A Deposit od Amphorae in Pula's Sveti Teodor Quarter

Predgovor 379

Depozit amfora u četvrti Sv. Teodora, Pula

DR. SC. ALKA STARAC, Arheolo{ki muzej Istre, Carrarina 3, HR-52100 PULA, alka.staracºpu.t-com.hr

Tijekom za{titnog arheolo{kog istraìvanja 2005. u gradskoj jezgri Pule, u ~etvrti sv. Teodora, otkriven je depoz-it amfora. (slike 1–3) Godine 2005. zabiljeèno je 1889 amfora u depozitu, a izva|eno je 1496 amfora. Za arheolo{kog nadzora na istoj lokaciji 2007. godine, otkriveno je i izva|eno jo{ 258 amfora. Time se broj amfora u jedinstvenom depozitu u razdoblju 2005–2007. godine popeo na ukupno 2119 primjeraka, od kojih su izva|ene i detaljno opisane ukupno 1754 amfore. 1 Manji dio istog depozita otkriven je pri izgradnji austro-ugarske pje{adijske kasarne 1873. godine. 2 Dio amfora prona|enih u XIX. st. ~uva se u Arheolo{kome muzeju Istre u Puli, a ve}i dio izloèn je u podzemlju amfiteatra. 3

Sekundarna upotreba amfora u drenaì i nivelaciji terena bila je uobi~ajena u 2. pol. I. st. pr. Kr. i u 1. pol. I. st. po Kr. na podru~ju cijele sjeverne Italije, 4 te u Dalmaciji. 5 Obi~no su okretane naopako, dnom gore, zbog pove}anja nosivosti. 6 Na podru~ju Istre, depoziti ~itavih ili prepolovljenih amfora postavljenih u gra|evinske i drena`ne svrhe prona|eni su do danas jedino u Puli. U prvim godinama po utemeljenju rimske kolonije Pole (46–45. g. pr. Kr.) nastao je u Puli jo{ jedan depozit amfora, na sjevernoj strani foruma u temeljima prvog, sredi{njeg forumskog hrama. 7 Amfore su bile prazne, ~vrsto za~epljene ~epom i vapnenim nabojem, {to je uz drena`nu ulogu u nizinskom mo~varnom terenu foruma moglo imati dodatnu vrijednost u pove}anju akusti~nosti hramske gra|evine. Unutar bedema rimske kolonije zabiljeèni su i drugi depoziti amfora. Depozit smje{ten uz rimsku ulicu koja se strmo penje uzbrdo, na padini izme|u Herkulovih vrata i ku}e na povi{enoj terasi, sadràvao je oko pedeset naopako okrenutih amfora raznih tipova: brindizijske i ovoidne amfore, Dressel 2–4, a glavninu nalaza sa~injavale su amfore opisane 1949. g. kao tip Dressel 6, bez podrobnijih detalja ili crteà. 8 Na samom vrhu gradskog brijega, uza zapadni zid jarka koji opasuje Ka{tel, prona|en je depozit naopako okrenutih amfora prijelaznog tipa Lamboglia 2-Dressel 6 A; ovaj depozit nije istraèn. 9 Depoziti amfora prona|eni su na dva mjesta izvan zidina kolonije Pole: u Flanati~koj ulici i u uvali sv. Petra. Depozit u Flanati~koj ulici, poloèn na ìvu stijenu na obronku mo~varnog polja uz rimsku cestu i zgradu, udaljen je oko 150 metara od Zlatnih vrata (Porta Rata) prema istoku. Sadràvao je oko pedeset amfora, prete`no donje dijelove namjerno razbijenih am-fora Lamboglia 2, te nekoliko ovoidnih amfora i nekoliko amfora Dressel 4. 10 Drugi depozit izvan grada prona|en je u temeljima peristila rimskog kompleksa neidentificirane namjene u mo~varnoj uvali sv. Petra, na sjevernoj strani pulskog zaljeva. Stotinjak amfora Dressel 6 B iz faànske Lekanijeve radionice, okrenutih naopako, sloèno

1 Starac 2006 a, 235–238; Id. 2006 b, 239–241; Id. 2006 c, 135–140; Id. 2006 d, 337–344.2 Gnirs 1904, 215–232.3 Gnirs 1904, 225; Starac 1995, 135–162; Id. 2001, 269–277.4 Bandelli 1999, 184–185; Carre 1999, 186–187; Manacorda 1999, 187–189; Pesavento Mattioli 1992.5 Cambi 1980, 73–79; Id. 1989, 318.6 Radi} Rossi 2004, 91–107.7 Gnirs 1910, 186, fig. 15; Starac 1995, 138–139, T. 4, 2–3.8 Mirabella Roberti 1935, 299; Id. 1938, 260; Id. 1949, 264; Starac 1997. a, T. III, 2.9 Starac 1997 a, 192.10 Mirabella Roberti 1935, 302; Starac, Matija{i} 1991, 77–101.

34

380 JURIŠIĆEV ZBORNIK ▌Zbornik radova posvećenih uspomeni na Marija Jurišića

Slika 1 Tlocrt arheolo{kih nalaza u ~etvrti sv. Teodora, Pula (1873., 2005–2007.) (autor: A. Starac)Illustration 1 Floor plan of archaeological finds in the Pula’s Sveti Teodor quarter (1873, 2005–2007) (author: A. Starac)

Predgovor 381

je u tri reda me|u kojima se samo najgornji red u trenutku otkri}a depozita po~etkom XX. st. nalazio iznad mor-ske razine. 11

Svih {est poznatih depozita praznih amfora u Puli i u neposrednoj blizini grada nastali su kao najstarija rimska intervencija na odnosnom tlu, u po~etnom stupnju prilagodbe terena gra|evinskoj namjeni. 12 Prema topograf-skim osobitostima, razlikuju se depoziti smje{teni u mo~varnoj nizini (forum, Flanati~ka ulica, uvala sv. Petra) i depoziti smje{teni na strmoj padini (Herkulova vrata, Ka{tel, Sv. Teodor). I jedna i druga skupina imala je os-novnu svrhu poravnanja i brèg isu{ivanja terena. Datiraju od osnutka rimske kolonije Pole, od tre}e ~etvrtine I. st. pr. Kr., do druge ~etvrtine I. st. po Kr. Najstariji su po svom nastanku depoziti na forumu i kod Sv. Teodora, a vjerojatno im se moè pridruìti neistraèni depozit na Ka{telu. Depoziti kod Herkulovih vrata i u Flanati~koj ulici ne{to su mla|eg postanka i datiraju u kasnoaugustovsko razdoblje (posljednja ~etvrtina I. st. pr. Kr.- prva ~etvrtina I. st. po Kr.). Najmla|i je, ujedno i fizi~ki najudaljeniji od grada, depozit u uvali sv. Petra. Ovaj depoz-it jedini sadrì amfore lokalno izra|ene u faànskoj radionici Lekanija Basa, 13 udaljenoj od Pule 6 kilometara. Istarske amfore odmijenile su prekomorski italski uvoz kako u depozitima, tako i u svakodnevnoj robnoj razm-jeni tek po~etkom I. st. po Kr., kada se ustalila proizvodnja u Faàni. 14

11 Bezeczky 1998. a, 287; Gnirs 1910. b, 102; Starac, Matija{i} 1991, 95.12 Starac 2006 d, 337–344.13 Bezeczky 1998; Gnirs 1910. a, 79–88.14 Baldacci 1969, 30–41; Bezeczky 1987, 15; Starac 1997, 150.

Slika 2 Depozit amfora. Parcijalni presjek sjever-jug 1 s pogledom prema istoku i podnim razinama (autor: A. Starac)Illustration 2 A deposit of amphorae. Partial north-south section 1, with a view to the east and floor levels (author: A. Starac)


Nabava praznih amfora, njihov transport i postavljanje depozita iziskivali su opseàn posao, tijesno povezan s pravnim i vlasni~kim statusom planiranoga gra|evinskog objekta. Na primjeru Pule opaàmo da su velike koli~ine amfora prvenstveno postavljane pri temeljenju javnih gra|evina: hram na forumu, hram s ogra|enim posve}enim prostorom i javne terme kod sv. Teodora, vjerojatno ovamo pripada i nepoznata gra|evina (ulica? hram?) na Ka{telu. Leì{ta amfora kod Herkulovih vrata i u Flanati~koj ulici smje{tena su pored privatnih stambenih zgra-da (u prvom slu~aju domus, u drugom villa suburbana), no ne treba isklju~iti ni mogu}nost da su povezani s izgradnjom ulice, odnosno ceste. Namjena kompleksa u uvali sv. Petra nije posve jasna; istraèni ostaci peris-tila sa sredi{njim malim objektom i vodovodnim sistemom upu}uju da bi to moglo biti sveti{te.

Depozit amfora kod Sv. Teodora smje{ten je na sjevernoj padini brijega pulske urbane jezgre. Postavljen je na mjestima gdje ìva vapnena~ka stijena naglo pada s visine od 4 metra ANV na 50 cm ANV ili jo{ niè, ispod morske razine. Amfore su grupirane u vi{e odvojenih skupina, na razli~itim visinskim nivoima i u odijeljenim gra|evinskim prostorima; slagane su u jednom redu ili u vi{e redova, u tri-~etiri reda ili ~ak u pet-{est redova jedne iznad drugih. Postavljene su neposredno nakon izgradnje masivnih temeljnih nosivih zidova terasa, a pri-je ure|enja podne povr{ine i prije nastavka gra|evinskih radova u visinu iznad povr{ine tla. Uglavnom su pop-unjavale cijeli prostor od zida do zida, tamo gdje je teren nestabilan i gdje se nalaze podzemni vodotoci. Amfore su u velikoj ve}ini bile postavljene naopako, noìcom prema gore; ve}inom su bile postavljene ~itave, a neke su potom namjerno bu{ene. Amfore u donjem redu bile su ispunjene zemljom do ramena, a one u gornjim redovima sadràvale su zemlju samo ako su bile razbijene. Ve}im dijelom prona|ene su prazne i bez poklopca, a pojedine su namjerno za~epljene na otvoru smjesom od vapna i morskih oblutaka. Sve ove karakteristike poznate su odav-no iz drugih suvremenih depozita u Puli i {irom sjeverne Italije. 15 Dio amfora o~uvan je u cijelosti gotovo neo{te}en, a dio je jako uni{ten pri izgradnji temelja skladi{ne zgrade u XX. st.

Povi{ena terasa namijenjena sakralnom kompleksu bila je u rimsko doba najva`niji sektor gradske ~etvrti sv. Teodora. Najve}a koli~ina amfora iz depozita raspore|ena je u temeljima hodnika koji su ogra|ivali posve}eni

15 Cipriano, Ferrarini 2001, 17–49; Gnirs 1910, 186; Ruta, Balista, Mazzocchin, Michelini, Pavoni 1999, 189.

Slika 3 Depozit amfora. Parcijalni presjek sjever-jug 2 s pogledom prema istoku i podnim razinama (autor: A. Starac)Illustration 3 A deposit of amphorae. Partial north-south section 2, with a view to the east and floor levels (author: A. Starac)

Predgovor 383

hramski prostor, a velika koli~ina postavljena je tako|er u ispuni otvorenog prostora oko hrama. Ostatak amfora smje{ten je u terasama povi{enih prostorija termi, a samo ih je nekoliko prona|eno u temeljima hrama. Osim is-pune i poravnanja ure|enih gra|evinskih i otvorenih prostora, glavni razlog postavljanja amfora bio je olak{avanje protoka oborinskih voda na osjetljivim mjestima velike visinske razlike. Na mjestima najve}ih prirodnih visin-skih razlika smje{teni su vanjski nosivi zidovi terasa i gra|evina. Depozit amfora spre~avao je da pritisak vode razruje i oslabi temeljne nosive zidove, a tako|er je spre~avao zadràvanje oborinskih voda i vlaènje zidova. Umjesto toga, oborinska voda usmjeravana je u bunar i u prirodno korito vodotoka prema moru.

Prema osnovnim gra|evinskim i konstruktivnim osobinama, razlikuju se dvije skupine prostora ~iji temelji sadrè amfore: zatvoreni i otvoreni (ili poluotvoreni). Otvoreni i poluotvoreni prostori pripadaju hramskom kompleksu u jugoisto~nom dijelu lokacije, znatno su ve}i od segmenata zatvorenih prostora, i sadrè kudikamo ve}e koli~ine gusto nanizanih, naopako okrenutih amfora u jednom redu ili nekoliko redova. Prostor P33-O4 obuhva}a ure|enu i poravnatu podlogu posve}enog hramskog dvori{ta. (slika 4) Dvori{te je bilo obrubljeno izduènim, me|usobno okomito orijentiranim prostorima P31-O4 (slike 1–3, 5) i P34-O4 / P35-O4 u kojima se mogu traìti trijemovi, odnosno hodnici. Oba su izduèna prostora jednake {irine, 5,40 m, a svaki je bio duì od 30 metara. Cjelokupni

Slika 4 Tlocrt gra|evina iz druge polovine I. st. pr. Kr. s oznakama prostora u kojima je registriran depozit amfora (autor: A. Starac)Illustration 4 Floor plan of an edifice from the second half of the 1st century BC with marked rooms with registered de-posits of amphorae (author: A. Starac)


hramski kompleks smje{ten je u sjevernom uglu gradske jezgre, neposredno izme|u bedema rimske kolonije Pole, gradskih vrata sv. Ivana i dekumana koji je od vrata sv. Ivana vodio na za~elnu stranu foruma. Promatraju}i poloàj u gradskom rasteru, opaà se da je nenatkriveno prostrano pravokutno dvori{te P33-O4 zajedno s prilaz-ima, odnosno trijemovima P31-O4 i P34-O4 / P35-O4 imalo podnu povr{inu u istoj razini s glavnim gradskim dekumanom na koji se izravno prislanja i s kojim je moralo komunicirati preko prolaza. Pri izgradnji terasa i ure|enju padine koja od dekumana strmo pada na sjever prema moru, podignuti su masivni potporni zidovi {irine 150 cm. Sluìli su za organizaciju terena u ravne terase. Neravnine i {upljine uza zidove popunjene su uredno gusto sloènim, naopako okrenutim amforama. Ostatak prostora zasut je velikom koli~inom sitno lomljenog ka-mena, otpada nastalog pri klesanju gra|evinskih lomljenaca, koji je, poput praznih amfora, omogu}avao brzo procje|ivanje i su{enje dvori{ne povr{ine. Zbog strmine i neravnosti prirodne padine, amfore nisu svugdje post-avljene na istoj visini u odnosu na ravninu rimske hodne povr{ine. Mjestimi~no se nalaze neposredno ispod po-da, kao u zapadnom dijelu P31-O4, a drugdje visinska razlika izme|u poda i vrha depozita amfora doseè dva metra (u ju`nom dijelu P31-O4, u P34-O4 / P35-O4). (slike 2–3, 5) Na tim mjestima depozit je pokriven na-sipom zemlje.

Podzemni vodotok smje{ten u prirodnoj udolini spu{ta se prema moru od juga prema sjeveru, ispod zapadnog dijela termalnog kompleksa. U gornjem dijelu vodotoka izbu{en je pri izgradnji terase bunar. (slika 4) Neposred-no uz rimski bunar, samo nekoliko metara u pravcu prirodnog vodotoka od bunara prema moru, smje{tena je skupina od stotinjak amfora uredno sloènih naopako u jednom redu, uza zid koji ograni~ava sa sjeverne strane

Slika 5 Depozit amfora u sjevernom ogradnom hodniku hramskog kompleksa (P31-O4) (foto: A. Starac)Illustration 5 A deposit of amphorae in the northern fence hallway of the temple complex (P31-O4) (photo: A. Starac)

Predgovor 385

dvori{te P 33-04. Skupina je smi{ljeno zasuta sitnim lomljenim kamenom vapnencem bez imalo zemlje, {to omogu}uje iznimno brz protok oborinske i slivne vode. Izme|u ugla zgusnute skupine amfora raspore|enih u kvadratnom tlocrtu i rimskog bunara nanizano je u jednom redu pet amfora. Pet izoliranih amfora u nizu sluìlo je za usmjereno provo|enje oborinske vode u bunar.

Amfore su u manjim grupama prona|ene unutar temelja zatvorenih dijelova termalne gra|evine: P2-O1, P7-O1, P8-O1, P7-O7, P17-O7, P22-O7, P23-O7, P25-O7. U temeljima unutra{njosti zgrade amfore su slagane tako|er naopako, ali u manjim grupama, isklju~ivo u jednom redu i isklju~ivo neposredno ispod poda. (slike 2–3) Ra-zina podova unutar termalne zgrade nalazila se prosje~no oko dva metra niè od razine dvori{nog tla hramskog kompleksa. Podovi unutar termi raspore|eni su u vi{e razina prate}i prirodni pad terena prema moru. Visinska razlika savladavala se stepeni{tem i kosinom poda dugog hodnika smje{tenog du` zapadne strane termalne zgrade. Ju`ni vanjski zid termalne zgrade podignut je na mjestu naglog pada ̀ ive stijene i ujedno je zna~io granicu izme|u gra|evinskih terasa razli~ite visine. Najprije su izgra|eni temeljni zidovi a potom postavljene amfore sa zapu-nom od zemlje i sitnog lomljenca. Na njih je potom postavljen podni sloj tvrde vapnene `buke. U dijelu dugog hodnika na zapadnoj strani termi (P7-O7) amfore su posluìle za neposredno temeljenje manjih pregradnih zi-dova namijenjenih postavljanju stepenica. U segmentu prostora P7-O7 nedovoljne visine za smje{taj ~itavih us-pravljenih amfora, amfore su prije postavljanja odrubljene na ramenu ili razbijene na dnu, te su na taj na~in »podrezane« na prikladnu mjeru.

Zamije}ene su neke osebujnosti pri postavljanju amfora u depozit. Prona|eno je 55 amfora pokrivenih morskim organizmima, {to ~ini 3,6 % od broja izva|enih i dokumentiranih amfora. Te su amfore bile nakon zavr{etka iz-vorne namjene razbijene i potopljene, prikupljene nakon nekoliko godina u moru i iskori{tene kao gra|evinski drena`ni tampon. Otprilike ijednako toliko amfora (62) prona|eno je za~epljeno kerami~kim ~epom. Primije}eno je da je poklopac u~vr{}en vapnenom smjesom ve}inom na prethodno razbijene amfore kojima je nedostajao donji dio. Razbijene amfore bez dna postavljene su u depozit za~epljenim otvorom nagore, dakle suprotno od ve}ine ostalih amfora u depozitu. Razbijene amfore naslagane su ra{trkano na razli~itim mjestima u depozitu, popunjavaju}i prazna mjesta. Neke amfore, s kerami~kim poklopcem ili bez njega, za~epljene su vapnenom smjesom s morskim {ljunkom. Nije primije}ena nikakva pravilnost s obzirom na smje{taj ovako za~epljenih am-fora u depozitu; prona|ene su zabijene otvorom u zemlju na dnu depozita, ali jednako tako i u gornjim redovima. Manji broj amfora sa ~vrsto pri~vr{}enim kerami~kim poklopcem sadràvao je u vratu dodatni tampon od mor-skog {ljunka i vapna; druge amfore s poklopcem prona|ene su potpuno prazne. Ukupno 11 amfora sadràvalo je morski {ljunak u vratu. Tri amfore bile su za~epljene spu`vastim ùtim ostacima organskog porijekla; ni jedna od njih nije imala kerami~ki ~ep. Jedna amfora za~epljena je vapnenom smjesom s krupnijim lomljenim ka-menom, jedna gipsanim ~epom s dvije pravilne izbu{ene rupe, a jednoj su u grlu prona|eni crni tragovi bitume-nozne mase. Sve su amfore postavljene u depozit prazne. Jasno je da su razbijene kao i ~itave amfore bile zat-vorene kerami~kim poklopcem ili smjesom sa {ljunkom isklju~ivo u gra|evinske svrhe postavljanja depozita, dugo nakon {to je njihov sadràj potro{en. Amfore postavljene u donji red izravno u zemlju bile su zapunjene zemljom u vratu otprilike do ramena, a trbuh okrenut nagore ostajao je prazan. Amfore s probijenom rupom na stijenci tako|er su prona|ene ve}im dijelom prazne, sa zemljom u vratu do ramena, a amfore u gornjim redovima sadràvale su ne{to zemlje jedino u vratu okrenutom nadolje ili su bile posve prazne. Razlomljene i raspucane amfore prona|ene su potpuno ispunjene zemljom. [ezdeset amfora ima namjerno izbu{enu jednu rupu u donjem ili gornjem dijelu trbuha. Rupa je sluìla za olak{anje proto~nosti vode kroz amfore. Rupa je u pravilu probijena udarcem o{trim predmetom, i to nakon postavljanja amfore naopako u depozit. Do tog smo zaklju~ka do{li opaziv{i da se rupa uvijek nalazi na najistaknutijem i najlak{e dostupnom mjestu za udarac nakon {to je amfora smje{tena zajedno sa svima ostalima u svom redu u depozit. Rupa nikad nije smje{tena na onoj strani amfore koja se na-lazi blizu stijenke druge amfore ili pored zida. Rupa je uvijek zadana udarcem ~iji je smjer zamaha bio jedino mogu} nakon postavljanja amfore naopako, odnosno nakon postavljanja na njeno kona~no mjesto u depozit, i na-kon {to je poloàj amfore osiguran ostalim gusto nanizanim amforama u blizini. Budu}i da su amfore najve}im brojem okrenute naopako s dnom gore, rupe su redovito smje{tene na donjoj strani amfore blizu korijena noge.


Ve}ina amfora ispucala je upravo zbog udarca pri probijanju rupe, te je mnogima donji dio tijela razlomljen vje-rojatno zbog proboja. Petnaest amfora ima ve}i broj namjerno izbu{enih rupa na trbuhu. Za razliku od amfora s jednom ili dvije rupe na donjoj strani trbuha, nekoliko amfora izbu{enih poput sita udarcima o{trim predmetom nakon prestanka izvorne funkcije zasigurno nisu bu{ene nakon postavljanja u depozit. Izvjesno je da su imale odre|enu namjenu u razdoblju nakon zavr{etka originalne uloge recipijenta za vino, a prije postavljanja u de-pozit, no ta namjena nije poznata. U jadranskom podmorju zabiljeèno je dosada sedam dolija s ravnomjerno raspore|enim sitnim rupama, me|u kojima su jedni probijeni prije a drugi nakon pe~enja; pretpostavlja se da su sluìli u plitkim bazenima za uzgoj ribe. 16 Od pet amfora iz pulskog depozita s ravnomjerno raspore|enim, sekundarno probijenim rupama, samo je jedna, s deset rupa, kra}e vrijeme odleàla ispod povr{ine mora. Ostale amfore, jedna sa osam rupa raspore|enih u dva reda, druga s pet rupa, tre}a sa ~ak pedeset i pet rupa te ~etvrta sa {est rupa oko korijena vrata nemaju uop}e tragova morskih organizama. Jedno od mogu}ih obja{njenja njihove uloge na kopnu je u tome {to su kori{tene za uzgoj puhova, koji su svojevremeno bili omiljeni specijalitet na rim-skoj trpezi. Puhovi su intenzivno uzgajani u posebno ogra|enim otvorenim prostorima imenom gliraria. Skrom-niji na~in uzgajanja puhova odvijao se u poklopljenim ba~vama gdje su puhovi hranjeni ̀ irom i kestenom (VARR. De Re R., III, 15, 2; PLIN. NH VIII, 224). Umjesto ba~vi, u sli~nu su svrhu mogle posluìti amfore odrubljenog gornjeg dijela s nizom rupa za zrak probu{enih na trbuhu. 17 Zabiljeèno je 35 amfora izvana polivenih bijelom vapnenom smjesom nakon prestanka prvobitne funkcije, ali prije postavljanja u depozit, {to je vidljivo po smje-ru cije|enja vapnene smjese. Vapnena razrije|ena smjesa polivena je po amforama nakon {to su ispra`njene, vjerojatno radi dezinfekcije i gu{enja neugodnih mirisa organskih taloga. Trinaest amfora o{te}eno je vatrom. Tri su amfore zapunjene iznutra vapnenom `bukom, ~ini se pri ugradnji budu}i da su ve} ranije bile razbijene, a jedna amfora zapunjena je pepelom.

Najve}i broj amfora ponajvi{e pripada tipu Lamboglia 2 (1721 primjerak; 98 % izva|enih amfora, odnosno 81 % ukupno registriranog broja amfora), a mnoge su me|u njima prijelazni oblici izme|u Lamboglia 2 i Dressel 6 A. 18 Ima i nekoliko amfora ovoidnog tijela (32 primjerka, 1,8 % izva|enih amfora, odnosno 1,5 % ukupno reg-istriranog broja amfora) i jedna jedina amfora rane forme Dressel 2–4, poloèna u rubnom dijelu depozita. U drena`nom sloju s amforama prona|eni su brojni ulomci kasne kampanske keramike, 19 ali terra sigillata izostaje, i ograni~ena je na malobrojne primjerke prototipova. Uzev{i u obzir povijesne podatke o osnutku kolonije Pole i sadràj zatvorenog drena`nog sloja koji je na najve}em dijelu povr{ine bio zatvoren originalnim podom i netak-nut, moèmo prema preliminarnom pregledu nalaza zaklju~iti da su amfore postavljene u kratkom razdoblju, u tre}oj ~etvrtini I. st. pr. Kr., neposredno po osnutku rimske kolonije Pole (46–45. g. pr. Kr.). 20 (slika 4)

16 Radi} Rossi 2006, 90.17 Zahvaljujem Mateju @upan~i}u koji mi je ukazao na spomenutu mogu}u namjenu pro{upljenih amfora.18 Auriemma 2004, 159–160, fig. 22; Bruno 1995, 69–75.19 Forme Lamboglia 5, 6, 8, II-I BC. Lamboglia 1952, 139–206; Piana 1969, 127, 141.20 Fraschetti 1983, 99.

Predgovor 387

LITERATURAAuriemma, R. 2004. Salentum a salo. Forma maris antiqui. Vol. II, Lecce.Baldacci, P. 1969. Alcuni aspetti dei commerci nei territori cisalpini. Atti del Centro studi e documentazione sull’Italia ro-

mana 1 (1967–68), 7–50.Bandelli, G. 1999. Le bonifiche con anfore: un problema di storia economica. Quaderni di archeologia del Veneto 15, 184–

185.Belotti, C. 2004. Ritrovamenti di anfore romane a Iulia Concordia. Aspetti topografici ed economici. Fondazione Antonio

Colluto, Collana »L’Album« 10, Portogruaro.Bezeczky, T. 1987. Roman Amphorae from the Amber Route in Western Pannonia. British Archaeological Reports 386.Bezeczky, T. 1998. The Laecanius Amphora Stamps and the Villas of Brijuni. Wien.Bezeczky, T. 1998. a. The Amphorae of Val San Pietro (Pula), Bonifiche e drenaggi con anfore in epoca romana: aspetti tec-

nici e topografici. Atti del Seminario di Studi (Padova, 19–20.X 1995), a cura di S. Pesavento Mattioli, Materiali d’archeologia 3, 287–289.

Bruno, B. 1995. Aspetti di storia economica della Cisalpina romana. Le anfore di tipo Lamb. 2 rinvenute in Lombardia. Roma.Cambi, N. 1980. Amfore kao gra|evinski materijal u anti~kom graditeljstvu Dalmacije. Materijali, tehnike i strukture

predanti~kog i anti~kog graditeljstva na isto~nom jadranskom prostoru, 73–79. Zagreb.Cambi, N. 1989. Anfore romane in Dalmazia. Amphores romaines et histoire économique. Dix ans de recherche. Collection

de l’École française de Rome 114, 311–337.Carre, M.-B. 1999. Il contributo dei depositi alla conoscenza della tipologia delle anfore, Quaderni di archeologia del Vene-

to 15, 186–187.Cipriano, S., Ferrarini, F. 2001. Le anfore romane di Opitergium. Oderzo.Fraschetti, A. 1983. La »Pietas« di Cesare e la colonia di Pola. Annali del seminario di studi del mondo classico. Archeolo-

gia e Storia Antica 5, 77–102.Gnirs, A. 1904. Zur Topographie des antiken Pola. Jahrbuch der Kaiser-königlichen Zentral-Kommission 2, 215–232.Gnirs, A. 1910. Neue Funde vom Forum civile in Pola. Jahrbuch für Altertumskunde 4, 172–187.Gnirs, A. 1910. a. Eine römische Tonwarenfabrik in Fasana bei Pola. Jahrbuch für Altertumskunde 4, 79–88.Gnirs, A. 1910. b. Forschungsergebnisse aus dem südlichen Istrien. Jahreshefte des Österreichischen Archäologischen In-

stituts 13, 95-106.Gnirs, A. 1914. Forschungen in Pola und in der Polesana. Jahreshefte des Österreichischen Archäologischen Instituts 17,

161–184.Lamboglia, N. 1950. Per una classificazione preliminare della ceramica campana. Atti del primo Congresso Internazionale

di Studi Liguri, 139–206. Bordighera.Manacorda, D. 1999. Anfore a testa in giù – anfore a testa in su. Quaderni di archeologia del Veneto 15, 187–189.Mirabella Roberti, M. 1935. Notiziario archeologico. Atti e Memorie della Società Istriana di Archeologia e Storia Patria 47,

285–307.Mirabella Roberti, M. 1938. Notiziario archeologico. Atti e Memorie della Società Istriana di Archeologia e Storia Patria 50,

234–264.Mirabella Roberti, M. 1949. Notiziario archeologico (1940–1948). Atti e Memorie della Società Istriana di Archeologia e

Storia Patria n.s.1, 231–275.Pesavento Mattioli, S. 1992. Anfore romane a Padova: ritrovamenti dalla città. Modena.Piana, P. 1969. La ceramica campana della necropoli di s. Bernardo di Ornavasso. Rivista di Studi Liguri 35, 122–142.Radi} Rossi, I. 2006. Pro{upljeni doliji – osebujni nalazi iz hrvatskog podmorja. Histria Antiqua 14, 83–93.Radi} Rossi. I. 2004. Podrijetlo i funkcija {iljatoga dna amfora. Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu 21, 91–107.Ruta, A., Balista, C., Mazzocchin, S., Michelini, P., Pavoni, M. G. 1999. Padova: un recente rinvenimento di »vespai« in

contesti differenti e con differenti funzionalità, Quaderni di archeologia del Veneto 15, 189–192.Starac, A. 1995. Morfologija sjevernojadranskih amfora: primjeri iz Istre. Diadora 16–17, 135–162.Starac, A. 1997. Napomene o amforama Dressel 6 B. Me|unarodni znanstveni skup »Arheolo{ka istraìvanja u Istri«, 25–

28.X 1994, Pore~. Izdanja HAD-a 18, 143–161. Zagreb.Starac, A. 1997. a. Pula – rezultati nekih sonda`nih istraìvanja. Histria Archaeologica 28, 152–230.


Starac, A. 2001. Produzione e distribuzione delle anfore nord-adriatiche nell’Istria. Congressus vicesimus primus rei cretarie romanae favtorum Lugduni habitus MM. Rei Cretarie Romanae Favtorum Acta 37, 269–277. Abingdon.

Starac, A. 2006 a. Gradska ~etvrt sv. Teodora, Pula, HAG 2, (2005) 235–238, Zagreb.Starac, A. 2006 b. Novi nalazi u Kandlerovoj ulici u Puli, Histria Antiqua 14, 239–241.Starac, A. 2006 c. Das antike Pula, seine Topografie und seine Denkmäler, Mitteilungen der Berliner Gesellschaft für An-

thropologie, Ethnologie und Urgeschichte 27, 135–140.Starac, A. 2006 d. Drainage deposits of amphorae in Istria. In honorem Gheorghe Popilian, Muzeul Olteniei Craiova, 337–

344, Craiova.Starac, A. 2007. êtvrt sv. Teodora u Puli. Obavijesti HAD-a 2/2007, 84–90.Starac, A., Matija{i} R. 1991. Skupni nalaz amfora u Puli 1991. godine. Diadora 13, 77–102.

SummaryA DEPOSIT OF AMPHORAE IN PULA’S SVETI TEODOR QUARTERA deposit of amphorae was discovered during rescue archaeology exploration carried out in 2005 in Pula’s Sveti Teodor quarter. The number of amphorae discovered in this unique deposit in the period from 2005–2007 has grown to 2,119 units, of which 1,754 have been recovered and described in detail.

In Istria, the only deposits of amphorae made for construction purposes to have been found to date are those in Pula. All six of the known amphorae deposits in Pula were create as the oldest Roman interventions at the sites in question. They differ insofar as some are in low-lying marshes (the Forum, Flanati~ka Street, Sveti Petar Cove) and those situated on steep hillsides (Hercules Gate, the Castle (Ka{tel), Sveti Teodor).

The deposit of amphorae at Sveti Teodor is situated on the northern slope of the hill on which Pula’s urban core is located, on the terrace of a Roman sacral complex. It was set in places where the limestone rock drops from a height of 4 metres above absolute sea level to 50 cm above absolute sea level or lower, below sea level. The amphorae are grouped in various height levels; they were arranged in one row, in three to four rows, or even in five to six rows. They were placed there im-mediately following the construction of the massive load-bearing walls of the terrace, and prior to the construction of the floor surfaces. Most of the amphorae were placed upside down, with the foot facing upwards. The amphorae in the lower row were filled with earth to the shoulder, while those in the upper rows contained earth only if broken. The largest number of amphorae from the deposit was distributed in the foundations of the hallways that enclosed the consecrated temple area (P31-O4, P34-O4 / P35-O4), while a large number of them were also set in the fill of the open area around the temple (P33-O4). The remainder of the amphorae were placed in the terraces of the elevated areas of the thermae (P2-O1, P7-O1, P8-O1, P7-O7, P17-O7, P22-O7, P23-O7, P25-O7), while only a few were found in the foundations of the temple (P18-O1, P37-O4). The levels of the floors within the thermae building averaged about two metres lower than the level of the courtyard of the temple complex. The floors within the thermae were distributed in several levels, following the natural fall of the terrain towards the sea. The differences in levels were joined by steps and by the slope of the floor of the long hall-way situated along the western side of the thermae building.

Some idiosyncrasies were noticed in the placement of the amphorae in the deposit. 55 amphorae were found covered in sea organisms, which accounts for 3.6% of the number of recovered and documented amphorae. About as many amphorae (62) were found plugged with a ceramic plug. The cover was fixed in place with a lime mixture for the most part on previously broken amphorae lacking the lower section. Broken amphorae without bottoms were placed in the deposit with the plugged opening upwards, that is to say opposite from the majority of other amphorae in the deposit, filling in empty spots. Some of the amphorae, with or without ceramic plugs, were plugged with a lime mixture with gravel from the sea. No pattern was detected in terms of the location of these plugged amphorae in the deposit; they are found driven open end down into the earth at the bottom of the deposit, but also in the upper rows. A total of 11 amphora contained sea gravel in their necks. Three amphorae were plugged with spongy yellow remains of organic origin; none of these had a ceramic plug. One am-phora was plugged with a lime mixture containing larger calibre crushed stone, one has a plaster plug with two uniform holes, while a bituminous mass was found in the neck of another. All of the amphorae placed in the deposit were empty. It is clear that the amphorae were only plugged for deposit construction purposes. Sixty amphorae have a deliberately pierced

Predgovor 389

hole in the body. The hole was, as a rule, made by a blow from a sharp object, after the amphorae were placed in the de-posit. We came to this conclusion by observing that the hole was always located in the most prominent place, most easily accessed for a blow after the amphora had been placed together with all of the others in its row in the deposit. Five of the amphorae have uniformly distributed secondary pierced holes. Among them only one amphora with ten holes was sub-merged in seawater for a short period. The other amphorae, one with eight holes distributed in two rows, another with five holes, a third with as many as fifty five holes and a fourth with six holes around the root of the neck have no traces of sea organisms. One of the possible explanations is that there role on land was in the breeding of dormice, a favourite special-ity on Roman tables (VARR. De Re R., III, 15, 2; PLIN. NH VIII, 224). 35 amphorae were poured over with a lime mixture prior to being placed in the deposit, evident from the direction of dripping. Thirteen amphorae were damaged by fire, and one was filled with ash.

By far the largest number of the amphorae are of the Lamboglia 2 type (1,721 specimen; 98% of the recovered amphorae, i.e. 81% of the total number of registered amphorae), and many of these are transition forms between Lamboglia 2 and Dressel 6 A. There are also a number of ovoid-shaped amphorae (32 specimen, 1.8% of the recovered amphorae, i.e. 1.5% of the total number of registered amphorae) and one amphora of the early Dressel 2–4 form, placed in the edge of the de-posit. Given the historical data on the founding of the colony of Pola and the contents of the closed drainage layer, we can, based on a preliminary review of the finds, conclude that the amphorae were placed here in the third quarter of the 1st cen-tury BC, immediately prior to the founding of the Roman colony of Pola (46–45 BC).

Documents

A Deposit od Amphorae in Pula's Sveti Teodor Quarter