade i neiskaljene mržnje
dok tacne zveče o tamne stolove
sva tvoja tišina opet tragove traži
kao novi vjetrovi u proljetne kiše
- 41 -
***
uz sve tačke novog jeda i traga
dok mi od čela do pete trnci reže
sve što iz mene na zrna tuge kulja
kao sreća od nas zemlji rosu nosi
uz sve ove uvlake i crne visi
dok ti na nozdrve pjena vapni
sve iz tebe sad u nepolet ruji
kao tiha raznobojnica u vodi
uz sve niske prstiju i vretena
dok nam se obadi u oči bodu
sve što u nas niske sreće sluti
kao naručje dno pećina mrači
- 42 -
***
uz sve stručke stakla i metala
dok nam želja sitno tabane liže
sve trave opet u otpad rastu
kao da sve samo sebe treba
uz sav miris koji iz kuća klizi
dok nam rujnica iz obraza puzi
svi svjetlaci o fenjere se pale
kao da se sjete u dah grade
uz sve kapi što u vode teku
dok nas rastva opet spaja
sva zemlja u licima se zbraja
kao svo lišće i nebo i zvijezde
- 43 -
***
uz svo more do kojeg nikad nećemo doći
dok se oko nas samo sjećanja opet ruže
svi mirisi šljiva u kazanima na mokro liče
kao naše tuge što se pod olucima trpe
uz sav mrak iz sobe u dugu noć ide
dok se prijetnje drugih u nas sviju
sve vrbe u okolnim dvorištima krte
kao naša sreća dok niz dvorište klizi
uz sav premet što se o zidove još krši
dok velike nade u javu dodire ne stvore
svi vjetrovi se niz ulice nanovo razlažu
kao naša zebnja dok nam pjesme dira
- 44 -
***
uz sav krad što se u članku koti
dok pčele i ose kroz zavjese ruje
sva naša opet glad u tanjire raste
kao prekretnica iz šume na brdu
uz sve razlike što se o borove taru
dok se pčelinjaci u osinjake vrte
svi dugi dani se u proljeću kote
kao med dok se niz bradu sliva
uz svo kamenje što iz vode ponire
dok se polen sa krila po podu kotrlja
svo drago vrijeme preostalo sa tobom
kao uzdah iz kože u slad se tiho ganja
- 45 -
***
uz sve ruš'ne trešnje iz behara došle
dok me razroka neman nadugo zaptiva
sve moje nade u napušteno suđe staju
kao tvoji kapci što od vode opet bubre
uz svu so što se iz svega uvijek dvoji
dok me gorušica u rast jablana kači
sva moja dužina o zemlju navaljena
kao tvoja kosa u dugom mlazu vode
uz sve mirise zove što po krevetu vapne
dok me zlurada strepnja po podu zgrće
svo moje odole nebrojene puteve krasni
kao tvoje oči dok po leđima zemlje ideš
- 46 -
***
uz sve jadikovke okolnih sjena i eja
dok me želje opet zlurado rastaču
sve moje u premetu ovog dana stoji
kao tvoja zobljiva usta u jutra i noć
uz sve pokrete kružnica u drveću
dok me trnje ruža u crveno zovu
sva moja ljepota se o kuću otire
kao tvoj bijeg što je od mog jači
uz sve pokrete voda u dvorištu
dok mi gliste po šakama znoj riju
sva moja kud u zemlju natrpana
kao tvoj jed niz crepove bačen
- 47 -
***
uz svo drobljenje zemlje i kamenja
dok mi tvrda kost o čelo tjeme gura
svi moji tragovi iz kiše u blato duže
kao tvoje oko dok iza paprati jača
uz sav prelaz iz lave u kamen
dok mi krv kao nož u risu trne
sve moje prečice u jednom danu
kao tvoj trk niz vode opet blistav
uz sve sjete što u pećinama ruje
dok me ostatak života obuzima
sav moj strah sad u trn stane
kao tvoja parnica u nove sreće
- 48 -
***
uz sve okrete okolnih muva
dok mi grane grlo ne sviju
sva moja boljka na uši viri
kao tvoj glas u topla jutra
uz svo bacanje tople vode
dok mu krljušt i opna rastu
sva moja muka u slap slivena
kao tvoja nemušta riječ u zoru
uz sva stabla do uglja pokrivena
dok me kost opet iz ničega krti
sav moj rad i usud nadaleko zri
kao ti u rane noći predugog ljeta
- 49 -
***
uz sve šume što u vatru trnu
dok mi se prsti o dlanove rune
sva moja muka u slap istočena
kao tvoj jed u kupinama ostaje
uz sve ptice što se mravima bliže
dok mi kosa naniže i naprijed bježi
sav moj strah na nosnice draž plete
kao tvoj gležanj u huk sova sveden
uz sav znoj jutarnjeg cvijeća
dok mi kapi za potiljkom rastu
sav moj život u zdjelama riže
kao tvoja kosa u ustima šuma
- 50 -
***
uz sve što nikad nije bilo
dok mi se život o smrt kali
sva moja drač na zlato sija
kao tvoj bijes u činiji vode
uz sve šume što ih vjetar krši
dok mi na nosu sva draž stoji
sve moje riječi u glasove idu
kao tvoje lice u sumorni dan
uz svo vrijeme koga više nema
dok mi sve za mene drago bude
svi moji vijekovi u prste okopnili
kao naš rast’v u obrtima dugim
- 51 -
***
uz sve što iz cigala opet navire
dok mi nad glavom krov kopni
sva moja tušta u tmu se zbraja
kao tvoje lice u polumraku bora
uz sve što kroz ograde opet ciči
dok mi rastinje niz gleđi zeleni
sav moj bol u čašu soli staje
kao tvoja kosa u šimšir trajna
uz svu glad što iza bregova raste
dok mi granje opet režanj napinje
sve moje nerasti opet su mi mile
kao ti dok niz drvored dugo kliziš
- 52 -
***
uz svo kamenje što se od zemlje runi
dok mi prsti šake ruke ramena traže
sve moje duži uz orahe opet jezu dižu
kao ti dok ti presahla sreća na panj ide
uz sve planine što zemlju i dalje krše
dok mi brada opet na nezaborav liči
sve moje nade obrnuto o tugu rastu
kao tvoj trk risa u mokro ljetno jutro
uz svo nebo što iz gornjeg mraka stiže
dok mi leđa na kosti i kičmu ne usne
sav moj trag u zemlji o rijeku se spori
kao ti dok te krošnje meni daju i kradu
- 53 -
***
uz sve talase što na pokret zemlje drhte
dok me šaka bez stiska u zahvatu drži
sve moje jeze u tri drhtaja opet staju
kao tvoje oči pod šumama i potocima
uz sve mreže što se o lisice napinju
dok mi zubi kroz mijenu krv nude
sva moja strava u hordu zala raste
kao tvoja kosa pod vodu zabačena
uz sve kiše što u zeleno doba pupe
dok mi glas opet sve jezike ne otvori
svi moji nasladi u plov riba zamiču
kao tvoj bijeg uz obode ravnogora
- 54 -
***
uz svo kamenje satrano pod košutama
dok mi stopala sad samo na umor liče
sva moja glad u mahovinu opet zarasla
kao tvoji prsti dok novo stijenje gone
uz svu smolu bora na jezicima jelena
dok mi kružna dobrota u strah prelazi
svi moji pogledi nanovo paprati krče
kao tvoj mir dok ti kukovi vodu uvrću
uz svu grmljavinu što kroz rog leti
dok mi kožu nova vodica opet ruži
sva moja jeka samo u pećine staje
kao tvoje oči dok obzorje opet plave
- 55 -
***
uz sav krš pod nogama jarčeva
dok mi se kapci na sunce navrću
svu moju jad samo vrelina drži
kao tvoji promakli koraci u suton
uz sav pijesak što se za kosu lijepi
dok mi niz kičmu gušteri gamižu
sav moj pomak u šišarkama čuči
kao tvoja ramena u vodu umočena
uz sve vrtače što negdje daleko čuče
dok mi zrna soli prsa o zemlju taru
sve što pod hlad može da stane
kao tvoj pogled i znoj kratko traju
- 56 -
***
uz sve bukve što opet trepere
dok se vjetrovi na zglobove nižu
sve čežnje u meni iza ušiju stoje
kao tvoja kosa pod suhim lišćem
uz sve drozdove što nebo preleću
dok okolno kamenje u deblima čuči
sve nade do tebe nanovo jake stižu
kao tvoji prsti dok se za koru lijepe
uz sve šumove koji stalno rastu
dok u panjevima godovi ne kruže
sva vreva iz nosnica na krv liči
kao tvoje lice dok vodu i zube lije
- 57 -
***
uz sav porast tamne trave
dok se pauci u njoj mrse
sav trag puža na mojoj ruci
kao tvoji nokti po koži cvatu
uz svu resku vodu iz sjena
dok se jarebice tu komete
sva tišina u nama se zbraja
kao tvoj predah u stijenju
uz sve drhtaje okolnih njiva
dok brda opet na krtole liče
sav mir nam po licima curi
kao tvoje oči u smiraj voda
- 58 -
***
uz sav sliv kiša po kućama
dok omora ustaje u svoj sili
sav trenut tišine sad je dug
kao tvoj pogled kroz prozor
uz svu silu gromova u daljini
dok ptice iz krošanja bježe
sav premet dugih čežnji čeka
kao tvoje šake u lomu imela
uz svu zadršku hladnog daha
dok se gliste uvrću u zemlji
sva naša dob u nama jača
kao ti u tihi ljetni sumrak
- 59 -
***
uz sve lepete na pucanj iz brda
dok okolne rijeke u zemlju riju
sav moj rast sad u šaku stane
kao tvoj dlan dok u žitu kliziš
uz sav juriš crnih vjetrova
dok vrtače u brda pupe
svo moje zlo smola drži
kao tvoj smijeh moja usta
uz svu dreku najbližih konja
dok šume kamenje trijezne
sva moja kob se na vlati vrti
kao tvoji članci dok u rosi rujiš
- 60 -
- 61 -
***
uz svu drač što se na grane lijepi
dok sove iz debala mrtvace zovu
sav moj bezduš na vrh prebijen
kao tvoj okret dok te vrtača guta
uz sav mrak što iz neba klizi
dok zmije u rupama rastu
sva moja kal opet pršti
kao tvoj odskok gladni
uz sve demone što u sebi žlište
dok psi mokre brade o veš taru
sav moj porast mijene nabraja
kao ti o litice dok te fijuk prati
- 62 -
***
uz sve vatre što se niz šume nižu
dok grotla iz neba pod prste staju
sva moja slutnja u javu se gradi
kao tvoj kosa dok je kiša valja
uz sav romor kapi što drveće gradi
dok sva zelen u crno opet prelazi
sav danak u krvi niz mir se krasni
kao tvoja brada dok u jezeru sija
uz sav pokret preostalog lišća
dok se prah na zemlji čvrsti
sve što na mene sa dna seže
kao tebi prst soli opet se gasi
- 63 -
***
uz sve poglede sa brda
dok se drač u vodi mrvi
sve nakane mojih bedara
kao tebi glas na dah slute
uz svo mastilo niz rijeku vrlo
dok se pantljike o ribe mrse
sav moj strah iz crnog čela
kao tebi rast divno krasni
uz sav obzor na staklu stjeran
dok se vjetar na borove penje
sva draž iz mene sad raste
kao tebi sva sreća u daru
- 64 -
***
uz svu zemlju što na draž liči
dok ptice iz šipraga na jug klize
sva strava iz mene na panj pada
kao tvoj trk dok ti dah ne prestaje
uz svu ilovaču što do neba raste
dok se zmije na drveća brzo dižu
svo držanje po strani u napad ide
kao tvoja šaka dok koru odvaja
uz sve piljke što obalu sitne
dok ose nad voćem obleću
sva strava u stomak svrdli
kao ti dok me po podu vučeš
- 65 -
***
uz sve suše i kiše nad tlom
dok sva glad u stomak stane
sve opet u nepolet dugo vrleti
kao ti dok se iz drveća dižeš
uz sav gar i prah pod zemljom
dok se zmije na stablima kote
sve na razmak od života ide
kao ti dok ti oči iz šaka rone
uz sav rast biljaka i oblaka
dok se grotla u vodi upinju
sve iz smrti ponovo raste
kao ja dok mi lice grliš
- 66 -
***
uz sve dokonosti što iz čela vire
dok okolno šipražje u staklo kreće
svi zastoji sad su opet samo naši
kao trenuci prije najdaljeg bijega
uz sav namak komaraca i iverja
dok samo tihi lepeti u noći rastu
svi pokreti vjetra u nama zru
kao obod jesenjeg voća u vrtu
uz svo praskozorje u oknu
dok se hljeb na podu runi
svo sunce u zrake izbiva
kao naša lica u hladovini
- 67 -
***
uz sav granit što na noć crni
dok se obla lava uz grla penje
sve iz vjetra u borovnice trne
kao ti dok ti kosa u jutro raste
uz svu mahovinu što sivi
dok se voda na bok kači
sve iz dubine neba ruji
kao ti dok te kiša stiže
uz sve ove pokrete orlova
dok hridi o nokte zapinju
sve iz mora u so se gradi
kao ja dok ti očnjaci rastu
- 68 -
***
uz svo držanje što se u šišarke tka
dok okolni obodi brda kuće sijeku
svi drhtaji zemlje u zemlju opet idu
kao rad što se radnom raditi ne da
uz svu jeku što je šuma nanovo hvata
dok opali oblaci sad u jaru neba stižu
sva moja draž o tebe se opet uspinje
kao dugi povoj životinja na balkone
uz sva trčanja i traganja od usuda
dok nestalni dan opet u tren stane
sve što tebi dam meni se bolje vraća
kao što se trave na novo sunce dižu
- 69 -
***
uz sve pokrete ječma u šerpi
dok okolne grane vrijeme rune
sve iz tebe mene dražim čini
kao cvijet što na prozoru rudi
uz sve trzaje lopatica u prepadu hlada
dok se sve mušice uz sijalice na spale
sve što mi u šake daješ na mene staje
kao jetko blato u rukavcima pored kuća
uz sav tihi rast okolnog lišća u bašti
dok duge magle iz grada ipak bježe
sve što od mene trči na tebe neće
kao zaborav što okolno žbunje kiti
- 70 -
***
uz sve lepete preostalih ptica
dok se ugalj na brdima zbraja
sve od kama u ćasu stane
kao ti dok te grane kruže
uz svu zimu što na čela izbiva
dok se sove u snijeg moče
sve od vode u tamu neba ide
kao ti dok te crn vjetar ruži
uz sav ostanak toplih dana
dok slapovi ledenice sijeku
sva prašina u mir dorasla
kao ja dok ti crno iz oka viri
- 71 -
***
uz sve što na poljima živi
dok se piljak o piljak mrvi
sve od mraka na crno liči
kao tvoja leđa u osvit eja
uz sve što pod kapi trune
dok se inje na bradu kači
sve od čežnje iz korpi niče
kao tvoji zubi u ovu ponoć
uz sve što u zemlji čeka
dok sunce lišće tiho traži
sve od sreće opet raste
kao mjesec ispod nas
- 72 -
***
uz sav nepregled što iz očiju viri
dok iz nas u nas smrt i život kole
sav zagaz u travu namreškan
kao sapi konja što o hridi trnu
uz svo nebo što u plam klupča
dok na nas oko nas vode niču
svi pokreti u dlanove opet staju
kao režnjevi preostalih jablana
uz sve nemire vjetrova u zemlji
dok pod nama za nas krtole ruje
sva duž čežnje sad je opet nova
kao sav svemir što iz nas struji
- 73 -
***
uz sve što iz neba klizi
dok se boba u vrat diže
svi zubi na tvom mesu
kao ti na sapima konja
uz sve što na krv liči
dok se kandže stežu
sav rež u dahu bude
kao ti u novom mraku
uz sve što nikad nije
dok doba u vrijeme idu
sve od nas u nas stalo
kao ti u dugoj vodi sitno
- 74 -
***
uz sav preostanak dana
dok bijelo na nebu kruži
sve od tuge u zemlji klija
kao naša krv'ca zauvijek
uz sav namak sitnih nada
dok se sivo o grane kači
sve od jeda niz vodu teče
kao sjete iz naših života
uz svu trajnost što promiče
dok duga bjelina zemlju drži
sve od čežnje na susret liči
kao hladna nedjeljna jutra
- 75 -
***
uz sve pokrete gustog žbunja
dok rubovi kuće u zemlju tonu
sva moja draž u vodi se topi
kao rastva što iz neba diše
uz svo suvo lišće u zemlji
dok se ruže na vjetru mlate
sva moja gord u dlan svela
kao kapi što na padini rose
uz svu travu što nanovo niče
dok iz nas samo vazduh čili
sva krv nam se zgrće i grmi
kao mi u talasima zemlje
- 76 -
***
uz svu draž preostalog lišća
dok nas crno sve duže drži
sve od rasta sad je prošlo
kao naš hod uz duga brda
uz svu ciču što duboko bijeli
dok nam jutra opet prije dođu
sve od boje u nemar se topi
kao želje samo nama znane
uz svu škripu nove nade
dok nam sumrak mir nosi
sve od sreće u šaku stane
kao sve što iz tame runo vrti
- 77 -
***
uz sve pokrete iz golubjeg pera
dok se gavrani na žicama kote
sve što iz kljuna u kljun stane
kao vab u nama zloduhe gradi
uz svo staklo što iz soba rudi
dok se kuće na rubu u kap rune
sve što iz cigle u ciglu opet niče
kao čežnja u nama rast drži
uz sav runolist gdje ga jesen nosi
dok borovi nove snjegove drežde
sve što se iz korijena u sunce vrti
kao sreća iz nas ljetni pljusak voli
- 78 -
***
uz sve što na pamtivijek liči
dok se lica od tla opet dižu
sve što na zemlji zemlji liči
kao trka srna u nejak teče
uz sve što na nejak traje
dok se gaz u nozi gasi
sve što u dahu dah traje
kao sunce u lišću rudi
uz sve što iz dragosti bude
dok se tragovi u dug dalj šire
sve što do sutra danas traje
kao naša čežnja u ruže crveni
- 79 -
***
uz sve borove što se na vjetru vrte
dok ruže zadnje lišće zemlji šalju
sve što mi iz čela na bodež raste
kao očnjak u meso žar dugo kida
uz sve šišarke što tlo dube
dok trava snijeg dugo čeka
sve što mi iz ruku u noć ide
kao kandže u grlu hod traže
uz sve iglice što se iz mraza dižu
dok pupoljci duže zrake plaho drže
sve što mi od tijela u pokret drhti
kao ti u južini na proljeće zaista liči
- 80 -
***
uz svo kamenje što na prelet čeka
dok se krzna na tlu o stravu prazne
sve što mi je sna stiglo u javu raste
kao ti dok ti mjesec očnjake vadi
uz svaku krošnju što na kišu čeka
dok se jaja o oštru zemlju troše
sve što mi od dana treba noć traži
kao ti dok ti mjesec krzno kuždri
uz svaki oblak što na vjetar čeka
dok se munje u sve oko nas prazne
sve što mi od daha stiže predah sitni
kao ti dok ti sunce čežnju kratko gradi
- 81 -
***
uz sve što iz čežnje kopni
dok se cvijeće na tren širi
sve što mi nikad bliže nije
kao ti u rast trave romori
uz sve što iz mira vrleti
dok mravi na slatko ruje
sve što mi sad dalje nije
kao ti u šum rose sviće
uz sve što iz daha rosi
dok svici u noći traju
sve što mi nekad jeste
kao ti u okret vjetra spi
- 82 -
***
uz sve lisice na okolnim brdima
dok se krv od riječne vode vadi
sve što mi je u sreći na tren bilo
sad na tebe u kamenjaru se lomi
uz sve ptice na trajnim šumama
dok se perje za lišće dugo lijepi
sve što mi je u tuzi na zlo ličilo
sad po tebi na magmu se steže
uz sve ribe na valovitom stijenju
dok se krljušt u sluz na dnu tvori
sve što mi je u čežnji u šaci stalo
sad u tebi na stalnu ružu cvjeta
- 83 -
***
uz svo zlo što iz zemlje curi
dok se stabljike u vodu râže
sve što u zvijezde kratko staje
kao ti u obzorje tanko se vrti
uz sve što smrt u šume vabi
dok se krzna iz vode mokre
sve što se u nebo dugo mrači
kao ti u blizini dugo runolìsni
uz sve što strah o tlo nabija
dok se perje o rosu trijebi
sve što u noći pod oko stane
kao ti po danu nove nade gaji
- 84 -
***
uz sve što kroz zemlju izbiva
dok se trešnje na zoru pletu
sve što pod travom opet niče
kao ti iz zla na dobro trneš
uz sve što kroz vodu kopni
dok se paučina na t’mu steže
sve što iz kore na grane trese
kao ti po grči na slast rasteš
uz sve što kroz vazduh traje
dok se topli lavež na mrak kiti
sve što u krošnji navijek cvate
kao ti po zimi na zeleno zoveš
- 85 -
- 86 -
***
uz sve što zauvijek raste
dok se panjevi na trulo ježe
sve što iz žutog lišća stiže
kao ti vodu iz krošnje guta
uz sve što na dug talas traje
dok se kamenje uz obalu drobi
sve što iz debla na korijen liči
kao ti saksije oko kuće niže
uz sve što na nebu sumrak rosi
dok se crveno u indigo skuplja
sve što iz imela po zidovima rudi
kao ti pokret mi na tri dana drži
- 87 -
***
uz sve što se ispod nokata crni
dok se gliste uvrću od novog zla
sve što iz rose u mahovinu raste
kao ti novu ćutnju iz nosa rije
uz sve što se iz trave na suncu kreće
dok se smrdljivi martini na okna kače
sve što od lišaja na godine dugo stiže
kao ti prašinu zemlje uvijek plaho gradi
uz sve što nanovo iz trnja jača
dok se krv na duge lokve niže
sve što iz gnijezda na lozu pada
kao ti samo lijepe dane zbraja
- 88 -
***
uz sve što se od kiše odvaja
dok se cigle u crveno kupe
sve što bez traga stope drži
kao ti na dugu noć liči i daje
uz sve što iz sunca bude
dok se okoti lisica druže
sve što od blata suvo stoji
kao ti na dug prah se sadi
uz sve što od vjetra kli
dok se doba glista bliži
sve što se niz bor lijepi
kao ja uz čežnju traje
- 89 -
***
uz svo duženje munja
dok se glas iz njih gradi
sva smjena grana me rosi
kao tebe dug pokret dana
uz svu turob crnog neba
dok miris granja tiho gori
sve iz bunara mene grije
kao tebe dug glas sova
uz sav rast nove trave
dok se muk na uši kači
sav šum lišća me sadi
kao tebe lipe usred kiše
- 90 -
***
uz sve crno što u grlu traje
dok se okolne lisice mrijeste
svi pokreti crn’ce i šuma trnu
kao ti dok te zelen' voda guta
uz sve dračno što iz uha curi
dok rasute larve opet cvjetne
sav pomak rijeke i stijenja staje
kao ti dok te iz vatre žar vadi
uz svu tminu što u nosu čeka
dok konji duge topote nižu
svi namaci zemlje i neba ćute
kao ti dok se u krošnje svijaš
- 91 -
***
uz sav poček na stijenu da se smrvi
dok okolno sunce tek na zvijezdu liči
sve što pčele od sebe drugom daju
kao ti sa najdužom rosom opet traje
uz svo čekanje krošnje da lišće nikne
dok se okolni svemir opet u sebe toči
sve što zmije i gušteri tek iz krvi puste
kao ti na najtoplijem jugu opet mrzne
uz sva čekanja na travu da se smijeni
dok se sva tama u postanak opet sadi
sve što vuci i eje u noći na zube stave
kao ti na šumskom putu opet je jedno
- 92 -
***
uz sve što u ponornice dođe
dok se vatra u šipražju širi
sve što lasice iz krvi izvedu
kao ti na paljevinu miriši
uz sve što iz graba izraste
dok se kiša u topotu drži
sve što vrapci 'zgrade
kao ti na prozoru traju
uz sve što preko vode pređe
dok se munje o zemlju prazne
sve što vampiri oko kuće gase
kao ti iz oka crven’ ranu pale
- 93 -
***
uz svu so što po pragu žlišti
dok se goropadi u debla sade
sve što vukovladi iz dlake vrte
kao ti na pokret u šumi strižu
uz sve odjeke okolnih ptica
dok se mrak iz jezera diže
sve što u maglu večeras stane
kao ti na crne oči smijeh izvrće
uz svo polomljeno šiblje u gaju
dok put iza vukova kratko traje
sve što iz čeljusti pavit krade
kao ti na dodir uvijek cvjeta
- 94 -
- 95 -
***
uz sve paljevine oko šuma
dok se prekratki dani duže
sve što od kama opet raste
kao ti na preostali spas ide
uz sve paučine u jalov gaju
dok se preduge noći krate
sve što od čežnje opet klizi
kao ti na nastali strah reži
uz sve vode što listove šire
dok se ostalo vrijeme troši
sve što od nas za nama bi
kao ti na stalnu sreću liči
- 96 -
***
uz sve vatre što se dugo dižu
dok paleži pasa na garež šište
sve sa grana na krošnje se daje
kao ti dok te rijeke zelenim plave
uz sav vazduh što na duš’k kulja
dok ponornice iz stijenja šut vade
sve iz neba sad zemlju trajno roji
kao ti dok te jugo u toplu noć grli
uz sva tijela što ih zemlja ljulja
dok se djeca oko naručja vrte
sve iz rijeka na pokrete staje
kao ti dok te rast šume gradi
- 97 -
***
uz svu palež što se brdom diže
dok lasice žrtve ispod lišća kriju
sve iz gajeva na huku se lista
kao ti dok te zima silno kliješti
uz svu garež što se šumom niže
dok sojke jaja u preletu prazne
sve iz vode na žubor rumeni
kao ti dok te kopnež lako dira
uz svu vatru što iz oblaka stiže
dok košute sapi o debla s'pliću
sve iz zemlje na šum se gradi
kao ti dok te jugo duže pušta
- 98 -
***
uz sve što iz čela cvjeta
dok se pljusak o uši pari
sve iz polja na ugarak krti
kao ti dok te vitice grade
uz sve što iz usana pupi
dok se gareži o uši penju
sve iz hridi na otklon čeka
kao ti dok te talasi svode
uz sve što iz prstiju klija
dok se vjetar o kožu tare
sve iz dubina na rosu liči
kao ti dok te mjesec traži
- 99 -
***
ništa na ovom svijetu ne živi dovoljno dugo
da upozna svo sunce vodu vjetar i grane
i ja te volim dok iz mene sve dragosti
u tebe i bezdan noćnog neba uviru
ništa na ovom svijetu ne živi dovoljno dugo
da upozna svo sunce vodu vjetar i grane
- 100 -
Poezija, koncept, dizajn i prelom © Ognjen Radović
Ilustracije © Vedrana Karadža
- 101 -
Objavljene knjige (zbirke poezije)
1. „Narukvica vetrova“ (2001; ISBN – 99938-620-3-7)
2. „Tahtaline“ (2007; ISBN – 978-99955-24-35-7)
3. „Hapo biraki“ (2008; ISBN –978-99955-620-0-7)
4. „Origo“ (2011; ISBN – 978-99955-57-26-3)
5. „Indigo“ (2013; ISBN – 978-99955-57-88-1)
6. „Rukavci“ (2014; ISBN – 978-99955-92-10-3)
7. „Arpeggio“ (2015; ISBN – )
Pjesme uključene u zbornike poezije:
1. „Pesma među pesnicima - zbornik 5. jugoslovenskog
književnog susreta dana poezije Gordane Brajović“ (2002. i
2003)
2. „Livenje zvona - zbornik radova sa drugog i trećeg
memorijalnog konkursa Rade Tomića“ (2003/2004)
3. „Poezija mladih - tridesetpeti festival jugoslovenske
poezije mladih Vrbas“ (2003)
4. „Rukopisi 27“ (2004)
5. „Probi se glas - poetsko-prozni zbornik“ (2005)
6. „Atipika – konkursni zbornik“ (2005)
7. „Rekreativa“ (2005)
8. „Atipika“ (2005)
9. „Neposredna konzumacija kulture“ (2011)
10. „Velimir Rajić“ (2012)
11. „Reči u prostoru 7“ (2012)
12. „Tragovi na pesku“ (2012)
13. „Rudnička vrela“ (2013)
14. „Reč u prostoru 8“ (2013)
15. „Urlik“ (2015)
- 102 -
CIP - Каталогизација у публикацији
Народна и универзитетска библиотека
Републике Српске, Бања Лука
821.163.41-1
РАДОВИЋ, Огњен, 1983-
Arpeggio [Електронски извор] / Ognjen Radović. - 1. izd. - Laktaši :
Grafomark, 2015 (Laktaši : Grafomark). - 103 str. : ilustr.
ISBN 978-99955-92-42-4
COBISS.RS-ID 4936472
- 103 -
Recommended