View
1
Download
0
Category
Preview:
Citation preview
PRIMJENA PSIHOTERAPIJE
POKRETOM I PLESOM U OSOBA S
ANKSIOZNIM POREMEĆAJEM I DEPRESIJOM
Renata Martinec, Tonĉica Šiškov,
Vedrana Kurjan Manestar, Sanela Janković Marušić
HRVATSKA UDRUGA ZA PSIHOTERAPIJU
POKRETOM I PLESOM
PSIHOTERAPIJA POKRETOM I PLESOM
Prema Ameriĉkom udruţenju za plesnu terapiju
(American Dance Therapy Association - ADTA)
ova vrsta psihoterapije se odnosi na terapijsku primjenu pokreta i plesa
u kreativnom procesu s ciljem poticanja emotivne, kognitivne, socijalne
i tjelesne integracije pojedinca.
Primjena pokreta i plesa u kulturno-povijesnom
kontekstu
• U razliĉitim kulturno-povijesnim razdobljima ples je bio vaţan dio
obreda, rituala, lijeĉenja i komunikacije.
• I u današnje vrijeme razliĉite društvene zajednice koriste pokret i ples
u posrednom ili ciljanom poticanju i podrţavanju fiziĉkog, mentalnog i
emocionalnog zdravlja.
POVIJESNI RAZVOJ PRIMJENE
PSIHOTERAPIJE POKRETOM I PLESOM
• POĈETAK PRIMJENE PSIHOTERAPIJA KROZ POKRET I PLES
40-tih godina u SAD- u, nešto kasnije u Velikoj Britaniji,
da bi se od 60-tih godina poĉela koristiti kao psihoterapijski pravac.
• ZAĈETNICE:
Marian Chase
Mary Whitehouse
Marian Chase
40-tih godina u Americi u svojoj plesnoj školi primijetila je kako ples
terapeutski djeluje na njene studente, te je poĉela više istraţivati to
podruĉje. Uskoro je bila pozvana u St. Elizabet's Hospital u
Washingtonu, gdje su psihijatri takoĊer uoĉili pozitivne uĉinke koje su
njihovi pacijenti imali nakon pohaĊanja njenih radionica (uglavnom
veterani 2. svjetskog rata).
1966. godine postala je prva predsjednica Ameriĉke asocijacije za
pokret i ples u terapiji – American Dance Movement Therapy
Association (ADMTA).
Mary Whitehouse
Razvila je svoj naĉin rada kroz plesnu terapiju 50-tih godina. TakoĊer
plesaĉica, u svom radu koristila je Jungov koncept aktivne imaginacije.
Koristila je spontani pokret tijela koji je bio rezultat unutarnje senzacije
klijenta.
Kroz terapiju pokretom i plesom, klijent bi prepoznao simboliĉku
prirodu svog naĉina komuniciranja, osvijestio emocionalni i mentalni
aspekt pokreta, te mogućnost improvizacije i promjene.
Ona sama nazivala je svoj rad Pokret iz dubine.
Kasnije se prihvatio termin Autentični pokret.
PSIHOTERAPIJA POKRETOM I PLESOM
Fokus – držanje tijela (postura), tjelesne (neurovegetativne) senzacije,
obrasci kretanja, disanje, geste, mimika, mišićni tonus i dr.
Osnovne pretpostavke
tjelesni pokreti odraţavaju unutarnje psihiĉko stanje pojedinca
promjene obrazaca kretanja dovode i do promjena u
psihosocijalnom statusu
OSNOVNE TEHNIKE:
refleksija (imitacija)
zrcaljenje (mirroring)
simbolizacija tijelom (body-symbolization)
autentiĉni pokret (authentic movement)
ELEMENTI OPSERVACIJE:
Faktori kinetičke energije (effort)
Oblici tijela u prostoru
Držanje tijela (postura)
Tjelesne (neurovegetativne) senzacije
Mišićni tonus
Najčešći obrasci pokreta i kretanja (osobni profil pokreta i kretanja)
Disanje
Geste
Mimika
Kontakt očima
Odnos s članovima grupe
Korištenje prostora
LABANOVA ANALIZA STRUKTURE, PROSTORNOG ODNOSA
I IZRAŢAJNE KVALITETE POKRETA
Dvije glavne komponente pokreta:
1. KINETIĈKA ENERGIJA (effort)
2. PROSTORNA STRUKTURA (shape) - OBLICI KOJE TIJELO OPISUJE U PROSTORU
ZID VIJAK STRIJELA
KLUPKO
DEPRESIJA I ANKSIOZNI POREMEĆAJ -
IMPLIKACIJE NA
PSIHOSOCIJALNI I MOTORIĈKI STATUS
PSIHOSOCIJALNI STATUS – promjene u doţivljavanju osjetilnih
kvaliteta, smetnje koncentracije, manjak volje, misli su negativistiĉki
obojane uslijed ĉega su paţnja i doţivljavanje svijeta izmijenjeni, vigilitet
i /ili tenacitet paţnje, osjećaj iskljuĉenosti, osamljenosti, tjeskoba, strah,
bezvoljnost, nedostatak motivacije za ostvarivanjem i odrţavanjem
socijalnih kontakata, smanjena potreba za intimnošću…
MOTORIĈKI STATUS – rigidan stav i drţanje tijela; promjene u mišićnom
tonusu (hipotonija/hipertonija); smanjena snaga, fleksibilnost, okretnost
i koordinacija…
OSNOVNE ODREDNICE PRIMJENE PSIHOTERAPIJE POKRETOM I
PLESOM U OSOBA S DEPRESIJOM I ANKSIOZNIM POREMEĆAJEM
osvijestiti/osjetiti tijelo, te reducirati umor i bezvoljnost;
potaknuti osobni izriĉaj, agilnost, fleksibilnost i kontrolu tijela, te
proširiti repertoar pokreta i svijest o granicama tijela
istraţiti nove naĉine komuniciranja kroz govor tijela (istražiti
mogućnost povezivanja i komuniciranja sa samim sobom i
okolinom, kreirajući pritom novi prostor kreativnosti i uživanja);
omogućiti klijentima interakciju s osobama koje su u sliĉnoj situaciji
i potaknuti ih na aktivnost «ovdje i sada»;
podrţavati/poticati dobro raspoloţenje, uţivanje u svom tijelu i
njegovim pokretima;
razvijati interpersonalne interakcije i grupnu podršku
INTRA/INTERAKCIJSKI MODEL PRIMJENE PSIHOTERAPIJE
POKRETOM I PLESOM U OSOBA S MENTALNIM POREMEĆAJIMA
(prema Capello, P. P.)
Capello, P., P. (2009): BASCICS – An intra/interactional Model of DMT with adult Psychiatric Patient. In: The art and
science of dance movement therapy (Ed. Chaiklin, S., Wengrower, H.), Routhlidge, New York – London; pp. 77-102.
INTRA – AKCIJSKI SUSTAV
INTERAKCIJSKI SUSTAV
Stav prema tijelu
Sebstvo
Komunikacija
Interpersonalna dinamika
Slika tijela
Self-koncept Dijalog kroz pokret Terapijski savez
Tjelesne granice
Samopoštovanje
Simboliĉka ekspresija
Iskustvo grupe
Kinestetiĉka svjesnost
Autentiĉni pokret
Osjetilnost
Kreativnosty
Ritam Socijalizacija
Kretanje
Verbalizacija
PRIMJENA PSIHOTERAPIJE POKRETOM I PLESOM U PACIJENATA
S ANKSIOZNIM POREMEĆAJE I DEPRESIJOM
U PSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI “VRAPĈE”
1.1. NAĈIN PROVOĐENJA TERAPIJSKOG PROGRAMA
Istraţivanje je provedeno u okviru Centra za Resocijalizaciju Psihijatrijske
bolnice “Vrapče” u Zagrebu.
Terapijske seanse su se odrţavale jednom tjedno, u trajanju od 60 minuta, u
poslijepodnevnom terminu (16:00- 17:00 h),u razdoblju od sedam mjeseci
(studeni 2012.- lipanj 2013.).
PonuĊeni modalitet otvorene grupe omogućavao je pacijentima dobrovoljno
prisustvovanje seansama. Grupe su bile heterogena po kronološkoj dobi (od
20 do 65 godina) i spolu, a u svakoj terapijskoj seansi varirao je i broj ĉlanova
grupe (od 5 do 15 pacijenata).
Seanse su odrţavane u dvorani veliĉine cca 80m2, koja je zadovoljavala sve
uvjete za provoĊenje terapijskih seansi u sigurnom okruţenju.
1. UZORAK ISPITANIKA
Istraţivanje je provedeno na uzorku od 37 ispitanika hospitaliziranih zbog
kroniĉne ili akutne reaktivne depresije i anksioznog poremećaja
(u pojedinih pacijenata još je bio prisutan granični poremećaj ličnosti,
posttraumatski stresni poremećaj i dr.).
2. OPIS TERAPIJSKOG PROGRAMA
Struktura terapijske seanse
1. inicijalna provjera- checking-in (verbalna i neverbalna), 5-10„
(ponekad bi se definirala tema koja bi se prorađivala u nastavku seanse)
2. zagrijavanje- warm- up 10'
(induciranje kontakta s vlastitim tijelom, provjeravanje koji su
dijelovi tijela u ravnoteži a koji ne, usmjeravanje pažnje na prostor
i grupnu dinamiku)
3. fokus na cilj seanse- movement process- 25-30„
(faza inkubacije i iluminacije)
4. evaluacija – feedback - 5'
(obrada emocionalnih i kognitivnih refleksija uz korištenje
verbalnog i neverbalnog izraza – crtež, pokret, ritam, glas…
u cilju podržavanja osvještavanja i osobnog uvida)
5. ritual zatvaranja - closing up - 5'
(opuštanje i slobodni ples - poticanje spontanosti i kreativnosti)
3. EVALUACIJA
VARIJABLE:
ZADOVOLJSTVO
TJESKOBA
TJELESNA UGODA
OPUŠTENOST
UMOR
DOŢIVLJAJ ODNOSA S ĈLANOVIMA GRUPE
Procjena je provedena na 37 pacijenata u 2 toĉke procjene
– prije i poslije terapijske seanse.
DOŢIVLJAJ TERAPIJE
DOŢIVLJAJ TERAPEUTA
Procjena je provedena nakon terapijske seanse.
Varijable Aritmetičke Standardne t p(t) sredine devijacije ZADOVO 65.03 110.73 22.85 37.11 31.09 37.64 5.22 .000 TJESKO 59.73 44.59 -7.57 34.71 42.68 43.71 -1.49 .137 TJUGO 58.59 116.35 28.88 33.05 26.52 36.91 6.73 .000 OPUS 62.97 112.73 24.88 36.75 31.60 36.56 5.85 .000 UMOR 60.51 57.05 -1.73 38.79 43.85 45.12 -.33 .742 GRUPA 101.22 121.49 10.14 33.88 21.61 24.32 3.58 .001
4.1. STATISTIĈKA OBRADA REZULTATA
Razlike izmeĊu aritmetiĉkih sredina inicijalnog i finalnog ispitivanja
E VA L U A C I J A T E R A P I J S K O G P R O G R A M A
O D S T R A N E K O R I S N I K A
„Jedva ĉekam ĉetvrtak, kada imamo terapiju plesom. Opustim tijelo i dušu.
Bravo, cure, puno nam pomaţete. Nastavite tako samo dalje!“
„Volim ples, kao mlada sam plesala folklor. Otkako sam se razbolila,,a ima
tome više godina, više ne plešem. Terapija plesom me je vratila u mladost,
pomogla mi da osjetim opet svoje tijelo - ţivo, lagano, koje osjeća muziku i
ritam, a ne samo bol i teţinu i umor.“
„Jedva su me cure s odjela nagovorile da doĊem jednog ĉetvrtka na terapiju.
Nisam htjela. Mislila sam da meni nitko i ništa ne moţe pomoći. Ako ne
pomaţu tablete, kako će pomoći nekakav ples. Ali, dogodilo se ĉudo. U
društvu, kao da je moje tijelo oţivjelo! Umor je nestao. Osjećala sam se
mlaĊom! Po prvi puta nakon puno mjeseci zaspala sam prirodno, bez tableta,
ĉvrstim, okrepljujućim snom.“
„Hvala vam, djevojke! Dragocjeno mi je to što dobijemo i podijelimo jedni s
drugima ĉetvrtkom popodne! Uljepšate mi dan!“
„Volim dolaziti na terapiju plesom. Kada stojimo u krugu, jedni s drugima,
drţeći se za ruke, osjećam se jaĉom i snaţnijom. Dok plešemo i krećemo se,
problemi i umor kao da pobjegnu iz naše dvorane.“
5. ZAKLJUĈAK:
Na osnovi dobivenih vrijednosti za kontrolirane varijable,
moţe se zakljuĉiti da
medij pokreta i plesa,
uz dodatne tjelesne, glazbene i imaginativne stimulacije,
moţe imati pozitivan utjecaj na:
induciranje pozitivnog raspoloţenja, vitalnosti i tjelesnog doţivljaja
smanjenje psihofiziĉke napetosti
podrţavanje osobnog izraţavanja
poticanje povjerenja, kreativnosti, komunikacije
Recommended