Aleksandar Puškin

Aleksandar Sergejevič

Puškin

Una Sabljaković II1 „Gimnazija Muhsin Rizvić”

Jedan od najboljih ruskih pjesnika

Otac moderne ruske književnosti

Među prvima je počeo pisati na narodnom

jeziku

Distancirao se od romantičarske

književnosti

Rani život

Rođen 6.juna 1799. godine u Moskvi

Porijeklom iz osiromašene plemićke porodice

1811. godine je primljen u plemićko učilište u Carskom selu

PrognanstvoPjeva o slobodi i protivi se apsolutističkoj carskoj vlasti

Prognan na jug Rusije (od 1820. do 1824. godine)

Družio se s članovima kruga dekabrista

Prognan u sjevernu Rusiju (Mihajlovsko selo)

„Lukavost još nije dokaz pameti. Ima glupana pa čak i

luđaka koji su izvanredno lukavi.”

Od 1826. do 1831. godine Puškinov

društveni život se uozbiljio1829. godine upoznao je Nataliju

Gončarevu

Oženio se 1831.godineUbrzo je zapao u lošu financijsku situaciju

Kasniji život

Dvoboj 1837.godine poziva na dvoboj

Dantesa

Dantes je francuski emigrant koji je služio u ruskoj gardi i koji je otvoreno zavodio njegovu ženu Nataliju, a njega samog ismijavao

Smrtno je ranjen

Sahrana bez počasti

Stvaralaštvo Prvu pjesmu objavio sa 14 godina Prvo veliko djelo „Ruslan i Ljudmila” Preveo je „Hasanaginicu” U prognanstvu je pisao romantičke poeme („Braća razbojnici” ; „Gusar” ; „Bahči- sarajska fontana” i dr.) Pod uticajem Šekspira napisao tragediju „Boris Godunov” Male tragedije („Mocart i Salijeri”) Prozna djela: „Dubrovski” i „Kapetanova kći”, kao i novele

(„Pikova drama i dr.) Roman u stihu „Evgenij Onjegin”

Najznačajnija djela Ruslan i Ljudmila (1817.-1820.) Kavkaski zarobljenik (1820.-

1821.) Gavrilijada (1821.) Boris Godunov (1825.) Arapin Petra Velikog (1827.) U rudnicima sibirskim... (1827.) Tu ne pjevaj, ljepotice... (1828.) Belkinove pripovijesti (1829.) Rusalka (1829.- 1832.)

Dubrovski (1830.) Bajka o caru Saltanu

(1831.) Jevgenij Onjegin (1833.) Bajka o ribaru i ribici

(1833.) Bajka o mrtvoj kneginji i o

sedmorici delija (1833.) Pikova dama (1834.) Bajka o zlatnom pjetliću

(1834.) Ja posjetih opet... (1836.) Spomenik nerukotvorni

podigoh sebi... (1836.)

Šta ime moje za te znači

Šta ime moje za te znači? Umreće ono k´o šum vala Što tužno mije tuđa žala,

Ko žagor šumski kad se smrači. Na listu tvoga spomenara Ostaće poput traga sivog,

K´o grobni natpis,čudna šara Nečitljiva za ikog živog.

Šta znači ono?Već odavno Val novih nemira ga briše

I sećanje životodavno Ne budi u tvom duhu više. No reci ga u vreme čame,

Kaži u časovima sivim: Postoji uspomena na me, Postoji srce gde ja živim...

Elegija

Ludo veselje mojih mladih leta Kao mamurluk, sad mi samo smeta.

Al' kao vino-tuga davnog plača U mojoj duši biva sve to jača.

Moj put je tmuran.A dane sve gore Nosi mi burno budućnosti more.

Al' mreti mi se neće.Još se nadam. Ja živet' hoću, da mislim i stradam.

Med nedaćama, jadima i zlima, Ja znam da me i naslada ima.

Ponekad opet zanet ću se skladom, Nad svojom sanjom zaplakati kradom

I tko zna, neće l' poslednji mi dani Ljubavlju zadnjom biti obasjani.

KRAJ